Professional Documents
Culture Documents
Baze Podatakat
Baze Podatakat
KOMPENDIJUM
za pripremanje ispita iz BAZE PODATAKA
Def.1: Baza podataka je organizovani skup logički povezanih podataka (slogova) i datoteka, bez
suvišnosti ili redundancije, koji se odnosi na slične pojmove ili predmete, organizovanih za određenu
namjenu.
Redundantnim podacima se smatraju oni podaci koji su nepotrebno smješteni na više mjesta u bazi
podataka.
Def.2: Jedna od mogudih definicija baze podataka glasi da je to „zbirka slogova podataka sačuvanih u
računaru na sistemski način, takav da joj se računarski program može obratiti prilikom odgovaranja
na problem“.
Sistem za upravljanje bazom podataka (DBMS - Data Base Management System) vodi računa o
podacima, vezama među podacima, ispravnosti podataka i svemu ostalom u radu sa bazom podataka.
3. Šta je MS Access?
Microsoft Access je sistem, odnosno program za upravljanje bazama podataka za rad pod
operativnim sistemom Windows.
5. Koji su gradivni elementi aplikacije Accessa, odnosno iz čega se sastoji baza podataka
kreirana u Access-u?
7. a) Šta je prikazano na slici dole? b) čemu to služi opdenito? c) a čemu služi ovaj konkretno,
odnosno šta demo saznati iz njega?
8. a) Šta prikazuje gornji dio slike-dole?, b) a Šta prikazuje donji dio slike (dole)? c) i Čemu to
služi opdenito?, d) a Šta saznajemo (šta je prikazano) iz ovog konkretno u aplikaciji robnog
prometa?
9. a) Šta je to što je prikazano na slici dole? b) Čemu to služi opdenito? i c) Šta omoguduje ovaj
konkretno?
Strani ključ sačinjavaju jedno ili više kolona (polja) čije vrijednosti moraju postojati unutar vrijednosti
primarnog ključa neke druge (ciljne) table.
Jedna od osnovnih razlika između relacione baze podataka i starijih baza podataka jeste pojam nulte
vrijednosti koji je prisutan u relacionim bazama podataka. Ova specijalna vrijednost u relacionim
bazama podataka ukazuje na odsustvo bilo kakve vrijednost u polju znakovnog tipa (Char) ili
brojčanog (Numbers) tipa.
Nulta vrijednost pokazuje da vrijednost kolone (polja) ili formule koja ili nije primjenljiva u datom
slučaju ili da još nije dodijeljena.
Termin "nula vrijednost" (koji demo na slici dole obilježiti sa ?) se koristi da označi "nedostatak
imformacija u bazi, odnosno "još nepoznatu vrijednost" za neki atribut u nekim slogovima tabela u
relacionoj bazi podataka.
12. Na šta se odnosi (šta znači?) pojam normalizacija u relacionim bazama podataka?
Teorija normalizovanja omoguduje nam da opišemo željenu strukturu tabela i kolona unutar baze
podataka u skladu sa pravilima normalizacije. Normalizacija se svodi na izučavanje relacija između
tabela, atributa (kolona) i međusobne zavisnosti atributa u cilju :
- minimiziranja redundantnosti podataka
- izbjegavanje anomalija pri ažuriranju podataka
- smanjenju broja nelogičnih podataka
- izradi strukture podataka pogodne za održavanje.
Normalizacija je tehnika dizajna baze podataka kojom se na osnovu izvjesnih kriterijuma određuje
sadržaj tabela (tj. koje kolone treba da obuhvataju tabele i njihova struktura ključa). Osnovna ideja je
da se eliminiše nepotrebno dupliranje neključnih podataka u tabelama.
Normalizacija je u prvom redu potrebna zato jer se njome izbjegavaju teškode koje bi nastupile ako bi
radili s nenormalizovanim podacima. Normalizacija je korisna i zato jer se njome naknadno otkrivaju i
ispravljaju greške u oblikovanju entiteta, veza i atributa. Od normalizacije možemo odustati samo u
nekim rijetkim situacijama, ali i tada moramo biti svjesni eventualnih loših posljedica takve odluke.
