You are on page 1of 54

MALI VODIČ KROZ LJUDSKU SIGURNOST

MALI VODIČ KROZ LJUDSKU SIGURNOST


–––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––––

Izdavač
Kulturni centar DamaD
Avnoja 7, Novi Pazar

Za izdavača
Zibija Dh-Šarenkapić

Dizajn i priprema za štampu


„Graficolor“, Kraljevo

Lektura i korektura
Senaid Šarenkapić

Naslovna strana
Ajova, Kraljevo

Štampa
„Graficolor“, Kraljevo

Tiraž
300 primeraka

Godina 2014.

ISBN: 978-86-7901-051-3
Mali vodič kroz
ljudsku sigurnost

Priredio
Samid Šarenkapić

Novi Pazar
2014
Ova publikacija je objavljena u okviru zajedničkog programa „Una-
pređenje ljudske sigurnosti u jugozapadnoj Srbiji“ koji je realizovan
uz finansijsku pordšku Fonda Ujedinjenih nacija za ljudsku sigurnost
(UN Trust Fund for Human Security).
Sadržaj publikacije je isključiva odgovornost autora i ni pod kojim
okolnostima se ne može smatrati da nužno odražava i stavove donatora.
SADRŽAJ

Sloboda od straha i nemaštine


i dostojanstven život (Zibija Dh-Šarenkapić) . . . . . . . 7

Dr Svetlana Stanarević
DRŽAVNA / NACIONALNA BEZBEDNOST
I LJUDSKA BEZBEDNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9

Dr Goran Bašić
LJUDSKA BEZBEDNOST, LJUDSKA PRAVA,
MULTIKULTURALIZAM I SANDŽAČKE (NE)PRILIKE . . . . 19
Ljudska bezbednost i ljudska prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Ljudska bezbednost i multikulturalnost . . . . . . . . . . . . . . . 22
Šta građane i građanke u Sandžaku čini nesigurnim . . . . . . 24

Prof dr Marijana Pajvančić


RODNA RAVNOPRAVNOST I RAZVOJ ZAJEDNICE . . . . . 29

Prof dr Petar Teofilović


PRAVNA SIGURNOST . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
Značaj medija za unapređenje
pravne sigurnosti građana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39

Ivana Subotički
PRETNJE LJUDSKOJ SIGURNOSTI
U JUGOZAPADNOJ SRBIJI / SANDŽAKU . . . . . . . . . . . . . . 45
SLOBODA OD STRAHA I NEMAŠTINE
I DOSTOJANSTVEN ŽIVOT

„U svetu ne može vladati mir ako ljudi ne uživaju


sigurnost u svom svakodnevnom životu“

Mali vodič kroz ljudsku sigurnost nastao je kao proizvod „Nede-


lje ljudske sigurnosti u jugozapadnoj Srbiji / Sandžaku“ koja je
sprovedena od 14. do 19. jula 2014. godine, u opštinama Priboj,
Prijepolje, Nova Varoš, Sjenica i Tutin i gradu Novom Pazaru,
u organizaciji Kulturnog centra DamaD i uz finansijsku podrš-
ku UN-a u okviru projekta „Unapređenje ljudske sigurnosti u
jugozapadnoj Srbiji“.
„Nedelja ljudske sigurnosti„ je bila zamišljena kao niz jav-
nih foruma/debata i imala je za cilj da objasni, demistifikuje,
pojednostavi i približi koncept ljudske sigurnosti i postavi ga u
korelaciju sa konceptom bezbednosti na lokalnom nivou. Takođe,
cilj je bio i da se definiše sveobuhvatni domet koncepta ljudske
sigurnosti i potraže odgovori na pitanja: kako institucionalni
mandati i akcije lokalnih javnih institucija i službi, organizacija
civilnog društva, medija i političkih stranaka, mogu doprineti
ukupnom poboljšanju percepcije ljudske sigurnosti, a kako
svemu tome mogu doprinositi i sami građani, te koliko je sve
to zajedno u biti dugoročno povezano sa pitanjem ukupnog
razvoja zajednice.

7
Mali vodič kroz ljudsku sigurnost

Svaka javna diskusija je na strukturirani način pružila prili-


ku učesnicima i široj publici da izraze svoje stavove i mišljenja
i kandiduju predloge i preporuke. Uvodna izlaganja su bila
fokusirana na sledeće aspekte ljudske sigurnosti: državna bez-
bednost i humana sigurnost; interkulturalizam kao integrativna
snaga multietničkih zajednica; rodna ravnopravnost u službi
stabilnosti i sigurnosi zajednice; sloboda medija i medijska pi-
smenost kao garancija za otvorenu, uspešnu i sigurnu zajednicu;
značaj vladavine prava za ukupnu percepciju ljudske sigurnosti
u multietničkim zajednicama; percepcija ljudske sigurnosti u
jugozapadnoj Srbiji – šta je pokazalo istraživanje.
Učesnici su u svim gradovima podvukli nezaposlenost i
siromaštvo kao sigurnosni rizik, političku nesigurnost koja
ugrožava realizaciju temeljnih ljudskih prava i sloboda, nizak
socijalni kapital višestruko podeljenih zajednica, međuetničke
odnose i manjinska prava, te pristup pravdi kao bitne aspek-
te njihove percepcije ljudske sigurnosti u lokalnoj zajednici.
Takođe, učesnici su podvukli da nejednak pristup resursima,
uslugama i mogućnostima ugrožava sigurnost žena u svakoj
lokalnoj zajednici.
Valja istaći da je sprovođenje „Nedelje ljudske sigurnosti“ bilo
podržano od strane lokalnih samouprava kroz direktno učešće
njihovih visokih predstavnika.
Zibija Dh-Šarenkapić

8
Dr Svetlana Stanarević
Fakultet bezbednosti
Univerzitet u Beogradu

DRŽAVNA / NACIONALNA BEZBEDNOST


I LJUDSKA BEZBEDNOST

Na početku je neophodno objasniti pojam bezbednosti i njegov


razvoj, od prvobitno krajnje „jednostavnog“ državocentričnog
sagledavanja i tumačenja, do vrlo složenog konstrukta sa
mnoštvom pristupa u teorijskom, političkom i praktičnom
smislu. Samim tim su i konstrukcije državna/nacional-
na i ljudska bezbednost, pristupi koji se oslanjaju na
različite polazne tačke, ali sa nekim zajedničkim krajnjim
ishodima u kojima se međusobno podupiru i na osnovu ko-
jih mogu postati, ili na osnovu kojih i jesu komplementarni
koncepti.
Bezbednost se najčešće povezuje sa smanjenjem ili odsustvom
pretnji vrednostima o kojima brinemo, koje su nam važne i
koje želimo da sačuvamo. Najznačajnije su one pretnje, koje
ako nisu pod određenim stepenom kontrole, mogu ugroziti
opstanak pojedinog objekta ili predmeta u sadašnjosti ili u
bliskoj budućnosti. Pri tom, kao što je teoretičar Ken Booth
naglasio, opstanak i bezbednost nisu sinonimi, opstanak je
egzistencijalni uslov, dok bezbednost uključuje sposobnost da
se nastavi sa prihvaćenim političkim i društvenim ambicijama.
Bezbednost je više od opstanka, jer predstavlja izvesnu slobo-
du od pretnji koje određuju život, dakle, neke životne izbore
(Ken Booth, 2007).

9
Dr Svetlana Stanarević

U literaturi koja oblikuje sadržaj i strukturu studija bezbed-


nosti, nailazi se na dve preovlađujuće filozofije bezbednosti, sa
različitim polaznim tačkama:
1. Bezbednost kao sinonim za nagomilavanje moći, što
znači da se bezbednost shvata kao neka vrsta robe, što znači:
da bi bili bezbedni, moramo da imamo neke stvari poput
svojine, novca, oružja, vojske i tome slično. Moć se tumači
kao put do bezbednosti, što više moći više bezbednosti.
2. Bezbednost zasnovana na emancipaciji, tj. na brizi za
pravdu i obezbeđenje ljudskih prava. Bezbednost se više
shvata kao odnos između različitih činilaca, nego kao roba.
Ti odnosi se mogu shvatiti na negativan način (odsustvo
nečega što predstavlja pretnju) ili na pozitivan (sadrži po-
jave koje omogućavaju neke stvari) (Pol D. Vilijams, 2008).
Pojašnjenje i bliže razgraničenje konstrukcija nacionalna
bezbednost i ljudska bezbednost, najlakše se može izvesti
odgovaranjem na ključna pitanja koja definišu polje istraživanja
u studijama bezbednosti, kao što su: šta je bezbednost, o čijoj
bezbednosti govorimo, koje su pretnje bezbednosti, koje vred-
nosti štitimo i kako tj. na koji način se može postići bezbednost.
Bezbednost se tradicionalno, i u teoriji i u praksi, vezuje za
suverenu državu kao za glavni subjekat, ali i objekat bezbednosti, i
za njen monopol nad legitimnom primenom fizičke i, iznad svega,
vojne sile. Tako se nacionalna bezbednost može predstaviti
kao sposobnost države (nacije) da opstane tako što će zaštititi te-
ritorijalni integritet i suverenitet, ostvariti političku samostalnost
i uz pomoć državnih atributa zaštititi svoje unutrašnje vrednosti
od ugrožavanja, koje može doći spolja ili iznutra (Stanarević, Ej-
dus, 2009:80). Kada bi želeli da utvrdimo da li je u nekoj zemlji
ostvarena nacionalna bezbednost, posmatrali bi da li nacija živi
u miru ili je u ratu, da li je slobodna ili nije, kao i da li se razvija ili
propada. Ostvarivanje nacionalne bezbednosti u punom kapacitetu,

10
DRŽAVNA / NACIONALNA BEZBEDNOST I LJUDSKA BEZBEDNOST

Smatram da lokalna samouprava ima težak zadatak da ovo vreme pri-


lagode našim građanima kako bi se bolje živelo. Sa aspekta sigurnosti
svakog pojedinca, mi smo u primarni fokus stavili ekonomsku sigurnost,
baš kao i fizičku bezbednost. Ako ima ekonomske sigurnosti, smatramo
da će svaka druga sigurnost biti bolja. To nije lako ali smatramo da lokal-
ne samouprave, država, stanovništvo i civilno društvo moraju raditi na
tome. Lokalna samouprava se zaista zalaže za bezbednost svih građana
i prihvatićemo sve vaše sugestije.
Dimitrije Paunović, predsednik opštine Nova Varoš

podrazumeva takvo delovanje države koje omogućava vladavinu


zakona kako bi se stvorila opšta klima pogodna za društveno-
-ekonomski, socijalni i kulturni razvoj građana i zajednice u celini.
Sledeća stvar koju treba utvrditi je šta sve možemo shvatiti
kao pitanje bezbednosti (pretnje naspram vrednosti). Ako
analiziramo državu, najpre se misli na oružane sukobe i pretnje
i upotrebu vojne sile. Takođe, obuhvata društveno-ekonomske
pretnje, unutardržavne sukobe, upotrebu NHB oružja, terorizam
i međunarodni organizovani kriminal (UN High-level Panel
2004:2). Kada govorimo o državnoj/nacionalnoj bezbednosti nije
ista lista pretnji među različitim državama i nisu pretnje istog
prioriteta, odnosno političkog značaja. Ono što velike svetske
sile smatraju pretnjom ima značajnije i neposrednije političke
posledice na međunarodnu zajednicu, nego ono što smatraju
male, siromašne i neuticajne države sveta. Sjedinjenim američkim
državama, nakon 11. septembra, terorizam predstavlja visoko
pozicioniranu pretnju, dok velikom delu afričkih država, glavne
pretnje su siromaštvo i zarazne smrtonosne bolesti.
Vrednosti koja svaka država definiše da su joj važne i da ih
mora sačuvati su svakako njen teritorijalni integritet, suverenitet,
nezavisnost, ustavom utvrđeni poredak, slobode i prava građana
i kao takve naznačene su u najvišem pravnom aktu svake države
– ustavu. Kako se bezbednost može postići pitanje je načina na

11
Dr Svetlana Stanarević

koji razmišljamo o bezbednosti, što u krajnjem slučaju oblikuje


i politike bezbednosti koje zastupamo i za koje se zalažemo, kao
država, kao društvo, kao pojedinac i kao zajednica. Da bi sačuvala
teritoriju i druge nacionalne vrednosti, država na raspolaganju
ima moćan državni aparat sa razvijenim sistemom bezbednosti
u okviru kojeg su najznačajnije institucije vojske i policije, kao
nosioci ovlašćenja da upotrebe silu.
Dugo godina nakon što se država posmatrala kao jedini ili
najvažniji predmet istraživanja bezbednosti u međunarodnoj
politici, javila su se osporavanja i došlo je do uvođenja novih
aktera u polje bezbednosne analize. Dakle, pored države, kao
predmeti bezbednosti mogu se sagledavati i proučavati: ljudi,
kao pojedinci, društvo kroz grupne identitete i kolektivitete,
međunarodna zajednica, planeta Zemlja. Tako i ljudsku bez-
bednost treba razlikovati od nacionalne bezbednosti, jer je to
koncept čiji „referentni objekt“ čine ljudi i zajednice u svojim
svakodnevnim životima, a ne države i njihove teritorije.
Program za razvoj Ujedinjenih nacija (UNDP) prvi put je u svom
godišnjem Izveštaju o ljudskom razvoju 1994. godine promovisao
koncept ljudske bezbednosti i opisao ga kao pristup „orijentisan
na ljude“, čije su osnovne komponente „oslobođenost čoveka od
straha i od oskudice“. Ovakav pristup bezbednosti omogućava
čoveku sigurnost koja ga oslobađa straha od hroničnih pretnji, kao
što su glad, bolest i politička represija, kao i „zaštitu od iznenad-
nih i bolnih remećenja obrazaca svakodnevnog života“. Takođe,
upućuje na promene koje podrazumevaju veći naglasak na ljudsku
bezbednost umesto na teritorijalnu, kao i promenu u načinu do-
stizanja bezbednosti, umesto oružja, održivim ljudskim razvojem.

Lična sigurnost (personal security) obuhvata zaštitu ljudi od fizičkog nasilja,


bez obzira da li ono dolazi od spoljnjih država ili od domaće, vlastite države,
zaštitu od nasilnih pojedinaca i nižih državnih aktera, od porodičnog
nasilja ili od nasilnih pojedinaca.

12
DRŽAVNA / NACIONALNA BEZBEDNOST I LJUDSKA BEZBEDNOST

Bezbednost pojedinca, danas postepeno postaje imperativ u


mnogim državama i društvima. Državni akteri su spremni da se
angažuju po pitanjima bezbednosti pojedinaca i ugroženih grupa
nezavisno od toga gde žive i čije državljanstvo poseduju. Da bi
pojedinci bili bezbedni, moraju se eliminisati sve opasnosti koje
bi mogle da naruše čovekov fizički integritet, privatnost, status
u društvu, sigurnost ili da ugroze njegove slobode i prava, pravo
svojine kao posebno važno pravo i slično. Kroz koncept ljudske
bezbednosti pokazuje se interesovanje za to, kako ljudi žive, ko-
liko i da li imaju mogućnost izbora, koliko im je dostupno tržište
i društvene šanse, kao i da li žive u sukobu ili miru. Cilj ljudske
bezbednosti je, dakle, da garantuje skup vitalnih prava i sloboda
za sve ljude, ne ugrožavajući nepotrebno njihovu sposobnost da
ostvaruju svoje ciljeve.
Širok je spektar pretnji ljudskoj bezbednosti, ali se mogu
svrstati u nekoliko dimenzija:
1. Ekonomska bezbednost: nezaposlenost, nesigurnost
zadržavanja radnog mesta, loši uslovi na radu, nejednakost
prihoda, inflacija, slabo razvijene mreže socijalnog osigu-
ranja i beskućništvo.
2. Bezbednost koja se odnosi na hranu: problemi ko-
ji se odnose na fizički i ekonomski pristup zdravstveno
ispravnoj hrani.
3. Zdravstvena bezbednost: infektivne i parazitske bolesti,
HIV i drugi virusi, bolesti izazvane zagađenim vazduhom ili
vodom, kao i neadekvatan pristup zdravstvenim službama.
4. Bezbednost životne sredine: degradacija lokalnih i
globalnih ekosistema, nestašica vode, poplave i druge pri-
rodne katastrofe, neracionalno krčenje šuma, zagađenje
vode, vazduha i zemljišta.
5. Lična bezbednost: fizičko nasilje koje mogu vršiti država i
kriminalne organizacije, nasilje unutar porodice, na radnom
mestu, kao i industrijski i saobraćajni udesi.

13
Dr Svetlana Stanarević

6. Bezbednost zajednice: etničke napetosti i nasilni sukobi.


7. Politička bezbednost: državna represija i ugrožavanje
ljudskih prava.
Do sada su razvijane tri različite koncepcije ljudske bezbedno-
sti. Jedna, koja se može označiti kao prirodna prava/vladavina
zakona, koja ima uporište u osnovnoj liberalnoj pretpostavci o
osnovnim individualnim pravima na „život, slobodu i težnju ka
sreći“, i u obavezi je međunarodne zajednice da zaštiti i una-
pređuje ta prava. Druga se odnosi na humanitarnu dimenziju
ljudske bezbednosti i obuhvata međunarodne aktivnosti na
osnaživanju međunarodnog prava, naročito u pogledu genocida
i ratnih zločina, kao i uništavanja oružja koja su posebno štetna
po civile i neborce. Treća koncepcija ljudske bezbednosti je
šira, uključuje razne pretnje životu i blagostanju pojedinaca
(ekonomski, ekološki, društveni itsl.). Svaka od koncepcija,
stavlja akcenat na specifične pretnje i vrednosti koje treba
zaštititi, ali takođe i predviđa različite strategije i sredstva za
ostvarivanje ljudske bezbednosti. Kao najznačajnije strategije i
sredstva navode se: Deklaracije i konvencije koje se donose
pod okriljem OUN, komiteti i komisije koji nadgledaju po-
našanje država u skladu sa postojećim dogovorima ili mirovnim
sporazumima, međunarodni tribunali za ratne zločine,

Pokušaću na integralan način, kroz prizmu lokalne zajednice, da govorim


o ljudskoj sigurnosti i nastojaću da budem konkretan. Šta smo mi učinili
da naša zajednica bude sigurnija. Prvo smo morali stvari da postavimo
na svoje mesto. Da napravimo plansku dokumentaciju koja nas je
koštala pet opštinskih budžeta. I to smo i učinili i time sme obezbedili
temeljne preduslove za razvoj. Promovišemo Ibarsko-limsku inicijativu i
šaljemo poruku da smo otvoreni i direktni, da kroz četiri vrste projekata:
infrastruktura, ekologija, turizam, sport i kultura, imamo mnogo toga
zajedničkog sa drugima.
Šemsudin Kučević, predsednik opštine Tutin

14
DRŽAVNA / NACIONALNA BEZBEDNOST I LJUDSKA BEZBEDNOST

Međunarodni krivični sud, obezbeđivanje moralnih i


zakonskih prava ne-borcima u ratu i u situacijama na-
silnih sukoba, kao i obezbeđivanje hitne humanitarne po-
moći onima kojima je najpotrebnija, ili, mere preraspodele
zbog nejednakosti u bogatstvu i prihodima između bogatih
i siromašnih, nove participatorne strukture vlasti na novou
ispod državnog i na globalnom nivou. Za ostvarivanje ljudske
bezbednosti i dalje je važna uloga države, ali i uloga među-
narodnih organizacija i institucija, NVO, društvenih pokreta,
humanitarnih organizacija, privatnih agencija bezbednosti i
tsl. Ipak, važno je naglasiti posebnu ulogu u razvoju i primeni
različitih politika ljudske bezbednosti koju imaju građansko
društvo i njegove organizacije, što se najbolje može videti na
nivou lokalnih zajednica.
Većina problema, pretnji koje koče (ne dozvoljavaju) puni
razvitak pojedinca, potiču od lokalnih prilika. Ni moderne
komunikacije ni nove tehnologije ne mogu podržati osnovnu
ljudsku potrebu, potrebu za organizovanom zaštitom u bliskoj
grupi sa kojom se dele interesi i potrebe, bez straha od nera-
zumevanja ili odbacivanja. Zbog toga je i efikasno i delotvorno
ukazivanje na opasnost, ali i stvaranje početnih pozicija za
strateško delovanje za unapređivanje ljudske bezbednosti,
lakše na lokalnom nivou.
Konačno, potrebno je predstaviti složenost i višedimenzi-
onalnost koncepta ljudske bezbednosti, kroz sledeće ključne
karakteristike:

Imamo mnogo mladih koji su nezaposleni. Opština raspiše konkurs za


posao ali se zaposle oni koji su u rodbinskim ili političkim vezama sa lju-
dima sa vlasti. To je gorući problem kod nas. Smatram da je veoma bitno
pomenuti i priliv azilanata kod nas, jer želim da naglasim da naša fizička
bezbednost nije ugrožena njihovim dolaskom.
Indira Kuburović, Sandžački ćilim, Sjenica

15
Dr Svetlana Stanarević

– koncept je obuhvatan, što znači da uključuje gotovo sve


pretnje, direktne i indirektne, one koje su namerno izazva-
ne ili one koje su nenamerno izazvane tj. strukturalne, a
razmere se različito određuju od strane lokalnih nasuprot
međunarodnim institucijama;
– multisektorski, jer obuhvata različita delovanja i aktivnosti
iz domena ljudskih prava, ljudskog razvoja, humanitarnog
delovanja i ostvaruje se kroz različite programe i projekte;
– preventivan, jer se oslanja na sistem ranog upozorenja,
kako bi se ublažile, smanjile ili otklonile pretnje i rizici;
– kontekstualiziran, jer naglašava značaj ljudske percepcije
koja suštinski određuje ljudsku bezbednost i zahteva da uva-
žavamo specifične kontekste i kulturno zaleđe pojedinaca,
koji imaju vlastiti doživljaj bezbednosti i nebezbednosti koji
često može biti u koliziji sa zvaničnim državnim izveštajima
i procenama;
– participativan, što znači da podrazumeva povezanost, par-
tnerstvo i sinergiju različitih aktera, a što sve zajedno treba da
osnaži i osposobi ljude da uređuju svoje bezbedno okruženje;
– rodno osvešćen, jer dolazi do integrisanja rodnih pitanja
u važne teme ljudske bezbednosti, kao što su nasilje nad
ženama, siromaštvo, zdravstvena zaštita, socijalni i ekonom-
ski položaj žena, ali posebno je važan i doprinos percepcije
žena o različitim pitanjima bezbednosti i nebezbednosti.
U predstavljanju i pojašnjenju koncepta ljudske bezbednosti,
važno je objasniti i principe na kojima počiva a to su principi
zaštite i opunomoćenja (osnaživanja). Princip zaštite je važan,
jer se ljudi i zajednice nalaze pred fatalnom pretnjom događaja

Mislim da većina građana u našem gradu živi kao da su marginalizo-


vane grupe.
Slobodan Martinović, Argument, Prijepolje

16
DRŽAVNA / NACIONALNA BEZBEDNOST I LJUDSKA BEZBEDNOST

koji su daleko izvan njihove kontrole: finansijska kriza, nasilni


sukobi, AIDS, teroristički napadi, oskudica vode, nemaština,
zagađenje životne sredine, mnoge od njih se mogu iznenada
pojaviti i tada su još opasnije. Zbog toga je važno spoznati pret-
nje pre nego što se pojave, preventivno delovati, razviti sistem
ranog upozorenja, obezbediti institucionalizovanu zaštitu a ne
povremenu. Kada govorimo o opunomoćenju ili osnaživanju,
mislimo na kombinaciju normi, procesa i institucija, uključujući
i vladavinu prava, „dobru upravu“, društvenu odgovornost, kao i
aktivno učešće pojedinaca i zajednica u dizajniranju i sprovođenju
različitih programa i inicijativa kojima se uređuje svakodnevni
život, širi obim sloboda, moći, prava i odgovornosti svih (svakog
pojedinca ponaosob).
Kao što smo već napomenuli, ovde se posebno potencira uloga
lokalne zajednice koja mora da se aktivno uključi u identifikovanje
i povezivanje potreba, prioriteta i resursa sa ciljem pomaganja
svojim članovima da poboljšaju kvalitet sopstvenog života, a
samim tim i života svoje zajednice. Ovo je posebno značajno pri
rešavanju i prevazilaženju kriznih situacija i situacija gde zna-
čajno može biti ugrožena bezbednost svih aktera lokalne zajed-
nice. Da bi opstala, da bi se razvijala, lokalna zajednica se mora
organizovati, što znači da mora raditi na procesu izgradnje veza i
kapaciteta koji identifikuju i uključuju glavne unutrašnje i spoljne
resurse. Organizovanje zajednice podrazumeva da se građani,
pojedine organizacije, institucije, udruženja, organizuju sami,
„uzimaju stvar u svoje ruke“, trude se da sami rešavaju probleme,
poboljšaju kvalitet života i razvijaju osećaj zajedništva. Kroz taj
proces pojedinci i čitava zajednica postaju koautori javnog života,

Politička sigurnost (political security) zaokupljena je zaštitom osnovnih


ljudskih prava koja se posebno krše u razdobljima političkih nemira. Poje-
dinci i grupe su izložene represiji, a vlasti ugrožavaju taj aspekt sigurnosti
uspostavljanjem kontrole nad idejama i informacijama.

