AUTORSKI TEKST: SAMIR HADZIC

BUDUĆNOST DIPLOMATIJE

Osvajanje novih komunikacionih tehnolgija izazvalo je revoluciju i dovelo do opšteg

pojma “Mass-komunikacija”. Korišćenje “Interneta” kao najveće globalne mreže ikad
stvorene, koji danas predstavlja najmoćniji medij dosptupan svima, je izvršilo snažan
uticaj na diplomatiju. Kroz istoriju tokom tehnološkog razvoja i pojavljivanja odreĎene
komunikacione tehnike, često puta je izazivalo mišljenje da će diplomatija nestati.
MeĎutim pokazalo se suprotno. Možemo slobodno reći da su diplomatija i tehnološki
razvoj vječito vodili rat u kome nije bilo pobjeĎenih, naprotiv jedno drugo su
opravdavali.
Tačno je da se diplomatija neprestano mijenja i da je u potpunosti drugačija nego što je
bila u 19 vijeku. Ona će i dalje nastaviti da se mjenja i prilagoĎava potrebama svim
meĎunarodnim subjektima i pod snažnim uticajem naučno tehnolškog razvoja .
Ako se prisjetimo kako se na naslovnim stranama pojedinih knjiga i udžbenika koji nose
naziv diplomatija predstavljala, sa čuvenom slikom Kongresa iz Beča, gdje je
konstruisana struktura diplomatije u poslednja dva vijeka, i ako prelistamao današnju
štampu , u rubrikama spoljana politika, vidjećemo da je došlo do znatnih promjena.
Najbitnija pitanja koje se danas postavljaju u vezi modernizacije diplomatje su:
 Šta se promjenilo, šta će nastaviti da se mijenja u diplomatiji kao profesiji kao i u
okruženju u kojem funkcioniše;
 Koji su zahtjevi pred diplomatijom u svjetlu globalizacije;
 Kako i na koji način moderna informaciona tehnologija utiše na organizaciju
spoljneg servisa;
 Kakva je budućnost evropske diplomatije, koja su vještine koje diplomata mora
poznavati, koje kvalifikacije diplomata mora posjedovati, gdje i kada moraju biti
u pravu, i u čemu trebaju da se prilagoĎavaju?

IZAZOVI NOVE DIPLOMATIJE

Ukoliko govorimo o esnciji diplomatije i ukoliko uporedimo tradicionalnu i modernu

diplomatiju, kao i o njihovom odnosu i razlici onda dolazimo do pojma javne diplomatije.
Diplomatija se često definiše kao multidisciplinarni posao. Prije svega kroz istoriju posao
diplomatije je bio ceremonijalnog karaktera kao i socijalozovanje zemlje koja se
predstavlja. Pored uloge predstavljanja, diplomate su takoĎe imale ulogu pregovarača,
koordinatora izmeĎu više eksperata, kmunikologa, posmatrača i analitičara i na kraju
savjetnika sopstvene vlade. Važno je naglasiti da je diplmatija profesija koja povezuje i i
teoriju i praksu i koja ih podjednako upotrebljava. Cilj je da se kreira i definiše novo
uputstvo sa namjerom da se teorija i praksa koriste efektivnije.
Često se kroz istoriju diplomatija definisala kao zatvorena radnja, jer su diplomate
isključivo davale značaj bezbjednosti zemlje koje zastupaju. Iz tog razloga diploamtija se
često nazivala »Svijet ljubaznih špijuna«, a diplomate kao licencirani špijuni. Ili u
drugom slučaju ljubaznim ljudima koji su poslati van zemlje da lažu u interesu sopstvene
zemlje. Gore navedeni atributi datiraju i predstavljau prošlost. Sada živimo u novom
modernom svijetu i stvaramo novi svijetski poredak u potpuno novim uslovima. VoĎeni
tim razlogom i diplomate treba da kreiraju svoj novi imidž.
On u stvari treba da predstavlja samorefleksiju na novi moderan svijet, sa politički
korektnim preferensom, kao što su saradnja a ne takmičenje, značaj zajedničkih
vrijednosti, meĎuzavisnost nacija kao dio supranacionalnih tijela, decentralizacija moći,
prekompozicija i balansiranje nacionalnih interesa, kosmopolitsko prihvatanje novog
svjetsko poretka, ili jednom riječju globalizacije, brenda novog fenomena na kojem će u
većini zemalja biti zasnovana spoljna politika. Naravno da ova samorefleksija na aktuelne
pojave nove epohe u diplomatiji izazivaju odreĎene promjene i prilagoĎavanja.
Prihvatanjem osnovnih principa tradicionalne diplomatije i kreiranjem nove takozvane
javne diplomatije predstavlja uvoĎenje novih trendova.
U savremnoim svijetu globalnih komunikacija niti jedna profesija ne može biti sakrivena
od očiju javnosti. Esencija diplomatije se i nije i neće se mijenjati tokom vremena ali
načini na koji se ona može mnogo bolje koristiti da bi se obezbjedio što bolji učinak,
hoće i mora. Diplomate treba i dalje da posjeduje vještine da informišu, pregovaraju i
analiziraju, ali takoĎe oni treba da izgrade inove komunikacione vještine kako bi se srela
sa izazovima nove industriske tehnologije u informacionom sektoru. Diplomate danas
mnogo više nego prije treba da objašnjavaju tradicionalne aktiovnosti u javnosti kao i
spoljnu politiku koju sprovode. Koliko do jue ove stvari su bile stroga tajna i držane su
daleko od očiju javnosti jer su okolnosti bile takve da su se diplomate smatrali finim i
uglaĎenim špijunima.
Mediji su danas jedan od ključnih činilaca i posrednika u sprovoĎenju i kreiranu spoljne
politike. Saradnja u osnovi predstavlja naslanjane spoljne politike na proces globalizacije
što je u medijima prisutno i gdje se u svakom momentu traži podrška javnog mnijenja.

MEĐUDRŢAVNE STRUKTURE

Ujedinjene Nacije kao najveća univerzalna meĎunarodna organizacije je znatno

promjneila svoju strukturu. Broj država od trenutka kada su osnovana 1945. godine se
uvećao za četiri puta i sada broji 192 države. U isto vrijeme odreĎene kategorizacije su
izgubile svoje značenje, tipa podjele na istočne i zapadne, ili sjeverne i južne. Sada su
postale aktuelne neke druge kategorizacije kao što su bogati i siromašni, ukjlučene i
isključene iz procesa globalizacije, demokratske i nedemokratske zemlje.

MeĎunarodne organizacije su sve više dobile na značaju i sve veći broj zemalja
učestvuje u njihovom radu. Pokazalo se da bilateralna diplomatija koja je osnov i veći dio
meĎunarodnih odnosa nije u stanju da riješi odgovarajuća pitanja. Predpostavlja se da će
meĎunarodne organizacije sve više dobiti na značaju i da će postati glavna scena
meĎunarodnih odnosa. One se meĎutim ne bave meĎunardonim odnosima već
konkretnim pitanjima, ekonomskim, socijalnim, prostornim ureĎenjem, održivim
razvojem, i drugim oblastima koji predstavljaju dio unutrašnje politike zemalja.
Pojedine zemlje imaju federativan model ureĎenja i svjedoci smo da pojedini entiteti,
republike, ili regije učestvuju na meĎunarodnoj sceni. Regionalne inicijative u većini
slučajeva ruše granice izmeĎu država i postaju meĎunarodno relevantne.
Države su izgubile monopol nad meĎunarodnim subjektivitetom meĎunarodnog prava.
Danas meĎunarodne organizacije i drugi entiteti su prepoznati kao subjekti
meĎunarodnog prava. Svoje mjesto na meĎunarodnoj sceni pronašli su i drugi činioci
kao što su biznis koji je istovremeno aktivan i na nacionalnom i na internacionalnom
nivou, multinacionalne kompanije, kao i 15.000 nevladinih organizacija koje su direktno
uključene u meĎunarodne odnose.

OdreĎene meĎunarodne organizacije kao što su: International Red Cross, Amnesty
International, Médecins sans Frontières, Greenpeace, Human Rights Watch i takoĎe
religiozne organizacije kao što su Katolička crkva, Udružene Pravoslavne crkve,
Islamska religijska organizacija, uživaju veliku podržku meĎunarodne javnosti. One
funkcionišu uz pomoć osoblja koje po svojim funkcijama i djelatnostima ispunjavaju
slične kriterijume kao i diplomate. Ukoliko to žele oni mogu biti kvalifikovani kao
diplomate. U svijetu je postala praksa da se muĎunardonim organizacijama i njihovom
osoblju priznaju sva ili dio prava koji se priznaje državama i diplomatama u skladu sa
Bečkim konvencijama. Mnoga bitna područja kao što su ljudska prava, razvojna saradnja,
prostorno ureĎenje, održivi razvoj, i dr, se ne bi mogle tretirati bez doprinosa koji kroz
svoje djelovanje daju meĎunarodne nevladine organizacije. Njihove aktivnosti su
značajno podržane pojavom odreĎenih mĎunarodnih pokreta koje promovišu pojedine
slavne ličnosti, NGO, zainteresovane države, i pojedinci iz svjetskog Show biznisa.

