Vdocuments - MX Nisargadatta Maharaj Ja Sam To

5/21/2018 NisargadattaMaharaj-JaSamTo -slidepdf.
com
JA SAM TO
Razgovori sa
SRI NISARGADATTOM MAHARAJOM
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | 1
http://slidepdf.com/reader/full/nisargadatta-maharaj-ja-sam-to 1/447
5/21/2018 NisargadattaMaharaj-JaSamTo -slidepdf.com
Contents
JA SAM TO ....................................................................................................................................................... 1
Predgovor indijskom izdanju ........................................................................................................................... 9
Predgovor hrvatskom izdanju ....................................................................................................................... 12
Tko je Sri Nisargadatta Maharaj? .................................................................................................................. 13
Osjedaj JA Jesam ............................................................................................................................................ 15
Opsjednutost tijelom .................................................................................................................................... 17
Živa Saašnjost .............................................................................................................................................. 19
Stvarni Svijest nalazi se izvan dosega Uma ................................................................................................... 21
Sve što je rođeno mora umrijeti ................................................................................................................... 23
Meditacija ..................................................................................................................................................... 25
Um ................................................................................................................................................................. 27
Sebstvo se nalazi s one strane Uma .............................................................................................................. 29
Ojeci sjedanja .............................................................................................................................................. 33
Svjeočenje ................................................................................................................................................... 35
Svijest i Svjesnost .......................................................................................................................................... 38
Osoba nije Stvarnost ..................................................................................................................................... 40
Vrhovna Stvarnost, tijelo i um ....................................................................................................................... 43
Pojave i Stvarnost .......................................................................................................................................... 48
Mudrac .......................................................................................................................................................... 51
Beželjnost kao najvede blaženstvo ................................................................................................................ 55
Sveprisutnost ................................................................................................................................................ 61
a bi spoznao što Jesi, spoznaj što Nisi......................................................................................................... 63
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | JA SAM TO 2
Stvarnost je u Objektivnosti .......................................................................................................................... 67
Vrhovna je Stvarnost onkraj svega ................................................................................................................ 70
Tko sam Ja? ................................................................................................................................................... 74
Život je Ljubav, a ljubav život ........................................................................................................................ 78
Razlučivanje voi o nevezanosti ................................................................................................................. 82
Bog je onaj koji čini sve, Murac je onaj koji ne čini ništa ............................................................................ 87
Prioni čvrsto uz "jasamstvo" ......................................................................................................................... 92
Osobnost kao zapreka ................................................................................................................................... 97
Bespočetnost vječno započinje ................................................................................................................... 101
Sva patnja proizilazi iz želje ......................................................................................................................... 106
Življenje je jeina svrha Života .................................................................................................................... 110
Slobodan si - SADA ...................................................................................................................................... 115
Nemoj pocjenjivati Pažnju ........................................................................................................................ 118
Život je Vrhovni Guru .................................................................................................................................. 122
Sve se ogađa sam o sebe ........................................................................................................................ 126
Um je nespokojstvo ..................................................................................................................................... 132
Najvedi Guru je Unutrašnje Sebstvo ........................................................................................................... 138
Ubijanje povrijeđuje ubojicu, a ne ubijenog ............................................................................................... 143
Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo ...................................................................................................... 148
uhovna isciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršduje ..................................................................... 153
Ništa ne postoji samo o sebe .................................................................................................................... 159
Jedino je Sebstvo Stvarno ........................................................................................................................... 163
Njeguj stav Svjedoka ................................................................................................................................... 167
Stvarnost se ne može opisati ...................................................................................................................... 170
Prepoznati se može neznanje, ali ne i murost .......................................................................................... 174
"Jesamstvo" je Istina, a sve rugo je zaključak ........................................................................................... 178
Ono što olazi i olazi ne postoji ................................................................................................................ 181

Svijest o bitku jest blaženstvo ..................................................................................................................... 185
Promatraj svoj Um ...................................................................................................................................... 189
Svijest je sloboda ......................................................................................................................................... 192
Um uzrokuje nesigurnost ............................................................................................................................ 199
Samoosvještenost je svjedok ...................................................................................................................... 202
Bui ravnoušan prema boli i užitku .......................................................................................................... 205
Biti sretan i usredivati ruge ritam je života ............................................................................................... 210
Ispunjenje želja izaziva nove želje ............................................................................................................... 213
Tijelo i Um vanjski su znakovi neznanja ...................................................................................................... 216
Oreci se svega i obit deš sve ................................................................................................................... 220
Nastajanjem svjesnosti nastaje svijet ......................................................................................................... 224
S one strane Uma ne postoji patnja ........................................................................................................... 228
Savršenstvo kao svačija sudbina ................................................................................................................. 231
Želja i strah: stanja usreotočena na pojeinačno sebstvo ....................................................................... 234
Živi činjenice, a ne maštarije ....................................................................................................................... 237
Materija je svijet ......................................................................................................................................... 240
Svjedok se pojavljuje u Vrhovnom Stanju ................................................................................................... 245
Uvjerenje da djeluješ jeste ropstvo............................................................................................................. 249
Sve što izaziva zaovoljstvo sprječava u napretku ...................................................................................... 253
Potreban vam je samo miran Um ............................................................................................................... 258
Svaka je potraga za sredom patnja.............................................................................................................. 262
Iskustvo nije Stvarno ................................................................................................................................... 268
Traži Izvor Svjesnosti ................................................................................................................................... 272
Prolaznost je dokaz nestvarnosti ................................................................................................................ 275
Bog je kranji cilj svih želja i spoznaja ........................................................................................................... 280
U Svijesti o Sebstvu učiš o Sebi ................................................................................................................... 285
Stvarno je ono što je čisto, nepomudeno i nevezano ................................................................................. 290

Smrt Uma rađanje je Murosti ................................................................................................................... 297
Istina je Ovdje i Sada ................................................................................................................................... 302
Raste se u Miru i Tišini ................................................................................................................................ 308
Znati a ne znaš Istinsko je Znanje .............................................................................................................. 313
"Ja" i "moje" lažne su ieje ......................................................................................................................... 318
Sve je znanje neznanje ................................................................................................................................ 322
Osoba, Svjedok i Vrhovna Stvarnost ........................................................................................................... 326
Svijest .......................................................................................................................................................... 331
Temeljni uzrok straha .................................................................................................................................. 336
Apsolutno je savršenstvo Ovje i Saa ....................................................................................................... 341
Istinski Guru ................................................................................................................................................ 346
Neka tvoj cilj bude tvoj guru ....................................................................................................................... 351
Osjedaj "Ja Jesam" temelj je sveg iskustva .................................................................................................. 357
Neznanost je dom Stvarnosti ...................................................................................................................... 361
Nek ti Um bue miran i otkrit deš Vrhovnu Stvarno st ................................................................................ 367
Znanje stečeno Umom nije Istinsko Znanje ................................................................................................ 370
Napreak u uhovnom životu ..................................................................................................................... 375
Predaj se vlastitom Sebstvu ........................................................................................................................ 379
Užitak i sreda ............................................................................................................................................... 385
Uzdigni se iznad ideje "ja sam tijelo" .......................................................................................................... 388
Ne jeluje to čovjek ..................................................................................................................................... 392
Ti si izvan prostora i vremena ..................................................................................................................... 395
Prihvati sve što ti Život onosi .................................................................................................................... 399
Obaci sjedanja i očekivanja ....................................................................................................................... 404
Um i Svijet nisu odvojeni ............................................................................................................................. 408
Oslobođenje o poistovjedenosti sa lažnim "ja" ......................................................................................... 414
Ono što se percepira ne može biti onaj koji percepira ............................................................................... 420

Razumijevanje vodi do slobode .................................................................................................................. 425
Murac se ni za što ne hvata i ništa ne zaržava ........................................................................................ 428
Dodatak I ..................................................................................................................................................... 434
Prirodna joga (Nisarga-joga) ....................................................................................................................... 434
Dodatak II .................................................................................................................................................... 437
evetorica Učitelja (Navanath sampraaja) ............................................................................................... 437
Dodatak III ................................................................................................................................................... 439
Riječnik ........................................................................................................................................................ 439
To u čemu prebivaju sva bida i što prebiva u svim bidima, to što svima aruje milost, vrhovna uša
univerzuma, bezgranični bitak - ja sam to.
Amritbindu-upaniša
To što prožima sve i izna čega nema ničeg, što poput sveobuhvatnoga prostora oko nas u potpunosti sve
ispunjava, iznutra i izvana, vrhunsko nedvojno Sebstvo - to si ti.
Šankaradarja
Duhovni je tragatelj onaj koji traga za samim sobom.
Odbaci sva pitanja, osim jednog: «Tko sam ja?» Naposljetku j eina činjenica u koju si siguran jest vlastito
postojanje. «Ja jesam» jest sigurno, a «j a sam to» nije. Potrui se spoznati što oista jesi.
a bi spoznao što jesi, moraš najprije ispitati i saznati što nisi.
Otkrij sve što nisi - tijelo, osjedaje, misli, vrijeme, prostor, ovo ili ono. Ništa o onoga što percipiraš,
konkretno ili apstraktno, ne može biti ti. Ved i sam čin percipiranja pokazuje a nisi ono što percipiraš. Što
jasnije bueš razumio a na razini uma možeš biti opisan samo niječnim pojmovima, brže deš odi o
kraja svojeg traganja i spoznati a si bezgranični bitak.
Sti Nisargadatta Maharaj
Predgovor indijskom izdanju
Potreba za još jenim izanjem knjige JA SAM TO ne iznenađuje jer su uznositost riječi koje je Sri
Nisargaatta Maharaj izgovorio te izravnost i oštroumnost kojom one opisuju vrhovnu stvarnost ved
učinile ovu knjigu prvorazrenom literaturom. U stvari, mnogi je smatraju jeinom knjigom iz poručja
uhovnog učenja koju je zaista vrijeno proučiti.
Postoje različite religije i filozofski sustavi koji tvre a su objasnili smisao ljuskog života. Ali svi oni pat e
o nekih svojstvenih im ograničenja. Svoja traicionalna vjerovanja i ieologije, teološke ili filozofske,
uvijaju u riječi koje obro zvuče. Međutim, prije ili kasnije, vjernici otkrivaju ograničeni omet njihova
značenja i primjenjivosti. Njihove se iluzije raspršuju i pojavljuje se želja a napuste takve sustave, na isti
način na koji se znanstvene teorije napuštaju ka se zbog prevelikog broja oprečnih empirijskih poataka
dovedu u pitanje.
Ka se neki sustav uhovnog tumačenja pokaže neuvjerljivim i racionalno nepotvrdivim, mnogi od
sljebenika opuštaju si obradenje na neki rugi sustav. Nakon nekog vremena, međutim, i u tom sustavu
naiđu na ograničenja i kontraikcije. Buudi a njihovi napori oko prihvadanja i obijanja različitih sustava
ne bivaju nagrađeni, jeino što im preostaje jest skepticizam i agnosticizam, koji ih uvoe u zatupljujudi
način života. Taa postaju potpuno zaokupljeni prizemnim životnim stvarima o kojih mogu imati koristi i
počinju uživati isključivo u materijalnim obrima. No, poneka, iako veoma rijetko, skepticizam povedava
pronicljivost u spoznaji temeljne stvarnosti koja je aleko značajnija o svih riječi, religija i filozofskih
sustava. Neobično, ali to je pozitivni aspekt skepticizma. Knjigu Sri Nisargaatte Maharaja J A SAM TO stao
sam čitati upravo u takvom stanju skepticizma, ali i s intuicijom za spoznaju temeljne stvarnosti. Istog
trena pogodila me svrsishodnost i nepobitna sigurnost njegovih riječi. Iako je Maharajev način izražavanja
bio ograničen samom priroom riječi, učinio mi se blistavim i prozirnim poput svježe opranih prozora.
Ipak, niti jena knjiga uhovnih učenja ne može naomjestiti prisutnost samoga učitelja. Jeino su riječi
koje vam guru neposreno kaže u potpunosti prozirne. U guruovoj prisutnosti nestaju sva umom
nametnuta ograničenja. Sri Nisargaatta Maharaj uistinu jest takav guru. On nije propovjenik, ved aje
točno onakve upute kakve su potrebne pojeinom tragaocu. Stvarnost koja iz njega zrači nep renosiva je,
savršena i izvorna. Mnogo je zapanjaka iskusilo istinitost Maharajevih riječi iznesenih na stranicama
knjige JA SAM TO, ona ih je inspirirala, te ih je, u potrazi za prosvjetljenjem, put doveo do njega.
Maharajevo tumačenje istine ne razlikuje se mnogo o tumačenja đnjana -yoge/advaita-vedante. Ali on je

tumači na svoj osebujni način. Mnogostruki oblici oko nas, kaže Maharaj, sastavljeni su o pet elemenata.
Svi su oni prolazni, u stanju neprestanog tijeka. Osim toga, njima upravlja zakon uzroka i posljedica. Sve se
to može primijeniti i na tijelo i na um jer je i jeno i rugo prolazno te položno rađanju i umiranju.
Sasvim je jasno a svijet možemo spoznati j edino tjelesnim osjetilima i umom. Upravo kao i u Kantovoj
filozofiji, svijet je u uzajamnoj vezi s čovjekom koji ga spoznaje, i stoga ima osnovnu strukturu njegova
načina spoznavanja. To znači a vrijeme, prostor i uzročnost nisu «objektivni» ili «vanjski» entiteti, ved
mentalne kategorije u kojima je sve oblikovano. Postojanje i oblik svih stvari ovise o umu. Spoznavanje je
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Predgovor indijskom izdanju 9
proizvo uma. Svijet koji viimo zahvaljujudi umu jest subjektivni i privatni svijet koji se neprestano
mijenja u skladu s promjenama u samome umu.
Nasuprot nemirnom umu i njegovim ograničenim kategorijama - intencionalnosti, subjektivnosti,

dualnosti - stoji vrhovni, neograničeni osjedaj «ja jesam». Jeina stvar u koju možemo biti sigurni jest a
«ja jesam», ali ne u kartezijanskom smislu misaonog procesa «ja jesam», ved kao stanje bez ikakvih
preikata. Maharaj uvijek iznova skrede našu pozornost na tu temeljnu činjenicu kako bi nam pomogao da
spoznamo svoje «jesamstvo» te se tako oslobodimo svih zatvora koje smo sami sagraili. On kaže:
«Jeina istinita tvrnja jest 'ja jesam'. Sve je rugo puko zaključivanje. Nikakvim se naporom 'ja jesam' ne
može promijeniti u 'ja nisam'.»
Shvatite a onaj tko uistinu oživljava iskustvo nije um, ved čovjek sam, onosno svjetlost u kojoj se sve
pojavljuje. Sebstvo je zajenički faktor koji se nalazi u korijenu svih vrsta iskustava. To je svijest u kojoj se
sve ogađa. No, čitavo polje svijesti samo je film ili točkica u «jesamstvu». To «j esamstvo» jest bitak
svjestan svijesti, svjestan samoga sebe. Neopisiv je jer nema svojstava. Biti znači biti «ja», a to «ja» jeino
i jest. Sve što postoji, postoji kao «ja». Nema ničega što bi bilo različito o tog «ja». Ne postoji ovojenost
i stoga nema boli. Ne postoje nikakvi problemi. Nalazimo se u poručju ljubavi u kojem je sve savršeno.
Ono što se ogađa, ogađa se spontano, bez namjere, kao probava ili rast kose. Spoznajte tu istin u i
osloboite se svih ograničenja uma.
U ubokom snu ne postoje pojmovi «ja sam ovo» ili «ja sam ono», ali osjedaj «ja jesam» ipak ostaje.
Promatrajte vječno saa. Čini se kao a sjedanje onosi misli iz prošlosti u saašnjost, ali sve što se
ogađa ogađa se samo u saašnjosti. Različiti fenomeni očituju se jeino u bezvremenom saa. Zato se
vrijeme i uzrok ne mogu primijeniti na stvarnost. «Ja jesam» prethoi svijetu, tijelu i umu. To je poručje
u kojem se oni javljaju i iščezavaju. «jesamstvo» je izvor svih njih, univerzalna snaga zahvaljujudi kojoj
svijet, sa svom svojom zbunjujudom različitošdu, postaje očit.
Usprkos toj svojoj primarnoj važnosti, osjedaj «ja jesam » ipak nije ono najviše. Nije apsolut. Osjedaj ili
okus «jesamstva» ne nalazi se potpuno izvan vremena. Buudi a je ono srž svih pet elemenata, na neki
način ovisi o svijetu. Izrasta iz tijela koje izgrađuje hrana i koje je sastavljeno o pet elemenata, a nestaje
ka tijelo umre poput iskre koja se ugasi ka mirisni štapid izgori o kraja. Ka se postigne čista svijest
nema više nikakve potrebe, čak niti potrebe za osjedajem «jesamstva » koji nije ništa rugo o korisni
usmjerivač, putokaz prema apsolutnom. Svijest o «jesamstvu » taa se s lakodom gubi. Ono što ostaje ne
može se opisati i izvan je osega riječi. To je najstvarnije stanje čiste mogudnosti koje prethoi svemu što
postoji. Osjedaj «ja jesam » i čitav univerzum samo su njegove refleksije. To je Stvarnost koju je spozna
mudrac (đnjanin).
Najbolje što možete učiniti jest pažljivo slušati muraca - a Sri Nisargaatta zaista jest njegov živi primjer -
pouzati se u njega i vjerovati mu. Takvim dete slušanjem spoznati a je njegova stvarnost i vaša
stvarnost. On de vam pomodi a shvatite prirou svijeta i osjedaja «ja jesam». Potaknut de vas da s
ozbiljnom i snažnom koncentracijom stanete proučavati način na koji jeluju tijelo i um, kako biste
spoznali da niste niti jedno od tog dvoga te ih tako odbacili. Maharaj vas potiče a se uvijek iznova vradate
osjedaju «ja jesam» sve dok on ne postane vaše jeino boravište izvan kojeg izvan kojeg ništa ne postoji,
sve ok ego kao ograničavanje osjedaja «ja jesam » na pojeinačno sebstvo posve ne nestane. Upravo de
taa, bez ikakvog napora, jenostavno odi o najviše spoznaje.
Pamtite riječi muraca koje mogu razoriti sve koncepte i ogme. Maharaj kaže: «Sve ok pojeinac ne
postane samoostvarena osoba, sve ok ne postigne znanje o stvarnom sebstvu i nenaiđe lažno sebstvo,
trebaju mu sve te nevjerojatne priče i koncepti. a, sve su to isključivo ko ncepti. I «jesamstvo» je samo
koncept, ali sigurno ne postoji dragocjeniji. Na duhovnom je tragaocu a ga shvati krajnje ozbiljno buudi
da on ukazuje na najvišu stvarnost.Nema boljeg koncepta koji bi mogao izbrisati sve druge. Veoma sam
zahvalan uredniku, gospoinu Suhakaru S. ikshitu, što me pozvao a napišem pregovor novom
izanju knjige JA SAM TO jer mi je tako pružio mogudnost a izrazim poštovanje Sri Nisargaatti
Maharaju, koji je najviše znanje objasnio iznimno jenostavnim, razumljivim i uvjerljivim riječima.
Predgovor hrvatskom izdanju
Gita kaže: «Onaj tko voli istinu

i prea sve svoje bide
ljubavi prema istini - pronadi de je.»
Čovjek mnogo toga zna, no ne poznaje sebe. Maharaj kroz ovu bezvremenu knjigu otkriva na vrlo suptilan
način tajne uma, skiajudi tako veo po veo sa lica tišine, voedi nas o neistine ka istini, o tame ka
svjetlu, od smrti ka besmrtnosti.
Autor nas hrabri, poziva na akciju, poručuje a iskustvo istine nije rezervirano sam o za posebne i velike.
Ono je ano za čitavo čovječanstvo.
Otkriti tko sam ja naše je pravo i užnost. Stoga ne časimo ni časa, zlatna obala zove.
Vrlo smo sretni - što smo uspjeli u nakani da je ova knjiga prevedena i na naš jezik.
Zahvaljujemo se Tashi Lang Som koja je odradila lavovski dio posla te prevela ovu dragulj-knjigu.
Zahvaljujemo se i svima ostalima koji su doprinijeli u realizaciji ove knjige.
ragica i Željko Raškovid
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Predgovor hrvatskom izdanju 12
Tko je Sri Nisargadatta Maharaj?
Ka su učitelja jenom upitali kad se rodio, on je dobrostivo odgovorio da se nije nikada rodio.
Pisanje biografske bilješke o Sri Nisargaatti Maharaju veoma je teška i nezahvalna zaada jer se ne rai
samo o tome a nam nije poznat točan atum njegova rođenja, ved nema provjerenih podataka ni o
najranijim goinama njegova života. Međutim, neki o njegovih najstarijih rođaka i prijatelja kažu a je
rođen u ožujku 1897. goine, na an punog mjeseca. Taj se an poklopio s anom proslave Hanumanova
rođenana (Hanuman đajanti), ka hinuisti oaju poštovanje Hanumanu, bogumajmunu iz čuvenog epa
Ramajana, koji nosi i ime Maruti. Roitelji su ječaka nazvali Maruti kako bi njegovo rođenje zauvijek
povezali s tim blagoslovljenim danom. Dostupni podaci o Marutijevu djetinjstvu i ranoj mladosti veoma su
nejasni i nepovezani. Saznali smo a je njegov otac Shivrampant bio veoma siromašan čovjek. Neko
vrijeme raio je kao sluga u jenoj bogataškoj kudi u Bombaju, a kasnije je zarađivao za život kao mali
poljoprivrednik u Kandalgaonu, u malom selu na rubu šume okruga Ratnagiri, u ržavi Maharashtra.
Maruti je orastao gotovo bez ikakvog obrazovanja. Ved kao ječak pomagao je ocu u poslovima koji su
bili u granicama njegovih mogudnosti. Čuvao je stoku, gonio volove, raio na polju i obavljao sitne
kudanske poslove. Njegova su zadovoljstva bila jednostavna kao i njegovi zadaci, ali bio je obdaren
ispitivačkim umom
Marutijev otac imaou je
kojem su ključala
prijatelja pitanja
brahmana posvake
imenuvrste.
Vishnu Haribhau Gore, koji je bio pobožan čovjek i,
prema seoskim mjerilima, veoma učen. Gore je veoma često govorio o religijskim temama, a mali ga je
Maruti pažljivo slušao razmišljajudi o svemu što je čuo mnogo više nego što je itko mogao pret postaviti.
Za njega je Gore bio uzoran čovjek - ozbiljan, sudutan i muar.
Ka je Marutiju bilo osamnaest goina umro mu je otac, a za sobom ostavio suprugu, četiri sina i vije
kderi. Nakon očeve smrti oskuni prihoi s malog seoskog imanja još su se više smanjili te nisu bili ovoljni
da nahrane toliko mnogo usta. Marutijev stariji brat otišao je iz sela u Bombaj u potrazi za pos lom, a
neugo zatim za njim je krenuo i Maruti. Priča se a je u Bombaju nekoliko mjeseci raio u nekom ureu
kao veoma slabo pladen niži činovnik, ali je taj posao napustio s osjedajem gorčine. Nakon toga počeo se
baviti maloproajnom trgovinom te je kao trgovac mješovitom robom otvorio udančid u kojom je
proavao ojedu za jecu, uhan i ručno izrađene cigarete. Posao je neko vrijeme cvjetao te je tako
stekao oređenu financijsku sigurnost. Tijekom tog razoblja oženio se i obio sina i tri kderi.
Djetinjstvo, mladost, brak, djeca - Maruti je sve o sreovječne obi živio sasvim običnim životom u
kojem nije bilo velikih ogađaja, životom kakvim živi vedina ljui, bez ikakvih naznaka svetosti koja de
uslijediti. U tom razdoblju jedan od njegovih dobrih prijatelja bio je Yashwantrao Baagkar, poklonik Sri
Siharameshawara Maharaj a, uhovnog učitelja hinuističke sekte Navnath Sampraaja", Jene večeri
Baagkar je doveo Marutija k svo jemu guruu. Pokazalo se a je to bila prekretnica U, njegovu životu. Guru
je Marutiju ao mantru i upute o provođenju meitacije. Ved u samim počecima svoje sahane Maruti je
imao vizije, a povremeno je čak paao u trans. Jenom se takvom prilikom nešto u njemu rasprsnulo i
roilo kozmičku svijest, osjedaj vječnog života. Nestao je mali trgo vac Maruti, a izronila je samo ostvarena
osoba Sri Nisargadatta Maharaj.
Vedina ljui živi u svijetu svjesnosti o sebi i nema želje ili snage napustiti ga. Takvi ljui žive jeino rai
sebe. Svi su njihovi napori usmjereni na postignuda koja de zaovoljiti i uzveličati
njihovo lažno «ja». Međutim, postoje muraci, učitelji i znalci koji privino žive u tom istom svijetu, ok
istovremeno borave i u drugom svijetu, svijetu kozmičke svijesti, blistavom o beskonačnog znanja.
Nakon svog prosvjetljujudeg iskustva Sri Nisargaatta Maharaj počeo je živjeti takvim vostrukim životom.
Nastavio je voditi trgovinu, ali je prestao biti trgovac uma usmjerenog na zaradu. Kasnije je napustio
obitelj i posao te postao prosjak, hoočasnik na golemoj i šarolikoj sceni in dijske religioznosti. Bosonog je
zapješačio put Himalaia. gje je u potrazi za vječnim životom planirao provesti goine koje su mu
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tko je Sri Nisargadatta Maharaj? 13
preostale. Ali uskoro je promijenio sm jer kretanja te se vratio kudi, uviđajudi uzalunost takvog traganja.
Vječni život, shvatio je on, ne treba nigje tražiti jer ga ved ima. Naišavši misao «ja sam tijelo», postigao
je mentalno stanje takve raosti, mira i veličanstvenosti a mu je u onosu na nj sve drugo postalo
bezvrijednim. Stigao je do samoostvarenja.
Učitelj je bio neobrazovan, ali njegovi su govori iznimno lucini. Maa je rođen i orastao u siromaštvu,
on je najbogatiji o bogatih, zato što posjeuje neizmjerno blago vječnog znan ja u usporedbi s kojim i
najčuesnija zemaljska blaga izgleaju tek kao bezvrijena bižuterija. Maharaj je sračan i nježan,
oštrouman u svojoj uhovitosti, potpuno neustrašiv i o srži iskren. Inspirira i voi sve koji olaze k
njemu, aje im poršku.
Svaki pokušaj pisanja biografske bilješke o takvoj osobi isprazan je i uzaluan jer on nije čovjek s prošlošdu
ili buudnošdu. On je živa saašnjost - vječan i nepromjenjiv. On je sebstvo koje je postalo svime.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tko je Sri Nisargadatta Maharaj? 14
Osjećaj JA Jesam
Poklonik: Iz svakodnevnog iskustva poznato nam je da se nakon buđenja iznenaa pojavljuje svijet.
Odakle on dolazi?
Maharaj: a bi se u bitku nešto moglo pojaviti, mora postojati i onaj kome se to pojavljuje. Svako
pojavljivanje i iščezavanje porazumijeva oređenu promjenu koja se ogađa na nepro mjenjivoj pozadini.
P: Prije negoli sam se probudio nisam bio svjestan svijeta.
M: U kojem pogleu? Jesi li ga zaboravio ili nisi imao iskustva o njemu? Ne oživljavaš li iskustva i ka si
nesvjestan? Možeš li uopde postojati ako ništa ne spoznaješ? Je li pogreška u sjedanju okaz a nisi
postojao? l možeš li valjano o svojem nepostojanju govoriti kao o stvarnom iskustvu? Ne možeš čak niti
tvriti a tvoj um nije postojao. Nisi li se probuio zato što te netko zazvao? l nije li se nakon buđenja
najprije pojavio osjedaj «ja jesam»? Oređena klica svijesti mora postojati čak i tijekom spavanja ili
nesvjestice. Nakon buđenja krede sljeede iskustvo: «Ja sam - tijelo - u svijetu». Privino se čini a
iskustvo slijedi nakon buđenja, ali u stvari ono postoji sve vrijeme kao jedinstvena misao o posjedovanju
tijela u svijetu. Može li uopde osjedaj «ja jesam» postojati bez poistovjedivanja s nekom oređenom
osobom?
P: Ja sam uvijek netko tko posjeuje oređena sjedanja i navike. Ne poznajem nijedno drugo «jesamstvo».
M: Moža te nešto sprječava a ga spoznaš? Ka ne znaš ono što rugi znaju, što obično raiš?
P: Tražim a me upute u izvore svojega znanja.
M: Zar ti nije važno saznati jesi li samo tijelo ili nešto rugo? A moža nisi ništa! Ne uviđaš li da su svi tvoji
problemi povezani s tijelom - hrana, ojeda, sklonište, obitelj, prijatelji, ime, ugle, sigurnost, opstanak.
Sve to gubi na važnosti onoga trenutka ka spoznaš a nisi tijelo.
P: Kakvu du korist imati o spoznaje a nisam ti jelo?
M: Čak ni tvrnja a nisi tijelo nije o kraja istinita. Na oređeni način svi ste vi tijelo, srce, um i još aleko
više o toga. Uroni uboko u osjedaj «ja jesam» i nadi deš ogovor. Kako deš pronadi stvar koju si izgubio
ili zaboravio? Imat deš je na umu sve ok se ne prisjetiš gje je. Osjedaj postojanja, osjedaj «ja jesam», prvi
je koji se pojavljuje. Pitaj se odakle dolazi ili ga samo mirno promatraj. Ka um prebiva u osjedaju «ja
jesam», bez ikakvih vrluanja, postiže se stanje svijesti koje se ne može verbalizirati, ali se može iskusiti.
Sve što trebaš činiti jest uvijek iznova pokušavati postidi to stanje. Napokon, osjedaj «ja jesam» ouvijek je
u tebi, jeino što si za njega vezao različite stvari, tijelo, emocije, misli, ieje, imovinu i slično. Sva ta
samopoistovjedivanja zavoe te na stranputice jer zbog njih smatraš a jesi nešto što nisi.
P: Ali, što sam ona ja?
M: ovoljno je a saznaš što nisi. Ne trebaš znati što jesi. Nema istinske samospoznaje sve ok znanje
isključivo znači opisivan je s pomodu onoga što smo ved spoznali opažanjem ili poimanjem. Ono što jesi ne
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osjedaj JA Jesam 15
može se opisati ni na koji rugi način no potpunim nijekanjem. Sve što možeš redi jest: «ja nisam ovo» ili
«ja nisam ono.» Ne možeš suvislo ustvriti: «Evo, to sam.» Naprosto nema smisla. Ne možeš biti ništa na
što možeš pokazati kao na «ovo» ili «ono». Naravno, ne možeš biti ni nešto rugo. Ti nisi nešto što bi se
moglo opaziti ili zamisliti. Ipak, a nema tebe, ne bi bilo ni opažanja ni zamišljanja. Ti zamjeduješ kako srce
osjeda, um razmišlja, tijelo jeluje. Ali, sam čin opažanja pokazuje a nisi ono što opažaš. Bi li opažanje, bi
li iskustvo moglo postojati kad tebe ne bi bilo? Iskustvo mora nekome «pripadati». Mora se pojaviti netko
tko de tvriti a je oređeno iskustvo njegovo. Iskustvo ne može biti stvarno ako ne postoji onaj tko ga
oživljava jer je upravo on taj koji ga čini stvarnim. Kakvu bi korist imao o iskustva koje ne možeš
oživjeti?
P: Nije li iskustvo i osjedaj a sam onaj tko oživljava iskustvo, osjedaj «ja jesam»?
M: Očito, svaka stvar koju iskusimo jest oređeno iskustvo. Pri svakom iskustvu pojavljuje se onaj koji ga
oživljava. Pamdenje stvara privi neprekinosti. Zapravo, svako iskustvo mora imati i nekoga tko ga
oživljava. Osjedaj istovjetnosti nastaje zbog zajeničkog čimbenika koji se nalazi u korijenu svih onosa
između njih. Istovjetnost i neprekinost nisu jeno te isto. Kao što svaki cvijet ima svoju boju, ali su sve
boje uzrokovane istim svjetlom, tako se i u nerazdijeljenoj i nerazdjeljivoj svijesti pojavljuje velik broj onih
koji oživljavaju oređena iskustva, pri čemu je svako o njih u sjedanju ovojeno, ali istovjetno u svojoj
srži. Ta je srž korijen, temelj, bezvremena i besprostorna mogudnost svih vrsta iskustava.
P: Kako da je dosegnem?
M: Ne moraš je osedi jer ti jesi ona. Ona de odi k tebi ako joj pružiš priliku. Obaci vezanost za ono što
je nestvarno pa de ono što je stvarno brzo i glatko odi na svoje mjesto. Prestani zamišljati a si «ovo» ili
«ono», a činiš «ovo» ili «ono», i u tebi de svanuti spoznaja a si izvor i srce svega što jest. S njom de odi i
velika ljubav koja se ne temelji na izboru ili osobnoj sklonosti. Ta ljubav nije vezanost, ved snaga koja sve
čini ragim i vrijednim ljubavi.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osjedaj JA Jesam 16
Opsjednutost tijelom
Poklonik: Maharaj, sjeiš prea mnom, a ja sam ovje o tvojih stopala. Koja je osnovna razlika između
nas?
Maharaj: Nema bitne razlike.
P: Ipak, mora postojati oređena razlika jer sam ja ošao k tebi, a ne ti k meni.
M: Ti pretpostavljaš a postoje razlike pa zbog toga ieš ovamo i onamo tražedi «izuzetne ljue».
P: I ti si izuzetna osoba jer tvriš a si spoznao stvarnost, a ja to ne mogu tvriti.
M: Jesam li ikada rekao da ti nisi spoznao stvarnost i da si zbog toga manje vrijedan od mene? Neka oni
koji su izmislili takve razlike okažu a one zaista postoje. Ja ne tvrim a znam nešto što ti ne znaš. U
stvari, znam mnogo manje nego ti.
P: Tvoje su riječi mure, ponašanje plemenito, a milost svemoguda.
M: Ja ne znam ništa o svemu tome i zato ne viim razliku između mene i tebe. Moj je život, kao i tvoj, tek
slije ogađaja. Jeino što ja nisam vezan za njih pa prolaznu prestavu oživljavam kao p rolaznu
predstavu, dok ti prianjaš za ono što oživljavaš i nosiš to alje sa sobom.
P: Što je tebe učinilo tako nevezanim ?
M: Ništa posebno. Naprosto sam i mao povjerenja u svoga gurua. On mi je rekao a nisam ništa rugo o
sebstvo, a ja sam mu povjerovao a je tako. S potpunim povjerenjem u svojega gurua počeo sam se u
sklau s tim i ponašati te se prestao brinuti za ono što nisam «ja» i što nije «moje».
P: Zašto si ti imao toliku sredu a u potpunosti povjeruješ svojemu učitelju, ok je naše povjerenje gotovo
neznatno i zasniva se samo na riječima?
M: Tko bi to mogao znati? Tako se dogodilo. Stv ari se ogađaju bez uzroka i razloga, a, napokon, je li
uopde važno tko je tko? Tvoje visoko mišljenje o meni samo je tvoje mišljenje. U sva kom ga trenutku
možeš promijeniti. Zašto priavati važnost bilo čijem mišljenju? Ne treba je priavati ni vlastitome.
P: Ipak, ti si rugačiji. Čini se a je tvoj um uvijek miran i sretan. Osim toga, oko tebe se ogađaju čua.
M: Ja ništa ne znam o čuima i pitam se opušta li priroa iznimke u svojim zakonima, osim ako ne
prihvatimo a je sve čuo. Po mojemu mišljenju, čua ne postoje. Postoji samo svijest unutar koje se sve
zbiva. To je prilično očito i svaka osoba ima takvo iskustvo. Ti samo ne gleaš ovoljno pažljivo. Pogleaj
na ispravan način i vijet deš ono što i ja viim.
P: Što ti viiš?
M: Viim ono što bi i ti mogao vijeti, ovje i saa. Ali tvoja je pažnja pogrešno usmjerena, ne usmjeravaš
je na svoje «ja». Tvoj je um u potpunosti zaokupljen stvarima, ljudima i idejama, a nikada tvojim
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Opsjednutost tijelom 17
sebstvom. Stavi sebstvo u sreište svoje pažnje i postani svjestan svog postojanja. Gleaj kako jeluješ,
promatraj svoje motive i posljeice svojih akcija. Prouči zatvor koji si oko sebe sam sagraio upravo zbog
svoje nesvjesnosti. Saznavajudi što nisi, spoznat deš što jesi. Obijanjem i obacivanjem vratit deš se
svojem pravom sebstvu. Jeno je sigurno: stvarnost nije nestvarna, ona nije proizvo uma. Čak ni osjed aj
«ja jesam» nije stalan, iako se rai o korisnom putokazu koji pokazuje gje treba tražiti, ali ne i što treba
tražiti. Samo ga obro pogleaj. Ka jednom bueš potpuno uvjeren a o sebi ne možeš redi ništa istinito
osim «ja jesam», a ne možeš biti ništa na što možeš pokazati, potreba de za «jesamstvom» nestati i više
nedeš biti usreotočen na verbaliziranje onoga što jesi. Jeino što trebaš napraviti jest o sloboditi se
nastojanja a efiniraš sebe. Sve se efinicije mogu primijeniti samo na tijelo i njegovo izražavanje. Ka
opsjenutosti tijelom nestane, vratit deš se, spontano i bez napora, u svoje prirono sta nje. Jedina je
razlika između nas u tome što sam ja svjestan svojega prironog stanja, ok si ti zbunjen. Kao što zlatan
nakit ni po čemu ne namašuje zlatnu prašinu, osim ako um ne stvori razliku između njih, tako smo i mi u
svojoj biti jedno - razlikujemo se samo izgleom. To se može spoznati samo o zbiljnim radom, traganjem,
istraživanjem, onosno preispitujudi se svakoga ana i sata. Tom otkrivanju treba posvetiti cijeli život.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Opsjednutost tijelom 18
Živa Sadašnjost
Poklonik: Kao što viim, sve je u reu s mojim tijelom i s mo jim stvarnim bitkom. Ni jedno ni drugo nisam
stvorio ja, i ni jeno ni rugo nije potrebno popravljati. No, nešto nije u reu s mojim «unutarnjim
tijelom», koje možemo nazvati umom, pojeinačnom sviješdu (antahkarana) ili nekim drugim imenom.
Maharaj: Što, po tvom mišljenju, nije u reu s tvojim umom?
P: Nemiran je, žui za postizanjem ugoe, a plaši se neugoe.
M: Ima li ičega pogrešnog u tome što tvoj um traži ugona, a izbjegava neugona iskustva? Između obala
boli i zaovoljstva teče rijeka života. Problem nastaje tek kaa um obije tedi u sklau s bujicom života pa
se zaglavi na jenoj o obala. Po protjecanjem u sklau s bujicom života mislim na prihvadanje -
dopuštanje a ono što treba odi ođe, a ono što treba otidi oe. Nemoj željeti, nemoj se plašiti, samo
promatraj što se trenutačno ogađa, kako se i kaa ogađa, imajudi na umu a ti nisi to što se ogađa, ved
onaj kojemu se ogađa. Naposljetku, nisi čak ni promatrač. Ti si temeljna latentna sila koja se očituje i
izražava kroz sveobuhvatnu svijest.
P: Ipak, između tijela i mog stv arnog «ja» nalazi se oblak misli i osjedaja koji ne koristi ni jenome ni
rugome. Te su misli i osjedaji krhki, prolazni i beznačajni, puka mentalna prašina koja zasljepljuje i guši,
ali ipak su tu, zasjenjuju i razaraju.
M: Naravno, sjedanje na neki ogađaj nema istu vrijenost kao sam taj ogađ aj. Takvu vrijednost nema ni
njegovo previđanje iIi zamišljanje u buudnosti. Postoji nešto izuzetno i jeinstveno u saašnjem
ogađaju, nešto što prethoni ogađaji ili oni koji de tek uslijeiti nemaju. U njemu je životnost, stvarnost.
Saašnji se ogađaj izvaja o ostalih kao a je osvijetljen. Čini se a nosi svojevrstan pečat stvarnosti koji
ne posjeuju ni prošlost ni buudnost.
P: Što to saašnjosti aje pečat stvarnosti?

M: U saašnjosti nema ničeg posebnog, ničeg što bi je činilo rukčijom o prošlosti ili buudnosti. Na
trenutak je prošlost bila stvarna, a buudnost de to postati. No, što saašnjost čini rugačijom? Očigleno,
moja prisutnost. Ja sam stvaran zato što uvijek postojim saa, u saašnjosti. I ono što postoji saa
sujeluje sa mnom u mojoj stvarnosti. Prošlost je u sjedanju, buudnost je u zamišljanju. Nema ničega
posebnog u samom saašnjem ogađaju, nečega što bi naglašavalo njegovu stvarnost. Može se raiti o
nekom posve jednostavnom, perioičnom ogađaju, kao što je otkucaj sata. Usprkos tome što znamo a
de svaki sljeedi otkucaj biti jenak prethonom, saašnji je otkucaj bitno različit i o njega i o onog koji
slijedi - akle, o onoga kojega se prisjedamo i o onog koji očekujemo. Uzrok te usmjerenosti na
saašnjost leži u meni - to se ogađa jer sam uvijek ja prisutan. Ono što priijevam saašnjem ogađ aju
moja je stvarnost.
P: Ali mi stvarima kojih se sjedamo prilazimo kao a su stvarne.
M: Sjedanja nas se otiču samo ka navru u saašnjost. Ono što smo zaboravili za nas ne postoji sve ok
se toga ponovno ne prisjetimo - što znači a smo to oveli u saašnjost.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Živa Saašnjost 19
P: a, jasno mi je a u saašnjem trenutku postoji neki nepoznati faktor koji prolaznim činjenicama
priijeva trenutačnu stvarnost.
M: Ne trebaš tvriti a je nepoznat jer ga neprestano viiš na jelu. Je li se on ikaa promijenio, o
trenutka kada si se roio? Stvari i misli mijenjaju se sve vrijeme, ali osjedaj a je ono što postoji u
saašnjosti stvarno nika se ne mijenja, čak ni u snovima.
P: U ubokom snu ne postoji iskustvo saašnje stvarnosti.
M: Praznina dubokog sna nastaje zbog nedostatka odgovarajudeg sjedanja. Ali ipak se javlja opdenito
sjedanje na zadovoljstvo. Postoji razlika u osjedaju kaa kažemo «uboko sam spavao» ili «nisam bio
prisutan».
P: Mogli bismo ponovno postaviti pitanje kojim smo započeli. Između izvora života i očitovanja života u
obliku tijela, postoji um i njegova vječno promjenjiva stanja. Struja je mentalnih stanja beskonačna,
beznačajna i bolna. Bol je neprestano prisutan faktor. Ono što nazivamo zaovoljstvom samo je praznina,
vremenski razmak između va bolna stanja. Želja i strah osnova su i potka u tkanju života, a obje sačinjava
bol. Naše je pitanje: može li postojati sretan um?
M: Želja je sjedanje na užitak, a strah sjedanje na bol. Oboje čini um nemirnim. Trenuci užitka samo su
prekidi u bujici boli. Kako bi um mogao biti sretan?
P: To je točno ako težimo za užitkom ili očekujemo bol. Ali postoje i trenuci neočekivane, nepreviđene
raosti. To je čista raost oslobođena svih želja - raost koju nismo ni tražili ni zaslužili, ved nam je
bogodana.
M: Svejedno, radost je radost samo u odnosu na bol.
P: Je li bol kozmička činjenica ili je riječ o pukoj mentalnoj tvorevini?
M: Univerzum je cjelovit, a što a uzrokuje bol tamo gje vlaa cjelokupnost, gje ničega ne neostaje?
P: Univerzum je savršen kao cjelina, ali nesavršen u etaljima.
M: io cjeline koji se promatra u onosu na cjelinu također je savršen. Jeino ako ga pe rcipiramo kao
nešto o nje ovojeno čini nam se manjkavim te tako postaje izvorom boli. Što ga to izvaja iz cjeline?
P: Ograničenje uma, naravno. Um ne može percipirati cjelinu u izvojenom ijelu.
M: Nije loše. Um po samoj svojoj priroi ijeli i supro tstavlja. Postoji li neki drugi um koji bi ujedinjavao i
usklađivao, koji bi viio cjelinu u izvojenom ijelu, a izvojeni io kao nešto potpuno uklopljeno u
cjelinu?
P: Neki rugi um? Gje ga možemo nadi?
M: U nailaženju uma koji ograničava, ijeli i suprotstavlja. U prekidanju mentalnog procesa kakav nam je
osa bio poznat. Ka se on privee kraju, rađa se takav um.
P: Postoji li u takvom umu i nadalje problem radosti i tuge?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Živa Saašnjost 20
M: Ne postoji u smislu u kakvom smo radost i tugu poznavali dosad, kao n ešto poželjno ili obojno.
Takvom de umu biti važnije pitanje o načinima izražavanja ljubavi i svlaavanja zapreka. Sveobuhvatni je
um ljubav na jelu koja se bori s okolnostima. U početku nailazi na zapreke, a bi ih na kraju pobijeila.
P: Je li ljubav ta koja stvara most između uha i tijela?
M: A što bi rugo moglo biti? Um stvara bezan, a srce ga premošduje.
Stvarni Svijest nalazi se izvan dosega Uma
Poklonik: U više je navrata postavljeno pitanje poliježe li univerzum zakonu uzročnosti ili pos toji i
funkcionira izvan tog zakona. Čini se a ti zastupaš gleište a svemir nije ničime uzrokovan jer nema
uzroka za ono što se ogađa, koliko go malo bilo, onosno sve se pojavljuje i iščezava bez nekog
posebnog razloga.
Maharaj: Uzročnost porazumijeva vremenski slije ogađaja u fizičkom ili mentalnom prostoru. Vrijeme,
prostor i uzročnost mentalne su kategorije koje se pojavljuju i nestaju zajeno s umom.

P: Sve ok um jeluje vrijei zakon uzročnosti.
M: Kao i sve mentalne kategorije tako i tako zvani zakon uzročnosti proturječi sam sebi. Ništa što postoji
nema neki poseban uzrok. Cijeli univerzum prionosi postojanju čak i najmanje stvari. Ništa ne bi moglo
biti takvo kakvo jest ka univerzum ne bi bio to što jest. Ako je izvor i temelj svega uje dno i jedini uzrok
svemu, pogrešno je govoriti o uzročnosti kao o sveopdem zakonu. Univerzum nije ograničen svojim
saržajem jer su njegove mogudnosti bezgranične. Uz to, on je očitovanje ili izraz temeljnog principa i
potpuno je slobodan.
P: Da, na kraj u se može zaključiti a je sasvim pogrešno govoriti o nečemu kao jeinom uzroku nečega
drugog. Ipak, u svakonevnom životu neprestano pouzimamo oređene akcije imajudi u viu njihove
posljedice.
M: Da, mnogi tako djeluju, i to upravo zbog neznanja. Kad bi ljui znali a se ništa ne može ogoiti ako
cijeli univerzum ne omogudi a se to ogoi, postigli bi mnogo više s manje utrošene energije.
P: Ako je sve što se zbiva očitovanje sveukupnosti uzroka, može li se uopde govoriti o svrhovitoj akciji
usmjerenoj prema oređenom postignudu?
M: I sam poticaj za postignudem izraz je cijelog univerzuma. On samo pokazuje a je u jenoj oređenoj
točki narastao energetski potencijal. Iluzija vremena nagoni nas a govorimo o uzročnosti. Ka prošlost i
buudnost promatramo kao ijelove zajeničkog obrasca u bezvremenom saa, ieja o uzroku i posljeici
gubi svoju valjanost, a njezino mjesto zauzima stvaralačka sloboa.
P: No, ipak ne mogu razumjeti kako išta može nastati bez ne kog uzroka.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarni Svijest nalazi se izvan dosega Uma 21
M: Ka kažem a nešto nema uzroka, zapravo mislim a ne postoji neki oređeni uzrok. Tvoja majka nije
bila nužno potrebna a bi se ti roio, mogla te je roiti i neka ruga žena. Ali, nisi se mogao roiti bez
sunca i zemlje. No, čak ni to voje ne bi moglo uzrokovati tvoje rođenje a nije bilo najvažnijeg faktora:
tvoje želje a se roiš. Želja je ta koja uzrokuje rođenje, koja mu aje ime i lik. Ono što je poželjno najprije
se zamišlja i priželjkuje, a zatim se očituje kao nešto opipljivo i pojmljiva. Tako se stvara svijet u koj em
živimo, naš osobni svijet. Stvarni je svijet izvan osega uma. Viimo ga kroz mrežu svojih že lja, podijeljen
na užitak i bol, na ispravno i pogrešno, na unutarnje i vanjsko. a bismo vijeli svemir takav kakav jest,
moramo zakoračiti izvan mreže. No, to i nije toliko teško jer je mreža prepuna rupa.
P: Što su to rupe? Kako du ih pronadi?
M: Promatraj mrežu i njezine mnogobrojne suprotnosti. Ti stvaraš i uništavaš na svakom koraku. Želiš mir,
ljubav i sredu, a svim se snagama truiš proizvesti bol, mržnju i rat. Težiš ugovječnosti, a prejeaš se
hranom. Želiš prijateljstvo, a iskorištavaš ruge ljue. Uvii a tvoju mrežu čine upravo takve suprotnosti
pa ih ukloni - sam de tvoj uvi ovesti o njihova nestanka.
P: Buudi a de moj uvi u suprotnosti ovesti o njihova nestanka, ne znači li to a postoji uzročna veza
između mog uvia u suprotnosti i njihova nestajanja?
M: Uzročnost, čak i kao koncept, ne može se primijeniti na zbrku.
P: U kojoj je mjeri želja uzročni faktor?
M: Ona je samo jedan od mn ogih faktora. Za sve što se ogađa postoji bezbroj uzročnih faktora. Ali izvor
svega što postoji jest beskrajna mogudnost, vrhovna stvarnost koja se nalazi i u tebi. Ona svakom iskustvu
daje snagu, svjetlost i ljubav. No, taj izvor nije uzrok, kao što niti jedan uzrok nije izvor. Zbog toga govorim
a ništa nema uzrok. Ti možeš pokušati utvriti kako se nešto ogađa, ali ne možeš spoznati zašto je nešto
takvo kakvo jest. Nešto je takvo kakvo jest upravo zato što je univerzum takav kakav jest.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarni Svijest nalazi se izvan dosega Uma 22
Sve što je rođeno mora umrijeti
Poklonik: Je li svijest koja svjeoči trajna?
Maharaj: Ne, nije trajna. Spoznavatelj nastaje i nestaje zajedno s onim što se spoznaje. Ono u čemu
oboje, i spoznavatelj i spoznata, nastaju i nestaju, nalazi se izvan kategorije vremena. Na to se ne mogu
primijeniti izrazi «trajno» ili «vječno».
P: Tijekom spavanja nema ni objekta spoznaje ni onoga koji spoznaje. Što taa oržava tijelo osjetljivim i
prijemčivim?
M: Nikako ne možeš tvriti a spoznavatelj nije bio prisutan. Nije bilo iskustva o predmetima i mislima, i
to je sve. Ali, odsutnost iskustva također je iskustvo. To je kao a uđemo u mračnu sobu i kažemo: «Ništa
ne viim.» Čovjek koji je slijep o rođenja ne zna što je mrak. Slično tome, jeino spoznavatelj zna a ne
zna. Spavanje je samo propust u sjedanju. Život i alje traje.
P: A što je smrt?
M: To je promjena u procesu života oređenog tijela. Nastajanje je završeno, a nastupilo je raspaanje.
P: Ali, što se ogađa sa spoznavateljem? Nestaje li i on zajeno s tijelom?
M: Kao što se spoznavatelj pojavljuje u trenutku rođenja, tako i nestaje u trenutku smrti.
P: I pritom ne ostaje ništa?
M: Ostaje život. Svijest treba vozilo i instrument svog očitovanja. Ka život proizvee novo tijelo, rađa se
novi spoznavatelj.
P: Postoji li uzročna veza između vaju susjenih otjelovljenih spoznavatelja, onosno vaju otjelovljenih
umova?
M: a, postoji nešto što bi se moglo nazvati pamdenjem tijela ili uzročnim tijelom, a prestavlja zapis
svih misli, želja i jela. On je poput oblaka u kojem se na okupu nalaze različite slike.
P: Što je «osjedaj ovojenog postojanja»?
M: To je oraz jeine stvarnosti u ovojenom tijelu u kojem su beskonačnost i konačnost tako
pomiješani a ih smatramo istima. Svrha je joge uništiti tu zbrku.
P: Ne uništava li tu zbrku smrt?
M: U trenutku smrti umire jeino tijelo. Život ne umire, svijest ne umire, stvarnost ne umire. A život nije
nika toliko živ kao nakon smrti.
P: Ali, rađamo li se mi ponovno?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve što je rođeno mora umrijeti 23
M: Ono što je rođeno mora umrijeti. Besmrtno je samo ono što nika nije rođeno. Spoznaj što je to što
nika ne spava, što se nika ne bui, što se blijeo oražava u našem osjedaju jastva.
P: Kako da to spoznam?
M: Kako se išta može spoznati? Imajudi to stalno na umu i u srcu. Mora postojati velik interes i postojano
prisjedanje. Tajna je uspjeha prisjetiti se onoga čega se treba prisjetiti. o toga se olazi ozbiljnim raom.
P: Želiš li time redi a je ovoljna ved sama želja za spozna jom? No, sasvim sigurno, potrebne su i
oređene sposobnosti i okolnosti.

