Topografski modeli

Model podataka:
-strukturalan dizajn
-obično umanjena prezentacija nečega
-uzorak nečega što može biti napravljeno
-primjer oponašanja
-opis ili analogija korištena za vizualiziranje nečega što ne može biti direktno opažano

Stručne definicije:
-Formalna definicija različitih elemenata od kojih se traži opis onih aspekata stvarnog svijeta koje su
dizajnirane modelom i prirode veza između tih elemenata
-Model podataka je obično skup tablica koje su podržane dokumentacijom o prikupljenim podacima
objekata iz realnog svijeta
-Kolekcija struktuiranih podataka, kolekcija operatora i kolekcija pravila integriteta

Tipovi modela zavise od: stupnja detaljnosti i zadanog cilja.

Bezier krivulja
Bezier krivulja se koristi u računalnoj grafici za modeliranje glatkih krivulja. N-dimenzionalna
Bezierova krivulja je krivulja stupnja n. Komponirana je od Bernsteinove baze polinoma stupnja n.
Glavne katrakteristike Bezierove krivulje:
-početna tačka krivulje je Po a krajnja Pn
-ostale kontrolne tačke nisu pozicionirane na krivulji
-kompletno je sadržana u konveksnom trupu izraženom od kontrolnih tačaka

Bezierova krivulja je pravac ako i samo ako sve kontrolne tačke leže na krivulji. Početna tačka krivulje
je tangenta na prvu sekciju Bezierovog poligona.
Kvadrantna Bezierova krivulja je krivulja stupnja 2 i definirana sa 3 tačke. Kubična je definirana
krajnjim tačkama krivulje i s dvije kontrolne tačke koje određuju stupanj zakrivljenosti, tj. Krivulja
stupnja 3, definirana sa 4 tačke.

Za formiranje geometrijskog prikaza površina na bazi tačnih podataka koristi se interpolacija i

aproksimacija. Interpolacijom se definiraju kivulje koje prolaze tačno kroz zadate tačke površine, a
aproksimacijom krivulje ili površine koje prolaze blizu zadatih tačaka površina.
Dvije su bitne značajke vezane za Bezierovu površinu:
-površina prolazi kroz četiri kutne kontrolne tačke na kontrolnoj mreži
-tangenta na površinu je definirana kutnom kontrolnom tačkom i susjednom rubnom kontrolnom
tačkom
Prednost Bezierove površine: Površina može biti jednostavno oblikovana manipulacijom kontrolnih
tačaka.
Nedostatci Bezierove površine:
-Površina je cijela od uzoraka, što daje mogućnost da se rubovi prilikom spajanja dva uzorka
deformiraju
-Teško je izračunati kontrolne tačke koje će dozvoliti uzorku da se uklope u već postojeće tačke u
modelu

Kriging metode interpolacije:

Procjena krigingom temelji se na uporabi poznatih vrijednosti neke varijable tzv.kontrolnih tačaka čiji
je utjecaj na projenu izražen odgovarajućim težinskim koeficijentima. Najzahtjevniji postupak kod
kriginga je određivanje težinskih koeficijenata za svaku kontrolnu tačku pojedinačno. Najznačajnije
svojstvo ove metode je da mjerene veličine zadržava kao fiksne, što znači da izravno uključuje
orginalan skup podataka koji se u procesu interpolacije neće mijenjati.

Metoda inverzne udaljenosti:

Metoda interpolacije koja poput kriginga dodjeljuje odgovarajuće koeficijente kontrolnim tačkama
ovisno o njihovoj udaljenosti od tačaka pravilne prostorne mreže. Ona kao i kriging metoda zadržava
vrijednosti ulaznih podataka fiksnim.
Metoda minimalne zakrivljenosti:
Metoda minimalne zakrivljenosti nastoji ostvariti što je moguće glađu plohu kao rezultat
interpolacije, a da pritome zadrži interpolirane vrijednosti što bliže ulaznima. Budući da se ulazne
vrijednosti mijenjaju u procesu interpolacije, ta metoda nije egzaktni interpolator.

