‘Soe. oko. Zagreb, Vo. 13 (2004), No. 1 (1-28) 1. Marks: Ekoloska etka UDK 504:179 levorni znanstveni dlanak 1¥79:504 Primljeno: 8. ofujka 2004, Prihvadeno: 18. travnja 2004, EkoloSka etika — razvoj, moguénosti, ograni¢enja Tomislav Markus “Hrvatski institut 2a poojest, Zagreb Satetak Aivtor dj pregled osnouni iii Koncepeiapaznatijiheklosiheiarasanglofonog podratia 2zadnja tri deseljieé. Ekloska etka povjet iz rane krtkeindustriske ekspanaie w Sjverna) Ameri, pose u djelima H. D. Thoreaua J. Muirai A. Leopold, li wakademskim sekragovima Siri zadnih desea ka jedna od mnogihreagrania na rastucyekoosku krizu, lesen su stavooi znacjniheolokih etgara, poput Baird Callicota, Holmesa Rolstona, Even Katza, ‘Andrewn Light, Robina Atifida tat podaco drug piscima, Koji su bis tematic ekloske ete. U komentar autor ish da su oko etal red krtk kok destruktionost rmoderiog drustoa | antropocentrtkis tendenlia w zapadnj (moralna)filozofii, ukaali na nage ideologke neodréivasti u odnosu cova prema ne-ljudskom seijtu, kitzrall kon- 2urtzam i druga colt destruktiona poasanja aol sa prieadaneosobneodgovornosti itd. Osnoun’ je nedostatak njhout redo odbijanje da prhoate radikaliju krtiku tehnicke civilizacj,odnosno pokusa) dase ekologk etka uptriebi 2a baljefunkcioniranje urbanoindus- {nk drudtaoa koja dominira instrumentlizam,antropocentrizam i Konzumiaam. Drugi je csnooni nedostatak idealistic pristup, Koji prejenjuje znaaj moralnih idja i pocjenjje ‘materia polotajantropogenog cimbentka — demagrasku i tehnigku eksponziju, urbanizaiji, proizeodnju, potrosnju ~ kao glaone razloge ekoloske destrukcije. Preveliko Istcanje idejnih imbenita,poput sciiain pravdenisnejednatastic pod je2a pravdanjetemitke cilizacje Kijugne rijeti: ekloska etka, antropocentrizam, ekocentrizam, ideliaam, thnicka cvilizacia 1 POJAVA I RAZVOJ EKOLOSKE ETIKE U zapadnoj filozofiji postojala je, do nedavno, gotovo potpuna dominacija antro- pocentri¢kog diskursa. Najve¢i dio mislioca — bez obzira bavio li se pretezno etikom, politikom, logikom ili metafizikom — polazio je od uyjerenja da su samo Ijudi vazni, a sav ostali svijet samo je pozadina pozomnice na kojoj se zbiva ljudska drama. [gnorirala se dinjenica ~ na razlitite nagine priznavana u mnogim orijentalnim filozofskim i religioznim strujama 0 Zovjekovoj pripadnostii prirodi i ekosferi. Domodernogdoba tonije bilo toliko vazno zbog nepostojanja Baconovog programa (ciljjudskog Zivota mora biti uveéanje tehnigke modi i viast nad prirodom), dominacije kontemplativnog Hivota u filozofiji i vrlo ogranigenih moguénosti stvaranja antropogenih ekoloskih poremecaja, Prezir prema ne-ljudskom svijetu nije morao znaéiti Zelju 2a njegovim porobljavanjem, veé, puno &e8¢e, ravnodusnost kao podrutja nevaznog za Covjeka, No, veé od XVIL, a posebno od XIX. stoljeéa ignoriranje ekoloske dimenzije imalo je vilo teSke posljedice. Sve glavne filozofske i socijalne doktrine modernog doba - liberalizam, marksizam, socijalizam, anarhizam i feminizam — polazile su, eksplicitno ili implicitno, od neupitnog prihva¢anja Baconovog programa. Neke su, poput mark- sizma, mogle agresivno isticati kult planetarne tehnike dok su druge, poput libe- ralizma, mogle preSutno podrazumijevati »osvajanje prirode«. No, uvijek se smatralo da je tehnigka ekspanzija nuzan (pred)uvjet za ljudsku »emancipacijuc. Teorija evolu- 1‘Soe. ekol Zagreb, Vol. 13 (2004), No. t (1-23) T- Markus: Ekolotka etka je, biologija i astronomija — koje su provele radikalnu decentralizaciju Ijudske vrste ‘nterpretirane su u skladu s vrijednostima progresivistickog modernizma i upotrije- bijene za opravdanje demografske i tehnitke ekspanzije modernog Zovjeka. Vjerovalo se dase