M: One de odi s ozbiljnošdu. O najvede je važnosti osloboiti se suprotnosti. Cilj i put ne smiju biti na
različitim razinama. Život i svjetlost ne smiju se svađati, ponašanje ne smije izavati uvjerenje. To možeš
nazvati iskrenošdu, poštenjem ili cjelovitošdu. Ne smiješ uzmicati, uništavati, iskorjenjivati i napuštati
osvojena poručja. Ustrajnost u nakani i osljenost u traganju ovest de te o cilja.
P: Ustrajnost i dosljednost sasvim su sigurno veliki darovi, ali ja od svega toga nemam ama ni tračak!
M: Sve de odi ka kreneš prema cilju. Najprije učini prvi korak i znaj a svi blagoslovi olaze iznutra.
Okreni se prema unutra.
Osjedaj «ja jesam» ved poznaješ. Bui u njemu cijelo vrijeme koje možeš izvojiti, sve ok mu se
spontano u potpunosti ne vratiš. Nema jenostavnijeg i lakšeg puta.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve što je rođeno mora umrijeti 24
Meditacija
Poklonik: Svi učitelji preporučuju meitaciju. Što je svrha meitacije?
Maharaj: Mi poznajemo vanjski svijet poražaja i jelovanja, ali veoma malo znamo o svojemu
unutarnjem svijetu misli i osjedaja. Osnovna je svrha meitacije osvijestiti svoj unutarnji život, učiniti ga
bliskim. Krajnja je pak svrha meditacije dosegnuti izvor života i svijesti.
Prakticiranje meditacije duboko pak utječe na naš karakter. Mi smo robovi onoga što ne poznajemo, a
vlaari onoga što poznajemo. Ka go u sebi otkrijemo neku manu ili slabost, ka go razumijemo
njezine uzroke i načine jelovanja, navlaavamo je ved samom spoznajom. Nesvjesni se saržaji gube
kad se dovedu u svjesni um. Gubljenje nesvjesnih saržaja oslobađa energiju. Um se počinje osjedati
sposobnim i postaje miran.
P: Kakva je korist od mirnoga uma?
M: Ka je um miran možemo spoznati svoje «ja» kao čisti svjeok . Povlačimo se o iskustva i onoga koji
ga oživljava te se omičemo u stranu koja je između i izvan osega obojeg. Osobnost zasnovana na
samopoistovjedivanju, preožba a smo netko ili nešto, «ja sam ovo» ili «ja sam ono» i alje postoji, ali
samo kao io objektivnog svijeta. Njezino poistovjedivanje sa svjeokom naglo se prekida.
P: Koliko razumijem, živim na mnogo razina, a život na svakoj o njih zahtijeva oređenu količinu
energije. Vrhovno sebstvo po samoj svojoj priroi uživa u svemu, a njegove energije teku posvua
naokolo. Nije li svrha meitacije zaržati te energije na višim razinama, onosno vradati ih i poizati kako
bi više razine mogle napreovati?
M: Nisu toliko važne razine koliko svojstvo uravnoteženosti. Meitacija je uravnotežena aktivnost
(sattvika) kojom se u potpunosti nastoje ukloniti svojstvo nepokretnosti (tamas) i pokretačka snaga
(rađ as). Čista uravnoteženost ( sattva) savršena je sloboa o lijenosti i nemira.

P: Kako ojačati i pročistiti vrlinu uravnoteženosti?
M: Vrlina uravnoteženosti uvijek je snažna i čista. Ona je poput sunca. Može se činiti da je zatamnjena
oblacima i prašinom, ali samo iz gleišta promatrača. Tiče se uzroka zamračenja, a ne sunca.
P: Kakvu vrijenost ima vrlina uravnoteženosti?
M: Kakvu vrijenost imaju istina, obrota, skla i ljepota? Oni su sami sebi cilj, a očituju se spontano i
bez napora kad sve ostavimo na miru, ka se ne miješamo u ogađaje, ka ih ne izbje gavamo i ne
prižel jkujemo, kad ih ne pretvaramo u pojmove, ved ih samo oživljavamo u punoj svijesti. Takva je
svijest sama po sebi uravnotežena. Ona ne iskorištava ogađaje i ljue, ved ih ispunjava.
P: Buudi a ne mogu usavršiti vrlinu uravnoteženosti, znači li to a se trebam posvetiti isključivo
osobinama tromosti (tamas) i nemira (rađ as)? Kako da se nosim s njima?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Meditacija 25
M: Promatraj kako djeluju u tebi i na te be. Bui svjestan ok jeluju, promatraj kako se izražavaju u
tvojim mislima, riječima i jelima. Na taj de način njihova mod na tobom postupno slabiti, a počet de se
pojavljivati čisto svjetlo uravnoteženosti. To nije ni naporan ni ugotrajan proces. Oz biljnost je jedini
preduvjet uspjeha.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Meditacija 26
Um
Poklonik: Neke iznimno zanimljive knjige, čiji su autori, reklo bi se, vrlo kompetentne osobe, niječu
nestvarnost uma, prema ne i njegovu prolaznost. Prema njihovu mišljenju, postoji hijerarhija bida, o
najnižeg o najvišeg. Na svakoj razini složenost organizma omoguduje i oražava oređenu ubinu,
veličinu i jačinu svijesti, bez neke viljive ili spoznatljive kulminacije. Jean jeini vrhovni zakon upravlja
evolucijom oblika, čiji je cilj rast i obogadivanje svijesti, onosno izražavanje njezinih beskonačnih
mogudnosti.
Maharaj: To može, ali i ne mora biti tako. Čak i ako jest tako, točno je samo sa stajališta uma jer u stvari
cijeli univerzum (mahaakaš ) postoji samo u svijesti (diakaš ). Ja pak zauzimam sta jalište apsoluta
( paramakaš ). U čistom bitku javlja se svijest. U njoj nastaje i iščezava svijet. Ja jesam sve što jest, moje je
sve što jest. Prije svih početaka, nakon svih svršetaka - ja jesam. Sve prebiva u meni, u «jesamstvu» koje
blista u svakom živom bidu. Čak je i nepostojanje nezamislivo bez mene. Ka go se nešto ogađa, ja
moram biti prisutan a bih tome svjeočio.
P: Zašto ti niječeš postojanje svijeta?
M: Ja ne niječem svijet, ved ga promatram kao nešto što se po javljuje u svijesti koja predstavlja
sveukupnost poznatoga u nesagleivoj veličini nepoznatoga. Sve ono što ima početak i svršetak samo je
oređena pojava. Može se redi a se svijet pojavljuje, ali ne i a postoji. Pojava je nešto što na jenoj
vremenskoj ljestvici može trajati veom a dugo, a na nekoj drugoj veoma kratko. Ali, naposljetku, svodi se
na isto. Sve što je ograničeno vremenom mora biti prolazno, što znači a ne posjeuje istinsku stvarnost.
P: akako, ti viiš ovaj svijet takvim kakav jest. Zato se ponašaš sasvim normalno!
M: To se tebi tako čini. Ono što u tvom slučaju obuhvada cijelo polje svjesnosti, samo je točkica u mojemu.
Svijet traje, ali samo na trenutak. Tvoje te sjedanje navoi a misliš kako svijet i alje postoji. Ja ne živim u
sjedanju, ved viim svijet takvim kakav jest, kao trenutačnu pojavu u svijesti.
P: U tvojoj svijesti?
M: Sve ideje o «meni» i «mojem», čak i o «j esamstvu», postoje tek u svijesti.
P: Znači li to a je tvoj «apsolutni bitak» ( paramakaš ) nesvjestan?
M: I ideja o nesvjesnosti postoji samo u svijesti.
P: Pa kako ona znaš a prebivaš u vrhovnoj stvarnosti?
M: Zato što jesam u njoj. To je jeino prirono stanje.
P: Možeš li ga opisati?
M: Mogu ga opisati jedino nijekanjem, akle kao nešto što ničim nije uzrokovano, što ni o čemu nij e
ovisno, što ni s čime nije u onosu, nešto nepovojeno, nestvoreno, nepokolebljivo, nepobitno i naporu
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um 27
neostižno. Svaka potvrna efinicija proizlazi iz sjedanja i stoga je neprimjenjiva. A ipak moje je stanje
krajnje stvarno i zato mogude, spoznatljivo i ostižno.
P: Nisi li ti uronjen u bezvremenu odvojenost?
M: Odvojenost je mentalna i verbalna kategorija koja nestaje tijekom sna ili nesvjestice. Zatim se ponovno
pojavljuje u vremenu. Ja sam u svom stanju (svarupa) u bezvremenom sada. Prošlost i buudnost postoje
samo u umu - ja jesam sada.
P: I svijet je sada.
M: Koji svijet?
P: Svijet koji nas okružuje.
M: Misliš na svoj svijet, a ne na moj. Što ti možeš znati o meni ka se čak i ovaj razgovor s tobom zbiva
samo u tvome svijetu? Nemaš nikakvoga razloga vjerovati da je moj svijet istovjetan tvojemu. Moj je svijet
stvaran, istinit, takav kakav jest a tvoj se svijet pojavljuje i iščezava, ovisno o stanju tvog uma. Tvoj je svijet
nešto tebi strano i ti ga se plašiš. Ja jesam moj svijet. Ja sam ko kude.
P: Ako ti jesi svijet, kako možeš biti svjestan svijeta? Nije li subjekt svijesti različit o njezina objekta?
M: Svijest o svijetu i svijet pojavljuju se i nestaju zajedno jer predstavljaju dva aspekta istog stanja.
P: U dubokom snu mene nema, a svijet i dalje postoji.
M: Kako to znaš?
P: To saznajem ka se probuim, a na temelju sjedanja.
M: Sjedanje je u umu. Um postoji i tijekom spavanja.
P: Ali taa je jelomično ukinut.
M: No, to ne utječe ne njegovu sliku svijeta. Sve ok postoji tvoj um, postoji tijelo i svijet. Tvoj je svijet
tvorevina uma, subjektivan je, ograničen umom, fragmentaran, privremen, osoban, ovisan o sjedanju.
P: Nije li i tvoj svijet takav?
M: Oh, ne! Ja živim u stvarnom svijetu, a tvoj se temelji na zamišljanjima. T voj je svijet osoban, privatan,
nedjeljiv s drugima, intiman, tvoj. Nitko ne može udi u njega, vijeti onako kako ti viiš, čuti onako kako ti
čuješ, osjedati tvoje emocije i misliti tvoje misli. Ti si u svojem svijetu istinski usamljen, zarobljen u
svojemu vječno promjenjivom snu koji nazivaš životom. Moj je svijet otvoren svijet, zajenički svima,
pristupačan svima. U njemu postoji zajeništvo, razumijevan je, ljubav, istinske vrline. U tom svijetu
pojedinac je sveobuhvatan, a sveobuhvatnost u pojedincu. Svi su jedno, a Jedno je sve.
P: Je li tvoj svijet ispunjen predmetima i ljudima poput mojega?
M: Ne, moj je svijet ispunjen mnome.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um 28
P: Ali, viiš li ti i čuješ na isti način kao i mi?
M: a, čini se kao a čujem, gleam, govorim i jelujem na isti način kao i vi, ali meni se to samo ogađ a,
kao što se tebi ogađa probava ili znojenje. Tjelesno -umni stroj voi računa o tome, ali mene u to ne
uključuje. Kao što se ti ne trebaš brinuti za rast kose, tako se i ja ne trebam brinuti za svoje riječi i jela .
Oni se naprosto ogađaju, a mene ostavljaju potpuno bezbrižnim jer u mojemu svijetu nikaa ništa ne
može krenuti naopako.
Sebstvo se nalazi s one strane Uma
Poklonik: ok sam bio ijete, prilično sam često oživljavao stanja potpune srede koja je graničila s
ekstazom. Kasnije se to izgubilo. Ali, otka sam ošao u Iniju ta su se stanja ponovno počela pojavljivati,
osobito nakon što sam upozna tebe. No, ona, koliko go čuesna bila, nisu trajna, ved se pojavljuju i
nestaju i nika se ne zna ka de se vratiti.
Maharaj: Može li išta biti postojano u umu koji sam po sebi nije postojan?
P: Kako a svoj um učinim postojanim?
M: Može li nepostojani um sam sebe učiniti postojanim? Naravno a ne može. Lutanje je u priroi uma.
Jeino što možeš učiniti jest pomaknuti sreište svoje svijesti izvan uma.
P: Kako se to čini?
M: Nemoj se usreotočiti ni na što rugo osim na o s jedaj «ja jesam». Um de se u početku buniti, ali bueš
liogađati
strpljiv spontano
i ustrajan,i sasvim
na kraju de se preati
prirono, bez ikaki va
postati miran. Ka se um jenom umiri, sve de se početi
upletanja s tvoje strane.
P: Mogu li na neki način izbjedi neprestanu bitku s umom?
M: Naravno a možeš. Jenostavno živi svoj život onako kako olazi, ali buno, pažljivo, opuštajudi a se
sve ogađa onako kako se ogađa, činedi prirone stvari na priroan način, proživljavajudi patnju i raost,
što ti ved život onese. I to je mogudi put.
P: akle, to znači a se mogu oženiti, imati jecu, voiti posao ... biti sretan.
M: Naravno. Možeš, ali i ne moraš biti sretan. Prihvati sve onako kako ti dolazi.
P: Ja bih ipak želio biti sretan.
M: Istinsku sredu ne možeš nadi u onome što je promjenjivo i prolazno. Užitak i bol neumoljivo se
smjenjuju. Istinska sreda proizlazi iz sebstva i jeino se onje može nadi. Spoznaj svoje stvarno «ja»
(svarupa) i s time de odi i sve rugo.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sebstvo se nalazi s one strane Uma 29
P: Ako je moje stvarno sebstvo mir i ljubav, zašto je toliko nemirno?
M: Nije nemirno tvoje stvarno bide, ved njegov oraz li umu. Buudi a je um nemiran, on sve čini takvim.
To je poput mjesečeva oraza na voi čiju je površinu uzburkao vjetar. Vjetar želje uznemiruje um te se
stoga «ja», koje nije ništa rugo o oraz sebstva u umu, oima promjenjivim. Ali sve te ieje o kretanju i
nemiru, o užitku i boli postoje isključivo u umu. Sebstvo je onkraj uma, svjesno i neoirljivo.
P: Kako du odi o njega?
M: Ti jesi sebstvo, ovje i saa. Pusti um na miru, bui svjestan i neoirljiv pa deš spoznati a je jean o
načina a izraziš svoju stvarnu prirou bunost i nevezanost, odnosno promatranje ogađaja kako olaze
i odlaze.
P: Koji su ostali?
M: Njihov je broj neograničen. Spoznaj jean o njih i spoznat deš sve.
P: Reci mi nešto što bi mi moglo pomodi.
M: Ti najbolje znaš što ti je potrebno!
P: Veoma sam nemiran. Kako da postignem mir?
M: Zašto ti je potreban mir?
P: Zato da bih bio sretan.
M: Nisi li sada sretan?
P: Ne, nisam.
M: Što te čini nesretnim?
P: Imam ono što ne želim, a nemam ono što želim.

M: Zašto to ne preokreneš? Želi ono što imaš, a nemoj se brinuti zbog onoga što nemaš!
P: Želim ono što mi onosi užitak, a ne želim ono što mi onosi bol.
M: Kako znaš što de ti onijeti užitak, a što nede?
P: Zahvaljujudi prošlom iskustvu, naravno.
M: akle, povađajudi se za sjedanjima, juriš za ugodnim, a izbjegavaš neugona iskustva. Imaš li uspjeha?
P: Ne, nemam. Užitak ne traje ugo. Bol se uvijek iznova jav lja.
M: Kakva bol?
P: I želja za užitkom i strah o boli samo su va različita stanja patnje. Postoji li uopde stanje
nepornudenog zadovoljstva?
M: Svaki užitak, tjelesni ili mentalni, zahtijeva oređeni instrument. Materijalni su kako tjelesni tako i
mentalni instrumenti, oni se umaraju i troše, Užitak koji stvaraju nužno je ograničen u svojoj jačini i
trajanju. U pozadini svih tvojih užitaka jest bol. Želiš ih zato što patiš. S ruge pak strane, ved je i samo
traženje užitka uzrok nove boli. Sve je to začarani krug.
P: Mogu razumjeti na koji način nastaje sav taj kaos u meni, ali ne viim izlaz.
M: Ved i samo preispitivanje načina na koji kaos nastaje pokazuje ti put. Naposljetku, kaos se nalazi
isključivo u tvome umu, koji se nikaa previše ne buni protiv njega i ne hvata se s njime u koštac. Um se
buni jedino protiv boli.
P: akle, jeino što mogu učiniti jest a i alje ostane m u kaosu.
M: Bui buan. Ispituj, promatraj, istražuj, nauči o njemu sve što možeš, kako jeluje, što čini tebi i
drugima. Kad ti kaos postane do kraja jasan, potpuno deš ga se osloboiti.
P: Ka pogleam u sebe, uviđam a je moja najveda želja napraviti spomenik, sagraiti nešto što de trajati
i ka mene više ne bue. Čak i ka razmišljam o zasnivanju obitelji, ženi i jeci, i to činim zato što bi to bilo
trajno, materijalno svjeočanstvo mog postojanja.
M: U redu, napravi si spomenik. Kako to namjeravaš učiniti?

P: Slabo marim što du sagraiti, samo neka potraje vječno.
M: Zacijelo i sam uviđaš a ništa nije vječno. Sve što postoji troši se, propaa i nestaje. I samo tlo na
kojem deš graiti spomenik na kraju de iščeznuti. Što bi to mogao sagraiti, a a naživi sve?
P: Intelektualno, verbalno, svjestan sam a je sve prolazno. Ipak, na neki način moje srce želi trajnost.
Zato želim stvoriti nešto što de potrajati.
M: U tom slučaju moraš to sagraiti na nečemu vječnom. Imaš li nešto što je vječno? Ni tvoje tijelo ni um
nede potrajati. Moraš tražiti negje rugje.
P: Čeznem za trajnošdu, ali nigje je ne nalazim.
M: Nisi li ti vječan?
P: Rođen sam i sigurno du umrijeti.
M: Možeš li ti uistinu tvriti a nisi postojao prije rođenja i hodeš li, ka umreš, modi tvriti: «Sa me više
nema.»? Na temelju vlastita iskustva ne možeš tvriti a te nema. Možeš samo tvriti a postojiš. Ni rugi
ti ne mogu redi a ne postojiš.
P: No, u ubokom snu ne postoji osjedaj «ja jesam».

M: Prije negoli oneseš takav alekosežan zaključak, ispitaj porobno svoje buno stanje. Uskoro deš
otkriti da je ono prepuno praznina tijekom kojih je um potpuno nesvjestan. Zapazit deš kako se malo toga
prisjedaš čak i ka si potpuno buan. Ne možeš tvriti a nisi bio svjesta n u dubokom snu. Samo, toga se
nakon buđenja ne sjedaš. Praznina u sjedanju nije nužno i praznina u svijesti.
P: Mogu li se na neki način prisjetiti stanja uboka sna?
M: Naravno! Uklanjanjem razoblja nesmotrenosti tijekom svog bunog stanja postupno deš ukloniti uga
razdoblja neprisutna uma koja možeš nazvati spavanjem. Postat deš svjestan a spavaš.
P: Pa ipak time se ne rješava problem trajnosti, neprekinosti bivanja.
M: Trajnost je samo ideja koja se stvara zbog djelovanja vremena. Vrijeme je pak ovisno o sjedanju. Ti po
trajnošdu porazumijevaš nepogrešivo pamdenje koje postoji u beskonačnom vremenu. Nastojiš um
učiniti vječnim, što nikako nije mogude.

P: Što je ona vječno?
M: Vječno je ono što se u vremenu ne mijenja. Ne možeš nešto što je prolazno učiniti vječnim - vječno je
samo ono što je nepromjenjivo.
P: obro mi je poznat glavni smisao svega što si rekao. Nije mi nužno potrebno više znanja. Jeino što
želim jest mir.
M: Ako ga bueš tražio, modi deš stedi mir koji želiš.
P: Tražim ga neprestano.
M: Moraš ga tražiti cijelim srcem i živjeti potpunim životom.
P: Kako?
M: Ovoji se o svega što tvoj um čini nemirnim. Oreci se svega što ugrožava njegov spokoj. Želiš li mir,
zasluži ga.
P: Zacijelo svi zaslužuju mir.
M: Zaslužuju ga samo oni koji ga ne ugrožavaju.
P: Na koji ga način ja ugrožavam?
M: Time što si rob svojih želja i strahova.
P: Makar bili i opravdani?
M: Emotivne reakcije rođene iz neznanja ili nesmotrenosti nisu nikaa opravane. Čezni za bistrim umom
i čistim srcem. Sve što ti je potrebno jest postojana i spokojna bunost. Ispituj svo ju stvarnu prirodu. To je
jedini put do mira.
Odjeci sjećanja
Poklonik: Neki kažu a je univerzum stvoren. rugi pak tvre a postoji ouvijek te a neprestano prolazi
kroz promjene. Neki tvre a je položan vječnim zakonima, ok rugi niječu čak i zakon uzročnosti. Neki
smatraju a je svijet stvaran, a rugi a uopde ne postoji.
Maharaj: O kojem se ti svijetu raspituješ?
P: O svijetu svojih percepcija, naravno.
M: Svijet koji ti percipiraš zaista je malen. I u potpunosti je osoban. Prihvati ga kao san i ne zamaraj se više
time.
P: Kako da ga prihvatim kao san? San nije trajan.
M: Koliko de ugo trajati tvoj mali svijet?
P: Na kraju krajeva, moj je mali svijet dio cjeline.
M: Nije li ideja o cjelovitom svijetu dio tvojega osobnog svijeta? Univerzum ti ne prilazi pa govori da si dio
njega. Ti si izmislio cjelinu koja sarži tebe kao svoj io. U stvari, jeino što je tebi poznato jest tvoj osobni
svijet, koliko god da si ga opskrbio svo jim zamišljanjima i očekivanjima.
P: Ali percepcija jamačno nije zamišljena!
M: A kakva je ona? Percepcija uključuje prepoznavanje, nije li tako? Ono što nam je potpuno nepoznato
možemo samo zamijetiti svojim osjetilima, ali ne i percipirati. Percepcija uključuje sjedanje.
P: Prihvadam to kao činjenicu, ali sjedanje ne stvara privi.
M: Percepcija, zamišljanje, očekivanje, previđanje, privi - sve su to pojmovi koji se temelje na sjedanju.
Veoma ih je teško u potpunosti razgraničiti jer se pretapaju jean u rugi. Svi su oni ojeci sjedanja.
P: Ipak, sjedanje je okaz a je moj svijet stvaran.
M: Koliko se toga možeš prisjetiti? Pokušaj na osnovi sjedanja zapisati sve ono o čemu si razmišljao, što si
govorio i radio tridesetoga dana prošlog mjeseca!
P: Da, postoji praznina.
M: Nije to tako strašno. Sjedaš se mnogih stvari - nesvjesno pamdenje stara se o tome a ti svijet u kojem
živiš bue veoma poznat.

P: Priznajem a je svijet u kojem živim osoban i pristran. No, što je s tobom? U kakvom svijetu ti živiš?
M: Moj je svijet isti kao tvoj. Viim, čujem, osjedam, razmišljam, govorim i jelujem u svijetu koji
percipiram, upravo kao i ti. Ali sve to ostaje u tebi, a u meni ne ostaje ništa. Znajudi a je svijet io mene,
ne pridajem mu ni onoliko pozornosti koliko ti priaješ hrani koju si pojeo. ok se ona priprema i jee,
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ojeci sjedanja 33
odvo jena je o tebe i tvoj je um usmjeren na nju. No, ka je jenom progutaš, postaješ je potpuno
nesvjestan. Ja sam pojeo svijet i ne trebam više o njemu razmišljati.
P: Nisi li time postao potpuno neodgovoran?
M: Kako bih mogao postati takav? Mogu li povrijeiti nešto što je io mene? Baš naprotiv, buudi a ne
razmišljam o svijetu, sve što učinim prionosi njegovoj obrobiti. Kao što se tijelo nesvjesno oržava u
uspravnom položaju, tako sam i ja neprestano aktivan u oržavanju svijeta ispravnim.
P: Unatoč tome, svjestan si neizmjerne patnje svijeta, nije li tako?

M: Naravno a jesam, u aleko vedoj mjeri nego ti.
P: I što pouzimaš?
M: Promatram ga Božjim očima i nalazim a je u njemu sve obro.
P: Kako možeš redi a je sve obro? Pogleaj ratove, različite vrste izrabljivanja, okrutne međusobne
borbe građana ili ržava.
M: Svu je tu patnju stvorio čovjek i u njegovoj je modi a je privee kraju. Bog mu pomaže suočavajudi ga s
posljedicama njegova vlastita djelovanja i zahtijeva od njega da ponovno uspostavi ravnotežu. Karma je
zakon koji djeluje u ime pravde; ona je iscjeljujuda Božja ruka.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ojeci sjedanja 34
Svjedočenje
Poklonik: Prepun sam želja i čeznem a mi se ispune. Kako bih mogao obiti to što želim?
Maharaj: Zaslužuješ li to što želiš? U svakom slučaju, na neki način moraš raiti na ispunjenju svojih želja.
Uloži energiju i čekaj rezultate.
P: Gje mogu nadi energiju koja mi je potrebna?

M: Želja je ved sama po sebi energija.
P: Ako je uistinu tako, zašto se svaka želja ne ostvaruje?
M: Vjerojatno nije ovoljno snažna i ne traje ovoljno ugo.
P: Točno, upravo je u tome i moj problem. Čak i ka nešto želim, previše sam lijen a bih raio na
ostvarenju želje.
M: Nije li želja ovoljno jasna ili snažna, ne može se ostvariti. Osim toga, ako su tvoje želje osobne i služe
samo tvom uživanju, energija koju deš im priati bit de nužno ograničena. Nedeš modi obiti više o onog
što ved imaš.
P: Ipak, često i obični ljui obivaju ono što žele.
M: Samo ako su nešto veoma snažno i ugo željeli. No, čak i taa, njihova su postignuda ograničena.
P: A što je s nesebičnim željama?
M: Ka težiš opdem obru, cijeli to svijet želi zajeno s tobom. Neka želje čovječanstva buu i tvoje pa
radi na njihovu ispunjenju. U tom slučaju ne možeš pogriješiti.
P: Čovječanstvo je Božji posao, a ne moj. Ja se brinem isključivo za sebe. Nemam li ja pravo na ispunjenje
svojih opravanih želja? One nikom ne nanose zlo. Moje su želje ispravne. To su obre želje. Zašto se ona
ne ostvaruju?
M: Jesu li želje ispravne ili pogrešne oređuju okolnosti. Sve ovisi o tome kako gleaš na njih. obre i loše
želje razlikuju se o pojeinca o pojeinca.
P: Gje su upute za takvo razlikovanje? Kako a saznam koje su o mojih želja ispravne, a koje pogrešne?
M: U tvom slučaju pogrešne su one želje koje te voe u tugu, a ispravne one koje te voe u raost. Ali, ne
smiješ zaboraviti na ruge ljue. Važne su i njihove tuge i raosti.

P: Posljeice de se pokazati u buudnosti. Kako mogu znati kakve de biti?
M: Koristi svoj um. Prisjedaj se. Promatraj. Ti se ne razlikuješ o rugih. Vedina njihovih iskustava vrijei i
za tebe. Razmišljaj jasno i uboko, uđi u cjelokupnu složenu građevinu svojih želja i njihovih ogranaka.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svjeočenje 35
One su najvažniji io tvoje mentalne i emotivne maske te stoga snažno utječu na tvoje jelovanje. Prisjeti
se, ne možeš se oredi onoga što ne poznaješ. a bi naišao sebe, najprije se moraš upoznati.
P: Što to znači a moram upoznati sebe? Što du to točno spoznati spoznavanjem sebe?
M: Spoznat deš sve ono što nisi.
P: Nedu li spoznati ono što jesam?
M: Ono što jesi ved jesi. Spoznavanjem onog što nisi osloboit deš se toga što nisi i ostati u svojem
prironom stanju. Sve de se to ogoiti sasvim spontano i bez napora.
P: I što du o tkriti?
M: Otkrit deš a nema ničeg što bi trebao otkriti. Ti si ono što jesi i to je sve.
P: Ali što sam naposljetku?
M: Konačno obacivanje svega što nisi.
P: Ne razumijem!
M: Tvoja je fiksna ieja a moraš biti ovo ili ono i ona te zasljepljuje.
P: Kako da je se oslobodim?
M: Tako a imaš povjerenja u mene, a mi vjeruješ ka ti kažem a si ti čista svijest koja osvjetljava
svjesnost i njezin beskonačni saržaj. Spoznaj to i živi u sklau s time. Ako mi ne vjeruješ, uđi u sebe i
preispituj se tko si ili usmjeri svoj um na «jesamstvo», čisto i jenostavno postojanje.
P: O čemu ovisi moja vjera u tebe?
M: O tvojem razumijevanju srca rugih ljui. Ne možeš li se zagleati u moje srce, zagleaj se u svoje.
P: Ne mogu ni to.
M: Pročisti se vođenjem sređenog i korisnog života. Pazi na svoje misli, osjedaje, riječi i jela. To de
pročistiti tvoje viđenje.
P: Ne bih li se morao svega oredi i živjeti kao beskudnik?
M: Ne možeš se ničega oredi. Možeš napustiti svoj om i za dati nevolje svojoj obitelji, ali vezanost je u
tvom umu i nede te napustiti sve ok ga potpuno ne spoznaš. Najvažnija stvar mora biti na prvom mjestu -
spoznaj sebe i sve de ostalo odi s time.
P: Ali ti si mi ved rekao a sam vrhovna stvarnost. Nije li to samospoznaja ?
M: Naravno a si vrhovna stvarnost! Ali što s time? Svako zrnce pijeska jest Bog. Važno je to znati, ali to je
tek početak.
P: U reu, rekao si mi a sam vrhovna stvarnost. Vjerujem ti. Što je sljeede što moram učiniti?
M: Ved sam ti rekao. Otkrij sve ono što nisi. Tijelo, osjedaji, ieje, vrijeme, prostor, bitak i ne -bitak, ovo ili
ono - ti nisi ništa konkretno i ništa apstraktno na što se može ukazati. Puka verbalna tvrnja nede
jelovati. Neku formulu možeš u beskraj ponavljati bez ikakvih rezultata. Moraš neprekidno promatrati
sebe - posebno svoj um - trenutak za trenutkom, ne prepuštajudi ništa. Svjeočenje je o presune
važnosti a bi se sebstvo moglo odvojiti od nesebstva,
P: Nije li svjeočenje moja stvarna priroa?
M: a bi postojao proces svjeočenja, mora postojati i ono što svjeočimo. I naalje smo u vojnosti!
P: A što je sa svjeočenjem svjeoka? Ili sa sviješdu o svijesti?
M: Igra riječima nede te ovesti aleko. Uđi u sebe i otkrij što nisi. Ništa rugo nije važno.
Svijest i Svjesnost
Poklonik: Što raiš ka spavaš?
Maharaj: Svjestan sam da spavam.
P: Nije li spavanje stanje nesvjesnosti?
M: Točno, svjestan sam a sam nesvjestan.
P: A ka se probuiš? Ili ok sanjaš?
M: Svjestan sam da sam budan, odnosno da sanjam.
P: Ne razumijem te. Što točno misliš? opusti mi a razjas nim pojmove: pod pojmom spavanja mislim na
nesvjesnost, pod pojmom budnosti na svjesnost, a pod pojmom sanjanja na svjesnost o vlastitome umu,
ali ne i o okolini.
M: U redu, navedene pojmove definiram skoro isto kao i ti. Ipak, čini se a postoji razlika. Ti u svakom
pojeinom stanju u kojem trenutačno jesi zaboravljaš na ostala va, a za mene postoji samo jean oblik
postojanja, koji uključuje i nailazi sva tri mentalna stanja: bunost, sanjanje i spavanje.
P: Viiš li ti u svijetu oređeni re i svrhu?
M: Svijet nije ništa rugo o oraz mojih zamišljanja. Mogu vijeti u njemu što go poželim. Ali zašto bih
morao izmišljati obrasce stvaranja, razvoja i razaranja? Nisu mi potrebni. Svijet je u meni, ja sam s vijet. Ne
plašim ga se i ne želim ga zatvoriti u svoju mentalnu sliku.
P: Vratimo se na spavanje! Sanjaš li?
M: Naravno.
P: Što su tvoji snovi?
M: Odjeci budnog stanja.
P: A tvoje spavanje?
M: Svjesnost mozga privremeno je zaustavljena.
P: Znači li to da si tada nesvjestan?
M: Nesvjestan sam svoje okoline.
P: Ali nisi posve nesvjestan?
M: Ostajem svjestan da sam nesvjestan.
P: Koristiš riječi svijest i svjesnost 1. Nisu li to istoznačni poj movi?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest i Svjesnost 38
1
(Prevoditelj ove knjige na engleski jezik kori stio je riječ awareness za svijest u mirovanju (consciousness - at rest), onosno čistu
svijest iIi stanje potencijalne kozmičke energije prije nastanka osjedaja «ja jesam», a riječ consciousness za svijest u kret anju
(consciousness - in movement), odnosno svjesnost ili stanje aktivirane kozmičke energije nakon pojave osjedaja «ja jesam», op.
prev.).
M: Svijest je prvobitno, originalno stanje, bez početka, kraja, uzroka, porške, bez pojeinačnih ijelova,
bez promjene. Svjesnost je u doticaju s njom, odraz na njezinoj površini, stanje vojnosti. Svjesnost ne
može postojati bez svijesti, ali svijest može postojati bez svjesnosti, što se na primjer ogađa u ubokom
snu. Svijest je apsolutna, svjesnost je relativna u onosu na svoj saržaj, ona je uvijek svjesnost o nečemu
ili svjesnost nečega. Svjesnost je jelomična i promjenjiva, svijest je cjelovita, nepromjenjiva, mirna i tiha.
To je zajenička matrica svih iskustava.
P: Kako naidi svjesnost i udi u svijest?
M: Buudi a svijest čini svjesnost mogudom , ona postoji u svakom stanju svjesnosti. Prema tome, ved i
sama svjesnost o svjesnosti prestavlja kretanje u svijesti. Zanimanje za tijek tvoje svjesnosti ovest de te
o svijesti. To nije neko novo stanje, ved stanje koje se najenom prepoznaje kao or iginalno, temeljno
postojanje, stanje koje je sam život, a također ljubav i raost.
P: Buudi a je stvarnost sve vrijeme s nama, u čemu je zapravo samoostvarenje?
M: Ono nije ništa rugo o suprotnost neznanju. oživljavati svijet stvarnim, a svoje sebs tvo nestvarnim,
jest neznanje, a ujeno i uzrok patnje. Spoznati sebstvo kao jeinu stvarnost, a sve rugo kao nešto
privremeno i prolazno, jest sloboa, mir i raost. Sve je to vrlo jenostavno. Umjesto a zamišljaš stvari,
nauči ih vijeti takvima kakve jesu. Ka bueš sve mogao vijeti kako i jest, modi deš i sebe vijeti takvim
kakav jesi. To je poput čišdenja ogleala. Isto oglealo koje ti pokazuje svijet pokazat de ti i tvoje pravo
lice. Misao «ja jesam» krpica je za poliranje. Koristi je.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest i Svjesnost 39
Osoba nije Stvarnost
Poklonik: Najljubaznije te molimo a nam ispričaš kako si postigao samoostvarenje.
Maharaj: Ka su mi bile trieset četiri goine upoznao sam svoga gurua, a u trieset semoj goini
spoznao sam tko sam.
P: Što se ogoilo? Kakva je promjena nastupila?

M: Užitak i bol izgubili su vlast naa mnom. Osloboio sam se želje i straha. Shvatio sam a sam potpun i
a mi ništa nije potrebno. Viio sam a u oceanu čiste svijesti, na površini sveopde svjesnosti, nastaju i
iščezavaju bezbrojni valovi pojavnih svjetova koji nemaju ni početka ni kraja. Kao svjesnost, svi su oni ja.
Kao ogađaji, svi su oni moji. Postoji tajanstvena snaga koja se brine za njih, a to je svijest, sebstvo, život,
Bog - nije važno kakvo dete joj ime ati. Ona je osnova, temeljna pologa svega što jest, kao što je zlato
osnovni sastojak svih vrsta zlatnog nakita. I ona je tako neraskiivo naša! Ka se ime i oblik ovoje o
nakita, zlato postaje viljivo. Osloboite li se imena i oblika, onosno želja i strahova koje oni stvaraju, što
de vam ostati?
P: Ništavilo.
M: Točno, ostat de praznina. Ali, ta je praznina ispunjena o ruba. Ona je vječna mogudnost jer je
svjesnost vječna zbiljnost.
P: Misliš li po mogudnošdu na buudnost?
M: Prošlost, saašnjost i buudnost - sve je u njoj. I još beskonačno više.
P: Ali buudi a je praznina lišena svih saržaja, nije nam o velike koristi.
M: Kako to možeš redi? Bi li bez prekia u kontinuitetu moglo odi o ponovnog rođenja? Kako bi moglo
odi o obnove ka ne bi bilo smrti? Čak i mrak spavanja osvježava i pomlađuje. Ka ne bi bilo smrti,
zaglibili bismo u vječnoj senilnosti.
P: Ne postoji li besmrtnost?
M: Ka uočavamo a su život i smrt presuno važni jeno za rugo, va aspekta istog postojanja, to je
besmrtnost. Vidjeti kraj na početku i početak u kraju nagovještaj je besmrtnosti. Sasvim sigurno,
besmrtnost nije kontinuitet. Samo se proces promjene nika ne prekia. Ništa rugo ne traje vječno.
P: A svijest? Traje li ona vječno?
M: Svijest je izvan kategorije vremena. Vrijeme postoji samo u svjesnosti. Izvan svjesnosti nema ni
vremena ni prostora.
P: Unutar polja tvoje svjesnosti nalazi se i tvoje tijelo.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osoba nije Stvarnost 40
M: Naravno. Ali ne postoji ideja o «mojem» tijelu koje se razlikuje od drugih tijela. Ja koristim tijelo, ali
ono nije «moje». Koristim i um, ali on nije «moj». Um se sasvim dobro brine za tijelo i ja se u to ne trebam
upletati. Sve što treba učiniti obavlja se na normalan i priroan način. Ne moramo biti sasvim svjesni
svojih bioloških funkcija, ali ka nam se one pojave u mislima i osjedajima, željama i strahovima,
postajemo ih izrazito svjesni. l za mene su moje funkcije pretežno nesvjesne. Zatječem smoga sebe kako
razgovaram s ljuima ili kako nešto činim sasvim točno i primjereno, a a toga nisam osobito svjestan.
Izgleda kao da svoj tjelesni, buni život živim nesvjesno, reagirajudi spontano i ispravno.
P: Je Ii tvoja spontana reakcija posljeica samoostvarenja ili vježbe?
M: Obojeg. Preanost cilju utječe na to a počinješ živjeti čistim i urenim životom posvedenim traženju
istine i pomaganju ljuima, a prosvjetljenje čini plemenite vrline lakim a i spon tanima jer zauvijek uklanja
prepreke u obliku želja, strahova i pogrešnih ieja.
P: Znači Ii to a više nemaš želja i strahova?
M: Moja je sudbina bila da se rodi m kao priprost i običan čovjek, skroman sitan trgovac koji de stedi
veoma malo formalnog obrazovanja. Život mi je bio posve običan, ispunjen običnim željama i strahovima.
Ka sam, zahvaljujudi vjeri u svojega učitelja i pokoravanju njegovim riječima, spoznao što je moje stvarno
bide, prepustio sam svojoj ljuskoj priroi a se sama brine za sebe ok se njezina subina ne ispuni. S
vremena na vrijeme, u umu se dogodi neka stara reakcija, emocionalna ili mentalna, ali odmah biva
uočena i obačena. Naposljetku, okle go smo opteredeni osobnošdu izloženi smo njezinim sklonostima i
navikama.
P: Zar se ne plašiš smrti?
M: Ne, ved sam mrtav.
P: U kojem smislu?
M: Dvostruko sam mrtav. Mrtvo je moje tijelo i mrtav je moj um.
P: Hm, ne izgleaš baš kao a si mr tav!
M: To ti kažeš! Čini se a bolje o mene znaš u kakvom sam stanju.
P: Oprosti, ali ja te samo ne razumijem. Tvriš a si bestjelesan i bezuman, a ja viim a si pun života i
veoma oštrouman.
M: U tvojem mozgu i tijelu cijelo se vrijeme zbiva straho vito složen proces. Jesi li svjestan toga? Ne, uopde
nisi! Ipak, vanjskom promatraču čini se kao a se sve ovija inteligentno i svrhovito. Zašto ne prihvatiš
mogudnost a cjelokupni život neke osobe može potonuti aleko ispo praga svjesnosti, a i alje tedi
razumno i glatko?
P: Je li to normalno?
M: Što je normalno? Je li tvoj život, opsjenut željama i strahovima, ispunjen raspravama i borbom, lišen
smisla i raosti, normalan? Je li normalno a si pojačano svjestan tijela? Je li prirodno biti razdrt
osjedajima i izmučen mislima? Zravo tijelo i zrav um njihov vlasnik najčešde i ne percipira. Njegovu
pozornost i opažanje privuku samo povremeno, bolom ili patnjom. Zašto čovjek ne bi to proširio na
cjelokupni osobni život? Može funkcionirati ispravno i ogovarati uspješno i potpuno na sve što se
ogađa, bez ikakve potrebe a to ovee u sreište pozornosti. Ka samonazor postane našom rugom
priroom, usreotočujemo se na ublje razine postojanja i jelovanja.
P: Ne postajemo li tada roboti?
M: Ima li nečeg lošeg u jelovanju bez razmišljanja ka se rai o navikama ili ranjama koje se ponavljaju?
One se, u svakom slučaju, obavljaju automatski. Ali, postane li i takvo jelovanje kaotično, uzrokovat de
bol i patnju i zahtijevati pozornost. Svrha čistog i obro uređenog života jest upravo u tome a se čovjek
osloboi robovanja kaosu i a se riješi tereta tuge.
P: Čini se a si pobornik kompjutoriziranog života.
M: Što neostaje životu u kojem nema problema? Osobnost je samo oraz stvarnosti. Zašto n e bi bilo
prirodno i samo po sebi razumljivo da je odraz vjeran originalu? Treba li osoba imati vlastite planove? Ona
je očitovanje života i stoga de je on na njezinom putu i voditi. Kad jednom spoznaš da je osoba samo sjena
stvarnosti, a ne i stvarnost sama, prestat deš se izjeati i brinuti. Pristat deš na to a bueš vođen iznutra,
a tvoj de život postati putovanje u nepoznato.
Vrhovna Stvarnost, tijelo i um
Poklonik: Na temelju čega tvriš a nisi posve svjestan svoje okoline? Nama izgleaš izrazito živahno i
okretno. Ne možemo nikako povjerovati a se nalaziš u nekoj vrsti hipnotičkog stanja u kojem ništa ne
pamtiš. Naprotiv, čini nam se a imaš olično pamdenje. Kako shvatiti tvoju tvrnju a, što se tebe tiče,
svijet i sve što on uključuje ne posto ji?
Maharaj: U pitanju su različita gleišta. Vaš je um usmjeren na svijet, a moj na stvarnost. On je poput
mjeseca na dnevnoj svjetlosti. Kad sunce sja, mjesec je jedva vidljiv. Ili, obrati pozornost na način jeenja.
Hrane si svjestan samo dok ti je u us tima. Ali ka je jenom progutaš, više te se ne tiče. Sigurno bi ti bilo
naporno ka bi je morao imati na umu tako ugo ok je ne ostraniš iz tijela. Um mora privremeno biti
ukinut, to je uobičajeno - neprestana aktivnost bolesno je stanje. Univerzum radi sam od sebe, to znam.
Što bih rugo trebao znati?
P: Dakle, đnjanin zna što rai jeino ka svoj um usmjeri na to, a inače samo jeluje, bez osvrtanja.
M: Prosječan čovjek nije svjestan svog tijela kao takvog. Svjestan je svojih osjeta, osjedaja i misli. No, čak
se i ti procesi, ka se jenom postigne nevezanost, uklanjaju iz sreišta svjesnosti, nakon čega se oni
odvijaju spontano i bez napora.
P: Što je taa u sreištu svjesnosti?
M: Ono čemu ne možemo ati ni ime ni oblik zato što nema nikakvih s vojstava i jer se nalazi izvan
svjesnosti. Možeš to nazvati točkom u svjesnosti koja je ujeno izvan svjesnosti. Kao što je rupa u papiru
ujeno i na papiru, ali ipak nije o papira, tako je i vrhovna stvarnost u samom sreištu svjesnosti, ali je
ipak izvan svjesnosti. Čini se kao a u umu postoji otvor kroz koji navire svjetlost. No, taj otvor nije čak ni
svjetlost, ved jenostavno otvor.

P: Otvor je samo praznina, odsutnost.
M: Upravo tako. Sa stajališta uma to je isključivo otvor kroz koji u mentalni prostor ulazi svjetlost svijesti.
Svjetlost se sama po sebi može usporeiti jeino s krutom i gustom masom čiste svijesti, čvrstom poput
stijene, jenoličnom i nepromjenjivom, oslobođenom svih mentalnih obrazaca imena i oblika.
P: Postoji li veza između mentalnog prostora i vrhovnog prebivališta?
M: Potonje omoguduje postojanje umu, a um tijelu.
P: A što se nalazi izvan toga?

