Realizam u europskim književnostima

Trajanje: 1830-1870.
Lat. realis – stvaran > zanimanje pisaca za društvenu stvarnost sa svim njenim dobrim i lošim
stranama
Pravac u europskoj književnosti koji obuhvaća razdoblje od oko 1830.-1870.
To je vrijeme kada je građanska klasa ostvarila svoja prava i formalno potvrdila svoju vlast.
Predmetom književnosti postaje sva širina građanske svakodnevice i detaljni uvid u psihički život
čovjekov.
Najčišći izraz realizam je našao u romanu i pripovijetci, a stvoren je i društveni roman, jer se interes
kreće društvenim pitanjima.
Psihološka analiza širi se za psihologiju društva i sredine.
Realisti su opisivali pokretačku snage koje vladaju društvenim životom: novac, ekonomska zavist,
konvencije, društveni uspjeh, itd.
Realisti žele prikazati stvari onakvima kakve jesu, pa maštanje zamjenjuju istraživanjem.
Građu za svoja dijela nalaze u svojoj sredini, u svijetu kojeg najbolje poznaju.
Realistički pripovjedač najčešće je objektivan, iskazan u 3. licu.
Fabula slijedi kronološki red zbivanja, a događaji su povezani uzročno posljedičnim odnosima.
Motivacija likova proizlazi iz njihovog karaktera i skupa socijalnih okolnosti u kojima djeluju, pa se
ta motivacija naziva socijalno-psihološka.

Najznačajniji predstavnici:
Francuska:
Honore de Balzac (1799.-1850.)
Balzac je u Parizu pokušao ostvariti brzu književnu karijeru i društveni uspjeh, ali je nagomilao
dugove koje će otplaćivati neumornim književnim radom.
U 20ak godina stvorio je oko 90 romana, 45 drama i niz pripovijesti, te stvorio galeriju od približno
2000 književnih likova.
1842. objedinjuje svoja djela u ciklus pod naslovom „Ljudska komedija“ (parafraza Danteovoj
„Božanstvenoj komediji“). Tu je dao zaokruženu sliku francuskog društva.
Zamislio je podijeliti ciklus na „studije iz društvenog života“, „analitičke studije“ i „filozofske
studije“.

Realizam u hrvatskoj književnosti

Trajanje:
Početak: 1881. (Šenoina smrt)
Završetak: - 1892. (Matoš objavljuje pripovijetku Moć savjesti) /1895. (sveučilištarci spaljuju
mađarsku zastavu na Jelačićevu trgu kao izraz prosvjeda protiv mađarizacije, u povodu dolaska cara
Franje Josipa u Zagreb)

Društveno-političke prilike i njihov odraz u književnosti

1883.-1903. u Hrvatskoj vlada Khuen Hedervary, koji nastoji Hrvatsku što više podčiniti kako bi je
Mađari mogli što bolje gospodarski iskoristiti. Stranka prava, čiji je vođa Ante Starčević, nastoji se
oduprijeti mađarizaciji.
Hrvatski pisci u svojim djelima obrađuju društvene probleme sredina u kojima žive.
Zagorska sredina:
Ante Kovačić, U registraturi, problem raslojavanja sela, odnos selo – grad, začeci kriminala u
gradu, školovanje seoskih dječaka
Ksaver Šandor Gjalski, Perillustris ac generosus Cintek, problematizira propadanje plemstva
(Pod starim krovovima)
Primorska i istarska sredina:
Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići – propast patrijarhalne i patricijske obitelji Stipančić
– Senj
Eugen Kumičić, Začuđeni svatovi – slika života u Istri, odnos s tuđincima
Slavonska sredina:
 Josip Kozarac, Slavonska šuma – ljepota i značaj tog slavonskog bogatstva
Pjesništvo:
najznačajniji Slivije Strahimir Kranjčević – Mojsije – zaokupljen problemom slobode i
odnosom ljudi prema slobodi

Shvaćanje književnosti:
Dok je Šenoa govorio da pisac treba prikazivati život onakvim kakav bi trebao biti, realistička je,
starčevićanska (pravaška) koncepcija da pisac treba prikazivati život kakav on doista jest; pisac se
treba kritički odnositi prema prikazanim društvenim pojavama
Eugen Kumičić u članku «O romanu» zalaže se za naturalizam.

