254 GRAFIT — GRAVIMETRIJA

strojarstvo i kemijsku industriju). U 1976. proizvodnja elektro- U izrazim a (4) a, /?, y su kutovi koje zatvara sila F sa
grafita m ože se procijeniti otprilike na 600 kt. sm jerom koordinatnih osi, a u (5) a 1? p l9 kutovi koje zatvara
sila C sa smjerom koordinatnih osi.
L I T .: E. Ф. ЧалиХу П р ои зв од ств о эл ек тродов , М еталлургиздат,
М осква, Л енинград 1954. — P roceedings o f th e first to eleven th carbon F orm ula (4) sadrži posebnu funkciju koja om ogućuje inte­
con ferences, Pergam on Press, Oxford 1956-1974. — А. С. Ф иалков, Т ех н о л о ­ graciju, i to
гия и обор удов ан и е электроугольного пр оизв одств а, Г осэн ергоиздат,
М осква, Л енинград 1958. — A . R. Ubbelohde, F. R. S ., G raphite and its
f dM
V(x^ z) = k — . (6)
crystal com p ou nd s, U n iversity Press, Oxford 1960. — П. С. Ливщ иц, Щетки
для электрических машин, Г осэн ергоиздат, М осква, Л енинград 1961. —
Carbon, A n International Journal, vol. 1-14, Pergam on Press, O xford, Paris, Izrazi (5) mogu se dobiti kao parcijalne derivacije funkcije
N ew York, Frankfurt 1963-1976. — В. H. Крылов и Ю . H. Вил к,
У глеграф и товы е материалы , И здательство Х им ия, М осква, Л енинград
1965. — Р. J . W alker, C hem istry and p hysics o f carbons, vol. 4, E ditions U ix.y.z) = -j(x + y)· (7)
M arcel D ekker, N e w York 1968. — C. L. M an tell, Carbon and graphite
handbook, Interscien ce Publishers, John W iley and S ons, N e w York 1968. —
G m e lin ’s H an d b uch der anorganischen C hem ie, K oh len stoff, W einh eim /B erg- Funkcije V{x y z) i U(x y :) nazivaju se potencijalnim funkcijam a.
str. 1968. — L. C. P. Blackm ann, M odern aspects o f graphite tech n ology, P rem a najjednostavnijoj definiciji, potencijalne funkcije jesu
A cadem ie Press, Oxford 1970. one funkcije čije parcijalne derivacije u određenom sm jeru daju
M . Krsul kom ponente sile u tom smjeru. K ako je sila teže rezultanta
privlačne i centrifugalne sile, potencijal je sile teže W jednak
zbroju potencijala privlačne i potencijala centrifugalne sile
GRAVIMETRIJA, mjerenje Zemljinog gravitacijskog
polja, sile teže ili njenog ubrzanja (gravitacije) (v. Gravitacija). dM Ш2
Sila teže je rezultanta privlačne sile svih Zem ljinih m asa i W = V+ U — + — (x2 + y 2) (8)
centrifugalne sile. Privlačna sila na jediničnu m asu na površini
Zemlje (N ewtonov zakon gravitacije) jest
M
F = к —, (1)
R2
a centrifugalna sila
C = rco2, (2)
gdje je k N ew tonova ko n stan ta gravitacije, koja iznosi (6,672 ±
±0,0041) · 10” 11 N m 2kg 2, M m asa Zemlje, R njezin polumjer,
r udaljenost od osi rotacije, a co ku tn a brzina rotacije Zemlje.
Privlačna sila im a najveću vrijednost na polovim a a naj­
m anju na ekvatoru. Centrifugalna je sila najveća na ekvatoru SI. 1. D io Zem ljine plohe. U točki T, s k oordi­
a na polovim a jest nula. Često se u primijenjenoj gravime- natam a x', y \ z \ na površini Zem lje postoji masa
triji zanem aruje centrifugalna sila C, pa se sila teže izjednačuje d M ; u točki A, s koordinatam a x, y, z, izvan
površine Zemlje nalazi se jedinična masa koja ro­
sa silom F (1), koja se pojavljuje zbog privlačenja mase. tira zajedno sa Zem ljom , r udaljenost A od osi
N a privlačnu silu više utječu mase koje se nalaze neposredno rotacije, d razmak točaka T i A, dF privlačna
ispod Zemljine površine. K ako se mase mijenjaju zbog različite sila između m ase dM i jedinične mase, C centri­
fugalna sila
gustoće, mijenja se i sila teže.
POTENCIJAL SILE TEŽE N a osnovi izraza (8) m ogu se napisati za kom ponente ubrzanja
O pćenito razm atranje provodi se bez unaprijed pretpostav­ sile teže
ljenog oblika Zemlje i razdiobe m asa u njoj. Ishodište ko-
ordinatnog sustava smješta se u težište Zemlje: aplikata z u os
rotacije Zemlje, a koo rd in ata x i y u ravninu ekvatora (si. 1).
gx = —
ox cx
=—+—=- +
d W dV dU
cx
f x cx- -
d3
-d M + cd2

Privlačna sila
dM dW dV dU
d F = /c — (3a) Fу + Су = — к (9)
d ду ду dy
ili nakon integriranja
т дУ д и
fd M gz = — = ----- 1------ — — Fz + С z — — к -dM ,
(3b) dz dz dz 2 2 d3
- * b -
a odatle i drugi diferencijalni kvocijenti potencijala sile teže.
a centrifugalnu silu određuje izraz (2). To su:
K om ponente privlačne sile u smjeru koordinatnih osi jesu: dgx d2W dgv d2W dgz d2W
— = ___ = W — = ____ = W — = ____= W
dx dx2 xx’ dy dy2 yy' dz dz2 22
Fx = F c o s a = к -d M
d3 (10)