M: Evo jenog primjera. Neki poštovani jogin koji je savršeno ovlaao umijedem ugog života, u obi o
više o tisudu goina, dolazi k meni kako bi me poučio svojemu umijedu. Ja u potpunosti poštujem
njegova postignuda i iskreno im se ivim, ali sve što mu mogu redi jest: «O kakve mi je koristi ug život?
Ja se nalazim izvan vremena. Koliko go nečiji život bio ug, on nije ništ a drugo do trenutak i san,» Na isti
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Vrhovna Stvarnost, tijelo i um 43
način, ja sam izvan svih svojstava. Ona se pojavljuju i iščezavaju u mojoj svjetlosti, ali me ne mogu opisati.
Cijeli univerzum počiva na imenima i oblicima, utemeljen je na osobinama i njihovu razlikovanju, a ja sam
izvan toga. Svijet postoji zato što ja postojim, ali ja nisam svijet.
P: No, ti živiš u svijetu!
M: To ti kažeš! Ja znam a postoji svijet koji uključuje ovo tijelo i ovaj um, ali ja ih ne smatram «svojima» u
vedoj mjeri negoli ruge umove i tijela. Oni pos toje u vremenu i prostoru, ali ja sam izvan vremena i izvan
prostora.
P: Ali buudi a sve postoji zahvaljujudi tvojoj svjetlosti, nisi li ti stvoritelj svijeta?
M: Ja nisam ni mogudnost ni njezino ostvarivanje, ali ni njezino ostvarenje. U mojoj se svjetlosti
mogudnosti javljaju i nestaju kao zrnca prašine u sunčevoj zraci. Svjetlost osvjetljava zrnca, ali ne zavisi o
njih. Ne može se redi a ih je ona stvorila, pa čak ni a ih poznaje.
P: Postavljam ti pitanja, a ti ogovaraš na njih. Jesi li svjestan mojih pitanja i svojih odgovora?
M: Zapravo, ja ne čujem pitanja niti og ovaram na njih. U svi jetu ogađaja pitanje se ogađa, a ogađa se
i ogovor. Ništa se ne ogađa meni. Sve se naprosto ogađa.
P: A ti si svjedok?
M: Što znači biti svjeok? Puko znanje. Kišilo je i kiša je pre stala. Nisam pokisnuo. Znam da je paala kiša,
ali nisam bio ni najmanje uznemiren time. Samo sam bio svjeokom kiše.
P: Nama se čini a potpuno ostvarena osoba koja spontano prebiva u vrhovnoj stvarnosti jee, pije i
slično. Je li ona svjesna toga što čini?
M: Ono u čemu se svjesnost ogađa, a to je univerzalna svi jest ili um, nazivamo i eterom svjesnosti. Svi
objekti svjesnosti tvore univerzum. Ono što je izvan obojeg, a oboje poržava, jest vrhovna stvarnost,
stanje potpunog mira i tišine. Tko go ga ostigne, iščezava. Ne mogu ga osegnuti ni riječi ni um. Možeš
ga nazvati Bog, Parabruhman ili vrhovna stvarnost, ali sva ta imena daje mu um. To je bezimeno,
besaržajno i spontano stanje bez napora, s one strane bitka i nebitka.
P: Ali, ostaje li ostvarena osoba svjesna?
M: Kao što je univerzum tijelo uma, tako je i svjesnost tijelo vrhovne stvarnosti. Ona nije svjesna, ali
svjesnost iz nje izranja.
P: U mojim dnevnim aktivnostima mnogo se toga zbiva po navici, samo od sebe. Svjestan sam glavne
svrhe svojih aktivnosti, ali ne i svakog pokreta ponaosob. Kako se moja svjesnost širi i proubljuje, etalji
se sve više gube, ostavljajudi mi slobou samo za opdi pravac jelovanja. Ne ogađa li se nešto slično i
dnjaninu, samo u vedoj mjeri?
M: Na razini svjesnosti - da. U vrhovnoj stvarnosti - ne. To je stanje potpunosti i nedjeljivosti, jednostruka,
čvrsta opeka stvarnosti. Jeini način a ga spoznamo jest a njime budemo. Um ga ne može osegnuti. Ne
trebaju nam osjetila da bismo ga percipirali, ni um da bismo ga spoznali.
P: To je način na koji Bog upravlja svijetom.
M: Bog ne upravlja svijetom.
P: Ali tko to ona čini?
M: Nitko. Sve se ogađa samo o sebe. Ti postavljaš pitanja i pronalaziš ogovore. Čim postaviš pita nje,
ved znaš i ogovor. Sve je to igra svjesnosti u kojoj su sve pojele samo privine. Spoznati možeš jeino
ono što je lažno. Istinsko sebstvo moraš biti .
P: Postoji svjesnost koju svjeočimo i svjesnost koja svjeoči. Je li je ova druga svjesnost isto što i vrhovna
stvarnost?
M: Postoji dvoje - osoba i svjeok ili promatrač. Ka ih oživiš kao jeno te se uzigneš izna njih, u
vrhovnoj si stvarnosti. Tu stvarnost nije mogude percipirati jer ona omogudava percepciju. Nalazi se onkraj
bitka i nebitka. To nije ni zrcalo ni oraz u zrcalu. Ona je to što jest, bez vremena stvarnost, nevjerojatno
izržljiva i čvrsta.
P: Je li đnjanin svjedok ili vrhovna stvarnost?
M: On je vrhovna stvarnost, naravno, ali ga možemo smatrati i univerzalnim svjeokom.
P: Je li on i dalje osoba?
M: ok vjeruješ a si osoba, svugje viiš osobe . Osobe zapravo ne postoje, ved samo nizovi sjedanja i
navika. U trenutku prosvjetljenja osoba nestaje. Ientitet ostaje, ali ientitet nije osoba, on je saržan u
stvarnosti. Osoba sama po sebi ne postoji, ona je odraz u umu svjedoka, «jesamstvo», koji je i opet oblik
postojanja.
P: Je li vrhovna stvarnost svjesna?
M: Nije ni svjesna ni nesvjesna, kažem ti to iz iskustva.
2
P: Brahman je vrhovno znanje . Što je vrhovno znanje?
2
Prađnjanam brahma, poznata veska izreka
M: To je nesamosvjesno znanje života samog.
P: Je li to životna snaga, energija života, životnost?
M: Energija je na prvom mjestu jer sve je oblik energije. Svjesnost je najizdiferenciranija u budnom stanju,
nešto manje u snu, a najmanje tijekom spavanja. Potpuno je homogena u četvrtom stanju. Izna svega
toga jest neiskaziva, monolitna stvarnost, čista svijest, prebivalište đnjanina.
P: Porezao sam kažiprst i rana je zarasla. Koja ju je to mod iscijelila?
M: Mod života.
P: Kakva je to mod ?
M: To je svijest, sve je prožete njome.
P: Što je izvor te svijesti?
M: Svijest je izvor svega.
P: Može li postojati život bez svijesti?
M: Ne, ne može. Ali ni svijest bez života. To je voje jeno, maa samo Krajnost uis tinu jest. Sve su ostalo
imena i oblici. okle go si vezan za ieju a postoji samo ono što ima ime i oblik, činit de ti se a vrhovna
stvarnost ne postoji. Ka shvatiš a su sva imena i oblici prazne školjke bez ikakva saržaja te a ono što je
stvarno nema ni imena ni oblika, a je to čista energija života i svjetlost svijesti, stedi deš mir i uroniti u
uboku tišinu stvarnosti.
P: Ako su vrijeme i prostor samo obmana, a ti si izvan toga, molim te a mi kažeš kakvo je vrijeme u New
Yorku. Je li toplo ili kiši?
M: Kako ti to mogu redi? Za takve je stvari potrebno posebno vježbati. Ili naprosto otputovati u New York.
Ja mogu biti potpuno siguran da sam izvan vremena i prostora, a ipak sam nesposoban da se snagom volje
premjestim u oređenu točke vremena i prostora. Nemam dovoljno interesa za to. Ne vidim svrhe u tome
a se povrgnem posebnim vježbama joge. Samo sam čuo a postoji gra po imenu New York . Za mene je
to riječ. Zašto bih trebao znati više o onog što riječ prenosi? Svaki atom mogao bi biti jedan univerzum,
jenako složen kao što je i naš. Moram li poznavati svaki o njih? Mogao bih, ka bih vježbao.
P: U čemu sam pogriješio ka sam ti postavio pitanje o vremenu u New Yorku?
M: Svijet i um stanja su postojanja. Vrhovna stvarnost nije stanj e. Ona prožima sva stanja, ali nije stanje
nečeg rugog. U cijelosti je ne uzrokovana, neovisna, potpuna, izvan vremena i prostora, onkraj uma i
materije.
P: Po kojim ga znakovima prepoznaješ?
M: Rai se upravo o tome a ono ne ostavlja tragove. Nema ničega po čemu bih ga mogao prepoznati.
Ono se mora vidjeti neposredno, odbacivanjem svake potrage za znakovima i pristupima. Kad o baciš sva
imena i oblike, stvarnost je tvoja. Ne trebaš je više tražiti. Mnogostrukost i raznovrsnost samo su igra uma.
Stvarnost je jedna.
P: Ne ostavlja li stvarnost nikakve okaze svojega postojanja, o njoj se ne može govoriti.
M: Ona jest i ne može se zanijekati. uboka je i neobjašnjiva, tajna na tajnama, ali ona jeina je st, dok se
sve ostalo samo ogađa.
P: Je li ona Neznanost?
M: Ona je onkraj obojeg, i znanog i neznanog. Ali radije bih rekao da je znana nego neznana. Naime, kad
go se nešto spoznaje, spoznaje se stvarnost.
P: Je li tišina svojstvo stvarnosti?
M: Ne, i ona je svojstvo uma. Sva stanja i okolnosti pripadaju umu.
P: Gdje se u svemu tome nalazi samadhi ?
M: Kaa se ne služiš svojom svjesnošdu, to je samadhi . Um samo treba ostaviti po strani i ne željeti ništa,
ni od svojega tijela ni od svojega uma.
Pojave i Stvarnost
Poklonik: Neprestano nam govoriš a ogađaji nemaju uzroka. Nešto se jenostavno ogoi , a samom se
ogađaju ne može pripisati neki poseban uzrok. No, nevojbeno je a sve ima uzrok ili čak više uzroka.
Kako mogu prihvatiti a ogađaje u mojem životu ništa ne uzrokuje?
Maharaj: S najviše točke gleišta svijet nema uzroka.
P: Ali, kakvo je tvoje iskustvo?
M: Ono što postoji nije ničim uzrokovano. To vrijei i za svijet.
P: Ne pitam te ja za uzroke koji su doveli do stvaranja svi jeta. Tko je viio stvaranje svijeta? On bi čak
mogao biti bez početka i postojati ouvijek. Ali ja ne govorim o svijetu. Smatram a on na neki način
postoji. No, svijet sarži toliko mnogo ogađaja. Zacjelo svaki o njih mora imati jean ili više uzroka.
M: Ka jenom u vremenu i prostoru stvoriš svoj svijet u kojem postoji uzročnost, taa si prinuđen tražiti i
nalaziti uzroke za sve što u njemu postoji. Postavljaš pitanje i namedeš mu ogovor.
P: Moje je pitanje veoma jenostavno: viim mnogo različitih pojava i razumijem a svaka o njih mora
imati uzrok ili čak velik broj uzroka. Ti tvriš a one nemaju uzroka - s tvoje točke gleišta. Ali, za tebe
ništa nema bitka te se stoga pitanje o uzroku ne može ni pojaviti. Pa ipak čini se a priznaješ postojanje
stvari, ali im niječeš uzročnost. To je ono što ne mogu shvatiti. Ka jenom prihvatiš a stvari postoje,
zašto obijati a su nečim uzrokovane?
M: Ja viim jeino svjesnost i znam a je sve što postoji svjesnost kao što ti znaš a slike na kinoplatnu
nisu ništa rugo o svjetlost.
P: Pa ipak pokreti svjetlosti imaju uzrok.
M: Svjetlost se uopde ne pomiče. Veoma obro znaš a je taj pokret obmana, slije prekia i rasporea
boja. Ono što se pokrede jest film - a on je u stvari um.
P: To ne okazuje a slika nema uzroka. Postoji film, a jenako tako postoje i glumci, tehničari, reatelj,
proucent, različiti proizvođači. Svijetom upravlja uzročnost. Sve je međusobno povezano.
M: Naravno, sve je međusobno povezano i zbog toga sve ima bezbrojne uzroke. Cjelokupni univerzum
prionosi postojanju i najmanje stvari. Nešto je takvo kakvo jest upravo zato što je svij et takav kakav jest.
Pokušaj uvijeti a se ti baviš zlatnim nakitom, a ja zlatom. Između različitih vrsta nakita nema uzročno-
posljeičnih veza. Ka rastališ jean koma a bi napravio rugi, između njih više nema uzročno -
poslieične veze. Zajenički im je faktor zlato. Ali ne možeš redi a je zlato uzrok. Ono se ne može nazvati
uzrokom zato što ne uzrokuje ništa osim sebe. Zlato se oražava u umu kao «ja jesam», kao oređeno ime
i oblik nakita. Pa ipak je sve to samo zlato. Na isti način stvarnost sve čini mogudim, ali ipak iz nje ne olazi
ništa što neku stvar čini takvom kakva jest, onosno ni njezino ime ni oblik.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Pojave i Stvarnost 48
Ali zašto se toliko brinuti zbog uzročnosti? Zašto bi uzroci bili važni, ka su sve stvari same po sebi
prolazne? Neka nastane što nastaje i neka nestane što nestaje - zašto se vezivati za stvari i istraživati
njihove uzroke?
P: S relativne točke gleišta sve mora imati uzrok.
M: O kakve ti je koristi relativna točka gleišta ka sve možeš sagleati sa stajališta apsolutnoga? Zašto
se vradati na relativno? Plašiš li se apsoluta?
P: a, plašim se. Strah me a bih se mogao uljuljkati u svoju takozvanu «apsolutnu» sigurnost. U
svakonevnom životu apsolutno ne pomaže. Ka trebaš košulju, moraš kupiti platno, potražiti krojača i
slično.
M: Sve što govoriš oaje tvoje neznanje.
P: A kako na to gleda onaj koji zna?
M: Postoji samo svjetlost i svjetlost je sve. Sve je ostalo samo slika sačinjena o svjetlosti. Slika je u
svjetlosti i svjetlost je u slici. Život i smrt, sebstvo i nesebstvo - odbaci sve te ideje jer ti nisu ni od kakve
koristi.
P: S koje točke gleišta zapravo niječeš uzročnost? S relativne točke gleišta - univerzum je uzrok svega.
Sa stajališta apsoluta - ničega nema.
M: Iz kojega stanja ti postavljaš pitanje?
P: Iz svakodnevnoga budnog stanja, onog jedinog u kojem se takve rasprave mogu odigravati.
M: U bunom stanju i nastaju svi problemi jer takova je njegova priroa. Ali nisi uvijek u njemu. Što
obroga možeš učiniti u stanju u koje iznenaa ulaziš i iz kojeg bespomodno izlaziš? Može li ti pomodi
spoznaja a su pojave uzročno -posljeično povezane, kakvima ti mogu izgleati u tvom bunom stanju?
P: Svijet i budno stanje pojavljuju se i nestaju zajedno.
M: Ka je um miran, u potpunosti spokojan, nema više bunog stanja.
P: Riječi kao što su Bog, univerzum, cjelina, apsolut i vrhovna stvarnost samo stvaraju buku u zraku buudi
a se u njima ne ogađa nikakvo jelovanje.
M: Postavljaš pitanja na koja sam možeš ogovoriti.
P: Nemoj me obijati na takav način! Tako olako počinješ govoriti o cjelini, univerzumu i sličnim
imaginarnim pojmovima! Nažalost, oni ne mogu iskrsnuti pa ti zabraniti a ih spominješ. Mrzim ta
neogovorna uopdavanja! A ti ih voliš poistovjedivati sa sobom. Bez uzročnosti ne bi bilo rea i ne bi bilo
mogude nijeno svrhovito jelovanje.
M: Želiš li ti saznati sve uzroke svih ogađ aja? Je li to mogude?
P: Znam a to nije mogude! Ja samo želim znati postoje li uzroci za ono što se ogađa i može li se utjecati
na to?
M: a bi utjecao na ogađaje, ne moraš poznavati njihove uzroke. Kakav si to zaobilazni put izabrao! Nisi li
ti početak i kraj svakog ogađaja? Utječi na njega ved na samom izvoru.
P: Svakoga jutra kupujem novine i u očajanju čitam kako svijet prolazi kroz različite vrste patnje.
Siromaštvo, mržnja i ratovi nastavljaju se nesmanjenom žestinom. Moja su pitanja nastala zbog činjenice
a postoji patnja, onosno iz želje a joj pronađem uzrok i lijek. Nemoj obaciti to što govorim i tvriti a
zastupam buizam! Ne želim a mi nalijepiš bilo kakvu etiketu. Tvoja nepopustljivost što se tiče uzročnosti
uništava svaku nau a de se svijet ikaa promijeniti.
M: Zbunjen si jer vjeruješ a si ti u svijetu, a ne a je svijet u tebi. Tko je ošao prvi, ti ili tvoji roitelji?
Zamišljaš a si se roio u oređeno vrijeme na oređenom mjestu, a imaš oca i majku, tijelo i um. To je
tvoj grijeh i tvoja velika nesreda! Sasvim sigurno možeš promijeniti svoj svijet bueš li raio na tome. Svim
srestvima rai a to postigneš. Tko te sprječava? Ja te nikaa nisam obeshrabrivao. Pusti uzroke na miru.
Ti si stvorio ovaj svijet i ti ga možeš i promijeniti.
P: Svijet bez uzroka u potpunosti je izvan mog nadzora.
M: Naprotiv, imaš sasvim ovoljno modi a promijeniš svijet čiji si ti jeini izvor i temelj. Ono št o je
jenom stvoreno uvijek se može uništiti i stvoriti ponovno. Sve de se ogoiti onako kako želiš po
uvjetom a to zaista želiš.
P: Sve što želim znati jest kako spriječiti patnju u svijetu.
M: Ti si je stvorio svojim željama i strahovima i moraš se nositi s njom. Sve je to zbog toga što si zaboravio
vlastiti bitak. ajudi stvarnost slici na platnu, počeo si voljeti ljue na njoj, patiti zbog njih i tražiti načine
a ih spasiš. To jenostavno ničemu ne voi. Moraš početi o sebe, nema rugog puta. Ra i, naravno!
Nema ničeg lošeg u rau.
P: Čini se a tvoj univerzum sarži sva moguda iskustva. Pojeinac ie u njemu svojim putem,
oživljavajudi različita ugona i neugona stanja. Ona izbacuju na površinu pitanja i traganja koja šire
njegove vidike i omoguduju mu a se uzigne izna svojeg uskog svijeta koji je sam stvorio te je stoga
ograničen i usmjeren isključivo na njega. Taj se osobni svijet vremenom može promijeniti. No, univerzum
je bezvremen i savršen.
M: Zamijeniti pojavu za stvarnost jest bolan grijeh i uzrok svih nevolja. Ti si sveprožimajuda, vječna i
bezgranična stvaralačka svijest - svjesnost. Sve je rugo vezano samo za oređeni pros tor i privremeno je.
Nemoj zaboraviti što si. U međuvremenu rai koliko ti srce želi. Ra i znanje moraju idi ruku pod ruku.
P: Imam osjedaj a uhovni razvoj nije u mojim rukama. Stvaranje vlastitih planova i njihovo provođenje u
jelo nije me nikamo ovelo. Samo trčim u krugovima oko samog sebe. Ka Bog bue smatrao a je plo
sazrio, ubrat de ga i pojesti. Učini li Mu se neki plo zelenim, ostavit de ga na rvetu svijeta za neki rugi
dan.
M: Misliš li a te Bog poznaje? Pa On ne poznaje ni svijet.
P: Tvoj Bog rukčiji je o mog. Moj je Bog milosran i pati za jedno s nama.
M: Moliš se a spasiš jenog ok tisude umiru. A ka bi svi prestali umirati, na zemlji ne bi više bilo mjesta.
P: Ja se ne plašim smrti. Brinem se zbog patnje i tuge na svijetu. Moj je Bog jenostavan i prilično
bespomodan. U njegovoj modi nije prisiliti nas a postanemo muri. On samo trpi i čeka.
M: Ako ste i ti i tvoj Bog toliko bespomodni, ne proizlazi li iz toga a je svijet slučajan? A ako je tako, jeino
što možeš učiniti jest a se uzigneš izna njega.
Mudrac
Poklonik: Ništa se ne može učiniti bez Božje modi. Čak ni t i ne bi ovdje sjedio i razgovarao s nama da nema
Njega.
Maharaj: Nesumnjivo, sve je Njegovo djelo. No, što to meni znači buudi a ja ne želim ništa? Što mi Bog
može arovati ili ouzeti? Ono što je moje jest moje i bilo je moje i ka Boga nije bilo. Nar avno, to je
veoma silna, mala stvar, jelid - osjedaj «ja jesam», činjenica da postojim. To je moje mjesto, nitko mi ga
nije dao. Zemlja je moja, a ono što raste na njoj Božje.
P: Je li ti Bog dao tu zemlju u najam?
M: Bog je moj poklonik i sve je učinio za mene.
P: Ne postoji li Bog koji je odvojen od tebe?
M: Kako bi to bilo mogude? «jesamstvo» je korijen, Bog je rvo. Koga bih ja to trebao štovati i rai čega?
P: Jesi li ti Božji poklonik ili cilj kojem je poklonikova ljubav usmjerena?
M: Nijedno od toga, ja sam ljubav prema Bogu.
P: U svijetu nema dovoljno ljubavi prema Bogu.
M: Opsjenut si popravljanjem svijeta. Vjeruješ li uistinu a svijet samo na tebe čeka a bi bio spašen?
P: Ja samo ne znam koliko mogu napraviti za svijet. Sve što mogu jest pokušati pomodi. Bi li ti volio a
učinim nešto rugo?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Mudrac 51
M: Da nema tebe, bi li svijet postojao? O svijetu znaš sve, a o sebi ništa. Ti si oruđe svojega raa, nemaš
nijeno rugo. Zašto se najprije ne pobrineš za oruđe, a potom počneš misliti o svi jetu?
P: Ja mogu čekati, ali svijet ne može.
M: Ne zapitaš li se tko si, ostavit deš svijet a čeka.
P: A što to?
M: Nekoga tko ga može spasiti.
P: Bog upravlja svijetom, Bog de ga spasiti.
M: To ti kažeš! Je li Bog ošao k tebi i rekao ti a je On stvori o svijet te da je svijet Njegova briga, a ne
tvoja?
P: Zašto bi svijet morao biti isključivo moja briga?
M: Razmisli malo. Poznaje Ii svijet u kojem živiš itko rugi osim tebe?
P: Ti ga poznaješ. Svi ga poznaju.
M: Je li itko izvan tvojeg svijeta ošao a ti to kaže? I ja i svi rugi samo se pojavljujemo i nestajemo u
njemu. Svi mi ovisimo o tvojoj milosti.
P: To ne može biti tako strašno! Ja postojim u tvojem svijetu, kao što i ti postojiš u mojem.
M: Nemaš okaza o postojanju mog svijeta. U potpunosti si obavijen svijetom koji si sam stvorio.
P: Shvadam. Obavijen sam potpuno, ali a li i beznano?
M: U zatvoru tvojega svijeta pojavio se čovjek koji ti govori a svijet bolnih kontraikcija koji si sam stvorio
nije ni trajan ni stalan te da je utemeljen na zablui. On te moli a izađeš iz njega na isti način na koji si
ušao. Ušao si u svijet zaboravljajudi tko si, a izidi deš iz njega ka spoznaš sebe kakav uistinu jesi.
P: Kako de to utjecati na svijet?
M: Ka se osloboiš svijeta, modi deš konačno učiniti nešto s njim. Sve ok si njegov zarobljenik,
bespomodan si a ga promijeniš. Naprotiv, sve što činiš samo pogoršava situaciju.
P: Ispravno de me jelovanje osloboiti.
M: Ispravno jelovanje nesumnjivo de te učiniti sretnijim i pretvorit de tvoj svijet u ugodnije mjesto. Ali
kakva je korist o toga? Takav svijet nije stvaran i nede trajati vječno.
P: Bog de pomodi.
M: Bog mora znati a postojiš a bi ti pomogao. Ali tvoj svijet i ti samo ste san. I u snu možeš patiti u
agoniji. No, nitko to n e zna i nitko ti ne može pomodi.
P: Znači li to a sva moja pitanja, traganja i proučavanja nisu ni o kakve koristi?
M: Ti si nalik čovjeku kojemu je ved osta spavanja pa se počeo prevrtati u snu. Prevrtanje nije uzrok
buđenja, ali je njegov rani znak. No, ne smiješ postavljati beznačajna pitanja na koja ved znaš ogovor.
P: Kako du obiti pravi ogovor?
M: Tako što deš postaviti pravo pitanje - ali ne verbalno, nego tako što deš se osmjeliti i zaživjeti u sklau
sa svojim svjetlom. Čovjek koji je spreman umrijeti za istinu sigurno de o nje odi.
P: Imam još jeno pitanje. Postoje osoba, spoznavatelj osobe i svjeok. Jesu li spoznavatelj i svjeok jeno
te isto ili su to dva odvojena stanja?

M: Jesu li spoznavatelj i svjedok dvoje ili jedno? Kad spoznavatelja viimo ovojeno o onoga što
spoznaje, svjeok stoji sam. Ka ono što se spoznaje i onoga koji spoznaje oživljavamo istovjetnima, i
svjedok postaje jedno s njima.
P: Tko je đnjanin, svjedok ili vrhovna stvarnost?
M: Đnjanin je vrhovna stvarnost, ali i svjedok. On je bitak i svijest. U odnosu na svjesnost on je svijest, a u
odnosu na univerzum čisti bitak.
P: A što je s osobom? Tko prvo nastaje, osoba ili spoznavatelj?
M: Osoba je prava malenkost. Saašnjost koja se trenutačno ogađa složena je cjelina za koju se ne može
redi a postoji sama po sebi. okle go je ne percipiramo, ona zapravo i ne postoji. Ta saašnjost nije
ništa rugo o sjena uma, ukupni zbir svih sjedanja. Čisti bitak oražava se u zrcalu uma kao spoznaja. Ono
što je spoznato uzima lik osobe, a temelji se na sjedanjima i navikama. To je samo sjena ili projekcija
spoznavatelja na platnu uma.
P: Postoji zrcalo, postoji odraz, ali gdje je sunce?
M: Sunce je vrhovna stvarnost.
P: Ona mora biti svjesna.
M: Ona nije ni svjesna ni nesvjesna. Nemoj razmišljati o njoj u okviru pojmova svjesnog i nesvjesnog.
Vrhovna je stvarnost život koji sarži oboje, a ujeno oboje i nailazi.
P: Život je toliko inteligentan. Kako bi mogao biti nesvjestan?
M: Ka postoji pogreška u sjedanju govoriš o nesvjesnosti. Uistinu postoji samo svjesnost. Život je
svjestan, svjesnost je živa.
P: Čak i kamenje?
M: Čak je i kamenje svjesno i živo.
P: Zabrinjava me što sam sklon nijekati postojanje onog što ne mogu zamisliti.
M: Bio bi mudriji da zan iječeš postojanje onoga što zamišljaš. Jer nestvarno je baš ono što zamišljamo.
P: Je li sve što se može zamisliti nestvarno?
M: Zamišljanje koje se temelji na pamdenju nestvarno je. Buudnost nije posve nestvarna.
P: Koji je io buudnosti stvaran, a koji nije?
M: Stvarno je ono što ne očekujemo i što ne možemo previdjeti.
Beželjnost kao najveće blaženstvo
Poklonik: Sreo sam mnogo prosvijetljenih ljui, ali još nika i oslobođenu osobu. Jesi li ti naišao na nekog
takovog? Znači li oslobođenje, među ostalim, i obacivanje tijela?
Maharaj: Što je za tebe prosvjetljenje, a što oslobođenje?
P: Za mene je prosvjetljenje čuesno iskustvo mira, obrote i ljepote u kojem svijet ima smisao, u kojem
postoji sveprožimajude jeinstvo saržaja i biti. Iako takvo stanje nije trajno, ne možeš ga više zaboraviti.
Ono blista u umu kao sjedanje i kao čežnja. Znam o čemu govorim jer sam imao takvih iskustava.
Oslobođenje je neprestano prebivanje u tom preivnom stanju. Stoga me zanima je Ii oslobođenje spojivo
s opstankom tijela?
M: Što nije u reu s tijelom?
P: Tijelo je slabo i kratkoga je vijeka. Ono stvara potrebe i želje i u velikoj mjeri ograničava pojeinca.
M: Pa što ona? Neka tjelesno izražavanje bue ograničeno. Oslobođenje porazumijeva oslobađan je
sebstva o lažnih i samonametnutih ieja. Ono nije saržano u nekom posebnom iskustvu, koliko go
veličanstveno bilo.
P: Traje li oslobođenje zauvijek?
M: Sva su iskustva ograničena vremenom. Sve što ima početak, mora imati i kraj.
P: Znači li a to a oslobođenje u mom smislu riječi ne postoji?
M: Naprotiv, pojedinac je uvijek slobodan. Ti si i svjestan i sloboan a bueš svjestan. Nitko ti to ne može
ouzeti. Poznaješ li uopde sebe kao nekoga tko ne postoji ili nije svjestan?
P: Mogude je a se toga ne sjedam, što ne opovrgava činjenicu a povremeno nisam nesvjestan.
M: Zašto se o iskustva ne bi okrenuo prema onome tko ga proživljava pa spoznao svu važnost jeine
istinite tvrnje koju možemo izredi: «ja jesam»?
P: Kako se to čini?
M: Ovdje nema mjesta pitanju «kako». Samo imaj neprestano na umu osjedaj «ja jesam» i uranjaj u njega
sve ok tvoj um i taj osjedaj ne postanu jeno. Učestalim ponavljanjima naidi deš na ogovarajudu
ravnotežu između pažnje i prianjanja te de se tvoj um čvrsto uteme ljiti u misli-osjedaju «ja jesam». Što go
bueš mislio, govorio ili činio, taj osjedaj nepromjenjivog i sudutnog bitka bit de vječno prisutna pozaina
tvojega uma.
P: A to nazivaš osloboenjem?
M: To nazivan, prironim stanjem. Što je loše u bivanju, sp oznavanju i jelovanju koje teče bez napora i
raosno? Zašto to smatraš toliko neobičnim a očekuješ trenutno uništenje tijela? Što nije u reu s
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Beželjnost kao najvede blaženstvo 55
tijelom a bi moralo umrijeti? Promijeni stav prema svome tijelu i ostavi ga na miru. Nemoj ga tetošiti, ali
ga nemoj ni mučiti. Samo ga pusti a rai, a vedinu vremena i ispo praga svjesne pažnje.
P: Neprestano me proganjaju sjedanja na moja prekrasna iskustva. Želim a mi se vrate.
M: Ne možeš ih imati baš zato što ih toliko želiš. Stanje žunje sprječava postizanje dubokih iskustava.
Ništa vrijedno ne može se ogoiti u umu koji točno zna što hode. To je zato što ništa o onoga što um
može preočiti i željeti nije o velike vrijenosti.
P: Što je ona vrijeno željeti?
M: Želi ono najbolje - najvede blaženstvo i najvedu slobou. Najvede je blaženstvo beželjnost, oslobođenje
o želja.
P: Sloboa za kojom čeznem nije oslobođenje o želja. Želim slobou a ispunim svoje čežnje.
M: Imaš slobou a ispuniš svoje čežnje. Zapravo, ništa rugo ni ne raiš.
P: Truim se, ali nailazim na prepreke koje me ovoe o očaja.
M: Svladaj ih.
P: Ne mogu, previše sam slab.

M: Što te čini slabim? Oakle ta slabost? rugi ispunjavaju svoje želje, a ti ne. Što je razlog tome?
P: Vjerojatno nemam dovoljno energije.
M: Što se ogoilo s njom? Kamo je nestala? Nisi li je raspršio na prevelik broj proturječnih želja i poriva?
Nažalost, ne posjeuješ bezgraničan izvor energije.
P: Zbog čega?
M: Zato što su tvoji ciljevi mali i beznačajni. Ne traže više. Samo je Božja energija bezgranična, i to zato što
On ništa ne želi za Sebe. Bui poput Njega i sve de ti se želje ostvariti. Što de tvoji ciljevi biti viši, a želje
bezgraničnije, imat deš više energije za njihovo ispunjenje. Želi obrobit svima i univerzum de ti postati
suradnikom. Bueš li težio samo vlastitom užitku, morat deš ga stedi teškom mukom. Prije negoli nešto
poželiš, moraš to zaslužiti.
P: Stuiram filozofiju, sociologiju i peagogiju. Čini mi se a bih se morao malo više mentalno razviti prije
negoli počnem sanjati o samoostvarenju. Jesam li na pravom putu?
M: Specijalizirano znanje iz nekog poručja potrebno nam je a bismo mogli zarađivati za život. Opde
znanje prionosi razvoju uma, u to nema sumnje. Ali namjeravaš li cijeli život protratiti na gomilanje
znanja, taa oko sebe graiš zi. a bi se uzignuo izna uma, ne trebaš ga nakrcati gomilom poataka.
P: Što bih ona trebao učiniti?
M: Ne vjeruj umu i transcendiraj ga.
P: Što du nadi onkraj uma?
M: Neposredno iskustvo bitka, spoznaje i ljubavi.
P: Kako se može naidi um?
M: Postoji mnogo polazišnih točaka, a sve voe k istome cilju. Možeš početi s nesebičnim raom, oričudi
se njegovih plodova. Nakon toga počni oustajati o razmišljanja i završi s obacivanjem svih želja.
Operativni je ovdje faktor odricanje (tjaga). Ili pak možeš nastojati a te ne optereduje ništa o onoga što
želiš, o čemu misliš i što raiš te samo prebivati u misli -osjedaju «ja jesam» ok se on u tvom umu čvrsto
ne utemelji. Neka ti se ogađaju najrazličitija iskustva - ostani neuznemiren njima, u sigurnoj spoznaji da je
sve što se može percipirati prolazno, a da je jedino «jesamstvo» trajno.
P: Ne mogu cijeli svoj život posvetiti takvim vježbama. Imam užnosti koje moram reovno obavljati.
M: Ni u kom slučaju nemoj zanemariti svoje užnosti. jelovanje u koje nisi uključen emocionalno i koje
svima donosi obrobit, a a pritom ne uzrokuje patnju, nede te vezati. Možeš se angažirati u različitim
pravcima i raditi s golemim veseljem, ali iznutra ostani slobodan i miran. Neka ti um bude nalik zrcalu koje
sve oražava, a ništa ga ne otiče.
P: Je li takvo stanje mogude ostvariti?
M: Ne bih govorio o tome, ka to ne bi bilo mogude. Zašto bih se bavio fantazijama?
P: Svi citiraju svete tekstove.
M: Oni koji poznaju samo svete tekstove uistinu ne znaju ništa. Znati znači biti . Znam o čemu govorim. Ne
tvrim to na temelju onoga što sam pročitao ili čuo o rugih.
P: Ja stuiram sanskrt po vostvom jenog profesora, ali u stvari jeino čitam svete tekstove. Tražim
oslobođenje i ošao sam ovamo kako bih obio vostvo koje mi je potrebno. Najljubaznije te molim a mi
kažeš što trebam raiti.
M: Zašto to pitaš mene, kaa si ved pročitao svete tekstove?

P: Sveti tekstovi aju opdenite smjernice, ok pojeinac treba osobne upute.
M: Tvoj vrhunski učitelj (sadguru) jest tvoje sebstvo. Vanjski učitelj ili guru puki je smjerokaz. Jeino tvoj
unutarnji učitelj može idi s tobom o cilja zato što on jest cilj.
P: o unutarnjeg učitelja nije lako odi.
M: Buudi a je on u tebi i s tobom, poteškode ne mogu biti ozbiljne. Zagleaj se u sebe i nadi deš ga.
P: Ka se zagleam u sebe nailazim na osjete i percepcije, misli i osjedaje, želje i strahove, sjedanja i
očekivanja. Uronjen sam u taj oblak i zbog njega ne viim ništa rugo.
M: Taj koji sve ovo vii, pa i ništavilo, unutarnji je učitelj. On jeini uistinu jest, ok sve rugo samo izglea
kao da jest. On je tvoje sebstvo (svarupa), tvoja naa i jamstvo sloboe. Nađi ga, čvrsto se veži za nj i bit
deš spašen i siguran.
P: Vjerujem ti, ali ka go ođe o stvarnog približavanja tom unutarnjem sebstvu, otkrivam a ono bježi
od mene.
M: Gje je nastala misao «ono bježi o mene»?
P: U umu.
M: A tko poznaje um?
P: Svjedok uma.
M: Je li ti itko prišao pa rekao: «Ja sam svjeok tvojega uma.»?
P: Naravno a nije. On bi samo bio još jena ieja u mojem umu.
M: Tko je onda taj svjedok?
P: Ja sam svjedok.
M: akle, ti poznaješ svjeoka jer si ti taj svjeok. Ne moraš ga vijeti pre sobom. Iz toga ponovno
proizlazi a je biti isto što i znati.
P: Shvadam a sam ja svjeok, sama svijest. Ali što obivam time?
M: Kakvo pitanje! Kakvu vrstu obiti očekuješ? Znati što jesi - nije Ii to dovoljna dobit?
P: Kakva je svrha znanja o sebstvu?
M: Ono ti pomaže a razumiješ što nisi i rži te poalje o lažnih ieja, želja i jelovanja.
P: Ako sam ja isključivo svjeok, što više uopde znače obro i loše?
M: obro je ono što ti pomaže a spoznaš sebe, a loše ono što te u tome sprječava. Blaženstvo je znati
svoje sebstvo, a patnja zaboraviti ga.
P: Je li svjedok-svjesnost istinsko sebstvo?
M: To je odraz stvarnosti u umu ( buddhi ). Stvarnost je onkraj toga. Svjedok predstavlja vrata kroz koja
ulaziš u stvarnost.
P: Što je meitacija?
M: Meitacija je prepoznavanje lažnog kao lažnog. To se pre poznavanje mora odvijati sve vrijeme.
P: O nas se traži a reovno meitiramo.
M: Meitirati znači svakonevno provoiti vježbe razlučivanja istinitoga o lažnog i obacivati lažno.
Meitirati možeš početi na mnogo načina, ali svi se oni na kraju stapaju u jean.
P: Molim te, reci mi koji je najkradi put o oslobođenja?
M: Nema kradeg ili užeg puta, nego su neki ljui više, a neki manje ozbiljni. Mogu ti redi kako je to bilo sa
mnom. Bio sam jednostavan čovjek, ali vjerovao sam svojemu guruu. Činio sam sve što bi mi guru rekao.
On je tražio o mene a se usmjerim na «jesamstvo» i ja sam to činio. Rekao mi je a sam ja ono što se
nalazi onkraj svega što se može percipirati ili pojmiti. Povjerovao sam mu. Preao sam mu i srce i ušu,
cjelokupnu pažnju i sve vri jeme koje sam imao na raspolaganju. Morao sam raiti kako bih oržao na
životu svoju obitelj. Posljeica moje vjere i ozbiljnog zalaganja bila je spoznaja stvarnog sebstva u roku o
tri goine. Možeš izabrati bilo koji put, samo ako ti ogovara. Tvoja de oz biljnost odrediti brzinu i stupanj
napretka.
P: Zar nemaš baš nikakvog naputka za mene?
M: Utemelji se čvrsto u svijesti «ja jesam». To je početak, a ujeno i kraj svih nastojanja.
Sveprisutnost
Poklonik: Najvede su modi uma razumijevanje, inteligencija i uvi. Čovjek posjeuje tri tijela: fizičko,
mentalno i kauzalno. Fizičko tijelo oražava njegovo bide, mentalno njegovu sposobnost spoznavanja, a
kauzalno radosnu kreativnost. Naravno, sve su to različiti oblici svjesnosti, ali se čini kao a su ovojeni, s
vlastitim osobinama. Inteligencija (buddhi ) oraz je modi spoznaje (dit ) u umu. Ona mu omoguduje
spoznavanje. Što je inteligencija briljantnija, to je naše znanje šire, ublje i istinitije. Funkcija je
inteligencije spoznavanje različitih pojava, ljui i samog sebe. Zanja je o njih najvažnija jer u sebi sarži
prethone vije. Pogrešno razumijevanje samoga sebe i svijeta ovoi o lažnih ieja i želja, što pak voi u
ropstvo. Ispravno razumijevanje samog sebe nužno je za oslobođenje o iluzije. Ja sve to teoretski
razumijem, ali kad na red stigne praksa, otkrivam a sam se beznano zapleo u svoje stare i pogrešne
odgovore na situacije i ljue te a na taj način samo ublje tonem u ropstvo. Život je prebrz za moj tup i
spor um. Razumijem, ali p reviše kasno, ka se stara pogreška ved ponovila.
Maharaj: U čemu je zapravo tvoj problem?
P: Morao bih odgovarati na život, ne samo inteligentno, ved i veoma brzo. Ne mogu biti brz ako to nije
savršeno spontano. Kako a ostvarim takvu spontanost?
M: Zrcalo ne može ništa učiniti a bi privuklo sunce. Može samo oržavati svoj sjaj. Čim je um spreman,
sunce u njemu zasja.
P: Pripada li svjetlost sebstvu ili umu?
M: I jednome i drugome. Sama po sebi ona je ne uzrokovana i nepromjenjiva, ali postaje obojena umom
ovisno o tome kako se on krede i mijenja. To je veoma slično projekciji filma u kinu. Svjetlost nije u filmu,
ali film aje boju svjetlosti te, prekiajudi je, stvara iluziju kretanja.
P: Jesi li ti saa u savršenom stanju?

M: Savršenstvo je stanje čistog uma. Ja se nalazim onkraj uma, kakvo go a je njegovo stanje, čisto ili
nečisto. Svijest je moja priroa. U konačnici, ja sam onkraj bitka i nebitka.
P: Hode li mi meitacija pomodi a postignem tvoje stanje?
M: Meitacija de ti pomodi a pronađeš svoje okove, a ih otpustiš i obaciš mrtva sira. Ka više ne
bueš vezan ni za što, učinio si svoj io. Ostalo de se učiniti za tebe.
P: Tko de učiniti ostalo?
M: Ona ista mod koja te ovela ovako aleko, koja je potaknula tvoje srce a želi istinu , a tvoj um da je
traži. To je mod koja te oržava na životu. Možeš je zvati životom ili vrhovnom stvarnošdu.
P: Ta de me ista mod i ubiti kaa ođe vrijeme.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sveprisutnost 61
M: Nisi li bio prisutan ok si se rađao? Nedeš li biti prisutan i ka bueš umirao? Nađi onoga k oji je uvijek
prisutan i riješit de se problem spontanosti i savršenog ogovora.
P: Spoznaja vječnoga te neusiljeno i ogovarajude reagiranje na uvijek promjenjive prolazne ogađaje va
su različita i ovojena pitanja. Čini se a si ih ti spojio u jeno. Što te navelo a to učiniš?
M: Spoznati vječnost znači postati vječnost, cjelina, univerzum, sa svime što on sarži. Svaki ogađaj
posljeica je i očitovanje te cjeline i u temeljnom je suglasju s njom. Svi ogovori iz cjeline moraju biti
ispravni, neusiljeni i trenutni.
Ne može biti rukčije, a a bue ispravno. Ogođen ogovor pogrešan je ogovor. Misao, osjedaj i jelo
moraju biti jedinstveni i zbivati se istovremeno sa situacijom koja ih iziskuje.
P: Kako se dolazi do toga?
M: Ved sam ti rekao. Nađi onog koji je bio prisutan prilikom tvog rođenja i koji de svjeočiti tvoju smrt.
P: Jesu li to moj otac i majka?
M: Da, tvoj otac-majka, izvor iz kojeg si ošao. a bi riješio problem, moraš ga slijeiti o izvora. Ispravno
rješenje problema mogude je pronadi jeino ka se on rastopi u univerzalnim otapalima samoispitivanja i
bestrašda.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sveprisutnost 62
Da bi spoznao što Jesi, spoznaj što Nisi
Poklonik: Tvoj način opisivanja univerzuma kao nečega što se sastoji o materije, uma i uha samo je
jedan od mnogih. Postoje i rugi sustavi kojima bi univerzum trebao ogovarati pa se čovjek lako izgubi
truedi se a ustanovi koji je sustav istinit. Na kraju počinje sumnjati a su svi oni samo verbalni i a niti
jean o njih nije stvaran. Tvriš a univerzum čine tri poručja: materija i energija (mahaakaš ),
svjesnost (diakaš )i čisti uh ( paramakaš ). Prvo poručje ima mogudnost kretanja i tromosti i prestavlja
ono što percipiramo. Osim toga, mi znamo a percipiramo svjesni smo toga i svjesni smo svoje svjesnosti.
Dakle, postoje ved voje: materija-energija i svjesnost. Čini se a se materija nalazi u prostoru, a energija
uvijek u vremenu. Energija je povezana s promjenama i mjeri se njihovom veličinom. Svjesnost je na neki
način saa i ovje, u jeinstvenoj točki vremena i prostora. Ali ti, izglea, zastupaš mišljenje a je i
svjesnost univerzalna, a to je čini bezvremenom, besprostornom i neosobnom. Mogu nekako razumjeti a
nema kontraikcija između bezvremenosti i besprostornosti, kao ni između saa i ovje, ali neosob nu
svjesnost ne mogu pojmiti. Za mene je svjesnost uvijek lokalizirana, centrirana, individualizirana, osoba.
Čini se a ti tvriš kako može postojati percipiranje bez nekoga tko percipira, spoznavanje bez nekoga tko
spoznaje, voljenje bez nekoga tko voli, djelovanje bez nekoga tko djeluje. Jasno mi je da se trojstvo koje
čine proces spoznavanja, onaj koji spoznaje i ono što se spoznaje može vijeti u svakom pokretu života.
Svjesnost porazumijeva svjesno bide, objekt svjesnosti i bivanje svjesnim. Onoga tk o je svjestan nazivam
osobom koja živi u svijetu i io je svijeta. Osoba utječe na svijet i svijet utječe na nju.
Maharaj: Zašto ne ispitaš u kojoj su mjeri svijet i osoba stvarni?
P: O, ne! Ne trebam to ispitivati. Bit de mi ovoljno a saznam je li os oba manje stvarna od svijeta u kojem
živi.
M: No, kako onda glasi tvoje pitanje?
P: Je li osoba stvarna, a svijet konceptualan, ili je svijet stvaran, a osoba imaginarna?

M: Niti jedno od tog dvoga nije stvarno.
P: Ja sam, sasvim sigurno, dovoljno stvaran a bih zaslužio tvoj ogovor, a ja sam osoba.
M: Nisi osoba ok spavaš.
P: Uranjanje u san nije osutnost. Čak i ka spavam, postojim.
M: a bi bio osoba, moraš biti svjestan sebe. Je li to uvijek tako?
P: Nisam, naravno, svjestan sebe kad spavam, ni tijekom nesvjestice, a ni pod utjecajem droga.
M: Jesi li neprestano svjestan sebe tijekom svojega budnog stanja?
P: Poneka sam osutan umom ili jenostavno uronjen u tišinu.
M: Jesi li osoba i tijekom tih prekida svjesnosti o samom sebi?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | a bi spoznao što Jesi, spoznaj što Nisi 63
P: Naravno, ja cijelo vrijeme jesam jena te ista osoba. Sjedam se kakav sam bio jučer i kakav sam bio
prošle goine. Nevojbeno je a sam ista osoba.
M: akle, a bi bio osoba nužno ti je pamdenje?
P: Naravno.
M: A što bi bio ka ne bi imao sjedanja?
P: Nepotpuno sjedanje imalo bi za po sljedicu nepotpunu osobnost. Ka ne bih imao sjedanja, ne bih mogao
postojati kao osoba.
M: Naravno a možeš postojati i ka nemaš sjedanja. To se ogaa tijekom ubokog sna.
P: Samo u smislu a ostajem na životu. Ali ne postojim kao osoba.
M: Buudi a priznaješ a kao osoba ne postojiš neprekino, možeš li mi redi što si ona u prekiima u
kojima sebe ne oživljavaš kao osobu?
P: Ja i taa postojim, ali ne kao osoba. Buudi a u tim vre menskim prekidima nisam svjestan sebe, mogu
samo redi a postojim, ali nisam osoba.
M: Možemo li to ona nazvati neosobnim postojanjem?
P: Ja bih to radije nazvao nesvjesnim postojanjem. Postojim, ali nisam svjestan da postojim.
M: Upravo si rekao: «Postoj im, ali nisam svjestan a postojim.» Bi li to mogao redi o sv om postojanju u
nesvjesnom stanju?
P: Ne, ne bih.
M: To bi mogao opisati samo u prošlom vremenu, «Nisam znao, bio sam nesvjestan», u smislu a se toga
ne sjedaš.
P: Buudi a sam bio nesvjestan, kako bih se mogao sjedati i čega bih se morao sjedati?
M: Jesi li zaista bio nesvjestan ili se samo ne sjedaš?
P: Kako a to razlučim?
M: Razmisli, sjedaš li se svake jučerašnje sekune?
P: Naravno a se ne sjedam.
M: Znači li to a si bio nesvjestan?

P: Naravno a ne znači.
M: Dakle, bio si svjestan, a ipak se ne sjedaš.
P: Točno.
M: Moža si bio svjestan i tijekom spavanja, samo se ne sjedaš.
P: Ne, nisam bio svjestan. Bio sam u ubokom snu. Nisam se ponašao kao svjesna osoba.
M: Ponovno te pitam: «Kako to znaš?»
P: Rekli su mi oni koji su me vidjeli da spavam.
M: Sve što oni mogu posvjeočiti jest to a su te vijeli kako mimo ležiš zatvorenih očiju i pravilno išeš.
Ali oni nisu mogli razlučiti jesi li ti svjestan ili nisi. Jeini okaz koji posjeuješ jest tvoje sjedanje. A to je
veoma nepouzdan dokaz!
P: a, priznajem a, prema svojem shvadanju, ja jesam osoba samo tijekom bunog stanja. Što sam
između vaju bunih stanja ja ne znam.
M: Barem znaš a ne znaš što si! Buudi a se pretvaraš a u vremenskim razmacima između bunih
stanja nisi svjestan, ostavit demo ih na miru. Razmotrit demo samo buno stanje.
P: Ja sam ista osoba i u svojim snovima.
M: Slažem se. Promotrimo ih zajeno - budno stanje i sanjanje. Razlika je samo u trajanju. Kad bi se tvoji
snovi dosljedno nastavljali, ovoedi te iz nodi u nod u istu okolinu i k istim lju dima, bio bi zbunjen i ne bi
mogao razlikovati buno stanje o sna. Osaa, ka govorimo o bunom stanju, moramo uključiti i stanje
sna.
P: Slažem se. Ja sam osoba u svjesnom onosu prema svijetu.
M: Jesu li svi jet i svjesni onos prema njemu o presune važnosti a bi ti bio osoba?
P: Čak i a se zaziam u pedinu, ostao bih osoba.
M: To povlači za sobom postojanje tijela i pedine, a i svijeta, naravno, u koji se oboje ae smjestiti.
P: a, shvadam. Svijet i svjesnost o svijetu o presune su važnosti a bih postojao kao osoba.
M: To ovoi o toga a je osoba io ili komaid svijeta, ili pak obrnuto. Svijet i osoba jeno su.
P: Svijest postoji sama za sebe. U njoj se pojavljuju i osoba i svijet.
M: Rekao si a se pojavljuju. Možeš li oati i a nestaju?
P: Ne, ne mogu. Mogu biti svjestan jeino a se pojavljujemo i ja i moj svijet. Kao osoba ne mogu redi a
svijet ne postoji. a nema svijeta, ne bi bilo ni mene a to kažem. Zato što svijet postoji, ovje sam i ja koji
tvrdim da on postoji.
M: Moža se to može redi i obrnuto. Zato što postojiš ti, postoji i svijet.
P: Meni se ta tvrnja čini besmislenom.
M: Nakon što je porobno ispitamo njezine bi besmislenosti moglo nestati.
P: Oakle demo početi?
M: Jeino što znam jest a sve ono što ovisi o nečemu rugome nije stvarno. Ono što je stvarno uistinu je
neovisno. Buudi a postojanje osobe ovisi o postojanju svijeta te a je ograničeno i opisano njime, ne
može biti stvarno.
P: U svakom slučaju, ne može biti niti san.
M: Čak i san postoji jer se u njemu može spoznavati, uživati ili trpjeti. Sve o čemu mislimo i sve što
osjedamo posjeuje bitak. Ali to ne mora biti ono što ti misliš a jest. To što ti smatraš osobom može biti
nešto sasvim rugo.
P: Ja sam ono što znam a jesam.
M: Ne možeš nikako tvriti a si ono što misliš a jesi. Ieje o tome što si mijenjaju se iz ana u an, iz
trenutka u trenutak. Slika koju stvaraš o sebi najpromjenjivije je što imaš. Krajnje je ranji va prepuštena
milosti i nemilosti svakog slučajnog prolaznika. Kad te zadesi neka nevolja, gubitak posla ili bolna uvreda,
tvoja slika o sebi, koju nazivaš osobom, mijenja se iz korijena. a bi spoznao što jesi, najprije moraš istražiti
i saznati što nisi. A a bi saznao što nisi, pažljivo promatraj sebe, obacujudi sve ono što ne prati nužno
temeljnu činjenicu a jesi. Ieja o tome a si rođen na nekom oređenom mjestu, u oređenom trenutku,
o tebi poznatih roitelja, a stanuješ na oređenoj aresi, a si oženjen, otac oređenog broja djece, da
imaš oređenog posloavca i slično nisu sastavni io osjedaja «ja jesam». Obično mislimo: «Ja sam to i to.»
osljeno i ustrajno ovajaj osjedaj «ja jesam» o zamisli a si «ovo» ili «ono» i pokušaj osjetiti što znači
biti, jednostavno biti, a a pritom ne bueš ni «ovo» ni «ono». Sve naše navike usmjerene su protiv tog
zadatka, a borba s njima poneka je ugačka i teška. No, jasno razumijevanje o velike je pomodi. Što
jasnije bueš razumio a na razini uma možeš biti opisan samo niječnim pojmovima, brže deš odi o kraja
svojega traganja i spoznati svoj bezgranični bitak.
Stvarnost je u Objektivnosti
Poklonik: Bavim se slikanjem, o slikanja i živim. Ima li to ikakve vrijenosti s uhovne točke gleišta?
Maharaj: O čemu razmišljaš ok slikaš?
P: Dok slikam, postojimo samo slikanje i ja.
M: A što ti raiš?
P: Slikam.
M: Ne, ne slikaš, samo gleaš kako nastaje slika. Ti si isključivo promatrač, sve ostalo ogađa se samo.
P: Zar slika nastaje sama o sebe? Postoji li moža neko moje više «ja» ili čak neko božanstvo koje je slika?
M: Svijest je najvedi slikar. Cijeli je svijet njezina slika.
P: Tko je napravio sliku svijeta?
M: Slikar je u slici.
P: Slika je u umu slikara, a slikar je u slici koja je u umu slikara koji je u slici! N ije li ta beskonačnost stanja i
dimenzija besmislena? U trenutku kad govorimo o slici u umu koji je i sam u slici, dolazimo do
beskonačnog niza svjeoka u kojem viši svjeoči nižeg. To je kao a stojimo između vaju zrcala pa se
čuimo gomili ljui!
M: Upravo tako, postojite samo ti i vostruko zrcalo, a između vas bezbroj tvojih imena i likova.
P: Kako ti gleaš na svijet?
M: Vidim slikara kako stvara sliku. Sliku nazivam svijetom, a slikara Bogom. Ja nisam ni jedno od tog dvoga.
Niti stvaram niti sam s tvoren. Saržim sve, ali ništa ne sarži mene.
P: Ka viim rvo, ljusko lice, zalazak sunca, slika je savršena. Ali ka zatvorim oči, slika u mom umu
blijea je i zamagljena. Ako slike projicira moj um, zašto ona moram otvoriti oči a viim ražestan c vijet
koji zatvorenih očiju viim tek nejasno?
M: Zato što su tvoje vanjske oči bolje o unutarnjih. Tvoj je um u potpunosti okrenut prema vanjskom
svijetu. Ka bueš naučio promatrati svoj mentalni svijet, shvatit deš a on posjeuje aleko više boja i  a
je savršeniji o onog koji percipiraš osjetilima. Naravno, morat deš vježbati. Ali zašto a te uvjeravam u to?
Ti zamišljaš a slika potječe o slikara koji ju je zapravo naslikao. Sve vrijeme tražiš izvore i uzroke.
Uzročnost postoji jeino u umu: sjedanje aje ogađajima obmanu trajanja, a ponavljanje stvara ieju o
uzročnosti koja ih povezuje. Ka se pojave opetovano ogađaju jena za rugom, rao ih stajemo uzročno
povezivati. To stvara mentalnu naviku, ali navika nije i nužnost.
P: Upravo si rekao da je Bog stvorio svijet.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarnost je u Objektivnosti 67
M: Nemoj zaboraviti a je jezik instrument uma. Smislio ga je um rai samog sebe. Ka jenom prihvatiš
a postoji uzročnost, taa je Bog temeljni uzrok, a svijet je posljeica. Oni su različiti, ali ne i ovojeni.
P: Ljudi govore o viđenju Boga.
M: Ka go viiš svijet, viiš i Boga. Ne možeš vijeti Boga ovojeno o svijeta. Boga možeš vijeti izvan
svijeta jeino tako a postaneš Bog. Svjetlost koja ti omoguduje a viiš svi jet, a ta svjetlost jest Bog, mala
je, sidušna iskra «jesamstva», privino tako neznatna, a ipak prva i zanja u svakom činu spoznavanja i
voljenja.
P: Moram li vidjeti svijet da bih vidio Boga?
M: A kako rukčije? Bez svijeta nema ni Boga.
P: Što ostaje?
M: Ostaješ ti kao čisti bitak.
P: A što postaju svijet i Bog?
M: Čisti bitak (avjakta).
P: Je li to slučaj i s velikom prazninom koja se nalazi izvan pros tora i vremena ( paramakaš )?
M: Možeš to tako nazvati. Riječi nisu važne jer ne osežu one. One se preokredu u potpuno nijekanje
svega što jest.
P: Kako a svijet viim kao Boga? Što znači vijeti svijet kao Boga?
M: To je slično ulasku u mračnu sobu. Ništa ne viiš. Nešto možeš otaknuti, ali ne viiš ni boje ni obrise.
Prozor se otvara i soba se preplavljuje svjetlošdu. Počinju se pojavljivat i boje i oblici. Prozor nam daruje
svjetlost, ali nije njezin izvor. Izvor je svjetlosti sunce. Slično tome, materija je poput mračne sobe, a prozor
svijesti preplavljuje je osjetima i percepcijama. Vrhovno je sunce, ono je izvor i materije i svjetlosti. Prozor
može biti zatvoren ili otvoren, ali sunce svijetli sve vrijeme. Prozor stvara razlike u osvijetljenosti sobe, no
to ne utječe na sunce. Pa ipak je sve to o sekunarne važnosti u onosu na sitni, mali osjedaj prisutnosti
«jesarnstva». Bez njega ničega ne bi bilo. Sve znanje govori o njemu. Pogrešne ieje o «j esamstvu» vode u
ropstvo, a znanje o njemu o sloboe i srede.
P: Imaju li izrazi «ja jesam» i «postoji» isto značenje?
M: «Ja jesam» opisuje unutarnje, a «postoji» vanjsko. Oboje se temelji na osjedaju bitka.
P: Je li to isto kao iskustvo postojanja?
M: Postojati znači biti nešto: stvar, osjedaj, misao, ieja. Postojanje je uvijek jelomično. Samo je bitak
univerzalan, u smislu a je svako bide suklano sa svakim rugim bidem. Postojanja se međusobno
sukobljavaju, a bitak je jeinstven. Postojanje porazumijeva nastajanje, promjenu, rođenje i smrt,
ponovno rođenje, a u bitku vječno kraljuje tiho spokojstvo.
P: Ako sam ja stvorio svijet, zašto sam ga učinio lošim?
M: Svatko živi u svome svijetu. Nisu svi svjetovi pojenako obri i loši.
P: Što oređuje razliku?
M: Um koji projicira svijet oslikava taj svijet raznim bojama, na sebi svojstven način. Ka prvi put sretneš
nekog čovjeka, on je za tebe stranac. Ka se s njim vjenčaš, on postaje tvojim sebstvom. Ka se posvađate,
pretvara se u ogorčenog neprijatelja. Stav tvojega uma oređuje što de on za tebe biti.
P: Mogu razumjeti a je moj svijet subjektivan. No, čini li ga to i iluzornim?
M: On je iluzoran okle go je subjektivan. Baš toliko. Stvarnost se nalazi u objektivnosti.
P: Što je objektivnost? Rekao si a je svijet subjektivan, a sa govoriš o objektivnosti. Nije li sve
subjektivno?
M: Sve je subjektivno, ali stvarnost je objektivna.
P: U kojem smislu?
M: Ona ne ovisi o sjedanjima i očekivanjima, željama i strahovima, sviđanjima i nesviđanjima. Sve viimo
kako i jest.
P: Je li to ono što ti zoveš četvrtim stanjem (turija) ?
M: Nazovi to kako hodeš. Ono je čvrsto, postojano, nepromjenjivo, bez početka i bez kraja, uvijek novo i
svježe.
P: Kako ga osedi?
M: ovest de te o njega beželjnost i neustrašivost.
Vrhovna je Stvarnost onkraj svega
Poklonik: Tvriš a je stvarnost jena. Jednota i jedinstvo svojstva su osobe. Je li onda stvarnost osoba, a
univerzum njezino tijelo?
Maharaj: Što go rekao, istovremeno je i istinito i lažno. Riječi ne sežu onkraj uma.
P: Ja samo pokušavam razumjeti. Govoriš nam o osobi ( vjakta), o sebstvu (vyakta) te o vrhovnoj stvarnosti
(avjakta). Svjetlost čiste svijesti ( prađnja), usreotočena u sebstvu (đivatma) kao «jesamstvo», obasjava
kao svjesnost (detana) um (antahkarana), a kao život ( prana) oživljava tijelo (deha). Sve je to jasno kad se
izrazi riječima. Ali ka u sebi moram razlikovati osobu o sebstva, a sebstvo od vrhovne stvarnosti,
potpuno sam zbunjen.
M: Osoba nikaa nije subjekt. Osobu možeš vijeti, ali ti nisi osoba. Ti si uvijek vrhovna stvarnost koja se u
određenoj vremenskoj i prostornoj točki pojavljuje kao svjeok, kao most između čiste svijesti vrhovne
stvarnosti i raznolike svjesnosti pojeinačnih osoba.
P: Promatrajudi sebe, primjedujem a u meni ima čak nekoliko osoba koje se međusobno bore za upotrebu
ovog tijela.
M: One ogovaraju različitim sklonostima (samskara) tvojega uma.
P: Mogu li ih pomiriti?
M: Kako bi to bilo mogude? One su međusobno toliko oprečne! Sagleaj ih kakve jesu - puke navike misli i
osjedaja, snopovi sjedanja i poriva.
P: Pa ipak, sve one govore «ja jesam».
M: Samo zato što se s njima poistovjeduješ. Ka jenom shvatiš a ne možeš biti ništa o onog što se pre
tobom pojavljuje, a ne može kazati «ja jesam», osloboit deš se svih svojih «osoba» i njihovih prohtjeva.
Jeino je osjedaj «ja jesam» tvoje istinsko vlasništvo. Ne možeš se ovojiti o njega, ali ga možeš priati
bilo čemu, kao ka kažeš «Ja sam mla», «Ja sam bogat» i slično. Ali takva samopoistovjedivanja očito su
lažna i uzrokuju ropstvo.
P: Sa shvadam a nisam osoba, ved ono što se oražava u njoj i aje joj osjedaj bitka. No, što je s
vrhovnom stvarnošdu? Na koji način mogu sebe spoznati kao vrhovnu stvarnost?
M: Izvor svjesnosti ne može biti neki objekt u njoj. Znati izvor isto je što i biti izvor. Ka spoznaš a nisi
osoba, ved čisti i mirni svjeok te a je neustrašiva svijest tvoj istinski bitak, ti jesi bitak . To je izvor,
neiscrpna mogudnost.
P: Postoji li mnogo izvora ili samo jedan izvor za sve?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Vrhovna je Stvarnost onkraj svega 70
M: Ovisi s koje strane gleaš i s kojom namjerom. U svijetu postoji mnogo objekata, ali oko koje ih vii
samo je jeno. Ono što je više uvijek se onome što je niže čini kao jeno, a ono što je niže uvijek se onome
što je više čini kao mnoštvo.
P: Pripadaju li svi oblici i imena jednom te istom Bogu?
M: Ponovno ti kažem, ovisi kako gleaš na to. Na verbalnoj razini sve je relativno. Apsolut se mora iskusiti,
o njemu se ne može r aspravljati.
P: Kako se apsolut može iskusiti?

