ДIJALOG


Dijalog je izraz grčkog porijekla.

Složenica koja ima više značenja, od klasičnog, antičkih, do naših,
savremenih tumačenja.

Dijalog potiče od glagola dialegomai, u klasičnim značenjima je:

''1. razgovor dvojice ili više lјudi;

2. način izlaganja drame;

3. književno djelo napisano u obliku razgovora.'' 1

Značenje pojma logos jeste RAZUM ili UM.

Logos kao razum ili um nalazi slјedeća objašnjenja u smislu razuma, uma,
pameti:''

1. sposobnost rasuđivanja, umovanja,- ono što se umom i spoznajom
moćimože shvatiti (Platon, Država (529); zdrav razum (Platon, Fedar 73a;

Aristotel u Nikomahovoj etici upotrblјava logos u smislu ispravan razumum);

3. unutrašnji razlog, temelј, svrha bića;

4. rasuđivanje:

a) mišlјenje;

b) procjena;

c) proračun;

5.račun,brojna vrijednost nečega;

6. odnos, razmjer, sličnost;

7. izvještaj, izlaganje, opravdanje.''2

Podudarno smislu grčke riječi dijalogos, nastale spajanjem dia i logos,
dijalog prevodi u srpsku riječ RAZGOVOR.

U sadržinskom smislu se razlikuju značenja starogrčkog dialoga i modernog
razgovora.

Antički dijalog, Helena u smislu državnog, filozofskog, drugih oblika života
kojima je mjera čovjek,3

U naše vrijeme upotreba riječi dijalog najčešće u smislu razgovora i
pregovora dviju ili više zainteresovanih strana, u politici, ideologiji, filozofiji,
vjeri u cilјu postizanja kompromisa.

'' Pod dijalogom razumjevam,shodno razgovoru u kojemu dva ili više
sugovornika kažu tako su, i što namjeravaju učiniti'' 4

1
Цитирано према: Владимир Премац, Дијалог, у : О марксистима и кршћанима, ''Глас'', библиотека ''Полемос'', Бања
Лука, 1988. стр.11.
2
Исто, стр,12-13.
3
Ibid
4
Томо Вареш, Филозофско-теолошки диалог с Марксом, Филозофско-теолошки институт Дружбе Исусове ,з
1
 
Razgovor je sredstvo, a ne cilј dijaloga; dijalog se bez razgovora ne može
uspostaviti, ali dijaloga nema ukoliko se ostane samo na nivou razgovora.

Dijalog shvaćen kao razgovor, nije sam sebi svrha.

Dijalog nije ni polemika, ali ni apologetika.''

Dijalog je naročita vrsta susreta i rasprava koja se odlikuje težnjom za
međusobnim razumjevanjem i povjerenjem, time da iznosi na videlo
temelјne osobine veijednosti za koje se žive i umire.'' 5

'' Enciklopedijsko'' tumačenje značenja pojma dijalog.

''Razgovor je susret dvojice( ili više) slobodnih lјudi koji hoće da razmene
mišlјenje o važnom pitanju, na koje daju različite odgovore, kako bi, u
ravnopravnim uslovima, došli do rešenja kojim bi obojica( ili svi) bili
zadovolјni.6

Da li će neki razgovor prerasti u dijalog, zavisi od toga što je cilј toga
razgovora.

Dijalog ima cilј, još od antičkih vremena, istinu- otkrivanje istine i
razumjevanje zbilјe:da bi razgovor postao dijalog, neophodno je da oba
sagovornika ili strane u razgovoru imaju uvjerenje da je ''svaki čovjk po
naravi tražitelј istine''

To je jedna od antropološko – filozofskih predpostavki dijaloga, kao što je
sam dijalog ontološka potvrda čoveka, jedna od njihovih mogućnosti.

Razgovor kao susret više lјudi ne treba vrednovati po sebi, već po
plodovima koje daje''7

Najvažnije je – da bi dijalog bio moguć-postoji svijest o slјedećim:

a) uvjerenje da istina postoji;

b) da je moguća spoznaja istine;

c) da je to znanje za nas;

d) da se istina otkriva i stvara u razgovoru;

e) da se znanje o istini može na neki način iskazati,

F) da postoji volјa za istinom.''8

Dijalog ima i sociološku dimenziju, štose kroz njega, razgovor socijalnih
grupa, drugih kolektiviteta itd.

Mora imati neki rezultat pošto nije sam sebi svrha. ''

U sociološkoj perspektivi, dijalog u suštini, vodi uspostavlјanju konsenzusa- i
dalјem rasprostiranju demokratskog načina života.

5
Т. Вереш, Исто, стр.264.
6
Ђуро Шушић, Дијалог, у: Енциклопедија политичке културе, Савремена администрација, Бг.1993.стр.239.
7
Шушић, Исто.
8
Ђ Шушић, Исто стр.238
2
 
U dijalogu nema pobjednika i gubitnika- stranke su ravnopravne ali ima
odustajanja od sopstvenih stavova ukoliko se pokaže da ne mogu izdržati
kritičku argumentaciju druge strane''.9

U socijalnom smislu dijalog najčešće jeste metod rješavanja, eliminacije
sukoba društvenih konflikata.