17
Dr Svetlana Stanarević

međusobno se poštuju i prestaju da budu pasivni objekti odluka


koje je doneo neko „iznad“, ali i doprinose ostvarivanju ljudske
bezbednosti koja postaje rezultat, a ne uslov ljudskog razvoja i
vodi računa o jednakosti i socijalnoj pravdi.

Izvori:
Alkire Sabina, (2002),valuing Freedoms: Sen s Capability Approach and
Poverty Reduction, Oxford: Oxford University Press, Forthcoming.
Ken Booth, (2007), Theory of World Security, Cambridge: Cambridge
University Press.
Pojmovnik bezbednosne kulture, (2009), priredili: Svetlana Stanarević,
Filip Ejdus, CCVO, Beograd.
Paul D. Williams,(ed.) (2008), Security Studies: An Introduction,
Routledge.
Ljudska bezbednost, (2006), Zbornik tekstova 1 i 2, priredila Dragana
Dulić, Fond za otvoreno društvo, Beograd.

18
Dr Goran Bašić*
Institut društvenih nauka i
Programski direktor Centra za istraživanje etniciteta

LJUDSKA BEZBEDNOST, LJUDSKA PRAVA,


MULTIKULTURALIZAM I SANDŽAČKE (NE)PRILIKE

Ljudska bezbednost i ljudska prava


O pojmu ljudske bezbednosti se u društvenoj i naučnoj javno-
sti aktivno raspravlja od 1994. godine, neposredno nakon što
je UNDP saopštio Izveštaj o ljudskom razvoju1. Suština ovog
Izveštaja je zasnovana na revitalizaciji velikih ideja iz istorije
ljudske misli – slobodi od straha i slobodi od uskraćenosti i u
tom smislu je bivši Generalni sekretar UN Kofi Anan u svom
obraćanju Ujedinjenim nacijama ljudsku bezbednost definisao
kao znatno širom globalnom strategijom koja se ne zadovoljava
prevencijom nasilnih sukoba, već insistira na dobroj vladavini,

U Novom Pazaru više od pola radno sposobnog stanovništva je nezapo-


sleno. Teško da ćemo biti sigurni ako nemamo novca da školujemo decu.
Džemo Graca, regionalni poverenik ASNS

* Viši naučni saradnik Instituta društvenih nauka u Beogradu i direktor Centra


za istraživanje etniciteta.
1 Pre UNDP izveštaja koji je konačno uobličio Mahbub ul Hak vođene su značajne
rasprave koje su omogućile i to da Kanada usvoji koncept ljudske bezbednosti
kao prioritet u spoljnoj politici, kao i da sa radom počne Komisija za ljudsku
bezbednost UN.

19
DR GORAN BAŠIĆ

pristupu obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti, osećanju čoveka


da može ostvariti svoje lične planove, smanjivanju siromaštva,
uvećanju ekonomskog rasta, eliminisanju rizika od sukoba, kao
međusobno povezanih kategorija koji akcenat bezbednosti pome-
raju sa nacionalnog nivoa ka čoveku i njegovoj zajednici: „Ljudska
bezbednost je dete koje nije umrlo, bolest koja se nije proširila,
radno mesto koje nije ugašeno, etnička napetost koja nije buknu-
la u nasilje, disident koji nije osuđen. Ljudska bezbednost se ne
bavi oružjem, ona se bavi ljudskim životom i dostojanstvom.“2
U vezi sa odnosom ljudskih prava i ljudske bezbednosti otvorena
su brojna pitanja, ali čini se da su na nivou teorijske i empirijske
rasprave utvrđena barem dva: prvo, bezbednost je sama po sebi
ljudsko pravo i drugo, koncept ljudske bezbednosti se u mnogome
oslanja na teorijski diskurs, praksu i okvir koncepta ljudskih pra-
va. U Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima neposredno se
ukazuje na to da je bezbednost uz pravo na život i slobodu osnovno
ljudsko pravo. I u drugim multilateralnim dokumentima, Paktu o
građanskim i političkim pravima, Evropskoj konvenciji o ljudskim
pravima i osnovnim slobodama, Američkoj deklaracija o pravima
i dužnostima čoveka, Afričkoj povelji o pravima ljudi i naroda
pojam bezbednosti se odnosi na pojedinca kao subjekta prava i
nesumnjivo je da institucionalna veza između koncepta ljudskih
prava i koncepta ljudske bezbednosti postoji. Međutim, ova veza
je još uočljivija u svakodnevnom životu i vrednosnim sistemima
pojedinaca koji će, pogotovo u uslovima kada im je lična bezbed-
nost neposredno ugrožena, zanemariti svako drugo ljudsko pravo

Osobe sa invaliditetom se osećaju nesigurno ne samo zbog fizičke nebe­


zbednosti nego i zbog slabije vidljivosti.
Hamid Muković, Udruženja osoba sa invaliditetom, Prijepolje

2 United Nations Development Program, Human Development Report, New


York, Oxford University Press, 1994, p. 23.

20
LJUDSKA BEZBEDNOST, LJUDSKA PRAVA, MULTIKULTURALIZAM I SANDŽAČKE (NE)PRILIKE

i nastojati da otkloni okolnosti i rizike koji ugrožavaju osnovno


pravo na život. I suprotno, ukoliko se ljudi osećaju bezbednim
i slobodnim, ukoliko su zadovoljili osnovne potrebe nastoje da
ostvare pravo na sreću i zadovolje potrebe koje su izvan polja
vitalnog jezgra ljudske bezbednosti3.
Pored toga ljudska bezbednost kao izveden pojam i nov druš-
tveni i bezbednosni koncept nema ni društvenu podršku niti
raspolaže sa institucionalnim i teorijskim kapacitetom sa kojim
raspolaže u međunarodnom pravu priznat i u praksi uvrežen
koncept ljudskih prava. Stoga se ljudska bezbednost oslanja
kako na ovu infrastrukturu, tako i na deo akademske i stručne
argumentacije razvijena u doktrini ljudskih prava. Međutim,
uprkos tome što još uvek traži svoje mesto u međunarodnom
sistemu vrednosti uočljivo je da je koncept ljudske bezbednosti
povratno delovao na ljudska prava u smislu njihovog društvenog
osnaživanja. Elen Zajdenstiker (Ellen Seidensticker) s pravom
primećuje da ljudska bezbednost može da ublaži uticaj drža-
ve na ostvarivanje prava, posebno ako se u ustavno-pravnoj
argumentaciji ovaj koncept dovede u ravnopravni normativni
položaj sa statusom koji ima koncept nacionalne bezbednosti.
Ako bi se ovaj balans uspostavio bezbednost ljudi ne bi bila
zanemarena u korist bezbednosti države. Ista autorka fokusi-
rajući se na napetosti između pojedinih vrsta ljudskih prava,

Smatram da je obrazovanje najveći problem u Srbiji. Naš obrazov-


ni sistem ubija ličnost deteta i od njih pravi poltrone. Nema ljudske
sigurnosti bez zdravog obrazovnog sistema.
Nera Čović, direktorka biblioteke u Novoj Varoši

3 Pojam vitalno jezgro je rezultat pretpostavke da institucije nisu u stanju da


zaštite jednako efikasno sve aspekte ljudske bezbednosti, ali da je neophodno
da zaštite aspekte bezbednosti kojima se garantuje opstanak, sredstva za život
i dostojsnstvo ljudi.

21
DR GORAN BAŠIĆ

kao i na dilemu o prioritetima prve i druge korpe ljudskih prava,


predočava na kapacitete koncepta ljudske bezbednosti u pogledu
prevazilaženja tih unutrašnjih konflikata. Po njoj ljudska bezbed-
nost može da pruži nov pristup uravnoteženju građansko-politič-
kih i socijalno-ekonomskih prava. Najzad, najčešće najuočljiviji
indikator ljudske bezbednosti jesu ugrožavanja ljudskih prava,
a insistiranje na poštovanju ljudskih prava je najsigurniji put ka
postizanju pune ljudske bezbednosti.
Za razliku od ljudskih prava koja raspolažu sa institucional-
nim mehanizmima ljudska bezbednost se oslanja na vrednosni
sistem pojedinca, odnosno na subjektivno osećanje o tome da li
se osećaju ugroženim ili ne. U tom smislu ljudska bezbednost je
širi osnov od ljudskih prava i pretenduje da postane paradigma
vrednosti u globalnom svetu. Ona obuhvata mnoge kategorije
koje koncept ljudskih prava svojim teorijskim aparatom i insti-
tucionalnim mehanizmima ne pokriva.

Ljudska bezbednost i multikulturalnost


Koncept ljudske bezbednosti nije iz koncepta socijetalne
bezbednosti koji mu je prethodio preuzeo koncept bezbednosti
grupa, već dosledno liberalnoj doktrini kao subjekta vidi pojedinca.
U tom smislu otvorena je rasprava o tome da li u konceptu ljudske
bezbednosti ima mesta kolektivnim etno-kulturnim identitetima,
kao prirodnim okruženjima pojedinaca.
U vezi sa tim pitanjem mogla bi se rekonceptualizovata
dilema Piera van Der Berga o tome da li je multikulturalnost
prepreka ili podsticaj demokratiji u savremenom društvu4.
Ovaj problem se može razmatrati u dve ravni. Prva se odnosi
na fundamentalne, civilizacijske, odnosno kulturne različito-
sti koje predstavljaju snažnu prepreku globalnoj ekspanziji.