fa 5g> 8 lW
У—У dy d xdy xy’ dz dxdz dz dydz
Fy = F c o s ß dM (4)
- ‘i d3
U koliko se pretpostavi linearna prom jena ubrzanja sile teže
u okolišu neke točke na Zemlji, drugi diferencijalni kvocijenti
Fz = F cosy = к I ——— dM , potencijala sile teže jesu m ale prom jene (varijacije) kom ponenata
d ubrzanja sile teže u određenom smjeru pri pom aku za 1 cm.
N pr., Wxx je prom jena kom ponente gx u smjeru osi x pri
a kom ponente centrifugalne sile: pom aku za lem .
Cx = С cos or. l = со2 Jedinice ubrzanja sile teže i njenih promjena. Jedinica je
ubrzanja m s 2, pa ona vrijedi i za ubrzanje Zemljine teže.
Су = С co sß j = со2 (5)
Često se, međutim , u gravimetriji upotrebljava jedinica gal (po
Cz = С co sy ! = 0. G. Galileju), koja im a dim enziju c m s “ 2, pa je lg a l = 10 2m s ~ 2.
 GRAVIMETRIJA
U praksi se podaci navode obično u m iligalima (mgal) koji
imaju dimenziju 10 5m s 2.
Jedinica m alih prom jena ubrzanja sile teže nazvana je etveš
(po R. Eotvosu), a ima dim enziju 10~9m s - 2 .
A PSO LU TNO I RELATIVNO O D R EĐ IV AN JE
UBRZANJA SILE TEŽE
A psolutno je ubrzanje sile teže ubrzanje u punom iznosu.
O no se određuje pom oću njihala ili slobodnog pada nekog
tijela. Relativno je ubrzanje sile teže razlika ubrzanja između
pojedinih točaka. O no se određuje njihalim a ili gravim etrim a.
O dređivanjem apsolutnih vrijednosti ubrzanja sile teže dobi­
vaju se ne sam o vrijednosti na koje se svode one ostale (os­
novne točke za razvijanje gravim etrijskih mreža) već i osnove
za stvaranje jedinstvenog mjerila pri relativnom određivanju
ubrzanja sile teže gravim etrim a te podaci o vrem enskim p ro ­
m jenam a ubrzanja. A psolutne vrijednosti ubrzanja sile teže d o ­
bivene različitim instrum entim a, uređajim a i m etodam a daju
uvid u postojanje sistem atskih utjecaja. D anas se postiže točnost
apsolutnih vrijednosti od + (0,1 ···(),03)mgal. Relativne vrijed­
nosti m oraju se priključiti b a r na jednu točku s poznatom
apsolutnom vrijednosti ubrzanja sile teže. T očnost je relativnih
vrijednosti ± 0,01 m gal; to odgovara relativnoj pogreški od
1 · IO"'8. T ako m ala relativna pogreška ne postiže se u drugim
geodetskim mjerenjim a.
Određivanje apsolutnog ubrzanja sile teže njihalima i slobod­
nim padom. O dređivanje ubrzanja sile teže fizikalnim njihalim a
svodi se na teorijski slučaj m atem atičkog njihala pri čemu je
potrebno poznavati duljinu fizikalnog njihala. M atem atičko nji­
halo je m aterijalna točka koja njiše u zrakopraznom prostoru
na nerastezljivoj bestežinskoj niti. Vrijeme njihaja je vrijeme
u kojem njihalo prijeđe p ut iz jednog krajnjeg položaja u
drugi i vrati se u početni položaj.
SI. 2. Fizikalno njihalo. 0 os, S težište, /
reducirana duljina njihala, A središte njihaja
koje je udaljeno od osi O u smjeru težišta S
za duljinu /, r udaljenost točk e njihala dm od
osi 0 , q udaljenost točke dm od težišta S
Vrijeme potrebno za prijelaz m atem atičkog njihala iz jednog
krajnjeg položaja u drugi — vrijeme polunjihaja — iznosi
l 1 a 1*3 . ,
T= 1+ — sin — + m etrijskog njihala. O znači li se broj njihaja astronom skog nji­
2 2 + l2 T 4 Sin
1-3-5
-sin J — + (U)
2-4-6S
Budući da je am plituda .9 mala, m ogu se zanem ariti svi čla­
novi osim prva dva izraza u zagradam a (11), pa je
(12)
Ako je duljina njihala /, vrijeme polunjihaja T i am plituda »9,
može se iz form ule (11) izračunati ubrzanje sile teže g. Fizi­
kalno njihalo je skup beskonačno velikog broja m aterijalnih
točaka pa se ono svodi na m atem atičko njihalo neke druge
255
duljine, koja se naziva reducirana duljina fizikalnog njihala. O na
se dobiva iz formule
a2 + k 2
/= (13)
gdje je a udaljenost osi od težišta (si. 2), a k 2 om jer između
polarnog m om enta trom osti njihala J g 2dm s obzirom na te­
žište S njihala i mase njihala M.
Posebni je slučaj fizikalnog njihala reverzijsko njihalo (si. 2).
Ako se nanese od osi 0 u sm jeru težišta S reducirana duljina
njihala, dobit će se točka A , koja se naziva centar njihaja s
obzirom na os O. Ako njihalo njiše oko centra njihaja A , ono
ima isto vrijeme njihaja kao kad njiše oko osi 0 . Dakle, može
se provesti reverzija njihala pa se zbog toga takvo njihalo i
naziva reverzijsko njihalo. P raktički je veom a teško postići da
je razm ak osi 0 i središta njihaja A jednak reduciranoj d u ­
ljini i taj se uvjet zadovoljava približno. T ad a vrijedi form ula
a x + a2 i 2x a { + a2
y 2 _ __2
1-- (14)
9 T al - a 2
gdje je
Ti + T2 T r-T 2
T= (15)
a tu je vrijeme polunjihaja kad se njihalo njiše oko osi O,
a x udaljenost osi O od težišta S, T2 vrijeme polunjihaja kad
se njihalo njiše oko središta njihaja A i a2 udaljenost središta
njihaja A od težišta S. Iz toga izraza proizlazi da a x m ora
biti različito od a2, tj. težište reverzijskog njihala ne smije biti
u sredini njihala. Reverzijskim njihalim a različitih konstrukcija
i m odela može se postići zadovoljavajuća točnost u praktičnim
mjerenjim a, tak o da se ona i danas upotrebljavaju. M eđutim ,
u novije vrijeme za određivanje apsolutnog ubrzanja sile teže
služi kao njihalo teška m asa na dugoj niti, što je u biti pri-
bliženje m atem atičkom njihalu. N akon II svjetskog rata u
SSSR-u određuje se ubrzanje sile teže njihalim a duljine 35m
i 215m, sm ještenim a u cijevi prom jera 80cm. U Finskoj su
upotrijebljena njihala duljine 8 i 4m , odnosno 220m i llO m .
Takvim se postupcim a nastoji ostvariti Besselova zamisao (1835)
prem a kojoj je jednostavnije i točnije mjeriti razliku duljina
dvaju njihala (l{ — l2) nego pojedinačne duljine l{ i l2. M je­
renjem vrem ena polunjihaja T{ i T2 ubrzanje je sile teže
, h -li
d ~~ T\ - T\ <16)
O snovna teškoća pri određivanju ubrzanja sile teže njihalim a
jest mjerenje duljine njihala s potrebnom točnošću. Z a odre­
đivanje ubrzanja sile teže s točnošću od samo ± 1 mgal, u
sekundnom njihalu, potrebno je mjeriti duljinu njihala s toč­
nošću ± 0,3 um, što je veoma velik zahtjev (na duljinu fizikalnog
njihala utječu tem peraturne prom jene, što utječe i na vrijeme
njihaja).
U ređaji i postupci određivanja duljine njihala ovise o tipu
njihala i m ogućnostim a prim jene tehničkih pom agala; od jed n o ­
stavnog projiciranja, tj. klasičnog m jerenja duljina, do m odernih
interferom etrijskih postupaka.
U načelu, vrijeme njihaja određuje se utvrđivanjem trenu­
taka uzastopnih koincidencija njihala, astronom skog sata i gravi-
hala između dvije uzastopne koincidencije sa c a gravim etrij-
skog u istom vrem enskom intervalu (c + 1), vrijeme je njihaja
gravim etrijskog njihala u sekundam a astronom skog sata
T=- (17)
c+ 1
U zastopne koincidencije astronom skog i gravim etrijskog nji­
hala p rom atrane su u početku vizuelno bez ikakvih pom agala
pa je i točnost bila mala. U XVIII je stoljeću R. Bošković
predložio točniji postupak čiji je princip zadržan do danas.
T očnost tog postupka iznosi 1---2 sekunde, ali je za određi­
vanje ubrzanja sile teže p otrebna veća točnost. To je pos­
tignuto prim jenom tzv. koincidentnog aparata, što je zapravo
256 GRAVIMETRIA
usavršena zam isao R. Boškovića. Ako je u sekundnom njihalu
srednja pogreška u određivanju duljine njihala ±0,3;jim, vrijeme
se njihaja m ora poznavati sa srednjom pogreškom ± 5 · 10“ 7 s.
±g = 0 B - gA = 2 0 , ta