M: To nije objekt koji bi se mogao prepoznati i pohraniti u sje danje. On je prije u saašnjosti i u osjedaju i
više se onosi na «kako» nego na «što». Apsolut je stvar kvalitete, vrijenosti, a buudi a je izvor svega,
on jest u svemu.
P: Ako je on izvor, zašto se i kako očituje?
M: On rađa svjesnost. Sve je rugo u svjesnosti.
P: Zašto postoji toliko mnogo sreišta svjesnosti?
M: Objektivni univerzum (mahaakaš ) neprestano se giba, projicirajudi i uništavajudi bezbrojne oblike. Ka
go se neki oblik napuni životom ( prana), pojavljuje se svjesnost (detana), koja je oraz čiste svijesti u
materiji.
P: Kako to utječe na vrhovnu stvarnost?
M: A što bi i kako moglo utjecati na nju? Na izvor ne utječu vijuganja rijeke kao što ni na zlato ne utječe
oblik nakita. Utječe li slika na ekranu na svjetlost? Vrhovna stvarnost sve čini mogudim, i to je sve.
P: Kako je mogude a se neke stvari ogađaju, a neke ne?
M: Traženje uzroka razonoa je uma. Nema vojnosti uzroka i posljedice. Sve je samo sebi uzrok.
P: Je li ona uopde mogude svrhovito jelovanje?
M: Sve što tvrim jest a svjesnost sarži sve. U svjesnosti je sve mogude. Ti možeš u svome svijetu tražiti
uzroke, ukoliko to želiš. Netko de se rugi moža zaovoljiti samo jenim uzrokom, a to je Božja volja.
Korijen svih uzroka jest jean: osjedaj «ja jesam».
P: Kakva je veza između sebstva (vjakta) i vrhovne stvarnosti (avjakta)?
M: S točke gleišta sebstva, svijet je spoznatost, ok je vrhov na stvarnost - nespoznatost. Nespoznatost
rađa spoznatost, ali ipak ostaje nespoznatost. Spoznatost je beskonačna, ali nespoznatost je beskonačnost
svih beskonačnosti. Kao što zraku sunčeve svjetlosti ne možemo vijeti okle go je ne ispreki daju sitne
čestice prašine, tako i vrhovna stvarnost sve čini spoznatim, a a ona sama ostaje nespoznata.
P: Znači li to a je nespoznatost neostupna?
M: O, ne! Vrhovnu je stvarnost najlakše osedi jer je to sam tvoj bitak. ovoljno je a prestaneš razmišljati
o bilo čemu rugome i željeti bilo što rugo osim vrhovne stvarnosti.
P: A ako ne želim ništa, čak ni vrhovnu stvarnost?
M: Onda si zapravo mrtav, ili sama vrhovna stvarnost.
P: Svijet je pun želja. Svatko nešto želi. Tko je taj koji želi? Osoba ili sebstvo?
M: Sebstvo. Sve želje, svete i nesvete, proizlaze iz sebstva. Sve su one vezane za osjedaj «ja jesam».
P: Mogu razumjeti a svete želje ( satjakama) izviru iz sebstva. One bi mogle biti očitovanje aspekta
blaženstva u trojstvu bitak - svijest - blaženstvo (saditananda), trojstvu sebstvu. Ali zašto postoje i ne
svete želje?
M: Cilj je svih želja postizanje srede. Njihov oblik i kakvoda ovise o psihi ( aniahkatana). Ondje gdje
prevladava tromost (tamas), nailazimo na izopačenosti. Ko energije (rađas), javlja se strast. Ko jasnode
(sattva), u pozaini želja pojavljuju se motivi kao što su obronamjernost, suosjedanje; poriv a
usredujemo ruge postaje snažniji o želje a sami buemo sretni. Ali vrhovna je stvarnost onkraj svega
toga. Pa ipak se zbog njezine beskonačne propusnosti sve snažne želje mogu ispuniti.
P: Koje su želje snažne?
M: Želje koje uništavaju svoje subjekte ili objekte, kao i želje koje ne nestaju nakon što su zaovoljene,
proturječe samima sebi i ne mogu se ispuniti. Jeino želje koje su motivir ane ljubavlju, dobrom voljom i
suosjedanjem onose obrobit i sub jektu i objektu te se zato u potpunosti mogu ispuniti.
P: Sve su želje bolne, i svete i nesvete.
M: Ne rai se o istim željama i zato ni bol nije ista. Strast je bolna, ali suosjedanje nije. U ispunjavanju želje
rođene iz suosjedanja sujeluje cijeli svemir.
P: Poznaje li vrhovna stvarnost samu sebe? Je li neosobnost svjesna?
M: Izvor svega posjeuje sve. Što go izvire iz njega mora, u obliku sjemenke, ved postojati u njemu. I kao
što je sjemenka posljenja u nizu nebrojenih sjemenki te sarži iskustvo i obedanje bezbrojnih šuma, tako i
nespoznatost sarži sve što je bilo ili moglo biti, kao i sve što de biti ili bi moglo biti. Cjelokupno polje
postojanja otvoreno je i pristupačno, prošlost i buudnost postoje istovremeno u vječnom saa.
P: Živiš li ti u vrhovnoj nespoznatosti?
M: A gje bih rugje mogao živjeti?
P: Zašto to kažeš?
M: U mom se umu nika ne pojavljuje želja.
P: Jesi li ti onda nesvjestan?
M: Naravno da nisam! Ja sa m potpuno svjestan, ali buudi a u moj um ne ulazi nijena želja ili strah, u
njemu je savršena tišina.
P: Tko poznaje tu tišinu?
M: Tišina poznaje samu sebe. To je tišina spokojna uma u kojem su se smirile želje i strasti.
P: Imaš li i ti povremeno iskustvo želje?
M: Želje su samo valovi u umu. Val prepoznaješ, ka ga ugleaš. Želja je jena o mnogih pojava. Ne
osjedam poriv a je zaovoljim. Želja koja se pojavljuje ne zahtjeva nikakvo jelovanje. Oslobođenje o
želje znači a je nestalo prisile a ona bude zadovoljena.
P: Zašto se želje uopde pojavljuju?
M: Zato što zamišljaš a si rođen i a deš umrijeti ne bueš li voio brigu o svome tijelu. U utjelovljenom
postojanju želja je temeljni uzrok svih muka.
P: Ipak, toliko je điva koje ulaze u tijelo. To sasvim sigurno ne može biti posljeica pogrešne procjene.
Mora da u tome ima neke svrhe. Kakve?
M: a bi spoznalo sebe, sebstvo se mora suočiti sa svojom suprotnošdu - s nesebstvom. Želja voi u
iskustvo. Iskustvo pak voi u razlučivanje, nevezanost, samospoznaju, onosno u oslobođenje. A što je,
naposljetku, oslobođenje? Spoznati a si onkraj rođenja i smrti. Zaboravljajudi tko si i zamišljajudi a si
smrtno bide, stvorio si samome sebi toliko mnogo problema a se saa moraš probuiti iz te obmane kao
iz ružnog sna.
Ispitivanje te može probuiti. Ne moraš čekati patnju. Bolje je ispitivanje srede jer je um taa prožet
skladom i mirom.
P: Tko zapravo oživljava iskustvo - sebstvo ili nespoznatost?
M: Sebstvo, naravno.
P: Zašto ona uvoiti pojam vrhovne nespoznatosti?
M: Da bi se objasnilo sebstvo.
P: Ali ima li ičeg onkraj sebstva?
M: Ne postoji ništa izvan sebstva. Sve je jeno i sve je saržano u «jesamstvu». U bunom stanju i za
vrijeme sanjanja «jesamstvo» je osoba. U ubokom snu i u čet vrtom stanju svijesti (turija) taj je osjedaj
sebstvo. S one strane budne pozornosti četvrtog stanja svijesti (turija) nalazi se veličanstveni i tihi spokoj
vrhovne stvarnosti. Ali sve je to u svojoj biti zapravo jedno i sve je u svojoj pojavnosti povezano. U
neznanju promatrač postaje ono što promatra, a u murosti on je samo promatranje. Ali zašto se zamarati
vrhovnom stvarnošdu? Spoznaj onoga koji spoznaje i spoznat deš sve.
Tko sam Ja?
Poklonik: Savjetovali su nam a štujemo stvarnost personifici ranu u liku Boga ili Savršenog Čovjeka.
Rečeno nam je a ni ne pokušavamo štovati apsolut jer je to preteška zaada za bida čija je svjesnost
usreotočena na mozak.
Maharaj: Istina je jenostavna i pristupačna svima. Zašto izmišljati probleme? Istina je ispunjena ljubavlju i
blagotvorna. Ona uključuje sve, prihvada sve, pročišdava sve. Neistina je teška i zato prestavlja izvor svih
teškoda. Ona uvijek želi, očekuje, zahtijeva. Buudi a je lažna, istovremeno je i prazna, uvijek u potrazi za
potvrdom i ohrabrenjem. Ona se plaši ispitivanja i izbjegava ga. Poistovjeduje se s bilo kakvim osloncem,
koliko go bio slab ili prolazan. Što go obije, omah izgubi i traži još. Zbog toga nemoj vjerovati
svjesnom. Sve ono što možeš vijeti, osjetiti ili o čemu možeš misliti nije takvo kakvim ti se čini. Čak ni
grijeh ili vrlina, zasluga i krivica nisu takvi kakvima ti izgleaju. Obično su obro i loše stvar ogovora i
običaja te se izbjegavaju ili sračno očekuju ved prema tome na koji se način te vije riječi koriste .
P: Ne postoje li obre i loše želje, onosno uzvišene i niske?
M: Sve su želje loše, samo su neke gore o rugih. Slijei koju go želju hodeš i sigurno deš upasti u
nevolju.
P: Pa slijeio i želju a se osloboim svih želja?
M: Čemu uopde bilo što željeti? Čežnja za stanjem oslobođenosti o želje nede te osloboiti. Ništa te ne
može osloboiti, buudi a si ved sloboan. Promatraj sebe s jasnodom u kojoj nema želja, to je sve.
P: a bih spoznao sebe potrebno mi je oređeno vrijeme.
M: Na koji bi ti način vrijeme moglo pomodi? Vrijeme je sli jed trenutaka. Svaki se trenutak pojavljuje
niotkua i nestaje u ništavilu a se više nika ne ponovi. Kako se možeš pouzati u nešto toliko prolazno?
P: Što je trajno?
M: a bi našao ono što je trajno, moraš se zagleati u sebe. Uroni uboko i nađi u sebi stvarnost.
P: Kako a tražim sebe?
M: Što go a se ogađa, ogađa se tebi. Što go a raiš, onaj koji rai jest u tebi. Nađi subjekt svega
onoga što kao osoba jesi.
P: Što bih rugo mogao biti?
M: Spozna j. Čak i ako ti kažem a si svjeok, tihi promatrač, to ti nede značiti ništa okle go ne nađeš put
do vlastitog bitka.
P: Moje pitanje glasi: «Kako nadi put o vlastitog bitka?»
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tko sam Ja? 74
M: Odbaci sva pitanja osim jednog: «Tko sam j a?» Napokon, jeina činjenica u koju možeš biti siguran jest
a jesi. «Ja jesam» jest sigurno, a «ja sam ovo» nije. Uloži napor a spoznaš što si uistinu.
P: Posljenjih šezeset goina i ne činim ništa rugo.
M: Što je loše u nastojanju? Čemu tražiti rezultate? Ved je i samo nastoj anje tvoja stvarna priroda.
P: Nastojanje je bolno.
M: Ti ga činiš takvim jer tražiš rezultate. Uloži napor bez očekivanja rezultata, trui se bez strasti.
P: Zašto me Bog napravio takvim kakav jesam?
M: O kojem Bogu govoriš? Što je Bog? Nije li On upr avo svjetlost koja ti omogudava a postaviš to pitanje?
«Jesamstvo» jest Bog. Traganje jest Bog. Zahvaljujudi traganju otkrivaš a nisi ni tijelo ni um te a je ljubav
prema sebstvu u tebi usmjerena prema sebstvu u svima. Dvoje je jedno. Svijest u meni i svijest u tebi
privino su vije svijesti, a zapravo jena. One teže jenoti, a to je ljubav.
P: Kako a pronađem tu ljubav?
M: Što saa voliš? Voliš «jesamstvo». Preaj mu se i srcem i ušom, ne misli ni na što rugo. Ka se u
«jesamstvu» prebiva prirono i bez napora, to je najviše stanje. U njemu je ljubav istovremeno i onaj tko
ljubi i onaj tko je ljubljen.
P: Svi žele živjeti, postojati. Nije li i to izraz ljubavi prema sebstvu?
M: Sve želje izviru iz sebstva. No, stvar je u izboru prave želje.
P: Što je ispravno a što pogrešno mijenja se u sklau s navikama i običajima. Mjerila se razlikuju o ruštva
o ruštva.
M: Zanemari sva tradicionalna mjerila. Prepusti ih licemjerima. obro je jeino ono što te oslobađa o
želja, strahova i o lažnih ieja. okle go se bueš zamarao grijehom i vrlinom, nedeš nadi mir.
P: Slažem se a su grijeh i vrlina socijalne norme. Ali mogli bi postojati i uhovni grijesi i vrline. Po
duhovnim smatram ono apsolutno. Postoji li apsolutni grijeh ili apsolutna vrlina?
M: Grijeh i vrlina onose se isključivo na osobu. Ka ne bi postojale grješne i plemenite osobe, kakvo bi
značenje imali grijeh i vrlina? Na razini apsolutnog ne postoje osobe. Ocean čiste svijesti nije ni plemenit ni
gIješan. Grijeh i vrlina stalno se mijenjaju.
P: Mogu li odbaciti tako beskorisne pojmove?
M: Ne smiješ ih obaciti okle go sebe smatraš osobom.

P: Po kojim du znakovima prepoznati a se nalazim onkraj gri jeha i vrline?
M: Bit deš sloboan o svih želja i strahova, o same ieje da si osoba. Grijeh je pothranjivati ideju «ja sam
grješnik» ili «ja nisam grješnik». Poistovjetiti se s nečim oređenim jeini je gri jeh koji postoji.
Impersonalno je stvarno, personalno se pojavljuje i iščezava. «Ja jesam» jest impersonalni bitak. «Ja sam
ovo» jest osoba. Osoba je promjenjiva, a čisti bitak njezina osnova.
P: Čisti bitak zacijelo nije nesvjestan, niti mu neostaje sposobnost razlučivanja. Kako bi on mogao biti
onkraj grijeha i vrline? Kaži nam samo, molimo te, posjeuje li on inteligenciju?
M: Sva ova pitanja proizlaze iz tvog uvjerenja da si osoba. Uzdigni se iznad osobnog i onda se osvrni.
P: Što točno misliš ka tražiš o mene a prestanem biti osoba?
M: Ne tražim o tebe a prestaneš biti - to bi bilo nemogude. Tražim o tebe samo a prestaneš zamišljati
a si rođen, a imaš roitelje, a si tijelo, a deš umrijeti i slično. Bar pokušaj, napravi početni korak - nije
tako teško kako misliš.
P: Misliti o sebi kao o osobi grijeh je i u odnosu na neosobno.
M: Opet ta osobna točka gleišta! Zašto uporno nastojiš zaga diti impersonalno svojim idejama o grijehu i
vrlini? One se na njega jenostavno ne mogu primijeniti. Impersonalno se ne može opisati pojmovima
obrog i lošeg. Ono je bitak-mudrost-ljubav - a sve je to apsolut. Ima li tu mjesta grijehu? Vrlina je pak
samo suprotnost grijehu.
P: Mi govorimo o božanskoj vrlini.
M: Istinska je vrlina božanska priroa (svarupa). Ono što ti u stvari jesi tvoja je vrlina. Ali suprotnost grijehu
koju ti nazivaš vrlinom samo je poslušnost rođena iz straha.
P: No, čemu ona sav taj napor a postanem bolji?
M: On te rži u pokretu. Ne prestaješ tragati okle go ne pronađeš Boga. Taa te Bog usisava u Sebe - i
čini te onakvim kakav je i On sam.
P: Jean te isti čin u jenom se trenutku smatra prironim, a u rugom grijehom. Što ga čini grješnim?
M: Sve ono što činiš u suprotnosti sa svojim višim znanjem jest grijeh.
P: Znanje ovisi o sjedanju.
M: Prisjedati se svojeg sebstva jest vrlina, a zaboraviti na njega jest grijeh. Sve se to svoi na mentalnu ili
psihološku vezu između uha i materije. Možemo je nazvati psihom (aniahkarana). Kad je psiha gruba,
nerazvijena i prilično primitivna, poliježe velikoj iluziji. Kako povedava svoju širinu i osjetljivost, postaje
sve savršenijem vezom između čiste materije i čistog uha te aje značenje materiji, a očitovanje uhu.
Postoji materijalni svijet (mahaakaš ) i duhovni svijet ( paramakaš ). Između njih nalazi se univerzalni um
(diakaš ), koji je i univerzalno srce ( premakaš ). Mudra ljubav spaja duh i materiju u jedno.
P: Ljui se razlikuju po stupnju murosti onosno neznanja zato što postoje razlike u njihovoj psihi. Zrelija
osoba ima više iskustva za sobom. Kao što ijete raste jeudi i pijudi, spavajudi i igrajudi se, tako se i
čovjekova psiha oblikuje svime što misli, osjeda i rai, okle go ne postane toliko savršena a može
poslužiti kao most između uha i tijela. Ona poput mosta koji omogudava promet između viju obala
povezuje izvor s njegovim očitovanjima.
M: Nazovi ga ljubavlju. Most je ljubav.
P: Napokon, sve je iskustvo. Što go mislimo, osjedamo ili činimo, sve je to iskustvo. U pozaini svakog
iskustva nalazi se onaj tko ga oživljava. akle, sve što znamo sastoji se o tog voga, o onoga koji
oživljava iskustvo i iskustva samog. Al i to je dvoje u stvari jedno - onaj tko oživljava iskustvo i sam je
iskustvo. Ipak, on smatra a je iskustvo nešto izvan njega. Na isti su način i uh i tijelo jeno, ali se
pojavljuju kao dvoje.
M: Za duh ne postoji drugi.
P: Kome se, dakle, pojavljuje taj rugi? Čini mi se a je vojnost iluzija izazvana nesavršenošdu psihe. Ka
je psiha savršena, ne oživljava se vojnost.
M: Ti si to rekao.
P: Ipak, moram ponoviti svoje veoma jenostavno pitanje: tko oređuje razliku između grijeha i vrline?
M: Onaj tko posjeuje tijelo griješi tijelom, a onaj tko posjeuje um griješi umom.
P: Svakako, samo posjeovanje uma i tijela ne potiče na grijeh. U korijenu grijeha mora postojati i tredi
čimbenik.
kako grijehUvijek se iznova
ne postoji. vradam
Oni kažu a na
ne pitanje o grijehu
treba biti i vrlini,
preosjetljiv, vedbuudi a treba
a želju anašnja mlaež
spremno neprestano
slijeiti čim setvri
ona
pojavi. Mlai ne žele prihvatiti ni traiciju ni autoritete pa na njih može utjecati samo razumna i iskren a
misao. Uzržavaju li se mlai o oređenih jela, to je prije zbog stra ha od policije nego iz uvjerenja.
Nesumnjivo je a ima nečeg u tome što govore jer viljivo je kako se naše vrijenosti mijenjaju o mjesta
do mjesta i od vremena do vremena. Na primjer, ubijanje u ratu, koje se danas smatra velikom vrlinom,
moža de se u sljeedem stoljedu smatrati stravičnim zločinom.
M: Čovjek koji se krede zemljom nužno de prolaziti kroz iskustvo ana i nodi. Onaj tko se rži sunca nede
upoznati tamu. Moj svijet nije istovjetan vašem. Vaš svijet za mene je pozornica, a vi ste glumci koji na njoj
igrate svoje uloge. Vaše pojavljivanje na sceni i nestajanje s nje nije nimalo stvarno. A jenako su nestvarni
i svi vaši problemi!
P: Moža smo zaista mjesečari koji hoaju u snu ili žrtve nodne more. Možeš li išta učiniti a nam
pomogneš?
M: Upravo vam pomažem. Ušao sam u vaše stanje nalik snu a bih vam rekao: «Prestanite povrjeđivati
sebe i druge, prestanite patiti, probudite se.»
P: Ali zašto se ne buimo?
M: Probuit dete se. Moje riječi oprijet de o vas. Ali trebat de vam još neko vrijeme. Ka posumnjate u
istinitost svojega sna, trenutak buđenja više nede biti aleko.
Život je Ljubav, a ljubav život
Poklonik: Je li prakticiranje joge uvijek svjesno? Može l i ono biti i posve nesvjesno, odnosno ispod praga
svijesti?
Maharaj: Ka su početnici u pitanju, prakticiranje joge uglavnom je namjerno i zahtijeva veliku olučnost.
Ali oni koji jogu iskreno prakticiraju godinama, sve su vrijeme predani samoostvarenju, bili toga svjesni iIi
ne. Nesvjesna je sadhana najploonosnija, zato što je spontana i postojana.
P: U kakvom je položaju netko tko je oređeno vrijeme iskreno prakticirao jogu, a ona se obeshrabrio i
odustao od svih daljnjih napora?
M: Ono što čovjek čini, onosno ne čini, često je varljivo. Privina letargija može biti samo prikupljanje
snage. Uzroci našeg ponašanja veoma su suptilni. Nikoga ne bismo smjeli prebrzo osuiti, ali ni pohval iti.
Nemojte zaboraviti da je joga rad unutarnjeg sebstva (vjakta) na vanjskom (vjakti ). Sve što rai vanjsko
samo je odgovor na unutarnje.
P: Vanjsko ipak pomaže.
M: Koliko može pomodi i na koji način? Vanjsko posjeuje oređeni nazor na tijelom i može poboljšati
njegovo ržanje i isanje. No, na mislima i osjedajima u umu ima veoma malo vlasti, zato što je i samo
um. Unutarnje može upravljati vanjskim. Vanjsko mora biti ovoljno muro a ga posluša.
P: Ako je u stvari unutarnje odgovorno za duhovni razvoj po jeinca, zašto se vanjsko toliko potiče i
ohrabruje?
M: Vanjsko nam može pomodi a zaržimo mir i osloboimo se želja i strahova. Sigurno si ved uočio a su
svi savjeti vanjskom izraženi u obliku nijekanja: nemoj, prestani, uzrži se, oreci se, obaci, žrtvuj, preaj,
spoznaj lažno kao lažno. Čak je i oskuan opis stvarnosti koji nam jest an izražen u obliku poricanja - «ne
ovo, ne ovo (neti, neti)». Sve potvrno pripaa unutarnjem sebstvu kao što sve savršeno pripaa
stvarnosti.
P: Kako u iskustvu koje trenu tačno oživljavamo možemo razlikovati unutarnje od vanjskog?
M: Unutarnje je izvor naahnuda, a vanjsko se pokrede na osnovu sjedanja. Izvoru se ne može pronadi
početak, a sva sjedanja negje započinju. Prema tome, vanjsko je uvijek eterminirano, ok se unutarnje
ne može zaržati u riječima. Oni koji se bave jogom upravo i griješe u tome što zamišljaju a je unutarnje
nešto čega se moraju okopati, a pritom zaboravljaju a je sve što se može percipirati prolazno i zbog toga
nestvarno. Stvarno je jeino ono što percepciju čini mogudom, nazvali to životom, brahmanom ili kako ved.
P: Mora li život imati tijelo a bi se očitovao?
M: Tijelo želi živjeti. Ne treba životu tijelo, ved tijelu život.
P: Čini li to život namjerno?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Život je Ljubav, a ljubav život 78
M: Djeluje li ljubav namjemo? I a i ne. Život je ljubav, a ljubav život. Nije li upravo ljubav ta koja oržava
tijelo? Ne oaje li želja ljubav prema sebstvu? Što je rugo strah no poriv za zaštitom? I što je znanje no
ljubav prema istini? Srestva i načini mogu biti pogrešni, ali motiv koji se kri je u pozadini uvijek je ljubav -
ljubav prema «meni» i «mojem». To «ja» i «moje» mogu biti maleni, ili de se moža rasprsnuti i obujmiti
čitav univerzum, ali ljubav ostaje ista.
P: Ponavljanje Božjeg imena veoma je često u Iniji. Ima li kakve koristi o toga?
M: Ka znaš ime neke stvari ili osobe, možeš je lako nadi. Ka Boga zoveš imenom, On olazi k tebi.
P: U kojem de liku odi?
M: U liku koji je u sklau s tvojim očekivanjima. Nemaš li srede u životu pa ti neki svetac poari mantru za
sredu, a ti je ponavljaš s vjerom i preanošdu, tvoja se nesreda mora preokrenuti u sredu. Čvrsta vjera jača
je o subine. Subina je posljeica uzroka, vedinom slučajnih, i zato je labavo tkana. Povjerenje i golema
nada veoma je lako mogu nadvladati.
P: Što se zapravo ogađa ka se ponavlja mant ra?
M: Zvuk mantre stvara oblik u kojem de se sebstvo otjeloviti. Ono se može otjeloviti u bilo kojem obliku
kroz koji de jelovati. Naposljetku, sebstvo se izražava u akciji, a mantra je prven stveno energija u akciji
koja djeluje na tebe i na tvoju okolinu.
P: Ponavljanje mantre traicionalni je put. Mora li njezino jelovanje biti baš takvo?
M: O praavnih vremena stvarala se veza između oređenih riječi i ogovarajudih energija, a učvršdivala
se bezbrojnim ponavljanjima. Ona je poput utabane staze kojom se često prolazi. Staza je lagan put -
potrebna je jeino vjera. Moraš vjerovati a de te staza ovesti o tvojeg oreišta.
P: U Europi ne postoji tradicija ponavljanja mantre, osim u nekim kontemplativnim redovima. Kako ono
koristi modernim mladim zapadnjacima?
M: Oni nemaju nikakve koristi o man tre, osim ako ih ona snažno ne privlači. Za mlaog zapanjaka pravi
je postupak prionuti uz misao a je on osnova sveg znanja, onosno nepromjenjiva i vječna svijest svega
što se ogađa osjetilima i umu. Ukoliko to cijelo vrijeme rži na umu, svjesno i buno, sigurno de se
osloboiti ograničenja ne-svijesti i uroniti u čisti život, svjetlost i ljubav. Ideja «ja sam samo svjedok»
pročistit de njegovo tijelo i um te mu otvoriti oči murosti. Taa de naidi iluziju i njegovo de se srce
osloboiti svih želja. Kao što se le pretvara u vou, voa u paru, a para rasplinjuje u zraku i nestaje u pros -
toru, tako se i tijelo rastapa u čistoj svijesti ( diakaš ), nakon čega nestaje u čistom bitku ( paramakaš ), koji
se nalazi onkraj svakog postojanja i nepostojanja.
P: Ostvarena osoba jee, pije i spava. Zbog čega?
M: Ista sila koja pokrede univerzum pokrede i nju.
P: Sve pokrede ista sila. U čemu je razlika?
M: Jeino u ovome: prosvijetljena osoba zna ono o čemu su rugi samo čuli, ali nika nisu stekli vlastito
iskustvo. Intelektualno mogu izgledati uvjerljivo, ali pri djelovanju odaju svoje ropstvo. Prosvijetljena osoba
uvijek djeluje ispravno.
P: Svi govore «ja jesam». I čovjek koji je postigao samoostvarenje kaže «ja jesam». U čemu je razlika?
M: Razlika je u značenju koje se priaje riječima «ja jesam». U slučaju realiziranog čovjeka, iskustvo «ja
sam svijet, svijet je moj» krajnje je valjano - on misli, osjeda i jeluje cjelovito, u jeinstvu sa svime što živi.
Takav čovjek moža i ne poznaje teoriju i praksu oslobođenja, moža je rođen i ogojen bez ikakvih
religijskih i metafizičkih pojmova. Ali u njegovu razumijevanju i suosjedanju nede postojati ni najmanja
pogreška.
P: Znači, mogao bih naidi na prosjaka, golog i gladnog, pa ga upitati: «Tko si ti?» On bi mogao odgovoriti:
«Ja sam vrhovno sebstvo.» «obro,» rekao bih mu na to, «buudi a si ti vrhov na stvarnost, promijeni
svoju saašnju stvarnost» Što bi on učinio?
M: On bi te upitao: «O kakvom stanju govoriš? Što bih trebao promijeniti? Što nije u reu sa mnom?»
P: Zašto bi ogovorio na taj način?
M: Zato što više nije ograničen pojavama i ne poistovjeduje se s imenom i likom. On koristi sjedanje, ali
sjedanje ne može koristiti njega.
P: Nije li sve znanje zasnovano na pamdenju?
M: Niže je znanje zasnovano na pamdenju. Više znanje, znanje o stvarnosti, neotkiivo je o čovjekove
istinske prirode.
P: Mogu li tvriti a nisam ono čega sam svjestan, a nisam čak ni sama svijest?
M: Dokle god si tragalac, najbolje je prionuti uz ieju a si čista svijest, oslobođena svih saržaja.
Nailaženjem te svijesti postiže se vrhovno stanje.

P: Nastaje li želja za oslobođenjem u svijesti ili izvan nje?
M: U svijesti, naravno. Sve se želje rađaju iz sjedanja i posto je isključivo unutar poručja svijesti. Ono što je
onkraj toga oslobođeno je svake težnje. I sama želja a se svijest naiđe još je uvijek u svijesti.
P: Postoji li neki trag ili naznaka onoga što je onkraj svijesti?
M: Ne, tako nešto ne bi bilo mogude.
P: Što je ona veza između toga voga? Kako se može nadi prolaz između vaju stanja koja nemaju ništa
zajeničko? Nije li veza između njih čista svijest?
M: Čak je i ona samo jean oblik svijesti.
P: Što je ona onkraj nje? Praznina?
M: Praznina se također onosi isključivo na svijest. Punina i praznina relativni su pojmovi. Stvarnost je
uistinu onkraj svega, ne samo u onosu na svijest, ved je i s one strane bilo kakve vrste onosa. o
nejasnoda ovoi riječ «stanje». Stvarnost nije stanje nečeg drugog - to nije stanje uma, svijesti ili psihe - a
nije ni nešto što ima početak ili kraj, bitak ili nebitak. Iako su u njoj saržane sve suprotnosti, stvarnos t ne
sudjeluje u njihovoj igri. Ne smiješ je smatrati ni krajem nekog prijelaznog staija. O na jest ona sama,
nakon što svijest kao takva nestane. Taa riječi «ja sam čovjek» ili «ja sam Bog» više nemaju značenja.
Stvarnost je mogude čuti jeino u tišini, vijeti jeino u tami.
Razlučivanje vodi do nevezanosti
Maharaj: Vi ste svi mokri jer plj ušti kiša. U mojem svijetu uvijek je sunčano. Ne postoje nod i an, vrudina i
hlanoda. U njemu nema ni brige ni kajanja. Moj je um sloboan o svake misli jer u njemu nema želje
koje bi ga zarobljavale.
Poklonik: Zar postoje dva svijeta?
M: Tvoj je svijet prolazan i promjenjiv, a moj je savršen i nepromjenjiv. Možeš li mi redi što voliš u svome
svijetu? Pažljivo du slušati, čak sa zanimanjem, pa ipak ni za trenutak nedu zabo raviti da tvoj svijet ne
postoji, a samo sanjaš.
P: Što razlikuje tvoj svijet od mog?
M: Moj svijet nema osobina po kojima bi se mogao prepoznati. O njemu se ne može ništa redi. Ja jesam
moj svijet. Moj svijet jest ja. On je potpun i savršen. U njemu se svaki utisak briše, svako iskustvo obacuje.
Ne trebam ništa, čak ni sebe, jer sebe ne mogu izgubiti.
P: Zar ne trebaš čak ni Boga?
M: Sve te ieje i razlike postoje u tvojem svijetu. U mojem nema ničeg sličnog. Moj je svijet jeinstven i
veoma jednostavan.
P: Zar se u njemu ništa ne ogađa?
M: Što go se ogađa u tvojem svijetu, samo ondje ima valjanost i samo ondje izaziva odgovor. U mojem
svijetu ne ogađa se ništa.
P: Sama činjenica a oživljavaš iskustvo svojeg svijeta porazumijeva ualnost koja je urođena svim
iskustvima.
M: Verbalno - a. Ali tvoje riječi o mene ne osežu. Moj svijet nije verbalan, a u tvojem ne postoji ništa
što ostaje neizrečeno. U tvojem svijetu ništa nije trajno, a u mojem se ništa ne mijenja. Moj je svijet
stvaran, a tvoj je stvoren od snova.
P: Ali mi ipak razgovaramo.
M: Ovaj razgovor postoji samo u tvojem svijetu. U mojem je vječna tišina. Moja tišina pjeva, moja je
praznina puna, ništa mi ne neostaje. Ne možeš spoznati moj svijet okle go se ne nađeš u njemu.
P: Čini se a si ti u svojem svijetu posve sam.
M: Kako možeš tvriti a sam sam, ka je moje stanje onkraj svih riječi. Naravno a sam sam jer ja jesam
sve.
P: olaziš li ika u naš svijet?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Razlučivanje voi o nevezanosti 82
M: Što bi to meni značilo? olaženje i olaženje također su samo riječi. Ja jesam. Oakle bih ja to trebao
odi i kamo otidi?
P: Od kakve mi je koristi tvoj svijet?
M: Moraš pažljivije razmotriti svoj svijet, kritički ga preispitati i jenog ana, posve iznenaa, nadi deš se u
mojem.
P: Što du time obiti?
M: Nedeš obiti ništa. Ostavit deš za sobom sve što nije tvoje i nadi ono što nika n isi izgubio vlastiti bitak.
P: Tko je vladar tvojeg svijeta?
M: U mojem svijetu nema ni vlaara ni poanika jer u njemu ne postoji ualnost. Ti samo projiciraš vlastite
ieje. Tvoji sveti tekstovi i bogovi nemaju ovje nikakvog značenja.
P: Ti ipak imaš neko ime i lik, ispoljavaš svijest i jelatnost.
M: Tako to izgleda u tvojem svijetu. No, u svojem svijetu ja posjeujem samo bitak i ništa rugo. Vi ste
puni ideja o posjedovanju, o kvantiteti i kvaliteti. Ja sam u potpunosti bez ideja.
P: U mojem svijetu postoje problemi, patnja i beznađe. Čini se a ti živiš o nekih tajnih prihoa ok ja
moram crnčiti poput roba a bih preživio.
M: Čini ono što ti se sviđa. Možeš napustiti svoj svijet i odi u moj, posve si sloboan.
P: Kako se o njega stiže?
M: Nastoj vidjeti svoj svijet takvim kakav stvarno jest, a ne onakvim kakvim ga zamišljaš. Razlikovanje de
dovesti do nevezanosti, koja de zajamčiti ispravno jelovanje, a ono de izgraiti unutarnji most o tvog
stvarnog bida. jelovanje je okaz oz biljnosti. Čini ono što ti je rečeno, marljivo i iskreno, i prepreke de
nestati.
P: Jesi li ti sretan?
M: U tvojem svijetu bio bih neizmjerno nesretan. Ustajati, jesti, govoriti, ponovno spavati - kako je to
dosadno!
P: akle, ni ti ne želiš živjeti?
M: Živjeti, umrijeti - beznačajnih li riječi! Viiš a sam živ, a govorim a sam mrtav. Ka pomisliš a sam
mrtav, uvjeravam te a sam živ. Potpuno si zbunjen!
P: Kako možeš biti toliko ravnoušan? Zar je mogude a ti sve ove patnje našeg svijeta ništa ne znače?
M: U potpunosti sam svjestan vaših neada.
P: I kako nam pomažeš?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Razlučivanje vodi do nevezanosti 83
M: Nema ničeg što bih trebao učiniti. Nevolje olaze i olaze.
P: Olaze li one ved samim tim što se usreotočuješ na njih?
M: Upravo tako. Teškoda može biti fizička, emotivna ili mentalna, ali se uvijek odnosi na pojedinca. Velik
obim nesreda zbir je bezbrojnih pojeinačnih subina i trebat de vremena a se sve to smiri. Ali smrt ni u
kojem slučaju nije nesreda.
P: Čak ni kaa je čovjek ubijen?
M: To je nesreda za ubojicu.
P: Ipak, čini se da postoje dva svijeta, moj i tvoj.
M: Moj je stvaran, a tvoj je u umu.
P: Zamisli a u uubini stijene živi jena žaba. Ona bi mogla provesti cijeli svoj život u savršenu blaženstvu,
a a joj ništa ne zasmeta, a je nitko ne uznemiri. Izvan te stijene život bi i alje tekao. Ka bi žabi u
uubini pričali o vanjskom svijetu, ona bi rekla: «Ne postoji vanjski svijet. Moj je svijet miran i blažen. Svijet
o kojem govorite samo je tvorevina riječi, on ne postoji» Upravo je tako i s tobom. Ka nam govoriš a naš
svi jet jenostavno ne postoji, neostaje nam zajeničko uporište za raspravu. Ili, uzmimo rugi primjer.
olazim k liječniku i žalim se na bol u trbuhu. On me preglea i ustanovi a je sa mnom sve u reu. «Ali ja
trpim bolove», žalim se i alje. No, liječnik me uvjerava: «Bol postoji samo u tvojem umu.» Ja mu nato
kažem: «Ne pomaže mi to što znam a je ta bol samo u umu. Ti si liječnik, izliječi je. Ne možeš li me
izliječiti, znači a nisi moj liječnik»
M: Upravo tako.
P: Izgraio si željezničku prugu na kojoj nema mosta pa ni jean vlak ne može prolaziti njome. Sagrai
most.
M: Nema potrebe za mostom.

