SADRŽAJ

1. UVOD.......................................................................................................................................................1

2. ONEČIŠĆUJUĆE MATERIJE U OKOLIŠU.....................................................................................................2

2.1 Anorganske onečišćujuće materije....................................................................................................2

2.2 Organske onečišćujuče materije........................................................................................................6
2.3 Organometalni spojevi u okolišu.......................................................................................................6
2.4 Toksičnost radionuklida.....................................................................................................................7
3. EKOLOŠKI ASPEKT....................................................................................................................................7

3.1 Sistem upravljanja okolišem ISO 14001.............................................................................................8

3.2 Zagađivanje naftom i naftnim derivatima..........................................................................................9
3.3 Ozonske rupe...................................................................................................................................10
4. TEHNIKE ODREĐIVANJA.........................................................................................................................11

5. ZAKLJUČAK.............................................................................................................................................13
1. UVOD

Uslijed neizbježne upotrebe toksičnih metala u raznim granama savremene industrijske

proizvodnje te uslijed urbanih onečišćenja našeg okoliša u današnje je vrijeme nemoguće izbjeći
izlaganje takvim tvarima. Dostupni naučni podaci ukazuju na statistički značajnu korelaciju
između voda onečišćenih toksičnim metalima i količine tih metala u akvatičnim organizmima,
odnosno u organizmima njihovih konzumenata. Kruženjem metala kroz biogeohemijski ciklus,
ljudi i ostali živi organizmi izloženi su njihovom štetnom djelovanju.

Koncentracija pojedinog metala je praćena u ovisnosti o sociodemografskim obilježjima i

životnim navikama čovjeka. Teški metali se mogu naći u brojnim organizmima što potvrđuje
njihovu rasprostranjenost u okolišu, odnosno bioakumulaciju u organizmu različitim putevima
kao npr. inhalacijom i prehranom.

Konzumacija povrća za kadmij i konzumacija ribe za hrom su najvažniji putevi njihova unosa u
organizam. Prisutnost nikla se povezuje s prehrambenim navikama i lokalnim izvorima
onečišćenja, obzirom na visoke koncentracije utvrđene u uzorcima koji potječu iz ruralnih
kopnenih krajeva.

1
2. ONEČIŠĆUJUĆE MATERIJE U OKOLIŠU

Čovjek je svojim brojem i djelatnošću uticao na sve sastavnice ekosistema, promijenio je i

poremetio izmjene materije u okolišu kako s promjenom njihovim koncentracija tako i tvorbom
novih u prirodi nepoznatih spojeva, Samom tvorbom opasnih materija koje u prirodi mogu biti
toksične, a koje čovjek koristi u svakodnevnom životu, povećan je rizik od njihova uticaja na
zdravlje svih živih organizama.Veliki broj različitih onečišćujućih materija koje se javljaju u
okolišu svrstavaju se u opasne materije, a u okoliš mogu doći iz prirodnih izvora kao i iz izvora
koje je stvorio čovjek.Ove materije se u okoliš mogu oslobađati spontano- svakodnevno ili
nesretnim slučajem.

Sve onečišćujuće materije možemo podijeliti u četiri grupe i to:

 Anorganske onečišćujuće materije

 Organske onečišćujuće materije
 Organometalne spojeve
 Radionuklidi

2.1 Anorganske onečišćujuće materije

U ovu grupu onečišćujućih materija spadaju metali i nemetali. Vjerovatno među najvećim
brojem onečišćujućih materija koje dospijevaju u okoliš svakako jednu od najvažnijih uloga
imaju metali i to prije svega teški metali. Njihov značaj se ogleda u mognućnosti akumuliranja u
biološkim sistemima, visoke toksičnosti, nemogućnosti detoksikacije prirodnim procesima, te
ulaskom u biogeohemijske cikluse u okolišu. Obzirom da proizvodnja, prerada i primjena
svakodnevno raste, raste i njihova koncentracija u zraku, vodi i tlu.

Većina danas poznatih hemijskih elemenata su metali, no njihova zastupljenost u Zemljinoj kori
je oko 25% od čega su najzastupljeniji Al, Fe, Ca, Na, K i Mg (Slika 1).