‘b
- tr
+ !
TA - T B
TB
(20)

N a kraju, na točnost određivanja vrem ena njihaja utječe i
gibanje stativa. N aim e, zbog njihaja i stativ se njihala počinje
pom icati pa to utječe na vrijeme njihaja.
A psolutno ubrzanje sile teže, osim njihalim a, može se od­
rediti i pom oću slobodnog pada. Iako ta zam isao nije nova,
počela se prim jenjivati tek pedesetih godina ovog stoljeća.
Razlikuju se tri m ogućnosti: slobodni pad — p ad tijela po
vertikali (si. 3 a), vertikalni hitac — gibanje tijela po vertikali
u oba sm jera (simetrični pad, si. 3 b) i kom binirani pad —
tijelo slobodno pada u n u tar jedne kutije koja se spušta po
nitim a u zraku pod norm alnim tlakom . P ro m atra se padanje
h2
gdje je gA ubrzanje sile teže na točki A , TA vrijeme njihaja
na točki A, gB ubrzanje sile teže na točki B, TB vrijeme nji­
haja na točki B. D a bi se izračunale apsolutne vrijednosti
ubrzanja sile teže za sve točke na kojim a je m jereno vrijeme
njihaja, m ora se poznavati apsolutna vrijednost bar za jednu
točku. U načelu, postupak je veom a jednostavan ali pri ko­
načnoj ob rad b i po d atak a treba izračunati niz korekcija, kao
što su korekcije zbog: pom icanja stativa, hoda astronom skog
sata, vrlo malih am plituda, tem perature i o tpora zraka. Stan­
dardnim njihalim a postiže se točnost od ± 0,3m gal. Č etvero­
struko njihalo A skania (si. 4) jedno je od najpoznatijih nji­
hala za određivanje relativnih vrijednosti. U njemu njišu četiri
njihala u odvojenim prostorim a kako se gibanje zraka oko
jednog njihala ne bi prenosilo na druga njihala. Osim toga,
po dva njihala njišu u dvjem a m eđusobno okom itim ravninam a
da se elim inira utjecaj gibanja stativa na vrijeme njihaja.

SI. 3. Slobodan (a) i simetričan (b) pad. H x, H 2,

/ / 3 udaljenosti od polazn og horizonta, i,, t 2, i 3, i4
m om enti prolaza tijela kroz prom atrani horizont,
H = H x - H2

mjerila, kugle, a u posljednje vrijeme trostranog zrcala. K ako

je veoma teško odrediti trenutak početka pada tijela, mjeri se
vrijeme prolaza kroz tri h orizonta (si. 3 a), a ubrzanje sile teže
računa se po formuli