Svi gore navedeni akteri dijele zajedničke ciljeve i interese, meĎusobno su povezani, oni
podstiču akciju i reakciju. U većini slučajeva NGO pomažu u izazvinju razloga, što će
dovesti do promjene izgleda budućih meĎunarodnih odnosa ili pomoći da se definišu
budući globalni izazovi. One mogu značajno predstaviti demokratičnost diplomatije što
bi joj u mnogome povratilo legitimitet, Njihovo učešće na meĎunarodnoj sceni značajno
smanjuje broj važnih pitanja. Činjenica je da velike NGO predstavljaju meĎunarodno
civilno društvo. Isto se dešava i sa internacionalnim preduzećima koja dovode do
poštovanja i korporativne društvene odgvovornosti.

KAKO JE SVE POČELO – HRONOLOGIJA DEŠAVANJA

U aprili 2002 godine, delegati 66 nacija i veliki broj nevladinih organizacija okupilo se u
New Yorku-u da proslavi uspostavljanje MeĎunarodnog krivičnog suda. MKS je
zvanično počeo sa radom 1 Jula 2002. SAD nisu željele da učestvuju u ovom procesu i
krenule su u diplomatsku ofanzivu potpisivanja bilateralnih ugovora sa pojedinim
zemljama da njihovi vojnici tj. graĎani neće biti izručivani ovom sudu. EU je
konsolidovala svoje snage i jasno poslala poruku da zemlje članice neće učestvovati u tim
pregovorima kao i zemljama kandidatima da ne ulaze u takve aranžmane sa SAD jer se to
direktno kosi procesom njihovog integrisanja u EU. Iako najmoćnija svjetska sila koja je
u diplomatskim aktivnostima bilježila pobjede, ovoga puta nije zabilježila poztivan
rezultat. SAD su se našle na gubitničkoj strani, nova diplomatija je pobijedila
tradicionalnog pobjednika.

Ono što je karakteristično za ovaj istoriski dogaĎaj jeste činjenica da je “nova

diplomatija” vodila brzu i efikasnu kampanju i da je tu pobjedu ostvarila uz pomoć
uticajnih nevladinih organizacija i znatnog broja srednjih i malih zemalja. Prekid sa
tradicionalnim procesima ubjeĎivanja i uspostavljanje nove metodologije kao i
nevjerovatna brzina ovih napora je odnijela pobjedu. Svakako da je prva velika drama u
diplomatiji “Proces u Otavi”, ali značaj uspostavljanja MeĎunarodnog Krivičnog Suda je
bio presudan za kreiranje novih diplomatskih odnosa. MeĎunarodno pravo postaje pravna
legalizacija meĎunarodne politike. Konvencije iz Otave u Rimski proces u vezi
uspostavljanja MeĎunarodnog Krivičnog Suda je vodio u proces pretvaranja nove
globalne politike u meĎunarodno pravo.

Proces u Otavi koji se odnosio na nagazne mine i zabranu njihove upotrebu kao i na
druge vrste oružja, je bio preteča meĎunarodne kontrole naoružanja. Znatan broj novih
nevladinih organizacija kao i MeĎunarodni crveni krst, zaključili su da je potreban novi
predlog. Tradicionlane nevladine organizacije su se bavile humanitarnim radom i
zaštitom oreĎenih vrijednosti, meĎutim ovoga puta su izišle iz okvira diplomatskog
procesa i pokrenule odreĎen broj srednjih i malih država i zatražile njihov zajednički
sastanak kako bi definisale kompletno riješenje oko upotreba nagaznih mina. Ovaj način
riješavanja problema je proglašen od strane pojedinih svjetskih političara kao neobjašnjiv
u kontekstu konvencionalnih meĎunarodnih odnosa.

Vodeći akteri u ovom procesu tokom 1996-97 bile su nevladine organizacije.

MeĎunarodna kontrola zabrane upotrebe nagaznih mina je sprovedena od strane
nevladinih organizacija, njih oko 1000 iz preko 60 zemalja. Sastanak koji se održao u
Otavi je bio front i centar gdje su delegati učestvovali u pisanju predloga. Od delegata je
traženo da izvrše uticaj na zemlje koje predstavljaju da donesu odluku o zabrani upotrebe
nagaznih mina.

Jedan broj srednjih i malih zemalja po veličini voĎen Kanadom čiji je ministar spoljnih
poslova snažno i energično podržao ovu kampanju, uključujući Norvešku, Austriju i
Južnu Afriku, radio ruku pod ruku sa nevladinim organizacijam na ostvarivanju ovog
cilja.

Dnevne aktivnosti koje su se sprovodile u ovoj kampanji nagovijestile su novi vid

diplomatije jer su poprimile više marketinške kampanje nego ostali meĎunarodni
pregovori. Otava se pretvorila u svjetski medijski centar, svaki dan je imao svoju poruku.
SAD nisu željele da razumiju ulogu nove diplomatije. Uz posredovanje Kanade SAD su u
jednom trenutku bile spremne da ulože odreĎen broj primjedbi ali su napustile pregovore
i zajedno sa moćnim zemljama, Rusijom i Kinom postale zemlje nepotpisnice. Bilo je
ironično da se pitanje zabrana upotrebe nagaznih mina riješava bez učešća zemalja koje
predstavljaju više od pola populacije svijeta. MeĎutim i sam proces i postignuti rezultati.
Borba protiv upotrebe nagaznih mina je postala model meĎunarodne saradnje i aktivnosti,
ovaj proces je dokazao da koalicija sastavljena od vlada, nevladinih organizacija,
meĎunarodnih institucija i civilnog sektora mogu uticati na globalna dešavanja i
promjene. Nova diplomatija je spremna čekala novu priliku da se pokaže u još
organizovanijoj formi.
Jedan od najznačajnijih dogaĎaja koji su uticali na još jasniji prikaz nove diplomatje jeste
svakako usvajanje Rimskog Statuta koji se odnosi na uspostavljanje MeĎunarodnog
krivičnog suda. Ovoga puta koalicija nevladinih organizacija i zemalja koje su podržavale
proces je izgledala isto tako jaka kao i ona koja je bila organizovana tokom usvajanja
procesa u Otavi. Još jednom je nova diplomatija brzo i efikasno procesuirala svoju
kampanju sa iznenaĎujućim rezultatima . Svi koji su učestvovali u kampaji za MKS po
novom modelu diplomatije povlačili su paralelu sa procesom u Otavi. NVO su bile
centralni igrači, uključeni u razvoj dogaĎaja, pripremajući dokumenta i lobiranja nad
dlegatima. Ogroman broj privatnih sastanaka izmeĎu NVO organizacija, odreĎenog broja
država i jednog broja lidera nagovještavao je ponovni uspjeh nove diplomatije. Uputstva
nove diplomatije su postala mnogo jasnija i konkretnija u procesu uspostavljanja MKS.
Ovog puta nacrt dokumenta nije bio pregledan od strane odgovornog komiteta i konačna
verzija nije podijeljana sve do ranih jutarnjih sati poslednjeg dana. Onemogućene da se
slože oko definicije agresije, konferencija je odlučila da se taj pojam uključi i da se
naknadno definiše. Druga taktika nove diplomatje u Rimu je podizanje ključnih
elemenata suda u paketu što je značilo ili uzmi ili ostavi. Retorika nove diplomatije
označila je otvoren i providan proces. Nije se ostavilo prostora za dalje intervenisanje nad
predlogom, sve se brzo dešavalo o predlogu se dalje nije moglo pregovarati. Sve je vodilo
ka konsenzusu kao novom standardu meĎunarodnog prava. Treći korak u novoj
diplomatiji nametnuo je predlog zasnovan na konsenzusu sa pravim glasanjem nacija.
Rimski Statut je trebalo da podrži 60 nacija van okvira od 189 nacija članica UN. Sud
koji će imati nadležnost širom svijeta, čak i nad graĎanima čije zemlje nisu potpisale
Statut. Dalje ovaj proces nije davao značaja geografskoj zastupljenosti, broju populacije i
veličini jedne zemlje, ili strategijsku poziciju, već jednostavan princip jedna nacija jedan
glas. Kao najznačajniji rezultat nove diplomatije jeste svakako volja da se riješavanje
jednog pitanja izopšti iz uobičajenog meĎunarodnog procesa za donošenje odluka i kreira
novi proces. Sva ova uputstva od korišćenja posebnog rečnika pa do marketinških
tehnika predstavljale potpunu novinu u meĎunarodnom pravu.