2
 Slika 1: Zastupljenost hemijskih elemenata u Zemljinoj kori1

Okoliš je često onečišćen olovom (Pb), cinkom (Zn), kadmijem (Cd), kromom (Cr), bakrom
(Cu), vanadijem (V), niklom (Ni), manganom (Mn), željezom (Fe), molibdenom (Mo), arsenom
(As) i živom (Hg), a njihov osnovni izvor uz industriju proizvodnje i prerade metala su
prometnice, vozila i drugi nespecifični urbani izvori (ostatci boja, premaza i sl.).

Olovo može dospjeti u organizam čovjeka i iz onečišćenog okoliša u kojem se javlja kao
posljedica emisija iz različitih izvora, kao što su dimnjaci talionica ruda, ljevaonica olova i
njegovih slitina, termoenergetskih postrojenja, hemijske industrije itd.

Kadmij i njegovi spojevi su vrlo otrovni, iako njihova se otrovnost utvrdila tek u prvoj polovici
prošlog stoljeća.

Opasnost od onečišćenja okoliša kadmijem leži prije svega u procesima taljenja i rafinacije cinka
i olova, gdje se kadmij nalazi kao pratilac, a u atmosferu dolazi sa prašinom i dimnim plinovima.
Tehnologije proizvodnje akumulatora, boja i polimernih materijala, također su izvori
onečišćenja okoliša kadmijem. Neke soli kadmija (npr. kadmijev hlorid) koriste se kao
insekticidi i fungicidi, premda je njihova važnost relativnomala.

1
https://edutorij.e-skole.hr/share/proxy/alfresco-noauth/edutorij/api/proxy-guest/e78bfca5-654d-4dcc-b431-
7b505feb6fa4/kemija-1/m01/j03/index.html

3
Živa i njezini spojevi su od davnina poznati i korišteni kao lijek, npr protiv sifilisa, premda je
vrlo često dolazilo i do trovanja pacijenata liječenih živom. Danas su elementarna živa i njezine
soli u okolišu, uglavnom posljedica izravne emisije iz industrije, dok organometalna živa koja se
također može javiti u okolišu, najčešće je posljedica primjene pesticida (npr. fungicida na bazi
žive)

Slika 2. Onečišćenje okoliša živom2

Poput metala, u onečišćenju okoliša, sudjeluju i nemetali čija velika rasporostranjenost također
predstavlja opasnost za život na Zemlji. Nemetali i njihovi spojevi koji su danas široko
rasprostranjeni, javljaju se u najrazličitijim oblicima. Naime, oni su vrlo često osnova mnogih
tehnoloških procesa, mnoge su energetski izvori, neke su nezamjenjive u medicini,
poljoprivredi, šumarstvu i drugim gospodarskim granama.S obzirom da je veliki broj ljudi u
izravnom i/ili posrednom kontaktu s nemetalima i njihovim spojevima, a koje karakterizira
svojstvo štetnosti za zdravlje, njima se također mora posvetiti dužna pozornost.3

2
http://bib.irb.hr/datoteka/743709.Tahir_Sofilic_EKOTOKSIKOLOGIJA.pdf
3
http://bib.irb.hr/datoteka/743709.Tahir_Sofilic_EKOTOKSIKOLOGIJA.pdf

4
Fosfor i njegovi spojevi- Kao postupak tretiranja proizvoda poljoprivrednog porijekla poput
žita, brašna, soje, suncokreta, ljekovitog bilja, sušenog voća i povrća, duhan, čajeva i sl., a u
svrhu suzbijanja insekata, grinja i glodavaca, primjenjuje se tzv.fumigacija.