4 Berghe, Pierre, L. Van der, The Ethnic Phenomena, New York, Elsevier, 1981.

22
LJUDSKA BEZBEDNOST, LJUDSKA PRAVA, MULTIKULTURALIZAM I SANDŽAČKE (NE)PRILIKE

Politička situacija u Sjenici je dobra, zaista nema nikakvih problema u


funkcionisanju i smatramo da je to veoma bitno. Ekonomska situacija u
Sjenici je mnogo teška. Ako je čovek ekonomski ugrožen onda to povlači
za sobom sve drugo. Bezbednosna situacija je zadovoljavajuća, malo je
mesto, svi se znamo i uvažavamo se.
Muriz Turković potpredsenik opštine Sjenica

Hantingtonov stav o sukobu civilizacija mogao bi otvoriti ne jednu


osu razdora koja je jasna ne samo u savremenim odnosima funda-
mentalnog Islama i diverziranog Hrišćanstva, već u još nekoliko.
U tom slučaju nije reč o nerazumevanju Islama u percepcijama
evropskih i američkih autora i političara5 već o suštinskim ideološ-
kim i kulturnim različitostima. Ukoliko se ima u vidu da se mnoge
od ovih različitosti temelje u religijskim i tradicionalnim vredno-
stima, onda je jasno da će ideolozi globalizacije morati da uzmu u
obzir kulturne i etničke aspekte kao realnu osnovu za određenje
prostora na kojima će se kapital multinacionalnih kompanija širiti.
Nesumnjivo da se u uslovima etničkih napetosti i stalnog sukoba
civilizacija neće ostvariti ideja o globalnom društvu kao podsticaju
za postizanje opšteg dobra. Situaciju je moguće preovladati ostvari-
vanjem saradnje velikih svetskih metropola u kojima će ekonomski
aspekti imati mnogo više uticaja na finansijske i ekonomske toko-
ve, a samim tim i političke prilike, ali time problemi sa kojima se
koncept ljudske bezbednosti suočava neće biti otklonjeni.
S druge strane, multikulturalnost usitnjena u mnoge aspekte
u kojima se ispoljava, može dovesti do stvaranja snažnih mikro i
makro pokreta koji mogu podrivati kako nacionalne, tako i glo-
balne društvene tokove. Insistiranje na prenaglašenoj posebnosti i
partikularnosti moglo bi da postane, ne prepreka globalizaciji, već
kancerogeno tkivo koje bi metastazirajući na različitim društvenim

5 Esposito, L. John, The Islamic Threat Myth or Reality, Oxford University Press,
1992.

23
DR GORAN BAŠIĆ

i kulturnim poljima dovelo do razaranja željenog globalnog po-


retka. Etnički ekskluzivizmi deo su ovih pesimističkih projekcija.
U prošlosti postojale su, poput Društva naroda, institucije koje
su trebalo da vode računa o transnacionalnoj kontroli etničkih
konflikata ali su njihova iskustva poražavajuća. U tom smislu
potrebno je, sledeći Štiglicovu ideju o rekonceptualizaciji eko-
nomskih aspekta globalizacije voditi računa i o novom pristupu
promišljanja kulturnih i etničkih različitosti.
Dakle oba ključna toka koja se na kulturnom planu odvijaju u
savremenom svetu zahtevaju redefinasanje vrednosnih sistema na
kojima se ova odvija. Ekonomski aspekti podržani vojnom i tehno-
loškom nadmoći su snažne poluge globalizacije, međutim zanema-
rivanje kulturne i etničke dimenzije procesa moglo bi da ovaj proces
zavede u nove mračne kutove homogeniteta i ekskluzivnosti. U tom
smislu koncept ljudske bezbednosti ne bi trebalo da sledi primere
nepopustljivosti tradicionalnog modela bezbednosti i klasične libe-
ralne doktrine, već da nađe unutrašnje kapacitete, kao i da iz drugih
doktrina i ideja iscrpi mogućnosti koje bi u osnovu bezbednosne
politike pored pojedinca uključile i njihove neposredne zajednice.

Šta građane i građanke u Sandžaku


čini nesigurnim
O stavovima građana/građanki u Sandžaku o tome šta ih u
neposrednom okruženju čini nesigurnim nema validnih podataka
i zbog toga koristiću podatke istraživanja „Šta građane/građanke
Sandžaka čini nebezbednim?“ koje sam sproveo 2007. godine.

Ono što jeste kršenje prava, što izaziva nesigurnost Bošnjaka, je neprirodno
ponašanje državnih institucija i odnos prema Bošnjacima, kada se radi
o obrazovanju na maternjem jeziku.
Vasvija Gusinac, generalna sekretarka SDA Sandžaka

24
LJUDSKA BEZBEDNOST, LJUDSKA PRAVA, MULTIKULTURALIZAM I SANDŽAČKE (NE)PRILIKE

U Novom Pazaru, Prijepolju i Tutinu je bosanski jezik u službenoj upotrebi


ali nijedan sudski proces nije sproveden na tom jeziku. Zašto? Zato što
zvanična državna administracija nije omogućila službenu upotrebu
bosanskog jezika u pravosuđu.
Sabahudin Hajdarević, advokat, Prijepolje

Ukoliko ih dovedemo u vezu sa raspravama na fokus grupama


koje je „Kultuni centar DamaD“ organizovao u šest sandžačkih
lokalnih samouprava tokom „Nedelje ljudske bezbednosti“ uo-
čićemo da nema bitnih razlika u osećanjima ljudi o tome šta ih
je pre sedam godina i šta ih danas čini nespokojnim.
Nespokojstvo je najčešće posledica ekonomske nesigurnosti.
Čak 40,9% građana je odgovorilo da ih ekonomske (ne)prilike
čine nesigurnim i da su one uzrok osećanja uskraćenosti i povod
za iseljavanje iz regije. U prilog ekonomskoj nesigurnosti je či-
njenica da više od 80% mladih po okončanju školovanja nema
mogućnost zapošljavanja u regionu.

Da li mladi nakon okončanja školovanja mogu da nađu


odgovarajuće zaposlenje?
Da

Da
Da Čekaju više od 6 meseci
Čekaju
u više
Čekaju višeod
od66meseci
meseci
Čekaju
Čekaju Čekaju
u duže
duže od duže dan
odgodinu
godinuod godinu dana
na
dana
Čekaju
u duže
Čekaju dužeododdve
dvegodin ne
godine
Čekaju duže od dve godine
Neizve dalilićećenaći
esno jejeda
Neizvesno naći
Neizvesno je da li će naći

Sledeći uzrok nesigurnosti je osećanje ugroženosti lične sigur-


nosti – 21% građana smatra da im porast nasililja i kriminala u
regiji ugrožava sigurnost, a da su posebno zabrinuti za sigurnost
dece koja su izložena riziku od bolesti zavisnosti i maloletničkoj
delikvenciji.

25
DR GORAN BAŠIĆ

Šta smatrate najvećim socijalnim problemom


u lokalnoj zajednici

Alkoholizam
Alkoholizam
Narkomanija
Narkomanija
Nasilje porodici
Nasilje u porodici
Maloletnička deliinkvencija
Maloletnička delinkvencija
Ima
Ima više problem
ma
više problema
Nešto
Nešto drugo

Alkoholizam
Narkomanija
Na trećem mestu građane brine nesigurnost u vezi sa zašti-
tom zdravlja i mogućnosti lečenja. Petina od 750 ispitanika,
njih 21,1% je mišljenja da ih najviše zabrinjava to što nemaju
zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu na osnovu kojih se
mogu dostojanstveno i efikasno lečiti.

Percepcija međunacionalnih odnosa


u lokalnim samoupravama

jedan dva tri četiri pet


Novi Pazar 6.1% 16.9% 39.4% 25.4% 11.7%
Alkoholizam
Tutin 2.4%
Narkomanija 10.6% 21.2% 65.9%
Nasilje u porodici
Priboj 3.9% 11.7%
Maloletnička delinkvencija 48.1% 32.5%   2.6%
Ima više problema
Prijepolje 1.0%
Nešto drugo   5.1% 90.8%   3.1%
Nova Varoš   4.0% 18.0% 38.0% 40.0%
Sjenica 3.9% 10.4% 31.2% 27.3% 27.3%

Kada je reč o međunacionalnim odnosima kao rizik po sigur-


nost građana treba ukazati na podatak da najveći broj, njih 42%,
međunacionalne odnose, na skali od jedan do pet, ocenjuje sa tri,
23.3% sa četiri, a svaki peti ispitanik najvećom ocenom. Samo 3.7%
je međunacionalne odnose ocenilo sa jedan. Iz tabele u kojoj su

26
2
LJUDSKA BEZBEDNOST, LJUDSKA PRAVA, MULTIKULTURALIZAM I SANDŽAČKE (NE)PRILIKE

prikazane ocene međunacionalnih odnosa po opštinama vidi


se da su najbolji odnosi u Tutinu, gde ih čak 65.9% ispitanika
ocenjuje maksimalnom ocenom, a svaki peti četvorkom, dok su
najlošiji odnosi u Novom Pazaru. Međutim, trebalo bi imati u
vidu i to da je Tutin etnički homogena opština u kojoj apsolutnu
većinu stanovništva čine Bošnjaci.
Zanimljivo je da čak 39,4% ispitanika smatra da na stanje
međunacionalnaih odnosa uticaj imaju centri moći koji nisu u
lokalnoj zajednici.
Na kraju, ali ne na poslednjem mestu je bilo pitanje o tome šta
građani i građanke preduzimaju kako bi doprineli poboljšanju lične
sigurnosti u neposrednom okruženju. Odgovori ukazuju na nizak
stepen bezbednosne kulture i nezainteresovanost građana da se
odgovarajuće organizuju i utiču na promene u lokalnoj zajednici.
Najveći broj građana nije aktivan u rešavanju problema u
svojoj opštini: u nevladinim organizacijama je angažovano 3,0%
ispitanika; a u organima lokane i mesne samouprave aktivno radi
1,8%, odnosno 11,5%. Neformalni vid aktivizma ispoljava 17,2%
ispitanika, a ni na koji način nije aktivno 65,2%.

Da li ste aktivni u rešavanju problema u zajednici?


U Mesnoj zajednici

UUMesnoj zajednici
radnim telima Skupštine
opštine
U radnim telima Skupštine opštine
U organima uprave u
Ulokalnoj
organima uprave u lokalnoj samoupravi
samoupravi
UUnevladinim
nevladinim organizacijama
organizacijama
Neformalno
Neformalno
Nisam aktivan/na
Nisam aktivan/na

Međutim, baš tih 62,5 neaktivnih i neodlučnih građa-


na da aktivno doprinesu promenama u lokalnoj zajednici
su potencijal promena i resurs koncepta ljudske sigurnosti.
Aktivnosti organizacija civilnog društva koje zastupaju građansko

27
DR GORAN BAŠIĆ

učešće u donošenje odluka, vladavinu prava i zaštitu ljudskih


prava trebalo bi da se posvećeno bave uključivanjem „neoprede-
ljenih“ građana i građanki. Visoki procenat neodlučnih ispitanika
ukazuje na mnoge pretpostavke pa i na one o zasićenosti prome-
nama kojih decenijama nema, preokupaciju ličnim problemima
i razlike između urbanih i ruralnih područja. Ali to su izazovi,
ali i glavna područja koncepta ljudske bezbednosti. Setimo se
definicije sa početka teksta: „Ljudska bezbednost je dete koje
nije umrlo, bolest koja se nije proširila, radno mesto koje nije
ugašeno, etnička napetost koja nije buknula u nasilje, disident
koji nije osuđen. Ljudska bezbednost se ne bavi oružjem, ona
se bavi ljudskim životom i dostojanstvom.“

28
Prof dr Marijana Pajvančić*1

RODNA RAVNOPRAVNOST
I RAZVOJ ZAJEDNICE

Izdvojila sam pet pitanja koja su po mom mišljenju važna za


temu o kojoj razgovaramo.
Šta je rodna ravnopravnost?
Zašto je važna svest o značaju rodne ravnopravnosti?
Zašto je rodna ravnopravnost važna za ljudsku sigurnost?
Šta je država dužna da uradi za nas kako bi unapredila ostva-
rivanje rodne ravnopravnosti?
Šta smo mi dužni da učinimo za zajednicu kako bi žene i
muškarci bili ravnopravni?
Šta je dakle, rodna ravnopravnost? Treba najpre nagla-
siti razliku između jednakosti i ravnopravnosti, jer se ova razlika
često ne uočava. Mi nismo jednaki jer je svaka individua različita.
Neko nosi, a neko ne nosi naočare, neko je plav, neko crn, žene
i muškarci se i biološki razlikuju. Različitost da, jednakost ne.
Zato rodna ravnopravnost nije jednakost među polovima već
ravnopravnost uz uvažavanje različitosti.

Nemamo prihvatilište ni sigurnu kuću za žrtve nasilja u porodici. To je


poražavajuća činjenica i nama predstavlja veliki problem.
Adnan Dazdarević, direktor Centra za socijalni rad u Novom Pazaru

* Redovni profesor katedre za javno pravo Pravnog fakulteta u Novom Sadu.

