Varijable

Varijable se u programskim jezicima koriste kao privremeni spremnici za pohranjivanje vrijednosti. Vrijednosti koje se
spremaju u varijable mogu biti različitog tipa podataka, što znači da mogu biti tekstualne, brojčane, logičke ili drugog
tipa. PHP podržava sljedeće osnovne tipove podataka:

 logički (Booleov) tip podatka – true, false

 cjelobrojni – 1, 2, 123, -46…

 decimalni - 3.1459, -234.2045

 tekstualni (niz znakova) – "a", "Danas je lijep dan"

Složeni tipovi podataka u jeziku PHP su ovi:

 polje – podatak koji sadrži više povezanih vrijednosti

 objekt – složeni tip podatka koji predstavlja objekt iz stvarnog svijeta (može sadržati podatke jednostavnog tipa, ali
i funkcije)

Postoje i dva specijalna tipa:

 resource – vrijednost koju vraća neka funkcija (npr. memorijska adresa, datoteka, skup zapisa iz baze podataka)

 NULL – tip koji poprima varijabla kojoj nije pridružena vrijednost PHP pripada skupini slabo tipiziranih jezika.

Za razliku od većine drugih programskih jezika, varijablu u PHP-u prije upotrebe nije potrebno deklarisati, odnosno
nije potrebno navesti njen tip. Za upotrebu varijable dovoljno je navesti njezino ime i pridružiti joj neku vrijednost.
Varijabla će sama poprimiti odgovarajući tip podatka zavisno o pridruženoj vrijednosti. Štaviše, moguće je tokom
upotrebe varijable promijeniti njen tip, tako da joj pridružimo vrijednost koja je drugog podatkovnog tipa.
Preporučuje se ipak ne mijenjati tip varijable jer to često dovodi do grešaka u pisanju programa. Ispred svake
varijable u jeziku PHP navodi se znak $. Imena varijabli (identifikatori) mogu sadržati slova, brojke ili podvlaku ( _ ), a
prvi znak (poslije $, naravno) može biti samo slovo ili podvlaka. Primjeri ispravnih i neispravnih imena varijabli dani su
u tabeli:

U imenima varijabli razlikuju se velika i mala slova, tako da $mojaVarijabla i $mojavarijabla neće biti prepoznate kao
ista varijabla.

Konstante
Vrijednost spremljena u varijabli može se mijenjati tokom izvođenja programa. Konstante također mogu sadržati
vrijednosti kao i varijable, ali se ta vrijednost ne može mijenjati jednom kada se deklariše. Vrijednost se konstantama
dodjeljuje preko funkcije define koja sadrži dva parametra: ime konstante i njezinu vrijednost. Dodjela vrijednosti za
tekstualnu vrijednost izgleda ovako:
Ime konstante se obično piše velikim slovima, iako to nije obavezno, ali ovakav način označavanja omogućava lakše
razlikovanje konstanti i varijabli. Također, prije imena konstante nije potrebno stavljati znak „$“. Time je olakšano i
korištenje vrijednosti konstante koja se poziva samo imenom. Jednom kada se konstanta definiše, ona se u programu
ne može promijeniti niti izbrisati.

Pridruživanje vrijednosti varijabli

Da bi varijabla $varijabla poprimila neku vrijednost potrebno je napisati sljedeće:

Gornja naredba je naredba pridruživanja, a znak = je operator pridruživanja. S lijeve strane operatora pridruživanja
uvijek se mora nalaziti varijabla, a s lijeve strane se može nalaziti konstantna vrijednost, rezultat nekog izraza (npr.
aritmetičkog), ili pak poziv funkcije. Dodjela vrijednosti za tekstualnu vrijednost izgleda ovako: