Kako izražavati osjećaje

Kako bi dijete odraslo u sretnu osobu, uspješnu u suočavanju s neuspjesima, koja je

zadovoljna odnosima sa članovima obitelji i drugim ljudima, u djetinjstvu mora naučiti
prepoznati i izraziti vlastite potrebe i osjećaje. Nekada roditelji podrazumijevaju da djeca
znaju izraziti svoje osjećaje i da će im reći kako se osjećaju, ali to ne mora biti tako. Djecu
treba poučavati načinima nošenja s teškim situacijama, izražavanju osjećaja, ali i uvažavanju
osjećaja drugih.

Ako dijete ne zna izraziti osjećaje, oni se gomilaju i na kraju mogu biti izraženi na
nekontroliran način, a mogu se javiti i psihosomatska oboljenja. Također, dijete može razviti
destruktivne obrasce ponašanja prema sebi ili drugima.

Važno je da djeci prenesete poruku da su svi osjećaji dozvoljeni. Ne biste trebali poticati
potiskivanje nekih osjećaja ili ih zabranjivati. Ne postoje dobri i loši osjećaji, tek ugodni i
neugodni koji mogu biti izraženi na primjeren i neprimjeren način. Iz osjećaja, ugodnih i
neugodnih,  djeca (pa i roditelji) uče o sebi i drugima pa je bitno stvarati klimu u kojoj dijete
osjeća da može izraziti sve što osjeća. Trebate ohrabrivati djecu da se izraze i biti spremni
prihvatiti dječje osjećaje, ma kakvi oni bili. Ne smiju ih odbijati, ismijavati, umanjivati ili
poricati njihovo postojanje.

Dječje je pravo da osjeća i izrazi osjećaje. Roditeljska je odgovornost da intervenira ukoliko

dijete npr. izgubi kontrolu i postane nasilno i agresivno. Roditeljska odgovornost je da
napravi jasnu razliku između djetetovog ponašanja i osjećaja ne odbacujući pritom
dijete kao osobu, ni njegove osjećaje. U konačnici, roditeljska je odgovornost naučiti dijete
da je odgovorno za svoje ponašanje i način na koji će se ponašati s onim kako se osjeća.

Kako bi uspješno izražavalo svoje osjećaje dijete za početak treba ovladati rječnikom kojim
će ih izraziti. To možete poticati na više načina:

 Imenujte svoje osjećaje - izrazite sreću, umor, tugu, ljutnju i pokažite djetetu da su svi
ti osjećaji prirodni.
 Proširite vlastiti emocionalni rječnik.
 U skladu s dječjom dobi, proširujte i razvijajte njihov rječnik osjećaja.

Kako možete proširivati dječji emocionalni rječnik?

 Osjećaje možete imenovati kroz igru, igrajući se pantomime ili listajući slikovnicu
 Učite prepoznavati osjećaje drugih ljudi, na primjer u okolini, na TV-u...

 „Simba je sigurno tužan zbog tog događaja.“

„Što ljudi rade kad su tužni? Sretni? Ljuti?“

 Pričajte o osjećajima u igri, za jelom ili u vožnji autom

  Opisujte osjećaje ljudi ili životinja.

„Maše repom jer je sretan.“

 Kada čitate ili pričate priču, raspravite kako su se pojedini likovi u priči osjećali.

(Zašto je X ljut? Je li u redu da je ljut? A što je učinio, a nije u redu? Što je mogao učiniti
umjesto da udari prijatelja? Što bi ti učinio da si tako ljut?)

 Objasnite djeci da postoje razni načini nošenja s istim osjećajima. Pitajte ih što
smatraju primjerenim, a što ne, i što misle zašto je to tako. Kada im je teško, možete
ih pitati što bi idući put mogli učiniti, a što će učiniti sada i osmislite zajedno
strategije nošenja s osjećajima.
 U razgovoru o osjećajima, djetetu može pomoći i da nacrta kako se osjeća i što bi
voljelo napraviti u toj situaciji ili kroz igru igačkama odglumi situaciju u kojoj se
našlo. Osim čitanja priča dijete može pisati vlastite priče, pjesme, pisma, izraziti se
glazbom i slično.
 Otvorite oči i uočite kada je dijetetu teško. Iznesite svoja opažanja i pitajte ga želi li
razgovarati o tome. Pokažite da prihvaćate njegove osjećaje i da vam je stalo.
 Budite uzor djetetu. Nemojte poricati kada ste tužni ili ljuti. Pokažite djeci kako se
nositi s teškim situacijama, ali nemojte zaboraviti da ispred davanja izlaza iz situacije
uvijek treba biti razgovor o tome kako se osjeća. Izražavanje tuge, ljutnje i straha
prethodi osjećaju sreće.