éovjek, ekspanzijom tehnike, emancipira od prirodei da gradi umjetni tehnicki svijet u kojem vise nije — ili neée biti — podvrgnut ekolotkim ogranigenjima, U tom svijetu govjek bi trebao biti podvrgnut samo imperativima vjeéno ekspandirajuce tehnosfere. No, uvijek je postojala i druga struja koja je isticala Zovjekovu pripadnost negem Sire od Ijudskog drustva. Predsokratovci, srednjovjekovni alkemigari, renesansni istrazivaéi i romanti¢ari zastupali su, na razlitite nagine i u razligitim oblicima, proto- ekolosku dimenziju zapadne filozofije. Moderni konzervativizam utjecao jena kritiku Baconovog programa, posebno u kritici masifikacije i maSinizacije, i kod nekih istak- nutih liberalnih teoreti¢ara, poput Tocquevillea, J.S. Milla, Burckhardta, B. Russella i drugih. UXX.stolje¢u veliko znacenje stekla e filozofija Martina Heideggera, posebno njegove kritike tehnitkog projekta moderne. Medutim, u clini su europski mistioc = liberalno ili marksisti¢ki orijentirani — ostali u sklopu Baconovog programa. Jedan od razloga je duga dominacija civilizacije u veéem dijelu Europe u kojoj vi8e nije bilo vecih podrugja divijine. Zivot u urbaniziranom i mehaniziranom krajoliku slabo pogoduje razvoju ekoloske svijesti i prevladavanju antropocentritkih iluzija 0 Ijud: skom odvajanju od prirode. U takvim uvjetima teSko se mogla razviti sustavnija ekoloska etika koja problematizira Baconov program i Zovjeka shvaéa kao dio priro- de-ekosfere. Dodatna oteZavajuéa okolnost bila je, nakon 1945, prevlast mar kxititnim teorijama, Antropocentri¢ka arogancija, tehnolatrija i prezir prema ne-tjud- skom svijetu obiljezja su svi modernih doktrina, ali marksizma ponajvise. Zadnja dva-tri desetljeéa u Europi se prosirila i ekoloska kritika, ali vecim dijelom radi se 0 tradicionalnim ljevitarskim strujama, koje su na sebe navukle kvaziekolosko ruho i u kojima dominira antropocentricki diskurs i trazenje dezurnih krivaca, najéeSée »kapi- talistac U Novom svijetu, posebno Sjevernoj Americi, postojale su drugadije okolnosti. Indijanska plemena zna¢ajno su intervenirala u okolini - posebno vatrom ~ ali to su bile interne transformacije divijine, ali ne njezinonegiranje u korist civilizacije. Odnos europskih doseljenika bio je neprijateljski, jer su nastojali transformirati divijinu civilizaciju, ali i tu je postojao drugatiji osjecaj, 0 neizmjernoj velitini prirode i si€uSnosti Covjeka. Uvjerenje o neizmjernom bogatstvu Novog svijeta znatilo je da eovjek nikada ne moze podjarmiti divijinu. Rani puritanci mogli su vjerovati da »pokoravanjem divijine« ostvaruju »napredake, ali nisu mogli zanijekati njezinu neizmjernu Ijepotu u kojoj se ogleda Bo#}a svemoé. Izvorni americki san sastojao se u postizanju religiozne slobode u malim zajednicama, a tek mnogo kasnije, u XIX. i XX. stoljecu, pretvorio se u grabeZ}ivi materijalisti¢ki individualizam i nezasitni atomi- zirani konzumizam. Tek kasnije postojat ée tendencija da se ameri¢ki san od povetka poveze s Baconovim programom i »osvajanjem prirodes. U XIX. stoljecu bilo je jo8 obilje mjesta gdje su se filozofski duhovi mogli povuéi i razmisijati o smistu Iiudskog Zivota i mjestu éovjeka u prirodi, podalje od buke i vreve velikih gradova. To je pridonijelo da se u Sjevernoj Americi u XIX. stoljecu prvi put pojave obrisi moderne ideje ekoloke etike i s njom usko povezana ideja divijine kao suprotnosti eks- pandirajuéoj tehni¢koj civilizacij. Ekoloska etika ovdje znadi aksioloski pristup koji analizira i nastoji normirati odnos izmedu judi i nekit/mnogih/svih ne-ljudskih 2‘Soe. okol Zagrab, Vol. 18 (2004), No.1 (1-28) T- Markus: Exolotka etka entiteta, ali stezistem na geline, poput vrsta i ekosustava Zemije, Prema tom kriteri