P: Morala bi postojati veza između tvog i mog svijeta.
M: Nema potrebe za vezom između stvarnog i imaginarnog svijeta jer takva veza ne bi mogla postojati.
P: akle, što a raimo?
M: Istražite svoj svijet koristedi se umom. Preispitajte ga kritički i pomno provjerite svaku ieju o njemu. To
de jelovati.
P: Svijet je prevelik za takvo istraživanje. Jeino što znam jest a postojim ja i a postoji svijet. Znam i to da
mi svijet donosi nevolje, kao i ja njemu.
M: Moje je iskustvo a je sve blaženstvo. Ali želja za blaženstvom stvara bol. Na taj način blaženstvo
postaje klica boli. Cjelokupni univerzum boli rođen je iz želje. Obaci želju za užitkom i nedeš čak ni znati
što je bol.
P: Zašto bi užitak morao biti klica boli?
M: Zato što zbog njega činiš mnoge grijehe. A ploovi grijeha jesu patnja i smrt.
P: Govoriš nam a svijet nije ni od kakve koristi - da donosi jeino patnju. Meni se čini a ne može biti
tako. Bog nije takva neznalica. Svijet mi izglea kao veliko nastojanje a se mogudnost pretvori u
ostvarenje, materija u život, a nesvjesnost u punu svijest. a bismo spoznali vrhovnu stvarnost, potrebno
nam je iskustvo oprečnosti. Kao što nam je za izgranju hrama potreban kamen i žbuka, rvo i željezo,
staklo i crijep, tako nam je potreban i materijal svakodnevnog iskustva da bismo pretvo rili čovjeka u
božanskog muraca, gospoara na životom i smrdu. Žena olazi na tržnicu kako bi nabavila različite vrste
namirnica, a ka se vrati kudi kuha ih i peče te njima hrani svojega muža. Isto tako i mi se kuhamo i
pečemo na vatri života okle go ne postanemo ukusna hrana za našega Gospoa.
M: Olično, misliš li a je tako, jeluj u sklau s time. Svakako se zušno potrui a nahraniš svoga
Gospoda.
P: ijete ie u školu i uči mnogo stvari koje mu kasnije nede biti o koristi. Ali tijekom tog učenja raste.
Tako i mi prolazimo kroz bezbrojna iskustva i sva ih zaboravljamo, ali u međuvremenu sve vrijeme
rastemo. A što je murac (đnjanin) no čovjek sa smislom za stvarnost. Moj svijet ne može biti slučajan. On
ima smisao, iza njega se krije neki plan. Moj Bog ima plan.
M: Ako je svijet lažan, taa su i plan i njegov stvoritelj jenako lažni.
P: Ponovno niječeš svijet. Između nas nema mosta.
M: Nema ni potrebe za mostom. Tvoja je zablua u tome što vjeruješ a si rođen. Nikaa nisi rođen i
nikaa nedeš umrijeti. Ali ti misliš a si rođen oređenog ana na oređenom mjestu i a ti pripaa samo
jedno oređeno tijelo.
P: Svijet postoji i ja postojim. To su činjenice.
M: Zašto se zamaraš svijetom ka se još nisi pobrinuo za sebe? Želio bi ga spasiti, nije li tako? Možeš li
spasiti svijet prije negoli spasiš sebe? I što uopde znači biti spašen? O čega moraš biti spašen? O iluzije!
Biti spašen znači vijeti stvari takvima kakve jesu. Ja uistinu ne viim sebe u onosu ni prema kome, ni
prema čemu. Čak ni u onosu prema sebstvu, što go seb stvo bilo. Ostajem zauvijek - nedefiniran. Ja sam
unutar svega i onkraj svega - blizak i nedostupan.
P: Kako si ošao o toga?
M: Imao sam povjerenja u svojega gurua. On mi je rekao: «Jedino ti jesi.» A ja u to nisam nikada
posumnjao. No, bio sam pomalo zbunjen njegovim riječima ok nisam spoznao a su potpuno istinite.
P: Uvjerio si se u to ponavljajudi njegove riječi?
M: Postigao sam samoostvarenje. Ustanovio sam da sam svjestan i potpuno sretan te da sam bio u zabludi
dok sam mislio da bitak-svijest-blaženstvo ugujem svojem tijelu i svijetu rugih tijela.
P: Ti nisi učen čovjek. Nisi mnogo čitao, a ono što si čitao ili čuo vjerojatno nije bilo proturječno. Ja sam
prilično obro obrazovan i pročitao sam mnogo knjiga. Ustanovio sam a različite knjige i razni učitelji
beznano proturječe jeni rugima. Iz tog razloga sve što pročitam ili čujem uzimam sa sumnjom. Prvo što
pomislim jest: «Moža jest tako, a moža i nije.» I buudi a moj um ne može razlučiti što je istina, a što
nije, prepušten sam na milost i nemilost svojim sumnjama. Ko bavljenja jogom um koj i sumnja strahovita
je zapreka.
M: rago mi je što to čujem jer je i mene moj guru učio a sum njam u sve, i to u potpunosti. Rekao mi je:
«Niječi postojanje svega osim svojeg sebstva» Upravo si vlastitim željama stvorio svoj svijet boli i užitaka.
P: Mora li on biti bolan?
M: Kako bi rukčije moglo biti? Užitak je sam po sebi ograničen i prolazan. Želja se rađa iz boli, traži svoje
ispunjenje u boli i završava u boli razočarenja i očaja. Bol je pozaina svakog užitka jer traganje za njim
počinje i završava u boli.
P: Sve što kažeš potpuno mi je jasno. Ali čim naiđe neka tjelesna ili mentalna poteškoda, moj um postaje
tup i tmuran te očajnički traži olakšanje.
M: Zašto je to važno? Tup je i nemiran tvoj um, a ne ti. Po gledaj, u ovoj prostoriji zbivaju se različiti
ogađaji. Jesam li ja njihov uzrok? Oni se jenostavno zbivaju. No, tako je i u tvojem slučaju - kotač se
subine vrti, ostvaruje se ono što je neizbježno. Tijek ogađaja ne možeš mijenjati, ali možeš promijeniti
svoj stav prema njima. Ono što je uistinu važno jest stav, a ne sam ogađaj. Svijet je boravište želja i
strahova. Moraš ga naidi a bi našao mir. Temeljni uzrok svijeta jest ljubav prema lažnom sebstvu. Zbog
nje tražimo užitak i izbjegavamo bol. Zamijeni je ljubavlju prema stvarnom sebstvu i slika de se svi jeta
promijeniti. Brahma, stvoritelj, ukupan je zbir svih želja. Svijet je instrument njihova ispunjenja. uše
uživaju u čemu go žele, ali to pladaju suzama. Vrijeme pomiruje sve račune. Zakon ravnoteže savršeno
upravlja svime.
P: a bi čovjek postao načovjek, mora najprije biti čovjek. Čovječnost je plo bezbrojnih iskustava. Želja
voi u iskustvo. Zbog toga je želja u oređeno vrijeme i na oređenoj razini ispravna.
M: Sve je to na neki način istinito, ali odi de an ka deš shvatiti da si nagomilao dovoljno iskustava i da
moraš započeti nešto s njima. Taa de ti razlučivanje ( viveka) i odbacivanje (vairagja) postati neizmjerno
potrebni. Sve deš morati pomno ispitati, a ustanoviš li a ti to nije potrebno, i nemilosrno uništiti. Vjeruj
mi, u tom uništavanju ne možeš pretjerati jer u stvarnosti ništa nema vrijenosti. Bui strastveno
bestrastan - to je sve.
Bog je onaj koji čini sve, Mudrac je onaj koji ne čini ništa
Poklonik: Neka prosvijetljena bida ( mahatma) smatraju da svi jet nije ni nesretan slučaj ni Božja igra, ved
plo i očitovanje modnog plana raa čiji je cilj buđenje i razvoj svijesti u cijelom univerzumu. O
beživotnosti k životu, o nesvijesti k svijesti, o gluposti k briljantnoj inteligenciji, o pogrešnog razumi-
jevanja o jasnode - to je smjer u kojem se svijet neprestano i neumitno krede. Naravno, postoje trenuci
omora i privine tame, ka se či ni da univerzum spava, ali odmor nakon nekog vremena prestaje i
ponovno počinje ra na svijesti. S naše točke gleišta svijet je olina suza, mjesto s kojeg bi trebalo pobjedi
što je mogude prije koristedi pri tome sva raspoloživa srestva. Prosvijetljenim bidima svijet je obar i služi
plemenitoj svrsi. Oni ne niječu a je svijet mentalna tvorevina i a su svi u osnovi jeno, ali shvadaju i tvre
a ta tvorevina ima smisao i a služi najpoželjnijoj svrsi. Ono što mi nazivamo Božjom voljom nije mušičavi
hir zaigranog božanstva, ved očitovanje bezuvjetne potrebe za rastom u ljubavi, murosti i modi, kako bi se
izrazile beskonačne mogudnosti života i svijesti.
Kao što vrtlar uzgaja cvijet o sidušne sjemenke o veličanstvenog savršenstva, tako i Bog u vlastitu vrtu,
među ostalim bidima, uzgaja i čovjeka, pretvarajudi ga u savršenog čovjeka koji spoznaje, voli i ra di zajedno
s Njim.
Ka Bog počine ( pralaja), oni čiji rast nije ovršen postaju na neko vrijeme nesvjesni, a oni savršeni, koji su
naišli sve oblike i saržaje svijesti, ostaju svjesni univerzalne tišine. Kaa ođe vrijeme za stvaranje novog
univerzuma, spavači se bue i njihov ra ponovno započinje. Oni napreniji bue se prvi i pripremaju tlo za
manje naprene, koji zahvaljujudi tome nalaze oblike i obrasce ponašanja priklane za svoj aljnji rast.
Tako teče priča. Ona se o tvojeg učenja razlikuje u sljeedem: uporno tvriš a svijet nije obar i a ga se
treba kloniti. Prosvijetljene uše kažu a je ta nenaklonost prema svijetu samo prolazno stanje, nužno, ali
privremeno, i da se veoma brzo zamjenjuje sveobuhvatnom ljubavlju i postojanom odlukom da se radi za
Boga.
Maharaja: Sve što kažeš točno je ka je u pitanju vanjski put ( pravritti ). Na unutarnjem putu (nivritti )
nužno je poništiti svoju vrijenost. Ja prebivam onje gje ničega nema ( paramakaš ), na mjestu do kojeg
ne opiru ni riječi ni misli. Za um je sve tama i tišina. No, taa se svijest počinje komešati i buiti um
(diakaš ), koji projicira svijet (mahaakaš ), izgrađen o sjedanja i zamišljanja. Čim ođe o svijeta, sve što
ti kažeš moža i jest tako. U priroi je uma a zamišlja ciljeve, a im teži, traži srestva i putove njihova
ostvarenja kako bi pokazao svoju viziju, energiju i hrabrost. To su božanska svojstva i ja ih ne poričem. Ali
ja prebivam onje gje ne postoje razlike, gje ničeg nema, čak ni uma koji bi nešto mogao stvoriti. Ondje
je moj om. Što go se ogađa ne utječe na mene - pojave međusobno jeluju jena na rugu, i to je sve.
Oslobođen svih sjedanja i očekivanja, ja sam uvijek nov, nevin i otvorena srca. Um je veliki ranik ( ma-
hakarta) i potreban mu je omor. Buudi a ne trebam nikoga i ništa, neustrašiv sam. Koga a se i čega
bojim? Nema odvojenosti, mi nismo odvojena sebstva. Postoji samo jedno sebstvo, vrhovna stvarnost, u
kojoj su osobno i neosobno jedno.
P: Jeino što želim jest a mogu pomodi svijetu.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bog je onaj koji čini sve, Murac je onaj koji ne čini ništa 87
M: Tko kaže a mu ne možeš pomodi? U svojem si umu -smislio što znači pomodi i što ti je za to potrebno
pa si se našao u sukobu između onog što bi trebao i što stvarno možeš, između nužnosti i sposobnosti.
P: Ali zašto to raimo?
M: Tvoj um projicira oređenu tvorevinu, a ti se poistovjcduješ s njom. U priroi je želje poticati um a
stvori svijet u kojem se može ispuniti. Čak i mala želja može potaknuti ugački niz jelovanja. Kako li je tek
ka je želja jaka? Želja može stvoriti cijeli univerzum, njezine su modi čuesne. Kao što mala šibica može
zapaliti golemu šumu, tako i želja može zapaliti vatru pojavnoga. Sama svrha stvaranja jest ispunjenje želje.
Želja može biti plemenita ili neplemenita, a prostor (akaš ) je uvijek neutralan i svatko ga može ispuniti
onim što mu se sviđa. Zato moraš biti veoma pažljiv ka biraš želje. Morao bi znati a ljui kojima želiš
pomodi žive u svojim zasebnim svjetovima koje su stvorili upravo rai svojih želja. Ne postoji rugi način a
im pomogneš osim s pomodu njihovih želja. Jeino što možeš jest naučiti ih njegovanju ispravnih želja koje
de im pomodi a se uzignu izna njih. Samo tako mogu se osloboiti poriva a uvijek iznova stvaraju
svjetove svojih želja, boravišta boli i užitka.
P: Jenom mora odi an kaa de se ta prestava završiti; čovjek mora umrijeti, a univerzum skončava.
M: Kao što čovjek koji je spavao sve zaboravlja ka se rugi an probui ili ka nakon smrti izroni u novi
život, tako se i svjetovi želje i straha raspršuju i nestaju. Ali, vječni svjeok, vr hovno sebstvo, nikada ne
spava i nikaa ne umire. Veliko srce vječno kuca i pri svakom njegovom otkucaju nastaje jean novi
univerzum.
P: Je li ono svjesno?
M: Ono je onkraj svega što um može pojmiti, s one strane bitka i nebitka. Ono je «a» i «ne» svem u, iznad
svega i unutar svega, stvoritelj i razoritelj, nezamislivo stvarno.
P: Jesu li Bog i velika uša ( mahatma) jedno ili dvoje?
M: oni su jedno!
P: No, mora postojati i neka razlika.
M: Bog je onaj koji sve čini, a murac (đnjanin) onaj koji ništa ne čini. Bog nika ne kaže: «Ja sve činim.»
Njemu se stvari ogađaju u sklau s vlastitom im priroom. Muracu izglea a sve čini Bog. On ne vii
razliku između Boga i priroe. I Bog i murac znaju a su oni sami nepokretno sreiše pokretnog, vječni
svjeoci prolaznog. To je sreište točka praznine, a svjeok je točka čiste svijesti. Oni znaju a su ništa i
stoga im se ništa ne može suprotstaviti.
P: Kako to oživljavaš i osjedaš u vlastitom iskustvu?
M: Buudi a sam ništa, ja sam sve. Sve jest ja i sve je moje. Kao što se moje tijelo pokrede ved samim
razmišljanjem o kretanju, tako se i ogađaji zbivaju ka o njima mislim. Shvati, ja ne činim ništa. Samo
promatram kako se stvari ogađaju.
P: Zbivaju li se ogađaji onako kako ti želiš a se zbivaju ili ti želiš a se zbivaju onako kako se zbivaju?
M: Oboje je točno. Ja prihvadam sve i sve prihvada mene. Ja sam sve i sve jest ja. Buudi a sam svijet, ne
plašim se svijeta. Buudi a sam sve, čega bih se mogao plašiti? Voa se ne plaši voe niti vatra vatre.
Osim toga, nisam uplašen ni zato što nisam ništa što bi moglo iskusiti strah ili biti u opasnosti. Nemam ni
ime ni lik. Vezanost za ime i lik rađa strah. Ja nisam vezan. Ja nisam ništa, a ništa se ničeg ne plaši.
Nasuprot tome, sve se plaši vrhovnog ništavila jer se ono što ga otakne pretvara u ništa. Vrhovno je
ništavilo poput zenca bez na, što go pane u njega zauvijek nestaje.
P: Nije li Bog osoba?
M: okle go misliš a si ti osoba i Bog de za tebe biti osoba. Ka spoznaš a si ti sve i Njega deš sagleati
kao sve.
P: Mogu li mijenjati činjenice tako a promijenim svoj stav prema njima?
M: Stav je činjenica. Kao primjer možemo uzeti ljutnju. Ja mogu biti ljut i šetati svojom sobom gore -dolje, a
u isto vrijeme prisjedati se a sam usitinu sreište murosti i ljubavi, atom čistog postojanja. Sve de nestati i
um de uroniti u tišinu.
P: Ipak, ponekad si ljut.
M: Na koga bih se mogao ljutiti i zašto a se ljutim? Ljutnja olazi i nestaje čim se počnem prisjedati tko
sam. Sve je to igra osobina (guna) kozmičke materije. Poistovjetim li se s njima, njihov sam rob, a
odmaknem li se u stranu, njihov sam gospodar.
P: Možeš li svojim stavom utjecati na svijet? Ovajanjem o svijeta nestaje svaka naa a de se svijetu modi
pomodi.
M: Kako bi to bilo mogude? Sve jest ja - zar ne mogu pomodi sebi? No, ja se ne poistovjedujem ni s kim
posebno jer sam ja sve, i pojeinačno i univerzalno.
P: Možeš li ona pomodi meni kao pojeinačnoj osobi?
M: Ali ja ti uvijek pomažem - iznutra. Tvoje sebstvo i moje sebstvo jeno su. Ja to znam, a ti ne znaš. To je
jedina razlika - i ona ne može potrajati ugo.
P: A kako pomažeš cijelom svijetu?
M: Ganhi je mrtav, pa ipak njegov um prožima zemlju. Misli muraca prožimaju čovječanstvo i neprestano
rade za njegovu obrobit. Buudi a su nepoznate i a olaze iznutra, još su snažnije i sarže manje prisile.
To je način na koji se svijet oplemenjuje - unutarnje pomaže vanjskom i blagosliv lja ga. Kad mudrac umre,
on više ne postoji, u istome smislu u kojem ne postoji ni rijeka ka uroni u more. Više ne postoje ime i lik,
ali voa je ostala i postala jeno s oceanom. Ka se murac priruži univerzalnom umu sva njegova obrota
i murost postaju naslijeđe cijelog čovječanstva i unaprjeđuju razvoj svakog ljuskog bida.
P: Mi smo vezani za svoju osobnost. Visoko vrenujemo svoju posebnost, svoju različitost o rugih. Čini se
a ni jeno ni rugo ne smatraš korisnim. O kakve nam je koristi nemanifestiranost o kojoj govoriš?
M: Nemanifestiranost, manifestiranost, pojedinačnost, osobnost samo su riječi, različite točke gleišta,
mentalni stavovi. Ništa o toga nije stvarno. Stvarnost se može iskusiti jeino u tišini. Toliko se čvrsto ržiš
svoje osobnosti, a svjestan si je jedino ka si u nevolji. ok ne zapaneš u nevolju, ne razmišljaš o sebi.
P: Nisi mi rekao kakvu vrijednost ima nemanifestiranost.
M: Nesumnjivo, moraš zaspati a bi se probuio i umrijeti a bi živio. Jenako tako, moraš se rastaliti a bi
se preoblikovao. Prije granje potrebno je rušiti, prije stv aranja razarati. Vrhovna je stvarnost univerzalno
otapalo koje izjeda svaku posudu i spaljuje svaku prepreku. Kad ne bi bilo bezuvjetnog nijekanja svega,
tiranija pojavnog bila bi potpuna. Vrhovna je stvarnost veliki usklađivač, jamstvo konačne i savršene
ravnoteže, života u sloboi. Ona te rastapa i tako ponovno potvrđuje tvoj istinski bitak.
P: Sve je to obro na oređenoj razini. Ali kako to jeluje u svakonevnom životu?
M: Svakonevni život izražava se u akciji. Sviđalo ti se to ili ne, moraš jelovati. Sve što raiš samo zbog
sebe nakuplja se i postaje eksplozivno. Jenog se ana ruši i izaziva katastrofu, i u tebi i u tvom svijetu.
Zavaravaš li samog sebe a raiš za obrobit rugih samo pogoršavaš situaciju jer ne bi smio biti vođen
vlastitim ide jama o tome što je za njih obro. Čovjek koji tvri a zna što je dobro za druge veoma je
opasan.
P: Kako onda treba raditi?
M: Ni za sebe ni za ruge, ved rai samog raa. Stvar koju je vrijeno raiti sama je sebi svrha i smisao.
Nemoj činiti nešto s n amjerom da postigneš nešto rugo. Nemoj se vezivati. Bog nije stvorio jednu stvar da
bi služila rugoj. Svaka je stvar stvorena rai same sebe. Buudi a je stvorena rai sebe, ne preklapa se s
rugim stvarima. Ti koristiš stvari i ljue u svrhu koja im je strana i time izazivaš katast rofu, i u svijetu i u
samom sebi.
P: Tvriš a je naše stvarno bide sve vrijeme s nama. Kako je mogude a ga ne primjedujemo?
M: Točno, vi ste uvijek vrhovna stvarnost. Ali vaša je pažnja usmjerena na fizičke i mentalne poja ve. Kad je
omaknete o jene pojave, a još je niste preusmjerili na neku rugu, u tom vremenskom intervalu
boravite u čistom bitku. Vježbanjem iskriminacije ( viveka) i nevezanosti (vairagja) omaknut dete pažnju
sa svih osjetilnih i mentalnih pojava, a čisti bitak izronit de kao vaše prirono stanje.
P: Kako se može prekinuti osjedaj ovojenosti?
M: Usmjeravanjem uma na osjedaj «ja jesam» iščezava osjedaj «ja sam taj i taj». Osjedaj «ja sam jeino
svjeok» ostaje još neko vrijeme, a ona i on uranja u osjedaj «ja sam sve». Taa sve postaje Jeno, a Jeno
postaje «ja» koje više nije ovojeno ni o čega, znači ni o mene. Obaci ieju o ovojenom «ja» i nestati
de pitanje či je je iskustvo, tvoje ili moje.
P: Ti polaziš o vlastitog iskustva. Kako a ono po stane i moje?
M: Govoriš o mom iskustvu kao a se razlikuje o tvoga zato što vjeruješ a smo ovojeni. Ali nismo. Na
ubljoj razini moje iskustvo jest tvoje iskustvo. Uroni ublje u sebe te deš to lako i jenostavno otkriti. Kreni
u smjeru osjedaja «ja j esam».
Prioni čvrsto uz "jasamstvo"
Poklonik: Jesi li ti uvijek zadovoljan ili si ponekad i nezadovoljan? Poznaješ li raost i tugu?
Maharaj: Nazovi to kako hodeš, za mene su to samo stanja uma, a ja nisam um.
P: Je li ljubav stanje uma?
M: I to ovi si o tome što smatraš po ljubavlju. Želja je, naravno, stanje uma. Ali spoznaja jeinstva svega što
postoji izna je uma. Ne oživljavam a bilo što postoji ovojeno o mene. Sve je sebstvo, sve sam ja.
Vidjeti sebe u svima i svakoga u sebi najsigurniji je znak ljubavi.
P: Ka viim nešto ugono, počinjem to priželjkivati. Tko to u stvari želi, sebstvo ili um?
M: Pitanje je postavljeno na pogrešan način. Nema toga koji želi. Postoji želja, strah, ljutnja i um koji kaže -
to sam ja, to je moje. Ne postoji ništa za što bismo mogli kazati a je «ja» ili «moje». Želja je stanje uma,
opažena i imenovana s pomodu uma. Ona ne bi postojala ka je um ne bi percipirao i imenovao.
P: Ali postoji li uopde percipiranje bez imenovanja?

M: Naravno. Imenovanje ne može naidi um, ok je percipiranje svjesnost sama.
P: Što se zapravo ogađa ka netko umre?
M: Ne ogađa se ništa. Nešto postaje ništa. Ničeg nije bilo, ništa ne ostaje.
P: Sasvim sigurno postoji razlika između života i smrti. Ti govoriš o živom kao a je mrtvo, a o mrtvom kao
a je živo.
M: Zašto se izjeaš zbog jenog čovjeka koji umire, a tako se malo brineš zbog milijuna koji umiru svakoga
ana? Svakog trenutka ruše se i nestaju cijeli univerzumi. Zar bih morao plakati za njima? Jena mi je stvar
sasvim jasna. Sve što jest živi i krede se, ima svoj bitak u svijesti, a ja sam i u toj svijesti i izvan nje. U njoj
sam kao svjedok, a izvan nje kao Bitak.
P: Ipak, i ti se zabrineš ka ti je ijete bolesno?
M: Ne uzrujavam se, ved samo činim ono što je potrebno. Ne brinem se zbog buudnosti. U mojoj je priroi
ispravno odgovoriti na svaku situaciju. Ne zaustavljam se a bih razmišljao što trebam učiniti. jelujem i
kredem alje. Posljeice ne utječu na mene. Čak se i ne brinem jesu li obre ili loše. Kakve god da jesu, one
jesu - ukoliko mi se vrate, ponovno du se pozaba viti-njima: zapravo, naprosto du se ponovno baviti njima.
Ni u čemu što raim ne postoji osjedaj svrhe. Stvari se ogađaju kako se ogađaju - ne zato što ih ja
uzrokujem; ogađaju se zato što «ja jesam». Uistinu, nika se ništa ne ogađa. Ka je um nemiran, on
izvoi Šivin ples kao što nemirne voe jezera plešu na mjesečini. Sve su to pojave koje nastaju zbog
pogrešnih ieja.
P: Svakako, svjestan si mnogih činjenica i ponašaš se u sklau s njihovom priroom. Prema jetetu onosiš
se kao prema djetetu, a prema odraslom kao prema odraslom.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prioni čvrsto uz "jasamstvo" 92
M: Kao što okus soli prožima golemi ocean čija svaka, pa i najsitnija kapljica voe sarži isti taj okus tako i
meni svako iskustvo omoguduje oir sa stvarnošdu, uvijek novu spoznaju vlastitog bitka.
P: Postojim li ja u tvome svijetu kao što ti postojiš u mome?
M: Naravno, ti jesi i ja jesam. Ali postojimo samo kao točke u svijesti koje ovojeno o nje nisu ništa. To se
mora veoma dobro razumjeti: svijet visi o niti svijesti. Kad ne bi bilo svijesti, ne bi bilo ni svijeta.
P: U svijesti postoji mnogo točaka. Ima li i toliko svjetova?
M: Uzmi kao primjer san. U bolnici može biti mnogo pacijenata i svi oni spavaju, svi sanjaju. Svatko sanja
svoj privatni, osobni san. Pacijenti nisu međusobno povezani i ne utječu jean na rugoga, ali imaju jenu
stvar koja im je zajenička - bolest. Slično tome, i mi smo se u svome zamišljanju ovojili o stvarnog svijeta
zajeničkog iskustva te se zatvorili u svoje oblake osobnih želja i strahova, preožbi i mislil ieja i
koncepata.
P: To mogu razumjeti. Ali što bi mogao biti uzrok zastrašujude različitosti osobnih svjetova?
M: Različitost i nije toliko velika. Svi ti snovi položeni su na zajenički svijet. U oređeno j mjeri oni se
međusobno oblikuju i utječu jean na rugi. Temeljno jein stvo djeluje usprkos svemu. No, u korijenu svih
problema leži zaboravljanje stvarnog sebstva, nepoznavanje vlastite priroe.
P: a bismo nešto zaboravili, moramo to najprije znati. Jesam li znao tko sam prije nego sam to zaboravio?
M: Naravno, zaboravljanje sebstva saržano je u poznavanju sebstva. Svjesnost i nesvjesnost va su
aspekta jenog života i postoje istovremeno. a bi spoznao svijet, morao si zaboraviti sebstvo - da bi
spoznao sebstvo, moraš zaboraviti svijet. Što je, naposljetku, svijet? Samo zbirka sjedanja. rži se isključivo
jedne stvari koja ti je važna. Prioni uz «j esamstvo» i pusti da sve drugo ode. To je duhovna disciplina
(sadhana). U spoznaji sebstva nema ničeg za što bi se uhvatio i ničeg što bi mogao zaboraviti. Sve znamo,
ničega se ne sjedamo.
P: Što je uzrok zaboravljanja sebstva?

M: Ne postoji uzrok jer nema zaboravljanja. Mentalna stanja slijee jeno za rugim i svako sljeede
poništava ono prethono. Samoprisjedanje je jedno mentalno stanje, a samozaborav drugo. Ona se
smjenjuju kao an i nod. Stvarnost se nalazi onkraj obojih.
P: Sasvim sigurno mora postojati razlika između zaboravljanja i neznanja. Neznanje ne treba uzrok.
Zaboravljanje pretpostavlja prethodno znanje, a jednako tako i sklonost zaboravljanju ili sposobnost za nj.
Priznajem a ne mogu istraživati uzroke neznanja, ali zaboravljanje bi moralo imati neki uzrok.
M: Ne postoji neznanje. Postoji samo zaboravljanje. Što nije u reu sa zabora vljanjem? Jednako je
jednostavno i zaboraviti i sjetiti se.
P: Nije li velika nesreda zaboraviti sebstvo?
M: Jenako kao i neprestano ga se prisjedati. Postoji stanje koje je onkraj zaboravljanja i nezaboravljanja -
prirodno stanje. Zaboraviti, sjetiti se - sve su to stanja uma vezana za misli i riječi. Uzmi kao primjer ieju o
rođenju. Rekli su mi a sam rođen, a toga se ne sjedam. Kažu mi a du umrijeti, a to ne očekujem. Tvriš a
sam zaboravio svoje rođenje i a nemam nikakvu preožbu o svojoj smrti. Ali ja se samo ne mogu sjetiti
onog što se nika nije ogoilo i ne očekujem ono što je očigleno nemogude. Tijela se rađaju i umiru, ali
što to meni znači? Ona se javljaju i nestaju u svijesti, a sama je svijest ukorijenjena u meni. Ja sam život, i
um su i tijelo moji.
P: Ti kažeš a se u korijenu svijeta nalazi zaboravljanje sebstva. Da bih mogao zaboraviti, moram se najprije
sjedati. Što sam zaboravio, čega se moram sjetiti? Nisam zaboravio a postojim.
M: Dio iluzije moglo bi biti upravo i da «ja postojim».
P: Kako je to mogude? Ne možeš mi okazati a ne postojim. Čak i ka bih bio uvjeren a ne postojim - ipak
bih postojao.
M: Stvarnost se ne može ni okazati ni opovrgnuti. Unutar uma to ne možeš učiniti, a izvan uma nemaš
potrebe za time. U stvarnosti se ne pojavljuje pitanje što je stvarno. Manifestirano (saguna)
inemanifestirano (nirguna) ondje se ne razlikuju.
P: U tom slučaju, sve je stvarno.
M: Ja sam sve. Shvadeno kao ja sam, sve je stvarno. Ovojeno o mene, ništa nije stvarno.
P: Meni se ne čini a je svijet posljeica neke pogreške.
M: To možeš utvriti jeino nakon pomnog ispitivanja, nikako prije toga. Naravno, ka prepoznaš i obaciš
sve što je nestvarno, ostat de ti ono što je stvarno.
P: Hode li išta ostati?
M: Ostat de stvarnost. Ali nemoj opustiti a te zaveu riječi!
P: O pamtivijeka, tijekom bezbrojnih rođenja, graio sam, poboljšavao i uljepšavao svoj svijet. On nije ni
savršen ni nesavršen. Rai se o procesu.
M: U zabludi si. Svijet ne postoji odvojeno od tebe. U svakom trenutku on je isključivo tvoj oraz. Ti si onaj
koji ga stvara i razara.
P: I onaj koji ga ponovno izgrađuje, bolji nego što je bio.
M: a bi mogao poboljšati svoj svijet, najprije moraš okazati a nije ovoljno obar. Mora se umrijeti a
bi se živjelo. Nema ponovnog rođenja, osim kroz smrt.
P: Tvoj univerzum moža jest savršen. Moj osobni univerzum još se uvijek poboljšava.
M: Tvoj osobni univerzum sam po sebi ne postoji. On nije ništa rugo o ograničen i iskrivljen pogle na
stvarnost. Ne trebaš popravljati univerzum, ved svoj način gleanja na nj.
P: Kakvim ga ti viiš?
M: Za mene je on pozornica na kojoj se oigrava rama svijeta. Jeino što je važno jest način izvođenja
rame. Nije važno što glumci govore i čine, ved kako to govore i čine.
P: Meni se ne sviđa ta ieja o prestavi ili igri ( lila). Ja bih ga raije usporeio s grailištem na kojem smo svi
graditelji.
M: Uzimaš stvari preozbiljno. Ima li nečeg lošeg u igri? U tvojem svijetu svrha postoji samo ok ne postaneš
potpun ( purna). Dotaa je svrha postizanje cjelovitosti i savršenstva. Ali ka postaneš cjelovit u sebi,
potpuno cjelovit i iznutra i izvana, taa uživaš u univerzumu, više ne raiš na njemu. Necjelovitima može
izgleati kao a naporno raiš, ali to je njihova iluzija. Čini se a sportaš ponosi strahovite napore, pa ipak
njegov je jeini motiv igra i pokazivanje umijeda.
P: Namjeravaš li redi a se Bog samo zabavlja i a se bavi be smislenim djelima?
M: Bog nije samo istinit (satjam) i dobar ( šiv am), ved i lijep ( sundaram). On stvara ljepotu naprosto jer ga to
raduje.
P: No, onda je svrha Njegova djelovanja ljepota!
M: Zašto uvoiš svrhu? Svrha porazumijeva kretanje, promjenu, osjedaj nesavršenstva. Ljepota nije cilj
kojem Bog teži. Sve što On čini lijepo je. Bi li t i rekao da cvijet nastoji biti lijep? Ljepota je njegova priroda.
Slično tome, Bog je sam po sebi savršenstvo, a ne nastojanje usmjereno k savršenstvu.
P: Svrha se ispunjava u ljepoti.
M: Što je lijepo? Lijepo je sve što se percipira u blaženstvu. Blaženstvo je srž ljepote.
P: Čini se a govoriš o trojstvu bitak-svijest-blaženstvo. a postojim - to je očito. a spoznajem - i to je

očito. Ali a sam sretan - to nije nimalo očito. Kamo je nestala moja sreda?
M: Bui potpuno svjestan svojeg bitka pa deš svjesno prebivati u blaženstvu. Buudi a si ovojio um o
sebstva te mu dopustio a prebiva u onome što nisi, izgubio si osjedaj blagostanja, stanja u kojem se
osjedaš blaženo.
P: Pred nama su dva puta - put napora ( jogamarga) i put uživanja (bhogamarga). Oba vode do istoga cilja -
o oslobođenja.
M: Zašto užitak zoveš putom? Kako te užitak može ovesti o savršenstva?
P: Onaj tko se savršeno oriče ( jogin) nadi de stvarnost. Onaj tko savršeno uživa ( bhagin) jenako de tako
stidi o nje.
M: Kako je to mogude? Nisu li oricanje i užitak proturječni?
P: Krajnosti se u jenoj točki susredu. aleko je teže savršeno uživati no savršeno se oricati. Ja sam
priprost čovjek i ne usuđujem se onositi vrijednosne ocjene. Naposljetku, i jogin i bhogin samo tragaju za
sredom. Jogin traži vječnu sredu, a bhagin se zaovoljava prolaznom. Često se bhagin aleko više trui no
jogin.
M: Kakvu vrijenost ima tvoja sreda ka se moraš truiti i raiti a bi je postigao? Istinska je sreda spontana
i postiže se bez napora.
P: Sva bida traže sredu, samo se načini razlikuju. Neki je traže unutar sebe i zato ih zovu joginima. Neki je
traže izvan sebe i zato ih optužuju a uživaju u svjetovnim zaovoljstvima, a su bhogini. Pa ipak, oni
trebaju jedni druge.
M: Zadovoljstvo se i bol izmjenjuju. Sreda je postojana. Ono što možeš tražiti i nadi nije ono pravo. Spoznaj
ono što nika nisi izgubio, ono što ti nitko ne može uzeti.
Osobnost kao zapreka
Poklonik: Kao što viim, svijet je škola joge, a život njezino prakticiranje. Svi nastoje postidi savršenstvo, a
što je rugo joga o nastojanje a se ono postigne. No, ne postoji ništa vrije no prezira u takozvanim
običnim ljuima i njihovim običnim životima. Oni se jenako tako svojski true i pate kao i jogini, samo što
nisu svjesni prave svrhe svojeg života.
Maharaj: U kom su smislu tvoji obični ljui jogini?
P: I običan čovjek i jogin imaju isti krajnji cilj. Ono što jogin postiže oricanjem (tjaga), običan čovjek
spoznaje zahvaljujudi svojem iskustvu. Put je užitka nesvjestan te se zbog toga temelji na ponavljanjima i
veoma je ug, ok je put oricanja namjeran i intenzivan te zbog toga može biti mnogo brži.
M: Mogude je a se razoblja oricanja ( joga) i uživanja (bhoga) izmjenjuju. Najprije si bhogin pa jogin,
zatim opet bhogin, a onda ponovno jogin.
P: Što bi mogla biti svrha svega toga?
M: Slabije želje mogu se ukloniti introspekcijom i meitacijom, ok se jake, uboko ukorijenjene želje
moraju ispuniti, a njihovi ploovi, slatki ili gorki, moraju se kušati.
P: Zbog čega bismo ona joginima trebali oavati priznanje, a bhogine omalovažavati? Svi su na neki način
jogini.
M: Na ljestvici ljudskih vrijednosti veoma se visoko cijeni hotimični napor. Zapravo, i jogin i bhogin slijede
vlastitu prirodu u skladu s okolnostima i mogudnostima. Životom jogina upravlja samo jena želja - on žui
za Istinom. Bhogin služi mnogim gospodarima, ali i on postaje na kraju jogin, dok jogin može krenuti
zaobilaznim putem ponašajudi se kao bhogin. Konačni isho jenak je za obojicu.
P: Kažu a je Buha tvrio kako je o goleme važnosti ma i čuti a postoji prosvjetljenje, ta mogudnost
potpunog duhovnog obrata i preobrazbe svijesti. Ta obra vijest može se us porediti s iskrom koja plane na
brodu natovarenom pamukom. Polako, ali neumitno, sav se pamuk pretvara u pepeo. Slično tome, obra
vijest o prosvjetljenju, prije ili kasnije, prouzročit de potpunu preobrazbu.
M: Točno. Najprije čujemo obru vijest ( šravana), zatim je se prisjedamo (smarana) pa je duboko
promišljamo (manana) i tako dalje. Na omadem smo tlu. Čovjek koji je čuo raosnu vijest postaje jogin,
dok su ostali i dalje bhogini .
P: Ali sigurno se slažeš s time a i samo življenje života, puko življenje osanog života na ovome svijetu -
rađamo se a bismo umrli, a umiremo da bismo se ponovno rodili - unaprjeđuje čovjekov razvoj zbog
količine iskustava koju skuplja, kao što rijeka nalazi svoj put o oceana zahvaljujudi samoj količini voe koju
prikuplja.
M: Prije negoli je postojao svijet, postojala je svijest. Svijet se pojavio, traje i iščeznut de u čistoj svijesti. U
korijenu svega nalazi se osjedaj «ja jesam». Stanje uma koje kaže «postoji svijet» o sporene je važnosti
jer, da bih ja postojao, nije mi potreban svijet. Svijet treba mene.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osobnost kao zapreka 97
P: Želja za životom neizmjerno je dragocjena.
M: Oslobođenje o želje za životom još je ragocjenije.
P: Sloboda kamena?
M: a, sloboa kamena, ali i mnogo više o toga. Bezgranična i svjesna sloboa.
P: Ne traži li se o osobe a skuplja iskustva?
M: Na tvom saašnjem stupnju razvoja, osobnost prestavlja jeino prepreku. Poistovjedivanje s tijelom
može biti korisno u ječjoj obi. Ali istinsko orastanje postiže se samo oba civanjem vezanosti za tijelo.
Inače, želje zasnovane na toj vezanosti trebalo bi narasti veoma rano u životu. Čak i bhogin, koji ne odbija
užitke, ne bi trebao žujeti za onim što je ved iskusio. Navika, želja za ponavljanjem, sprječava razvoj i
jogina i bhogina.
P: Zašto uporno pokušavaš obezvrijeiti osobnost (vjakti ) kao nešto što nema nikakve važnosti? Os obnost
je najvažnija činjenica našeg postojanja. Ona zauzima cijelu pozornicu.
M: okle go ne shvatiš a je riječ samo o navici koju stvara sjedanje a pokredu želje, mislit deš a si osoba -
a živiš, osjedaš i razmišljaš, a si aktivan ili pasivan, a uživaš ili a trpiš bol. Posumnjaj u sebe, upitaj se:
«Je li uistnu tako? Tko sam ja? Što je u pozaini i onkraj svega ovoga?» Uskoro deš uvijeti svoju zabluu, a
u samoj je priroi zablue a iščezne čim je prepoznamo.
P: Jogu življenja, jogu samog života, možemo nazvati prironom jogom ( nisarga joga). To me posjeda na
prvobitnu jogu (adhijoga), koja se spominje u Rig-vedi , gje je opisana kao vjenčanje života i uma.
M: Život proživljen pažljivo, u punoj svijesti, sam je po sebi nisarga joga.
P: Što znači vjenčanje života i uma?
M: Življenje u spontanoj svijesti, svjesnost nenapornog življenja, potpuna zainteresiranost za vlastiti život -
sve se to pritom podrazumijeva.
P: Sharaa evi, supruga Sri Ramakrishne Paramahamse, često je korila njegove učenike što ulažu prevelike
napore. Uspoređivala ih je s ploovima manga na rvetu koji žele biti ubrani prije negoli postanu zreli.
«Zašto žuriti?», često im je govorila. «Sačekajte ok ne postanete potpuno zreli, sočni i slatki.»
M: Bila je potpuno u pravu! Postoje toliki koji smatraju a je zora ved pone, a je trenutno iskustvo ved
potpuno ostvarenje pa svojim neumjerenim ponosom uništavaju i ono malo što su postigli. Poniznost i
tišina o najvede su važnosti za uhov nog tragaoca, koliko god napredan bio. Jedino si potpuno zreli
murac može opustiti potpunu spontanost.
P: Čuo sam a postoje škole joge u kojima se o učenika zahtijeva a nakon prosvjetljenja ostanu šutjeti
seam, vanaest, petnaest ili čak vaeset i pet goina. Čak se i Bhagavan Sri Ramana Maharshi, prije
negoli je počeo poučavati, zavjetovao na vaesetogoišnju šutnju.
M: a, unutarnji plo mora potpuno sazreti. A otaa valja nastaviti s isciplinom, životom u svijesti.
Postupno, prakticiranje postaje sve suptilnije, dok ne postane posve bezoblično.
P: I Krishnamurthi govori o životu u svijesti.
M: On uvijek teži jeino onom «krajnjem». a, sve joge konačno završavaju u tvojoj adhi jogi , odnosno
olazi o vjenčanja mladenke - svijesti - i mlaoženje - života. Svijest i bitak susredu se u blaženstvu. a bi
nastupilo blaženstvo mora se ogoiti susret, oir, potvrđivanje jeinstva u vojnosti.
P: I Buha je rekao a se za postignude nirvane mora pomagati živim bidima. Svijest treba život a bi rasla.
M: Sam je svijet dodir - sveukupnost svega oiruje ono što je ostvareno u svijesti. uh oiruje materiju, a
svijest je posljeica. Takva svijest, onečišdena sjedanjima i očekivanjima, postaje ropstvo. Čisto iskustvo ne
veže, ali iskustvo uhvadeno između želje i straha nečisto je i stvara karmu.
P: Može li uopde postojati sreda u jeinstvu? Ne porazumijeva li sreda nužno oir, vezu, a zbog toga i
dvojnost?
M: Nema ničeg lošeg u vojnosti okle go ne stvara sukobe. Nema li sukobljavanja između njih,
mogostrukost i različitost onose raost. U čistoj svijesti postoji samo svjetlost. a bi se stvorila toplina
potreban je dodir. Iznad jedinstva u bitku posto ji jeinstvo u ljubavi. Ljubav je značenje i svrha vojnosti.
P: Ja sam usvojeno dijete. Svog pravog oca ne poznajem, a majka mi je umrla na porou. a bi usredio svoju
madehu koja nije mogla imati jece, moj očuh je, gotovo slučajnošdu, usvojio mene. On je običan čovjek,
vlasnik kamiona, po zanimanju vozač. Majka je omadica. Imam vaeset četiri goine. Po sljednje dvije i
pol goine putujem ispunjen nemirom i stalno za nečim tragam. Želio bih živjeti kvalitetnim i svetim
životom. Što mi je činiti?
M: Vrati se kudi, preuzmi vođenje očeva pouzeda i brini se za svoje roitelje u starosti. Oženi jevojku koja
te čeka. Bui oan, jenostavan i ponizan. Nemoj isticati svoje vrline, živi u tišini. Pet osjetila i tri osobine
(guna) tvojih je osam koraka u jogi. A osjedaj «ja jesam» tvoj je veliki posjetnik ( mahamantra). Od njih
možeš naučiti sve što trebaš znati. Bui pozoran, neprestano se preispituj, to je sve.
P: Ako ved i samo življenje života oslobađa, zašto svi nisu oslobođeni?
M: Svi se oslobađaju. Ne rai se o tome na koji način živiš ved kako se onosiš prema onome što je važno u
životu. Ieja o prosvjetljenju o presune je važnosti. Ved i samo znanje a postoji takva mogudnost
mijenja cijeli čovjekov svjetonazor. Ieja o prosvjetljenju jeluje poput upaljene šibice u hrpi piljevine. Svi
veliki učitelji samo upale šibicu. Iskrica istine može spaliti planinu laži. I suprotnost tome također je istina.
Sunce istine ostaje sakriveno iza oblaka poistovjedenosti s ti jelom.
P: Izglea a je veoma važno širiti obru vijest o takvoj mogudnosti.
M: Ved je i čuvenje te vijesti obedanje prosvjetljenja. A sam susret s učiteljem jamstvo je a de o njega
odi. Savršenstvo aruje život i veoma je kreativno.
P: Pomisli li ostvarena osoba ikada da je postigla samoostvare nje? Nije li zaprepaštena kaa je ljui počnu
veličati? Ne smatra li se ona običnim ljuskim bidem?
M: Ni običnim ni neobičnim. Smatra se bidem koje je svjesno i puno Iju bavi - i to u izobilju. Ona se ne
upušta u samoefinicije i samopoistovjedivanja. Takva osoba ne poznaje sebe kao nešto ovojeno o
svijeta. Ona jest svijet. U potpunosti je slobodna od sebe, poput čovjeka koji je veoma bogat, ali neprestano
di jeli svoje bogatstvo. Nije bogat jer ništa ne posjeuje, ali nije ni siromašan jer aje u izobilju. On
jenostavno ničeg nema. Slično tome, prosvijetljeni čovjek nema ega. Izgubio je sposobnost a se s bilo
čime poistovjeti. Takav čovjek ne živi na oređenom mjestu i nema svoje boravište, on je izvan prostora i
vremena, izvan svijeta. Prosvijetljena je osoba s one strane svih riječi i misli.
P: Hm, velika je to zagonetka za mene. Ja sam priprost čovjek.
M: Ti si taj koji je ubok, složen, zagonetan i kojeg je teško ra zumjeti. U usporedbi s tobom, ja sam čista
priprostost. Ja sam ono što jest - bez ikakve razijeljenosti na unutarnje i vanjsko, moje i tvoje, obro i loše.
Ono što svijet jest, ja jesam; ono što ja jesam, svijet jest.
P: Kako olazi o toga a svaki čovjek stvara vlastiti svijet?
M: Ka velik broj ljui spava, svatko sanja vlastiti san. Jeino se prilikom buđenja pojavljuje pitanje o tome
kako nastaje mnogo različitih snova, ali ono iščezava ka se svi oni ožive kao snovi, kao nešto zamišljeno.
P: Čak su i snovi utemeljeni.
M: Samo u sjedanju. Ali, čak i taa ono čega se sjedamo nije ništa rugo o još jean san. Pamdenje lažnog
ne može ovesti ni o čega rugog nego o porasta lažnog. Nema ničeg lošeg u pamdenju kao takvom. Ono
što je lažno jest njegov saržaj. Pamti samo činjenice, zaboravi mišljenja.
P: Što je činjenica?
M: Činjenica je ono što se percipira u punoj svijesti, ono što je oslobođeno utjecaja želje i straha.
Bespočetnost vječno započinje
Poklonik: Neki smo dan pretresali dva puta duhovnog rasta - put odricanja ( joga) i put užitka ( bhoga).
Razlika nije tako velika kao što se na prvi pogle čini - jogin se oriče užitka, a bhogin uživa u oricanju.
Jogin se najprije odriče, a bhogin na jprije uživa.
Maharaj: Pa što s time? Pustimo jogu joginima, a bhogu bhoginuna.
P: Put užitka čini mi se boljim. Jogin je poput zelenog manga koji je prerano ubran s drveta i ostavljen da
zrije u slamnatoj košari. Onje de bez zraka i na prevelikoj toplini sigurno sazrijeti, ali njegov istinski okus i
miris zauvijek de se izgubiti. Ka se mango ostavi a zrije na rvetu o svoje pune veličine, po prima
predivnu boju i veoma je sladak, radost u svakom pogledu. Pa ipak jogi se upuduje svaka hvala, a bhogi
svaka osua. Kako se meni čini, bhoga je bolja od joge.
M: Zašto tako misliš?
P: Promatrao sam jogine i njihove goleme napore. Čak i ka spoznaju stvarnost, postoji u tome nešto gorko
i grčevito. Čini se a jogini mnogo vremena provode u transu, a kad progovore uglavnom navode svoje
svete spise. U najboljem slučaju, takvi su muraci nalik cvijedu - i ka su savršeni, samo su mali cvjetidi koji
svoj miris šire unutar uskog poručja. No, postoje i muraci koji su poput šuma - bogati, raznoliki,
neizmjerni, prepuni iznenađenja, svijet za sebe. Mora postojati neki razlog koji uvjetuje takvu razliku.
M: obro, ako ti tako kažeš. Po tvom mišljenju neki ljui zakržljaju u svojoj jogi , dok ostali procvjetaju u
svojoj bhogi .
P: Nije li tako? Jogin se plaši života i traži mir, ok je bhogin sklon avanturama, pun duha i ide naprijed.
Jogin je vezan samo uz jedan ideal, za razliku od bhogina, koji je uvijek spreman na istraživanje.
M: Stvar je u tome želiš li mnogo ili si zaovoljan s malim. Jogin je ambiciozan, dok je bhogin samo sklon
avanturama. Na prvi pogle čini se a je tvoj bhogin bogatiji i zanimljiviji, ali zapravo nije tako. Jogin je uzak
poput oštrice noža. On mora biti takav - rezati uboko i glatko kako bi mogao nepogrešivo prorijeti kroz
mnogo slojeva lažnog. Bhogin obožava mnoge oltare, a jogin ne služi nikome osim svom istinskom sebstvu.
Nema nikakve svrhe u uspoređivanju jogina i bhogina. Vanjski put (pravritti) nužno prethoi unutarnjem
(nivritti). Smiješno je zatvoriti se u vlastito presuđivanje i avati ocjene. Sve što se ogađa prionosi
krajnjemu savršenstvu. Neki tvre a posto je tri aspekta stvarnosti - istina, murost i blaženstvo. Onaj tko
traži istinu postaje jogin, onaj tko traži murost đnjanin, a onaj tko traži sredu čovjek koji jeluje.
P: Rečeno nam je a postoji blaženstvo nevojnosti.
M: Priroa takvog blaženstva veliki je mir. Užitak i bol ploovi su jelovanja - i ispravnog i neispravnog.
P: U čemu je razlika?
M: Razlika je između avanja i vezivanja. Kakav god bio pristup u početku, na kraju sve postaje jeno.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bespočetnost vječno započinje 101
P: Ukoliko nema razlike u krajnjem cilju, zašto praviti razliku između različitih pristupa?
M: Pustimo svakog neka jeluje u sklau sa svojom priroom. Krajnja de se svrha ostvariti u svakom
sluča ju. Sva ta tvoja razlikovanja i svrstavanja sasvim su točna, ali ona u mom slučaju ne postoje.
Opisivanje sna može biti etaljno i točno a a ipak bue potpuno neutemeljeno, tako a obrazac koji
iznosiš ne ogovara ničem rugom osim tvojim pretpostavkama. Počinješ s istom iejom s kojom i
završavaš, samo je zaoijevaš u rukčije ruho.
P: Kako ti gleaš na sve to?
M: Jedan i svi za mene su jednaki. Ista svijest ( dit ) pojavljuje se kao bitak (sat ) i kao blaženstvo (ananda).
Svijest koja se krede jest blaženstvo, a svijest u mirovanju jest bitak.
P: Ipak razlikuješ kretanje i mirovanje.
M: Nerazlikovnost govori u tišini. Riječi izražavaju razlike. Nemanifestiranost nema imena, sva imena
govore o manifestiranosti. Beskorisno se boriti s riječima a bi se izrazilo ono što je izvan njihova osega.
Svijest (dianana) jest i duh ( puruša) i materija ( prakriti ). Nesavršeni je uh materija, a savršena je
materija uh. U početku kao i na svršetku, sve je jeno.
Sva ta podjela postoji jedino u umu (ditta). U stvarnosti (dit ) nema nikakve podjele. Kretanje i mirovanje
stanja su uma i ne mogu postojati bez svojih suprotnosti, ali, samo po sebi, ništa se ne pokrede i ništa ne
miruje. Velika je pogreška pripisivati bezuvjetno postojanje mentalnim tvorevinama. Ništa ne postoji
samo po sebi.
P: Čini se a poistovjeduješ mirovanje s vrhovnim stanjem.
M: Postoji mirovanje kao stanje uma ( diaram) i mirovanje kao stanje bitka (atmaram). Ovo prvo
pojavljuje se i nestaje, dok je drugo pravo mirovanje, istinsko srce djelovan ja. Jezik je, na nesredu,
mentalno oruđe i jeluje samo s pomodu suprotnosti.
P: Djeluje li svjedok ili miruje?

M: Svjeočenje je iskustvo, a mirovanje je oslobođenost o iskustva.
P: Ne mogu li oni postojati istovremeno kao što huka valova na površini postoji istovremeno s mirnim
dubinama oceana?
M: Izvan uma nema iskustva. Iskustvo je stanje vojnosti. O stvarnosti se ne može govoriti kao o iskustvu.
Kad to jednom shvatiš, više nedeš oživljavati bitak i postojanje kao a su ovojeni i suprotni. U stvarnosti
oni su jeno, neovojivi kao korijenje i granje istog rveta. Oboje može postojati samo u svjetlosti svijesti,
koja se pak pojavljuje buđenjem osjedaja «ja jesam». To je osnovna činjenica. Ako nju ne shvatiš, nisi
shvatio ništa.
P: Je li osjedaj bitka isključivo proizvo iskustva? Znači li to a je velika veska izreka ( mahavakja) «to je
istina (tat - sai )» samo izraz mentalnog stanja?
M: Što go se izgovori samo je govor. Što go se pomisli samo je misao. Pravo je značenje neobjašnjivo,
ali se ipak može iskusiti. otična je mahavakja, no tvoje su ieje lažne, i to zato što su sve ieje ( kalpana)
lažne.
P: Je li lažno uvjerenje «ja sam To»?
M: Naravno. Uvjerenje je mentalno stanje. U «Tome» ne postoji «ja jesam». Ka se pojavi osjedaj «ja
jesam» «To» se zamuduje, kao što s izlaskom sunca nestaju zvijeze. Ali kao što sa suncem olazi
svjetlost, tako i s osjedajem postojanja olazi blaženstvo (dianana). Uzrok blaženstva počinje se tražiti u
nečem što je «ne - ja» i na taj način započinje ropstvo.
P: Jesi li u svakonevnom životu uvijek svjestan svog stvarnog stanja?
M: Nisam ga ni svjestan ni nesvjestan. Meni ne trebaju uvjerenja. Živim o hrabrosti. Hrabrost je moja
srž, kao što je ljubav srž života. Oslobođen sam sjedanja i previđanja, nisa m zaokupljen ni onim što
jesam ni onim što nisam. Nisam bolesno ovisan o samoefinicijama. Izjave kao što su «ja sam On
(soham)» i «ja sam vrhovna stvarnost (brahmasmi)» nisu mi ni od kakve koristi. Ja imam hrabrosti
postojati kao ništa i vijeti svijet takvim kakav jest - ništa. Zvuči jenostavno, probaj!
P: Ali što ti aje tu hrabrost?
M: Kako su samo izopačena tvoja razmišljanja! Treba li se hra brost odnekuda dobiti? Tvoje pitanje
podrazumijeva da je strah normalno, a hrabrost nenormalno stanje. Stvari stoje upravo suprotno. Strah i
naa rađaju se iz zamišljanja - slobodan sam i od jednog i od drugoga. Ja sam jednostavno bitak i nije mi
potreban nikakav oslonac.
P: O kakve je koristi tvoj bitak ako ne spoznaš sebe? a bi bio sretan onime što jesi, moraš najprije
spoznati što si.
M: Bitak blista kao znanje, a znanje je toplo o ljubavi. Sve je to jeno. Ti zamišljaš ovojenost i
optereduješ se pitanjima. Nemoj se previše zamarati formulacijama. Čisti bitak ne može se opisati.
P: Sve ok nešto ne poznajem i ok ne mogu u tome uživati, nije mi ni o kakve koristi. To najprije mora
postati dijelom mog iskustva.
M: Ti svoiš stvarnost na razinu iskustva. Kako bi stvarnost mo gla ovisiti o iskustvu, kad je ona njegov
zbiljski temelj (adhar ). Stvarnost je u samoj činjenici iskustva, a ne u njegovoj priro di. Iskustvo je,
naposljetku, stanje uma, ok bitak to ni u kom slučaju nije.
P: Ponovno sam zbunjen! Zar je bitak odvojen od spoznaje?
M: Ovojenost se očituje u pojavi. Kao što san nije ovojen o spavača, tako ni znanje nije ovojeno o
bitka. San je spavač, znanje je znalac, razlika je samo verbalna.

P: Saa razumijem a su bitak i svijest jeno. Ali što je s blažen stvom? Bitak i svijest uvijek postoje
zajeno, a blaženstvo samo povremeno bljesne.
M: Blaženstvo je neuznemireno stanje bitka. Uznemireno stanje bitka ono je što se pojavljuje kao svijet.
U nevojnosti postoji blaženstvo, a u vojnosti - iskustvo. Ono što se pojavljuje i nestaje, zajedno s
vojnošdu boli i užitka, jest iskustvo. Blaženstvo se ne može spoznati. Jeno je uvijek blaženstvo, ali nikad
nije blaženo. Blaženstvo nije svojstvo.
P: Imam još jeno pitanje. Neki jogini postižu svoj cilj, ali to nije ni o kakve koristi rugima. Oni ne znaju
ili nisu sposobni dijeliti s drugima. Oni koji znaju ijeliti ono što imaju iniciraju ruge. Zbog čega postoji ta
razlika?
M: Nema nikakve razlike. Tvoj pristup posve je pogrešan. Ne postoje rugi kojima bi se moralo pomodi.
Bogat čovjek, koji cijelo svoje bogatstvo prea obitelji, ne posjeuje više ni jean jeini novčid koji bi
mogao ati prosjaku. Tako je i murac ogoljen o svih svojih modi i posjeovanja. Ništa se, oslovce ništa
ne može o njemu tvriti. On nikome ne može pomodi zato što su on i svi jeno. On je siromah i njegovo
siromaštvo, on je lopov i njegov lopovluk. Kako se može redi a murac nekome pomaže, ka on nije
ovojen ni o koga? Ako netko misli a je ovojen o svijeta, pustimo ga neka pomaže svijetu.
P: Pa ipak, postoji dvojnost, postoji patnja, postoji potreba da se pomogne. Proglasimo li svijet pukim
snom, ništa nismo postigli.
M: Jeina stvar koja može pomodi jest probuiti se iz sna.
P: Potreban je netko tko de nas probuiti.
M: Netko tko je isto tako u snu. Potreba za buđenjem označava početak kraja. Nema vječnih snova.
P: Čak i ako taj san nema početka?
M: Sve počinje tobom. Što bi rugo moglo biti bez početka?
P: Ja sam počeo ka sam se roio.
M: Tako su ti kazali, zar ne? Jesi li viio samog sebe kako započinješ?
P: Počeo sam upravo saa, sve je rugo sjedan je.
M: Posve točno. Bespočetnost vječno započinje. Na isti način ja vječno ajem jer ništa nemam. Biti ništa,
ne imati ništa, ne zaržavati ništa za sebe najvedi je ar, najplemenitija velikoušnost.
P: Zar se više uopde ne baviš sobom?
M: Naravno, bavim se sobom, ali to sebstvo isto je što i sve. U praksi to poprima oblik obronamjernosti,
nepogrešive i sveobuhvatne. Možeš je nazvati i ljubavlju koja sve prožima i svakog oslobađa. Takva je
ljubav vrhunac djelatnosti - bez osjedaja a nešto rai.
Sva patnja proizilazi iz želje
Poklonik: Dolazim iz veoma daleke zemlje. Imao sam neka unutarnja iskustva i volio bih ih usporediti s
tvojima.
Maharaj: Svakako. Poznaješ li samog sebe?
P: Znam da nisam ni tijelo ni um.