Tada je dijalog dogovaranje i sporazumjevanje.

Samo se u dijalogu može otkriti istina, pstići koncenzus koji obezbjeđuje
svim socijalnim grupama koegzistenciju ili život jednih pored drugih,

Različitost kao predpostavku dijaloga, koje se dijalogom ne potiru, nego
samo ugrožavaju.

U dijalošku situaciju sagovornici ulaze sa oprečnim mišlјenjem, ali sigurni da
više ništa neće biti kao prije stupanja u dijaloški proces.

S obzirom na jedinstvo sa razlikama modernog svijeta nijedna društvena
grupa, nijedan pogled na svijet, nijedno uvjerenje nema izgleda da će
uvjerenjima, ili nasilnim putem i sredstvima prevesti u svoje radove,
pripadnike drugih skupina, orijentacija, stilova i obrazaca života i sl.

Kad otpočne dijalog znak je da slabe drugi odnosi među lјudima, Znak je da
društvo kreće ''od nužnosti prema slobodi, od strukture prema kulturi, od
sudbine prema izboru.''10

Dijalogom se ne vježba tehnika razgovora, već se uči životu, komunikacija
sa lјudima , različitih uvjerenja, pogleda na svijet, različitih nacija, rasa,
religija, estetskih afiniteta itd.

Dijalog ne znači gublјenje svog identiteta, u savremenom svijetu ratgovor
između pojedinaca zamjenjem je razgovorom između ustanova, organizacija
i drugih posrednika, i to je bolјe od stanja u kome dijaloga nema.

Dijalogom se postaje svjestan da čovjek nije samo dio kolektiviteta, grupe,
zajednice, već da je odgovoran za svoje postupke i pred samim sobom i
drugim autoritetom. Osim ideoloških, političkih i kulturnih barijera dijalogu,
shvaćenom kao lјudski odnos, na putu stoje i teškoće psihičke naravi.

Sve razlike neprijatelјske i nepremostive su rezultat specifičnosti lјudskog
živlјenja u različitim geografskim, kulturnim, političkim uslovima.


Ljudi su upućeni jedni na deuge, jer se kao nesavršena i nedovršena bića
mogu ''kompletirati'' samo u komunikaciji, i dijalogu sa drugim lјudima.

Tako se stvara dijaloška kultura i milјe u kome se eliminiše ili čine
neefikasnom neke lјudske osobine- kao što su: isklјučivost, neiskrenost,
egoizam, dogmatizam, pokornost,koje otežavaju dijalog. Dijaloga nema bez
tolerancije.

9
Драгољуб Б. Ђурђевић, Конфесионална идентификација и толеранција, ''Култура'', бр. 91-92, Бг. 1993.стр.144
10
Ђ. Шушић, Исто, стр.237.
3
 
Na našim prostorima i u naše vrijeme fenomen dijaloga iznova je
aktuelizovan sa bitno drugčijim konotacijama, sveodeći dijalog na političku
dimenziju, a ne primarno kao lјudska bit i znak čovekove samorealizacije.
Različitost je predpostavka dijaloga i znak da se ima o čemu bitno
razgovarati.

Iskustva građanskog rata na našim prostorima daju za pravo Frojdu i
njegovom stavu, o visokom intezitetu suprotnosti malih razlika, o narcizmu
malih razlika.

Dijalogu uvijek valјa dati prednost u odnosu na nasilјe, prinudu,
zastrašivanje ili osvajanje kao metod i sredstvo regulisanja socijalnih
konflikata.

Samo je dijalogom mogućeartikulisati, potpuno riješiti, društveni konflikt bez
obzira na neefikasnost dijaloga kao medija u otklanjanju nesporazuma,
netrpelјivosti, predrasuda, i nasilјa među lјudima, grupama, zajednicama, u
zbližavanju lјudi.

Dijalog ostaje ideal i zahtjev kome treba težiti: što bi rekao Nikolaj Berđajev,
samo''za fanatika ne postoji raznolikost svijeta''.

Na pameti moramo imati opomenu da onaj''ko sluša sama sebe- ne čuje
druge; ko sluša samo druge- ne čuje sebe'' 11

Dijalog jeste jedna od čovekovih mogućnosti, ali ona mora postati istoriska
nužnost ukoliko čovek ne želi da destruiše svoju generičku bit, svij ontološki
iskon.

Dijalog ''nije mozaičko slaganje disparatnih shvaćanja i stavova, niti
konpromis u smislu napuštanja vlastitog stanovišta( nego samo njegovo
korigovanje, izoštravanje)

Smisao i svrha dijaloga proizlazi iz njegove dijalektičke naravi.

1Dijalog je jedino i isklјučivo lјudska stvar.

11
Ђ. Шушњић, Исто, стр. 234.
4