g = 2 (18)
(h — h ) ( h — h ) ( h —h )
Za simetrični pad (si. 3 b) ubrzanje iznosi
8H
(19)
(U ti)2 (h ~ h f
Z a m jerenje udaljenosti upotrebljavaju se i laseri.
Sustavi za definiranje ubrzanja sile teže. Još u nedavnoj
prošlosti navodilo se ubrzanje sile teže s obzirom na vrijednost
u nekoj ishodišnoj točki kao osnovnoj. Takva je ishodišna
točka bila najprije u Beču, zatim u Potsdam u pa su se i
sustavi, kojim a se definiralo ubrzanje sile teže, nazivali bečki,
potsdam ski. Ovi sustavi povezani su izrazom
Sustav P otsdam = Sustav Beč — 16mgal.
V rijednost ubrzanja sile teže u P otsdam u, određena na
početku ovog stoljeća, iznosila je 981274m gal. M nogo kasnije
pokazalo se da je ta vrijednost prevelika za 14mgal, pa po­
pravljena vrijednost iznosi 981260m gal. K ako se povećavao
broj točaka na kojim a je određena vrijednost ubrzanja sile
teže, dolazilo se do spoznaje da tadašnje definicije pojedinog
sustava nisu najispravnije. N aim e, bolje je definirati ubrzanje
sile teže na većem broju točaka rasprostranjenih širom Zemlje
nego sam o u ishodišnoj točki. SI. 4. Č etverostruko njihalo A skania. 1 njihalo, 2 pom oćni ležaj na gornjem
Z bog toga je na XV generalnom zasjedanju M eđunarodne m ostu njihala, 3 oštrica njihala, 4 glava njihala, 5 glavni ležaj na gornjem
unije za geodeziju i geofiziku u M oskvi (1971) prihvaćen novi m ostu, 6 nepokretni dio gornjeg m osta za ovješenje njihala, 7 libela, 8 držač
term om etra i barometra, 9 poluga uređaja za pokretanje njihala. 10 ručica
sustav, tzv. M eđunarodna gravim etrijska stan d ard n a m reža 1971 uređaja za pokretanje njihala, 11 podnožni vijak, 12 vijak za učvršćivanje
(IG SN 1971 — The International Gravity Standardization Net m etalnog poklopca, 13 ručica za podizanje ili spuštanje gornjeg m osta njihala,
1971). T a j e mreža rasprostranjena po cijeloj Zemlji, osim pod­ 14 otvor za smanjenje tlaka zraka; s druge je strane pločica za odabiranje
njihala koje se želi zanjihati
ručja SSSR i N R Kine, i obuhvaća vrijednosti ubrzanja sile
teže za 1854 točke. Te su vrijednosti rezultat m jerenja i izjed-
načivanja u razdoblju od 20 godina prije usvajanja tog sus­ Razlike se ubrzanja sile teže m eđu pojedinim točkam a od­
tava. ređuju i gravim etrim a koji su za praktički rad pogodniji od
Relativno određivanje ubrzanja sile teže njihalima i gravi- njihala. N jihala rade na dinam ičkom (njihanje), a gravimetri
metrima. R azlika ubrzanja sile teže m eđu pojedinim točkam a na statičkom principu (ravnoteža sile teže i sile elastičnog
određuje se njihalim a ili gravim etrim a. O dređivanje tih razlika o tp o ra pera ili m om enta sile teže i m om enta o tp o ra nekog
njihalim a jednostavnije je nego kad se određuju apsolutne pera). Iz ravnoteže tih sila ili m om enata sila na pojedinim
vrijednosti jer ne treba mjeriti duljinu njihala, već sam o vri­ točkam a računaju se razlike ubrzanja sile teže. Im a, međutim,
jem e njihaja uz neprom ijenjenu duljinu njihala. G ravim etrijska gravim etara koji rade na dinam ičkom principu i oni se mogu
se razlika između točaka A i B računa po formuli sm atrati posebnom vrstom njihala. G ravim etri mogu biti asta-
 GRAVIMETRIJA 257
zirani (astatički) i neastazirani (neastatički). U astatičkim a je razlika izm eđu pojedinih točaka treba elim inirati iz podataka
povećana osjetljivost na račun stabilnosti, ali ne toliko da bi mjerenja utjecaj Mjeseca i Sunca (tzv. lunisolarni utjecaj). To
postali nestabilni. G ravim etrim a se postiže točnost od je sistem atski utjecaj, a računa se po formuli
± 0,01 mgal.
km R
Princip rada gravim etra najjednostavnije je rastum ačiti va­ cos2z + 3 — cosz), (23)
Д0 » = - р Г (1 D '
gom na pero (si. 5).
Težini tijela mg suprotstavlja se sila elastičnog o tpora pera gdje je Agv utjecaj Mjeseca ili Sunca na ubrzanje sile teže,
f l ( / je konstanta pera; to je sila p otrebna za produljenje k N ew tonova konstan ta gravitacije, R polum jer Zemlje, D u d a­
pera za jedinicu duljine). K ad je postignuta ravnoteža, vrijedi ljenost središta Zemlje od Mjeseca ili Sunca, z geocentrična
mg = / / , zenitna daljina i m m asa Mjeseca ili Sunca. Č lan pred za­
(21 )
gradom u (23) treba povećati za 20% zbog Zemljine elastičnosti.
pa je
Z a računanje lunisolarnog utjecaja postoje brojne tablice i gra­
Ag_M fikoni. N a našim geografskim širinam a utjecaj Mjeseca se m i­
(22) jenja od +0,122 do —0,066mgal, a Sunca od +0,052 do
Q l ’
-0 ,0 3 1 mgal.
što znači da je relativna prom jena ubrzanja sile teže jednaka
relativnoj prom jeni duljine pera. Postoje gravim etri različitih SI. 5. Vaga na pe­
konstrukcija. U tabl. 1 nalaze se osnovne karakteristike nekih ro. P elastično
od poznatijih modela. pero, / duljina
pera, m m asa o- T a b lic a 2
Za određivanje utjecaja Mjeseca i Sunca na ubrzanje sile vješenog tijela, g H O D G R A V IM E T R A A SK A N IA
teže osobito su pogodni gravim etri A skania Gs-15, Gs-16 u ubrzanje Zem lji­ G s-9, br. 77
kom binaciji s posebnim uređajim a te gravim etar La Coste ne teže
R omberg. Osim ovih, postoji i specijalni bifilarni gravim etar Trenutak očit an ja O čitanje
h min mgal
za takva mjerenja.
Za određivanje razlika ubrzanja sile teže na m oru postoji 15 10 544,623
Gss-2 (Askania) i gravim etar La Coste Romberg. U nutrašnja 15 17 544,623
15 27 544,695
točnost koja se može postići pri mjerenju gravim etrim a na
15 35 544,739
m oru iznosi ± (0,5· 1,0)mgal a vanjska ± (2 --5)mgal. P rem da 15 43 544,782
je to m nogo m anja točnost od one koja se postiže na kopnu, 15 55 544,833
ipak su takvi podaci izvanredno korisni jer se odnose na vodena 16 05 544,862
16 15 544,941
prostranstva na Zemlji.
16 25 544,970
Utjecaj sile uzročnice Zemljinih doba na ubrzanje sile teže 16 35 545,006
16 38 545,021
i hod gravimetara. Prije konačnog računanja gravim etrijskih

T a b lic a 1
P R E G L E D K O N S T R U K T IV N IH O S O B IN A N E K IH G R A V IM E T A R A

M aterijal
Vrijeme
iz kojeg Poništavanje Približna Srednja Težina
N aziv Princip rada potrebno za gravim etra
je izrađen temperaturnih vrijednost hoda pogreška
gravim etra mjernog uređaja očitavanje
mjerni utjecaja
sustav m gal/h mgal min kg

N jihalo na torzijskoj niti u K ućište se mjernog

obrnutom položaju, masa iz­ uređaja zagrijava a
Ising kvare 0,1·· 0,2 ± (1 2 ) 3 0 -4 0 2 0 -2 5
nad torzijske niti, astazirani tem peratura se regu­
uređaj lira term ostatom

Mjerni uređaj uro­

N jihalo na torzijskoj niti, njen u tekućinu a
N örgaard masa ispod torzijske niti, asta­ kvare 0,02··-0,07 ± (0 ,2 - 0,5) 3 -5 8
novi m odeli imaju
zirani uređaj term ostat

N jihalo u približno horizon ­ Mjerni uređaj

talnoj ravnini drži vertikalno kvare tem peraturno 0 ,0 2 - 0 ,0 5 ± (0,1 0,3) 5 10 15
Thyssen
pero, koje se nalazi ispod kom penziran
horizontale, astazirani uređaj

K ućište se mjernog
A skania Gs-9 N jihalo u približno h orizon­ uređaja zagrijava a
Gs-11, G s-12, talnoj ravnini drže dva su­ elinvar 0,0·· 0,2 ± (0 ,0 1 0,02) 3---5 10 15
tem peratura se regu­
Gs-15, G s-16 protno uvijena spiralna pera lira term ostatom