Solid (volumenski) modeli:

Nude informacije o tome što je unutar 3D modela kao i informacije o površini objekata. Dvije
temeljne tehnike solid modeliranja su:
-constructive solid geometry (CSG) i
- boundary representation (B-rep)

CSG solid je konstrukcija u smislu građevnih blokova pomoću kombiniranja primitiva-tijela, kao što su
kocke, cilindri, konusi ili sfere. Kombinirana upotreba boolean operacija-unije, razlike i presjeci.
B-REP
Solids su predstavljena skupovima lica koji kompletno zatvaraju objekat. Za osiguranje topološke
ispravnosti modela najbolje je primjeniti Euler-Poincare relaciju između brojeva lica. B-rep model je
koristan za kompleksne dijelove koji ne mogu biti modelirani kao primitivni oblici. Glavni nedostatak
B-rep modeliranja je da teško može garntirati zatvorenost.
Sweepin je kreacija solid oblika pomoću pomjeranja linije ili ravnine duž definirane trajektorije.
Spatial enumeration i cell decomposition koriste kombinaciju kocke za aproksimaciju solid oblika.

Voronoi dijagram
-Za svaki Voronoi dijagram postoji unikatna Delaunay triangulacija i obrnuto.
-Čvorovi ili generatori Voronoi dijagrama su okomice na Delanay triangulaciju.
-Svaki trokut Delaunay triangulacije je udružen sa jednim verteksom Voronoi dijagrama.
-Verteks je lociran u centar kružnice koja opisuje trokut.

Delaunay triangulacija
Triangulacija skupa težišnih tačaka izuzetno važna za računalnu grafiku. Esencijalne važnosti za
poligonski-bazirano renderiranje moraju se pretvoriti u poligone (obično trokute).

Definiranje Delaunay triangulacije:

-Tri tačke pi, pj i pk koje pripadaju skupu P su verteksi na određenoj površini Delaunay triangulacije,
ako i samo ako se može opisati kružnica kroz te tri tačke
-Dvije tačke pi i pj formiraju rub u D.triangulaciji, ako i samo ako se može opisati kružnica kroz te dvije
tačke i ne postoje druge tačke na njihovoj granici koje kružnica dodiruje.
DEFINICIJA 2
Delaunay triangulacija je triangulacija koja je ekvivalent za nervne čvorove u Voronoi dijagramu, tj.
Triangulacija ispupčenja u udubljenja na površini dijagrama tačaka u kojem je svaki obuhvat kružnice
prazan krug.

Temeljni 3D geometrijski apstraktni tipovi podataka su:

-3D tačka, 3D linija, 3D površina i geometrijsko tijelo.
Prema mogućnosti definiranja granica objekata, prostorni objekti se dijeli u dvije grupe:

1. Prostorni objekti sa jasno definiranim granicama i mogu biti direktno predstavljeni u bazi
podataka
2. Prostorni objekti s nejasno definiranim granicama i ne mogu biti direktno predstavljeni

Tematske komponente objekata su:

klasa – apstraktni tip podataka teme (npr.područje dozvoljene gradnje)
opis – opća prezentacija tematskih komponenti prostornog objekta ( služi za prikaz područja općine
na kojem je odobrena gradnja stamenih objekata)
roditelj - nema
osobine – kod, ime, boja, stil prikaza
metode – kreiranje, brisanje, pokaži kod, modificiraj kod, pokaži ime, uvjeti i sl.

Prikupljanje podataka površine terena u dva dijela:

1. karakteristične linije i markantne visinske tačke (rubovi, uvale, grebeni, visinske tačke)
2. površinske tačke (masovne tačke)

Sadržaj topografskog modela FBiH

- građevina
-prometna mreža
-reljef

Kartografsko modeliranje podataka

-je izvorni način primjene izražajnih i organizacijskih metoda preko prostornih varijabli i prostonih
operacija. Selektiraju i koriste razvoj analitičkih rješenja pomoću softverskih aplikacija.
Kartografsko modeliranje je utemeljeno na konceptu:
-slojeva podataka
-operacija i
-procedura.
Kartografski model uključuje pojednostavljenu prezentaciju fizičke površine zemlje,
-topografska karta – predstavlja prirodne i građene objekte ili
-karta demografije – predstavlja strukturu i naseljenost stanovništva

„Kartografska“ dimenzija modeliranja:

-korištenje prostornih podataka i
-generiranje korisnih informacija procesiranjem podataka o individualnim entitetima, grupama
entiteta ili kompletnim slojevima.
Kartografski model podataka je kodiranje prostornih objekata, atributa i procesa u svrhu izrade
željenog kartografskog proizvoda ili produkta pomoću specificiranog softvera.