Raznovrsni napori nove diplomatije su se karakterisali terminima “učestvovanje”,

“opunomoćenost”, “centalizovano od strane ljudi”, i “konsenzus”. U stvari dokumenta
koja je nova diplomatija stvarala su kružila kao “dokumenta konsenzusa”. Ciljevi su
komunicarani ne jezikom meĎunarodnog prava ili meĎunarodinih organizacija već
jezikom ljudskih prava. Kao kontrast, predlog tradicionaolne diplomatije je uvijek bio
anahron, a SAD su se ponašale arogantno.

Jedan od novih pretenzija nove diplomatije je da ona predstavlja ljude a ne vlade. Jedan
od njenih lidera, bivši kanadski ministar spoljnih poslova Axworthy, je argumentovao da
je veliki uticaj na bezbjednost i sigurnost istoriski gledanao iznikao iz konflikta izmeĎu
pojedinih država, kao i da je glavni posao ministra spoljnih poslova bio da vodi ondnose
na tom nivou. Sada meĎutim, najveći konflikt je unutar prirode, i veliki rizik za
individualnu sigurnost i bezbjednost, kako tvrdi nova diplomatija, je u svakodnevnom
životu; hrana, voda, zaposlenje, javna bezbjednost. Kao što je Axworthy zaključio »Ovo
je paradigma koja je podigla meĎunarodnu bezbjednst: od brige za zaštitom o uvoĎenjem
sigurnošću za države, do zaštite i bezbjednosti civila«. Ova nova forma individualne
bezbjednosti je iznudila je izlaženje iz ustaljneih diplomatskih okvira koji su se kretali na
relaciji voĎenja diplomatije izmeĎu država i stvaranje odvojene meĎunarodne institucije i
programe koji se bave pojedincima.

Veliki rizik 21 vijeka je sta svakako činjenica da globalni život u prirodi postaje lični a ne
nacionalni. Ova činjenica navodi na zaključak da će neke NVO i neke druge vlade
uspostaviti standarde i sprovoditi politiku za svakog pojedinca, prije nego neki nacionalni
lider zemlje u kojoj živimo.

BUDUĆNOST NOVE DIPLOMATIJE

Za one koji prefereiraju meĎunarodnu političku scenu zasnovanu na bipolarizmu, sve će

manje biti mjesta, posebno kada posmatramo arenu dešavanja u kojiima glavnu ulogu
igraju meĎunarodne organizacije i meĎunarodno pravo. Na jednoj strani je globalizacija
koja ima snagu i mogućniost da proaktivno utiče na agendu jakih meĎunaordnih
organizacija. Na drugoj strni su oni koji nastavljaju da vjeruju u primat nacionalnog
državnog sistema, sa meĎunarodnim organizacijama i meĎunarodnim pravom u drugom
planu, koji se koriste po potrebi. Na Rimskoj konferenciji oko uspostavljanja
MeĎunarodnog suda pravde, Lloyd Axworthy je apostrofirao da voĎenje debate nije
sukob izmeĎu “osovine zla”, aludirajući na J. Busha, i dobrih momaka; stvarna debata se
vodi izmeĎu onih koji vjeruju u vrijednost prava, meĎunarodne saradnje, i kolaboracije, i
onih koji misle da mogu uraditi sve što žele koristeći snagu koju imaju.

MeĎutim, oni koji učestvuju i koriste novu diplomatiju su izvojevali veći broj pobjeda i
neće stati da i dalje pobjeĎuju. U stvari, NVO i dobro misleće države nastavljaju i dalje
da se sreću i komuniciraju o daljim projektima koje će zajednički relaizovati. Oni
svakako stvaraju novu globalnu arhitekturu za 21 vijek. U izvještaju Komisija za
globalno vladanje, sa sloganom “moje globalno selo” i antiameričkim tonom , govori se o
organizovanju života na planeti ne na principu blansiranja moći izmeĎu nacija.

Pojedinačni planovi nove diploamtije mogu se podvesti pod generalne planove UN

“počev od održivog razvoja”. Ovaj termin se nevjerovatno često upotrebljava u retorici
UN, sugerišući da je budućnost nešto više od ekonomskog rasta i razvoja i da se više
treba fokusirati na ograničeni razvoj na održivom nivou. Neki misle da će Kanada i druge
zemlje staviti zabrane na državne budžete koji se odnose na izdvajanja za vojsku. Sa
velikim brojem NVO koje se bave ljudskim pravima, rodnom ravnopravnošću i zaštitom
prava djece, ovo pitanje oko vojnog budžeta će postati četvrto po redu.

S druge strane SAD i druge moćne države koje se protive novoj globalnoj diplomatiji i
dešavanjima koje ona predviĎa, moraju biti više proaktivniji. Za početak oni moraju
mnogo jasnije geladti na planove i aktiovnosti nove diploamtije, čak mnogo prije
otpočinjanja same aktivnosti. Ustvari mora se obezbjediti prostor za saradnju NVO –a i
vlada, prije otvaranja pitanja od strane nove diplomatije. U stvari dolazi do retroaktivnog
procesa u kojem NVO-e motre na vlade i glavne aktere u javnoj diplomatiji, dok vlade
trebaju da motre na NVO-e koje zauzimaju vodeća mjesta.
MeĎunarodna poltika danas ima tendenciju da dominira u svim medijima u Evropi, SAD
i ostalim djelovima svijeta. Učesnici meĎunarodna politike su postale javne ličnosti.
MeĎunarodna politika je iz dana u dan otvorenija za javnom uticaju i kriticizmu. Za
diplomate ovo znači da su još odgovornije i izloženije kritici javnog mnjenja. Javnost
očekuje objašnjenja, novinari zahtjevaju intervjue, parlamenti traže informacije. Mnoga
pitanja iz domena meĎunarodne politike ulaze u domen nacionalne politike, čak i
regionalne i lokalne. Veliki broj pitanja i odluka koji se donse u meĎunarodnoj politici se
direktno odražavaju na svakodnevni život.
Za agente meĎunarodne politike koji su se do sada bavili politikom na visokom nivou
postaće uobičajene da se bave pitanjima: pravilima u oblasti trgovine i stranih investicija,
pitanje prostornog ureĎenja i okoline, pitanje migracije, pitanje tranzitinih puteva kao i
pitanja koje se odnose na uslove života mnogih ljudi

U isto vrijeme za sva gore pomenuta pitanja postoje ministri u nacionalnim vladama,
eksperti u pojedinim vladinim agencijama koji takoĎe uspostavljaju meĎunarodne
kontakte. Oni takoĎe saraĎuju sa kolegama iz drugih zemalja koji se bave istim
poslovima, i prisustvuju meĎunarodnim konferencijama. Ova situacija se graniči sa
sukobom prema tradicionalnim “vratarom” funkcije ministarstva spoljnih poslova, koja
zavisi od preuzimanja domaćih poslova od meĎunarodnih i vodi u dvije različite političke
arene. U peiodu globalizacije ministarstvo spoljnih poslova postupilo bi nepromišeljneo
ukoliko pokuša da zadrži zahtjeva kao opravdanje za svoje postojanje. Ukoliko bi
insistiralo na ovom slučaju ostala ministarstva bi premostila ulogu i funkciju ministarstva
spoljnih poslova. Neralno je zamisliti da pojedina ministarstva kao Ministarstvo ureĎenja
prostora, ili ministarstvo zdravlja nemaju svoje meĎunarodne kontakte, kao i da će
istovremeno savremeni diplomata biti spsoban da barata sa detaljima iz oblasti koje se
odnose na pojedina ministarstva.

Novi pojam “Polilateralizam” koji u svojoj studiji razvija Geffrey Wiseman, pored
tradicionalno centralizovanog od strane države, bilateralnog i multilateralnog
diplomatskog koncepta, i prakse koja treba da bude komplementarna sa eksplicitnom
zabrinutošću za buduće djelovanje diplomatije i diplomatske odnose. On smatra da
buduće diplomate pored djelovanja na polju bilaterlanih i multilateralnih odnosa moraju
da u većoj mjeri ostvaruju svoju vještinu u polilateralnom polju koji predstavlja odnose
izmeĎu država i drugih entiteta. To će znatno doprinjeti dodatnom smanjenju monopola
pojedinih država u duhu meĎunardonih odnosa kao i da sve veći broj aktera na
meĎunarodnoj sceni neće više zavisiti od države da bi predstavili ili se borili za svoje
interese. Veliki broj entiteta danas ima sopstvenu spoljnu politiku. Agenti im znatno
pomožu u tome jer ne posjeduju odreĎen broj vještina koje odlikuju tradicionalne
diplomate. Post meodrna diplomatije je moguće da će postati profesija, koja tekoĎe
predviĎa uključivanje agenata koji nisu angažovane u okviru diplomatskog servisa, već u
odreĎenim meĎunarodnim organizacijama, NVO sektoru, biznisu, sportskim
federacijama i drugim entitetima koje djeluju na meĎunarodnom nivou.

