Professional Documents
Culture Documents
Prijenos mase
Pod prijenosom mase podrazumijevamo transport zraka, vodene pare, vlage i vode i
njihovih sastojaka (na pr. soli otopljene u vodi, vodena para pomiješana sa zrakom).
Primjeri takvog prijenosa su cirkulacija zraka u sobi, transport vodene pare kroz
gradevinsku konstrukciju (na pr. zid ili krov), transport vode i soli kroz fasadnu opeku,
apsorpcija CO2 u svježoj žbuci.
Prijenos zraka (zrak, vodena para i drugi plinovi pomiješani sa zrakom) i vlage (led,
kapljice vode u zraku, vodena para, kapilarna voda, voda u porama, zajedno s tvarima
otopljenim u njima) od velike je važnosti za funkcionalnost gradevina. Vlaga je
cimbenik koji najviše smanjuje kvalitetu zgrade i njenih konstruktivnih elemenata
(studije ukazuju da je kod problema sa zgradama, u 70% slucajeva direktni ili indirektni
uzrocnik vlaga).
Prijenos mase može se dogadati samo u materijalu s otvorenim porama, tj. u materijalu
koji ima izložene i medusobno povezane pore promjera veceg od promjera molekula
materijala koje prolaze kroz njega. Ako su pore materijala manje od promjera molekula
ili ako pore medusobno nisu povezane, odnosno, dostupne, nema transporta mase kroz
takav materijal. Promjer molekule vodene pare je nešto manje od 0.3 nm, a voda se
sastoji od velikih nakupina takvih molekule koje (nakupine) imaju znatno veci promjer,
tako da su moguci materijali koji su vodonepropusni, a vodenu paru propuštaju (stvar je
samo u velicini pora u materijalu).
Uz prijenos mase vezan je i pojam entalpije za kojeg možemo reci da oznacava kolicinu
topline koja se prenosi istovremeno s prijenosom mase (jer i masa koja se prenosi ima
na sebe vezanu odredenu kolicinu topline). Entalpija je znacajan pojam jer, uz tri vec
prije nabrojena, opisuje dodatni mehanizam prijenosa topline koji može, u odredenim
slucajevima, znatno ujecati na raspored temperature u materijalu.
• Stupanj zasicenosti zrakom Sa [%] kao omjer izmedu sadržaja zraka u materijalu
i maksimalno moguceg sadržaja zraka u materijalu.
Na analogni se nacin može definirati sadržaj bilo kojeg fluida u materijalu. Tako se
definira i sadržaj vlage u materijalu:
• Sadržaj vlage w [kg/m3] kao masa vlage po volumenu materijala (opis cesto
korišten za materijale na bazi kamena).
• Omjer vlage X [% kg/kg] kao masa vlage po masi suhog materijala (cesto
korišteno za materijale na bazi drveta).
• Volumetrijski udio vlage Ψ [% m3/m3] kao volumen vlage po volumenu
materijala (najcešce za opis udjela vlage u jako poroznim materijalima).
• Stupanj zasicenosti vlagom S [%] kao omjer izmedu sadržaja vlage u materijalu i
maksimalno moguceg sadržaja vlage u materijalu. Može se definirati i kao omjer
otvorenih pora koje su napunjene vlagom i otvorenih pora dostupni ulasku vlage.
Treba biti jasno da se sadržaj zraka, vlage ili drugog fluida u materijalu odnosi samo na
otvorene pore u materijalu i stvarni sadržaj fluida je ρS gdje je ρ gustoca fluida a S
stupanj zasicenja pora fluidom kojeg razmatramo.
Izmedu pojedinih definicija sadržaja zraka ili vlage postoje odnosi
w w
(zrak) X a = 100 a Ψa = 100 a
ρ ρa
w w w
(vlaga) X = 100 Ψ = 100 =
ρ 1000 10
Istovremeno, udio zraka i vlage je u medusobnom odnosu
U navedenom opisu pod sadržajem vlage u zraku misli se na vodu u raznim oblicima,
ali ne i na vodenu paru. Naime, vodena para miješa se sa zrakom i cini jedan njegov dio,
te je za modeliranje protoka pare bitan parcijalni pritisak pare (udio pare u ukupnom
pritisku zraka).
zraka
Kapilare su napunjene vodom, transport zraka kroz
pore nije više moguc; ispod ove vrijednosti zrak
struji kroz pore, kod zasicenja iznad ove vrijednosti,
više ne.
Scrf - Kriticna zasicenost vlagom za smrzavanje
Dostiže se kad je porozni materijal u dužem dodiru s
vodom i bez sušenja; u slucaju smrzavanja javljaju
se oštecenja materijala; što je ova vrijednost bliža
vrijednosti kapilarne zasicenosti, to je manja
otpornost materijala na smrzavanje. Za materijale s
velikom vlacnom cvrstocom ta je granica na
otprilike 90% zasicenosti vlagom.
S=1 Sa = 0 Potpuna zasicenost vlagom,
Materijal ne može upiti više vlage, takvo je stanje
moguce jedino u vakuumu ili uranjanjem u vodenu
paru (zaparivanjem).
Vidljiva šteta: