You are on page 1of 2

TRI VRSTE PRIJATELJSTVA

Evo i mene i tebe. Nadam se da je treći među nama Krist.


Ovim rečenicama svoje djelo o prijateljstvu započinje Aelred iz Rievaulxa, poznati srednjovjekovni
redovnik i svetac. U tom djelu, nazvanom „O duhovnom prijateljstvu“ on razlikuje tri vrste
prijateljstava: tjelesno koje nastaje iz podržavanja ili dijeljenja nekog poroka, sekularno koje nastaje iz
koristoljublja i  duhovno koje pretpostavlja sličnost života i moralnosti.
Uvijek me iznova oduševljava što su djela koja govore o duhovnosti na neki način uvijek aktualna. To
pokazuje da se duhovna stvarnost zapravo nikad ne mijenja i to je jedna divna stvar. Aelred je u ovom,
osam stoljeća starom djelu prepoznao tri temeljne vrste prijateljstva i ispravno zaključio da je samo
ovo zadnje ono pravo prijateljstvo.
Što bi bilo tjelesno prijateljstvo? Po meni se ono može razložiti na dvije vrste: obostrano i jednostrano.
Ponekad se događa da se svojim prijateljima služimo da bi imali publiku. Npr. osoba koja je tašta,
okružit će se „prijateljima“ koji ju podupiru u njezinoj taštini. Ona će se okružiti osobama koje joj
laskaju i nikad ne proturječe. Drugi će tražiti njezino prihvaćanje, no za takvu osobu su drugi ljudi
samo papige koje trebaju ponavljati ono što ona sama o sebi i drugima misli. Sličnih primjera ima
puno, za svaki grijeh, slabost i porok. No, mislim da se možemo složiti da pravo prijateljstvo ponekad
znači i suprotstaviti se prijatelju kada radi nešto loše. To je i pravi ispit prijateljstva – ako ono ne može
podnijeti istinu, onda i nije pravo prijateljstvo. Tjelesno prijateljstvo je ponekad i međusobno
iskorištavanje. „Prijatelji s povlasticama“, „društvo za izlaske/pijanke“ itd. Takve ljude povezuju samo
plitki interesi, među njima nema nikakve istinske povezanosti.
Sekularno prijateljstvo je veoma rašireno u našem društvu u kojem je toliko bitno „imati vezu“. Iako
ono postoji i među mlađom populacijom, smatram da je ipak puno raširenije  među zrelijom
populacijom. Teško je manevrirati kroz ovakav sustav, u kojem mnogi misle da imaju pravo na mnogo
toga, i stvarati čvrsta prijateljstva. Ako se netko nije u mladosti naučio vještini prijateljstva, bit će mu
puno teže kasnije ju naučiti.
Ljudi nas znaju razočarati, ali to je uvijek lakše podnijeti ako imaš barem jednu osobu na koju možeš
računati. Naravno, za supružnike bi bilo najbolje da jedno drugom budu i prijatelji. Od svojih roditelja
djeca uče puno toga, pa tako i način na koji se treba odnositi prema drugima. Odnos između naših
roditelja na nas uvelike utječe i zato je bitno da i na tom području roditelji paze čemu poučavaju svoje
dijete. Jedino se tako taj sustav može promijeniti.
Imate li duhovnog prijatelja ili prijateljicu? Barem jednog ili jednu? Budite Bogu zahvalni ako imate.
Ako nemate, zapitajte se zašto je tako. Možda ste bili povrijeđeni puno puta pa teško puštate druge u
svoj život. Možda vam je tako jednostavno lakše. Možda mislite da vam to ni ne treba ili jednostavno
ne znate kako biti dobar prijatelj. Nemojte se brinuti. Prepustite i to Bogu, učite od ljudi oko sebe (ako
ništa drugo, barem kako NE BITI prijatelj) i budite dovoljno hrabri pustiti nekoga u svoje srce. Budite
iskreni prema sebi i drugima. Vrijedno je truda.
Biti prijatelj znači biti čuvar nečije duše. Nemojte to shvatiti olako. Budite oprezni koga nazivate
svojim prijateljem ili prijateljicom. To nije samo neki kolektivni naziv za ljude koje poznajemo i s
kojima smo si dobri (ili koje imamo dodane za prijatelje na Facebooku). Nazvati nekoga prijateljem je
velika stvar i svojevrsno odavanje počasti toj osobi. To je zapravo čin kojim tu osobu izdvajamo iz
mnoštva drugih ljudi koje poznajemo. Prijateljstvo sa sobom nosi i određene odgovornosti. Što smo
stariji, sve višu uočavamo koliko je truda potrebno da se prijateljstvo održava ili izgradi, pogotovo
kada se ispriječi fizička udaljenost koju život nekad zna donijeti. No, da bi se prijateljstvo održalo nije
potrebno stalno biti jedno pored drugog. Kada ste udaljeni od prijatelja ili prijateljice, jedan SMS je
dovoljan da date toj osobi do znanja da mislite na nju. Takve sitnice su dovoljne.
Frama je izvrsno mjesto za sklapanje duhovnih prijateljstava. Mi framaši, koliko god različiti bili,
imamo jednu veoma bitnu stvar zajedničku – želju za istinskim življenjem svoje vjere. Iz osobnog
iskustva znam da je to najbolja podloga za sklapanje čvrstih prijateljstava. Naravno, to ne znači da ne
možete biti prijatelji s nekim tko u Boga ne vjeruje, no puno je lakše kada prijatelju neke stvari ne
moraš objašnjavati.
Na Frami nisu ni ne mogu svi biti prijatelji, no Ljubav – podloga svakog pravog prijateljstva – mora
biti prisutna u bratstvu. U zajednici se uči prijateljstvu, toga moramo biti svjesni.
Pomolite se za svog prijatelja i blagoslivljajte ga. Zahvaljujte Bogu na njemu. Neka između vas uvijek
bude Krist.
Dubravka Sertić,  Frama Našice

You might also like