29
PROF. DR MARIJANA PAJVANČIĆ

Rodna ravnopravnost nije žensko pitanje. Identifikovanje


rodne ravnopravnosti sa „ženskim pitanjem“ je pogrešan pri-
stup. Rodna ravnopravnost i ravnopravnost žena i muškaraca,
dakle princip koji se podjednako odnosi i na žene i na muškarce.
Prema Konvenciji o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena
rodna ravnopravnost uključuje pol, bračni status, roditeljstvo,
materinstvo, seksualno opredeljenje.... Rodna ravnopravnost je,
dakle, demokratski zahtev za jednakim mogućnostima da žene i
muškarci ostvare svoja prava uz uvažavanje različitosti. Zato na
ovim pitanjima moraju zajedno raditi i žene i muškarci.
Zašto je važna svest o značaju rodne ravnopravnosti?
Zato što su žene većina koja je u poziciji manjine. U odnosu na
bilo koju drugu manjinu položaj žena razlikuje se po tome što
one većina koja se objektivno i faktički nalazi u položaju manjine.
Argumenti za ovu tvrdnju sadržani su u publikaciji „Žene i
muškarci u Srbiji“ Republičkog zavoda za statistiku u kojoj se
koriste brojni parametri koji govore o faktičkom položaju žena
i muškaraca u Srbiji i ilustruju neravnopravni položaj žena u
društvu..
Svest o rodnoj ravnopravnosti značajna je zato što su žene u
nejednakom položaju u odnosu na muškarce, zato što one objek-
tivno nemaju jednake mogućnosti da ostvare svoja prava, zato
što su izložene manje direktnoj, više strukturalnoj diskriminaciji.
To je društvo u kome živimo koje nam kroz stereotipe, tradiciju,
naučene stvari stavlja u uloge koje nas stavljaju u nejednak po-
ložaj. Stereotipi pogađaju ne samo žene već i muškarce.

Kao žena, samohrana majka, nezaposlena, pripadnica manjine, u ovoj


zemlji, u ovom gradu, osećam se jako nesigurno i nebezbedno. Sigurnost
nema isto značenje za žene i muškarce, jer oni to različito doživljavaju.
Alma Junis, Udruženje samohranih roditelja
i jednoroditeljskih porodica „Zajedno“

30
RODNA RAVNOPRAVNOST I RAZVOJ ZAJEDNICE

U štampi često možete pročitati tragične posledice stereoti-


pa koji pogađaju muškarce. Od muškarca se očekuje da bude
hranitelj porodice, da stvori novac, da radi i zarađuje kako bi
njegova porodica mogla da zadovolji svoje potrebe. Danas se
mladići podjednako teško zapošlčjavfaju kao i žene, muškarci
srednjih godina ostaju bez posla kao i žene. Kako u stvarnosti
koja nas okružuje muškarac ne može da ispuni ulogu koju mu
je društvo odredilo, on se odaje alkoholizmu, agresiji, nasilju
u porodici koje je u porastu. Konačno ubije dete, ženu i sebe
jer nije ispunio ono što je društvo očekivalo od njega. Važno je
razmišljati o tome, šta treba da uradimo da do toga ne dolazi.
To je zajednička stvar i na tome zajedno moraju raditi i žene
i muškarci.
Zašto je rodna ravnopravnost važna za ljudsku si-
gurnost? Zato što je to temeljna vrednost u svakoj normalnoj
zajednici. Ravnopravnost žena i muškaraca je preduslov za jed-
nake mogućnosti ostvarivanja svih drugih ljudskih prava. Zato
je ravnopravnost polova, od deklaratorne ustavne garancije koju
nisu pratili potrebni instrumenti za konkretnu primenu i sankcije
u slučaju kršenja danas, i u našem pravnom sistemu regulisana
antidiskriminacionim zakonodavnom (Zakon o zabrani diskri-
minacije, Zakon o ravnopravnosti polova, Zakon o soprečavanju
diskriminacije osoba sa invaliditetom) koje reguliše i konkretizuje
načelnu ustavnu garanciju ravnopravnosti polova, a u ustavnom
sistemu postoje posebne, nove institucije čiji je zadatak da zaštite
pravo na ravnopravnost polova (npr. Poverenik za ravnopravnost,
Zaštitnik građana).
Rodna ravnopravnost važna je za ljudsku sigurnost, jer je
to pravo svakog pojedinca i pojedinke kao ljudskih bića. Zato
je rodna ravnopravnost u interesu svih, i pojedinaca i društva
u celini. Samo tako društvo će moći da koristiti sve kapacitete
ljudskih resursa (znanje, veštinu, spretnost...), a ako društvo to
nije u stanju da realizuje od toga će imati štetu. Naše društvo nije

31
PROF. DR MARIJANA PAJVANČIĆ

bogato, ali raspolaže ljudskim resursima koji su bitni za razvoj


društva, ali se prema njima često neodgovorno ponašamo.
Rodna ravnopravnost je važna za ljudsku sigurnost jer je
diskriminacija kršenje ljudskih prava, moralno je neprihvatljiva
i zato je zakonski sankcionisana. Neravnopravnost se ne može
brzo i lako iskoreniti jer je strukturalna. Biće potrebno dugo vre-
mena ali su bitni mali koraci ka postizanju pune ravnopravnosti
žena i muškaraca.
Šta je država dužna da uradi da bi nama bilo bolje?
Živimo u državi u kojoj građanke i građani loše i teško žive.
Ustav i zakoni im garantuju prava, ali izostaje njihova zaštita
ili se veoma teško opstvaruje u praksi. I zato treba ponovljati –
država (ne samo centračlna vlast već i vlast na pokrajinskom i
lokalnom nivou), ima obavezu da štiti naša prava. Mi kao građani
moramo da je pitamo da li ona to radi i kako to radi. Država je
dužna, na to je obavezuje Ustav u osnovnim načelima da vodi
politiku jednakih mogućnosti i da preduzima posebne mere kako
bi obezbedila ravnopravnost žena i muškaraca.
Posebne mere treba oblaže nejednakost i otklone nejednak
položaj žena i muiškaraca u društvu kako bi oni mogli ravnoprav-
no da koriste sva ustavom garantovana ljudska prava. Ne retko
posebne mere su ujedno i skupe mere, a mi smo siromašna država.
Ako se svima garantuje pravo na pristupačnost javnih ustanova
to uključuje i njihovu pristupačnost za osobe sa invaliditetom.
Zato kada se ulica rekonstruiše nije dopustivo zaboraviti na obavezu

Zamagljuje se činjenica da se žene ne osećaju sigurno, a to znači da nam


pola stanovništva nije sigurno. Tema nasilja nad ženama ne zauzima
prostor koji bi trebalo da ima. Imamo potencijala da izgradimo bezbednu
i sigurnu zajednicu jer imamo mlade koji su spremni da daju doprinos
razvoju te zajednice.
Dženeta Agović, Impuls, Tutin

32
RODNA RAVNOPRAVNOST I RAZVOJ ZAJEDNICE

obaranja pločnika što je bio primer u jednom većem gradu, a za


koji je Poverenica za ravnopravnost uputila preporuku lokalnoj
samoupravi, koja je po preporuci i postupila.
Važno je da akteri u državi i na lokalnom nivou i na višim
nivoima vlasti preduzimaju sve neophodne mere kako bi i žene
i muškarci imali približno jednake šanse da dostignu nivo prava
koji Ustav garantuje. Država je dužna da sluša glas građana i
građanki, da koristite sve institucije koje su nam na raspolaganju.
Država mora biti odgovorna. Ako gradonačelnik ne radi dobro,
treba mu to reći.
Šta mi možemo da učinimo za zajednicu u kojoj ži-
vimo? Moramo biti aktivni iako se možemo složiti da su se ljudi
umorili od protesta, inicijativa, pokretanja predloga. Dovoljno je
napomenuti, na primer, da smo se za kvote za manje zastupljeni
pol u predstavničkim telima borili 14 godina. Uprkos tome treba
pokretati inicijative i ne treba biti obeshrabren ako one ne budu
podržane u prvi mah.

Istraživanje koje je SeConS uradio i sve ovo o čemu smo govorili ukazuje na
zaključak da je ljudska sigurnost u regionu narušena i ja bih se usredsredio
na institucionalni odgovor usmeren ka unapređivanju ljudske sigurnosti
na lokalnom nivou.
Mi u Novom Pazaru imamo Savet za bezbednost i to telo bi trebalo da brine
o bezbednosti i sigurnosti svih građana. U njemu, nažalost ne postoji rodna
perspektiva promatranja pitanja bezbednosti, koliko znam ni jedna žena nije
članica tog tela, te, s jedne strane, kad promišlja o sigurnosti, pa o aspektu
sigurnosti koji je lična bezbednost, uopšte ne vidi niti naslućuje perspektivu
žena u tom kontekstu. Moj konkretan predlog je da se nadogradi Savet za
bezbednost grada Novog Pazara tako što će uključiti i druge perspektive, u
ovom slučaju žene, npr. predstavnice Saveta za rodnu ravnopravnost, kako bi
to telo moglo da daje konstruktivna mišljenja i savete lokalnom sistemu uprav-
ljanja za unapređenje ukupne sigurnosti svih građana i građanki ovog grada.
Samid Šarenkapić, politolog, Novi Pazar

33
PROF. DR MARIJANA PAJVANČIĆ

Treba koristiti institucije koje štite naša prava. Treba im se


obraćati, jer na to imamo pravo, a one postoje kako bi naša prava
štitile. Tako se, između ostalog razvijaju i ove institucije važne
za zaštitu ljudskih prava.
Na banerima koji su pred nama piše: lična sigurnost, sigur-
nost zajednice, zdravstvena, ekološka, ekonomska, obrazovna i
politička sigurnost. Sve ove oblasti važne su za svakodnevni život
žena i muškaraca i njihovu sigurnost. Koncept ljudske sigurnosti
često usko percepira i identifikuje sa konceptom bezbednosti,
pa se ona razume veoma usko. Bezbednsot kada imamo dobru
policiju koja nas štiti i vojska koja čuva granice a to je samo mali
deo sveukupne ljudske sigurnosti.
Kada govorim o ljudskoj sigurnosti ja u prvom redu govorim
o pojedincu/pojedinki. Danas nismo zadovoljni državom u kojoj
živimo. Građani i građanke Srbije zaslužuju bolji Ustav od ovog
koji danas definiše prostpor njihove individualne slobode. Želim
da verujem da će jednoga dana živeti u državi u kojoj su građani
i građanke ravnopravni. Žene i muškarci, kao i svaki čovek po-
naosob nikada neće biti jednaki jer se ljudi razlikuju, ali moraju
biti ravnopravni. Svako je individua i svačija individualnost, koja
nužno uključuje i različitopst mora da se poštuje.
Mnogo je primera u našoj svakodnevici koji govore da svi
nemamo iste mogućnosti da ostvarimo svoja prava. Pomenuću
samo jedan od njih.
Uzmimo primer nedavnih velikih poplava u Obrenovcu. Sad se
ljudi vraćaju da pokušaju da osposobe razorene domove za život.
Poziv je međutim upućen samo radno sposobnim muškarcima.
Pitanje zašto poziv nije bio upućen i radno sposobnim ženama
ostaje bez odgovora. Malo ko je to uopšte i primetio, iako žene
imaju ustavom garantovana ista prava kao i muškarci pa i pravo
da se angažuju u obnovi svoga doma. Šta ako neka kuća nema
muškarca nego žena živi sama? O tome se nije razmišljalo.

34
Prof dr Petar Teofilović
Fakultet za pravne i poslovne studije Novi Sad

PRAVNA SIGURNOST
Pre nego što kažem nešto o ulozi medija u zaštiti i unapređenju
sigurnosti građana, pomenuću neke osnovne stvari o pravnoj
sigurnosti i značaju te koncepcije u praksi. Naime, u kontekstu
nedelje ljudske sigurnosti u Sandžaku u materijalima za ove
okrugle stolove navode se sigurnost zajednice i lična sigurnost,
zdravstvena sigurnost, ekonomska i ekološka sigurnost, itd. Svi
ti vidovi ljudske sigurnosti su povezani sa pravnom sigurnošću,
koja je ne samo bitna za sigurnost pojedinca već je i jedan od
preduslova za funkcionisanje pravnog sistema i delovanje savre-
mene države uopšte. Stoga uvodne napomene o pravnoj sigurnosti
imaju za cilj da ukažu na to da sigurnost pojedinaca obuhvata
više povezanih aspekata u koje spada i pravna sigurnost.
Ako pojam sigurnosti i bezbednosti posmatramo iz pravnog ugla,
videćemo da pravna sigurnost štiti pojedinca od moćne države.
Pravna sigurnost je složen koncept sa različitim elementima koje
treba imati u vidu. Tako, na primer, pravni predak postavlja pravila
koja pojedinac ili grupa moraju da poštuju. Pravna sigurnost ovde
znači da mi ne treba da nagađamo hoćemo li za neko ponašanje biti
kažnjeni ili ne, dakle da znamo šta je dopušteno a šta nije i kakva
posledica očekuje bilo koga ako učini nešto što nije dozvoljeno.