14. Kako glasi prvo pravilo normalizacije – Prva normalna forma (1NF)?
Def1: Entitet zadovoljava prvo pravilo normalizacije ukoliko su svi atributi koje posjeduje elementarni.
Atribut je elementaran ukoliko sadrži jedinstvenu informaciju o entitetu. Primjera radi navedimo da u
tabeli koja je namijenjena pohranjivanju informacija o zaposlenima nedete koristiti atribut
Izdrzavane_osobe u koji biste unosili ime osoba koje zaposleni izdržava. S obzirom da jedan zaposleni
može imati više osoba koje izdržava (ili nijednu) ova informacija nije elementarna.
Def.2: Prva normalna forma odnosi se na grupisanje sličnih podataka u odvojene tabele i definisanje
primarnog ključa za svaku tabelu.
15. Kako glasi drugo pravilo normalizacije – Druga normalna forma (2NF)?
Def.1 Ovo pravilo podrazumijeva da tabela zadovoljava prvo pravilo normalizacije i tiče se samo
tabela sa složenim (komponovanim) primarnim ključem (komponovanim od više atributa). Možemo
zaključiti da se drugo pravilo normalizacije svodi na normalizaciju relacija korištenih u dijagramima
Entitet-Relacija. Drugo pravilo normalizacije zahtijeva da svi atributi (kolone), koji ne ulaze u sastav
primarnog ključa, zavise isključivo i u cjelosti od primarnog ključa entiteta. Drugim riječima ovo
pravilo zahtijeva da tabela ne sadrži redundantne (nepotrebne, suvišne) informacije.
Uzmimo za primjer tablu Porudjba_Artikl koja identifikuje artikle jedne poruđbine i čiji je primarni
ključ komponovan od Id_Porudjbina i Id_Artikl. Tabela koja pored atributa Kolicina sadržava i atribut
Naziv_artikla ne zadovoljava drugo pravilo normalizacije bududi da atribut Naziv_artikla zavisi samo
od dijela primarnog ključa - Id_Artikla.
Def.2: Smještanje podataka u drugu normalnu formu sastoji se od premještanja u druge tabele onih
podataka koji su zavisni samo od dijela ključa.
Drugo pravilo normalizacije baza podataka kaže da, ako polje samo djelimično zavisi od više-
vrijednosnog ključa, premjestite ga u drugu (posebnu) tabelu.
Dakle, nemojte smještati iste podatke na dvije različite lokacije (tabele). Ovo može voditi u greške
ažuriranja ili brisanja. Ako su ekvivalentni elementi podataka uneseni u dva polja, uklonite drugi
element podataka, kreirajte novu tabelu sa odnosnim elementom i pratedim ključnim poljem, a zatim
smjestite ključno polje kao relaciju prema lokaciji koja je sadržala oba objekta. Drugim riječima, ako
imate potrebu da premjestite dva polja da biste stvarno identifikovali slog, ali samo jedno od polja iz
te tabele, koje je neophodno za izvršavanje pregleda tabele, potrebna vam je nova tabela. Za baze
podataka koje zadovoljavaju ovo pravilo se kaže da su u drugoj normalnoj formi.
16. Kako glasi trede pravilo normalizacije (Treda normalna forma 3NF)?
Def.1: Ovo pravilo normalizacije podrazumijeva da se tabela ved nalazi u drugoj normalnoj formi. Cilj
primjene tredeg normalnog pravila jeste da se izbjegnu tranzitivne (posredne) zavisnosti u okviru
jedne tabele. Pri privođenju tabele u tredu normalnu formu slijedite navedene etape :
- Zadržite u tabeli samo atribute zavisne direktno od primarnog ključa u njegovoj cjelosti.
- Grupišite u jednu tabelu sve atribute koji su tranzitivno zavisni, atribut od kojeg su zavisni
navedeni atributi duplicirajte u početnoj tabeli i odaberite ga za primarni ključ nove tabele.