Implementacija kartografskog modela:

1. Identifikacija slojeva karte ili skupa prostornih podataka koji su potrebni

 2. Upotreba logičkog i prirodnog jezika za razvoj procesa od dostupnih podataka do rješenja.

Uvjeti za primjenu kartografskog modela:

Postoje dva bazna uvjeta koja se zahtjevaju za bilo koji paket prostorne analize:

1. Konzistentnost strukture podataka

2. Iterativno procesiranje okoliša

Konzistentnost strukture podataka

-procesiranje rasterskih podataka
-procesiranje vektorskih podataka
-nema mogućnosti kominacije ove dvije vrste podataka za uspješno procesiranje prostornih analiza

Teren/ reljef
Teren ili zemljište je određeni dio zemljine površine sa reljefom, prirodnim i vještačkim objektima koji
se na tom dijelu zemljišta nalaze. Reljef je zbroj svih prirodnih uzvišenja, udubljenja i ravnica, a svi
ostali objekti su terenski objekti. Reljefni oblici i terenski objekti predstavljaju dvije osnovne grupe
topografskih elemenata. Reljefni oblici mogu biti uzdignuti, zaravljeni i udubljeni.
Uzdignuti oblici
To su tjeme – gornji dio uzvišenja, a može biti šiljasto, zaobljeno i ravno, IVICA – linija po kojoj tjeme
prelazi u padinu, PADINE – su bočne površine uzvišenja između ivice i podnožja. Mogu biti ravne,
ispupčene, izdubljenje i stepenaste, a po nagibu blage, strme i vrletne, PODNOŽJE – je linija od koje
se uzvišenje uzdiže i izdvaja od okolnog zemljišta. Prema veličini, obliku tjemena, izgledu i nagibu
padine uzvišenja se nazivaju: brdo, brijeg i planina.
Zaravnjeni oblici su: visoravan, ravnica, kraško polje. Udubljenja su oni oblici u reljefu koji su
primjetno niži od svoje okoline. To su: voderina, jaruga, udolje, dolina i kotlina.

Za predstavljanje topografije terena korištene su različite grafičke tehnike:

-perspektivni prikaz
-šrafiranje
-sjenčenje i hipsometrijske boje

Digitalni model zgrada(DMZ)

-nastaje prikupljanjem podataka o izgrađenim objektima i najbolje se može opisati kao skup
pojedinačnih 3D objekata koji nisu međusobno povezani.

Digitalni model terena (DTM)

-statistička reprezentacija kontinualne površine zemljišta sa velikim brojem izabranih tačaka za koju
su poznate X, Y i Z koordinate u odabranom koordinatnom sistemu.
Digitalni površinski model (DSM)
-je kontinuirani model u kojem svaka tačka u položajnom smislu može imati jednu ili više pripadajućih
visina.

Podjela DTM-a
-Raster (DEM)- skup podataka koji se sastoji od pravilno razmatrane visine u formi mreže ili
četverokutne rešetke
-Vektor (TIN) - teren se bilježi kao neprekidna površina mazaika neprekidajućih trokutova formirani
tako da povezuju izabrane visinske tačke.
DEM ili TIN?
- priroda terena
-svrha modeliranja
-potreba specifičnih aplikacija
-metoda prikupljanja podataka

Podaci koje sadrži DTM

- zeljišni oblici
-osobine terena
-prirodna bogatstva i okoliš
-društveno-ekonomski podaci

Izrada 3D prikaza
- u 3D modeliranju potrebno je obaviti sljedeće radnje u svrhu izrade DMR-a, DMZ-a, DMP-a
- prikupljanje podataka
- manipuliranje podacima
- interpretacija
- vizualizacija
- aplikacija

Prikupljanje podataka
-premjer/izmjera
-fotogrametrija
-digitalizacija postojećih topografskih podloga
-lasersko i radarsko skeniranje
-satelitski snimci