N jihalo u približno h orizon­

Mjerni uređaj u her-
talnoj ravnini drži posebno 3---5 2,6
W orden kvare metički zatvorenom 0 ,0 5 - 0 ,0 7 ± 0 ,0 5
elastično pero, astazirani ure­
kućištu
đaj

N jihalo u približno h orizon­ K ućište se mjernog

talnoj ravnini drži posebno uređaja zagrijava a
N orth-A m erican elinvar ± (0,08 0,15) 3 -5 8
elastično pero, astazirani ure­ tem peratura se regu­ 0 ,0 - 0 ,0 5
đaj lira term ostatom

N jihalo u približno horizon ­ K ućište se mjernog

La C oste talnoj ravnini drži posebno uređaja zagrijava a
elinvar <0,0 0 0 7 ± 0,0 1 2 -3 12
Rom berg elastično pero, astazirani ure­ tem peratura se regu­
đaj lira term ostatom

N jihalo u približno horizon ­

Mjerni uređaj u her-
G A K 3M, talnoj ravnini drži posebno
kvare metički zatvorenom 0,05 ± ( 0 ,0 2 - 0 ,3 ) 3 -5 7,5
4M , 6M elastično pero, astazirani ure­
kućištu
đaj

Т Е VI, 17
258
K ako je u svima gravim etrim a glavni konstrukcijski ele­
m ent elastično pero, oni nem aju stalnu nultočku. Stoga se
tokom mjerenja na istoj točki u različitim trenucim a dobivaju
različiti podaci (tabl. 2). Ta se pojava zove hod.
N ajpogodniji su za rad gravim etri s linearnim hodom , tj.
s razlikom očitanja proporcionalnom vrem enskim intervalim a
očitanja. Mnogi gravim etri nem aju linearan hod ali je važno
da se on sporo i kontinuirano mijenja. Jednostavnim račun­
skim postupcim a isključuje se utjecaj hoda iz rezultata mjerenja,
a zbog toga treba na istim točkam a mjeriti više pu ta u različitim
trenucim a. H od nije neka specifičnost gravim etara, već se on
javlja u svim instrum entim a koji imaju elastična pera kao mjerne
elemente. D anas su gravim etri najprikladniji i najviše se upo­
trebljavaju za gravim etrijske izmjere. N astoji se izraditi takav
instrum ent sa što manjim , postojanijim i linearnim hodom ,
jer o njemu djelom ično ovise i m etode rada. K oja će se m etoda
primijeniti, ovisi o svrsi mjerenja, o ekonom ičnosti m etode i o
postupku za određivanje utjecaja hoda. Razlikuju se tri grupe
m etoda za rad s gravim etrim a: površinske, linijske i linijske
s dnevnim povratkom na početnu točku. Površinske m etode
upotrebljavaju se pri izmjeri većih površina, a linijske pri izmjeri
uzduž određenih linija (ceste, putovi).
Korekcije mjerenih vrijednosti ubrzanja sile teže. Mjerene
vrijednosti ubrzanja sile teže, za različite točke Zemljine povr­
šine, ne mogu se m eđusobno izravno uspoređivati, već ih treba
reducirati na određenu razinu, nivo plohu, eliminiravši sve
vidljive nadzem ne m ase iznad te razine. U geodeziji je ta razina
nulta nivo ploha m ora, a u primijenjenoj geofizici to može
biti i povoljno odabran a nivo ploha.
Izm jerenu vrijednost ubrzanja sile teže u točki A treba
reducirati po vertikali na nivo plohu m ora (korekcija slobod­
nog zraka), u točku A 0, zanem arujući pri tom e mase ispod
točke A i oko nje (si. 6). Za računanje te korekcije postoji
m nogo form ula koje se m eđusobno m alo razlikuju. Jedna je
od njih
A g = go - g = [0,00030857 + 0,0000021 cos(2<p)] //,
gdje je (p geografska širina točke mjerenja, a H nadm orska
visina. K orekcija slobodnog zraka Ag uvijek je pozitivna. Ako
se želi izračunati ta korekcija sa srednjom pogreškom ± 0,01 mgal,
m ora se poznavati nadm orska visina stajališta H sa srednjom
pogreškom ± 3 cm.
SI. 6. Presjek dijela fizičke površine
Zemlje. A točka u kojoj je mjereno
ubrzanje sile teže g, H nadm orska vi­
sina točke A , A o točka na nivo plohi
mora u kojoj je ubrzanje g0
Budući da korekcija slobodnog zraka zanem aruje utjecaj
m asa koje se nalaze ispod i oko točke A, m ora se on uzeti
u obzir novim korekcijam a. U prvom približenju zanem aruju
se sve neravnine oko točke A, tj. pretpostavlja se da je Zem-
ljina površina ravna (zanem arujući zakrivljenost Zemlje) i p red­
stavlja ploču ili valjak nadm orske visine H (si. 6). K orekcija
koja elim inira m asu ploče ili valjka naziva se korekcijom
Bouguera (po P. Bougueru) ili korekcijom ploče a računa se
iz formule
3 S H
A q ' = ----------------c
2 D T
gdje je S gustoća površinskih m asa u okolišu točke A, D
srednja gustoća Zemlje (5,51 gcm 3), H nadm orska visina to č­
ke /4, R srednji polum jer Zemlje, g m jerena vrijednost u b r­
zanja sile teže. Želi li se odrediti korekcija B ouguera sa sred­
njom pogreškom ± 0,01 mgal, m ora se poznavati nadm orska
visina stajališta sa srednjom pogreškom ± 9 cm. O va korekcija
im a negativan predznak.
Rijedak je slučaj, m eđutim , d a je okoliš točke ravan, pa
korekciji B ouguera treba dodati još jedan iznos koji rezultira
GRAVIMETRIJA
iz nepravilnosti reljefa Zemljine površine a naziva se korekcijom
reljefa. O na im a uvijek pozitivan predznak bez obzira radi li
se o dolinam a ili uzvišenjima s obzirom na horizont točke A.
Z a računanje korekcije reljefa postoje brojni postupci i pom a­
gala. O snovni princip svih tih postupaka sastoji se u računanju
utjecaja m asa elem entarnih tijela s obzirom na horizont točke
A. E lem entarna tijela se dobivaju dijeljenjem terena vertikalnim
ravninam a kroz točku A i koncentričnim valjcim a kojim a se
os poklapa s vertikalom točke A (si. 7).
SI. 7. H orizontalna projekcija valjaka
i vertikalnih ravnina. H orizont točke
A podijeljen na osam sektora, am i
am+1 polumjeri valjaka
Pom oću takve podjele na elem entarna tijela određuju se