Danas kada je posebno aktualna problematika onečišćenja tla, površinskih i podzemnih voda
različitim agrokemikalijama, obveza je posebnu pozornost posvetiti fosfatima koji u okoliš
dolaze uglavnom kao fosfatna mineralna gnojiva, iako su putovi unosa fosfora u okoliš brojni

Azot i njegovi spojevi- Azot se javlja u svim sastavnicama okoliša, počevši od atmosfere, gdje
ga u sastavu zraka ima 79 vol. %, ili se javlja kao onečišćujuća materija u obliku različitih oksida
(NOx). U vodi azota ima u obliku različitih otopljenih ili neotopljenih spojeva (N 2, NH3, NO2-,
NO3-2, itd.), a ima ga i u tlu. Na svom kruženju u okolišu, azot se mijenja i neprestano prelazi iz
jednog oblika u drugi, pa se tako npr. fiksacijom azota iz atmosfere prevodi u nitrate i amonijak,
ili se pak atmosferski azot pomoću bakterija prevodi u tlo gdje ga u poljoprivrednim tlima zna
biti od 0,1 do 0,3%.

Hlor i njegovi spojevi- Hlor je najrasprostranjeniji halogeni element u okolišu. On je

esencijalan makroelement i u obliku hloridnih iona (Cl–) sastojak je biljnih i životinjskih or-
ganizama. U stanicama i tjelesnim tekućinama životno je važan u održavanju kiselinsko- bazne i
ionske ravnoteže, osobito natrijevih i kalijevih iona. Kao ni ostalih halogenih elemenata, u
prirodi ga nema u elementarnom stanju zbog velike hemijske reaktivnosti. Najčešće se nalazi u
hloridima (NaCl, KCl i MgCl2), kojih ima u morskoj vodi.

Arsen- je metaloid koji se u okolišu nalazi u dvije alotropske modifikacije: žuti i postojaniji sivi
arsen. Najrasprostranjeniji je u litosferi, a nalazi se i u vodama, atmosferi i u organizmima. U
okolišu se nalazi u četiri oksidacijska stanja: arsin (–3), arsen (0), arsenit (+3) i arsenat (+5).
Arsen se javlja u različitim anorganskim i organskim oblicima, od kojih su anorganski (arsenit,
arsenat) više toksični u odnosu na organske (npr. arsenobetain, arsenošećeri, arsenolipidi) koji se
javljaju u hrani. Važniji izvori arsena u okolišu su vulkanske aktivnosti, otapanje minerala u
podzemnim vodama, izgaranje fosilnih goriva, rudarenje, uporaba u drvnoj i tekstilnoj industriji,
a u prošlosti i uporaba u proizvodnji zaštitnih sredstava u poljoprivredi. Hemijska sličnost arsena
sa ugljikom i fosforom može biti razlog pojavljivanja arsena u visokim razinama u mnogim
morskim organizmima odnosno hrani koja potječe iz mora. Primjerice, anorganski ioni arsenata
javljaju se u morskoj vodi, zajedno sa strukturno sličnim fosfatima. Morske ih alge nisu u stanju

5
razlikovati te se u njihovim nastojanjima da unesu esencijalne fosfate događa da nehotice
uzimaju i potencijalno toksične arsenate. Procesom detoksikacije, koji počinje metilacijom alge
arsenat pretvaraju u grupu arsena koji sadrži šećere nazvanu arsenošećeri. Ovaj proces
predstavlja najznačajniji bioakumulacijski korak za arsen u okolišu u kojem se anorganski arsen
u morskoj vodi pretvara u organski arsen.

2.2 Organske onečišćujuče materije

Obično se za veliki broj spojeva koje sadrže ugljik kaže da su to organski spojevi, pri čemu se
isključuju jednostavne molekule poput ugljikovog (II) oksida (CO) i ugljikovog (IV) oksida
(CO2). Inače, ugljik stvara vrlo veliki broj spojeva u kojima ima oksidacijski broj -4,+2 i +4, a
ogromna većina su organske molekule u kojima se pored atoma ugljika, nalaze i drugi
elementi, prvenstveno vodik (H), kisik (O2), azot (N2), fosfor (P) i drugi. Postoji više hiljada
organskih spojeva koji su vitalni u svim živim organizmima, a spomenut ćemo samo neke
izuzetne kao što su: molekule deoksiribonukleinske kiseline, DNK (engl. Deoxyribonucleic
acid, DNK), bjelančevine, masti i šećeri.
Ugljikovi spojevi su često vrlo reaktivni zbog posjedovanja funcionalnih grupa kao što su OH,
HCO i NO2. Njihovo ponašanje obično ovisi o njihovoj molekularnoj strukturi: veličini, obliku,
prisutnosti funkcionalnih grupa, što određuje njihovu metaboličku sudbinu i toksičnost.
Organska onečišćenja sa kojima se obično susrećemo, nazivaju se antropogenim i pojavila su se
u okolišu tijekom proteklih 100 godina, što je relativno kratko vrijeme u evolucijskom smislu, te
nisu razvijeni zaštitni mehanizmi protiv njihovih toksičnih učinaka (detoksikacija pomoću
enzima).