individualisti¢ki pristupi — poput animalizma i biocentrizma — mogu se samo u vrlo ogranigenom smislu uvrstiti u ekolosku etiku. Na engleskom jeziénom podrudju rabi se iskljutivo izraz environmental ethics« za koji su mnogi filozofi primijetili daje vrlo uuzak i problemati¢an, jer implicira sliku covjeka u sredistu i ne-Ijudskih entiteta oko njega. Taj je izraz posebno problemati¢an kod ekocentritkih i holistigkih etika koje polaze od ekosustava i bioregija. Zato se ovdje rabi, kao i djelu E. Kohdka (2000), izraz. nekoloska etikas, Razvoj industrijalizma i sve bréa urbanizacija, od 1820-ih godina dalje, kod nekih je Ijudi izazivala intenziviranje oblikovanja protoekoloske svijesti i izgradnju proto- ekoloske etike. Pod utjecajem europskog romanticizma nastao je, oko 1840, krug. transcendentalista oko ameritkog pjesnika i filozofa Ralpha W. Emersona. Njegov najznaéajniji ekoloski predstavnik bio je Henry David Thoreau (1818-1862). Bio je oftri kriti¢ar industrijalizma, materijalizma i ekonomizma. Za Thoreaua sve su dobre stvari divi i slobodne i u divijni je spas svijeta. Divijina nije neprijatel, kojeg treba ‘osvojit ni terra incognita, koje se treba bojati, vee vjeéni izvor 2ivota. No, Thoreau nije jer je smatrao da je najbolji Zivot na granici dvaju svjetova — divijine i Unato€ sporadi¢nom veli¢anju divijine Thoreauova kritika modernog drustva bila je pastoralna s tezistem na pitomom seoskom krajoliku, Thoreau je nastavio romantigarsku kritiku moderne »znanstvene metodes, smatrajuci da na ne-Ijudski svijet treba gledati kao na veliku misteriju, a ne kao predmet objektivne znatidelje,jo8 manje kao predmet manipulacije. Thoreau jeisticao da se Ziva bi¢a mogu razumjeti Samo unutar svojeg okolifa kao dijelovi slozenog,sustava. Znatno vise od Thoreaua Skotlandanin John Muir (1838-1914, isticao je prednosti divijine pred Korumpiranoséu i borniranosu materijalisticke civilizacje sto je nailazilo na veliki odaziv unatoé previadavanju progresivisti¢kog mentaliteta, Iako je formalno iz Hayao kr8éanski syjetonazor, Muir je bio blizi panteizmu, vjerujuci u jedinstvo Bog prirode. Smatrao je da je éovjek bioloski najbolje prilagoden Zivotu u divijini ida u jekada ne moze ostvariti sre¢u i slobodu, sto je blisko suvremenim pri- ritivisti¢kim kritikama civilizacije. Dokje za Thoreaua najbolji dom na granici divijine i civilizacije, 2a Muira ¢ovjekov pravi dom je divijina. Muir je zastupao Koncept intrinaitnih vrijednosti ~ vrio gest u suvremenim ekoloskim etikama smatrajuci da svako bi¢e i svaka stvar ima vrijednost po sebi, neovisno o Ijudskim materijalnim ili duhovnim interesima. U Muirovom videnju prirode nestali su zadnji tragovi trans- cendentalisti¢kog antropocentrizma, joS sporaditno prisutni kod Thoreaua. Muir je progla8avao iluzijom i arogancijom misljenje da je sve stvoreno zbog Covjeka i da je Covjek srediste svijeta. Muir se cesto smatra osnivatem prezervacionizma ~ nastojanja ‘otuvanja divijine zbog nje same ~ nasuprot antropocentri¢ko-utilitarnom konzer- vvacionizmu koji je zagovarao njegov protivnik Gifford Pinchot. Muirov ekocentri¢ki prezervacionizam nije usuglasiv s masovnim urbanim drustvom, jer ne-ljudskom svijetu pripisuje zasebnu duhovnu vrijednost i ontolosku neovisnost, blisku a mu sakupljaéa-lovaca. Obiljezje protockoloskih etika je isticanje odredenog odnosa ¢ovjeka i Iiudskog dru8tva s njihovom Sirokom okolinom, ekoregijom i ekosferom, ali bez utemeljenja u ‘ekoloskom proucavanju prirodnih procesa i u modernoj teoriji evoluciji, Romantiéar- ski i transcendentalisti¢ki pristup prirodi bio je duhovan, religiozan i moralisticki. ‘Ameri¢ki pisac Aldo Leopold (1887.~1948,) bio je jedan od prvih koji je izgradio 3