srednje vrijednosti visinskih razlika pojedinog elem entarnog ti­
jela i točke A. O snovna je form ula za računanje korekcije
reljefa:
3 S g 1 r-=
— — — K lA " + am
2 D R n
(26)
gdje je n broj sektora na koje je podijeljen horizont točke A ,
h visinska razlika srednje visine elem entarnog tijela i visine
točke A, am i am+ { su udaljenosti od točke A (polumjeri
valjka), a značenje ostalih sim bola isto je kao u (25).
D a bi se mogle izračunati korekcije B ouguera i reljefa,
potrebno je poznavati gustoću S površinskih slojeva Zemlje oko
(24) stajališta A. O na se može odrediti eksperim entalno iz poje­
dinačnih uzoraka kam enja hidrostatskom vagom ili na jedan od
brojnih načina koji se osnivaju na metodi L. L. N ettletona.
K ad se izračunava korekcija slobodnog zraka, Bouguera i
reljefa, pretpostavlja se da se mjeri na čvrstoj Zemljinoj kori,
tj. da je instrum ent za mjerenje nepokretan. Ako se podloga
na kojoj je instrum ent kreće određenom brzinom i pod odre­
đenim azim utom (mjerenje s broda ili aviona), m oraju se uzeti
u obzir te okolnosti novom korekcijom , koja se naziva
Eotvosova korekcija, a računa se po formuli
Ag'" = 4,05 y sin ^4 coscp + 0,00121 v2, (27)
gdje je v brzina plovidbe broda ili leta aviona, A azim ut
plovidbe ili leta i (p geografska širina.
Određivanje malih promjena ubrzanja sile teže — Eotvosov
variometar. P otkraj prošlog stoljeća nisu postojali gravim etri,
koji bi omogućili brza i točna mjerenja, već sam o njihala.
M ale prom jene ubrzanja sile teže, varijacije i veom a točne
gravim etrijske razlike između bliskih točaka nisu se mogle od­
rediti njihalima. R. Eotvos konstruirao je tada novi instrum ent
za određivanje m alih prom jena ubrzanja sile teže (si. 8).
N a tan k u nit AO obješena je horizontalna poluga sa dva
jed n ak a utega na krajevim a P { i P 2, što je u biti vaga.
V ertikale koje prolaze točkom O i utezim a P x \ P 2 nisu p ara­
lelne zbog zakrivljenosti nivo ploha a ni ubrzanje sile teže
(25)
nije potp u n o jednako u neposrednom okolišu vage. U brzanje
sile teže koja djeluje na uteg P x rastavlja se na tri kom ­
ponente: prvu, u smjeru O P 1? drugu, paralelnu sa sm jerom AO
i treću, okom itu na ravninu prvih dviju. Treća kom ponenta
vrlo je m ala i okreće polugu oko niti AO , jer djeluje u h ori­
zontalnoj ravnini. Rastavi li se na isti način ubrzanje sile teže
koje djeluje na uteg P 2 na kom ponente, opet će treća kom ­
ponenta o kretati polugu oko niti AO. Ako su kom ponente
koje zaokreću polugu jednake, ravnoteža se vage neće porem e­
titi. Ako te kom ponente, m eđutim , nisu m eđusobno jednake
zbog nepravilne razdiobe gustoće m asa u okolišu vage, poluga
 GRAVI METRI JA
će se zaokrenuti za neki kut oko niti AO. Tom zakretu vage
suprotstavlja se otpor torzije niti i ravnoteža će nastupiti kad
se m om ent torzije niti izjednači s m om entom kom ponenata
sile teže koje djeluju u horizontalnoj ravnini. O datle proizlazi
m atem atička teorija E otvosovog variom etra. U suvremenim
variom etrim a utezi nisu na istoj visini a sastoje se od dviju
vaga koje su m eđusobno zaokrenute za 180°.
Za takav oblik variom etra vrijedi jednadžba
n0 — n = a H ^sin(2 a) + 2 a H ^ c o s (2 a) — b Wxzsinoi +
+ bW yz cosa,
gdje je n0 očitanje koje odgovara položaju vage kad nit nije
p odvrgnuta torziji, n očitanje u određenom položaju (azimutu),
a azim ut vage (obično magnetski), a, b su konstante, a
Wxy, Wxz, Wyz male prom jene ubrzanja sile teže u odre­
đenim smjerovima. Izraz (28) izveden je uz pretpostavku li­
nearnih prom jena ubrzanja sile teže između točaka. Ako bi oba
utega u vagi bila na istoj visini, druga dva člana u (28) bila
bi jednaka nuli. Budući da su konstante a, b poznate, azim ut
a se mjeri, a n očita na skali, ostaje pet nepoznanica: n0,
WA, Wxy, W*2, W yz. Ako su dvije vage spojene, tim nepozna­
nicam a treba priključiti još jednu ri0, tj. očitanje koje odgovara
položaju druge vage kad nit nije podvrgnuta torziji. Postoji,
dakle, šest nepoznanica koje se određuju u tri azim uta: 0°,
120°, 240° prve, odnosno 180°, 300° i 60° druge vage.
M jerenjem takvim instrum entom dobivaju se drugi diferen­
cijalni kvocijenti potencijala sile teže: Wxy, Wxz, W yz i
WA = wyy - w xx.
Dakle, pom oću Eotvosovog variom etra mogu se odrediti
sam o četiri diferencijalna kvocijenta. Kvocijenti Wzz i pojedi­
načne vrijednosti Wxx i Wyy ne mogu se odrediti. D irektno
određene vrijednosti malih prom jena ubrzanja sile teže treba
osloboditi utjecaja m asa s obzirom na horizont težišta vario­
m etra.
K ao što se za određenu točku na Zemlji može izračunati
norm alna vrijednost ubrzanja, može se izračunati i norm alni
utjecaj za određeni diferencijalni kvocijent ubrzanja sile teže.
N orm alno se ubrzanje mijenja s geografskom širinom pa to
vrijedi i za male prom jene ubrzanja sile teže. Pri standardnoj
orijentaciji koordinatnog sustava, norm alni utjecaj postoji u
WA i Wxz, a on je jednak nuli za Wyz i Wxy.
SI. 8. Princip E otvosovog variometra. AO nit na
kojoj visi poluga s dva jednaka utega P , i P 2,
/ polovica duljine poluge, x, y, z koordinate, a kut
koji zatvara os x sa sm jerom poluge
Pom oću četiriju diferencijalnih kvocijenata potencijala sile
teže, koji se određuju Eotvosovim variom etrom , računa se neko­
liko veličina koje su veom a važne u gravim etriji: horizontalni