Ovo je veoma specifično područje jer se nalazi blizu granice sa Crnom Gorom
i administrativnim prelazom sa Kosovom. Ne verujem mnogo u policiju, pra-
vosuđe i tužilaštvo. Oni ne daju doprinos ljudskoj sigurnosti u ovom regionu.
Albin Agović, direktor TV Tutin

35
PROF. DR PETAR TEOFILOVIĆ

Veoma je bitno da pojedinac unapred može da zna šta ga očekuje


da bi svoje ponašanje mogao da uskladi sa unapred propisanim
pravilima. Pravna sigurnost, dakle, podrazumeva izvesnost da
građanin zna kakve posledice može da proizvede neki njegov postu-
pak, odnosno koje ga sankcije mogu snaći ako se ponaša suprotno
zakonima i drugim propisima. Kada se na određena ponašanja ne
primenjuju pravila koja su utvrđena propisima već neka druga koja
nigde nisu propisana, pravna sigurnost u ovom smislu ne postoji.
Bitan element pravne sigurnosti je i zabrana retroaktivnosti.
Ako Skupština donese zakon kojim nešto zabranjuje, a čovek je
to što je zabranjeno učinio pre donošenja takvog zakona, kada
to nije bilo kažnjivo, novi zakon se ne može primenjivati na
taj slučaj. Zabrana retroaktivnosti je u nekim granama prava
manje striktna, a u krivičnom pravu je ta zabrana apsolutna.

Kao što je zdravlje spoj fizičkog, mentalnog i socijalnog zadovoljstva čoveka,


tako i ljudska bezbednost uključuje ne samo fizičku bezbednost nego i aspekte
zdravstvene, socijalne, ekonomske, ekološke bezbednosti i tako dalje. Na
lokalnoj zajednici je da sve te aspekte bezbednosti poveže i usmeri u istom
pravcu da bi građani imali pravo i mogućnost da kažu da se osećaju sigurno.
Pitanje fizičke bezbednosti se aktuelizuje u našem gradu veoma često. Ako takvi
ljudi kakav je uvaženi dr Safet Skenderi mogu ovako jeftino da izgube život,
onda moram reći da je bezbednost u Novom Pazaru na veoma niskom nivou.
Kad je u pitanju fizička bezbednost u Novom Pazaru postoji veliki pro-
blem prvenstveno zbog izuzetno loše saradnje dva najvažnija segmenta
bezbednosti: pravosuđa i policije, i to doprinosi da se mnogi građani
osećaju nesigurno i nebezbedno. Na zajedničkim sastancima često dolazi
do prebacivanja odgovornosti sa jednih na druge, a lokalna samouprava
samo može da sugeriše. Mi tražimo od Republike da se ovaj problem reši
jer više ne može da se čeka. Potreban nam je veći broj uniformisanih lica u
skladu sa brojem stanovnika i normativima u toj oblasti. Vršnjačko nasilje
je u porastu, nasilje u porodici takođe i potrebno nam je da svi segmenti
društva zajedno rade na suzbijanju ovih pojava.
Meho Mahmutović, gradonačelnik Novog Pazara

36
PRAVNA SIGURNOST

Retroaktivna primena krivičnog zakona je dopuštena samo ako je


novi zakon povoljniji za lice protiv koga se vodi krivični postupak.
Takođe, pojedinac državnim organima upućuje određene zah-
teve što podrazumeva da svaki njegov zahtev treba da bude na neki
način rešen, a ne da upućuje zahteve nadležnom organu i ne dobija
nikakve odgovore na njih – i to je bitan element pravne sigurnosti.
Nadležni organi su dužni da u rokovima reše zahteve građana, i u
skladu sa propisima. To ne znači da zahtev građanina mora biti rešen
u njegovu korist, ali je donošenje bilo kakvog rešenja po zahtevu
bitno da bi građanin znao šta dalje da čini, na primer da li može
da podnese žalbu, tužbu ili neko drugo pravno sredstvo. Primer
zabrinjavajućeg odstupanja od ovog elementa pravne sigurnosti su
nedavno objavljeni statistički podaci o broju sudskih postupaka u
Srbiji, koji su pokazali da je u domaćim sudovima trenutno u toku
više od dva miliona postupaka, pri čemu je nemali broj nerešenih
predmeta posledica prekoračenja bilo kakvih razumnih rokova
za donošenje konačne presude. Kapaciteti domaćih sudova u
ovom trenutku nisu adekvatni da bi se broj nerešenih slučajeva u
dogledno vreme bitno smanjio. To svakako ne doprinosi pravnoj
sigurnosti. Dugo trajanje postupaka predstavlja i kršenje ljudskih
prava – većina presuda koje je Evropski sud doneo protiv Srbije
su se odnosile na predugo trajanje postupaka. Relativno je koja
je to dužina, ali se okvirno uzima da je to dve godine.
Pravna sigurnost obuhvata i utvrđen način na koji se predu-
zimaju određene mere, kao i postojanje uslova za njihovo predu-
zimanje od strane službenih lica u državnim organima, naročito
kada se radi o merama prinudnog karaktera. Uzmimo primer
pretresa stana. Ako ne postoji sudski nalog on nije dopušten, što
Ustav izričito propisuje. Vaš stan uživa potpunu zaštitu, izuzev
u slučajevima koji su tačno navedeni u zakonu. Sudski nalog
je bitan formalni element koji mora da postoji da bi pretres
bio zakonit – bez toga nema pretresa. Isto važi i za prisluški-
vanje telefonskih razgovora, kontrole pošte, mailova, pisama…

37
PROF. DR PETAR TEOFILOVIĆ

Niz ljudskih prava i sloboda zaštićeni su na taj način što je sud


jedina ovlašćena institucija da drugom nadležnom organu da
nalog, odnosno odobrenje, da izvrši radnje koje predstavljaju
ograničavanje nekih ljudskih prava. U drugim slučajevima mo-
ra postojati neki drugi zakonom naveden uslov da bi određena
mera mogla da bude preduzeta, na primer kada se nekom licu
određuje pritvor ili mu/joj se privremeno oduzima pasoš, i sl.
Dalje, građani moraju znati i koje su institucije nadležne za
rešavanje njihovih problema i zahteva, dakle to podrazumeva da
znate koji je to organ kojem treba da podnesete zahtev, tužbu i
sl. Neizvesnost u tome kome treba da se obratite znači da pravna
sigurnost ne postoji u pravom smislu reči.
Postoji još jedan aspekt pravne sigurnosti, a to je činjenica
da u jednom momentu mora biti stavljena tačka na određene
postupke, tako da se zna šta je pravilo, obaveza ili pravo za
ubuduće. Primer toga je zastarevanje gonjenja ili presuda nakon
isteka izvesnog vremenskog perioda. Ono što je specifično za
pravnu sigurnost je da određeni protok vremena znači da stanje
ostaje takvo kakvo je, da se više ne može menjati odnosno, ako
je reč o nekoj odluci nadležnog organa, da se ona više ne može
prinudno izvršiti. Primer za to je zastarelost izrečene kazne, ili
kada ne morate da platite neki račun za komunalne usluge koji
je zastareo. Rokovi zastarelosti su različiti u zavisnosti od dela –
najduži su za najteža krivična dela. Postoji nekoliko izuzetaka koji
su aktuelni kako na međunarodnom nivou tako i u Srbiji, a to su
najteži slučajevi kršenja humanosti i međunarodnog prava kao
što su genocid, ratni zločini ili zločini proptiv čovečnosti. Takvi
najteži oblici kršenja ljudskih prava nikada ne mogu zastareti.

Imamo mnogo problema koji opterećuju sve nas. Nedostaje nam pravna
sigurnost jer niko neće ulagati sredstva tamo gde nema pravne sigurnosti.
Sudstvo i tužilaštvo su loši, na delu je selektivna pravda.
Edin Gudžević, predsednik AM SDA Sandžaka

38
PRAVNA SIGURNOST

Pravna sigurnost, najzad, podrazumeva i da se pravosnažne


odluke državnih organa i izvršavaju. Time se ostvaruje smisao
konkretnog pravnog sistema, tek na taj način on postaje efektivan,
jer donošenje presuda, rešenja i drugih odluka koje se ne sprovode
u praksi za posledicu ima da odluke državnih organa ostaju samo
mrtvo slovo na papiru. Drugim rečima, u takvim uslovima propi-
sana pravila ponašanja ostaju samo puka forma, a time se ozbiljno
dovodi u pitanje i princip jednakosti svih građana pred zakonom.
Osećaj nepostojanja pravne sigurnosti dovodi do osećanja
opšte nesigurnosti, a prouzrokuje i mnoge druge negativne posle-
dice – između ostalog, gubljenje poverenja građana u institucije.
Pravna nesigurnost dovodi do sumnje u delovanje institucija
sistema i u krajnjoj liniji podriva same temelje pravnog asistema,
na duži rok dovodi do haosa u vrednosnom sistemu što, dalje,
često vodi porastu nasilja, kriminaliteta, korupcije... Stoga se ne
sme zanemariti činjenica da osećanju (ne)sigurnosti građana u
praktično svakoj sferi života – profesionalnoj, ličnoj, političkoj,
zdravstvenoj, obrazovnoj – u znatnoj meri doprinosi i postojanje
odnosno odsustvo pravne sigurnosti.

Značaj medija za unapređenje


pravne sigurnosti građana
Drugi deo ovih uvodnih napomena odnosi se na slobodu me-
dija i medijsku pismenost kao preduslove za postojanje sigurne
zajednice. Mnogi poslovi se danas, usled napretka tehnologije i
sredstava komunikacije, više ne obavljaju na tradicionalne načine.
U savremenim uslovima, u poslednjih dvadesetak godina, pisme-
nost više ne obuhvata samo opštu sposobnost čitanja i pisanja već
i izvesno poznavanje informacionih tehnologija i rada na računa-
rima kao sredstvima neophodnim da se uspešno i efikasno obave
određeni poslovi. To omogućava neposredniju i bržu komunikaciju,
i omogućava lakše obavljanje niza poslova uz uštede u vremenu

39
PROF. DR PETAR TEOFILOVIĆ

i potrebnom materijalu. Računari i računarske mreže danas po


svojim karakteristikama takođe predstavljaju jednu vrstu medija,
sredstava pomoću kojih se prenose i razmenjuju informacije. Me-
dji imaju ogroman značaj i u očuvanju i unapređenju sigurnosti
pojedinaca i društvene zajednice.
Tako se, npr., medijima u pojedinim teorijama pridaje uloga
i značaj tzv. četvrte grane vlasti, one koja kontroliše rad ostale
tri klasične grane državne vlasti – zakonodavne, izvršne i sud-
ske. Po tom gledištu, jedna od osnovnih funkcija medija je da
široj javnosti omoguće ostvarivanje uvida u to šta rade državni
organi, da li državni organi deluju u skladu sa zakonom, da
li se ljudska prava poštuju u određenom pravnom sistemu, i
sl. Sem te vrste kontrole, mediji imaju zadatak i da obavešta-
vaju javnost ukoliko utvrde da postoje nepravilnosti u radu
državnih organa, o različitim stavovima o važnim političkim
pitanjima, kao i o drugim pitanjima od javnog interesa. Obim
i vrsta pitanja koja se tretiraju u medijima a imaju neke veze
sa državom vremenom se šire, tako da danas više ne govorimo
samo o jednostranoj komunikaciji između države i građana u
kojoj državni organi čine dostupnim javnosti samo one podatke
vezane za njihov rad za koje sami smatraju da trebaju da budu
javni, već i o pravu građana da direktno ili indirektno, putem
medija, od državnih organa zahtevaju da javno iznesu podatke
o svom radu, o stanju u oblastima za koje su odgovorni, i sl.
Danas se u tom pogledu u okviru slobode medija govori i o
pravu medija, kao i građana, da im bude omogućen pristup
informacijama od javnog interesa koje su u posedu držav-
nih organa, i koji su nastali u vezi sa njihovim delovanjem.