M: Zbog čega to misliš?
P: Ne osjedam da sam u tijelu. Kao da sam posvuda, sveprisu tan. A što se tiče uma, mogu ga uključiti i
isključiti po želji, a tako kažem. To me navoi na osjedaj a nisam um.
M: Ka se osjedaš sveprisutnim u svijetu, ostaješ li istovremeno i ovojen o svijeta ili si s njim sjedinjen ?
P: Oboje. Poneka osjedam a nisam ni um ni tijelo, ved jeno jeino sveviede oko. Uđem li u to ublje,
otkrivam a sam sve što viim te a svijet i ja postajemo jeno.
M: Olično. A što je sa željama? Imaš li ikakvih želja?
P: Imam. olaze, kratkotrajne su i površne.
M: I što činiš s njima?
P: A što a učinim? olaze i olaze. Promatram ih. Poneka uočavam a ih m oje tijelo i um nastoje
ostvariti.
M: Čije se to želje ispunjavaju?
P: One su io svijeta u kojem živim i postoje u njemu baš kao i rvede i oblaci.
M: Nisu Ii one znak oređene nesavršenosti?
P: Zašto bi to trebale biti? One su takve kakve jesu i ja sam takav kakav jesam. Kako bi pojavljivanje i
nestajanje želja mogla na bilo koji način utjecati na mene? Naravno, želje utječu na oblik i saržaj uma.
M: Olično. Kakvim se poslom baviš?
P: Nadzirem maloljetnike na uvjetnoj kazni.
M: Što to znači?
P: U našoj zemlji postoje posebni ržavni službenici koji naziru ponašanje uvjetno oslobođenih
maloljetnih prekršitel ja. Pomažu im a steknu obrazovanje, nađu posao i slično.
M: Moraš li raiti?
P: Tko rai? Ra se ogađa sam o sebe.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sva patnja proizilazi iz želje 106
M: Je li ti rad potreban?
P: Potreban mi je rai novca. Ali ja volim svoj posao jer me ovoi u oir sa živim bidima.
M: A zašto su ti drugi potrebni?
P: Ja sam potreban njima. Njihova me sudbina nagnala da se latim toga posla. Napokon, radi se o jednom
životu.
M: Kako si postao ovo što jesi?
P: Na put su me ovela učenja Sri Ramane Maharshija. Taa sam sreo i nekog ouglasa Harin ga, koji mi
je pomogao pokazavši mi kako izvoiti tehniku «Tko sam ja?»
M: Jesi li o saašnjeg stupnja stigao iznenaa ili postupno?
P: ogoilo se prilično iznenaa. Kao a se nešto potpuno za boravljeno vratilo u moj um. Ili kao da je
iznenada bljesnulo, a ja razumio. «Kako jednostavno», rekao sam. «Kako jednostav no, ja nisam ono što
sam mislio a jesam! Nisam ni ono što percipiram ni onaj koji percipira, ved percipiranje samo.»
M: Nisi čak ni percipiranje, ved ono što sve to čini mogudim.
P: Što je ljubav?
M: Ka su osjedaji razlikovanja i ovojenosti osutni, nastaje stanje koje možeš nazvati ljubavlju.
P: Zašto se toliko ističe važnost ljubavi između muškarca i žene?
M: Zato što je u njoj veoma istaknut element srede.
P: Nije li tako i u svim ostalim vrstama ljubavi?
M: Nije nužno tako. Ljubav može uzrokovati bol. Taa je nazivamo suosjedanjem.
P: Što je sreda?
M: Sreda je skla između unutarnjeg i vanjskog. Patnja je pak poistovjedivanje s vanjskim.
P: Kako olazi o takvog poistovjedivanja?
M: Sebstvo po svojoj prirodi poznaje samo sebe. Zbog nedostatka iskustva sve što percipira izvan sebe
smatra sobom. Tek po uarcima subine počinje se učiti razlikovanju unutarnjeg o vanjskog ( viveka) i
živjeti sam (vairagja). Kad ispravno ponašanje (uparati ) postane prirono i spontano, snažni unutarnji
poriv (mukmukšutv a) potiče sebstvo a potraži svoj izvor. Taa se pali svjetiljka tijela te sve postaje jasno
i svijetlo (atmaprakaš ).
P: Što je istinski uzrok patnje?
M: Poistovjedivanje s ograničenim (vjaktitva). Osjeti kao takvi, ma koliko jaki bili, ne uzrokuju patnju. Um,
zbunjen pogrešnim iejama i bolesno ovisan o razmišljanju kao što je «ja sam ovo» i «ja sam ono», plaši
se gubitka i žui za obitkom te pati ka ga ne može postidi.
P: Jean moj prijatelj imao je nodima stravične snove. Za njega je ved i olazak na spavanje prestavljao
mučenje. Ništa mu nije moglo pomodi.
M: Pomoglo bi mu ruštvo istinski obrih ljui ( satsang). Život je sam po sebi nodna mora. Prijateljstvo s
plemenitima najbolji je lijek za sve bolesti, fizičke i psihičke.
P: Takvo je prijateljstvo uglavnom nemogude nadi.
M: Potraži ga u sebi. Sebstvo ti je najbolji prijatelj.
P: Zašto je život pun tolikih oprečnosti?
M: One služe slamanju mentalnog ponosa. Moramo shvatiti koliko smo siromašni i bespomodni. okle
go se zavaravamo onime što zamišljamo a jesmo, a znamo, imamo, raimo, za ista smo u jadnom
stanju. Jedino u potpunom sarnoporicanju leži mogudnost a otkrijemo svoj stvarni bitak.
P: Zašto se na samoporicanje stavlja tako veliki naglasak?
M: Pojenako velik kao i na samoostvarenje. Lažno «ja» mora se obaciti a bi se pronašlo stvarno «ja»,
P: Sebstvo koje si olučio nazvati lažnim za mene je mučna svakonevnica. Ono pak što zoveš pravim «ja»
puki je koncept, način govorenja, tvorevina uma, privlačna utvara. Moje svakonevno sebstvo nije baš
lijepo, priznajem, ali to je moje jeino sebstvo. No, ti kažeš a sam ja i neko rugo sebstvo ili a imam i
njega. Možeš li ga vijeti, je li ono za tebe stvarno ili želiš a povjerujem u nešto što ni ti ne viiš?
M: Nemoj onositi ishitrene zaključke. Konkretno ne mora biti stvarno, koncept ne mora biti lažan.
Percepcije utemeljene na osjetima i oblikovane pamdenjem porazumijevaju nekoga koji percipira, a čiju
prirou nisi nika poželio ispitati. Usreotoči na nju svu svoju pažnju, brižno je istraži i otkrit deš visine i
dubine bitka o kojima nisi mogao ni sanjati ok si bio zarobljen u svojoj majušnoj preožbi o sebi.
P: Moram biti u pravom raspoloženju a bih se preispitivao na način koji bi mogao uroiti ploom.
M: Moraš biti ozbiljan, pažljiv, iskreno zainteresiran i veoma obronamjeran prema sebi.
P: Ja sam sebičan, to je točno.
M: Nisi sebičan. Cijelo vrijeme uništavaš sebe i sve što je tvoje, služedi čunim bogovima, štetnima i
lažnima. Svakako bui sebičan - ali u pravom smjeru. Želi obro sebi, rai na onome što je obro za tebe.
Uništi sve ono što stoji na putu između tebe i srede. Bui sve - voli sve budi sretan - učini ruge sretnima.
Nema vede srede o te.
P: Zašto se u ljubavi toliko pati?
M: Sva patnja proizlazi iz želje. Istinsku ljubav ništa ne ugrožava. Što bi moglo ugroziti osjedaj jenote?
Ali, želja za izražavanjem ne ostvaruje se uvijek. Takva želja pripaa umu. Kao i ko svih rugih m entalnih
tvorevina, razočaranje je neizbježno.
P: Na koji je način seks povezan s ljubavlju?
M: Ljubav je stanje bitka. Seks je energija. Ljubav je mudra, seks je slijep. Kad se bude razumjela istinska
priroa ljubavi i seksa, nede više biti sukoba i zbunjenosti.
P: Toliko je seksa bez ljubavi.
M: Nema li ljubavi, sve je grijeh. Čak i sam život.
P: Što me može potaknuti a volim?
M: Ti jesi ljubav - ka se ne bojiš.
Življenje je jedina svrha Života
Poklonik: Što znači oživjeti neuspjeh u jogi ? Tko je u jogi neuspješan ( joga bhrašta)?
Maharaj: To je isključivo stvar neovršenosti, a ne neuspjeha. Onoga tko iz nekog razloga ne može svoju
jogu privesti kraju nazivaju joga bhrašta. Takav neuspjeh samo je privremen buudi a u jogi nema
poraženih. Riječ je o bitki koja se uvijek obiva jer je to bitka između istinitog i lažnog. Lažno nema
nikakve šanse a pobijei.
P: Tko oživljava neuspjeh? Osoba (vjakti ) ili sebstvo (vjalda) ?
M: Pitanje je postavljeno na pogrešan način. Ne postoji neuspjeh, niti na kratke niti na duge staze. Joga je
nalik putovanju kroz nepoznatu zemlju, cestom dugom i tegobnom. Od svih bezbrojnih koraka samo te
posljenji ovoi o cilja. Pa ipak nedeš zbog toga sve prethone korake smatrati neuspjesima. Svaki o
njih doveo te bliže cilju, čak i ka si se morao kretati unatrag a bi pr emostio neku prepreku. Zapravo
svaki te korak ovoi bliže cilju jer je tvoja vječna subina biti uvijek u pokretu, učiti, otkrivati, iznositi na
vijelo. Življenje je jeina svrha života. Sebstvo se ne poistovjeduje ni s uspjehom ni s neuspjehom - ved i
sama ideja postajanja ovim ili onim potpuno je nezamisliva. Sebstvo razumije da su uspjeh i neuspjeh
relativni i a ih se uvijek mora promatrati u onosu na nešto. Oni zapravo čine osnovu i potku života. Uči
od obojeg te se uzdigni iznad njih. Nisi li svladao lekciju, ponovi je.
P: Što trebam naučiti?
M: Nauči živjeti tako a se ne zamaraš sobom. a bi to mogao, moraš spoznati a je tvoje istinsko bide
(soarupa) olučno, neustrašivo i uvijek pobjeonosno. Ka s potpunom sigurnošdu spoznaš a ti ništa
osim vlastitih zamišljaja ne može zaavati poteškode, počet deš obacivati svoje želje i strahove,
koncepte i ieje te deš živjeti jeino u skladu s istinom.
P: Što slučajnosti?
pukoj bi mogao biti razlog tome a neki l judi uspijevaju u jogi , a rugi ne? Je li riječ o subini, karakteru ili
M: Nitko nikada u jogi ne oživljava neuspjeh. Rai se samo o brzini napreovanja. U početku je sporije, a
pri kraju brže. Ka pojeinac potpuno sazre, samospoznaj e je eksplozivna. ogađa se spontano ili uslije
veoma malog poticaja. Ono što je brzo nije bolje o onoga što je sporo. Sporo zrenje i naglo cvjetanje
neprestano se izmjenjuju. Oba su razdoblja prirodna i ispravna.
Pa ipak, tako je samo u umu. S moje točke gleišta, zaista ne postoji ništa slično. U velikom oglealu
svijesti pojavljuju se i nestaju slike kojima jeino pamdenje aje trajanje. A pamdenje je materijalno -
uništivo, kratkotrajno, prolazno. Na tako krhkim temeljima graimo osjedaj osobnog postojanja, osjedaj
neoređen, isprekian, nalik snu. Magličasto uvjerenje a «sam ja taj i taj» zamuduje nepromjenjivo
stanje čiste svijesti i nagoni nas a vjerujemo kako smo rođeni a bismo patili i umrli,
P: Kao što ijete ne može zaustaviti svoj rast, tako i čovjek, prinuđen prironim zakonima, mora
napreovati. Čemu ulagati poseban napor? Zašto je uopde potrebna joga?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Življenje je jeina svrha Života 110
M: Cijelo se vrijeme napreuje, to je točno. Sve prionosi tome. Ali to je napreovanje neznanja. Krugovi
neznanja mogu se sve više širiti, ali ropstvo i naalje ostaje isto. Kaa ođe pravo vrijeme, pojavljuje se
guru koji nas poučava i naahnjuje na bavljenje jogom. Dolazi do sazrijevanja uslijed kojeg se prastara
nod neznanja povlači pre izlazedim suncem murosti. Ali zapravo se nije ogoilo ništa. Sunce je uvijek
bilo onje, za njega nod nije nika postojala. Jeino um, zaslijepljen iejom «ja sam tijelo», beskonačno
rasprea svoju nit pričina.
P: Ako je sve to io prironog procesa, zašto je potrebno ulagati poseban napor?
M: Čak je i ulaganje napora io tog procesa. Ka neznanje postane samovoljno i mučno, a karakter
izopačen, napor i bol postaju neizbježni. U potpunom pokoravanju prirodi nema napora. Sjeme duhovnog
života raste u tišini i tami sve ok mu ne ođe vrijeme a pr oklija.
P: U životu nailazimo na velike ljue koji u svojoj staračkoj obi postaju jetinjasti, škrti, skloni svađama i
zlobni. Kako je mogude a toliko nazauju?
M: Oni nika nisu bili savršeni jogini , koji imaju potpun nadzor na svojim tijelom. Mogude je i to da se
nisu pobrinuli a ga zaštite o prironog propaanja. Ne bismo smjeli onositi ishitrene zaključke ok
obro ne sagleamo sve činjenice. No, prije svega, ne bismo smjeli procjenjivati što je gore a što bolje.
Mlaost je više stvar životnost i ( prema), negoli mudrosti (đnjana).
P: Čovjek može ostariti, ali zašto mora izgubiti bunost i sposobnost razlučivanja?
M: Svjesnost i nesvjesnost, ok je čovjek u tijelu, ovise o isprav nom funkcioniranju mozga. Ali sebstvo je
onkraj toga, onkraj mozga i onkraj uma. Pogreška u instrumentu nije oraz njegova korisnika.
P: Rekli su mi da prosvij tljena osoba nika nede učiniti nešto neolično. Ona se uvijek ponaša na
primjetan način.
M: Tko oređuje što je primjeran način? Zašto bi oslobođena osoba nužn o morala slijediti konvencije? U
trenutku kad postane previljiva/ne može više biti slobona. Njezina sloboa u činjenici što uvijek može
ispuniti potrebu trenutka, pokoriti se zahtjevima situacije. Činiti ono što želimo nije sloboa, to je istinsko
ropstvo. Činiti ono što moramo, ono što je ispravno, prava je sloboa.
P: Ipak, mora postojati neki način a se razluči tko jest ostvarena osoba, a tko nije. Ne možemo li
ostvarenu osobu razlikovati od neostvarene, od kakve nam je ona koristi?
M: Onaj tko je spoznao sebe nimalo ne sumnja u to. Čak ga ni ne zabrinjava jesu li rugi prepoznali
njegovo stanje. Ostvarene osobe rijetko objelodanjuju svoje samoostvarenje pa su stoga oni koji ih
susredu veoma sretni buudi a one sve rae za njihovo trajno dobro.
P: Ka čovjek poglea oko sebe ostaje zaprepašten tolikom količinom nepotrebne patnje s kojom se
posvua susredemo. Nitko ne pomaže onima kojima bi trebalo pomodi. Zamisli veliki bolnički ojel
pretrpan neizlječivim bolesnicima koji se bacakaju i jauču od boli. Kad bi ti bila dana ovlast da ih sve
ubiješ i tako okrajčiš njihove muke, bi li to učinio?
M: Prepustio bih im a sami oluče o tome.
P: Ali što ako je njihova subina a pate? Kako se možeš miješati u subinu?
M: Njihova je subina ono što im se ogađa. Nitko ne može spriječiti tijek subine. Smatraš li a je
čovjekov život potpuno oređen u trenutku rođenja? Kakva čuna zamisao! Ka bi bilo tako, sila koja
oređuje stvari pobrinula bi se a nitko ne pati.
P: A što je s uzrocima i posljeicama?
M: Svaki trenutak sarži cjelokupnu prošlost i stvara cjelokupnu buudnost.
P: Zar prošlost i buudnost postoje?
M: Postoje samo u umu. Vrijeme je u umu, prostor je u umu. Zakon uzroka i posljedice isto je tako samo
način razmišljanja. U stvarnosti sve je «ovdje» i «sada», sve je jedno. Mnogostrukost i raznolikost postoje
samo u umu.
P: Ipak, ti aješ prenost olakšanju patnje, čak i po cijenu uništenja neizlječivo bolesnog tijela.
M: Ponovno ti kažem, ti gleaš izvana, a ja iznutra. Ja ne viim o noga koji pati; ja jesam taj koji pati.
Poznajem ga iznutra te stoga spontano i bez napora činim ono što je ispravno. Ne slijeim pravila, niti ih
kršim. Pratim tijek života, vjerno i neooljivo.
P: Ti ipak izgleaš kao veoma praktičan čovjek koji u potp unosti nadzire svoju neposrednu okolinu.
M: A što bih rugo, po tvom mišljenju, trebao biti? Izro?
P: Pa ipak, rugima ne možeš mnogo pomodi.
M: Nesumnjivo je a im mogu pomodi. I ti možeš pomodi. Svi mogu pomodi. Ali patnja se cijelo vrijeme
iznova stvara. Samo čovjek može u samom sebi uništiti korijene boli. rugi mogu jeino pomodi a mu se
bol olakša, ali ne mogu ukloniti njezin uzrok, a to je neizmjerna čovjekova glupost.
P: Hode li se ta glupost ika privesti kraju?

M: Na razini pojedinca, u sv akom slučaju hode - to je mogude svakoga trenutka. Na razini čovječanstva
kakvo trenutačno znamo - tek nakon veoma mnogo godina. U kreaciji - nika, zato što je u korijenu
kreacije neznanje. Materija je sama po sebi neznanje. Ne znati, i ne znati da ne znaš, uzrok je beskonačne
patnje.
P: Govore nam o velikim avatarima, spasiocima svijeta.
M: Jesu li ga uspjeli spasiti? ošli su i otišli, a svijet neumorno nastavlja po starom. Naravno, oni su
mnogo učinili, otvorili su nove imenzije u ljuskom umu. Ali govoriti o spašavanju svi jeta ipak je
pretjerano.
P: Zar svijetu nema spasa?
M: Koji to svijet želiš spasiti? Svijet svojih projekcija? Spasi ga. Želiš li spasiti moj svijet? Pokaži mi moj
svijet i sam du se po brinuti za njega. Nisam svjestan nikakvog svijeta koji bi bio odvojen od mene i koji bih
mogao spašavati. Kakva bi to trebala biti tvoja uloga u spašavanju svijeta, ka svijetu nije potrebno ništa
o a se spasi o tebe? Prestani si priavati toliku važnost i pogleaj može li se još uopde išta spašavati.
P: Čini se a želiš naglasiti kako tvoj svijet bez tebe ne bi posto jao te da je zbog toga jedina stvar koju
možeš učiniti za njega ovršiti prestavu. No, to nije izlaz. Čak i ka bi svijet bio isključivo moja kreacija,
ta ga spoznaja ne bi mogla spasiti. Ona samo objašnjava njegov nastanak. I alje ostaje pitanje: «Zašto
sam stvorio tako bijean svijet i što mogu učiniti a bih ga promijenio?» Čini mi se a ti govoriš:
«Zaboravi svijet i ivi se vlastitoj veličanstvenosti.» Zacijelo ne misliš tako . Opis bolesti i njezinih uzroka
ne ovoi o izlječenja. Nama je potreban ogovarajudi lijek.
M: Opisivanje simptoma i uzroka lijek je za bolest uzroko vanu zatupljenošdu i glupošdu. Kao što se razne
avitaminoze liječe unošenjem vitamina koji neostaje, tako se i bolest življenja liječi ogovarajudom
dozom inteligentne nevezanosti.
P: Ne možeš spasiti svijet savjetujudi ljuima a postanu savršeni. Ljui su takvi kakvi jesu. Moraju li
patiti?
M: okle go su takvi kakvi jesu ne mogu izbjedi patnju. Uklonite osjedaj ovojenosti i nestat de svih
sukoba.
P: Tiskana je poruka moža puki papir i tinta. Važno je ono što u poruci piše. Raščlanjivanjem svijeta na
elemente i osobine propuštamo ono najvažnije - njegovo značenje. Ti sve što postoji svoiš na san,
zanemarujudi pritom razliku između sna jenog kukca i sna jenog pjesnika. Sve je san, slažem se, ali nisu
svi snovi jednaki.
M: Snovi nisu jenaki, ali sanjač je samo jean. U snu, ja sam i kukac i pjesnik. Ali u stvarnosti nisam ništa.
Ja sam izvan svih snova. Ja sam svjetlost u kojoj se svi snovi pojavljuju i nestaju. Ja sam i u snu i izvan
njega. Kao što čovjek koji pati o gla vobolje poznaje svoju bol, ali isto tako zna da on nije ta bol, tako i ja
poznajem svoj san, sebe koji sanjam i sebe koji ne sanjam - i sve to u isto vrijeme. Ja sam ono što jesam, i
prije i tijekom i poslije sna. Ali ono što viim u snu, to nisam.
P: Sve je to stvar zamišljanja. Netko zamišlja a sanja, a netko a ne sanja. Nije li oboje isto?
M: l jest i nije isto. Nesanjanje, kao razoblje između vaju snova, io je, naravno, sna. Nesanjanje, kao
postojano prianjanje uz stvarnost i bezvremeno prebivanje u njoj, nema ničeg zajeničkog sa sanjanjem.
U tom smislu, nika ne sanjam niti du ika sanjati.
P: Ako su i san i bijeg o sna samo zamišljanje, što je izlaz?
M: Nema potrebe za izlazom! Ne viiš li a je izlaz iz sna također io sna? Sve što moraš učiniti jest
sagledati san kao san.
P: Počnem li obacivati sve oko sebe kao san, kamo de me to ovesti?
M: Kamo god te odve lo, to de biti samo san. Iluzorna je i sama ieja o nailaženju sna. Zašto bi ikamo
trebalo idi? Samo spoznaj a sanjaš san koji zoveš svijetom i prestani tražiti izlaz iz njega. Ali nije tvoj
problem san. Tvoj je problem u tome što voliš samo jean io svog sna, a rugi ne voliš. Zavoli cijeli san ili
ga uopde nemoj voljeti, i prestani se žaliti. Ka san bueš sagleao kao san, učinio si sve što treba učiniti.
P: Je li sanjanje uzrokovano razmišljanjem?
M: Sve je igra ieja. U stanju pošteđenom stvaranja ideja (nitoikalpaeamadhi ) ništa se ne percipir a.
Korijenska je ideja «ja jesam». Ona razbija stanje čiste svijesti, a za njom slijee bezbroj ni osjeti i
percepcije, osjedaji i ieje koji u svojoj cjelokupnosti tvore Boga i Njegov svijet. «Ja jesam» osta je kao
svjeok. Sve se to ogađa Božjom voljom.
P: Zašto ne mojom voljom?
M: Opet si se razdvojio na dva dijela - na Boga i svjedoka. Bog i svjedok jedno su.
Slobodan si - SADA
Poklonik: Toliko je teorija koje nastoje objasniti prirou čovjeka i unive rzuma. Teorija stvaranja, teorija
iluzije, teorija sna, zaista ih je mnogo. Koja je od njih istinita?
Maharaj: Sve su istinite i sve su lažne. Oaberi onu koja ti se najviše sviđa.
P: Čini se a ti aješ prenost teoriji sna.

M: Sve su to samo različiti načini a se slože riječi. Neki aju prenost jenom, a neki rugom načinu.
Teorije same po sebi nisu ni obre ni loše. One su pokušaj a se objasni neobjašnjivo. Nije važna teorija,
ved način na koji je provjeravamo. Tek provjera u praksi čini neku teoriju plodonosnom. Eksperimentiraj s
bilo kojom teorijom koja ti se sviđa - bueš li uistinu ozbiljan i iskren, spoznat deš stvarnost. Kao ljusko
bide, uhvaden si u neizrživu i bolnu situaciju iz koje tražiš izlaz. Ponuđeno ti je nekoliko planova za bijeg
iz zatvora, maa nijean nije u potpunosti točan. No, svi oni imaju oređenu vrijenost. Trebaš samo biti
smrtno ozbiljan. Ozbiljnost je ta koja oslobađa, a ne teorija.
P: Teorija te može zavesti na krivi put, a ozbiljnost može biti slijepa.
M: Tvoja de te iskrenost voiti. Preanost sloboi i savršenstvu kao cilju omogudit de ti a obaciš sve
teorije i sisteme te počneš živjeti u murosti, inteligenciji i jelotvornoj ljubavi. Teorije mogu biti obre
kao polazišne točke, ali jenom se moraju o baciti - što prije, to bolje.
P: Postoji jogin koji tvri a za postizanje oslobođenja nije potrebna joga u osam stupnjeva, ved a snaga
čiste volje čini sve sama o sebe. ovoljno je samo usmjeriti se na cilj s pot punim povjerenjem u njezinu
snagu pa de se brzo i bez napora postidi ono za što su nekima potrebna esetljeda.
M: Usreotočenost na cilj, potpuno povjerenje, čista volja! Nije čuo a se s takvim prenostima začas
ostvaruje cilj. Ta joga volje obra je za zrelog uhotragaoca koji je obacio sve želje osim jedne.
Naposljetku, što li je rugo volja, nego ustrajnost srca i uma. Postoji li takva ustrajnost, sve se može
postidi.
P: Sve mi se čini a jogin nije mislio samo na ustrajnost namjere, koja omoguduje neprestano nastojanje i
uhovnu isciplinu. Želio je redi a nisu potrebni nikakav poseban tru ili isciplina ako je volja čvrsto
usmjerena na cilj. Taa ved sama činjenica a volja postoji privlači cilj prema kojem je usmjerena.
M: Kako go a je nazoveš - voljom, postojanom namjerom ili jednousmje renošdu uma - iznova olaziš
o ozbiljnosti, iskrenosti i poštenja. Ka si smrtno ozbiljan, svaki ogađaj i svaku sekunu svojega život a
posveduješ svojoj namjeri. Ne trošiš vrijeme i energiju na ruge stvari. U potpunosti postaješ prean cilju,
nazvao to voljom, ljubavlju ili čistom iskrenošdu. Mi smo složena bida koja neprestano ratuju i iznutra i
izvana. Stalno smo u suprotnosti sa samima sobom, uništavajudi anas ono što smo učinili jučer. Nije
čuo a smo se zaglavili. Malo osljenosti onijelo bi veliku promjenu.
P: Što je jače, želja ili subina?
M: Želja oblikuje subinu.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Slobodan si - SADA 115
P: I subina oblikuje želju. Moje su želje uvjetovane naslijeđem i životnim okolnostima, prilikama i
slučajnostima, svime onime što zovemo subinom.
M: a, može se tako redi.
P: U kojoj točki postajem sloboan željeti ono što hodu željeti?
M: Ved si sloboan - saa. Što to hodeš željeti? Pa poželi.
P: Naravno, sloboan sam željeti, ali nisam sloboan jelovati u sklau sa svojom željom. rugi me porivi
ovlače na stranputice. Moja želja nije ovoljno jaka, bez obzira na to što je ja oobravam. Želje koje ne
oobravam jače su.
M: Mogude je a zavaravaš samog sebe. Moža se ostvaruju tvoje prave želje, a one koje oobravaš
ostaju na površini jer su onje samo rai vanjskog o jma.
P: Moža i jest tako kako kažeš, ali to je samo nova teorija. Činjenica je a se ne osjedam slobonim
željeti ono što mislim a bih trebao željeti, a ka mi se čini a želim ono što je isprav no, ne djelujem u
skladu s time.
M: Sve je to zbog slabosti uma i dezintegriranosti mozga. Saberi se i osnaži um pa deš ustanoviti a se
tvoje misli i osjedaji, riječi i jela kredu u pravcu u kojem želiš.
P: Opet propovijeaš savršenstvo! Sabrati se i osnažiti um nije baš laka zaada! Kako započeti s njom?
M: Krenuti možeš samo o točke u kojoj trenutačno jesi. Ti si «saa» i «ovje» i ne možeš pobjedi o tog
«sada» i «ovdje».
P: Ali što mogu učiniti «saa» i «ovje»?
M: Možeš biti svjestan svog bitka - «sada» i «ovdje».
P: Je li to sve?
M: To je sve. Ništa više.
P: Tijekom cjelokupnog svojeg bunog stanja i sanjanja svjestan sam sebe, a to mi baš ne pomaže.
M: Svjestan si razmišljanja, osjedanja i jelovanja. Ali nisi svjestan svojeg bitka.
P: Koji to novi faktor, po tvom mišljenju, trebam unijeti u sve to?
M: Stav potpunog svjeočenja, promatranja ogađaja bez sudjelovanja u njima.
P: Što de mi to onijeti?
M: Slabost uma nastaje zbog pomanjkanja inteligencije, razumijevanja, što je pak posljeica nesvjesnosti,
Težedi k svjesnosti, integrirat deš svoj um i ojačati ga.
P: Mogu biti potpuno svjestan svega što se zbiva, a ipak posve nesposoban a na bilo koji način utječem
na to.
M: U zablui si. Ono što se ogađa projekcija je tvojeg uma. Slab um ne može upravljati vlastitim
projekcijama. Zato, budi svjestan svojeg uma i njegovih projekcija. Ne možeš ržati po nazorom ono
što ne poznaješ. S ruge pak strane, znanje aje mod. U praksi je sve to veoma jenostavno. a bi mogao
upravljati samim sobom, moraš poznavati sebe.
P: Moža bih još i mogao stedi nazor na sobom, ali hodu li biti u stanju nositi se s kaosom u svijetu?
M: Nema rugog kaosa u svijetu osim onog koji stvara tvoj um. Kaos je tvoje jelo buudi a se u njegovu
sreištu nalazi tvoja lažna ieja o sebi kao nečemu što je rukčije i ov ojeno od svega ostaloga. U
stvarnosti nisi ni različit ni ovojen. Ti si bezgranični potencijal, neiscrpna mogudnost. Zato što ti jesi, sve
rugo može biti. Univerzum nije ništa rugo o jelomično očitovanje tvoje bezgranične sposobnosti a
postaješ.
P: Uviđam a me u potpunosti motiviraju želja za užitkom i strah o boli. Koliko go moje želje bile
plemenite, moj strah opravan, užitak i bol va su pola između kojih se ovija moj život.
M: Uđi u izvor boli i užitka, u izvor želje i straha. Promatraj, istražuj, pokušaj razumjeti.
P: Želje i strah osjedaji su uzrokovani fizičkim i mentalnim fak torima. Oni su ovdje i lako ih je promatrati.
Ali zašto su ovje? Zašto želim užitak i zašto se plašim boli?
M: Užitak i bol stanja su uma. Sve ok misliš a si um, zapravo tijelo-um, pojavljivat de ti se takva pitanja.
P: A ka spoznam a nisam tijelo, hodu li se taa osloboiti želja i straha?
M: okle go postoji tijelo i um koji ga štiti, privlačnosti de i obojnosti jelovati. One de postojati, u
prostoru ogađanja, ali te nede zabrinjavati. Sreište tvoje pažnje bit de negje rugje. Nedeš biti
uznemiren njima.
P: Ali one de ipak postojati. Zar pojeinac nede nikaa biti potpuno slobodan?
M: Potpuno si sloboan, čak i saa. Ono što nazivaš subinom ( karma) nije ništa rugo o posljeica
tvoje volje za životom. Koliko je ta želja jaka najlakše možeš prosuiti promatrajudi sveopde užasavanje
od smrti.
P: Ljui prilično često umiru zato što to žele.
M: Jeino ako je ruga mogudnost gora o smrti. Ali tak va spremnost na smrt proizlazi iz istog izvora kao
i želja za životom, iz izvora koji je čak ublji no život sam. Biti živo bide nije konačno stanje, postoji i nešto
izna toga, mnogo čuesnija, što nije ni bitak ni nebitak, ni življenje ni neživ ljenje. To je stanje čiste
svijesti, onkraj svih ograničenja prostora i vremena. Ka se jenom obaci iluzija a je pojeinac tijelo -
um, smrt gubi svoj zastrašujudu mod i postaje io života.
Nemoj podcjenjivati Pažnju
Poklonik: oživljavam te kao siromašnog čo vjeka s vrlo ograničenim srestvima za život, koji se, kao i svi
rugi ljui, suočava s problemima neimaštine i starosti.
Maharaj: Ka bih bio veoma bogat, u čemu bi bila razlika? Ja sam to što jesam. Što bih rugo mogao biti?
Nisam ni bogat ni siromašan, ja sam ja.
P: Pa ipak, i ti prolaziš kroz iskustva užitka i boli.
M: oživljavam ih u svjesnosti, ali ja nisam ni svjesnost ni njezin saržaj.
P: Kažeš a smo u svom stvarnom bitku svi jenaki. Kako je mogude a je tvoje iskustvo toliko različito o
našeg?
M: Moje trenutačno iskustvo nije rukčije. Razlikujem se o vas samo po načinu na koji ga vrenujem i po
stavu prema njemu. Ja viim isti svijet kao i ti, ali ne oživljavam ga na isti način. Nema ničeg
tajanstvenog u tome. Svatko oživljava svi jet kroz preožbu koju ima o sebi. Kako oživljavaš sebe, tako
oživljavaš i svijet. Ako zamišljaš a si ovojen o svijeta, izgleat de ti a je i svijet ovojen o tebe te
deš oživljavati želju i strah. Ja ne oživljavam svijet ovojeno o sebe i zbog toga nema ničeg što bih
mogao željeti ili čega bih se morao plašiti.
P: Ti si točka svjetlosti u svijetu, što se ne može redi za svakoga.
M: Nema nikakve razlike između mene i rugih, osim što ja poznajem sebe takvog kakav jesam. Ja sam
sve. Ja to znam s a sigurnošdu, a ti ne znaš.
P: akle, ipak smo različiti.
M: Ne, nismo. Razlika postoji jeino u umu i privremena je. Ja sam bio poput tebe, a ti deš biti poput
mene.
P: Bog je stvorio svijet neizmjerno bogat raznolikošdu.
M: Raznolikost postoji jedino u tebi. Vii sebe takvim kakav jesi i vijet deš i svijet takvim kakav jest - kao
jeinstven io stvarnosti, nejeljiv, neopisiv. Tvoja stvaralačka mod projicira u njega slike tako a se sva
tvoja pitanja odnose na slike.
P: Jedan je tibetanski jogin napisao a je Bog stvorio svijet s oređenom svrhom i a upravlja njime u
skladu s posebnim planom. Ta je svrha dobra, a plan neizmjerno mudar.
M: Sve je to prolazno, a ja se bavim vječnim. Bogovi i njihovi univerzumi olaze i olaze, avatari slijee
jedan za rugim u beskonačnom nizu i na kraju smo opet na izvoru. Ja govorim jeino o bezvremenom
izvoru svih bogova sa svim njihovim univerzumima, prošlim, saašnjim i buudim.
P: Znaš li sve njih? Sjedaš li ih se?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nemoj pocjenjivati Pažnju 118
M: Kad nekolicina momaka priredi predstavu rai zabave, što se tu ima gleati i pamtiti.
P: Zašto je polovica čovječanstva muškog, a polovica ženskog spola?
M: Zato da bi mogli biti zajedno sretni. Neosobnost (avjakta) postaje osoba (vjakta) radi radosti u
onosima. Milošdu svoga gurua, na isti nač in mogu promatrati i neosobnost i osobnost. Za mene je to
voje jeno. Tijekom života osoba uranja u ne osobnost.
P: Kako osoba izranja iz neosobnosti?
M: I neosobnost i osoba nisu ništa rugo o različiti viovi jene te iste stvarnosti. Nije ispravno g ovoriti
o jenom kao o nečemu što prethoi rugome. Sve te ieje pripaaju bunom stanju.
P: Kako dolazi do budnog stanja?
M: U korijenu cijele kreacije leži želja. Želja i zamišljanje pothranjuju i osnažuju jeno rugo. Četvrto
stanje svijesti (turija) jest stanje čistog svjeočenja, nevezane svijesti lišene strasti i riječi. Ono je poput
prostora koji ne otiče ništa o svega što se u njemu nalazi. Problemi tijela i uma ne opiru o njega, oni
su negdje izvan, «ondje», a svjedok je uvijek «ovdje».
P: Što je stvarno: subjektivno ili objektivno? Ja sam skloniji povjerovati da je objektivni univerzum
stvaran, a moja subjektivna psiha promjenjiva i prolazna. No, izgleda da ti svoja unutarnja subjektivna
stanja smatraš stvarnima, a a konkretnom, vanjskom svijetu oričeš stvarnost.
M: I subjektivno i objektivno promjenjivi su i kratkotrajni. Nema ničeg stvarnog u njima. Nađi ono trajno u
prolaznom, stalno prisutni faktor u svakom iskustvu.
P: Što je taj stalni faktor?
M: Priam li mu kakva ved imena i ukažem li ti na njega na kakve ved načine, to ti nede mnogo pomodi,
sve ok ne bueš imao sposobnost a ga i sam viiš. Čovjek s mrenom na oku nede modi vijeti papigu na
grani drveta, koliko god ga prisiljavao a je glea. U najboljem slučaju, vijet de tvoj ispruženi prst.
Najprije pročisti svoj vi, nauči gleati, a ne samo zuriti, i vijet deš papigu. Uz to, moraš se i gorljivo
truiti a je viiš. a bi stekao znanje o sebstvu, pojenako su ti potrebne jasnoda i ozbiljnost. Nužna je i
zrelost srca i uma, do koje se olazi ozbiljnom primjenom svega onoga što si razumio u svakodnevnom
životu. U jogi nema kompromisa.
Želiš li griješiti, griješi otvoreno, cijelim srcem. I grijesi onose svoje pouke, na kojima uče ozbiljni grešnici,
kao na što na vrlinama uče ozbiljni sveci. No, miješanje je toga voga pogubno. Ništa te ne može toliko
ometati kao kompromis jer on pokazuje pomanjkanje ozbiljnosti bez koje se ništa ne može učiniti.
P: U teoriji oobravam isposništvo, ali u praksi sam u potpunosti na strani raskoša. Navika trčanja za
užicima i izbjegavanja boli u meni je toliko okorjela a sve moje obre namjere, koje su prilično žive na
razini teorije, ne hvataju korijena u svakodnevnom životu. Bueš li mi rekao a nisam osljean, nedeš mi
nimalo pomodi jer je moj problem upravo u tome što ne znam kako postati osljean.
M: Ti nisi ni dosljedan ni nedosljedan - davanje imena mentalnim stanjima dobro je samo zato da bi se
izrazilo odobravanje ili neodobravanje. Problem nije tvoj - to je problem tvojeg uma. Počni ovajati sebe
o svojeg uma. Olučno se prisjeda j da nisi um i da njegovi problemi nisu tvoji.
P: Mogao bih početi govoriti samome sebi: «Ja nisam um, ja se ne zamaram njegovim problemima», ali i
um i njegovi problemi ostat de baš takvi kakvi su i bili. Nemoj mi saa, molim te, redi a je to zbog toga
što nisam ovoljno ozbiljan i a bih trebao biti ozbiljniji! Ja sve to znam i slažem se s time, ali imam samo
jedno pitanje: «Kako da postanem ozbiljan?»
M: Bar se pitaš kako a to postigneš! Za početak je to ovoljno obro. Nastavi razmišljati, preispitivati se,
gorljivo željeti a nađeš put. Bui svjestan sebe, promatraj svoj um, usreotoči na njega svu svoju pažnju.
Nemoj očekivati brze rezultate, moža nedeš zapaziti nikakve posljeice. I bez tvo jeg znanja, tvoja de
psiha prolaziti kroz promjene, bit de više jasnode u tvom razmišljanju, više suosjedanja u tvojim emo -
cijama i više čistode u tvojem ponašanju. Ne trebaš nastojati to postidi - svjeočit deš promjenu bez
obzira na sve. Jer, ono što si saa posljeica je nesmotrenosti, a ono što deš postati bit de plo pažnje.
P: Zašto bi ved i sama pažnja proizvela toliku razliku?
M: osa je tvoj život bio mračan (tamas) i nemiran (rađ as). Pažnja, bunost, svjesnost, jasnoda,
živahnost, vitalnost - sve su to očitovanja cjelovitosti, onosno jenote s tvojom istinskom priroom
(sattva). U priroi svojstva uravnoteženosti (sattva) jest usklađivanje i neutraliziranje svojstava pasivnosti
(tamas) i aktivnosti (rađas) te ponovno izgrađivanje osobnost i u skladu s istinskom prirodom sebstva.
Uravnoteženost je vjerni sluga sebstva, uvijek pažljiv i poslušan.
P: I o svega toga odi du samo zahvaljujudi pažnji?
M: Nemoj pocjenjivati vrijenost pažnje. O na znači zanimanje, ali i ljubav. Da bi spoznavao, činio,
otkrivao, stvarao, moraš se srcem posve preati cilju - a to znači pažnjom. Svi blagoslovi proizlaze iz toga.
P: Savjetuješ nam a se usreotočimo na stav «ja jesam». Je li i to oblik pažnje?
M: A što bi rugo bilo? Usreotoči svoju jeno usmjerenu pažnju na ono što ti je najvažnije u životu - na
samog sebe. Ti si središte svog osobnog univerzuma - ne poznaješ li sreište, što bi rugo mogao u njemu
poznavati?
P: Ali kako a spoznam sebe? a bih spoznao sebe, moram se ualjiti o sebe. Ali ono š to je udaljeno od
mene ja ne mogu biti. akle, izglea a nikako ne mogu spoznati sebe, ved samo ono za što se smatram.
M: Sasvim točno. Upravo kao što ne možeš vijeti svoje licet ved samo njegov oraz u zrcalu, možeš
poznavati samo svoju sliku koja se oražava u neumrljanom zrcalu čiste svijesti.
P: Kako a nađem zrcalo bez mrlja?
M: Očigleno je a ih moraš ukloniti. Ustanovi gje su mrlje i ukloni ih. revno je učenje sasvim valjano.
P: Što znači ustanoviti gje su mrlje, a što ukloniti ih?
M: Priroa savršenog zrcala takva je a ga ne možeš vijeti. Sve što možeš vijeti nužno je još jena
mrlja. Odvrati se od njih, odbaci ih, smatraj ih nepoželinima.
P: Želiš li redi a je sve što se može percipirati zapravo mrlja?
M: Točno, percipiramo jeino m rlje.
P: Znači li to a je cijeli svijet mrlja'?
M: Da, tako je.
P: Kako je to užasno! akle, univerzum nema nikakvu vrijenost?
M: Naprotiv, on ima golemu vrijenost. Nailaženjem univerzuma spoznat deš sebe,
P: Ali zašto je uopde nastao?
M: Saznat deš to ka skonča.
P: Hode li ika skončati?
M: Da, za tebe.
P: Ka je počeo?
M: Sada.
P: Ka de završiti?
M: Sada.
P: Nije završio saa.
M: Nije, jer ti nisi to dopustio.
P: Ja to želim opustiti.
M: Ne, ne želiš. Sav je tvoj život povezan sa svijetom. Tvoja prošlost i buudnost, tvoje želje i strahovi - svi
oni imaju korijenje u njemu. Gdje si ti bez svijeta? Tko si?
P: Ali to sam i ošao otkriti.
M: A ja ti kažem upravo ovako: nađi uporište koje se nalazi onkraj svega i sve de biti jasno i lako.
Život je Vrhovni Guru
Poklonik: Stigli smo iz veoma dalekih zemalja. Jedan je od nas Britanac, a drugi Amerikanac. Svijet u
kojem smo rođeni na rubu je propasti, a buudi a smo mlai, veoma smo zabrinuti. Stari se ljui naaju
a de umrijeti, ali za mlae takva naa nije izlaz. Neki o nas obili su ubijati, ali nitko ne može obiti a
ga ubiju. Možemo li se naati a de se svijet popraviti još tijekom našega životnog vijeka?
Maharaj: Što vas navoi na misao a de svijet biti uništen?
P: Instrumenti uništenja postali su nevjerojatno modni. Osim toga, naša proizvonja uništava prirou i ne
poštuje nikakve kulturne i socijalne vrijenosti.
M: Govorite o saašnjem vremenu. Je li tako bilo svugdje i uvi jek? Takva je mučna situacija moža samo
privremena i vezana uz jeno oređeno mjesto. Ka jenom prođe, bit de zaboravljena.
P: Ljestvica prijetedih katastrofa nevjerojatno je velika. Živimo usre eksplozije.
M: Svaki čovjek pati sam i umire sam. Brojke su nevažne. Smrt je pojenako prisutna ka umire milijun
ljui kao i ka umire samo jean čovjek.

P: Priroda ubija milijune, ali to me ne plaši. To je moža trage dija ili tajna, ali ne i okrutnost. Ono što me
užasava jest patnja koju stvara sam čovjek, kao i sva razaranja i opustošenja koja poč inja. Priroda je
veličanstvena, i u svojem stvaranju i u svojem uništavanju. Ali u čovjekovu jelovanju prisutna je
zločestode i luilo.
M: Točno. akle, nisu patnja i smrt tvoj problem, ved zloda i luilo koji se nalaze u njihovu korijenu. Nije li
zloda jenako tako oblik luila? A nije li luilo zloupotreba uma? Problem čovječanstva leži samo u
zloupotrebi uma. Sva blaga priroe i uha ostupna su čovjeku koji svoj um koristi na ispravan način.
P: Kako se um koristi ispravno?
M: Zloupotrebu uma uzrokuju strah i pohlepa. Ispravna upo treba uma jest služenje ljubavi, životu, istini i
ljepoti.
P: Lakše je to redi nego učiniti. Ljubav prema istini, čovjeku, obronamjernost kakva raskoš! Svega toga
treba nam u izobilju da bismo mogli popraviti svijet ali t ko de nam ih ati?
M: Možeš provesti cijelu vječnost posvua tražedi istinu i ljubav, inteligenciju i obru volju, preklinjudi
Boga i čovjeka, a da sve bue uzalu. Moraš početi u sebi, o sebe - to je neumitni zakon. Ne možeš
promijeniti sliku u zrcalu ne promijeniš li svoje lice. Najprije da je tvoj svijet samo tvoj odraz i prestani
tražiti u odrazu. Pozabavi se sobom, popravi sebe - mentalno i emocionalno. Fizički de aspekt automatski
uslijeiti. Previše govorite o reformama: ekonomskoj, socijalnoj, političkoj. Ostavite reforme na miru i
pobrinite se za reformatora. Kakav svijet može stvoriti čovjek koji je glup, pohlepan i bez srca?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Život je Vrhovni Guru 122
P: Buemo li morali čekati na promjenu srca, čekat demo beskonačno. Tvoj savjet a postanemo savršeni
zapravo je savjet a postanemo očajni. Ka svi postanu savršeni i svijet de biti savršen. Kako beskorisna i
otrcana izjava!
Af: To nisam r ekao. Rekao sam samo a ne možete promijeniti svijet prije negoli promijenite sebe. Nisam
rekao - prije negoli promijenite svako ljudsko bide. Mijenjati nije potrebno, a nije ni mogude. Ali, uspijete
li promijeniti sebe, otkrit dete a nikakve ruge promjene nisu nužne. a biste promijenili sliku, samo
mijenjate film, a ne nasrdete na filmsko platno.
P: Kako možeš biti tako siguran usebe? Kako znaš a je to što govoriš istina?
M: Nisam siguran u sebe, ved u tebe. Sve što trebaš učiniti jest prestati tražiti izvan sebe ono što možeš
nadi jeino u sebi. Prije negoli počneš jelovati, porai na svom viu. Ti patiš o akut nog
nerazumijevanja. Razbistri um, pročisti srce, učini život svetim - to je najbrži način a promijeniš svoj
svijet.
P: Toliko je mnogo svetaca i mistika živjelo i umrlo, a n isu promijenili moj svijet.
M: Kako su to mogli učiniti? Tvoj svijet nije njihov, a njihov svijet nije tvoj.
P: Sasvim je sigurno da postoji činjenica koji je zajenički svima.

M: Svijet stvari, energije i materije? Čak i ka bi postojao takav zajenički svijet materijalnih stvari i sila,
to nije svijet u kojem mi živimo. Naš svijet čine osjedaji i ieje, privlačenja i obijanja, ljestvice vrijenosti,
motivi i pobude. Sve u svemu, to je mentalni svijet. U biološkom smislu potrebno nam je veoma malo.
Naši su problemi rukčije vrste. Temelje se na željama, strahovima i pogrešnim iejama te se stoga ne
mogu riješiti jeino na razini uma. Moraš pobijeiti vlastiti um, a a bi to učinio, moraš se uzignuti izna
njega.
P: Što znači naidi um?
M: Tijelo si ved naišao, nije li tako? Ne pratiš pažljivo svoju probavu, kolanje hranjivih ili uklanjanje
štetnih tvari. To se zbiva samo od sebe. Isto bi tako automatski trebao raditi i tvoj um, bez utjecanja
pažnji. No, to se nede ogoiti ok ne prorai bez greške. Vedinu vremena svjesni smo tijela i uma jer nas
neprestano zovu u pomod. Bol i patnja nisu ništa rugo o njihovo vrištanje kojim žele privudi našu
pozornost. a bi naišao tijelo, moraš biti zrav, a a bi naišao um , moraš ga ovesti u savršeno stanje.
Ne možeš naidi um, a ostaviti nere za sobom. Nere de te povudi natrag. «Pokupi svoje smede» - čini se
da je to univerzalni zakon. Ali i pravedan.
P: Smijem li te pitati kako si naišao svoj um?
M: Milošdu svojega gurua.
P: U kakvom ti je obliku ošla njegova milost?
M: Guru mi je rekao što je istina.
P: Što ti je rekao?
M: Rekao mi je da sam vrhovna stvarnost.
P: I kako si to prihvatio?
M: Povjerovao sam mu i neprestano se toga prisjedao.
P: Je li to bilo sve?
M: a. Prisjedao sam se svoga gurua i onoga što mi je rekao.
P: Želiš li redi a je to bilo ovoljno?

M: A što seješ može učiniti? Bilo mi je sasvim ovoljno prisjedati se gu rua i njegovih riječi. Savjet koji sam
ti ao još je lakši o toga - samo se prisjedaj sebe. «Ja jesam» - to je dovoljno da iscijeli tvoj um i odvede
te onkraj njega. Imaj barem malo povjerenja. Ne želim te zavesti na krivi put. Zašto bih to učinio? Želim li
ja išta o tebe? Ja ti želim obro - takva je moja priroa. Zašto bih te zavoio na stranputicu?
I zrav razum de ti redi kako je za ispunjenje neke želje potrebno a je stalno imaš na umu. Želiš li
spoznati svoju istinsku prirou, moraš cijelo vrijeme imati na umu svoje sebstvo, sve ok tajna tvog bitka
ne bude otkrivena.
P: Zašto bi prisjedanje na samoga sebe ovelo pojeinca o samoostvarenja?