gradijent, polum jer zakrivljenosti težišnice, veličina zakrivlje­
nosti i otklon težišnice.
Računanje horizontalnog gradijenta, polumjera zakrivljenosti
težišnice i veličine zakrivljenosti. H orizontalni gradijent na ne­
259
koj točki m aksim alna je prom jena ubrzanja sile teže u p ro ­
m atran o m smjeru a izračunava se iz formule
Gr = ]/ Wx\ + Wy (29)
a azim ut je
ta n a = (30)
w„-
H orizontalni gradijent je vektor i određuje se u etvešima (E).
(28) Polum jer je zakrivljenosti težišnice
9 9 (31)
Gr |/ W * +
Ako je ubrzanje sile teže g u galima, a horizontalni gradi­
jent Gr u etvešima, polum jer zakrivljenosti r dobiva se u
centim etrim a.
Zakrivljenost R , prem a prijedlogu Eotvosa, koja je p ro­
porcionalna razlici zakrivljenosti glavnih norm alnih presjeka,
računa se iz formule
R = y W + 4 W j, (32)
a smjer na koji se odnosi
WTV
ta n (2 A) = - (33)
Veličina R je skalar i određuje se u etvešima.
O tklon se težišnice također može izračunati, ali se m ora uz
ostale podatke poznavati i otklon težišnice na jednoj točki,
bilo u sm jeru m eridijana, bilo prvog vertikala.
SI. 9. Određivanje razlika ubrzanja sile teže. P {
i P 2 dvije točk e na kojim a je mjereno E otvosovim
variom etrom . Grj i G r2 horizontalni gradijenti,
G'j i G'2 projekcije horizontalnih gradijenata u
smjer spojnice točaka P , i P 2, d udaljenost točaka
P, i P 2
Računanje razlika ubrzanja sile teže. Te se razlike određuju
pom oću horizontalnih gradijenata Gr (si. 9), a računaju se iz
formule
1
= 9i ~ 9\ = ~ ( G r i + G'r2)d. (34)
Projekcije gradijenata su u etvešima, udaljenost u centi­
m etrim a a razlika ubrzanja sile teže u galima. Idući tako od
točke do točke i vrativši se na početnu točku (zatvorena
figura), zbroj gravim etrijskih razlika m ora biti jednak nuli, za­
nem arujući pogreške određivanja. Ako se to ne postigne, sm a­
njuje se razm ak među točkam a radi pretpostavke o linearnoj
prom jeni ubrzanja sile teže.
N O RM ALNA V RIJEDNO ST UBR ZAN JA SILE TEŽE I
ANOM ALIJE
K ako je povećan broj mjerenja ubrzanja sile teže, nasto­
jalo se izračunati jedan opći m atem atički zakon razdiobe u b r­
zanja sile teže na Zemlji. Budući da su na Zemlji m ase raz­
ličite gustoće nepravilno raspoređene, za računanje takvog m a­
tem atičkog izraza zamišljen je idealni oblik Zemlje — normalna
Zemlja. O na im a istu masu kao stvarna Zemlja, rotira istom
brzinom kao stvarna Zemlja, s težištem koje se poklapa s
njegovim geometrijskim središtem i vanjskom plohom koja se
260 GRAVIMETRIJA
najbolje priljubljuje nultoj razini m ora. N a takvoj norm alnoj
Zemlji djeluje norm alno ubrzanje sile teže. N akon brojnih ispi­
tivanja i računanja utvrđeno je da nije m oguće izračunati
jednu form ulu koja bi se dobro prilagodila mjerenim vrijed­
nostim a na svim dijelovima Zemlje. Zbog toga postoji veći
broj form ula za računanje norm alnih vrijednosti ubrzanja sile
teže u kojim a je argum ent geografska širina ili eventualno i
geografska duljina. U koliko je u formuli za računanje norm alne
vrijednosti ubrzanja sile teže sam o geografska širina, uzet je za
norm alnu Zemlju oblik rotacijskog elipsoida, a ukoliko sadrži i
geografsku duljinu, oblik troosnog elipsoida. O d m noštva for­
m ula za računanje norm alnog ubrzanja sile teže y0 navode se
sam o dvije: Cassinisova (1930)
7o = 978049 [1 + 0,005 288 4 sin2 <p - 0,000005 9 sin2(2 <p)] (35)
i najnovija, izvedena iz definicije konstanti Geodetskog sistema
1967,
y0 = 978031,8[1 + 0,005 302 4 sin2 - 0,000 005 9 sin2(2 </>)]. (36)
Vrijednosti y0 dobivaju se u mgal, a razlike su m eđu vrijed­
nostim a za y0* izračunate iz izraza (35) i (36), male.
M jerene vrijednosti ubrzanja sile teže popravljene ko rek ­
cijama slobodnog zraka, Bouguera i reljefa neće se slagati s
vrijednostim a norm alnog ubrzanja zbog nepravilne razdiobe
gustoće masa, a razlike tih vrijednosti nazivaju se anomalije.
K ako se pojedinim korekcijam a otklanja utjecaj svih n ad­
zemnih, vidljivih m asa u bližem okolišu stajališta, anom alije
prikazuju podzemne, nevidljive mase. Uz neophodne geološke
pretpostavke o obliku, veličini i dubini podzem nih m asa tum ače
se, interpretiraju, utvrđene anomalije.
R azlikuju se tri osnovne vrste anom alija: anom alije slo­
bodnog zraka, anom alije Bouguera i potpune anomalije, već
prem a upotrijebljenim korekcijam a.
A nom alija slobodnog zraka Ag x računa se tako da se od
mjerene vrijednosti ubrzanja sile teže g, popravljene korek­
cijom slobodnog zraka Ag, odbije norm alna vrijednost u b rza­
nja sile teže:
A01 = g + At/ - )>0. (37)
A nalogno se računa anom alija Bouguera Ag 2'·
&gi = g + &g' - ?o· (38)
To vrijedi i za proračun potpune anom alije:
Ag 3 = g + Ag + Ag' + Ag" - y0. (39)
GRAVIMETRIJSKA IZMJERA I IZRADBA
GRAVIMETRIJSKIH KARATA
G ravim etrijska izmjera je određivanje ubrzanja sile teže na
pojedinim točkam a na Zemlji. Prije početka gravim etrijskih
radova izrađuje se projekt mreže (odabire se grupa točaka na
kojim a treba odrediti ubrzanje sile teže).
A nalogno podjeli drugih geodetskih mreža (triangulacijskih,
nivelmanskih) i gravim etrijske se mreže dijele na redove. G ra ­
vim etrijska m reža I reda — osnovna gravim etrijska mreža —
m ora biti što točnija i u nju se uklapaju gravim etrijske mreže
II i III reda, dakle, prim jenjuje se u geodeziji poznato na­
čelo izvođenja manje točnih radova u točnijem okviru.