Kao primjer navodimo tabelu Porudjbina u kojoj atribut Ime_Kupca zavisi tranzitivno od primarnog
ključa (posredstvom atributa Id_Kupca koji zavisi direktno od primarnog ključa).
Primjena tredeg pravila normalizacije navodi nas da nadomjestimo tabelu Porudjbina sa dvije
slijedede tabele.
Def.2: Treda normalna forma sastoji se od uklanjanja svih podataka u tabelama koji ne zavise jedino
od primarnog ključa. Drugim riječima, treba zadržati samo podatke koji su zavisni od primarnog ključa,
a one koji nisu treba premjestiti u nove tabele i formirati primarni ključ za njih.
U svakoj formi normalizacije postoji izvjesno ponavljanje, pa ukoliko su podaci u 3NF (skradenica za 3.
normalna forma), oni su ved u 1NF i 2NF. Sa aspekta dizajna baze podataka to znači da podatke treba
organizovati tako da sve kolone koje ne pripadaju primarnom ključu zavise samo od čitavog
primarnog ključa.
17. a) Šta je šema baze podataka? b) Kojim sve oblicima možemo prikazati šemu BP?
a) Šema baze podataka je skup objekata koji opisuju (otjelotvoruju, čine) logički model baze
podataka : tabele, kolone, primarni ključevi, strani ključevi itd.
b) Tekstualno-opisano, ili izgovoreno riječima, u obliku formula, tabelarno, grafički, u obliku E-R
dijagrama, itd.
Def.2: Šema1 baze podataka je grafički opis nacrta tabela u vidu linija koje sadrže nazive njihovih
polja i prikazuju uprošdenu verziju odnosa između njih. Dijagram koji prikazuje logičko predstavljanje
podatak nazivamo šemom. Ona može pomodi da se shvati koncept baze podataka.
Def.3: Šema je opis logičke organizacije baze podataka. Ona je ctrež na kome su predstavljeni tipovi
podataka koji se nalaze u bazi podataka. Na šemi se nalaze imena objekata i atributa i specifikuju se
relacije (veze) između podataka. Može se smatrati da tabela predstavlja šemu, ako se iz nje uklone
konkretne vrijednosti podataka. Kada se u šemu ubace podaci (kao što je to učinjeno na slici 5) tada
se govori o “jednom primjeru šeme”.
Svaka entitet posjeduje skup atributa koji omoguduje da jednoznačno identifikujemo konkretnan
entitet. Taj skup atributa nazivamo primarni ključ. Primarni ključ može da sačinjava jedan atribut -
Klijent_ID u slučaju entiteta Klijent, ili više atributa - u slučaju entiteta Stavke_porudjbine svaka
stavka je identificirana atributima Klijent_ID i Artikl_ID. Izbor pojedinih primarnih ključeva je očit, što
međutim nije uvijek slučaj.
1
Potiče od grčke riječi schema=plan.
Definicija1: Primarni ključ je (jedan ili) skup atributa koji jednoznačno identifikuje slog tabele.
Definicija 2: Primarni ključ je kolona ili skup kolona koji jednoznačno određuju ostatak podataka u
svakom redu tabele.
20. Koji podaci iz tabele TabelaAdresaRadnika (dole) nastanu u privremenoj tabeli (popunite je
podacima)
TabelaAdresaRadnika
Strani ključ je kolona u tabeli koja je primarni ključ u drugoj tabeli, što znači da sve vrijednosti u
koloni stranog ključa moraju imati odgovarajude podatke u drugoj tabeli u kojoj je ta kolona primarni
ključ.
22. Šta su odnosi, odnosno relacije (engl. Relationships) u relacionoj bazi podataka?
Terminom „odnos“ (ili „relacija“) obično se ukazuje na međusobne odnose između primarnih i stranih
ključeva tabela. Ovaj koncept je važan jer se njime određuje koje kolone jesu ili nisu primarni ili strani
ključevi tabela relacione baze podataka.
Odnos jedan-prema-jedan znači da postoje kolone primarnog i stranog ključa i da za svaku vrijednost
primarnog ključa postoji jedna vrijednost stranog ključa.