Vjenceslav Novak – Posljednji Stipančići

Rođen je u Senju 1859. Hrvatski romanopisac i novelist, često nazivan hrvatskim Balzacom Napisao
je omanju biblioteku, što romana , što pripovijedaka. Bolovao je od tuberkuloze i umire 1905.
Stvaralaštvo Vjenceslava Novaka dijeli se na tri kruga :
1) Senj i njegovi problemi (Posljednji Stipančić, Pavao Šegota, Tito Dorčić). U tim djelima
prikazuje svoj grad pod njemačkom upravom
2) Podgorje – šira okolica Senja
3) Hrvatski građanski i malograđanski svijet iz Senja i Zagreba.

Posljednji Stipančići
Roman Posljednji Stipančići je najpotpunije Novakovo djelo. To je društveni i obiteljski roman. U
njemu prikazuje propadanje plemićke obitelji Stipančić. Isto tako pratimo prodor ilirskih ideja u Senj
te nastojanje Ante Stipančića da stekne neke političke položaje kako bi njegov sin Juraj nakon
završetka školovanja lakše napredovao.
LIKOVI: Ante (otac) , Valpruga (majka) , Juraj (sin) i Lucija (kći) Stipančić, Alfred, Martin Tintor,
Vukasović, Ćolić,
MJESTO RADNJE: Senj
VRIJEME RADNJE: tridesetak godina prve polovice 19.st.
Fabula
Roman počinje prizorima koji se u kronologiji romana zbivaju na kraju; prvo i drugo poglavlje čine
zapravo tragičan završetak priče.
Obitelj Stipančić patrijarhalna je obitelj, u kojoj je otac glava obitelji, a ženski dio obitelji mu je
podređen. U središtu su pozornosti Ante i Valpruga Stipančić i njihovo dvoje djece Juraj i Lucija.
Otac se s posebnom roditeljskom brigom, ponosom i ljubavlju odnosi prema sinu Jurju. Od njega
očekuje ispunjenje svojih nadanja. Kćer Luciju je zapostavio, sav trud je uložio u Jurja, a ona kao da i
nije postojala. Zbog toga se osjeća poniženom u obitelji. Jurja je otac poslao u Beč da na tamošnjem
sveučilištu sluša pravo. Godine su prolazile, Ante Stipančić s nestrpljenjem je očekivao sinov
završetak školovanja. Juraj je umjesto učenja izabrao «lakši» i veseliji život. Pismom je obavijestio
oca da se morao zaposliti kao konobar jer ne dobiva od njega dovoljno novca. Osiromašeni Ante
Stipančić u očaju se odlučuje, unatoč svome ponosu i starom ugledu , na posudbu novca. Ubrzo Ante
Stipančić obolijeva od upale pluća i umire. Pred smrt dobiva Jurjevo pismo da je diplomirao. Juraj se
vraća kući nakon devet i pol godina i sa sobom dovodi prijatelja Alfreda koji je zapravo ženskar i
zavede Luciju tako da se zaljubila u njega. Juraj je došao kući samo kako bi pokupio novce da plati
dugove, a prema majci i sestri nije osjećao ništa. Kada je pokupio novce, odlazi s Alfredom u Zagreb
gdje je promijenio svoje ime i prezime i otputovao u Mađarsku. Majka i sestra više nisu ni čule za
njega i zbog siromaštva bile su prisiljene prodati kuću i nastaniti se u kućici, posljednjem
Stipančićevom vlasništvu. Lucija razočarana u ljubav i Alfreda počinje svakim danom sve više
pobolijevati i vidljivo nestajati. Jedini tko je iskreno, premda posve bezizgledno, ljubi mladi je klerik
Martin Tintor koji na Valpurin zahtjev piše Luciji pisma, ali se potpisuje kao Alfred. Lucija kasnije
sazna pravu istinu te dobije pravo pismo od Alfreda u kojem piše da je već neko vrijeme sretno
oženjen. To Luciju do kraja shrva i ona umire , a mladi Martin Tintor vraća se svome već prije
odabranom svećeničkom zvanju koje je napustio zbog Lucije. Nakon dvije godine od Lucijine smrti ,
Valpruga potpuno osiromašena , prisiljena je prositi umotana u bijeloj plahti kako je ne bi prepoznali ,
a takav je bio i običaj za ljude što su prosili uoči uskrsnih blagdana. Tako Valpruga proseći umire
pokraj ceste od bolesti srca.
Razlozi propasti obitelji Stipančić su višestruki:
Društveni: gleda samo na osobnu korist, odnarođeni su
Ekonomski – ne rade, nego samo troše ono što su naslijedili
Etički: prevrtljivost, pokvarenost, sebičnost, bez osjećaja za narod i obitelj
Kulturni: odgoj, školovanje.