MeĎutim savremeni diplomata treba da bude sposoban da na meĎunarodnom nivou snosi

političke posljedice i moguće trgovinske ponude ili specifične aktivnosti u različitim
oblastima. Ovakav pristup može uspostaviti dobru konekciju sa insturmentima
tradicionalne diplomatije, npr. Ako konkretne mjere treba da bude objašnjene ili
“DEMARSH” treba da bude isporučen zemlji domaćinu. Diplomate treba da uče ovaj
novi model saradnje sa svojim kolegama iz ostalih ministarstava. Moderni diplomati
moraju da nauče da dijele svoje nadležnosti sa drugim zvaničnicima ukoliko ne žele da
postanu suvišni. Oni moraju da vode brigu o tome da učine jasnim kolegama iz drugih
ministarstava kakvu pomoć i korist mogu pružiti kolegama.

Za mnoge posmatrače moderno značenje elektronskih komunikacija stvorilo je ogromne

strukturne promjene u okruženju u kojem diplomate funkcionišu. Diplomate nikad neće
pobijediti u trci sa novinarima. Saopštenja za javnosti nisu usmjerana protiv diplomata.
Mediji i diplomatija su komplementarni u odnosu jedna na drugu i otakoĎe zavise jedna
od druge. Moderni diplomata treba da bude obučen i da upražnjava redovne press
konferencije. Diplomate će korisiti njihove specijalne povjerljive kontakte, uživljavanje
koje će izgraditi u odnosu na zemlju prijema i njene političke klase, da bi izvještavalje o
dugoročnim trendovima, unaprijeĎenje analiza, i najvažnije da predlažu modalitete za
reakciju, i da opišu scenario za buduće dešavanja da nagovjeste upozorenje o odreĎenom
razvoju dogaĎaja koje može biti prednost ili opasnost za interes njegove sopstvene
zemlje. Diplomate moraju mati takoĎe hrabrosti da rukuju sa lošim vjestima, Oni moraju
imaju integritet da iskoriste povoljan meĎunarodni trenutak da signaliziraju razvoj
dogaĎaja zemlji pošiljaocu ukoliko može doći do odreĎenih problema po samu zemlju ili
po njene interese.

Globalizacija meĎunarodnih odnosa, internacionalizacija nacionalnih politika i rastuća

zabrinutost, da globalni problem zahtjevaju globalna riješenja, signirajući novu važnu
funkciju diplomatije. Diplomate treba da postanu menadžeri globalizacije, i biće
predodreĎeni da da funkcionišu u okvirima globalnog sela u kojem svi živimo.
Razoružanje, vojni standardi, mjere u borbi protiv meĎunarodnog terorizma,
organizovanog kriminala, trafikinga, ljudi oružja i narkotika, zaštita ljudskih prava,
prevencija protiv klimatksih poremećaja i globalnog zagrijavanja, promocija održivog
razvoja, prevencije konflikta, razvojne saradnje, održavanje mira, mirovne misije,
osiguranje stranih investicija, pitanja spoljne trgovine, itd.

Diplomate treba da prate i da se usavršavaju iz gore pomenutih oblasti i da se njima

proaktivno bave, da ih promovišu, da uključe javno mišljenje i da savjetuju donosioce
odluka na političkom nivou. Oni treba da brinu o globalnim trendovima i nterestima i šta
oni znače za njihovu zemlju. Ovo pitanje se definiše kroz kombinaciju bilateralnih,
multilateralnih i polilateralnih diplmatskih aktivnosti, uključujući i NVO sektor,
intelektualna udruženja, i neke nezvanične entitete. Na ovaj način se premošćuje
tradicionalna podjela izmeĎu domaćih i spoljnih poslova, gdje spoljni poslovi umjesto
“Čuvara” funkcije spoljnih poslova koordinišu odnose van granica zemlje.

U kontekstu multilateralne diolmatije postojeća scena transnacionalnih odnosa je razlog

zabrinutosti velikog broja intelektualaca sa obije strane okeana. Postoji stvarna razlika u
prilazu u odnosu na meĎunarodno pravao, meĎunarodnim organizacijama i
multilateralnoj diplmatiji. Ova ralizčitost u pogledima može biti dokazana znatnim
brojem primjera. Smanjenje emisije uglen dioksida (Kyoto Protocol); Uspostavljanje
MeĎunarodnog Krivičnog Suda; pravo diplomatske zaštite graĎana jedne zemlje koji žive
u drugim zemljama; Borba izmeĎu WTO i SAD. Na svim ovim pitanjima srećemo se sa
kontinentalnim razlikama.

UTICAJ INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA NA DIPLOMATSKI

OPERATIVNI SERVIS

Na prvi pogled biizgledalo je da se diplomatija ne bi promjenila da nije došlo do uticaja

koji je na nju izvršila revoliucija u IT tehnologijama. U jednom dijelu to je i tačno, sve
dok ne sagledamo neke usporavajuće faktore, kao što su spore genercaijske promjene u
poreĎeneju sa sektorom biznisa kao i posebno relevantni vremenski faktori u dipomatskoj
proceduri. U diplomatiji, više nego u nekoj drugoj profesiji, brzo donošenje odluka nije
neophodno i nije najbolje riješenje. Mnogo važnije treba da imamo na umu da mnogo
više u diplomatiji nego u nekoj drugoj profesiji treba uvažiti ljudski faktor i ljudski
predlog koji igra jako značajnu ulogu. Ovi lični kontakti, ljudska ekspertnost i iskustvo,
postavljeni kao kontrola i povratni mehanizmi, karakteristični za diplomatsku praksu će i
dalje nastaviti da vrše uticaj preko diplomatije kao i rekonstrukciji diplomatske prakse
kao suptilnu i kompeksnu vježbu.

Internet ako kao informacioni vodić za dipomate:

Danas je postao standard da moderni diplomata ima mozaik na svom računarau

sastavljen od ikona razovrsnih novinskih agencijau svijetu i da prvo što uradi ujutro jeste
upravo isčitavanje sadržaja. Drugo svaki diplomata na svom računaru ima “Home Page”
na kojoj se nalazi institucija, organizacija koja je bitna za njegov ili njen posao, kao i
adekvatna lista “Favorits” koja je takoĎe sadržana od prioritetnih web adresa. Diplomate
su danas elektronski povezane sa kolegama širom svijeta i na taj način mogu lako i
efikasno doći do odgovarajuće informacije. Konačno diplomate se ne moraju
opterećivati sa skeniranjem, kopiranjem razmih dokumenata. Sve te informacije se nalaze
na Interneteu i svakako da treba da budu sortirane i sadržane u odreĎene izvještaje.
Diplomatija se mora skoncentrisati na pisanje dubokih analiza i preporuka za odreĎene
akcije kao i reakcije.

Dok prikupljanje informacija predstavlja veoma lagan posao, upravljanje informacijama

jeste i nastaviće da bude sve više bitan. Nova elektronska procedura u vezi selektiranja i
rukovanjem informacijama treba da bude uspostavljena. Ona mora da sakupi i sačuva sve
bitne informacije koje se odnose na rad organizacije ili institucije za koju diplomata radi
kao da budu dostupne svima koji su sunutar organizacije. Ovaj sistem je izuzetno
komplikovan i povjerljiv i iziskuju posebnu pažnju. Iz tog razloga se posao IT menadžera
mora jasno definisati u hijerarhiji ministarstva spoljnih poslova.
 Ukoliko se sada zadržimo na radu unutar ministarstva spoljnih poslova postavićmo
glavno pitanje koje se odnosi na uvoĎenje Intraneta. U ministarstvu spoljnih poslova
Austrije koje se smtra jednim od najrazvijenijim u tehnološkom smislu, svaki službenik
visokog ranga kao i diplomate van zemlje koje se nalaza u službi su povezani
elektronskim putem. Pored elektronske pošte, u ministarstvu su uvedeni elektronski
fajlovi, koji dovode do ubrzanja procesa donošenja odluka bez papira koji treba da šeta
po kancelarijama od dna do vrha.
UvoĎenje Intranet Sistema doveo je do najvažnijih promjena u diplomatskom servisu. A
oni su:

 Direktni kontakti izmeĎi svih službenika, bez potrebe za autorizacijom, dovoljno

je prijem ili slanje pošte kao autorizacija na odreĎenu adresu. Rezultati su visok
stepen motivacija, smanjenje gubljenja vremena, i veliki stepen odgovornosti
posebno za malĎe kolege;
 Razvio je unificarani stil pisanja izvještaja;
 Službenici koji rade na istom pitanju širom svijeta mogu nezavisno od lokacije na
kojoj se nalaze, da rade zajedno na pisanju izvještaja za ministra, nacrt političkog
stava ili čak generalni stav. Došlo je do efektnijeg i bržeg povezivanja sjedišta
centralne administracije i misija izvan zemlje;
 Struktura ministarstva i linije komande prema misijama su promjenjene;
 UvoĎenje nezavisnih struktura koje obraĎuju odreĎeneo pitanje na odreĎenoj
geografskoj lokaciji diplomata uključuje: ograničenu u geografski disperzovano
iskustvo ili akademsko obrazovanje u posebnim oblastima, npr. MeĎunarodmo
pravao. Elektronskim putem ono može biti nadopunjeno iz bilo kojeg
geogrtafskog područja, od strane eksperata koji rade u diplomatskom servisu i
ujedno omogućuju odreĎen vid specijalizacije za one koji su uključeni u proces.
 UvoĎenje Intranet servisa vodi ka slabljenju individualnih autoriteta i iziskuje
timski rad. Organizacije koje obraĎuju odreĎeno pitanje će promjeniti odnos sa
ministarstvom i misijama po svijetu;
 Misije treba da budu bolje integrisane u cjelovitu strukturu ministarstva
uključujući i process donošenja odluka;
 Integrisani menadžment treba da ojača standardnu funkciju misija po inostranstvu
u odnosu na njihovu geografsku lokaciju kao i kombinovanje ove funkcije sa
misijama koje osnivaju za riješavanje odreĎenog pitanja ili projekata.