Veza 1:1 je najprostiji oblik veze, a za primjer se može uzeti veza RUKOVODI između entiteta
RUKOVODILAC i SEKTOR, gdje se vidi da jedan rukovodilac može rukovoditi samo jednim sektorom,
ali i obratno - jedan sektor ima samo jednog rukovodioca.
RUKOVODILAC
RUKOVODI
SEKTOR
Odnos jedan-prema-više („1-M“). To znači da za svaku vrijednost neke kolone jedne tabele postoje
jedna ili više odgovarajudih vrijednosti u drugoj tabeli.
Veza 1:n (n:1) je najčešdi tip veze, a da li je veza 1:n ili n:1 zavisi od toga u kom smjeru je posmatramo.
Za primjer ovog tipa veze može se uzeti veza SEKTOR ZAPOŠLJAVA RADNIKA, gdje su entiteti SEKTOR i
RADNIK u vezi 1:n, jer u jednom sektoru može biti zaposleno više radnika.
VEZA1:N
VEZA ISM
Odnos više-prema-više („M-M“) u opštem slučaju ne uključuje ključeve ved identifikacione kolone.
Ovaj odnos ukazuje da postoji međusobni odnos dvije kolone u različitim tabelama, i da za svaku
vrijednost u jednoj koloni postoje jedna ili više vrijednosti odgovarajude kolone druge tabele ili, češde,
da su dvije tabele u odnosu „1-M“ jedna prema drugoj (dva odnosa, po jedan odnos „1-M“ jedne
tabele prema drugoj).
26. Koja je osnovna razlika između klasične obrade podataka podržanih datotekama (engl.
files) i bazama podataka (eng. data bases)
Osnovna razlika između klasične obrade podataka podržanih datotekama (engl. files) i bazama
podataka (eng. data bases) je u tome gdje se lociraju podaci, a gdje kontekst podataka. U klasičnoj
obradi podataka (AOP) podaci se čuvaju odvojeno od konteksta i fizički se nalaze u datotekama, dok
se kontekst i način predstavljanja podataka nalaze u programu. Kod obrade podataka podržane
bazama podataka i kontekst i podaci se fizički nalaze u datoteci tipa baze podataka. Kod MS Accessa
nije tako, nego su i tabele koje čine relacionu bazu i ostali objekti koji čine aplikaciju, smješteni u
jedan fajl, tipa .mdb u verzijama do 2003. a tipa .xxxx u verzijama MS Access 2007 i kasnijim.
Def.1: Specifične teorije pomodu kojih se specificira i projektuje neka konkretna baza podataka ili
informacioni sistem
Def.2: Intelektualni alati pomodu kojih se opisuje (modeluje) sistem kao skup objekata, njihovih
atributa i njihovih međusobnih veza
-Gornji ili eksterni nivo definiše kako pojedini korisnici “vide” podatke.
-Srednji ili konceptualni nivo definiše uopšten model baze podataka kako je koriste svi korisnici.
-Najniži ili interni nivo predstavlja fizičku definiciju podataka.
SQL (Structured Query Language) je najpoznatiji relacioni jezik upita koji služi za realizaciju upita nad
relacijama u relacionim bazama podataka.
31. a) Šta je konceptualna šema baze? b) U kojim fazama životnog ciklusa se kreira
konceptualna šema?
Konceptualna šema je logički opis baze podataka. Ona predstavlja apstraktan model baze podataka i
kreira se u fazi planiranja i sistemske analize.
-Definiše postupke obnove oštedenih podataka i vrši oporavak baze nakon oštedenja.
1. Hijerarhijski, 5. Objektno-relacioni,
2. Mrežni 6. Objektni
4. Relacioni,
Hijerarhijski model zasniva se na ideji povezivanja podataka u hijerarhijske strukture pri čemu
starijem zapisu odgovara više zapisa nižeg nivoa, ali zapisu nižeg nivoa odgovara samo jedan zapis
višeg nivoa. Na vrhu hijerarhije nalazi se korijeni zapis iz kojeg se kasnije kroz hijerarhijske čvorove
razvijaju ostali zapisi i na taj način pokušava obuhvatiti stanje sistema.