Sigurnost zajednice (communal security), teži zaštiti ljudi od gubitka tradi-


cionalnih odnosa i vrednosti i od sektaškog i etničkog nasilja.
Tradicionalne zajednice, a posebno manjinske etničke grupe često su izložene
pretnjama, što se ispoljava u međuetničkim sukobima.

40
PRAVNA SIGURNOST

I mi danas imamo Zakon o pristupu informacijama od javnog


značaja, kojim se uređuje kakve informacije i na koji način građani
imaju pravo da traže od državnih organa. Ti organi su dužni da
na zahtev medija ili pojedinaca učine dostupnim javnosti bilo
koji podatak koji je u vezi sa njihovim nadležnostima a po svojoj
prirodi je od javnog značaja, osim u slučajevima kada zbog nekog
drugog, prečeg interesa (zaštite bezbednosti građana, zaštite
njihove privatnosti, i sl.), zakon predviđa da određeni podaci
mogu odn. moraju da budu klasifikovani kao tajni. Po našem
zakonu postoje pitanja koja se po definiciji smatraju pitanjima od
javnog interesa, kao što su to recimo pitanja koja se tiču zaštite
ljudske sredine. Kada se radi o toj vrsti informacija koje su od
šireg interesa, tendecija je da se javni govor i rasprava o njima
što manje ograničavaju.
Mediji imaju veliki značaj i za ostvarivanje i unapređivanje
sigurnosti građana jer omogućavaju svakom pojedincu da dođe
do onih informacija koje su relevantne za određenu oblast, i
koje su kredibilne. Mediji predstavljaju jedan vid neophodnog
činioca i u funkcionisanju države. Njihov primarni zadatak je da
saznaju sve što je značajno za širu javnost, i da je o tome oba-
veste. U krajnjoj liniji, istraživanje i pisanje medija o različitim
nezakonitostima u radu nosilaca određenih javnih funkcija za
posledicu je imalo da su oni pod uticajem izveštavanja medija
najzad bili prinuđeni da podnesu ostavku ili su bivali smenjivani.

Razgovaram sa svojim vršnjacima i mnogi su mi rekli da se ovde neće


vratiti posle školovanja. Mnogi će ostati u velikim gradovima jer smatraju
da će tamo lakše naći posao. Smatram da mladi moraju razgovarati sa
predstavnicima lokalne samouprave kako bi videli koji su to kadrovi koji
su potrebni našoj opštini i da to imaju u vidu kada upisuju fakultete. Sa
druge strane i sama opština mora imati dugoročne planova koji uzimaju
u obzir i nas mlade.
Nevena Kojić, učesnica iz Nove Varoši

41
PROF. DR PETAR TEOFILOVIĆ

Dakle, mediji su tu i da bi, između ostalog, otkrivali i ukazivali


na nepravilnosti i nezakonitosti u radu javnih funkcionera, i da
o tome obaveštavaju i javnost, odnosno građane koji periodično,
učestvujući na izborima za predstavnička tela, na osnovu takvih
informacija odlučuju i o tome kome će poveriti vršenje poslova
od javnog interesa.
Mediji, međutim, mogu da igraju i sasvim drugačiju ulogu,
možemo reći i potpuno suprotnu onoj koja je ovde naznačena,
odnosno mogu da svojim neodgovornim i neprofesionalnim
delovanjem ugroze ili prekrše određena prava pojedinaca i,
uopšte, ljudska prava. Tzv. tabloidizacija medija predstavlja
vid njihovog delovanja koje odudara od svih pravila novinarske
etike, elementarnih pravila utvrđivanja istinitosti činjenica i
uopšte profesionalnog delovanja, pa i normalne i transparentne
komunikacije između medija i državnih organa. Tabloidi nisu ta
„četvrta grana vlasti“, oni su devijacija u medijskom sistemu, i
pre su sredstva koja određene interesne grupe zloupotrebljavaju
nego što na bilo koji način služe bilo kakvom javnom interesu.
Tabloidizacija je kod nas postala toliko rasprostranjena i be-
zobzirna da praktično svako može da se nađe na udaru takvih
tzv. medija. Oni mogu da sprovedu čitave medijske hajke protiv
pojedinaca ili grupa, i mogu da dovedu do ozbiljnih negativnih
posledica po prava, slobode, ličnu sigurnost nekog pojedinca.
U nekim slučajevima se uloga medija u zaštiti sigurnosti građana
ispoljava već u tome da pravovremeno izveštavaju o radu državnih
organa u konkretnim slučajevima. Navešću jedan takav primer
od pre osam godina. U jednom manjem mestu u Vojvodini, čije
stanovništvo je mešovitog sastava, jedna grupa mladih je tokom
noći nešto slavila u jednom lokalu koji su iznajmili za tu proslavu.
Druga grupa mladih je došla u taj lokal posle ponoći, htela je da
uđe, ovi unutra im to nisu dozvolili i došlo je do masovne tuče.
Policija je došla, razdvojila ih, sačinila izveštaj o intervenciji i
tu, uglavnom, prestaju informacije o tome šta se dalje dešavalo.

42
PRAVNA SIGURNOST

Imamo više od 50% nezaposlenog stanovnoštva i preko 1000 visoko


obrazovanih ljudi na zavodu za zapošljavanje. Došli smo do vrhunca svoje
nemoći. Da li je samo lokalna samouprava odgovorna za ovo. Sigurno
da nije. Ko god prati zakonske propise zna da LS ima ograničenja u delo-
vanju u odnosu na privredu. Međutim, za stanje u javnim preduzećima
možemo kriviti sve vlasti koje su bile u Novom Pazaru od 90-tih prošlog
veka do danas.
Sead Trtovac, INUNP, Novi Pazar

Nešto kasnije pojavile su se glasine u pojedinim lokalnim


medijima da je poznato da su se sukobile dve etničke grupe, da
su pripadnici jedne takve grupe napali pripadnike druge, i da
se zna ko je učestvovao u tuči. U višenacionalnim sredinama to
mogu da budu krajnje osetljive stvari koje mogu dovesti ne samo
do nastanka i jačanja nepoverenja između različitih etničkih
zajednica, već i do otvorenih sukoba. Vreme je prolazilo, naj-
pre dani a potom i sedmice, a da nikakve zvanične informacije
od nadležnih državnih organa, pre svega od policije, nisu bile
saopštene javnosti. To je dovelo do pojave glasina i nagađanja
da se radi o namernom skrivanju istine, da nadležni organi ne
preduzimaju ništa jer su vinovnici sukoba zaštićeni, odnosno
da se tu navodno radi o tome da etnička grupa iz koje potiču
napadači uživa prećutnu zaštitu, a ova druga ne. Kasnije, na-
kon šest nedelja od incidenta, konačno je stiglo saopštenje iz
kojeg se videlo da nije reč o međuetničkim sukobima, da je i u
jednoj i u drugoj grupi mladih bilo pripadnika i jedne i druge
nacionalne zajednice koje su se navodno sukobile zbog etničke
pripadnosti. Tek nakon toga je postepeno došlo do smirivanja
znatno povišenih tenzija koje su pretile da dovedu i do daljih
međusobnih sukoba na etničkoj osnovi. Ovo je još jedan primer
značaja medija u izveštavanju o radu državnih organa, odnosno
za to kakve posledice mogu da se dogode kada o tome ne postoji
blagovremena zvanična informacija.

43
PROF. DR PETAR TEOFILOVIĆ

Dakle, s jedne strane mediji pravilnim i blagovremenim


izveštavanjem o pitanjima od javnog značaja doprinose i po-
boljšanju sigurnosti građana, ali, s druge strane, zloupotrebe
medija mogu i ozbiljno da ugroze bezbednost kako pojedinaca,
tako i čitavih grupa.
U ovom kontekstu svakako treba istaći i činjenicu da je jedan
od dopuštenih osnova ograničavanja slobode medija, priznat
i međunarodnim dokumentima ali i pravom praktično svake
danas postojeće države, državna bezbednost, odnosno zaštita
bezbednosti građana. Ovaj osnov je u poslednjih desetak godina
dobio na intezitetu, i to u meri koja ponekad ozbiljno dovodi u
pitanje poštovanje nekih univerzalno priznatih ljudskih prava.
Ova napomena je bitna utoliko što ukazuje da mediji u principu
svakako utiču na podizanje nivoa bezbednosti građana, ali da
upravo iz tog razloga (zaštite bezbednosti) svaka država može
da u manjoj ili većoj meri ograniči slobodu medija i da ograniči
protok informacija.
Ivana Subotički
istraživačica

PRETNJE LJUDSKOJ SIGURNOSTI


U JUGOZAPADNOJ SRBIJI / SANDŽAKU

Program Ujedinjenih nacija za razvoj u Srbiji (UNDP) je pokrenuo


krajem 2012. godine projekat pod nazivom «Promocija ljudske si-
gurnosti za ugrožene zajednice u jugozapadnoj Srbiji». Projekat bi
trebalo da doprinese poboljšanju položaja marginalizovanih grupa
u jugozapadnoj Srbiji stvaranjem novih radnih mesta, poboljšanjem
pristupa uslugama i interkulutrnim dijalogom. U okviru ovog pro-
jekta SeConS – Grupa za razvojnu inicijativu je sprovela kvalitativno
istraživanje u šest opština obuhvaćenih projektnim aktivnostima.
Glavni cilj istraživanja koje je sprovedeno kvalitativnom me-
todom kroz fokus grupne diskusije, je bio da se stekne početni
utisak o stanju ljudske sigurnosti u predelu jugozapadne Srbije,
da se prepoznaju glavni prioriteti po pitanju sigurnosti ljudi među
ključnim prestavnicima lokalne zajednice i da se stekne uvid u na-
čine prevazilaženja ljudske nesigurnosti. Fokus grupne diskusije su
sprovedene u šest opština – Novi Pazar, Prijepolje, Sjenica, Tutin,
Priboj, Nova Varoš – jugozapadne Srbije.

Mislim da smo previše podeljeni, kako sa verske, tako i sa političke strane.


Imamo više islamskih zajednica što nas ometa. Procenat nezaposlenosti je
veliki. Imamo situaciju da jedna stvar povlači drugu, pa ako nam izgrade
termoelektranu to će nam ugroziti ekologiju ali će otvoriti dosta radnih mesta.
Mehdija Medović, diplomirani menadžer bezbednosti

45
IVANA SUBOTIČKI

U šest odabranih opština, fokus grupe su organizovane sa


predstavnicima istih institucija kako bi podaci bili uporedivi.
Za uspešnu fokus grupu bilo je potrebno od 6 do 12 učesnika,
koju su po strukturi trebalo da čine predstavnici policije, NVO
sektora, Centara za socijalni rad, predstavnici različitih ranjivih
grupa, zdravstvenog sistema, predstavnici različitih inspektorata,
predstavnici privrede i poljoprivrede. U pojedinim opštinama
je, pak, izostao predstavnik policije, usled komplikovanih ad-
ministrativnih procedura pozivanja, ali i pored toga, možemo
reći da su učesnici svih fokus grupa omogućili jako dobar uvid
u probleme ljudske sigurnosti u jugozapadnoj Srbiji.
Ukupna slika sigurnosti ljudi u jugozapadnoj Srbiji je veoma
nepovoljna, i ugrožena je brojnim pretnjama koje zabrinjavaju pri-
padnike lokalne sredine. U Novom Pazaru i Prijepolju je sigurnost
ljudi ocenjena negativno u svim oblastima, dok je na ostale četiri
fokus grupne diskusije u Tutinu, Sjenici, Priboju i Novoj Varoši,
ocena sigurnosti ljudi imala dva modaliteta. Sa jedne strane,
ocena fizičke, ekološke, političke, i sigurnosti u pogledu kvaliteta
i pristupu hrani je pozitivna. Sa druge strane, ocena institucinal-
ne, zdravstvene i ekonomske sigurnosti je uglavnom negativna.
Primetno je da su učesnici ove četiri diskusije izdvojili selo kao
područije koje je najnesigurnije po svim parametrima, gde postoje
i brojni dodatni izazovi i pretnje. Kao najveća nesigurnost u Tutinu,
Priboju, Sjenici i Novoj Varoši se izdvaja ekonomska, koja po mi-
šljenju učesnika diskusije utiče na sve druge vidove nesigurnosti,
pre svega negativno, ali u nekim slučajevima i pozitivno, što se
i videlo kroz brojne primere. Na svih šest diskusija je pozitivno
ocenjeni verska tolerancija i međunacionalni odnosi, iako su se
mogli čuti i primeri koji su narušili ovakvu pozitivnu sliku.
Na fokus grupnim diskusijama u Tutinu, Sjenici, Priboju i Novoj
Varoši ekonomska nesigurnost se našla u žiži, i isticanje tog eko-
nomskog vida nesigurnosti na četiri sprovedene fokus grupne dis-
kusije je u kontrastu sa institucionalnom i političkom nesigurnošću