M: Zato što su i jeno i rugo va via istog stanja. Prisjedanje na samoga sebe ovija se u umu, a
samoostvarenje nadilazi um. Slika u zrcalu pripada liku koji se nalazi onkraj zrcala.
P: To je ovoljno jasno. Ali što je svrha svega toga?
M: a bi pomogao rugima, pojeinac mora biti oslobođen potrebe za pomodi.
P: Jeino što želim jest biti sretan.
M: Bui sretan a bi ruge mogao činiti sretnima.
P: Neka drugi sami vode brigu o sebi.
M: Molim te, ti nisi ovojen o njih. Sreda koju ne možeš ijeliti lažna je. Vrijeno je željeti jeino ono što
možeš podijeliti s drugima.
P: Točno. Ali trebam li ja gurua? To što si mi rekao jenostavno je i uvjerljivo. Prisjedat du se toga. No,
time nisi postao moj guru.
M: Obožavanje osobe nije o presune važnosti, ved postojanost i ubina posvedenosti zaatku. Sam je
život najvedi guru. Uočava j njegove pouke i slušaj njegove zahtjeve. Ka personaliziraš njihov izvor, imaš
vanjskog gurua, a ka ih primaš neposreno iz života, guru je u tebi. Prisjeda j se riječi svoga gurua,
vanjskog ili unutarnjeg, divi im se, duboko razmišljaj o njima, živi s njima, voli ih, urasti u njih, rasti s
njima, učini ih svojima. Stavi u njih sve i obit deš sve. Ja sam to učinio. Cijelo svoje vrijeme posvetio sam
svome guruu i onome što mi je rekao.
P: Po zanimanju sam pisac. Možeš li mi dati savjet koji bi bio namijenjen samo meni?
M: Pisanje je talent i umijede. Napreuj u svom talentu i razvija j svoje umijede. Želi ono što je vrijeno
željenja i želi to cijelim srcem. Kao što biraš put kroz gomilu, prolazedi kroz ljue, tako probij seb i i put
kroz ogađaje, ne gubedi iz via pravi smjer. To je lako, ako si prean.
P: Toliko si puta spomenuo potrebu a čovjek bue prean. Ali, mi, ljui, nemamo čvrstu volju koja bi bila
usmjerena na samo jean cilj. U nama postoji gomila želja i potreba , instinkata i poriva koji se miješaju
jedno s drugim. Ponekad prevladava jedno, a ponekad drugo, ali nikad zadugo.
M: Nema potreba, postoje samo želje.
P: Jesti, piti, nadi krov na glavom, živjeti nisu li to potrebe?
M: Želja za životom temeljna je želja. Sve drugo ovisi o njoj.
P: Živimo zato što moramo.
M: Živimo zato što žuimo za osjetilnim postojanjem.
P: Želja koja je toliko univerzalna ne može biti loša.
M: Nije loša, naravno. Na oređenom mjestu, u oređeno vri jeme, sve je ispravno. Ali ka ti važna
postane istina, stvarnost, moraš preispitati svaku stvar, čak i sam život. Zagovaranjem nužnosti osjetilnog
i intelektualnog iskustva ograničavaš svoje nastojanje na traganje za uobnošdu.
P: Tražim sredu, a ne uobnost.
M: Kakvu još sredu poznaješ osim uobnosti tijela i uma?
P: Postoji li i neka ruga sreda?
M: Otkrij to sam. Preispitaj svaki svoj poticaj, nijenu želju nemoj smatrati opravanom. Liši se svih
posjea, fizičkih i mentalnih, osloboi svih briga o sebi, bui otvoren za otkrid a.
P: U inijskoj uhovnoj traiciji smatra se a ved i sam život u blizini sveca ili muraca pomaže u
postizanju oslobođenja te a nikakva ruga sahana taa nije potrebna. Zašto i ti ne otvoriš ašram kako
bi ljui mogli živjeti u tvojoj blizini?
M: U trenutku ka bih stvorio instituciju, postao bih njezinim zatvorenikom. U stvari, činjenica je a sam
ostupan svima. Zajenički krov i hrana ne bi bili izraz sračnije obroošlice. «Živjeti blizu» gurua ne
znači uisati s njime isti zrak. To znači vjerovati guruu, biti mu poslušan i ne opustiti a se njegove obre
namjere izjalove. Nosi svojega gurua uvijek u srcu i prisjedaj se njegovih uputa - to je stvarno življenje s
istinom. Fizička je blizina najmanje važna. Učini sav svoj život očitovanjem vjere u svojega gurua i ljubavi
prema njemu - to je stvarno prebivanje s njim.
Sve se događa sam od sebe
Poklonik: Umire li mudrac?
Maharaj: Murac je onkraj života i smrti. Ono što mi poimamo kao nešto neizbježno - rođenje i umiranje
- njemu izgleda kao način izražavanja kretanja u nepokretnom, promjene u ne promjenjivom, kraja u
beskrajnom. Muracu je očigleno a se ništa ne rađa i ne umire, a ništa ne traje i ne mijenja se, a je
sve takvo kakvo jest - bezvremeno.
P: Kažeš a je murac onkraj svega. Onkraj čega? Onkraj znanja?
M: Znanje svide i zalazi. Svijet nastaje i nestaje. Sve se to vi ljivo ogađa svakonevno. Znamo a smo
ponekad svjesni, a ponekad nismo. Kad nismo svjesni, imamo dojam tame ili praznine. Ali mudrac nije
svjestan sebe ni kao svjesnog ni kao nesvjesnog, on je svjestan sebe kao čiste svijesti, kao svjeoka tri
stanja uma i njihovog saržaja.
P: Kaa započinje svjeočenje?
M: Za muraca ništa nema ni početak ni kraj. Kao što se sol rastapa u voi, tako se sve rastapa u čistom
bitku. Murost je vječno nijekanje nestvarnog. Sagleati nestvarno kao takvo jest murost. Onkraj toga
nalazi se ono neizrecivo.
P: U meni je snažno prisutno uvjerenje a sam tijelo. Priznajem a govorim iz neznanja. Ka je počelo to
stanje osjedanja sebe kao tijela, tijela-uma, uma-tijela ili čak čistog uma?
M: Ne možeš govoriti o početku svjesnosti. Ieje o početku i vremenu nalaze se u svjesnosti. a bi mogao
smisleno govoriti o početku bilo čega, moraš istupiti izvan svjesnosti. A u trenutku ka istupiš, shvatit deš
a ničeg takvog nema, a nika nije ni bilo. Postoji samo stvarnost, u kojoj nijena «stvar», sama za sebe,
ne posjeuje bitak. Kao što su valovi neovojivi o oceana, tako je i sve što postoji ukorijenjeno u bitku.
P: Činjenica je a te ovje i sada pitam: «Kaa je nastao moj osjedaj 'ja sam tijelo'?» Je li se pojavio
prilikom mojeg rođenja? Ili ovoga jutra?
M: Sada.
P: Ali ja se sjedam a sam ga imao i jučer!
M: Sjedanje na jučer postoji isključivo saa.
P: Ali sasvim je sigurno da sam pos tojao u vremenu. Imam prošlost i buudnost.
M: To je ono što zamišljaš - sada.
P: Morao je postojati neki početak
M: Sada.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve se ogađa sam o sebe 126
P: A što je s krajem?
M: Ono što nema početka nema ni kraja.
P: Ali ja sam svjestan svojeg pitanja.
M: Na lažno pitanje nema ogovora. Njega je samo mogude prepoznati kao lažno.
P: Za mene je stvarno.
M: Kad ti se pojavilo kao stvarno? Sada.
P: Da, meni je ono itekako stvarno - sada.
M: Što je stvarno u tvom pitanju? To je stanje uma. Nijeno stanje uma ne može biti stvarnije od samog
uma. Je li um stvaran? On je samo zbirka stanja, od kojih su sva prolazna. Kako se slijed prolaznih stanja
može smatrati stvarnim?
P: Kao zrnca nanizana na konac, ogađaji slijee jean za ru gim - vječno.
M: Svi su oni nanizani na temeljnu ieju «ja sam tijelo». Ali čak je i ona mentalno stanje i nede potrajati.
To je stanje koje se javlja i nestaje kao i sva druga. Iluzija da smo tijelo- um postoji samo zato što nije
preispitana. Ne-ispitivanje je konac na koji su nanizana sva stanja uma. Ono je nalik tami u zatvorenoj
sobi. Tama je ondje samo prividno. Ali kad se soba otvori, kamo odlazi tama? Ne odlazi nikamo jer nije ni
bila onje. Sva stanja uma, sva imena i oblici postojanja imaju korijen u neispitivanju, u neistraživanju, u
zamišljanju i lakovjernosti. U reu je redi «ja jesam», ali redi «ja sam ovo» ili «ja sam ono» znak je
neispitivanja, neistraživanja, mentalne slabosti ili letargije.
P: Ako je sve svjetlost, kako nastaje tama? Kako ona može postojati usred svjetlosti?
M: Usred svjetlosti nema tame. Tama je zaborav sebstva. Kad smo obuzeti drugim stvarima, odnosno
nesebstvom, zaboravljamo sebstvo. Nema ničeg neprironog u tome. Ali zašto zabo raviti sebstvo
stvaranjem suvišnih vezanosti? Murost leži u tome a nika ne zaboravimo sebstvo kao uvijek prisutno
porijetlo i oživljavatelja i oživljaja.
P: U mojem saašnjem stanju, ieja «ja sam tijelo» olazi spontano, a ieja «ja sam čisti bitak» mora se
nametnuti umu kao nešto što jest istinito, ali ne i oživljeno.
M: Da, duhovna se vježba (sahana) sastoji od prinudnog prisjedanja na činjenicu a smo čisti bitak, a ne
nešto pojeinačno ili zbir pojeinačnog, pa čak ni sveukupnost svih pojeinačnosti koje tvore univerzum.
Sve postoji u umu. I tijelo je samo umno sažimanje golem og broja osjetilnih percepcija, od kojih svaka
prestavlja jeno mentalno stanje. Tvriš li «ja sam tijelo», pokaži ga.
P: Evo ga, ovdje je.
M: Ovje je samo ok misliš o njemu. I tijelo i um stanja su koja se smjenjuju. Cjelokupni zbroj tih kratkih
vremenskih intervala stvara iluziju postojanja. Istraži ono što je trajno u prola znom, stvarno u
nestvarnom. To je sadhana.
P: Činjenica je a o sebi razmišljam kao o tijelu.
M: Ti svakako razmišljaj o sebi, samo nemoj priavati važnost ieji a si ti tijelo. Nema tijela, postoji samo
struja osjeta, percepcija, sjedanja i zamišljanja. Tijelo je apstrakcija, stvorena tvojom sklonošdu a tražiš
jeinstvo u različitosti, što u biti nije loše.
P: Rekli su mi a oživljavati sebe kao tijelo prestavlja lošu oso binu uma.
M: Zašto govoriti na taj način? Takvi izrazi stvaraju probleme. Sebstvo je izvor i krajnji cilj svega. Ništa nije
vanjsko.
P: Ka ieja o sebi kao tijelu postane opsesija, nije li to veoma loše?
M: Nema ničeg lošeg u ieji o tijelu, čak ni u ieji «ja sam tijelo», ali pogrešno je ograničiti sebe na jeno
jedino tijelo. Uistinu, sve postojanje, svaki oblik, moj je vlastiti oblik i nalazi se unutar moje svijesti. Ne
mogu redi što jesam jer riječi mogu opisati samo ono što nisam. Ja jesam, i zato što ja jesam, jest i sve
rugo. Ali ja sam onkraj svjesnosti i zbog toga ne mogu redi što sam u svjesnosti. Pa ipak, ja jesam. Na
pitanje «tko sam ja?» nema ogovora. Nikakvo iskustvo ne može ogovoriti na njega zato što se sebstvo
nalazi onkraj svakog iskustva.
P: Pa ipak, pitanje «tko sam ja?» moralo bi biti od neke koristi.

M: Na njega se ne može ogovoriti u svjesnosti i zbog toga nam ono pomaže a se uzignemo izna nje.
P: Evo me - u saašnjem trenutku. Što je u tome stvarno, a što nije? Nemoj mi samo redi a je moje
pitanje pogrešno. ovođenje mojih pitanja u pitanje nikamo me ne voi.
M: Tvoje pitanje nije pogrešno, ved nepotrebno. Kažeš: «Ja sam saa i ovje.» Zaustavi se na tome, to je
stvarno. Nemoj činjenicu pretvarati u pitanje. U tome je tvoja pogreška. Ti nisi ni znanje ni neznanje, ni
um ni materija. Nemoj pokušavati opisati sebe kroz pojmove uma i materije.
P: Malo prije neki je mlaid ošao k tebi i iznio ti svoj problem. Rekao si mu nekoliko riječi i on je otišao.
Jesi li mu pomogao?
M: Naravno.
P: Kako možeš biti tako siguran u to?
M: Pomaganje je u mojoj prirodi.
P: Kako si to spoznao?
M: Nije bilo potrebe da spoznam. To djeluje samo od sebe.
P: Pa ipak si nešto izjavio. Na čemu se temelji ta izjava?
M: Na onome što mi ljui kažu. Ali ti si taj koji traži okaze. Ja ih ne trebam. Pomaganje i ispravljanje u
samoj su mojoj priroi, a ona je istina (satjam), obrota (šivam) i ljepota (sunaram).
P: Ljui olaze k tebi moledi te za savjet, a ti im ispunjavaš molbe. Oakle olaze tvoji savjeti i kakva to
mod uzrokuje njihovu djelotvornost?
M: Čovjekov vlastiti bitak utječe na njegov um i izaziva ogovor.
P: A koja je tvoja uloga?
M: U meni su čovjek i njegovo sebstvo zruženi u jeno.
P: Zašto sebstvo ne pomogne čovjeku bez tebe?
M: Ali ja jesam sebstvo! Ti zamišljaš a sam ja ovojen, zato me to pitaš. Ne postoji «moje sebstvo» i
«njegovo sebstvo». Postoji samo sebstvo, jedno jedino sebstvo koje pripada svima. Zaveden si
raznolikošdu imena i likova, umova i tijela i zato zamišljaš mnogobrojna sebstva. Sebstvo smo i ti i ja, ali
čini se a ti u to ne vjeruješ. Ovaj razgovor o pojeinačnom i univerzalnom sebstvu početnički je stupanj
učenja. Uzigni se izna njega, nemoj zaglibiti u vojnosti.
P: Vratimo se čovjeku kome je bila potrebna pomod. On je ošao k tebi.
M: Ako je ošao k meni, bio je siguran a de obiti pomod. ošao je zato što je njegova subina bila a
mu se pomogne. Nema ničeg čuesnog u tome. Ja ne mogu pomodi samo neki ma, a odbiti druge. Svi koji
dolaze dobivaju pomod, takav je zakon. Jeino što se način pomaganja mijenja u sklau s njihovim
potrebama.
P: Zašto je mlaid morao odi ovamo a bi obio savjet? Nije li ga mogao dobiti iznutra?
M: Takav savjet ne bi mogao čuti. Njegov je um okrenut prema vani. A li u stvari, cjelokupno je iskustvo u
umu. Čak su se i mlaidev olazak k meni i obivanje pomodi ogoili unutar njega. Umjesto a je
ogovor našao u sebi, on je zamislio a ogovor olazi oneku izvan njega. S moje točke gleišta, ne
postojimo ni ja, ni ječak, ni avanje savjeta. Sve je to bio samo titraj u umu. Ja sam bezgranični mir i
tišina u kojima se ništa ne ogađa jer sve što se pojavljuje jenako tako i nestaje. Nitko nije ošao po
pomod, nitko nije ponuio pomod, nitko nije primio pomod. Ono što se dogodilo bila je samo predstava u
svjesnosti.
P: Pa ipak, postoji mod a se pomogne i postoji netko ili nešto što očituje tu mod, nazvali to Bogom,
sebstvom ili univerzalnim umom. Ime nije važno, ali činjenica pomaganja jest.
M: To je stajalište koje zauzima tijelo-um. Čisti um vii stvari ta kvima kakve jesu - kao mjehuride u
svjesnosti. Oni se po javljuju, nestaju pa se ponovno pojavljuju, ali nemaju stvaran bitak. Ne može im se
pripisati nikakav pojeinačni uzrok jer je svaki uzrokovan svime i utječe na sve. Svaki je mjehurid jeno
tijelo, a sva su tijela moja.
P: Želiš li redi kako imaš mod a sve raiš na ispravan način?

M: Ne postoji mod koja je ovojena o mene. Ona je saržana upravo u mojoj priroi. Nazovi je
kreativnošdu. Iz jenog grumena zlata može se napraviti mnogo nakita. Svaki koma nakita bit de zlatan.
Slično tome, u kojoj go se ulozi pojavljujem i koju go zaadu obavljam - ja ostajem ono što jesam: to
«jesamstvo» jest nepokretno, nepokolebljivo, neovisno. Ono što ti zoveš unive rzumom ili prirodom moja
je spontana kreativnost. Što go se ogađa - ogađa se. Ali moja je priroa takva a sve završava
raošdu.
P: Poznat mi je slučaj ječaka koji je oslijepio jer ga je njegova neuka majka hranila metilnim alkoholom.
Molio bih te da mu pomogneš. Pun si suduti i očito izgaraš o želje a pomogneš rugima. Kakvom mu to
modi možeš pomodi?
M: Slučaj tog ječaka zapisan je u svjesnosti. On je tamo - neizbrisiv. Svjesnost de jelovati.
P: Mijenja li se nešto time što sam te ja zamolio a pomogneš?

M: Tvoja molba io je ječakove sljepode. Buudi a je on slijep, ti moliš a mu se pomogne. Ništa nisi
time promijenio.
P: Ali tvoja de pomod prestavljati nov faktor?
M: Ne, nede, sve je ved saržano u ječakovoj sljepodi. Sve je u njoj - majka, ječak, ti, ja i sve rugo. To je
jean jeini ogađaj.
P: Želiš li redi a je čak i naša rasprava o ječakovu slučaju preoređena?
M: A što rugo? Sve stvari sarže i svoju buudnost. ječak se pojavio u svjesnosti. Ja sam izvan
svjesnosti. Ne izajem joj naređenja jer znam a je u priroi svijesti a pomaže. Neka svjesnost voi brigu
o svojoj kreaciji. ječakova patnja, tvoja sudut, moje slušanje i svjesnost koja jeluje - sve je to jedna
jeina činjenica - nemoj je razdvajati na sastavne dijelove pa nakon toga postavljati pitanja.
P: Kako li čuno rai tvoj um!
M: Ti si čuan, a ne ja. Ja sam normalan. Ja sam zrav. Viim stvari takvima kakve jesu i zbog toga ih se ne
bojim. Ali ti se bojiš stvarnosti.
P: Zašto bih se bojao?
M: Neznanje o tome tko si čini te ustrašenim, ali i nesvjesnim a si ustrašen. Nemoj pokušavati biti
neustrašen. Najprije sruši zi neznanja.
Ljui se plaše umrijeti jer ne znaju što je smrt. Murac je umro prije svoje smrti, on je viio a nema
ničega čega bi se trebao bojati. O trenutka ka spoznaš svoj stvarni bitak, ne plašiš se više ničega. Smrt ti
aje slobou i mod. a bi bio sloboan u svijetu, moraš umrijeti za svijet. Taa je univerzum tvoj, on
postaje tvoje tijelo, tvoje očitovanje i instrument. Sreda koju aje potpuna sloboa ne može se opisati. S
druge strane, onaj tko se boji sloboe ne može umrijeti.
P: Ti misliš a onaj tko ne može umrijeti ne može ni živjeti?
M: Nazovi to kako hodeš. Vezanost je ropstvo, nevezanost je sloboa. Čeznuti za nečim znači biti rob.
P: Slijei li iz toga a je, ako si ti spašen, i svijet spašen?
M: Svijet ne treba biti spašen kao cjelina. Čovjek rai pogreške i stvara patnju. Ka svijet uđe u polje čiste
svijesti, u svjesnost mudraca, popravlja se sam od sebe. Takva je njegova priroda.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve se ogađa sam od sebe 130
P: Mogli bismo razmotriti ono što se naziva uhovnim napretkom. Sebični čovjek postaje religiozan,
stječe nazor na sobom, oplemenjuje svoje misli i osjedaje, provoi uhovne vježbe, spoznaje svoj
istinski bitak. Je li taj napreak nečim uzrokovan ili je slučajan?
M: S moje točke gleišta, sve se ogađa samo o sebe, sasvim spontano. Ali čovjek zamišlja a jeluje na
temelju oređenih poticaja i a je usmjeren prema oređenom cilju. On uvijek ima na umu nagrau, za
kojom ona i čezne.
P: Nepročišden i nerazvijen čovjek nede raiti bez nagrae. Nije li u reu ponuiti mu neke poticaje?
M: On de sebi u svakom slučaju kreirati poticaje jer ne zna a je rast u priroi svjesnosti. Kretat de se o
jedne pobude do druge i proganjati gurue radi ispun jenja svojih želja. Ka zakonom svojeg bitka pronađe
put povratka (nivritti), obacit de sve pobue jer de nestati njegovog interesa za svijet. Više nede željeti
ništa, ni o rugih ni o sebe. Umrijet de za sve i postati sve. Ne željeti ništa i ne činiti ništa - to je istinska
kreacija! Čuesno je gleati kako univerzum izranja iz srca pa se opet povlači u njega.
P: Velika je zapreka unutarnjem nastojanju i osaa. Učeniku sve osai.
M: Tromost (tamas) i nemir (rađas) rae zajeno i ne opuštaju jasnodi i sklau (sattva) a se očituju. Te
prve vije osobine treba pobijeiti a bi se mogla pojaviti treda. Sve se to ogađa u pravo vrijeme, sasvim
spontano.
P: Zar onda nema nikakve potrebe za naporom?
M: Ka napor bue potreban, on de se i pojaviti. Ka nenapornost postane presuna, ona de se sama
nametnuti. Život ne treba gurati naprije. Treba samo tedi s njim i potpuno se posvetiti zaadi saašnjeg
trenutka, a to je umiranje o saa o saa. Jer življenje je umiranje. Ka ne bi bilo smrti, život ne b i
mogao postojati.
Shvati ono najvažnije, a su svijet i sebstvo jeno i a su savršeni. Nesavršen je samo tvoj stav i njega
treba mijenjati.
Taj proces ili mijenjanje stava ono je što zoveš sahana. o nje si ošao jer si stao nakraj lijenosti i počeo
koristiti svu svoju energiju a bi očistio put o jasnode i suosjedanja. Ali, uistinu, sve su to samo znakovi
neizbježnog rasta. Nemoj biti uplašen, nemoj pružati otpor, nemoj ogađati. Bui to što jesi, nema ničeg
čega bi se trebao plašiti. Vjeruj i trui se. Iskreno eksperimentiraj. Pruži svojem pravom bitku priliku a
oblikuje tvoj život. Nedeš se pokajati.
Um je nespokojstvo
Poklonik: Šveđanin sam po rođenju. Trenutačno poučavam hatha -jogu u Meksiku i Sjedinjenim
ržavama.
Maharaj: Gdje si je naučio?
P: Imao sam učitelja u SA -u. Bio je to jedan indijski svami.

M: Što ti je joga onijela?
P: onijela mi je obro zravlje i mogudnost zarađivanja za život.
M: Sasvim ovoljno. Je li to sve što želiš?
P: Tražim mir uma. Ovratne su mi sve te okrutne stvari koje takozvani kršdani čine u ime Krista. Neko
vrijeme religija me uopde nije zanimala, a ona me privukla joga.
M: Što si time obio?
P: Proučavao sam filozofiju joge i ona mi je pomogla.
M: Na koji ti je način pomogla? Po kojim si znakovima zaključio a si obio pomod?
P: obro zravlje nešto je sasvim opipljivo.
M: Nema sumnje a je veoma ugono osjedati se zravim. Je li ugoa sve što očekuješ o joge?
P: Radost dobrog zdravlja nagrada je hatha- joge. Ali joga opdenito aje mnogo više o toga. Ona
odgovara na mnoga pitanja.
M: Što ti smatraš po jogom?
P: Cielokupno učenje Inije - evolucija, reinkarnacija, karma i tako dalje.
M: U reu, obio si znanje za kojim si težio. Ali kakve blagoati imaš o toga?
P: To mi je donijelo mir uma.
M: Je li uistinu tako? Je li tvoj um zaista miran? Znači li to a je tvoje traganje završilo?
P: Ne, još nije.
M: Naravno a nije. Nika mu ni nede biti kraja jer mir uma zapravo ne postoji. Um je vječno nemiran,
um je nespokojstvo. Joga nije ni svojstvo ni stanje uma.
P: Zahvaljujudi jogi, ipak sam stekao stanoviti mir.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um je nespokojstvo 132
M: Ispitaj to pobliže i vijet deš a se u umu neprestano komešaju misli. Može se ogoiti a se on
poneka isprazni, ali to traje samo neko vrijeme. Nakon toga, opet se vrada u svoj uobičajeni nemir.
Privremeno stišani um nije i miran um.
Kažeš a želiš smiriti um. Je li onaj koji to želi i sam miran?
P: Ne, nisam miran. Meni je potrebna pomod joge.
M: Ne uviđaš li kontraikciju? Goinama si tražio mir uma. Nisi ga mogao nadi jer nešto što je po svojoj
biti nemirno ne može biti mirno.

P: Ipak, ošlo je o oređenog poboljšanja.
M: Mir, koji si navono pronašao, veoma je krhak. Svaka ma i najmanja stvar može ga ugroziti. Ono što
zoveš mirom samo je osustvo nemira i jeva je vrijeno svoga naziva. Istinski mir nikaa ne može biti
narušen. Možeš li tvriti a posjeuješ mir koji ništa ne može ugroziti?
P: Nastojim ga postidi.
M: I nastojanje je jedan oblik nemira.
P: Što mi ona preostaje?

M: Sebstvo ne treba smirivati. Ono nije u miru, ono je samo po sebi mir. Jedino je um nemiran. On
poznaje samo nespokojstvo, sa svim njegovim bezbrojnim načinima i stupnjevima izražava nja. Sve
ugodno smatra povoljnim, a sve bolno vrijednim odba civanja. Ono što mi nazivamo napretkom samo je
promjena o neugonog k ugonom. Ali promjena, sama po sebi, ne može nas ovesti o
nepromjenjivog jer sve što ima početak mora imati i kraj. Ono što je stvarno nema početka, naprosto se
otkriva kao ono što nema ni početka ni kraja, kao sveprožimajude i svemodno, kao nepokretni prvobitni
pokretač, kao bezvremena nepromjenjivost.
P: Što bismo, akle, morali činiti?
M: Jogom si stekao znanje i iskustvo. To se ne može zanijekati. Ali o kakve ti je to koristi? Joga
predstavlja sjedinjavanje, spa janje. S čime si se ponovno sjeinio, s čime se iznova stopio?
P: Pokušavam svoju osobnost ponovno sjeiniti sa stvarnim sebstvom.
M: Osobnost (vjakti) nije ništa rugo o proizvo zamišljanja. Sebstvo (vjakta) žrtva je tog zamišljanja.
Ono što te veže jest činjenica a sebe smatraš onime što nisi. Ne može se redi a osoba uistinu postoji.
Sebstvo je to koje vjeruje da postoji osoba i koje je svjesno njezina bitka. Onkraj sebstva (vjakta) nalazi se
nemanifestiranost (avjakta), bezuzročni uzrok svega. Nije isprav no govoriti čak ni o ponovnom sjeinjenju
osobe sa sebstvom jer ne postoji osoba, ved samo mentalna slika kojoj je uvjerenje alo lažnu stvarnost.
Ništa se nije razvojilo i zato nema ničega što bi se iznova trebalo spojiti.
P: Joga pomaže u traženju i nalažen ju sebstva.
M: Nadi možeš samo ono što si izgubio. Ali ne možeš nadi ono što nisi izgubio.
P: a nikaa nisam ništa izgubio, bio bih prosvijetljen. Ali nisa m prosvijetljen. Ja tragam. Nije li upravo
traganje okaz a sam nešto izgubio?
M: Ono samo pokazuje a vjeruješ kako si nešto izgubio. Ali tko u to vjeruje? I što je uopde to što smatraš
izgubljenim? Jesi li izgubio osobu nalik sebi? Što je to sebstvo koje tražiš? Što zapravo očekuješ a deš
nadi?
P: Istinsko znanje o sebstvu.
M: Istinsko znanje o sebstvu nije znanje. To nije nešto što se nalazi traganjem, gleajudi posvua uokolo.
Sebstvo se ne nalazi u prostoru ili vremenu. Znanje je sjedanje, obrazac misli, mentalna navika, a
motivirano je užitkom ili boli. Tragaš za znanjem zato što te na to nagone užitak i bol. Biti sebstvo znači u
potpunosti se uzignuti izna svake motivacije. Ne možeš biti sebstvo iz nekog razloga. Ti jesi sebstvo i
nikakav razlog za to nije ti potreban.
P: Obavljajudi jogu nadi du mir.
Nl: Može li mir biti nešto ovojeno o tebe? Govoriš li iz vlastitog iskustva ili na temelju knjiškog znanja?
Knjiška znanje korisno je u početku, ali se veoma brzo mora obaciti rai neposre nog iskustva, koje je
po samoj svojoj priroi neizrecivo. Riječi se mogu upotrijebiti i za uništenje. Slike su složene o riječi te se
mogu riječima i uništiti. U svom saašnjem stanju našao si se zahvaljujudi verbalnom razmišljanju pa istim
putem moraš iz njega i izidi.
P: Postigao sam oreeni stupanj unutarnjeg mira. Znači li to a ga moram uništiti?
M: Ono što si postigao može se ponovno izgubiti. Jeino ka spoznaš istinski mir, mir koji nikaa nisi ni
izgubio, taj de mir zauvijek i ostati s tobom jer on nikaa nije ni nestao. Umjesto a tražiš ono što nemaš,
nađi ono što nika nisi izgubio! To je ono što je postojalo prije početka i što de postojati poslije svršetka
svega, ono što nema ni rođenja ni smrti. Stanje koje moraš percipirati jest stanje nepokretnosti, na koje
ne utječu ni rođenje ni smrt tijela i uma.
P: Čime se stiže o takve percepcije?
M: U životu se ništa ne može postidi bez svlaavanja zapreka. Želja za užitkom i strah o boli zapreke su
jasnoj percepciji vlastitog bitka. Na putu ti stoji motivacija užitak-bol. Prirodno stanje istinska je
oslobođenost o svih motiva, stanje u kojem se ne pojavljuju želje.
P: Ne zahtjeva Ii takvo obacivanje želja osta vremena?
M: Prepustiš li to vremenu, trebat de ti milijuni goina. Obacivanje želje za željom ugačak je proces
kojem se ne nazire kraj. Ostavi sve svoje želje i strahove na miru pa posveti punu pozornost subjektu,
onome tko je u pozaini iskustva želje i straha. Upitaj se: tko je taj koji želi? Neka te svaka želja voi
natrag k tvojem sebstvu.
P: Korijen je svih želja i strahova isti - čežnja za sredom.
M: Sreda koju možeš zamisliti i za kojom možeš čeznuti samo je tjelesno ili mentalno zaovoljstvo. Takav
osjetilni ili mentalni užitak nije stvaran, to nije apsolutna sreda.
P: Čak i osjetilni i mentalni užitak, kao i opdi osjedaj blagostanja koji se javlja ka je osoba tjelesn o i
mentalno zdrava, moraju imati korijen u stvarnosti.
M: Svi ti osjedaji imaju korijenje u zamišljanju. Čovjek kojem su poklonili običan kamen i uvjerili ga a je
to dragocjeni dijamant bit de neizmjerno sretan ok ne uvii svoju pogrešku. Na isti nači n, kad se spozna
sebstvo užici gube svoj slatki okus, a boli svoje šiljke. l jeno se i rugo taa sagleava kakvo i jest - to su
uvjetovani ogovorit puke reakcije, prazne privlačnosti i obojnosti utemeljene na sjedanjima ili
unaprije stvorenim zaključcima. Užitak i bol obično iskusimo ka ih očekujemo. Sve su to samo stečene
navike i uvjerenja.
P: U reu, užici bi moža i mogli biti imaginarni, ali bol je stvarna.
M: Bol i užitak uvijek iu zajeno. Sloboa o jenog znači i slobou o obojeg. Ne bueš li mario za
užitak, nedeš se plašiti boli. Ali postoji sreda koja nije nijeno o tog voga, koja je u potpunosti izna
toga. Sreda koju ti poznaješ može se opisati i izmjeriti. Ona je, takoredi, objektivna. A ono što je
objektivno ne može biti tvoje. Bila bi neizmjerno velika pogreška poistovjetiti se s nečime što se nalazi
izvan tebe. Takvo miješanje razina nikamo ne voi. Stvarnost je izna subjektivnog i objektivnog, izna
svih razina, iznad svih razlika. Ona sasvim sigurno nije njihov izvor, podrijetlo ili korijen jer one proizlaze iz
nepoznavanja stvarnosti, a ne iz same stvarnosti, koja je neopisiva i koja se nalazi s one strane bitka i
nebitka.
P: Slijeio sam mnoge učitelje i proučavao mnoga učenja, pa ipak ništa o toga nije mi alo ono što sa m
tražio.
M: Želja a nađeš sebstvo sigurno de ti se ispuniti po uvjetom a ne želiš ništa rugo. Ali moraš biti
iskren prema sebi i uistinu ne željeti ništa rugo osim toga. Bueš li u međuvremenu želio mnogo rugih
stvari i upuštao se u potragu za njima, tvoja de se glavna namjera ogađati sve ok ne sazriš u murosti i
prestaneš se razapinjati između oprečnih poriva. Uđi u sebe bez skretanja, ne osvrdudi se prema
vanjskome.
P: Ali moje su želje i strahovi stalno prisutni.

M: Oni postoje samo u tvojem pamdenju! Shvati a je njihov korijen u očekivanju nastalom na temelju
sjedanja - i oni de te prestati opsjeati.
P: Veoma sam jasno uviio a je služenje ruštvu beskonačna zaada jer poboljšanje i pogoršanje,
napredak i nazadak teku usporedo. To je viljivo posvua i na svim razinama. Što nam preostaje?
M: Kakav go posao započeo - ovrši ga. Ne preuzimaj nove zaatke sve ok neki konkretan slučaj patnje
ili olakšanja patnje to o tebe ne zatraži. Najprije nađi svoje sebstvo, a ona de uslijeiti beskonačni
blagoslovi. Ništa u tolikoj mjeri ne koristi svijetu kao oricanje o koristi. Čovjek koji više ne razmišlja u
pojmovima gubitka i obitka istinski je nenasilan čovjek jer je on izna svih sukoba.
P: Točno, mene je ouvijek privlačila ieja nenasilja (ahimsa).
M: Ahimsa prvenstveno znači ono što i kaže - nepovrjeđivanje. U tom pojmu nije na prvom mjestu
istaknuto a treba činiti obro, ved a se mora prestati s povrjeđivanjem rugih, onos no ne smije se
uvedavati njihova ved postojeda patnja. Ugađ anje drugima nije nenasilje.
P: Ja ne govorim o ugađanju, ali sam u potpunosti zagovornik pomaganja rugima.
M: Jeina pomod koju je vrijeno pružiti rugome jest osloboiti ga potrebe a mu se pomaže. Ponovno
pružena pomod zapravo i nije pomod. Nemoj govoriti o pomaganju rugome, osim ako ga ne možeš
ovesti u stanje u kojem mu pomod više nije potrebna.
P: Kako pojeinac može odi u stanje u kojem mu pomod nede biti potrebna? I može li se rugima pomodi
a ođu u takvo stanje?
M: Ka bueš shvatio a je sve postojanje u odvojenosti i ograničenjima veoma bolno i ka bueš
spreman i sposoban živjeti cjelovito, u jeinstvu s cjelokupnim životom, kao čisti bitak, nede ti više biti
potrebna nikakva pomod. rugome možeš pomodi savjetom i primjerom, ali izna svega svojim bidem.
Ne možeš ati ono što nemaš, a nemaš ono što nisi. Možeš ati samo ono što jesi, a o toga možeš avati
bezgranično.
P: Ali, je li uistinu sve postojanje bolno?
M: Što bi rugo moglo uzrokovati sveopde traganje za užicima? Traži li sretan čovjek sredu? Ljui su toliko
nemirni, neprestano u pokretu! Buudi a trpe bol, olakšanje traže u užitku. Jeina sreda koju mogu
zamisliti nalazi se u jamstvu ponovnog užit ka.
P: Ako to što ja jesam, takav kakav jesam, osoba kojom se smatram, ne može postidi sredu, što bih ona
trebao raditi?
M: Možeš jeino prestati biti - onakav kakvim se saa oimaš, Nema ničeg okrutnog u tome što ti
govorim. Probuiti čovjeka iz nodne more izraz je suosjedanja. ošao si ovamo jer patiš, a sve što ti ja
kažem jest: probui se, spoznaj sebe, bui to što jesi. Kraj boli ne nalazi se u užitku. Ka spoznaš a si
izna boli i užitka, izvojen i neosvojiv, taa prestaje lov na sredu, a time i nesreda koja iz njega proizlazi.
Jer bol teži užitku, a užitak neumitno završava u boli.
P: Zar u krajnjem stanju nema srede?
M: Nema ni patnje. Postoji samo sloboa. Sreda koja ovisi o nečemu ili nekome može se izgubiti. Sloboa
o svega ne ovisi ni o čemu i ne može se izgubiti. Sloboa o patnje nema uzroka i zbog toga ne može biti
izgubljena. Spoznaj tu slobodu.
P: Nisam li rođen kako bih patio zbog svoje prošlosti? Je li sloboa uopde moguda? Jesam li moža rođen
vlastitom voljom? Nisam li ja samo najobičnije stvorenje?
M: Što li je rođenje i smrt o početak i kraj ogađajnog tijeka u svjesnosti? Zbog ieje o ovojenosti i
ograničenju oboje je bolno. Trenutno oslobađanje o boli nazivamo užitkom i graimo kule u zraku
naajudi se beskonačnom užitku koji nazivamo sredom. Sve je to nerazumijevanje i zloupotreba. Probui
se, uzigni se izna svega, živi u stvarnosti.
P: Moje je znanje ograničeno, a mod zanemarivo mala.
M: Buudi a je izvor i jenog i rugog, sebstvo se nalazi onkraj znanja i modi. Ono što se može
promatrati nalazi se u umu. Priroa je sebstva čista svijest, čisto svjeočenje na koje ne utječu prisutnost
ili odsutnost znanja i sklonosti.
Nađi vlastiti bitak izvan svojeg tijela koje se rađa i umire i svi de tvoji problemi biti riješeni. Oni postoje
samo zato što vjeruješ a si rođen a bi urma. Prestani obmanjivati samog sebe i budi slobodan. Ti nisi
osoba.
Najveći Guru je Unutrašnje Sebstvo
Poklonik: Sa svih strana čujem a je oslobođenje o želja i sklonosti osnovni preuvjet za

samoostvarenje. Ali, čini mi se a ga je nemogude ispuniti. Neznanje uvjetuje želje, a želje ovjekovječuju
neznanje. Uistinu začarani krug!
Maharaja: Nema uvjeta koji bi trebalo ispuniti. Nema ničeg što bi trebalo učiniti, nema ničeg što bi
trebalo obaciti. Samo promatraj i prisjeda j se a ti nisi ništa o svega što percipiraš i a to nije tvoje. To
postoji u polju svjesnosti, ali ti nisi ni polje ni njegov saržaj, nisi čak ni poznavalac polja. Sama ieja a
nešto trebaš činiti uplede te u mrežu posljeica vlastitih napora. Motiv, želja, neuspjeh, osjedaj frustracije
- sve te to vuče unatrag. Samo promatraj što se ogađa i znaj a si izna toga.
P: Znači li to a bih se trebao suzržavati o ikakvog jelovanja?
M: To je nemogude. Ono što je ved započelo mora se nastaviti. Ka bi se tvoje jelovanje iznenaa
zaustavilo, slomio bi se.
P: Radi li se o tome da spoznato i spoznavatelj postanu jedno?
M: I jeno i rugo samo su ieje u umu, onosno riječi koje ih izražavaju. U njima nema sebstva. Sebstvo
nije između riječi, ved onkraj njih. Uzaluno ga je tražiti na mentalnoj razini. Prestani ga tražiti i shvati
sebstvo je ovdje i sada - ono je to «jesamstvo» koje tako obro poznaješ. Jeino što trebaš učiniti jest
prestati samog sebe smatrati nekim tko boravi unutar polja svjesnosti. Ako i sam ved nisi pomno razmislio
o tome o čemu ti govorim, nede ti pomodi oslušaš li me jenom. Zaboravi sva svoja prošla iskustva i
postignuda, bui nezaštiden, izložen vjetrovima i kišama života, i imat deš priliku spoznati tko si.
P: Ima li oanost Bogu (bhakti) ikakvu ulogu u tvojem učenju ?
M: Ka se ne osjedaš obro, olaziš k liječniku jer ti on može redi što nije s tobom u reu i koji lijek moraš
uzeti. Imaš li povjerenja u njega, lakše deš ozraviti. Uzimat deš lijek, slijeiti upute o ograničenju
prehrane i brzo se oporaviti. Ali ako mu ne vjeruješ, moža deš se ipak okušati, a moža deš i sam početi
stuirati meicinu! U svim tim slučajevima pokrede te vlastita želja za ozravljenjem, a ne liječnik.
Bez povjerenja nema ni mira. Uvijek moraš nekome vjerovati - majci, supruzi ili kome ved. No, o svih
ljudi na svijetu, najostojniji tvojeg povjerenja jest poznavalac sebstva, oslobođeni murac. Ali puko
povjerenje nije ovoljno. Oslobođenje moraš i željeti. Nema li želje za sloboom, o kakve je koristi vjera
a se sloboa može stedi? Želja i povjerenje moraju idi usporeo. Što je jača želja, lakše olazi pomod. I
najvedi je guru bespomodan okle go učenik nije spre man učiti. Spremnost i ozbiljnost o presune su
važnosti. Povjerenje olazi s iskustvom. Bui oan svojemu cilju pa de oanost onome tko te može
ovesti o njega uslijeiti sama o sebe. Ako su tvoja želja i povjerenje ovoljno jaki, jelovat de zajeno i
ovesti te o onoga što želiš jer, u tom slučaju, nedeš svojim oklijevanjem i stvaranjem kom promisa
uzrokovati ogađanja.
Najvedi je guru tvoje unutarnje sebstvo. Uistinu, ono je vrhovni učitelj. Jeino te vlastito sebstvo može
ovesti o cilja i očekati na kraju puta. Imaj povjerenja u njega i nede ti biti potreban nikakav vanjski
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Najvedi Guru je Unutrašnje Sebstvo 138
guru. Ali i u tom slučaju moraš imati jaku želju a ga nađeš i ne smiješ činiti ništa što de stvarati zapreke ili
ogađanja. Ne troši uzalu energiju i vrijeme na kajanje. Uči na pogreškama i nemoj ih ponavljati.
P: Bi li ti smetalo jedno osobno pitanje?
M: Ne, izvoli.
P: Viim a sjeiš na koži antilope. Kako se to slaže s ne nasiljem?
M: Tijekom cijeloga svojeg ranog vijeka izrađivao sam ciga rete i pomagao ljudima da truju svoje
zdravlje. Ispred mojih vrata gradska je uprava postavila pak javni WC koji je trovao mene. Kako da
pojedinac, u ovako nasilnom svijetu, izbjegne baš sve vrste nasilja?
P: U svakom slučaju, mora se izbjedi sve nasilje koje se može izbjedi. A ipak u Iniji svaki svetac sjei na
tigrovoj, lavljoj, leoparovoj ili antilop inoj koži.
M: Moža je to zbog toga što u avnim vremenima nije bilo plastičnih materijala pa je koža najbolje štitila
o vlage. Reuma nije privlačna čak ni svecu. Tako je nastao običaj a se za ugu meitaciju upotrebljava
koža. Kao što se životinjska koža ko risti za bubnjeve u hramu, tako se koristi i kao sjedalo za jogina. Mi je
jeva i primjedujemo.
P: Ali životinja je morala biti ubijena.
M: Nikaa još nisam čuo a je jogin ubio tigra rai kože. Ubojice nisu jogini, a jogini nisu ubojice.
P: Ne bi li trebao izraziti svoje neslaganje s ubijanjem životinja tako a obiješ sjeiti na koži?
M: Kakva ieja! Ja ne oobravam cijeli univerzum, zašto bih obio samo sjeiti na koži?
P: Što nije u reu s univerzumom?
M: Zaboraviti svoje sebstvo najveda je šteta, sve nesrede proizlaze iz toga. Vodi računa o onome što je
najvažnije pa de sve ono manje važno voiti računa samo o sebi. Mračnu sobu nedeš po spremati prije
negoli otvoriš prozore. Ka svjetlosti aneš a uđe, sve postaje lakše. akle, pričekajmo s popravljanjem
drugih dokle god sebe nismo sagledali takvima kakvi jesmo, dokle god sebe nismo promijenili. Nema
potrebe okretati se svua naokolo u beskrajnom ispitivanju. Nađi samog sebe i sve de odi na svoje
mjesto.
P: Poriv a se vratimo izvoru veoma se rijetko javlja. Je li on uopde priroan?
M: Izlazni put priroan je u početku, a ulazni na kraju. Ali to voje zapravo je jeno, kao što su jeno
udisanje i izdisanje.
P: Nisu li jedno i tijelo i stanovnik tijela?