Siže
Prvo i drugo poglavlje: 1834. g. zima, opis sobe, Lucija iščekuje Alfredovo pismo (poštar Marko već
dvije godine jednom na mjesec donosi pisma).
Treće poglavlje: počinje priča, Stipančić, 40, ženi Valpurgu Domazetović, 16, odnos prema ženi,
rođenje Jurja – 1806., krštenje, Valpurga na dan krštenja.
Četvrto poglavlje: Valpurga čita Stipančićeve spise (Juraj 9 g., Lucija 3 g.)
Peto poglavlje: Život u kući, Lucija prvi put kod stola. Juraj završava gimnaziju (16 g.), odlazi u Beč.
Šesto poglavlje: Juraj je u Beču, piše kući, hvali se. Lucija zapostavljena u obrazovanju; dobiva
učitelja njemačkog i talijanskog jezika. Zabrana čitanja romana. Ide na prvi ples. Ushićena je.
Stipančić se angažirao u politici – želi postati sudac, ali nije > Ćolić.
Sedmo poglavlje: Otac rasprodaje imovinu. Juraj javlja da uči mađarski jezik, vjeruje da će u
Hrvatskoj biti mađ. J. jer je samosvijest Hrvata slaba. Stipančić se angažirao s kanonikom
Vukasovićem kako bi ga izabrali za zastupnika u saboru. Lucija počinje dobivati sonete (svakih osam
dana).
Osmo poglavlje: Sastanak s mještanima kod Vukasovića. Dva tabora.
Deveto poglavlje: Stipančić razotkriva Lucijinu knjigu 8njemačke novele). Valpurgina reakcija,
životna filozofija, doživljaj muža. Stipančić slomljen – Jurjevo pismo da je postao konobar (nakon 8
godina), Ante više nema novca.
Deseto poglavlje. Ante odlazi lihvaru Cincaru Marku (vegetarijanac – samo grah i povrće). Ne želi mu
posuditi 500 ft beu dva svjedoka. > uhoda ga vidi
Jedanaesto poglavlje: Gradonačelnik major Benetti lukavo odbija Stipančića od Vukasovića, podmiti
ga s 500 f. (bit će poduzetnik za izgradnju magistratske zgrade) – pošalje Jurju u Beč.
Dvanaesto poglavlje: Stipančić se razbolio. Predizborni skup – završio tučom, intervencijom vojske;
nakon 8 dana izbori – Vukasović i Ćolić zastupnici; Benetti premješten u Gospić. Stipančić se razbolio
(upala pluća), dobio jurjevo pismo da je položio rigoroz; Stipančić umire.
Trinaesto poglavlje. Došli Juraj i Alfred; Juraj piše tri pisma prijatelju Mukiju. Alfred zavodi Luciju.
Četrnaesto poglavlje: Momci otišli. Lucija se razboljela; nakon 3 mjeseca dobiva pismo iz Zg. –
pobačaj. Tintorova mama.
Petnaesto poglavlje: Lucija dobiva pisma. Shvaća prevaru. Piše Alfredu, odgovor – oženjen. Lucija
umire. Tintor uz nju. Odlazi u svećenike.
Šesnaesto poglavlje: Valpurga umire proseći na putu na Nehaju.
Strukovna škola Virovitica
Ispit iz Hrvatskoga jezika
Esej: Posljednji Stipančići, Vjenceslav Novak
 
Pozorno pročitaj ulomak iz djela Posljednji Stipančići Vjenceslava Novaka.
Na temelju ponuđenih smjernica oblikuj svoj interpretativni sastavak.
Pripazi na pravopisnu, gramatičku, stilističku i kompozicijsku točnost sastavka.
Sastavak treba imati najmanje 350 riječi.
 