2.3 Organometalni spojevi u okolišu

Ovi spojevi su rijetki u prirodi i jedan od njih koji sadrži trovalentni kobalt, zapažen je su prvi
puta 60-ih godina prošlog stoljeća u koenzimu vitamina B 12, iako je čak 30 godina ranije
utvrđena njihova prisutnost u okolišu iz antropogenih izvora i to u obliku trimetilarsina
(CH3)3.Većinu organometalnih spojeva karakterizira njihova izražena toksičnost, koja je
najveća za spojeve teških metala kao što je živa, olovo, talij, kositar i metaloida poput arsena.

6
Toksičnost ovih spojeva je u mnogome ograničavala njihovu primjenu, posebice danas, no
unatoč tome, organometalni spojevi su našli, pa djelomice i zadržali, svoje mjesto i značajnu
ulogu u industriji, poljoprivredi, medicini itd.

2.4 Toksičnost radionuklida

Ovisno o mjestu i načinu dospijevanja radioaktivnih tvari u okoliš, one mogu zahva- ljujući
meteorološkim i hidrološkim uvjetima, kao i procesima migracije u tlu, dospjeti na manju ili
veću udaljenost od samog izvora. Vrlo često se, u slučaju nuklearne eksplozije i emisije
radioaktivnih tvari u zrak, a zbog kretanja zračnih masa i depozicije iz zraka, mogu detektirati
u vodama i tlu na velikim udaljenostima od mjesta nesreće. Na ovaj način se oneči- šćenje
radioaktivnim tvarima prenosi u vodu i tlo, od kuda ulaze u hranidbeni lanac kojim često
dospjevaju u ljudsko tijelo. Naime, radioaktivne čestice mogu biti iz zraka istaložene na
nadzemne dijelove biljke, a jednako tako biljka ih može u svoj podzemni dio apsorbirati iz
vode u tlu.

3. EKOLOŠKI ASPEKT

Identificirane opasnosti na okolinu:

 Pojava efekta staklene bašte koji doprinosi globalnom zagrijavanju (uzročnici su gasovi:
ugljendioksid, metan, ugljenmonoksid...);
 Kisele kiše, tj. taloženje kiselina koje uzrokuju uništavanje šuma i jezera (glavni
zagađivači su; sumpordioksid i oksid azota...);
 Emisije gasova i čestica iz goriva koja se koriste u vozilima;
 Nestajanje ozonske supstance (glavni uzročnici: hloroflurokarboni,
hidrohloroflurokarboni i dr.)

7
3.1 Sistem upravljanja okolišem ISO 14001

ISO 14001 najzastupljenija je međunarodna norma za upravljanje okolišem. Koristi se širom

svijeta. Priroda norme ISO 14001 omogućava da bude primjenjiva na različit i vrlo širok
spektar industrija, opsega i aktivnosti. To je u potpunosti univerzalna norma, što je i jedna od
njeih ključnih prednosti. Ona pruža okvir organizacijama za postizanje poboljšanja u području
djelovanja na okoliš u skladu s vlastitim usmjerenjima i politikama zaštite okoliša.  
Norma postavlja zahtjeve kako proaktivno postići sljedeće:

 Identificirati i razumjeti aspekte vlastitih aktivnosti, proizvoda i usluga te

njihov utjecaj na okoliš 

 Razumjeti upravljanje aspektima i implementaciju potrebnih kontrola te

postavljanje ciljeva za poboljšanje djelovanja na okoliš  

 Uspostaviti politiku okoliša i ciljeve

 Upravljati obvezama vezanim za usklađenost s važećim zakonima i propisima

te drugim obvezama vezanim za zahtjeve zainteresiranih strana  

 Kontinuirano poboljšavati vlastiti sustav upravljanja s ciljem smanjenja

djelovanja na okoliš 

ISO 14001 osmišljen je i sastavljen na način da bude jednostavno spojiv s ostalim sustavima
upravljanja kao što je ISO 9001 za upravljanje kvalitetom.

Slika 6: ISO 140014

4
https://www.golegal.co.za/environmental-management-systems-iso14001/

8
3.2 Zagađivanje naftom i naftnim derivatima

U fazi istraživanja ležišta i njenoj eksploataciji (kvar na bušotinama, sabirnom sistemu; može
doći i do eksplozije i požara)

- Pri transportu (tankeri, cisterne)

- U tijeku prerade

- Pri potrošnji

Prolijevanja nafte tijekom njenog prijevoza ili u postrojenjima zbog lošeg rukovođenja gotovo
uvijek onečišćuju morske ili kopnene akvatičke sisteme. Takvi slučajevi onečišćenja naftom u
vodenoj sredini, bilo morskoj ili slatkoj, uzrokuju ekološku katastrofu.

Slika 7: Zagađenje naftom5

5
http://www.energetika-net.com/vijesti/zastita-okolisa/rafinerija-nafte

9
3.3 Ozonske rupe

Ozonske rupe su područja izrazito prorijeđena stratosferskog ozona, koja se od kraja 1970-ih
pojavljuju iznad polarnoga predjela južne polulopte u proljeće a od 1980-ih pred kraj proljeća i
iznad polarnih predjela sjeverne polulopte (Kanada, sjever Europe i Azije).

Kroz ozonske rupe do Zemljine površine prodire dio ultraljubičastoga zračenja što bi ga inače
zaustavio ozonski omotač. Ozonske rupe nastaju ponajprije zbog ispuštanja u stratosferu
industrijski proizvedenih plinovitih halogeniranih ugljikovodika, poznatih pod trgovačkim
nazivima freoni i haloni. Oni se u atmosferi razgrađuju tek na velikim visinama pod utjecajem
zračenja velike energije. Oslobođeni radikali halogenih elemenata (fluor, brom, hlor) razgrađuju
molekule ozona vezujući se s jednim od njegovih atoma kisika. Tako nastaje molekula kisika i
nestabilan spoj koji se ubrzo raspada na kisikov atom i na halogene radikale, koji su tada spremni
za nove kemijske reakcije. Jedan halogeni radikal može razoriti 100 000 molekula ozona prije
nego što se vrati u troposferu.U Montrealu je 1987.potpisan protocolkojim se predviđalo 50%-
tno smanjenje proizvodnje freona do 1998. Međutim, istraživanja su pokazala oštećenja
ozonskog omotača veća od očekivanih, pa je od 1996. proizvodnja freona u svijetu gotovo
potpuno obustavljena.

Slika 8: Ozonska rupa6

6
http://www.znanje.org/knjige/animacije/i27anim/07iv01anim/07iv0102anim/07iv0102anim.htm

10
Kako pokazuju najnovija mjerenja, količine hlora i broma u stratosferi vrlo se sporo smanjuju, pa
se predviđa da bi se ozonski omotač mogao do 2050.vratiti u onakvo stanje u kakvom je bio prije
1980.

4. TEHNIKE ODREĐIVANJA

Najčešće korištene analitičke metode za određivanje toksičnih metala jesu TLC, UV-VIS, AAS,
zavisno od toga koji uzorak se koristi (voda, hrana,tlo).

Određivanje količine olova, kadmija i arsena AAS tehnikom.