Mrežni model se zasniva na ideji mrežne strukture. Osnovni koncepti ovog modela su polja, slogovi i
setovi, pri čemu polja odgovaraju atributima, a slogovi entitetima. Za predstavljanje veza između
objekata realnog sistema koristi se set. Set predstavlja vezu između vlasnika seta (jedan zapis) i
jednog ili više setova. Ovaj model prate proceduralni jezici pri čemu nisu odvojeni logički i fizički
koncept baze podataka.
Prikazademo dva primjera MOV (modela objekti-veze) po notaciji standarda IDEF1X, na kome se
bazira CASE alat ERwin, veoma često korišdeni alat za modeliranje podataka preko modela objekti
veze.
Relacioni model je danas najpopularniji i najviše primjenjivan model podataka. Vedina poznatih SUBP
zasnovani su na relacionom modelu podataka (ORACLE, INFORMIX, MS ACCESS,…). Kao glavne
prednosti ovog modela navode se jednostavnost strukture, što omogudava primjenu matematičkih
formalizama u postupku projektovanja na konceptualnom nivou kao i lak interaktivni pristup uz
pomod nekih od poznatih upitnih jezika (kao što je SQL).
Dvije karakteristike čine relacioni model još uvijek najpopularnijim i najšire primjenjivanim:
- Struktura modela je veoma jednostavna, prihvatljiva svakom korisniku, jer relaciona baza
podataka predstavlja skup tabela. I same operacije, koje iz skupa datih tabela generišu novu,
su jednostavne i lako prihvatljive.
- Moguda je formalno-matematička interpretacija tabela. Određene vrste tabela se mogu
tretirati kao matematičke relacije i zatim iskoristiti bogata teorijska osnova odgovarajudeg
matematičkog aparata.
Aktivne baze podataka proširuju relacioni model sa skupom koncepata za ugrađivanje dinamike
sistema u bazu podataka. U njima se koriste trigeri. Triger predstavlja pravilo “događaj – uslov –
akcija” (kada nastupi dati događaj u sistemu i ako je ispunjen dati uslov, obavlja se navedena akcija).
Mogu se zadati veoma kompleksni trigeri.
-Selekcija – unarna operacija – izdvajaju se slogovi (n-torke) koji zadovoljavaju dati uslov.
-Projekcija – unarna operacija – biraju se polja (kolone) zadate tabele (relacije) čiji se nazivi navode u
oznaci operacije i upisuju u novu tabelu (relaciju).
43. Da li primarni kjuč može biti nepoznat? Da li strani ključ može imati null vrijednosti?
-Kada je svakoj vrijednosti (atributa) a mogude pridružiti samo jednu vrijednost (atributa) b, kažemo
da je a zavisno od b.
Atribut je potpuno zavisan od ključa ako je funkcionalno zavisan od cijelog ključa. Potpuna
funkcionalna zavisnost se definiše kada je ključ sastavljen od više atributa.
-Relacija je u prvoj normalnoj formi ako su svi atributi nedjeljivi i funkcionalno nezavisni od ključa.
Svaka baza podataka ima svoj životni vijek, početak kada je projektovana, pa do njene
implementacije i održavanja. U grubo se to može podjeliti na 5 faza.
. Analiza potreba
. Modeliranje podataka
. Implementacija
. Testiranje
. Održavanje.
Def.1: Entitet je bilo šta (stvar, predmet, osoba, organizacija, itd.) o čemu ima smisla prikupljati
podatke, čuvati ih, analizirati i obrađivati.
Def.2: Entitet je dio realnog svijeta opisan ograničenim brojem atributa.
Def.3: Entitet je svaki objekat koji se može razlikovati od svih ostalih objekata u nekom univerzumu,
što znači da se može jednoznačno identifikovati. Npr. određena osoba, događaj, firma itd. su različiti
entiteti. Entitet može biti nešto konkretno kao što je određena osoba ili određena knjiga, ili nešto
apstraktno kao istorijska kategorija, društveno uređenje, dio neke misaone klasifikacije. Jedino što
takav objekat treba da zadovolji da bi bio entitet jeste da se može jednostavno identifikovati u
određenom svijetu koji se modelira.