46
PRETNJE LJUDSKOJ SIGURNOSTI U JUGOZAPADNOJ SRBIJI / SANDŽAKU

Ljudska sigurnost je sve ono što nas okružuje. Lepo je imati zdravstvenu,
ekonomsku i svaku drugu sigurnost. U Novom Pazaru ja to nemam.
Premijer je obećao da će uskoro uslediti veliko iznenađenje za nas i da će
doći investitor i nova radna mesta ali od toga nije bilo ništa. I kako da se
osećam sigurno kad nemam priliku da radim.
Admir Omerović, pravnik

koju su u prvi plan stavili učesnici ranijih diskusija u Novom Pazaru


i Prijepolju. Ova razlika nije toliko očita u sferi institucionalne
sigurnosti koliko u oblasti političke nesigurnosti koju učesnici iz
Tutina, Sjenice, Priboja i Nove Varoši ocenjuju daleko bolje nego
učesnici iz Novog Pazara i Prijepolja. Ovakav raskorak najbolje
objašnjava izjava nekih učesnika sa poslednje četiri diskusije
kako se „politička nesigurnost prenosi iz Novog Pazara“ i da su
politički problemi uglavnom bili vezani za islamske zajednice i
bošnjačke stranke. Kada se radi o institucionalnoj nesigurnosti,
postoje neke upadljive sličnosti rezultata svih diskusija. Naime,
na svim fokus grupnim diskusijama je istaknuto veliko neza-
dovoljstvo radom pravosuđa i policije koje rezultira ogromnim
nepoverenjem prema ovim institucijama.
Osnovne odlike političke i institucionalne nesigurnosti su:
• Odsustvo primene zakona, odnosno njegova selektivna
primena od strane institucija, proizvodi veoma nizak nivo
poverenja, pogotovo u slučaju policije i pravosuđa.
• Centralizam, partokratija i partijsko zapošljavanje su glav-
ni činioci političke nesigurnosti. Nebriga države i njeno
centralizovano ustrojstvo po mišljenju učesnika značajno
smanjuju njihove kapacitete da se oslone na sopstvene snage
i reše goruće probleme u lokalnoj sredini.
• Visok stepen korupcije utiče značajno na institucionalnu i
političku sigurnost građana i dalje podriva poverenje koje
imaju u političke i institucionalne aktere na lokalnom nivou.

47
IVANA SUBOTIČKI

• Prisutan je takođe snažan osećaj da se njihove lokalne za-


jednice nalaze na periferiji političkog i ekonomskog interesa
države i pojedinaca.
• Nestabilno političko tlo stvara nepovoljnu klimu za eko-
nomski razvoj i napredak što uzrokuje ogromnu ekonomsku
nesigurnost ljudi. Učesnici diskusija u Novom pazaru i
Prijepolju su složni da je ovo osnova na kojoj nastaju ostali
vidovi nesigurnosti ljudi. Ovakvu povezanost političkog i
ekonomskog vida sigurnosti učesnici poslednje četiri dis-
kusije nisu identifikovali.
Briga za ekonomsku nesigurnost u Novom Pazaru i Prijepolju
nije bila toliko izražena kao u Tutinu, Sjenici, Priboju i Novoj Varoši,
iako su nezaposlenost, nizak standard i nedostatak perspektive koji
mnoge navodi da napuste lokalnu zajednicu na svim diskusijama
prepoznati kao problemi koje su neki učesnici iz prve dve diskusije
ocenili kao „pogubne“ za lokalnu sredinu. Zbog identifikovanog
značaja ekonomske sigurnosti, posebno u poslednje četiri diskusije,
sledi pregled osnovnih obeležja i uticaja ovog vida (ne)sigurnosti.
Ekonomska nesigurnost ima sledeća osnovna obeležja:
• Visoka nezaposlenost, posebno mladih visokobrazovanih
ljudi. Kao posledica javljaju se migracije ka drugim grado-
vima Srbije i inostranstvu.
• Nepostojanje industrijskih kapaciteta i tehnološka zaosta-
lost koji pojačavaju problem nezaposlenosti, i koje država
treba da reši.
• Nepostojanje tržišta za plasiranje robe proizvedene na ter-
tioriji opština, kao ni zadruga koje bi mogle da vrše otkup.
• Nedovoljna iskorišćenost postojećih prirodnih potencijala
i resursa u proizvodnji i turizmu.
• Loša i neizgrađena infrastruktura koja presudno utiče na
manjak ulaganja i investicija.

48
PRETNJE LJUDSKOJ SIGURNOSTI U JUGOZAPADNOJ SRBIJI / SANDŽAKU

Uvek prepoznajemo problem u našoj lokalnoj smaoupravi ali nikad dalje


od toga nismo makli. To stvara pesimizam kod mladih. Moramo biti svesni
da je neophodno ponuditi i napraviti konkretne korake.
Aldina Muhović, KZM Sjenica

Zanimljivo je istaći, na prvi pogled, kontradiktornu ocenu da


ekonomska nerazvijenost ima i neke pozitivne efekte.
• Dobra ekološka sigurnost usled nepostojanja industrijskih
postrojenja koja bi zagađivala okolinu, što utiče i na visok
kvalitet hrane usled zdrave životne sredine.
• Mogućnost da članovi porodice koji emigriraju u inostran-
stvo pomažu svoje porodice finansijski i pomognu im da
prebrode ekonomsku nesigurnost.
Ekonomska nesigurnost negativno utiče na:
• Zdravstvenu sigurnost, zbog nesigurne egistencije i stresa
je povećan broj oboljenja, destruktivnog ponašanja i sa-
moubistava. Takođe, nedostatak sredstava utiče na to da
zdravstveni sitem ne raspolaže odgovarajućom modernom
opremom
• Demografsku sliku opština, zbog toga što brojni mladi od-
laze zbog nedostatka perspektive, i opštine su sve starije.
• Fizičku sigurnost, koja je ugrožena zbog egzistencijalnih
problema koji navode pojedince na kriminal.
Ostali vidovi nesigurnosti i nalazi sa diskusija:
• Svi učesnici na šest do sada sprovedenih diskusija sma-
traju da se nalaze na marginama političkog i ekonomskog
razvoja; nezadovoljni su odnosom republičkih institucija
prema čitavom regionu jugozapadne koji se ogleda u visini
investicija i političke participacije.

49
IVANA SUBOTIČKI

• Zdravstvenim ustanovama učesnici nisu zadovoljni, osim u


Tutinu gde je kadar ocenjen vrlo visoko, a kao problemi se
navode nedostatak sredstava i opreme, kao i preoblemi sa
nedostatkom ili nepoverenjem u medicinski kadar.
• Upadljiva razlika između dva seta diskusija je odsustvo sve-
sti o pogubnosti korupcije, koja je daleko više zabrinjavala
učesnike na diskusijama u Novom Pazaru i Prijepolju, a isti
slučaj je bio sa partijskim zapošljavanjem.
• Sledeći upadljiv razultat je veoma visoka ocena fizičke
sigurnosti, koja je znatno viša u Tutinu, Sjenici, Priboju
i Novoj Varoši u odnosu na onu iz Prijepolja i Novog Pa-
zara. Kao obrazloženje sami učesnici četiri fokus grupne
diskusije (Tutin, Sjenica, Priboj i Nova Varoš) su ponudili
činjenicu da pripadaju maloj lokalnoj sredini u kojoj nije
teško otkriti potencijalne opasnosti, što je najočitije bilo
u slučajevima trgovine drogom, sa kojom nemaju gotovo
nikakve probleme.
• Kada su u pitanju druge pozitivne ocene, one se tiču pre
svega ekološke sigurnosti i njenog pozitivnog uticaja na
kvalitet hrane proizvedene na njihovoj teritoriji. Ovde su
mnogi učesnici diskusija u Sjenici, Tutinu, Novoj Varoši i
Priboju naveli jedan pozivan ishod ekonomske nesigurnosti
po ekološku sigurnost, a to je nedostatak fabrika i velikih
zagađivača. Problem deponija su istakli učesnici svih diskusija
kao jednu od najvećih ekoloških pretnji, a učesnici diskusija
u Novom Pazaru i Prijepolju su dali niže ocene ekološke
sigurnosti i ne smatraju da su njihove sredine zdrave za
život. Što se tiče hrane, učesnici poslednje četiri diskusije
su izrazili strahovanje da hrana koja nije domaćeg porekla
nije kvalitetna, i da može negativno uticati na zdravlje ljudi.
• Ocena lične sigurnosti nije značajnije odstupila od ocene
sigurnosti ljudi u lokalnoj sredini, osim u oblasti ekonomske
sigurnosti. Naime, zaposleni učesnici diskusije, pogotvo oni

50
PRETNJE LJUDSKOJ SIGURNOSTI U JUGOZAPADNOJ SRBIJI / SANDŽAKU

u državnim i institucijama lokalne samouprave, izrazili su


vši stepen ekonomske sigurnosti koji odudara od izrazito
niskih ocena ekonomske sigurnosti u lokalnoj sredini.
• Većina učesnika diskusija u Tutinu, Sjenici, Priboju i Novoj
Varoši navodi državu kao aktera koji bi trebalo da pruži si-
gurnost sa čime bi se složio i deo učesnika iz Novog Pazara
i Prijepolja. Ipak, na ove dve diskusije je bilo zastupljenije
mišljenje da se kroz aktivizam, dijalog, bolju organizaciju
i saradnju na lokalnom nivou može mnogo toga postići na
polju sigurnosti ljudi. Lokalnu samoupravu su svi prepo-
znali kao bitnog aktera, ali na diskusijama u Tutinu, Sjenici,
Priboju i Novoj Varoši je bilo prisutno slabije uverenje u
to da ona sama kao akter može da popravi sigurnost ljudi.
• Na nekim diskusijama poput onih u Novom Pazaru i Priboju
je uticaj medija i njihova društvena uloga prepoznata kao
bitan činilac sigurnosti ljudi.
• Uticaj međunarodne zajednice je na svim diskusijama oce-
njen kao pozitivan, i kao bitan faktor koji može ubrza put ka
reformama i povećanju sigurnosti ljudi u jugozapadnoj Srbiji.

51
CIP – Каталогизација у публикацији
Народна библиотека Србије, Београд

316.4(497.11-14)"20"(035)
316.662-055.1/.2(497.11-14)"20"(035)
351.86::316.37(497.11-14)"20"(035)
MALI vodič kroz ljudsku sigurnost /priredio Samid
Šarenkapić. – Novi Pazar : DamaD, 2014 (Kraljevo :
Graficolor). – 51 str. ; 20 cm
Tiraž 300. – Str. 7–8: Sloboda od straha i nemaštine
i dostojanstven život / Zibija Šarenkapić. – Napomene
i bibliografske reference uz radove. – Bibliografija uz
pojedine radove.
ISBN 978-86-7901-051-31.
Шаренкапић, Самид, 1985 – [приређивач, сакупљач]
a) Људска безбедност – Рашка (област)
– 21в – Приручници b) Родна равноправност
– Рашка (област) – 21в – Приручници
c) Србија, југозападна – Друштвене прилике
– 21в – Приручници
COBISS.SR-ID 210999308

You might also like