Za analizu se koristi sistem AAnalyst 800 (Perkin Elmer, Norwalk, SAD) opremljen grafitnom
peći i AS-800 autosamplerom i grafitnim cijevima. Metoda se temelji na sposobnosti atoma da
apsorbira svjetlost. Lampe određivanog elementa emitiraju svjetlost na specifičnoj valnoj dužini
za taj element. Prolaskom emitirane zrake svjetlosti kroz atomizirani uzorak u plamenu ili
grafitnoj kiveti, ona apsorbira svjetlost na specifičnoj valnoj dužini. Koncentracija elementa
kojeg određujemo u uzorku, određuje se usporedbom apsorbancije uzorka i apsorbancije
standardne otopine.

Prije početka mjerenja koncentracije metala u uzorcima potrebno je kalibrisati uređaj. Nakon
kalibracije uređaja provesti mjerenje koncentracije odabranih elemenata. U svrhu provjere
tačnosti načina pripreme uzoraka mikrovalnom razgradnjom i mjerenja tehnikom AAS,
provjereno je analizom certificiranog referentnog materijala (CRM).

 Izrada kalibracijskog pravca

Za izradu kalibracijskog pravca potrebno je podesiti uvjete rada analizatora žive: Lampa, valna
dužina, plin nositelj, pritisak plina, mjerni signal, masa uzorka, vrijeme sušenja, vrijeme
razgradnje, vrijeme čekanja.

Kalibracijski pravac je izrađen pomoću standardnih vodenih otopina žive (II) različitih masenih
koncentracija. Standardne otopine se stavljaju u niklenu lađicu instrumenta, mjeri se apsorbansa I
dobija se kalibracijski pravac.

11
  Validacija analitičkih metoda

Validacija analitičkih metoda korištenih pri određivanju hemijskog sastava provodi se u skladu
sa zahtjevima Pravilnika o provođenju analitičkih metoda i tumačenju rezultata (N.N.2/2005), uz
potrebu certificiranih referentnih materijala, određivanje ponovljivosti, unutarlaboratorijske
obnovljivosti i istinitosti. Tačnost metoda za određivanje teških metala provjerava se primjenom
certificiranog referentnog materijala za Pb,Cd I As (BCR-185, EC-RC-IRMM) I za Hg (BCR-
463, EC-RC-IRMM)

12
5. ZAKLJUČAK

Teški metali se svrstavaju u dvije kategorije prema svojoj nutritivnoj ulozi:

 esencijalni (bakar, cink, željezo, mangan) i

 neesencijalni (olovo, živa, kadmijum, Ba, Sr i hrom)

Prisustvo neesencijalnih metala je nepoželjno, a odsutnost esencijalnih metala u ljudskoj ishrani

tokom dužeg perioda može proizvesti neke strane metaboličke procese i biti uzročnik mnogih
bolesti. Kada je unos metala mali, njihovo odstranjivanje iz organizma je moguće fiziološkim
putem bez utjecaja na biohemijske procese. Neki od njih, kao što su željezo (Fe), mangan (Mn),
bakar (Cu), cink (Zn) i drugo, pripadaju skupini biogenih elemenata, ali su u visokim
koncentracijama toksični za biljni svijet. Pri većim koncentracijama ispoljavaju toksične efekte i
ukoliko se uključe u lanac ishrane, predstavljaju veliku opasnost i za zdravlje životinja i čovjeka.
Neki teški metali u odgovarajućem rasponu sadržaja u zemljištu imaju stimulativno dejstvo, neki
su bez fiziološkog značaja za žive organizme, a neki su toksični u slučaju njihovog suviška u
životnoj sredini i zbog toga imaju veliki ekološki značaj kao što su olovo (Pb), kadmijum (Cd) i
živa (Hg). Teški metali imaju normalan biogeohemijski ciklus, jer se uključuju u proces kruženja
materije u ekosistemu, odnosno uključuju se u metabolizam ekosistema. Oni migriraju od nežive
prirode ka živoj, odnosno od biotopa ka biocenozi i obratno. Intenzitet tog kruženja je
neravnomijeran u toku godine i zavisi od sezonskih promijena, klimatskih uvjeta i aktivnosti
bioloških sistema.

13