Batimetrijska metoda: Dubinomjeri- uređaji koji se koriste za mjerenje dubina temeljem kojih je
moguća izrada 3D modela morskog dna.
Rezultat digitalnog modela može izgledati kao:
-prikaz 3D linijama
-prikaz pojedinačnim markantnim tačkama-kotama
-prikaz izohipsama i kotama
-prikaz profilima
-hipsometrijski prikaz
-prikaz sjenčanim reljefom

Softveri za rad sa 3D podacima dijele se na:

-softveri za modeliranje i analize (GIS bazirani; CAD bazirani)
-softveri za vizualizaciju
-ostali softveri

Standardi formata podataka 3D modela: CitGML (otvoreni model podataka i format baziran na XML
jeziku za pohranu i razmjenu virtualnih 3D modela gradova) , DXF (format za razmjenu 2D i 3D
podataka), GeoVRML ( računalni jezik za 3D modeliranje), KML (format temeljen na XML-u razvijen
za prikaz prostornih podataka u aplikacijama kao što su Google Maps i Google Earth, ali i u ostalim
aplikacijama za pregled modela Zemlje), ESRI Grid ( rasterski format podataka kojeg je razvio ESRI).

Postoje dvije osnovne klase analize karte: prostorna statistika i prostorna analiza.
Prostorna statistika se dijeli u dvije osnovne grupe:
-površinsko modeliranje i
-„Rudarenje“ prostornih podataka.

Površinsko modeliranje uključuje translaciju diskretne tačke u kontinuiranu površinu koja predstavlja
prostornu distribuciju podataka.
Postoje brojne tehnike za karakteriziranje nasljeđivanja prostorne distribucije u skup podataka, ali se
one mogu kategorizirati u 4 temeljna pristupa:
1. gustina tačaka – je kartiranje koje prikuplja brojne tačke unutar određene udaljenosti
2. prostorna interpolacija – je kartiranje srednjih težina mjerenja unutar ograničenog područja
3. generalizacija karte – je kartiranje koje podešava funkcionalnu formu za unos skupa podataka
4. geometrijsko brušenje – je kariranje koje konstruira površinu karte pomoću prevođenja, TIN-
brušenjem uzoraka podataka

Prostorna analiza: Rudarenje prostornih podataka podrazumijeva numeričke relacije kartiranih

podataka. Prostorna analiza istražuje kontekstualne relacije. Istražuje i prostorne uzorke,
tj.karakteristike blizine i povezanosti objekata.

ORGANIZACIJA GRID PODATAKA

Vektorski bazirani objekti karte identificira diskretne, nepravilne prostorne objekte sa oštrim
granicama. Raster slike i rasterska mreža tretira prostor formirajući kontinuiranu prostornu
strukuturu podataka. Raster je komponiran od tisuća piksela koji su analogni na ekranu računala.
Svala tačka ima soju boju. Rasterska mreža sadrži ogroman broj vrijednosti i organizacijsku strukturu
odgovornu za analiziranje i modeliranje. Podaci u bazi smještaju se prema položaju piksela i dodaju
drugi atributi.

Postoje dva osnovna pristupa u čuvanju grid podataka: Individualni „flat“ fajlovi – čuvaju vrijednost
karte kao dugačku listu, počevši od gornje lijeve čelije i kreće se prema desno i dolje
Višestruke grid tablice – slično kao flat usmjerene ali sadrže podatke za brojne karte u različitim
poljima jedne tablice.
Flat fajl je bolje kod korištenja kod aplikacija kad se kreira i briše brojne karte tokom procesiranja,
amulti grid su bolje za korištenje kod aplikacije koje zahtjevaju brojnu nadogradnju i naprednu
analizu karte.
Tipovi grid podataka: Numerički i Geografski – choropleth brojevi (formiraju oštre i nepredvidive
granice u prostoru) –isopleth brojevi ( formiraju kontinuirane i predvidive gradijente u prostoru,
npr.visine i temperaturu) .

Dva osnovna pristupa za prikaz grid podataka: Grid i Lattice.