- Mučite, majko! Zar ne vidite kako sam nesretna? Što me tješite? Što mi još možete reći? Što već
nijesam čula od vas u ove dvije strašne godine?
- Zlatno dijete! Bog je dobar!
- Ne vjerujem nikomu, čujete li, nikomu i ničemu! Recite samo još jednu nesretnicu koja je bjednija
od mene, pa se neću tužiti nikada, podnašat ću sve pokorno kako god ni naložite… Moja mladost,
moje nade… sve propada …  propada na moje oči: zar ne vidite da mi pomoći nema, da moram
umrijeti? A vi ste me zatvorili u ovaj zatvor gdje ne dopire do mene ni svjetlo sunca ni glas ljudskoga
grla: vi me ubijate, vi moja mati, gore nego moja bolest… Ne govorite! Neću da vas čujem! Ne
vjerujem nikomu, ničemu ne vjerujem, čujete li?
- Luciji, moja slatka Lucijo! – plakaše joj mati ne otirući suza što su joj obilno tekle niz lice.
- Ne govorite mi, sve sam čula! Zar ne molimo već dvije godine svaki dan? Zar ne postimo? Zar ne
živimo kao opatice… i gore, sto puta gore u ovoj čami gdje se gušim? Velim vam: Šutite! Svi su me
napustili, komu ću da se utečem? I sam je smrt meni nemilosrdna, vuče se podlo i kukavno, samo je
uprla u me svoje gladne oči da ih gledam neprestano pred sobom… Prokleta smrt… Zar bi joj bila
muka, da je pravedna, uzeti ovaj kukavni život?
- Lucijo, slatka moja Lucijo! – sklapa pred njom mati svoje ruke.
- Ta gledajte, zar su to djevojačke ruke? Ovo djevojačke grudi? Ne naličim li djetetu kakova ubogara
koje se nije još nikada do sita najelo? Pa vi ne još hoćete da tješite… vi! A načinili ste od mene živi
kostur u ovoj tamnici bez svjetla i zraka! Da, vi ste mi mati! Ne govorite, otiđite samo…
- Boli vas duša, dašto, sad pošto ste evo dovršili ubojničko djelo na svojoj kćeri… Sina svoga
potražite, a mene ostavite!
Lucija se okrene od majke, a sad je nastala duboka tišina okružena silnom grmljavinom bure… Samo
se čuo tih, otegnut plač gospođe Valpurge. Najednom zaplače i Lucija.
-  Alfred… Alfred … Eto, što je učinio od mene, a sada… kako mogu vjerovati da mari za me? To su
riječi… samo riječi!
Vjenceslav Novak, Posljednji Stipančići

SMJERNICE
Predstavi djelo iz kojega je navedeni ulomak (vrsta, tema, mjesto i vrijeme radnje…)
Navedi iz kojeg je dijela romana preuzet ulomak. Odredi temu ulomka i problematiku koja se u njemu
najavljuje a važna je za cjelinu djela.
Predstavi likove iz ulomka. Predstavi i obitelj čije su one članice.
Objasni i argumentiraj stanje  u kojem se nalaze obje junakinje.  Zašto Lucija govori uzbuđeno? Je li
neobično što Valpurga ne odgovara na Lucijine optužbe? Koji je razlog njezinim uzdisajima?
Lucija govori o smrti i priziva ju. Smatraš li da ona doista želi umrijeti? Objasni i dokaži svoje tvrdnje
prepričavanjem događaja koji su prethodili njezinu duševnome stanju. Argumentirano dokaži da
unutarnje stanje likova odgovara vanjskome stanju prirode. 
Koje su okolnosti dovele Luciju i Valpurgu u stanje u kojemu se nalaze? Smatraš li točnom tvrdnju da
je Lucija žrtva vremena i okoline u kojoj je živjela te obitelji koja ju je odgojila? Obrazloži svoje
razmišljanje.
Je li problematika djela i danas aktualna? Objasni i argumentiraj svoje stavove.