Grupa entiteta istog tipa naziva se skup entiteta. Npr. skup studenata univerziteta predstavlja skup
entiteta. Ovi skupovi entiteta imaju pridružena neka svojstva ili atribute putem kojih se može testirati
da li neki entitet pripada datom skupu entiteta. Međutim, skupovi entiteta ne moraju biti potpuno
razdvojeni u smislu njihovih svojstava. Npr. ako imamo 2 skupa entiteta zaposleni i čovjek onda sve
osobine (atributi) skupa entiteta čovjek su atributi iz skupa entiteta zaposleni.
55. Atributi
Atributi su svojstva entiteta i njihovih skupova. Svaki skup entiteta je u potpunosti određen
skupovima atributa kojima pripadaju. Npr. skup entiteta zaposleni može da ima atribute: IME,
PREZIME, JMBG, BRLK, STAŽ. Za svaki atribut postoji skup dozvoljenih vrijednosti koji se naziva
domenom atributa.
U ovom primjeru svi gore navedeni problemi nestaju ukoliko se data tabela predstavi sa dvije manje
tabele.
isporučilac ( IME_I, ADRESA )
isporučuje ( IME_I, ID_ARTIKLA, CIJENA )
Kod ovakve dekompozicije ne postoji dupliciranje adrese, jer za svakog isporučioca adresa se drži u
jednom slogu tabele isporučilac. Dakle nema anomalije ažuriranja. Možemo predstaviti informaciju o
imenu i adresi nekog isporučioca iako taj isporučilac ne šalje nijedan artikl (dakle nema anomalije
unošenja ). Na kraju možemo izbrisati sve artikle datog isporučioca, da pri tome zadržimo informaciju
o njegovom imenu i adresi, dakle nema ni anomalije brisanja.
Ako se baza nalazi u stanju koje odgovara realnom stanju sistema koji se modelira, tada kažemo da je
ona u konzistentnom stanju. Na primjer, ako je stanje na nekom računu u banci različito od onog koji
se trenutno nalazi u bazi podataka, onda je baza u nekonzistentnom stanju. Operacija ažuriranja baze
podataka, prevode bazu iz jednog stanja u drugo (dodajudi, brišudi ili ispravljajudi podatke u bazi).
Stoga su ove operacije sposobne da naruše integritet podataka, to jest da dovedu bazu podataka u
nekonzistentno stanje.
Danas se najviše koriste SUBP zasnovani na relacionom modelu. Najpoznatiji relacioni SUBP su:
ORACLE, INFORMIX, MS ACCESS. Vedina poznatih relacionih SUBP omogudava:
1. Definisanje tabele, njihovih polja (atributa) i integritetskih ograničenja nad tim atributima
pomodu nekog od specijalizovanih jezika za kreiranje tabela.
2. Postavljanje upita bazi putem nekog od standardnih upitnih jezika, kao što je na primjer SQL.
3. Izradu aplikacija za bazu podataka pomodu nekog od programskih jezika koji je sastavni dio SUBP.
Na primjer, u MS ACCESS-u taj programski jezik je VBA-Visual Basic for Applications. Aplikacije za
baze podataka su u stvari programi namijenjeni krajnjim korisnicima za pretraživanje i ažuriranje
baza podataka.
Relaciona algebra definiše skup operacija pomodu kojih je mogude dobiti željenu relaciju (tabelu) iz
skupa datih relacija (tabela).