G ravim etrijska m reža I reda obuhvaća veće područje a for­
m ira se kao zatvorene figure (poligoni). U takvim figurama
razvija se gravim etrijska mreža II reda (vlakovi — linije koje
spajaju gravim etrijske točke I reda ili gravim etrijske čvorne
točke II reda). U n u tar tak o dobivenog okvira gravim etrijskih
točaka razvija se gravim etrijska mreža III reda.
Položaj gravim etrijskih točaka m ora biti lako dostupan,
blizu cesta, na m jestim a bez m ikroseizm ičkih pokreta tla, izvan
većih gradova a neke se točke m oraju nalaziti na aerodrom im a
ili mjestim a gdje se određuje ubrzanje sile teže njihalima. G us­
toću točaka na terenu uvjetuje svrha zadataka pa se točke
postavljaju na određenom razm aku prem a karakteristikam a
prom etnica u geodetskoj gravim etriji ili da što ravnom jernije
pokriju područje u prim ijenjenoj gravimetriji. Svaka se gravi­
m etrijska točka stabilizira na terenu arm iranobetonskim priz-
GRAVITACIJA
m atičnim stupom ili kam enom , željeznim klinom, križem ukle­
sanim u živom kam enu ili iznimno čvrstim drvenim kolcem,
bez podzem ne oznake, dakle, isto tako kao u ostalim geo­
detskim radovim a. Za svaku gravim etrijsku točku izrađuje se
opis položaja s potrebnim podacim a za njeno lako i brzo
pronalaženje.
P ojedinačna m jerenja i računanja obavljaju se po određenim
postupcim a a kpnačna cjelokupna o b rad a p o d atak a za cijelu
m režu ili dio mreže postiže se izjednačenjem. Za izjednačenje
gravim etrijskih mreža vrijede ista načela i m etode kao za izjed­
načenje nivelm anskih mreža.
O sim gravim etrijskog mjerenja potrebno je za svaku točku
odrediti položaj u povoljnoj projekciji. U SFR J to je G auss-
-K riigerova projekcija. Dakle, položaj svake točke m jerenja
treb a odrediti G auss-K riigerovim k oordinatam a (x, y) iz kojih
se lako izračunaju geografske (geodetske) k o ordinate (<p, X), koje
su potrebne za računanje norm alnog ubrzanja. Z a računanje
korekcija p otrebna je i nadm orska visina H točke mjerenja.
Prem a tom e, položaj svake točke na kojoj se mjeri ubrzanje
sile teže definira se geodetskim k o ordinatam a ( x , y , H \ što u
terenskim gravim etrijskim radovim a čini pretežni dio posla.
Poznavajući koordinate točaka, njihov položaj se prikazuje
na k arti povoljnog mjerila. K ako je za svaku takvu točku
određeno i ubrzanje sile teže, odnosno anomalije, m ogu se
rezultati i grafički predočiti. Sličnim postupcim a kao pri inter­
polaciji slojnica, prikaza terena slojnicama, konstruiraju se k ri­
vulje jednakih vrijednosti ubrzanja sile teže, izogame, ili kri­
vulje jednakih vrijednosti anom alija, izoanom alije. To su gravi­
metrijske karte.
O S N O V E IN T E R P R E T A C IJE
Interpretacijom anom alija nastoji se utvrditi unutrašnja
stru k tura Zemlje. M ora se, m eđutim , naglasiti da se gravi­
tacijskim m jerenjim a ne dobivaju jednoznačni podaci о toj
strukturi niti su dovoljni za njenu interpretaciju. Iz Newto-
novog zakona gravitacije proizlazi da se m ogu dobiti jednaki
rezultati na površini Zemlje za različiti raspored, iznos i oblik
m asâ u unutrašnjosti. D akle, rezultati gravim etrijskih m jerenja su
m nogoznačni, a m nogoznačnost se uklanja geološkim podacim a.
P rem a tome, interpretacija obuhvaća dva dijela: fizikalno-mate-
m atički i geološki. Iz zadnjeg donose se zaključci za praktičnu
primjenu. G ravim etrijska m etoda nije direktna m etoda, što znači
da se njom e ne otkrivaju direktno određeni materijali. O na
daje indikaciju о geološkim oblicim a koji karakteriziraju neke
m aterijale i u kom binaciji s drugim m etodam a daje praktičke
rezultate. Z a tijela pravilnih geometrijskih oblika, koja se nalaze
ispod Zemljine površine, mogu se izračunati utjecaji na u b r­
zanje sile teže ili njene prom jene na površini, čime se o lak­
šava rad na interpretaciji. Za tijela nepravilnih oblika postoje
posebni postupci.
L I T .: N . A baku m ov, V iša geodezija II, skripta. Stručna sekcija N . O.
T eh n ičk o g fakulteta, Zagreb 1946. — B. A psen, G eodetski priručnik II.
N akladni zavod H rvatske, Zagreb 1949. — N . S večnikov, V iša geodezija III.
Savezna geodetska uprava, Beograd 1953. — A . G raf. G ravim eter. D eu tsch e
g eodätische K o m m issio n , R eihe В, H eft 30. V erlag der B ayerischen A kade­
m ie der W issen schaften, M ü n ch en 1957. — J . J . J a k o sk y, G eofizička istra­
živanja. Biblioteka naučnih i stručnih dela, S ubotica 21963 (prijevod s en ­
gleskoga). — A . G ra f, G ravim etrische Instrum ente und M eth od en (Jordan-
-E ggert-K n eissl); H an d b uch der V erm essu ngsk un d e, Bd. Va, M etzlersche
V erlagsbuchhandlung, Stuttgart 1967. — H . II. М акаров, Г еодезич еская
гравиметрия. Н едр а, М осква 1968. — К . В еселов-М . Сагитов, Грави­
м етрическая разведка. Н едр а, М осква 1968. — С. M orelli, T h e Inter­
national gravity standardization net 1971 ( I G S N 71). Bureau central de
l’association internationale de géod ésie, Paris 1974. — S. K la k , Gravim etrija.
S veu čilište u Zagrebu, 1975.
5. K la k
GRAVITACIJA ili sila teža je općenita pojava m eđu­
sobnog privlačenja izm eđu m aterijalnih tijela. Sve do XVII st.
sila teža nije se dovodila u vezu sa svemirskim objektim a.
Prava teorija gravitacije uspostavljena je N ew tonovim općim
zakonom gravitacije, koji se velikom točnošću slagao s astro-