U okviru EU je uspostavljen Korenspondencioni Centar koji služi za razmjenu

informacija objačnjenje odreĎenih pozicija po pitanju Zajedničke spoljne i bezbjedonosne
politike. Sva ministarstva spoljnih poslova zemalja članica, Sekretarijat Savjeta i
Komisije su povezani u jednu mrežu. COREU Sistem je ubrzo prerasto u savrženu
informacionu mrežu koja služi kao baza za kreiranje svih važnih papira: preporuka, EU
Stavova i DEMARSH-a.

HIPERLINKOVI
Sa daljim prednostima korišćenja IT tehnologije i hiperlinkova u informativnim
zabilješkama obezbjediće dodatne mogućnosti. Hiperlinkovi mogu čitaoca voditi korz
posebne paragrafe obimnih dokumenata, obilje materijala i drugih bitnih izvještaja. Ova
tehnika ima potencijal da suštinski promejni način izvještavanja i razmjene informacija.

WEB SAJTOVI

Gotovo većina Ministarstva spoljnih poslova i misija, ambasada imaju svoje Web adrese.
One posjeduju važne informacije koje oslikavaju njihovu funkciju: prezentacija vodećih
ličnosti, fotografije i biografje, listu ambasada, radno vrijeme, uputstvo ukoliko imate
neki konzularan problem, kao prezentaciju odreĎenih političkih stavova kao na primer:
 Predstavljanje odreĎenih stavova i pozicija po doreĎenim pitanjima sa tačnim
hiperlinkovima;
 Postavljanje važnih informacijai članaka koji mogu biti od koristi za posjetioce
Web adrese: statistički podaci, arhivska graĎa;
 Publikovanje originalnih zvaničnih stavova;
 Vodiči za posjetioce sajta putem odreĎenih linkova koje vlasnik sajta želi da
promoviše;
 Kreiranje odreĎenih interaktivnih programa kako bi se interes spoljne politike što
jasnije generisao i kako bi se uključilo mišljen je odreĎenih javnosti, kao npr:
Web chat sa ministrom, pisma i obraćanja ministru putem elektronske pošte.

Web sajtovi imaju veoma važnu funkciju u predstavljanju zemlje, što je jedna od
tradicionalnih funkcija diplomatije. Web sajtovi moraju biti profesionalno postavljeni i
popunjeni. Potrebno je da postoji čvrsta veza izmeĎu Web sajta ministarstva i
diplomatske mreže kako ne bi došlo do kontradiktornosti i kako bi se demonstrirao
korporativni identiet.

PREGOVARANJE PUTEM INTERNETA

Unutar EU je instalirana odlično korišćen sistem elekornske pošte: gdje se u mnogim

domenima spoljne politike saradnja ostvaruje preko odreĎenih radnih grupa. Oni se
svakako sastaju u Briselu periodično tokom redovnih sastanaka. IzmeĎu tih sastanaka
članovi radnih grupa su u stalnom kontaktu jedni sa drugima preko COREU (
corenspdence EU – EU korenspodencija), ili čak preko elektronske pošte što je manje
fomalno, ili čak komentarima na odreĎene stavove koji su predstavljni od strane onog
koji predsjedava radnom grupom. Kada se ponovo sastanu pred sobom imaju tekst nad
kojim imaju najveći dio usaglašenih stavova tako da se tokom svojih diskusija mogu
skoncentrisati glavne tačke razilaženja.

Tehnika putem koje se dolazi do usaglašenih tekstova preko radnih grupa se takoĎe
može integrisati preko IT tehnologija u proces pregovaranja. Mada još uvijek postoji
limitirano praktično iskustvo korišćenja IT tehnologijeu pregovorima.

Prednosti pregovaranja putem interneta:

- koncentracija na sadržaj i problem, bez emocionalnog naboja;
 - jasnoća, racionalnost u formulacijama, manje nerazumjevanja;
- veća zastupljenost tekstualnih predloga;
- trensparentnost, veća preglednost i jednak status svih učesnika nad tekstom ili
predlogom kao i mogućnost automatskog unošenja promjena i usvojenih
predloga;
- Svaka delegacija može da se uključi u rad kada to njoj odgovara jer vremenska
razlika može biti samo prednost;
- Lakša metoda odlaženja do konačne verzije teksta;
- Više do dvije strane mogu da učestvuju;
- Velika ušteda finansijskih sredstava.

Preduslovi:
- partneri moraju imati zajednički pogled na svrhu pregovora kao i vremneski
okvir;
- Pravila pregovaranja se moraju unaprijed znati, ko su aktivni pregovarači, sa
kim se tekst o kojem se pregovara može dijeliti, i ko donosi glavni tekst?
- Bitno je imati ključnog fasilitatora koji ima kontrolu tokom procesa i podsjeća
na saastanke kako da je to potrebno;
- Osnovno povjerenje tokom pregovora mora postojati izmeĎu partnera koje se
treba uspostaviti tokom sastanaka licem u lice a kasnije i tokom individulanih
susreta;
- Unutar delegacije mora da bude jasno razumjevanje kao i znanje o hijerarhiji
unutar tima i regula koji ne dozvoljavaju ponovno vraćanje na početak.

Upravljanje znanjem:

Moderna komunikaciona tehnologija nudi lagan i brzi uspjeh u polju prikupljanja

informacija kao i brzu metode razmjene istih. Prikupljanje informacija postaje lakše,
upravljanje sa njima mnogo teže. Problem se naravno sastoji u tome kako sa “World
Wide Web”-a filtrirati informacije koje su bitne za diplomatiju, i kako iste informacije iz
različitih sfera sakupiti u jednu. Modrne organizacije su zantno promjenile svje afinitete
u odnosu na to koliko je osoba koja radi na polju IT pametna da razdvoji informacije
koje se odnose na samu organizaciju od onih koje su bitne za upravljački tim. Ovakav
pristup u stvari predstavlja najveći izazov za budućeg diplomatu.

Brži pristup informacijama kao i brži transfer informacija putem Interneta i Intraneta je
takoĎe promjenio strukturu ministarstva spoljnih poslova sa diplomatskom mrežom.
Protok informacija ne može još zadugo biti monopolizovan i kontrolisan po hijerarhiskim
pozicijama. U modernoj diplomatiji, kao i u modernom svijetu biznisa, potrebno nam je
manje hijerarhije a više timskog rada. Svakako ne smatramo da je centralna figura ili
centar moći nebitan, ali treba postaviti pitanje šta je centar, šta je to što je bitno. Svakako
hijerarhija koja sama odlučuje koje će informacije saopštiti zaposlenima u sopstvenim
strukturama nije dobra. Potrebno je razvijati koncept timskog rada. Korišćenje novih
komunikacionih tehnologija u svakodnevnom radu je doprinjelo da se timski dio rada
više upražnjuje i jača. Samo servisi koji budu zanemarili formalnu hijerarhiju i
uspostavili koncetp održivosti će opstati i moći da koriste nove mogućnosti.
 NOVA EVROPSKA DIPLOMATIJA

U poglavlju IV Institucije i tijela EU nacrta Ustava raĎenog za potrebe Evropske

Komisije od 28 juna 2004.godine piše:

ODJELAJK I Institucionalni okvir u Članu I-19 pod naslovom »Institucije Unije«

1. Unija će imati institucionalni okvir koji će imati za cilj:

 Da promoviše nejne vrijednosti

 Da unaprijeĎuje njenen ciljeve
 Da služi interesima kako graĎana EU tako i državama članicama
 Da osigura koenzistenciju, efektivnost i kontinuitet njene politike i aktivnosti.

Institucionalni okvir uklkjučuje: Evropski Parlament, Savjet Evrope, Ministarski Savjet,

Evropska Komisija, Sud Pravde Evropske Unije.

2. Svaka institucija će raditi sa limitirajućim moćima potvrĎenim u Ustavu, u komforu

procedure i uslova koji se nalaze van njega. Institucije će praktikovati zajedničku i
iskrenu saradnju.

U Članu I-28 pod naslovom »Ministar Inostranih Polsova Evropske Unije«

1.Evropski Savjet, kvalifikovanom većinom, uz saglasnost Predsjednika Komisije,

postavlja ministra inostranih poslova. Evropski Savjet može na isti način smjeniti
ministra inostranih poslova.

2.Ministar inostranih poslova EU će sprovoditi zajedničku spoljnu i bezbjedonosnu

politiku Unije. On ili ona će doprinjeti njegovim ili njenim predlogom izgradnje te
politike, gdje će on ili ona voditi računa kao mandatari Savjeta. Isti će primjenjivati
zajedničku bezbjedonosnu i sigurnosnu politiku.

3. Ministar inostranih poslova unije će predsjedavati Savjetom za spoljne poslove

4. Ministar inostranih poslova Unije će biti jedan od potpredsjednika Komisije. On ili ona
će osigurati koegzistenciju spoljnih aktivnosti Unije. On ili ona će biti odgovorni unutar
Komisije za odgovorne službenike za poslove spoljnih odnosa kao i za koordinaciju
pitanja spoljnih aktivnosti Unije. Upotrebom ovih odgovornosti unutar Komisije, i samo
za ove odgovornosti, Ministar inostranih poslova Unije će se graničiti sa procedurom
Komisijie koji se u velikoj mjeri pominje u paragrafu 2 i 3.

DELEGACIJA EVROPSKOG PARLAMENTA ZADUŢENA ZA PITANJE USTAVA

Sekretariat
Predmet: Kratak pregled Ustava EU usvojenog od strane Evropskog Savjeta u Brislu,
17/18 Juna 2004. godine

Evropski Ministar inostranaih poslova

Jedna od najvećih institucionalnih inovacija u novom Ustavu EU jeste svakako uvoĎenje
institucije Ministra inostranih poslova, koga će postavljati Evropski Savjet
kvalifikovanom većinom uz saglasnost Predsjednika Komisije. On će voditi zajedničku
spoljnu i bezbjedonosnu politiku, predsjedavati Savjetom za spoljne poslove i obavljaće
funkciju potpredsjednika Komisije. Predlaže se da nju ili njega postavlja Evropski
Parlament kolektivnim glasanjem kao i mogućnost da ga isti razrješuje.
U dvostrukoj ulozi u Komisiji i Savjetu on ili ona će biti odgovorni da sprovode spoljnu
politiku Unije u cjelosti. On ili ona će imati moć predlaganja, predstavljanja Unije
samostalno ili pred Komisijom, i biće zadužen za Spoljni ili diplomatski servis Unije. Servis
će se sastojati od zvaničnika iz odgovarajućih odjeljenja iz Sekretarijata Savjeta i Komisije,
kao i osoblje sekondirano od strane nacionalnih diplomatskih servisa. Njegova organizacija i
djelovanje će biti voĎeno odlukom Savjeta poslije prihvatanja mišljenja Evropskog
Parlamenta i potvrĎivanja Komisije.

Spoljna politika
Spoljno djelovanje
Najradiklanije promjene učinjene u Ustavu nalaze u dijelu koji tretira spoljno djelovanje, čak
više nego u smislu institucionalne modifikacije, značajno u kreiranju mjesta ministra spoljnih
poslova, nego u poboljšanju procedura koje će praktično ostati nepromjenjene. Uloga
Evropskog Parlamenta u spoljnoj politici se neće promjeniti u osnovi, već će imati istaknutu
ulogu u zajedničkoj trgovinskoj politici Unije, kao i u zaključivanju meĎunarodnih ugovora.

Zajednička spoljna i bezbjedonosna politika

Implementacija ZSBP, jednoglasno od strane Evropskog savjeta ili odlukom Savjeta, izuzev
u slučaju definasanim Ustavom ili gdje Evropski Savjet odluči drugačije, neće biti predmet
uobičajene pravne procedure. Evropski parlament će od sada biti konsultovan kao sastavni
dio pravca odlučivanja. Neka nova pravna baza će biti kreirana: solidarnost izmeĎu država
članica u sluačaju terorističkih napada ili prirodnih katastrofa, kao i meĎunarodni ugovori sa
zemljama susjedima.
Bezbjedonosna politika će biti modernizovana u brojnim oblastima:
 Ažuriranje Petersburškog pitanja ( dodatne reference na pitanje uključivanja procesa
razoružanja, vojni savjeti, post konfliktna stabilizacija i borba protiv terorizma,
uključujući i akciju nadziranja van teritorija Unije u trećim zemljama);
 Kreiranje nove forme u smislu fleksibilnosti i saradnje u dijleu odbrane;
 Mogućnost da Savjet povjeri odreĎenom broju zemalja članica zadatak da zastupaju
vrijednost Unije.
 Mogućnost kreiranja, odlukom Savjeta usvojenom od strane većine, stalne strukture
odnosa saradnje izmeĎu zemalja koje ispunjavanju kriterijume i koje se slažu u
odnosu na spospbnost vojne angažovanosti u aneksu Protokola sadržanog u Ustavu.
 Uvod u bližu saradnju u sferi recipročne odbrane, predočene u posebnosti obaveze za
pružanje pomoći državama čalanicama u slučaju vojne agresije na njenoj teritoriji
 Kreiranje fonda za vojnu bezbjednost odvojeno od Budžeta Unije.
 Kreiranje Evrospke agencije za naoružanje, istraživanje i vojnu sposobnost.
  Definisanje procedure povećaje udjela u budžetu unije.

PRAVCI BUDUĆEG RAZVOJA EVROPSKE DIPLOAMTIJE

Unutar Evropske Unije kod pojedinih političara naročito onih iz opozicije kao i kod
većine novinara postalo je rutinsko pitanje da li treba imati ambasade po glavnim
gradovima zemalja članica. Veliki broj političkih aktivnosti je skoncentrisan u Brislu sa
aspiracijama da se uspostavi zajednička spoljna i bezbjedonosna politika, što dovodi u
pitanje nastavak funkcionasanja nacionalnih ambasada jer se dovodi u pitanje svrha
njihovih postojanja kao i troškova koje proizvode.

Najkrupnija pitanja kojima se opravdava postojanje nacionalnih ambasada u drugim

zemljema EU su sljedeća:
- Izvještavanje o dogaĎajima i javnom mišljenju u zemlji prijema u pravcu
donošenje odluka koje se odnose pitanje EU;
- Analiza dugoročnih kretanja unutar sistema s posebnim akcentom na proces
Evropskih integracija;
- Uticaj, kroz direktne kontakte i javnu diplomatiju na, nacionalnih priprema na
proces donošenja odluka u Brislu;
- Nastavak predstavljanja intelektualnog i kulturnog identiteta zemlje koju
ambasada predstavlja u segmentima koji podsjećaju na “Evropu kao majku
zemlju”;
- Promovisanje naučne saradnje;
- Promovisanje trgovine;
- Servisiranje Agencija za odnose s javnošću u Evropi gdje su mreže agencija
postale izuzetno značajne; i
- Korišćenje konzularnog servisa, posebno za residente sa dužim boravkom.

Evropeizacija diplomatije će najvećim dijelom poduprijeti promjenu i samog

tradicionalnog metoda diplomatije uopšte. Ove promejne su izazvane savremneim
tehnološkim razvijem u transportu i informacionim tehnologijama. Na bilateralnom planu
uloga stalnih diplomatskih misija se značajno promjenila i kao rezultat imamo mogućnost
da lideri i zvaničnici izmeĎu dvje zemlje mogu da komuniciraju bez akreditovanog
posrednika u bilo kojem trenutku. Veći dio konzularnih i administrativnih pitanje se
može riješavati uz pomoć IT (informacine tehnologije) opreme. Ono što ostaje kao
potreba jeste kontakt sa sa vlastima zemlje prijema kao i sa pojedincima koji rade u
konzularnom servisu. TakoĎe lična interakcija izmeĎu lidera ne može biti prenošena
preko Interneta. Zajedničko povjerenje i prijateljsto je nešto što je danas postao trend u
komunikaciji izmeĎu dva lidera i to je ono što ostaje kao potreba psihofizičkog osjećanja,
a koja se još uvijek ne može prenositi preko Interneta. MeĎutim IT je dans omnogućio i
malim zemljama da budu prisutene i da se nihov glas čuje.

no što predstavlja drugi fenomen jeste “Iluzija o familijarnosti”. Modernog diplomatu
često dovodi u nedoumicu tradiocionalni način kontakata, jer bliski odnosi političara koji
uspostavljaju jedni izmeĎu drugih, rezultiralo je učestalim sasatancima na UN redovnih
konferencijama ili pak unutar EU ili nekih drugih regionalnih incijativa. Evropska Unija
je pravi primjer “odnosa unutar učionice”. Lična mreža političara, gdje jedni s drugima
komuniciraju preko telefona, je dovela do nove strukture meĎunarodnih odnosa. Učestali
i periodični sastanci generišu pitinje intimizacije ne samo političara kao kolega već
njihovih načina mišeljenja ili načina na koji vode politiku, motiva kao i pozadine
donošenja odreĎenih odluka koje su donošene od strane zemlje koju predstavlja.
MeĎutim, u praksi političari još uvijek rade i funkcionišu na fonu nacionalnih politika.
Iluzija o intimizaciji je veliki izaozov jer jedino ambasade koje svojim kontinuiranim
praćenjem i izvještavanjem, kao i snadbijevanjem matične zemlje informacijama mogu
da dopru do političkih mišljenja i kategorija njihovih kolega. I jedino ambasade mogu da
rade na riješavanju biltaralnog problema ili realizaciji bilateralnog dogvora, kao i da u
svakom trenutku prate situaciju i izvještavanju o njoj.

Sljedeće pitanje na koje treba dati odgovor za zemlje koje su članice EU ili to
namjeravaju da postanu jeste strukturna reforma Ministarstva spoljnih poslova.
Najvažniji korak jeste uspostavljanje organizacione šeme za potrebe Zajedničke spoljne i
bezbjedonosne politike kao i COREU sisteme komunikacije, (brza distribucija i
reakcija)., uključujući i uspostavljanje “Evropske korenspodencione jedinice” unutar
političkog odjeljenja MIP-a. Za zemlje koje su članice potrebno je unutar MIP-a ili unutar
vlade da postoji tehnički organ koji će biti spreman da realizuje proces predsjdavanja EU
a za zemlje kandidate proces pregovaranja i ispunjavanja obaveza, što predstavlja
koordinaciju, to je obično kancelarija za evropske poslove odnosno kancelarija za
pridruživanje EU.

Kada govorimo o Evropskoj Diplomatiji moramo se osvrnuti na budućnost evropske

spoljne politike. Konsolidacija na tom planu se dešava kao razvoj Evropske zajedničke
spoljne i bezbjedonosne politike. Uticaj koji će ono izvršiti na tradicionalnu spoljnu
politiku zemalja članica kretaće se u meĎudržavnim odnosima i onim sa odreĎenim
zajednicama. Drugi stub EU neće odmah nestati već će lagano gubiti svoju funkciju.
Dugoročno posmatrano, politička unija će biti nezamisliva bez ujednačene spoljne
politike kako i bez zajedničkog tržišta koje će biti bez trgovinske i tarifne politike ka
inostranstvu. Kao najznačajniji argument uvoĎenja usaglašene zajedničke spoljne politike
jeste svakako efektivnost koju će imati u odnosu na nacionalne spoljne politike. Ono što
je najveći problem da bi EU postala “globalni igrač” jeste bolja i sadržajnija
predstavljenost u svijetu. Sistem predsjedavanja na bazi rotacija ne odslikava i ne
obezbjeĎuje kontitnuitet spoljne politike već je ostavljeno svakoj zemlji da odredi svoje
prioritete tokom šest mjeseci predsejdavanja. Razlike i sličnosti izmeĎu Visokog
predstavnika i Komisionara za spoljne poslove., gdje imamo da Visoki predstavnik kao
član komisije djeluje po mandatu Savjeta. Evropski diplomatski servis koji treba da bude
uspostavljen će biti rukovoĎen od strane Visokog predstavnik i sastojaće se od sljedeća
tri elementa:
- integrisan od strane Generalnog Direktorata Evropske Komisije za spoljne
poslove koji će korenspondirati sa Generalnim Direktoratom Sekretarijata
Savjeta;
- Dalji razvoj Odjeljenja za planiranje u samostalno odjeljenje za analize u kojoj su
zastupljene diplomate zemalja članica; i
 - U trećim zemljama Delegacije Evropske Komisije će postati Delegacije Evropske
Unije, koje će opsluživati cijelu uniju i sa uvedenim koordinirajućim funkcijama.

Predlog Evropske konvencije na ustavno pitanje je dovelo do preispitivanja uloge

modernog diplomate kao i sastanci meĎuvladinih konferencija koje treba da definišu
Zajedničku spoljnu i bezbjedonosnu politiku. Takva kretanja će mesumnjivo dovesti do
rekonstrukcije i reorganizacije nacionalnih ministarstava spoljnih poslova država članica
u pravcu istinske evropeizacije spoljne politike. Čak će i jedan broj važnih domena koji
će nastaviti da funkcioniše u okviru pojedinih ministarstava spoljnih poslva biti bačen na
kocku, jer nacionalni interes neće biti dijeljen sa interesom unije.

EVROPEIZACIJA KAO JEDAN OD MODELA BUDUĆE DIPLOMATIJE

Evropeizacija kao model za budućnost diplomatije primjenjiv je posebno na najnapredniji

dio zemljine kugle, Evropu. Unutar EU se trenutno vrši izmještanje nacionalnog
diplomatskog servisa sa integrisanim medjunardonim servisom ili pak sa kompletnim
zajedničkim servisom. To je svakako izazov za EU u svjetlu uvoĎenja funkcije ministra
spoljnih poslova i sprovoĎenja zajedničke spoljne i bezbjedonosne politike EU. Unutar
EU bilaterlane diplomatske misije u pojedinm zemljama su prevaziĎene posredstvom
unutrašnjih komunikacionih aktivnosti kao i uvoĎenjem Zajedničke spoljne i
bezbjedosnose politike za ujedinjenu Evropu.
Preko-nacionalna kolegijalna soidarnost članica Komiteta koji predstavlja stalnost
COREPER Savjeta EU, posebno predstavlja jedinstveni efekat angažovanosti nacionalnih
predstavnika u svim osnovnim aktivnostima koje izgraĎuju Evropu.
U skladu sa nacrtom novog ustava Evrope, predviĎena je funkcija evropskog Ministra
inostranih poslova u Članu I-28. Ovaj Ministar će istovremeno biti i Vice predsjednik
Evropske Komisije i biće odgovoran za sprovoĎenje Zajedničke spoljne i bezbjednonosne
politike u cijelosti za koegzisteniciju meĎunarodnih odnosa Evopske Unije i njeinih
članica. Ministar će iznositi stavove EU na konferencijama i u meĎunarodnim
organizacijama. U ispunjavanju svojih obvaveza minister će biti pomognut od strane
Evropskog spoljnjeg akcionog servisa, koji će raditi u saradnji sa diplomatskim servisom
država članica, nagalšeno u člani III-296.
Čak i u Savjetu Bezbjednosti UN, u kojem su dvije države članice EU , Britanija i
Francuska, stalne članice Savjeta Bezbjednosti, postojaće jasna razlika: “Kada Unija
definiše stav po odreĎenom pitanju koje se razmatra na dnevnom radu SB, stalne članice
SB koje su istovremeno i članice EU će pitati Ministra spoljnih poslova Unije da iznese
stav Unije što je ujedno i nijhov stav, Član III-305.
Spolja posmatrano ovaj model izgleda kao unilateralna diplomatija. Odnosi unutar Unije
su sve manje i manje diplomatski, u tradiocionalnom smislu te riješi. Analitičari procesa
Evropskih Integracija su zaključili da su administrativni sistemi zamalja članica EU
postali toliko povezani da se pojedina sekotrska pitanja iz politika zemalja članica
koordiniraju preko nacionalnih granica bez uključivanja i prisustva akreditovanih
diplomata.
Novi model diplomatije unutar Unije prolazi kroz proces izomorfizma. Koliko daleko
ovaj proces integracije spoljne politike može da ide, govori i efekat centrifugalne sile
koju će prouzrokovati 10 novih članica, najvećim dijelom manje razvijenih i više
nacionalistički Istočni dio Evrope.
Uprkos narastanju EU integracija, bilateralni odnosi evropskih zemalja, uključujući i one
koju su postavili sopstvene bilateralne odnose preko misija u glavnim gradovima, će
nastaviti da postoje, čak i u slučaju da se njihova uloga promjeni. Mnoge zemlje u
Evropi, dijelom zbog fizičke lokacije i istorije, još uvijek razmišljaju o spoljnoj politici
na bilateralnim osnovama. Konzularni poslovi i veliki broj kulturnih akotvnosti, naravno
iziskuju bilateralnu formu odnosa. Zbog heterogenosti zemalja članica, što smatra
bogatstvom Unije nemoguće definisati zajedničku kulturnu strategiju Unije. Bilateralne
ambasade, koje sada regularno ugošćavaju službenike drugih vlada, odjeljenja ili agencija
kao i profesionalne diplomate, mogu takoĎe pružiti mogućnost smještaja za prije
pomenuta lica. Drugi razlog koji ide na ruku da bilateralne ambasade ostanu unutar
teriotrije EU jeste taj da postoji »iluzija familijarnosti« tokom procesa donošenja odluka
u zemljama EU izazvanih regularnostima njenih sastanaka i frekventnošću konsultacija.
Bilateralna diplomatija može biti korektivna pružati balans u odnosu na ove prezauzete
efekte kalendara.
Ambasade pojedinih zemalja unutar EU izgubile su odreĎene tradiocionalne funkcije.
Npr, Saradnje putem pisama i isporuka formalnih demarša.
Rasprostranjenost konsenzusa koji ostvaruje evropska saradnja, može opstati jedino kada
je održiv i stabilan konsenzus. Izvjestaj, Paschke’s sugeriše potrebu za bilateralnim
misijama u Evropskoj Uniji izmeĎu zamalja članica,
kao i rast potrebe, zato što se povećava potreba vlada da objašnjavaju politiku svojih
zemalja javnosti ostalih zemalja članica. EU ima poseban izazov u poštovanju ovog
demokratskog deficita, rasporstranjenost percepcije koju podupiru politika i odluke u
Briselu i u Strazburu bez adekvatnog učešća ili čak znanja, na masu evropskih graĎana.
Veoma niska izlaznost an Izborima za evropski parlament posebno u zemljama koje su
skoro primljene u EU npr. Poljska u kojoj je izlaznost svege bila 20 %, dovode do
zabrinutosti. Ova reakcija može takoĎe biti reakcija na kompleksan proces evropeizacije.
Bilatreralna i multilateralna diplomatija u dijelu EU zemalja kao i diplomatija koja će biti
ustavom uspostavljena treba da igraju veću ulogu unutar EU društva.

JAVNI DIPLOMATA

Mnogi od već pomenutih razvoja dogaĎaja, približavanje izmeĎu diplomatije i unutrašnje

politike, novim vještinama koje diplomate moraju da razvijaju, revolucija u
komunikacionim tehnologijama, dovodi do razvijanja jednog novog koncepta unutra
meĎunarodnih odnosa i to javne diplomatije. Diplomata je danas glavni mediator i
komunikolog u odnosu na poziciju zemlje koju predstavlja prema različitim sekcijama
javnosti koje su politički informisane u zemlji domaćina. Biznis i plasman domaćeg
kapitala je usko povezan sa ministarstvom spoljnih poslova zemlje domaćina. Javna
diplomatija ima za cilj da objasni i podupre pozicije unutar vladinih krugova, parlamenta,
političkih partija i sfere biznisa, medijskoj sceni, predstavnicima akademskog i kulturnog
života. U tom pravcu diplomata mora da izgradi kultivisanu i jaku mrežu kontakata u
svim sferama društva sa mogućnošću da bude aktivno uključen u kreiranju javnog
mišljenja u zemlji domaćina.

KVALIFIKACIJE KOJE DIPLOMATA 21 VIJEKA TREBA DA POSJEDUJE

Tokom 20 vijeka, posebno u njegovoj drugoj polovini, diplomata je trebao da bude

regrutovan iz »dobre porodice«, sa odlikama opšte kulture, ljubaznosti, sa izvarednim
manirma i sa odličnim znanjem francuskog i engleskog jezika. Morao je posjedovati
akdemsko obrazovanje iz oblasti umjetnosti, istorije, prava koje su predstavljale odličnu
osnovu za bavljenje diplomatijom.
Ulaskom u 21 vijek već počinje da nedostaje jasan profil ili opis profesionalnog
diplomate. Mnogo toga počinje da zavisi o činjenice da li su u diplomate može imati
povjerenja. Za specijaliste, ekstenzivno znanje po pitanju predmeta kojim se bave je
neophodno, posebno u multilateralnom kontekstu je preduslov. Za opšte diplomate koji
će i u buduće pripadati spoljnom servisu, opšte znanje o glavnim pitanjima meĎunarodne
interaktivne saradnje je sada esencijalno bitna koako bi im omogućila da pregovaraju sa
specijalistima, da prate realizaciju odreĎenih dogovora i da rezultate realizaciju predstave
na odgovarajući način. Istovremeno diplomate iz opšte struke moraju imati odgovarajuće
znanje iz oblasti voĎenja meĎunarodnih odnosa u smislu pravne regulative i instrumenata
iz kojih se sastoje postignuti dogovori. I generalne i specijalizovane diplomate moraju da
posjeduju osnovne kvalitete koje posjeduje dobar tradicionalni diplomata: ljubaznost,
srdačnost, opšti kulturu, dobre manire, upečatljive vještine predstavljanja, modernost,
toleranciju, kurtoaziju, sposbnost da sasluša dugog, sportske navike, odlično zdravlje,
spsosobnost da duži dio vremena provede bez spavanja kao i sposobnost bryog oporavka
od istog.
Novi profil diplomate koji treba da se bavi visokim nivoom haotičnog internog konflikta
treba da bude bliži profilu delegata ICRC ili UNHCR. Mora biti sposoban da se savršeno
brzo privikava kulturnom okruženu problema ili pitanjem kojim se bave kako ne bi trošio
vrijeme i energiju, a time i stvarao lošu interakciju izmeĎu strana. TakoĎe mora biti
sposoban da živi u primitivnim i teškim uslovima, bez gubljenja pozitivnog duha i
energije, i mora posjedovati dobor zdravlje kako se boravak u pomenutim okolnostima ne
bi odrazio na njegovo zdravlje. Ovakavi uslovi naravno neće biti mogući za sve
diplomate, posebno one koji su navikli da vode isključivo salonsku diplomatiju. Možemo
slobodno reći da se profesija diplomate i vojnika sa visokim činovima sve više
približavaju po pitanju vještina koje trebaju da posjeduju.
Ostaje izazov i pitanje da liće diplomate nove generacije, praćene stravičnim tehnološkim
razvojem na svim poljima, uspjeti i da se otarase fizičkih susreta i komunikacije koje
dovode po psihofizčkih pojava, kao što su intimizacija, zaljubljenost, itd., i uspjeti da ista
osjećanja prenesu i korz virtuelni svijet interakcije.

Mnoge strukturne pormjene u meĎunarodnim odnosima kao one koje treba da se dese,
dovešće do promjene tradicionalnog načina mišljenja u diplomatskim krugovima:

 otvorenost nasuprot tajnosti, što znači iskrena volja za komuniciranjem sa

interesnim javnostima i objašnjenje pozicije kao i postignutih rezultata;
  u vremenu opšte pokretljivosti graĎana diplomatija mora biti prepoznata kao
servisna industrija koja pomaže graĎanima i daje im savjete;
 veliki značaj povezivanje i timskog rada je potisnuo hijerarhiju i proces
donošenja odluka je postao esencijalno važan;
 kvalitet informacije a ne količina;
 diplomatija izuskuje jednakost rodne ravnopravnosti sa mogućnošću za izgradju
karijere.
Idelani novi diplomata tread da posjeduje sljedeće karakteristike: multidisciplinarno
obraypvanje, jeyičke vještine, strpljivost da aktivno sluša i posmatra, profesionalnost u
interkultularnom komuniciranju, osjetljivost na sociokulturne razlike, sposobnost za
rukovanjem savremenim tehnološkim ureĎajima, snalažljivost u svim vrstama
javnognastupa, sloboda elitističkog ponašanja, orijentisanost ka servisu u kojem služi,
visok stepen tolerancije, spremnost za dugoročno životno učenje, otpornost na stres,
smirenost u kriznim situacijama, upravljanje vještinama, sposobnost za rad u timu.

Postavlja se pitanje da li diplomate treba da budu uopšteni ili specijalizovani. Najbitnije

za diplomatu je daje sposoban da uspostavi saradnju. On mora da poznaje tokove
globalizacije da donese prave zaključke i političke preporuke o meĎunarodnim
dogaĎajima. Diplomata mora biti sposoban, kako u malim tako i u velikim timovima da
bude lider. On mora biti ekspert za odnose s javnošću kao i znanje o spoljnoj politici. U
Evropi diplomata mora takoĎe poznavati proces evropskih integracija. TakoĎe moraju
dobro poznavati jezike. Diplomate generalnog profila moraju posjedovati znanje o
ekonomiji i moraju biti dobri pregovarači i u teoriji i u praksi. U kratko diplomate
generalnog profila u specijalisti u umjetnosti diplomatije.

MeĎutim u manjim diplomatskim servisima kakva će recimo biti crnogorski, potrebno je

više akcenta staviti na diplomate specijaliste koji su eksperti u oblasti multilateralne
diplomatije, meĎunarodnog prava, ekonomskih integracija, pitanja prostornog ureĎenja,
ili razvojne saradnje. Oni takoĎe moraju biti spremni da budu poslati na bilo koje mjesto
na kojem se otvori pitanje za koje su specijalizovani.
Treninzi za buduće diplomate treba da korenspondiraju sa novim izazovima. Oni moraju
da imaju multdisciplinarno obrazovanje u osnovi. Obavezni treninzi treba da se uvedu u
oblasti jezika, kao i izmeĎu narodnih odnosa, ekonomije, konflikta, kriza i
menadžmenta. Diplomate moraju da budu potkovane znanjem o istoriji diplomatije, i
imaju znanje o Evropskom i meĎunarodnom pravu, uključujući i ljudska prava i
meĎunarodne trgovinske obaveze. Održivi razvoj, pitanje upravljanja energijom, zaštita
životne sredine, klimatskim poremećajima, ekonomije, razvojne saradnje su neophodni za
obavljanje dnevnih poslova.