- Konvencionalne skupovne operacije, unija, presjek, razlika i Dekartov proizvod;
- Specijalne relacione operacije selekcija, projekcija, spajanje i dijeljenje;
- Dodatne operacije relacione algebre, operacije koje su se kasnije dodavale orginalnoj
relacionoj algebri da bi se povedala njena “mod” kao upitnog jezika- Skalarna računanja u
relacionoj algebri;
- Operacije ažuriranja baze;
- Operacije u prisustvu nula vrijednosti;
Relaciona algebra svodi se na izračunavanje algebarskih izraza. Ti izrazi građeni su od unarnih
i binarnih operacija, operanada, te zagrada. Pritom je riječ o algebarskim operacijama čiji
operandi su tabele (relacije), a rezultati opet tabele (relacije). Svaki algebarski izraz
predstavlja jedan upit u bazu, a njegova vrijednost predstavlja odgovor na upit. Dakle
odgovor na upit izražava se kao nova (virtualna) relacija dobivena iz postojedih relacija
primjenom algebarskih operacija.
61. Zadatak 1:
Kreirati relacionu bazu podataka Biblioteka kojom de se evidentirati i pratiti promet (posudba
i vradanje) knjiga iz (i u) studentske Biblioteke.
Polja Id_clana i Id_knjige u tabeli PROMET napravite da budu lookup polja da biste u njih
lakše i bez napora mogli unositi podatke.
Nakon što tabele kreirate i povežete ih relacijama, (napravite bazu podataka) popunite
tabele podacima, prvo, tabele KNJIGE i CLANOVI (najmanje 3 člana i 5 knjiga), a zatim u
tabelu PROMET unesite (protokol) promet Biblioteke, gdje dva-tri člana podižu po jednu-
dvije knjige.
Podatke u tabelu PROMET (a možete i u druge dvije tabele) unosite pomodu obrasca
(forme), koji trebate prethodno kreirati pomodu čarobnjaka.
Zatim napravite upit iz kojeg de se vidjeti koja osoba (poimenice) i kada je podigla koju
knjigu.
62. Zadatak 2:
Na računaru, u Accessu, izraditi i demonstrirati (pokazati) profesoru (ili višem asistentu) slijededi
zadatak:
1. Kreirati na desktopu folder sa imenom, prezimenom i brojem indeksa
2. Kreirati u prethodno kreiranom folderu fajl vjezba02.accdb
3. Kreirati tabelu Student sa slijededim poljima: Ime, Prezime, Broj indeksa, Fakultet, Smjer,
Godina Upisa
4. Kreirati tabelu Ispit sa slijededim poljima: profesor, predmet, redni broj predmeta,
godina
5. Uspostaviti relaciju M:N kreiranjem tabele Polaganje koja (pored obaveznih, jer je to
relacija “više” prema ”više” !) treba da sadrži polja: datum ispita, i ocjena
6. Napraviti formu za unos u tabelu Student i unijeti najmanje 4 zapisa
7. Napraviti formu za unos u tabelu Ispit u unijeti najmanje 4 zapisa
8. Napraviti formu za unos u tabelu Polaganje i unijeti najmanje 6 zapisa
9. Kreirati upit Studenti_pali_ispit za sve studente koji nisu položili ispite. Upit treba da
sadrži slijededa polja ime, prezime, Broj indeksa, Smjer, Fakultet, datum ispita
10. Kreirati izvještaj Ispiti u kome treba da se nađu slijededi podaci: datum ispita, ime,
prezime, fakultet, profesor, predmet. U izvještaju treba da se nađu samo ispiti kod kojih
je ocjena 8 ili 9 i kod kojih je fakultet FIT.
11. Izvesti tabelu Student u XML format
12. Uvesti tabelu DLS iz Excela (koju dete dobiti na ispitu) u bazu podataka tako da bude
sastavni dio baze podataka
13. Napraviti komandnu tablu (Switchboard) iz koje de se pozivati svi prethodno kreirani
elementi (forme, izvještaji, upiti) i gdje de se nalaziti u donjem desnom uglu dugme za
zatvaranje čitave aplikacije
14. Podesiti prethodno kreiranu formu kao početnu (default) i podesiti da se statusna linija
ne prikazuje, da nisu omogudeni puni meniji i da se aplikacije zove ISP_Zadatak02
63. Zadatak 3:
Koji podaci iz tabele TabelaAdresaRadnika (na slici) nastanu u privremenoj tabeli dole
(popunite je podacima) nakon SQL komande: