Kao da su se ovih dana malo uspavali i crkveni i svjetovni mediji, pa nisu zabilježili poruku

koju je papa Franjo prije pet dana na blagdan zaštitnika novinara sv. Franje Saleškoga 23.
siječnja, odaslao povodom 55. dana sredstava društvene komunikacije. Točnije, na prste jedne
ruke mogli bi se nabrojati crkveni mediji koji su je djelomice (dakle, još ne integralno)
prenijeli, a od svjetovnih nitko. Doduše, crkveni se mediji mogu opravdati činjenicom da se
papina poruka kod nas tradicionalno aktualizira u svibnju, kada se obilježava Dan medija, no
njezina aktualnost ipak zove na buđenje i prije najljepšeg proljetnog mjeseca. PROBLEM S
ISPORUKOM Nastavlja se rat oko cjepiva: EU dala ultimatum AstraZeneci, ključnu ulogu
ima Hrvatica Naslovivši je “Dođi i vidi” (Iv 1,46). Komunicirati susrećući ljude tamo gdje
jesu i kakvi jesu, papa Franjo zadire u ključni odnos medija i njihovih konzumenata danas.
Virtualni svijet posve je redefinirao medijski prostor i distribuciju informacija. Papa se,
pozivajući se na taj redak Ivanova evanđelja, vraća temeljima novinarske profesije, a to je
odlazak na mjesto događaja, razgovor s osobom uživo, prisutnost na zbivanjima i dodir sa
stvarnošću. Ništa, veli papa Franjo, u komunikaciji ne može potpuno zamijeniti osobni susret
s osobom i za svaki komunikacijski izraz koji želi biti pošten preporučuje poziv “dođi i vidi”
današnju komunikativnu galaksiju, od novina do interneta, ali i redovno propovijedanje
Crkve, kao i političku ili društvenu komunikaciju. “Internet s društvenim mrežama”, veli papa
Franjo, “može umnožiti sposobnost i brzinu širenja vijestī – primjerice, u nekoj hitnoj
situaciji, u prvim komunikacijama stanovništvu – te biti izvanredno sredstvo”. “Svi možemo
postati svjedoci događaja koje bi inače tradicionalni mediji zanemarili, te tako iznijeti na
vidjelo i pozitivne događaje. Međutim, postoji opasnost od društvene komunikacije bez
provjere. Ne treba, stoga, demonizirati to sredstvo, nego imati veću sposobnost razlučivanja
preuzimajući odgovornost u širenju sadržaja”, upozorio je papa, navodeći kako već dugo
znamo da se vijestima i slikama lako manipulira, iz tisuću razloga, a “ponekad čak i samo iz
trivijalnog narcizma”. Papa snažno uporište nalazi upravo u činjenici da u komunikaciji ništa
ne može zamijeniti gledanje uživo i kaže kako se neke stvari mogu naučiti samo stvaranjem
iskustva o njima te da se ne komunicira samo riječima, nego i očima, tonom glasa, gestama.
“Isusova snažna privlačnost prema onima koji su ga upoznali ovisila je o istini njegova
propovijedanja, ali učinkovitost onoga što je rekao bila je neodvojiva od njegova pogleda,
njegovih stavova, pa čak i šutnje. Učenici ne samo da su slušali njegove riječi, nego su ga
gledali kako govori”, slikovito govori papa koristeći usporedbu s Evanđeljem. žičaru odgađao
pet puta 'Megalomansku ljepoticu' koja stalno zapinje Bandić otvara tik pred izbore Njegova
poruka medijima dodatni je značaj dobila upravo u vrijeme pandemije, što on i sam
apostrofira, jer se pokazalo da je pandemija postala idealnim poligonom za pravi rat
informacijama i poluinformacijama. Na društvenim mrežama ne samo da ratuju vojske
neistomišljenika, nego se i dojučerašnji istomišljenici preko noći promeću u najljuće
neprijatelje i dojučerašnji prijatelji postaju smrtnim neprijateljima, a sve zbog nekog
izrečenog stava ili zaključka do kojega se najčešće došlo preko neke poluinformacije. Zato
papa Franjo kaže kako treba izaći “iz udobne umišljenosti da već znamo”. I upozorava na
opasnost od izjednačavanja poput “fotokopiranih novina” ili uglavnom jednakih televizijskih,
radijskih i internetskih vijesti, u kojima istraživanja gube prostor u korist unaprijed
pripremljene informacije, informacije koja sve manje uspijeva uhvatiti istinu i konkretni život
ljudi, i ne zna više uočiti ni najozbiljnije društvene pojave ni pozitivne energije koje izviru iz
temelja društva. Prema papinu mišljenju, nakladnička bi kriza mogla dovesti do informacije
koja je izgrađena u uredništvima, ispred računala, ne trošeći đon cipela. Velika je to poruka
medijima za današnja vremena i ne bi se smjela tek tako zaobići. Ni u crkvenim ni u
svjetovnim medijima.