Radni okvir prostorne analize: Postoje 4 klase analize karte u toku iterativnog procesiranja strukture:

1. Reklasifikacija karata
2. Preklapanje karata
3. Mjerenje udaljenosti i povezanosti
4. Izrada sažetaka susjedstva
Mogućnosti upotrebe 3D modela u praksi:

1. Katastar i geodetski planovi

2. Upravljanje imovinom i procjena nekretnina
3. Prostorno planiranje i urbanizam
4. Graditeljstvo i izdavanje dozvola
5. Spomenici kulture i prirode
6. Poljoprivreda i šumarstvo
7. Zaštita okoliša
8. Energetika
9. Promet
10. Komunalni vodovi
11. Upravljanje rizikom
12. Turizam, geomarketing i mediji

IPP – INFRAKSTRUKTURA PROSTORNIH PODATAKA

-može se definirati kao produkt međusobno povezanih baza podataka, ali i kao sveobuhvatni proces
izgradnje strategije upravljanja prostornim podacima.
Hijerarhija IPP-a:
globalna, regionalna, nacionalna, županijska, lokalna i korporacijska.
Općenito IPP se sastoji od:
- organizacija i pojedinaca koji izrađuju ili koriste prostorne podatke, -tehnologija koje omogućuju
uporabu i distribuciju prostornih podataka i
-prostornih podataka

Metapodaci su sastavni dio prostornih podataka. Oni moraju dati odgovor na pitanja što, gdje, kad i
tko.

INSPIRE omogućava sljedeće tipove metapodataka:

-skupovi prostornih podataka
-serije skupova prostornih podataka i
-servise.
DCMI – razvija standardizaciju metapodataka za različite profesije, tematske i poslovne potrebe.

DCMI artikulira nove interoperabilnosti metapodataka:

1. Djeljenje definiranih izraza radi definiranja interperabilnosti metapodataka na temelju

prirodnog jezika.
2. Formalna semantička interperabilnost za definiranje interperabilnosti metapodataka
3. Opis skupa sintakse interperabilnosti koja definira interperabilnost metapodataka kroz
aplikacije kompatibilne sa povezanim modelom podataka, i dodatno, dijeli sintaksu
sažetaka za ispravne metpodatkovne zapise
4. Opis skupa profila interoperabilnosti koji definira interoperabilnost metapodataka kao
proces kojim se zapisi mijenjaju aplikacijama za korištenje metapodataka, u dodatnim,
jednostavnim skupovima uvjeta

NIPP- NACIONALNA INFRASTRUKTURA PROSTORNIH PODATAKA

- je skup: mjera, normi, specifikacija i usluga, koji imaju za cilj omogućuti učinkovito prikupljanje,
vođenje, razmjenu i korištenje georeferenciranih podataka.
NIPP obuhvaća uspostavu:
-sustava metapodataka
skupova prostorni podataka
-usluga prostornih podataka
-usluga i mrežnih tehnologija
-sporazume o razmjeni, pristupu i korišenju prostornih podataka
-mehanizme koordinacije i nadzora
-procese i procedure

ČEMU SLUŽI NIPP?

-bržoj i boljoj dostupnosti i razmjeni podataka
-jednoznačnost podataka
-ujednačena tačnost podataka
-ažurni podaci
-bez suvišnih administrativnih procedura

SVRHA INSPIRE-a
-osiguranje usklađene prostorne politike i informacija
-pojednostavljenje pristupa podacima
-zadaća država članica je osigurati raspoloživost, kvalitetu, usporedivost, potpunost i konzistentnost
prostornih podataka.

GLAVNA NAČELA INSPIRE-a

- podaci bi se trebali prikupiti jednom i održavati na razini na kojoj se to može najučinkovitije izvršiti
- trebalo bi se moći kombinirati prostorne podatke iz različitih izvora i podjeliti ih među korisnicima i
aplikacijama
-prostorni podaci bi se trebali skupljati na jednoj razini upravljačke strukture i dijeliti na svim
razinama
-prostorni podaci potreni za dobro upravljanje trebali bi biti dostupni pod uvjetima koji ne
ograničavaju njihovu opsežnu upotrebu
-trebalo bi biti lako otkriti koji prostorni podaci su dostupni, vrednovati njihovu pogodnost za
određene svrhe i znati koji se uvjeti moraju ispuniti za njihovu upotrebu
- geografski podaci moraju biti jednostavni za razumijevanje i tumačenje i trebali bi se izualizirati
unutar odgovarajućeg konteksta i selektirati na način primjeren korisnicima

Direktiva 2007/2/EC definira 34 tme prostornih podataka.