M: ogađaji u vremenu i prostoru - rođenje i smrt, uzrok i posljeica - mogu se smatrati jednim. Ali tijelo
i utjelovljenik ne pripadaju istom redu stvarnosti. Tijelo postoji u vremenu i prostoru, prolazno je i
ograničeno, a stanovnik je bezvremen i besprostoran, vječan i sveprožimajudi. Poistovjetiti tijelo i
stanovnika golema je pogreška i uzrok beskonačne patnje. O umu i tijelu možeš govoriti kao o jenom, ali
tijelo-um nije temeljna stvarnost.
P: Što go stanovnik bio, on rži tijelo po nazorom i stoga je ogovoran za njega.
M: Postoji univerzalna mod koja tijelo rži po nazorom i koja je za njega odgovorna.
P: Znači li to a mogu činiti što go me volja i pritom svaliti krivicu na neku univerzalnu mod? Kako bi to
bilo jednostavno!
M: Točno, veoma je jenostavno. Samo spoznaj Jeinog Pokretača, koji se nalazi u pozaini svega što se
pokrede, pa sve prepusti Njemu. Ne bueš li oklijevao i varao, to je najkradi put o stvarnosti. Bui bez
želje i straha, oustani o svake vrste nazora i ogovornosti.
P: Kakvo ludilo!
M: Točno, božansko luilo. Što je loše u obacivanju il uzije osobnog nadzora i odgovornosti? Oboje
postoji samo u umu. Naravno, sve ok sebe zamišljaš kao nekoga tko ima nazor, moraš sebe zamišljati i
kao nekoga tko je ogovoran. Jeno uključuje rugo.
P: Kako univerzalno može biti ogovorno za pojeinačno?
M: Sav život na zemlji ovisi o suncu. Pa ipak, ne možeš smatrati a je sunce ogovorno za sve što se
ogađa, iako je ono prvobitni uzrok. Svjetlost uzrokuje boju cvijeta, ali je ne rži po na zorom niti je
neposreno ogovorna za nju. Ona omoguduje nastanak boje, to je sve.
P: U svemu tome ne sviđa mi se nalaženje utočišta u nekakvoj univerzalnoj modi.
M: Ne možeš se sukobljavati s činjenicama.
P: Čijim činjenicama, tvojim ili mojim?
M: Tvojim. Moje činjenice ne možeš nijekati jer ih ne poznaješ. U tome i jest nevolja. Ti smatraš a su
tvoja zamišljanja činjenice, a moje činjenice zamišljanja. Ja sasvim sigurno znam a je sve je no. Razlike
ne razdvajaju. Ili si odgovoran za sve ili nisi odgovo ran ni za što. Zamišljati a ržiš po nazorom samo
jedno tijelo i a si ogovoran samo za njega pogreška je tijela -uma.
P: No, i ti si ograničen svojim tijelom.
M: Samo u stvarima koje se onose na tijelo, a za njih ne marim. Ponosim ih kao mijenu goišnjih oba.
Dolaze i odlaze, a da gotovo nimalo ne utječu na mene. Na isti način olaze i olaze tijela - umovi - život
je uvijek u potrazi za novim načinima izražavanja.
P: Sve ok ne prebacuješ sav teret zla na Boga, ja sam zaovoljan. Sasvim je mogude a Bog i postoji, ali
za mene On je samo koncept projiciran ljuskim umom. Za tebe je On moža stvar nost, ali za mene je
ruštvo stvarnije o Boga jer sam i njegov proizvo i njegov zatočenik. Tvoje su vrijenosti murost i
suosjedanje, a osnovna je vrijenost ruštva oštroumna sebičnost. Ja živim u svijetu koji je sasvim rukčiji
od tvojega.
M: Nitko te ne prisiljava na to.
P: Nitko ne prisiljava tebe, ali ja sam žrtva prisile. Moj je svijet prepun zla, suza, muka i boli. Objašnjavati
ga intelektualiziranjem i širenjem teorije evolucije i karme samo je  odavanje soli na ranu. Bog zlog
svijeta okrutan je Bog.
M: Ti si bog svojega svijeta, a i glup si i okrutan. Neka bog bude koncept uma, ali to je tvoja kreacija.
Spoznaj tko si i kako si ošao u ovaj život u kojem čezneš za istinom, obrotom i ljepotom, boravedi u
svijetu punom zla. Od kakve je koristi tvoja rasprava s okazima za i protiv Boga ka uopde ne znaš tko je
Bog i o čemu govoriš? Bog rođen iz straha i nae, oblikovan željama i zarnišljaniima ne može biti Mod
Koja Jest, Um i Srce univerzuma.
P: Slažem se a su svijet u kojem živim i Bog u kojeg vjerujem proizvoi mog zamišljanja. Ali na koji ih
način moja želja stvara? Zašto svijet zamišljam tako mukotrpnim, a Boga tako ravnoušnim? Što to nije u
redu sa mnom da moram tako okrutno mučiti samog sebe? Pojavljuje se oslobođena osoba pa mi kaže:
«Sve je to san koji trebaš prekinuti» Ali nije li i ona io mog sna? Cini mi se a sam uhvaden u zamku iz
koje ne viim izlaz. Ti tvriš a si sloboan. O čega si sloboan? Za boga miloga, nemoj me hraniti
riječima, prosvijetli me, pomogni mi a se probuim, buudi a to ti gleaš kako se prevrdem u snu.
M: Ka kažem a sam sloboan, samo iznosim činjenicu. Ako si orasla osoba, oslobođen si
maloljetništva. Ja sam oslobođen svih opisa i poistovjedivanja. Sve ono što možeš čuti, vijeti, sve o čemu
možeš misliti - to nisam ja. Oslobođen sam toga a buem premet opažanja ili koncept.
P: Pa ipak imaš tijelo i ovisiš o njemu.
M: Ponovno polaziš o pretpostavke a je tvoje gleište jei no ispravno. Ponavljam: nisam bio, nisam i
nedu biti tijelo. Za mene je to činjenica. I ja sam bio žrtva iluzije a sam rođen, ali moj me guru potaknuo
a spoznam kako su rođenje i smrt puke ieje. Rođenje je samo ideja da «ja imam tijelo», a smrt da «sam
ja izgubio tijelo». Sada kada znam da nisam tijelo, ti jelo može postojati, ali i ne mora - za mene to ne
predstavlja nikakvu razliku. Tijelo-um nalikuje prostoriji. Ona postoji, ali ja ne moram sve vrijeme boraviti
li njoj.
P: Pa ipak, tijelo postoji i moraš o njemu voiti računa.
M: O njemu se brine sila koja ga je stvorila.
P: Cijelo vrijeme skačemo s jene razine na rugu.
M: Postoje dvije razine koje moramo razmotriti - fizička razina činjenica i mentalna razina ieja. Ja se
nalazim izna obje. Ni tvoje činjenice ni tvoje ieje nisu moje. Ono što ja viim onkraj je toga. Prijeđi na
moju stranu i pogledaj sa mnom.
P: Želio sam zapravo redi nešto veoma jenostavno. Sve ok vjerujem a sam tijelo, ne smijem govoriti a
de se Bog brinuti o mom tijelu. Bog to nede učiniti. Bog de opustiti a moje tijelo glauje, a se razboli i
umre.
M: Što rugo očekuješ o pukog tijela? Zašto si toliko zabrinut za njega?
Buudi a misliš a si tijelo, želiš a ono bue neuništivo. Provođenjem ogovarajudih vježbi mogao bi
znatno proužiti njegov život, ali što bi bio krajnji cilj svega toga?
P: Bolje je živjeti ugo i zravo. To nam pruža priliku a izbjegnemo pogreške jetinjstva i mlaosti,
frustracije odrasle dobi, patnje i gluposti starosti.
M: Svakako nastoj živjeti ugo. Ali ti nisi gospoar svojega života. Možeš li olučivati o anu svojega
rođenja i smrti? Ne govorimo istim jezikom. Ono što ti govoriš plo je maštarija, ovisnih o nagađanjima i
pretpostavkama. Sa sigurnošdu tvriš nešto u što uopde nisi siguran.
P: Zbog toga sam ovdje.
M: Ti još nisi ovje. Ja sam ovje. ođi k meni! Ali ti ne olaziš. Ti želiš a ja živim tvoj život, a osjedam
na tvoj način i upotrebljavam tvoj jezik. No, ja to ne mogu, a i a mogu, to ti ne bi pomoglo. Ti moraš odi
k meni. Riječi pripaaju umu, a um zatamnjuje i izobličava. Stoga, želiš li stidi o apsolutnog, moraš naidi
riječi i prijedi na moju stranu.
P: Prenesi me.
M: Ja to raim, ali ti mi se oupireš. Koncepte smatraš stvarnima, a oni su iskrivljenja stvarnosti. Odustani
od svih konceptualizacija i ostani u tišini, pozoran. Bui ozbiljan u onome što raiš i sve de s tobom biti u
redu.
Ubijanje povrijeđuje ubojicu, a ne ubijenog
Polonik: Prije tisudu goina jean je čovjek živio i umro. Njegov ientitet (antahkarana) ponovno se
pojavio u novom tijelu. Zašto se taj čovjek ne sjeda svog prethonog života? A ako se sjeda, može li
postati svjestan toga?
Maharaj: Kako znaš a se ista osoba pojavila u novom tijelu? Novo tijelo može značiti potpuno novu
osobu.
P: Zamisli da se u nekom loncu nalazi pročišdeni maslac (ghi). Ka se lonac razbije, maslac se može
pokupiti i staviti u novi lonac. Stari lonac ima svoj osebujni miris, a novi svoj. Maslac nosi miris iz lonca u
lonac. Na isti način, osobni ientitet pre nosi se iz tijela u tijelo.
M: To je točno. Ako postoji tijelo, njegove osebujnosti utječu na osobu. Ako tijela nema, postoji samo
čisti ientitet u osjedaju «ja jesam». Ali, ka se netko roi u novom tijelu, gje je svijet kojeg je nekod
iskusio?
P: Svako tijelo proživljava iskustva vlastitog svijeta.
M: Je li koncept o starom tijelu, ok si u saašnjem tijelu, samo ieja ili sjedanje?
P: Samo ieja, naravno. Kako bi se mozak mogao sjedati nečeg što nije iskusio?
M: Ogovorio si na vlastito pitanje. Zašto se igrati iejama? Zaovolji se onime u što si siguran. Jeina
stvar u koju možeš biti siguran jest osjedaj «ja jesam». Neprestano je imaj na umu i odbaci sve drugo. To
je joga.
P: To mogu učiniti isključivo verbalno. U najboljem slučaju, mogu se prisjetiti a moram ponavlj ati
formulu: «Ovo nisam ja, ovo nije moje. Ja sam iznad svega toga.»
M: To je ved ovoljno. Oricanje je najprije verbalno, zatim mentalno i emocionalno, a nakon toga očituje
se u jelovanju. Usmjeri pažnju na stvarnost u sebi i ona de izidi na svjetlost. To je poput mudkanja vrhnja
a bi obio maslac. Čini to ispravno i marljivo i rezultati de se sigurno pokazati.
P: Kako apsolut može biti rezultat nekog procesa?
M: U pravu si, relativno ne može završiti u apsolutnom. Ali relativno može biti zapreka aps olutnom, kao
što nemudkanje vrhnja može spriječiti nastanak maslaca. Stvarnost uzrokuje poriv. Unutarnje potiče
vanjsko, a vanjsko ogovara interesom i nastojanjem. No, u krajnjem slučaju nema ni unutamjeg ni
vanjskoga. Svjetlost je svjesnosti i stvoritelj i stvoreno, onaj tko oživljava iskustvo i samo iskustvo, tijelo i
utjelovljeni. Usmjeri pažnju na silu koja sve to projicira i tvoji de se problemi okončati.
P: Što je ta projekcijska sila?
M: To je zamišljanje koje potiče želja.
P: Ja sve to znam, ali nemam nadzora nad time.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ubijanje povrijeđuje ubojicu, a ne ubijenog 143
M: Rai se samo o novoj iluziji koju raa želja za rezultatima.
P: Što je loše u jelovanju usmjerenom k nekom cilju?
M: Ono se ne može primijeniti na ovo o čemu govorimo. Ovje se ne postavlja ni pitanje svrhe ni p itanje
djelovan ja. Jeino što trebaš činiti jest slušati, prisjedati se, uboko promišljati. To je slično uzimanju
hrane. Ti možeš samo zagristi, sažvakati i progutati. Sve je rugo nesvjesno i ogađa se samo o sebe.
Slušaj, prisjedaj se i shvati - um je i glumac i pozornica. Sve pripada njemu, ali ti nisi um. On je taj koji se
iznova rađa, a ne ti. Um stvara svijet i sve te čuesne razno likosti u njemu. Kao i u dobroj drami, na
raspolaganju ti stoje sve vrste likova i situacija; dakle, potrebno ti je malo od svega da bi napravio svijet.
P: U drami nitko ne pati.
M: Sve ok se ne poistovjeti s njom. Nemoj se poistovjedivati sa svijetom pa nedeš patiti.
P: rugi hode.
M: Ona svakako usavrši svoj svijet. Vjeruješ li u Boga, surađuj s Njim. Ne vjeruješ li u Boga, postani
Jeno. Na svijet možeš gleati kao na prestavu, a možeš i svim svojim snagama raiti na njemu. Mogude
je i oboje.
P: Što je s ientitetom umrlog čovjeka? Što se ogoilo s njim nakon smrti? Slažeš li se s time a je
nastavio živjeti u rugom tij elu?
M: Ientitet nastavlja živjeti u rugom tijelu, ali i ne nastavlja. Sve ovisi o tome kako gleaš na to.
Naposljetku, što je ientitet? Neprekinuto sjedanje? Bi li mogao govoriti o ientitetu ka ne bi bilo
sjedanja?
P: Da, mogao bih. Dijete ne mora poznavati svoje roitelje, a ipak nasljeđuje njihove osobine.
M: Tko de ih prepoznati? Netko mora imati sjedanje koje de mu omoguditi a te osobine uoči i a ih
usporei. Ne uviđaš li a je sjedanje osnova tvojega mentalnog života? A ientitet je samo obr azac
ogađanja u vremenu i prostoru. Promjeni obrazac i promijenio si čovjeka.
P: Taj je obrazac znakovit i važan. On ima vlastitu vrijenost. Tvredi a je istkani uzorak samo mnoštvo
obojenih niti, gubiš iz via ono najvažnije - njegovu ljepotu. Kao što opisivanjem knjige kao hrpe papira
umrljanog tintom gubiš iz via njezino značenje. Ientitet je ragocjen zato što je on temelj ini -
viualnosti, ono što nas čini jeinstvenima i nezamjenjivima. «Jesamstvo» je uvid u jedinstvenost.
M: I jest i nije tako. Identitet, individualnost, jedinstvenost - to su najdragocjeniji vidovi uma, ali ipak
samo uma. Jenake je vrijenosti i iskustvo «ja sam sve što postoji». Pojeinačno i univerzalno neovojivi
su. Oni su va različita via bezimenog, viđena izvana i iznutra. Nažalost, riječi samo spominju, ali ne
prenose istinsko značenje. Pokušaj naidi riječi.
P: Što umire ka nastupi smrt?
M: Umire ideja «ja sam ovo tijelo». Svjedok ne umire.
P: Sljebenici žainizma vjeruju u mnogostrukost svjeoka koji su zauvijek razdvojeni.
M: To je njihova traicija i ona se temelji na iskustvu nekolicine velikih ljui. Jenostruki svjeok oražava
se u bezbrojnim tijelima kao «jesamstvo». Sve dok postoje tijela, ma kako fina bila, «jesamstvo» se
pojavljuje kao mnoštvo. Onkra j tijela postoji samo Jedno.
P: Bog?
M: Stvoritelj je osoba čije je tijelo svijet. Bezimeni je izna svih bogova.
P: Što se promijenilo za Sri Ramanu Maharshija ka je umro?
M: Ništa. Ono što je bio, to je i saa - apsolutna stvarnost.
P: Ali za običnog čovjeka smrt je velika promjena.
M: Kakvim je čovjek sebe smatrao prije smrti, takvim nastavlja postojati i nakon smrti. Čovjekova slika o
samome sebi preživljava.
P: Neki an raspravljalo se o tome treba li murac koristiti životinjsku kožu za mei taciju. Ne zastupam
uvjerenje a bi to trebao činiti. Veoma je lako sve opravavati pozivajudi se na običaje i traiciju. Običaji
mogu biti okrutni, a tradicija iskvarena. Oni objašnjavaju, ali ne opravavaju.
M: Nikada nisam rekao da bezakonje vodi do samoostvarenja. Oslobođeni se čovjek u najvedoj mogudoj
mjeri priržava zakona. Ali njegovi su zakoni zakoni njegova stvarnog sebstva, a ne ruštva u kojem živi.
Zakone ruštva on poštuje ili krši u sklau s okolnostima i potrebama. Međutim, oslobođeni čov jek nikad
nije neozbiljan ili razuzdan.
P: Ne mogu prihvatiti a se netko opravava običajima i na vikama.
M: Teškoda leži u našim različitim točkama gleišta. Ti govoriš sa stajališta tijela -uma, a ja sa stajališta
svjeoka. Između nas postoji temeljna razlika.
P: Ipak, okrutnost je okrutnost.
M: Nitko te ne prisiljava a ti bueš okrutan.
P: Imati koristi o okrutnosti rugih okrutnost je u tuđe ime.
M: Bueš li pobliže promotrio proces življenja, svua deš otkriti okrutnost buudi a se život hran i
životom. To je činjenica, ali zbog nje se ne osjedaš krivim što si živ. Vlastiti život započeo si okrutnošdu jer
si svojoj majci zaao beskonačne poteškode. o posljenjeg ana života natjecat deš se s bližnjima za
hranu, ojedu i krov na glavom, čvrsto vezan za tijelo, boredi se za njegove potrebe i nastojedi ga zaštititi
u svijetu nesigurnosti i smrti. S točke gleišta životinje, biti ubijen nije najgori oblik umiranja. Sasvim
sigurno, to je poželjnije o bolesti ili staračke bespomodnosti. Okrutnost leži u motivu, a ne u činjenici.
Ubijanje povrjeđuje ubojicu, a ne ubijenog.
P: Slažem se, ali zato ne moramo prihvadati usluge lovaca i mesara.
M: Tko želi a ih prihvatiš?
P: Ti ih prihvadašl
M: To je način na koji me ti viiš! Kako brzo optužuješ, proglašavaš krivim, oređuješ kaznu i izvršavaš
presuu. Zašto započinješ o mene, a ne o sebe?
P: Čovjek poput tebe trebao bi služiti kao primjer.
M: Jesi li ti spreman slijeiti moj primjer? Ja sam mrtav za svijet, ne želim ništa, čak ni živjeti. Bui ono što
sam ja, čini ono što ja činim. Ti mene procjenjuješ na temelju moje ojede i hrane, a meni su važni samo
tvoji motivi. Vjeruješ li a si tijelo i um i jeluješ li u sklau s time, taa si kriv za najvedu mogudu
okrutnost - okrutnost prema svom stvarnom bitku. U usporedbi s njom, sve druge okrutnosti nemaju
nikakvu važnost.
P: Skrivaš se iza tvrnje a nisi tijelo. Ali ipak ržiš tijelo po nazorom i ogovoran si za sve što ono rai.
Dopustiti tijelu potpunu samostalnost bila bi golema glupost ili čak luilo!
M: Smiri se malo. I ja sam protiv ubijanja životinja rai mesa ili krzna, ali ne želim to staviti na prvo
mjesto. Vegetarijanstvo je vrijena ieja, ali ne i najvažnija. Svim iealima najbolje služi čovjek koji se
vratio u svoj izvor.
P: Dok sam bio u Sri Ramanashramu, osjedao sam Bhagvana posvua uokolo, kao sveprožimajudeg i
sveprisutnog.
M: Imao si vjeru koja je potrebna za to. Oni koji istinski vjeruju u njega, mogu ga vidjeti na svakom mjestu
i u svako vrijeme. Sve se ogađa u sklau s vjerom, a vjera je oblik želje.
P: Nije li i vjera koju imaš u sebe oblik tvoje želje?
M: Ka kažem: «Ja jesam», ne mislim pri tome na odvojeni entitet s tijelom kao svojom jezgrom. Mislim
na totalitet bitka, ocean svjesnosti, cijeli univerzum svega što postoji i što spoznaje. Nema ničeg što bih
mogao poželjeti jer sam ja zauvijek pot pun.
P: Možeš li odi u oir s unutarnjim životom rugih ljui?
M: Ja jesam ti ljudi.
P: Ne mislim na istovjetnost biti, građe ili sličnosti oblika. Mislim na stvarni ulazak u umove i srca ljudi i
sujelovanje u njihovu osobnom iskustvu. Možeš li patiti i raovati se za jedno sa mnom ili samo
zaključuješ, na temelju promatranja i analogije, što ja osjedam?
M: Sva su bi da u meni. Ali unijeti u vlastiti mozak saržaj rugoga mozga zahtjeva posebnu vježbu. Sve se
može postidi vježbom.
P: Ja nisam tvoja projekcija, a ni ti nisi moja. Postojim sam za sebe, a ne samo kao tvoja projekcija. Ta
gruba filozofija zamišljanja i projiciranja ne onosi se na mene. Želiš me lišiti cj elokupne stvarnosti. Tko je
oraz koga? Jesi li ti moj oraz ili ja tvoj? Jesam li ja slika u vlastitoj slici? Ne, negje je nešto pogrešno.
M: Riječi otkrivaju svoju ispraznost. Stvarnost se ne može opisati, mora se iskusiti. Ne mogu pronadi bolje
riječi za ono što znam. Ono što kažem može zvučati smiješno, ali ono što riječi pokušavaju prenijeti
najviša je istina. Sve je Jeno, koliko go se igrali riječima. I svrha je svakog čina zaovoljiti izvor i cilj
svake želje koji svi mi poznajemo kao osjedaj «ja jesam».
P: U korijenu je svake želje bol. Temeljni poriv jest izbjegavanje boli.
M: Što je korijen boli? Neznanje o sebstvu. Što je korijen želje? Poriv a se nađe sebstvo. Cijela kreacija
trui se a nađe sebstvo i nede se omoriti ok mu se ne vrati.
P: Ka de mu se kreacija vratiti?
M: Može se vratiti ka go poželiš.
P: A svijet?
M: Možeš ga ponijeti sa sobom.
P: Moram li čekati s pomaganjem svijetu sve ok ne postignem savršenstvo?
M: Svakako mu nastoj pomodi. Nedeš pomodi mnogo, ali to nastojanje hode ovesti o tvog rasta. Nema
ničeg lošeg u pokušaju a se pomogne svijetu.
P: Sasvim sigurno, bilo je običnih ljui koji su mu mnogo po mogli.
M: Ka ođe vrijeme a se svijetu pomogne nekim se ljuima aje volja, murost i snaga a pokrenu
velike promjene.
Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo
Maharaj: Najvažnije što moraš shvatiti jest a si ti okaz svega, uključujudi i samoga sebe. Nitko rugi ne
može okazati tvoje postojanje jer ga najprije moraš potvriti ti sam. Svoj bitak i spoznaju ne uguješ
nikome. Upamti, u potpunosti pripaaš sebi. Ne olaziš niotkua, niti bilo kamo ieš. Ti si bezvremeni
bitak i svijest.
Poklonik: Među nama postoji bitna razlika. Ti si spoznao stvarnost, a ja poznajem samo jelovanje
svojega uma. Zbog toga je ono što ti kažeš jeno, a ono što ja čujem nešto sasvim rugo. Ono što ti kažeš
jest istina, a ono što ja čujem jest laž, iako su riječi iste. Među nama postoji veliki jaz. Kako ga premostiti?
M: Obaci ieju a si ono što misliš a jesi i više nede biti jaza. Taj jaz stvorio si ti sam, zamišljajudi a si
ovojen o mene. Ne moraš ga prelaziti, samo ga nemoj stvarati. Ti jesi sve i sve jest tvoje. Ne postoji
nitko rugi. To je činjenica.
P: Kako je to neobično! Jene te iste riječi, koje su za tebe istina, za mene su laž. «Ne postoji nitko rugi.»
Kako je samo očita ta neistina!
M: Neka riječi buu istinite ili lažne. One nisu važne. Važna je jeino ieja koju imaš o sebi, zato što te
ona koči. Obaci je!
P: O najranijeg jetinjstva uče me a sam ograničen imenom i likom. Sama tvrnja koja govori suprotno
nede izbrisati tu mentalnu naviku. Potrebno mi je reovito pranje mozga, ako i to može jelovati.
M: Ono što ti nazivaš pranjem mozga, a ja jogom, ukianje je svih mentalnih navika. Ne smiješ bi ti
prisiljen misliti uvijek iznova iste misli. Kreni dalje!
P: To je lakše redi nego učiniti.
M: Ne bui jetinjast! Lakše se promijeniti nego patiti. Orasti, prestani biti ijete, to je sve.
P: Takve se stvari ne mogu postidi nastojanjem. One se ogađaju.
M: Sve se ogađa cijelo vrijeme, ali moraš biti spreman za to. Spremnost je zrelost. Trenutno ne viiš
stvarnost jer tvoj um nije spreman za to.
P: Ako je stvarnost moja prava priroa, kako je mogude a nisam spreman?
M: Ka kažem a nisi spreman, mislim a si uplašen. Ti se plašiš onog što uistinu jesi. Tvoje je oreište
cjelina. Ali plašiš se a deš izgubiti svoj ientitet. To je jetinjasto, vezivanje za igračke, za vlastite želje i
strahove,
stvarnostimišljenja i ieje.
najbolje je Obaci
izraženo sve to
riječima «jai postani
jesam».spreman a se
Ništa rugo neuposjeuje
tebi učvrsti stvarnost.
bitak. JeinoTo učvršdivanje
u to možeš biti
potpuno siguran.
P: «Ja jesam», naravno, ali isto tako «ja spoznajem». I zato znam a sam oređena o soba, vlasnik tijela
koji je u mnogostrukim odnosima s ostalim vlasnicima.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo 148
M: Sve je to pamdenje koje se prenosi u saašnji trenutak.
P: Siguran sam jeino u ono što je saa. Prošlost i buudnost, sjedanja i zamišljanja, sve su to mentalna
stanja, ali ona su sve što poznajem i postoje saa. Kažeš mi a ih se oreknem. Kako se netko može
oredi svojeg «saa»?
M: Cijelo vrijeme kredeš se prema buudnosti, želio to ili ne.
P: Kredem se iz jenog saašnjeg trenutka u rugi, onosno, uopde se ne kredem. Sve se rugo krede, a
ne ja.
M: Slažem se. Ali krede se tvoj um. U saašnjem trenutku ti si i pokretno i nepokretno. Sve ok sebe
bueš smatrao pokretnim, nedeš opažati nepokretno. Počni razmišljati obrnuto. Nemoj opažati pokretno
i uvijet deš a si ti sveprisutna, nepromjenjiva stvarnost, neiskaziva, ali čvrsta poput stijene.
P: Ako ona postoji saa, zašto je nisam svjestan?
M: Zato što se čvrsto ržiš ieje a je nisi svjestan. Obaci tu ieju.
P: To me nede učiniti svjesnim.
M: Čekaj malo. Ti želiš biti istovremeno s obje strane zia. I to je mogude, ali najprije moraš ukloniti zi. Ili
pak shvati a su zi i njegove obje strane jean jeinstveni prostor na koji se ieje kao što su «ovje» i
«ondje» ne mogu primijeniti.
P: Usporebe ništa ne okazuju. Moja jeina pritužba glasi: «Zašto ja ne viim ono što ti viiš, i zašto
tvoje riječi u mom umu ne zvuče istinito?» opusti mi a saznam barem toliko, sve rugo može čekati. Ti
si muar, a ja sam glup. Ti viiš, a ja ne viim. Gje i kako a pronađem svoj u mudrost?
M: Ako znaš a si glup, taa uopde nisi glup!
P: Kao što me spoznaja a sam bolestan nede izliječiti, tako me ni to što znam a sam glup nede učiniti
mudrim.
M: a bi ustanovio a si bolestan, nisi li u početku morao biti zrav?
P: Oh, ne. To sam saznao uspoređivanjem. Ako sam ja slijep o rođenja i moram oirivati stvari a bi ih
spoznao, a ti mi kažeš a ih spoznaješ bez oira, taa postajem svjestan a sam slijep, iako ne znam što
znači vijeti. Slično tome, znam a mi nešto neostaje buudi a zastupaš ieje koje ne mogu razumjeti.
Tako preivno govoriš o meni. Prema tvojem mišljenju, ja sam vječan, sveprisutan, sveznajudi, krajnje
sretan. Ja sam stvoritelj, oržavatelj i razaratelj svega što jest, izvor cjelokupnog života, srce bitka,
gospodar i ljubljeni svakog živog stvora. Izjenačuješ me s Vrhovnom Stvarnošdu, izvorom i ciljem
cjelokupnog postojanja. A ja samo trepdem očima jer poznajem sebe jeino kao majušn o klupko želja i
strahova, kao mjehurid patnje, prolazni bljesak svjesnosti u oceanu tame.
M: Postojao si prije boli i postojat deš nakon što bol prođe. Bol je prolazna, a ti nisi.
P: Žao mi je, ali ne viim ono što ti viiš. O ana ka sam rođen, o ana ka du umrijeti, bol i užitak tkat
de obrazac mog života. O tome a sam postojao prije rođenja i a du postojati poslije smrti ne znam ništa.
Niti prihvadam niti niječem tvoje tvrnje. Čujem što govoriš, ali ne znam a je to tako.
M: Sada si svjestan, zar ne?
P: Molim te, nemoj me pitati o onome što je bilo prije i što de biti poslije. Ja samo znam ono što je saa.
M: To je ved ovoljno. Saa si svjestan. rži se toga. Postoje stanja ka nisi svjestan. Nazovi to nesvjesnim
postojanjem.
P: Jesam li tada nesvjestan?
M: Ovdje se ne radi o svjesnosti ili nesvjesnosti. Postojanje se ovija u svjesnosti, a srž je neovisna o
svjesnosti.
P: Je li to praznina? Ili tišina?
M: Zašto razrađivati to alje? Bitak prožima i nailazi svijest. Objektivna je svijest io čiste svijesti, što
znači a se ne nalazi izvan nje.
P: Kako si ti s poznao stanje čistog bitka koje nije ni svjesnost ni nesvjesnost? Sve znanje nalazi se samo u
svijesti. Mora postojati i takvo stanje kao što je privremena neaktivnost uma. Pojavljuje li se taa svijest
kao svjedok?
M: Svjeok samo zamjeduje ogađaje. Prilikom privremene neaktivnosti uma nestaje čak i osjedaj «ja
jesam». Ka nema uma, ne postoji osjedaj «ja jesam».
P: Bez uma znači bez misli. Osjedaj «ja jesam» nestaje kao misao, ali ostaje kao osjedaj bitka.
M: Sve iskustvo nestaje s umom. Bez uma ne može postojati ni onaj koji oživljava iskustvo ni njegovo
iskustvo.
P: Ne preostaje li tada svjedok?
M: Svjeok samo zamjeduje prisutnost ili osutnost iskustva. To samo po sebi nije iskustvo, ali postaje
iskustvo kad se pojavi misao «ja sam svjedok».
P: Jeino što znam jest a um poneka rai, a poneka se zaustavlja. Iskustvo mentalne tišine nazivam
privremenom neaktivnošdu uma.
M: Možeš to nazvati tišinom, prazninom ili privremenom neaktivnošdu uma, no činjenica je a taa
trojstvo - onaj koji doživljava iskustvo, oživljavanje iskustva i samo iskustvo - ne postoji. U svjeočenju, u
svijesti, samosvijesti, osjedaj a si ovo ili ono ne postoji. Ostaje samo neientificirani bitak.
P: Kao stanje nesvijesti?
M: U onosu na bilo što on je suprotnost, On je takoer između i izna svih suprotnosti. Bitak nije ni
svijest, ni nesvijest, a ni srenji put, kao ni išta onkraj toga voga. On je samosvojan. Ne postoji u onosu
na nešto što se može nazvati iskustvom ili osustvom iskustva.
P: Kako neobično! Ti govoriš o bitku kao a se rai o iskustvu.
M: Kad mislim o njemu, on postaje iskustvo.
P: Kao što neviljiv snop svjetlosti, prekinut cvijetom, postaje obojen.
M: a, može se tako redi. Svjetlost je obojena, ali nije boja.
P: To je slično staroj četvero strukoj negaciji muraca Nagarđune: «Ni ovo ni ono, ni oboje, a ni ikoje.»
Moj je um potpuno zbunjen!
M: Tvoja poteškoda proizlazi iz ieje a je stvarnost jeno o mnogih stanja svijesti. Rao govoriš: «Ovo
je stvarno, a ono nije stvarno. Ovo je pak djelomično stvarno, a jelomično nestvarno», kao da je
stvarnost svojstvo ili osobina koju je mogude posjeovati u oređenoj mjeri.
P: opusti mi a to kažem na rukčiji način. Naposljetku, svjesnost postaje problem jeino ka je bolna.
Blaženo stanje, koje vječno traje, ne ovoi o pitanja. Ustanovili smo a je sva svjesnost mješavina
ugonog i bolnog. Zašto?
M: Sva je svjesnost ograničena i zbog toga bolna. U korijenu svjesnosti leži želja, onosno poriv za
iskustvom.
P: Želiš li redi a, ka ne bi bilo želje, ne bi moglo biti ni svjesnosti? Kakvu prednost ima nesvjesnost? Kad
bih se morao oredi užitka a se osloboim boli, raije bi zaržao oboje.
M: Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo.
P: O kakve je koristi nesvjesno blaženstvo?
M: Blaženstvo nije ni svjesno ni nesvjesno, ved stvarno.
P: Što je tvoj prigovor svjesnosti?
M: Ona je teret. Tijelo znači teret. Osjeti, želje, misli - sve su to različiti tereti. Svjesnost je u potpunosti
prožeta sukobima.
P: Stvarnost se opisuje kao istinski bitak, čista svijest, beskonačno blaženstvo. Gje se tu nalazi bol?
M: Bol se i užitak ogađaju, s time a je bol cijena užitka, a užitak nagraa za bol. I u životu se često
ogađa a ugađamo povrjeđivaniem i povrjeđujemo ugađanjem. Znati a su bol i užita k jedno te isto jest
mir.
P: Sve je to, bez ikakve sumnje, veoma zanimljivo, ali moj je cilj mnogo jenostavniji. Ja u svom životu
želim što više užitka i što manje boli. Što mi je činiti?
M: Sve ok postoji svjesnost, moraju postojati užitak i bol. U pr irodi «jesamstva», u prirodi svjesnosti jest
njezino poistovjedivanje sa suprotnostima.
P: O kakve mi je ona sve to koristi? To me nede zaovoljiti.
M: Tko si ti, tko je to nezadovoljan?
P: Ja sam čovjek koji je žrtva boli i užitka.
M: Blaženstvo su i bol i užitak. Sjeim ovje pre tobom i kažem ti, na temelju vlastitog, neposrenog i
nepromjenjivog iskustva, a su bol i užitak samo izanje i spuštanje valova u oceanu blaženstva. U ubini
vlada krajnja punina.
P: Je Ii tvoje iskustvo trajno?
M: Ono je bezvremeno i nepromjenjivo.
P: Poznajem jeino želju za užitkom i strah o boli.
M: To je ono što misliš o sebi. Prestani razmišljati na takav način. Ne možeš li prekinuti naviku
razmišljanja ojenom, razmotri svoj poznati način razmišljanja i shvati svu njegovu lažnost.
Preispitivanje navika užnost je uma. Sve što je um stvorio mora on i uništiti. Ili, pokušaj shvatiti a nema
nijene želje izvan uma pa se omakni o svih njih.
P: Iskreno, ne vjerujem u objašnjenje a je sve stvorio um. Um je samo instrument, kao i oko. Možeš Ii
redi a je opažanje kreacija? Svijet opažam kroz prozor, a ne u prozoru. Sve što govoriš izglea logično
buudi a ima zajeničku osnovu, ali ne znam je li ta osnova utemeljena u stvarnosti ili samo u umu.
Imam samo mentalnu sliku svega toga. Što to tebi znači, ne znam.
M: Sve ok polaziš iz uma, vijet deš i mene u umu.
P: Kako su riječi nepogone a bismo se razumjeli!
M: Bez riječi, postoji li išta što treba razumjeti? Potreba za ra zumijevanjem proizlazi iz nerazumijevanja.
Ono što govorim istina je, ali za tebe to je samo teorija. Kako deš utvriti je li to istina? Slušaj, prisjedaj se,
uboko promišlja j, vizualiziraj, iskusi. Sve što spoznaš primjenjuj u svom svakonevnom životu. Bui
strpljiv sa mnom, ali iznad svega bui strpljiv sa sobom jer ti si samome sebi najveda zapreka. Put voi
kroz tebe i onkraj tebe. Sve ok bueš vjerovao a je stvarno, svjesno i sretno samo ono što je
pojeinačno, a nevojbenu stvarnost obacivao kao nešto zamišljeno, kao neku apstra ktnu ideju, smatrat
deš a se ja igram konceptima i apstrakcijama. Ali ka jenom stvarnost otakneš u samom sebi, shvatit
deš a samo opisujem ono što je u najvedoj mjeri tvoje.
Duhovna disciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršćuje
Poklonik: Zapanjaci koji te povremeno posjeduju suočeni su s posebnim poteškodama. Sam pojam
oslobođenog čovjeka, realizirane osobe, onoga koji je spoznao samog sebe ili Boga, mudraca koji se nalazi
s one strane svijeta, na Zapau nije poznat. U svojoj kršdansko j kulturi zapadnjaci imaju jedino ideju
sveca. Svetac je pobožan, ponizan i bogobojazan čovjek koji voli svoje bližnje i sve vrijeme provoi u
molitvi. Poneka pane u zanos ili izvee neko čuo koje okazuje a je svet. Zapanoj kulturi strana je
ideja mudraca. Smatraju je nečim egzotičnim i prije svega nevjerojatnim. Čak i ka prihvate mogudnost
a murac postoji, zapanjaci sumnjičavo gleaju na njega, kao na slučaj samoizazvane euforije koju
uzrokuju neobični tjelesni položaji i mentalni stavovi. Neuvjerljivom im se i nevjerojatnom čini ved i sama
ideja o novim dimenzijama u svijesti.
No, moža bi im pomoglo a čuju muraca koji govori o vlastitom iskustvu realizacije, o njegovim
uzrocima i počecima, o svojem napretku i postignudima te o svojoj trenutačno j sadhani u svakodnevnom
životu. Mnogo o onoga što de im murac redi može im se učiniti čunovatim ili čak besmislenim, pa ipak,
ostat de im osjedaj stvarnosti, ozračje istinskog iskustva, neobjašnjivog, ali ipak veoma stvarnog jer je ono
sreište koje muracu omogudava vođenje uzornog života.
Maharaj: Moža ne postoji način a se prenese takvo iskustvo. Može Ii uopde pojeinac prenijeti
drugima svoje iskustvo?
P: a, ako je riječ o umjetniku. Srž je umjetnosti prenošenje osjedaja, onosno iskustva.
M: a bi netko prihvatio ono što mu se prenosi, mora biti otvo renza to.
P: Naravno, mora postojati onaj tko prima. Ali ako prenositelj ništa ne prenosi, o kakve je koristi što
postoji primatelj?
M: Mudrac pripada svima. On se neumorno i u potpunosti daje svakome tko ođe k njemu. Ne aje li
netko nesebično, nije murac. Murac ijeli sve što ima.
P: No, može li murac ijeliti s rugima to što on jest?
M: Misliš li, može li ruge pretvoriti u murace? I može i ne može. Ne može jer se muraci ne stvaraju na
taj način. Čovjek sam spoznaje istinu ka se vrati u svoj izvor, svojoj pravoj pri rodi. Ne mogu te pretvoriti
u ono što ved jesi. Mogu ti samo ispričati put kojim sam prošao i pozvati te a kreneš njime.
P: To nije odgovor na moje pitanje. U svojem umu nosim kritičnog i skeptičnog zapanjaka koji niječe i
samu mogudnost postojanja viših stanja svijesti. Neavno su roge načele njego vu nevjericu, ali ipak nisu
izmijenile njegov materijalistički pogled na svijet. S drogom ili bez nje, tijelo ostaje primarna, a um
sekunarna činjenica. Zapanjaci ne vie ništa onkraj uma. O vremena u kojem je živio Buha pa sve
do danas stanje samoostvarenja opisivana je niječnim pojmovima kao «ne ovo, ne ono». Je li to
neizbježno? Nije li ga mogude barem slikovito prikazati, ka se ved ne može opisati? Priznajem a
opisivan je riječima ne može biti uspješno, buudi a je stanje koje se opisuje onkraj riječi. Pa ipak, ono je i
unutar riječi. Poezija je umjetnost verbalnog opisivanja i neizrecivog.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | uhovna isciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršduje 153
M: Ne nedostaje nam religioznih pjesnika. Obrati se njima za to što tražiš. Što se mene tiče, moje je
učenje jenostavno: oređeno mi vrijeme vjeruj i čini ono što ti kažem. Bueš li uporan, ustanovit deš a
je tvoje povjerenje bilo opravdano.
P: Ali što činiti s ljuima koji jesu zainteresirani, ali ne mogu vjerovati?
M: Ostanu li sa mnom, odi de vrijeme ka de mi povjerovati. A ka mi jenom povjeruju, slijeit de moje
savjete pa de se i sami uvjeriti u istinitost onoga o čemu govorim.
P: No, mene
spreman trenutačno
si samo na to ne
azanima načinsve
nam kažeš prakticiranja, ved njeagovi
o prakticiranju,
rezultati. Ti si imao i jedno i drugo, ali
ka te pitamo o rezultatima, obijaš ih
poijeliti s nama. Taa nam govoriš a je tvoje stanje onkraj svih riječi, ili p ak da je to stanje u kojem ne
postoje razlike. Kažeš nam a ti ne viiš razlike tamo gje ih mi viimo. U oba slučaja, ne obivamo
nikakav uvid u tvoje stanje.
M: Kako možete obiti uvi u moje stanje, ka nemate uvia u vlastito? Ne posjeujemo li sam
instrument uvia, nije li najvažnije a ga najprije nađemo? Nalik si slijepcu koji bi htio izučavati slikanje
prije no što mu se vratio vi. Želiš spoznati moje stanje, a ne znaš u kakvom su stanju tvoja žena ili tvoj
sluga!
P: Tražim samo nekoliko uputa.

M: U reu, ao sam ti veoma značajan ključ - tamo gje ti viiš razlike, ja ih ne viim. Za mene je to
ovoljno. Smatraš li a to nije ovoljno, mogu ti samo još jenom ponoviti: to je ovoljno. Promisli
temeljito o tome i vijet deš ono što i ja viim.
Čini se a želiš trenutan uvi, zaboravljajudi a jenom takvom trenutku prethoi uga priprema. Plo
pada iznenada, ali zrenju treba vremena.
Naposljetku, ka ti kažem a mi trebaš vjerovati, mislim samo na jeno krade vrijeme koje je sasvim
dovoljno da bi se ti pokren uo. Što bueš ozbiljniji, manje de ti povjerenja biti potrebno jer deš brže
shvatiti a je tvoja vjera u mene bila opravana. Želiš a ti okažem kako sam ostojan tvog povjerenja!
Kako bih to mogao učiniti? Uostalom, zašto bih ti išta okazivao? Na kraju krajeva, ono što ti nuim
operativni je pristup, tako aktualan i u zapadnoj znanosti. Opisuje li ti znanstvenik svoj eksperiment i
njegove rezultate, obično to s povjerenjem prihvadaš i ponavljaš eksperiment na način na koji ga je on
izveo. Ka jenom obiješ iste ili slične rezultate, ne moraš više vjerovati znanstveniku jer taa možeš
vjerovati vlastitom iskustvu. Ohrabren, nastavljaš s eksperimentiranjem sve ok na kraju ne postigneš
suštinski istovjetne rezultate.
P: Indijski um pripremljen je na metafizičke eksperimente zahvaljujudi kulturi i ogoju. Za Inijca su izrazi

poput «neposrene percepcije vrhovne stvarnosti» ispunjeni smislom i zato iznose na površinu ogovore
iz same ubine njegova bida. No, zapanjaku oni znače veoma malo; čak i ka jest ogojen u nekom o
oblika kršdanstva, on ne razmišlja ni o čemu izvan poštivanja eset Božjih zapovijei i Kristovih izričitih
zabrana. Znanje o stvarnosti iz prve ruke nije samo izvan svih njegovih ambicija, ved i izvan svakog
poimanja. Neki mi Inijci kažu: «Zapanjaci su beznaan slučaj. Oni se nede prosvijetliti zato što se ne
mogu prosvijetliti. Nemojte im govoriti o samoostvarenju. Neka žive čestitim životom i tako zasluže
rođenje u Iniji. Jeino de taa imati šanse.» rugi pak govor e: «Stvarnost je jednako dostupna svima, ali
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Duhovna isciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršduje 154
nisu svi jenako obareni sposobnošdu a je spoznaju. Sposobnost de odi sa željom, koja de najprije
prerasti u ljubav i oanost, a na kraju u potpunu posvedenost cilju. S poštenjem i ozbiljnošdu koje prati
čelična usmjerenost na svlaavanje svih zapreka zapanjak ima jenaku mogudnost a se prosvijetli kao i
čovjek rođen na Istoku. Potrebno je samo u njemu probuiti interes.» a bi se u zapa njaku probudio
interes za samospoznaju, on mora biti siguran a de mu to donijeti dobrobit.
M: Vjeruješ li a je mogude prenijeti osobno iskustvo?
P: Ne znam je li mogude. Ti govoriš o jeinstvu, o istovjetnosti onoga koji vii i viđenog. Ako sve jest
jeno, prenošenje iskustva trebalo bi biti mogude.
M: Da bi stekao neposredno iskustvo o nekoj zemlji, pojedinac mora neko vrijeme živjeti u njoj. Nemoj
tražiti nemogude. Čovjekova uhovna pobjea, bez ikakve sumnje, onosi obro bit cijelome
čovječanstvu, ali a bi oređeni pojeinac onio obrobit nekoj rugoj osobi, mor a ih povezivati blizak,
osoban onos. Takav onos nije slučajan i ne može svatko tvriti a ga ima. S ruge strane, znanstveni
pristup mogud je svima. «Povjerenje - ispit - iskustvo» - što ti je više potrebno? Zašto gurati istinu u usta
onih koji je ne žele progutati? To se ionako ne može. Nema li nekoga tko prima, što može netko tko aje?
P: Suština je umjetnosti u tome a se vanjski oblik iskoristi za prenošenje unutarnjeg iskustva. Naravno,
pojedinac mora biti osjetljiv za unutarnje da bi vanjsko imalo smisla. Kako se raste u takvoj osjetljivosti?
M: Na koji go način postaviš pitanje, uvijek se vradamo na isto. Postoji mnogo njih koji žele ati, ali
nigje nema onih koji žele primiti.
P: Možeš li poijeliti s nama svoju osjetljivost?
M: Da, mogu, ali ijeljenje je vosmjerna ulica. a bi se ijelilo, potrebno je voje. Tko želi primiti ono što
sam spreman dati?
P: Tvriš a smo jeno. Nije li to ovoljno?
M: Ja sam jedno s tobom. No, jesi li ti jedno sa mnom? Da jesi, ne bi postavljao pitanja. A nisi li jedno sa
mnom, ne viiš li ono što ja viim, što bih rugo mogao učiniti nego pokazati ti kako a popraviš svoje
viđenje?
P: Ono što ne možeš ati nije tvoje.
M: Ja ništa ne smatram svojim. Ne postoji li «ja», ne može postojati ni «moje»! va čovje ka promatraju
rvo. Jean o njih vii plo skriven među lišdem, a rugi ne. Inače, među njima nema nikakve ruge
razlike. Onaj koji vii zna a de i ovaj rugi, obrati li malo pozornosti, jenako tako vijeti, ali u njemu se
ne javlja pitanje dijeljenja. Vjeruj mi, ja nemam stisnute šake i ne oklije vam podijeliti s tobom svoju
stvarnost. Naprotiv, u potpunosti sam tvoj, jei me i pij. Ali ok verbalno ponavljaš: «aj, aj!», ne činiš
ništa kako bi uzeo ono što ti je ponuđeno. Ukazujem ti na kratak i lagan put koji de ti omoguditi a viiš
ono što i ja viim, ali ti si čvrsto vezan za svoje stare navike razmišljanja, osjedanja i jelovanja te svu
krivicu svaljuješ na mene. Nemam ništa što i ti ne bi imao. Samospoznaja nije io osobne imovine koju
netko može ponuiti, a netko prihvatiti. To je sasvim nova imenzija, u kojoj nema ničeg što bi se moglo
dah ili uzeti.
P: aj nam barem uvi u saržaj tvog uma. U kakvom ti je stanju um ok živiš svoj svakonevni život.
Jesti, piti, govoriti, spavati - kako se sve to oživljava na tvojoj strani?
M: Obične stvari oživljavam na isti način kao i ti. Razlika je u onome što ja ne oživljavam. Ne
oživljavam strah ili pohlepu, mržnju i ljutnju. Ništa ne tražim, ništa ne obijam, ništa ne zaržavam. U
tome ne činim nikakve kompromise. Moža je to najistaknutija razlika između nas. Ja ne činim
kompromise, iskren sam prema sebi, a ti se plašiš stvarnosti.
P: S točke gleišta jenog zapanjaka nešto je iritantno u tvom načinu života. Sjeiti u kutu, zaubljen u
sebe i neprestano ponavljati: «Ja sam Bog, Bog sam ja» izgleda kao potpuno ludilo. Kako uvjeriti
zapadnjaka da takvo prakticiranje vodi do krajnje zdravog duha?
M: U zablui su i čovjek koji tvri a je Bog i čovjek koji sumnja u to. Oni govore u snu.
P: Ako je sve san, što je ona buno stanje?
M: Kako opisati buno stanje na jeziku zemlje snova? Riječi ne opisuju, one su samo simboli.
P: Opet se izgovaraš time a riječi ne mogu prenijeti stvarnost.
M: Želiš li riječi, mogu ti ati nekoliko revnih riječi koje imaju mod. Ponavljaj neprekino bilo koju o
njih. One mogu učiniti čua.
P: Šališ li se ti sa mnom? Kako o zapanjaka, kojem potpuno neostaju vjera i povjerenje proizašli iz
povoljnog kulturalnog i religijskog okruženja, možeš očekivati a neprestano p onavlja «Om», «Ram» ili
«Hare Krišna»? Može li on išta postidi samo mehaničkim ponavljanjem istih zvukova bez imalo uvjerenja i
gorljivosti?
M: Zašto ne? Važan je poriv, skriveni motiv, a ne oblik u kojem se on javlja. Što go zapanjak činio, čini li
to s namjerom a nađe vlastito sebstvo to de ga sigurno i ovesti o cilja.
P: Nije li potrebna vjera u jelotvornost načina?
M: Vjera koja prestavlja samo očekivanje rezultata nije potrebna. Ovje je važno jeino jelovanje. Sve
što činiš s namjerom a nađeš istinu o nje te i ovoi. Samo bui ozbiljan i pošten. Oblik u kojem se
javlja namjera nije uopde važan.
P: A što je s potrebom a se izrazi vlastita čežnja?
M: Nema potrebe za time. Ne raiti ništa jenako je obro. Ved i sama čežnja, nerazblažena mišlju i
jelovanjem, čista, koncentrirana čežnja, ovest de te o cilja najvedom mogudom brzihorn. Važna je
samo istinska pobua, a ne način.
P: Nevjerojatno! Kako bi tupo i osano, gotovo očajno ponavljanje moglo biti uspješno?
M: Zaista je presudna ved i sama činjenica ponavljanja, onosno neprestanog, žilavog i upornog
nastojanja, bez obzira na osau, očaj i potpuni neostatak vjere. Sve to samo po sebi nije važno, ali
iskrenost koja se krije u pozaini o goleme je važnosti. Mora postojati por iv iznutra i poticaj izvana.
P: Moja su pitanja tipična za jenog zapanjaka. Na zapau ljui razmišljaju u svjetlu uzroka i posljeica,
srestva i cilja. Oni ne mogu shvatiti kakva bi uzročna veza mogla postojati između oređene riječi i
vrhovne stvarnosti.
M: Tu i nema nikakve veze. Ali postoji veza između riječi i njezina značenja, između jelovanja i motiva
koji stoji u pozaini. uhovna je isciplina volja koja se uvijek iznova učvršduje. Onaj tko ne posjeuje
smjelost, nede prihvatiti stvarnost ni kad mu se ponudi. Nespremnost koja proizlazi iz straha jedina je
zapreka.
P: Čega bi se trebalo plašiti?

M: Nepoznatog. Nepostojanja, nespoznavanja, nečinjenja, svega onoga što je onkraj znanog.
P: Želiš li redi a možeš poijeliti s nama način svog postignuda, ali ne i njegove ploove?
M: Naravno a mogu ijeliti i ploove. Činim to cijelo vrijeme. Ali govorim jezikom tišine. Nauči ga slušati
i razumjeti.
P: Ne mogu shvatiti kako se može početi bez uvjerenja?
M: Ostani neko vrijeme sa mnom ili razmi šljaj o onome što govorim i uvjerenje de se pojaviti samo o
sebe.
P: Nije svakome dana prilika da se sastane s tobom.
M: Sastani se s vlastitim sebstvom. Bui sa svojim sebstvom, slušaj ga, pokoravaj mu se, cijeni ga, imaj ga
neprestano na umu. Nikakav rugi voič nije ti potreban. Sve ok poriv za istinom bue utjecao na tvoj
svakonevni život, sve de s tobom biti u reu. Živi svoj život ne povrjeđujudi nikoga. Nepovrjeđivanje je
najmodniji oblik joge i on de te veoma brzo ovesti o cilja. Ja ga naziv am prirodnom jogom (Nisarga
joga). To je umijede življenja u miru i sklau, u prijateIjstvu i ljubavi sa svime. Plo je takvog života ničim
uzrokovana, beskrajna sreda.
P: Ipak, sve to porazumijeva oređenu vjeru.
M: Okreni se prema unutra i počet deš v jerovati sebi. U svemu ostalom povjerenje dolazi s iskustvom.
P: Ka mi netko kaže a zna nešto što ja ne znam, imam ga pravo pitati: «Što je to što ti znaš, a ja ne
znam?»
M: A ako ti on ogovori a se to ne može prenijeti riječima?
P: Taa du ga pažljivo promatrati i pokušati shvatiti o čemu se rai.
M: To je upravo ono što želim a učiniš! Bui zainteresiran, pazi, sve ok se ne uspostavi struja
uzajamnog razumijevanja. Taa de ijeljenje biti lako. Zapravo, činjenica je a je samospoznaja isključivo
ijeljenje. Ulaziš u širu svijest i počinješ sujelovati u njoj. Nespremnost a se uđe i sujeluje jeina je
zapreka. Nika ne govorim o razlikama jer za mene one ne postoje. Ti govoriš o njima, akle na tebi je a
mi ih pokažeš. Svakako mi ukaži na razlike. a bi to učinio, morat deš me razumjeti, ali taa više nedeš
govoriti o razlikama. Shvati samo jednu stvar na ispravan način i stigao si na cilj. Ono što te sprječava a
spoznaš nije neostatak prilike, ved neostatak sposobnosti a usmjeriš svoj um na ono što želiš
razumjeti. Ka bi mogao ržati na umu to što ne znaš, ono bi ti otkrilo svoje tajne. Ali, bueš li površan i
nestrpljiv, neovoljno prean a bi promatrao i čekao, nalik si jetetu koje plače za mjesecom.
Ništa ne postoji samo od sebe
Poklonik: Što te više slušam, sve mi se više čini kako je besko risno postavljati pitanja. Kakvo god pitanje
bilo, neizbježno deš ga preokrenuti na svoj način i navesti me na temeljnu činjenicu a živim u iluziji koju
sam sam stvorio te da je stvarnost rije čima neiskaziva. Riječi samo povedavaju zbunjenost i pametno je
jeino potražiti istinu u sebi, u tišini.
Maharaj: Konačno, um stvara iluziju, ali i oslobađa o nje. Riječi je mogu pojačati, ali mogu i pomodi a se
uništi. Nema ničeg lošeg u tome a se uvijek iznova ponavlja jedna te ista istina, dokle god ne postane
stvarnost. Majčin posao nije gotov ka se ijete roi. Ona ga i alje hrani, iz ana u an, iz goi ne u
goinu, sve o trenutka ka mu više nije potrebna. Ljui moraju slušati riječi sve ok im činjenice ne
počnu govoriti glasnije o njih.
P: akle, mi smo jeca koju treba hraniti riječima?
M: Sve ok priajete važnost riječima, vi ste jeca.
P: U reu, ona bui naša majka.
M: Gje je bilo ijete prije rođenja? Nije li bilo u majci? Buudi a je ved bilo u majci, moglo se i roiti.
P: Ali majka nije nosila ijete ok je još i sama bila ijete.
M: U njoj je postojala mogudnost a postane majka. Naiđi iluziju vremena.
P: Tvoj je odgovor uvijek isti. Nalik si zidnom satu koji uvijek iznova odbija isto vrijeme.
M: Tome nema pomodi. Kao što se sunce oražava u milijunima kapljica rose, tako se i bezvremenost
ponavlja u beskonačnost. Ka neprestano govorim «ja jesam», «ja jesam», samo iznova potvrđujem
uvijek prisutnu činjenicu. Moje te riječi umaraju zato što ne viiš istinu koja živi u njima. ođi u oir s
njom i otkrit deš puno značenje riječi i tišine.
P: Kažeš a je mala jevojčica ved majka svog buudeg jeteta. Takva mogudnost postoji, ali trenutačno
nije ostvarena.
M: Mogude se ostvaruje u procesu razmišljanja. Tijelo i sve što je povezano s njim postoji u umu.
P: A um je svijest u pokretu, uvjetovani (saguna) aspekt sebstva. Drugi je aspekt sebstva neuvjetovanost
(nirguna). Onkraj njih nalazi se bezdan apsolutnog (paramartha).
M: Točno, to si lijepo rekao.
P: Ali za mene su to samo riječi. Nije ih ovoljno čuti i ponoviti; one se moraju iskusiti.
M: Ništa te rugo ne koči osim zaokupljenosti vanjskim, koja te sprječava a se usmjeriš prema unutra.
Tome nema pomodi jer ne možeš izbjedi svoju sahanu. Moraš se okrenuti o svijeta i udi u sebe sve ok
se unutarnje i vanjsko ne stope u jeno. Taa deš modi naidi uvjetovano, bilo ono vanjsko ili unutarnje.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ništa ne postoji samo o sebe 159
P: Sasvim sigurno, neuvjetovanost je samo ideja u uvjetovanom umu. Ona ne postoji sama po sebi.
M: Ništa ne postoji samo po sebi. Svemu je potrebna vlastita osutnost. Biti znači biti različit o rugih,
biti ovdje, a ne onje, biti saa, a ne taa, biti na ovaj način, a ne nekako rukčije. Kao što vou oblikuje
posuda u kojoj se nalazi, tako je sve što postoji oblikovano svojstvima (guna). Poput voe koja ostaje
voa neovisno o posui u kojoj se nalazi, poput svjetlosti koja ostaje svjetlost neovisno o boji koju očituje,
i stvarnost ostaje stvarnost neovisno o svojstvima koja odražava. Zašto a svjesnost bude usmjerena
samo na oraz? Zašto je ne usmjeriti na samu stvarnost?
P: Svjesnost je i sama oraz. Kako ona može saržavati stvar nost?

M: Spoznati a svjesnost i njezin saržaj nisu ništa rugo o oraz, promjenjiv i prolazan, znači usmjeriti
se na stvarno. Želiš li vijeti uže, nužno je najprije obiti a u njemu viiš zmiju.
P: Je li to samo nužno ili i ovoljno?
M: Uz to, moramo znati a uže postoji i a izglea poput zmije. Slično tomu, pojeinac mora znati a
postoji stvarnost i a je njezina priroa svijest koja svjeoči. Naravno, stvarnost se nalazi onkraj stanja
svjeoka, ali a bismo ušli u nju, najprije moramo spoznati stanje čistog svjeočenja. Svjesnost o
uvjetovanom dovodi do neuvjetovanog.
P: Može li se neuvjetovano na neki način iskusiti?
M: Spoznati uvjetovano kao uvjetovano sve je što se može redi o neuvjetovanom. Potvrni pojmovi samo
su naznake i mogu zavesti na krivi put.
P: Možemo li govoriti o svjeočenju stvarnosti?
M: Kako bi to bilo mogude? Govoriti se može samo o nestvarnom, iluzornom, prolaznom i uvjetovanom.
a bismo sve to na išli, moramo prodi kroz potpuno nijekanje nezavisnog pos tojanja bilo koje stvari. Sve
su stvari zavisne.
P: O čega zavise?
M: Od svjesnosti. A svjesnost zavisi od svjedoka.
P: A svjedok zavisi od stvarnosti?
M: Svjeok je oraz stvarnosti u svoj njezinoj čistodi. On je ovisan o svojstvima uma. Ondje gdje
prevlaavaju jasnoda i neve zanost nastaje svijest koja svjeoči. To je kao a kažemo a se mjesečev oraz
pojavljuje ondje gdje je voda bistra i mirna ili da se dnevna svjetlost pojavljuje kao blistavi sjaj dijamanta.
P: Može li svjesnost postojati bez svjeoka?
M: Bez svjeoka ona postaje nesvjesnost, puko življenje. Svjeok je skriven u svakom stanju svjesnost i,
kao što je svjetlost skrivena u svakoj boji. Ne može postojati znanje bez spoznavatelja, ni spoznavatelj bez
onoga koji svjeoči o njegovu postojanju. Ti ne samo a znaš, ved i znaš a znaš.
P: Ako se neuvjetovana ne može iskusiti, buudi a je sve iskustvo uvjetovano, zašto uopde govorimo o
njemu?
M: Kako bi moglo postojati znanje o uvjetovanom da nema neuvjetavanog? Mora postojati izvor iz kojeg
sve proizlazi, temelj na kojem sve stoji. Samoostvarenje je u prvom redu spoznaja vlastite uvjetovanosti i
svjesnost a bezgranična raznolikost uvjeta zavisi o naše bezgranične sposobnosti a buemo
uvjetovani i a uvedavamo raznolikost. Neuvjetovanost iz gleda uvjetovanom umu kao cjelokupnost ili
osutnost svega. Usprkos tome što se ona ne može neposreno iskusiti, ne znači a ne postoji.
P: Nije li to osjedaj?
M: I osjedaj je stanje uma. Kao što zravo tijelo ne privlači pozornost, tako je i neuvjetavano oslobođeno
iskustva. Uzmi kao primjer iskustvo smrti. Običan čovjek plaši se umrijeti, zato što se b oji promjene.
Murac se ne plaši smrti jer je njegov um ved mrtav. On ne misli: «Ja živim.» On zna: «Postoji život.» Za
njega ne postoji ni promjena ni smrt. Smrt se očituje kao promjena u vremenu i prostoru. Ali, ako nema ni
vremena ni prostora, kako bi mogla postojati smrt? Murac je ved mrtav što se tiče imena i lika. Kako bi
njihov gubitak mogao utjecati na njega? Čovjek koji se nalazi u vlaku putuje o mjesta o mjesta, ali
čovjek koji je sišao s vlaka ne putuje nikamo jer nije vezan za oreište. On nema kamo otidi, nema što
raiti i nema što postati. Oni koji kuju planove roit de se ponovno a bi ih ostvarili. Oni koji nemaju
nikakvih planova ne treba ju se iznova rađati.

P: Koja je svrha boli i užitka?
M: Postoje li oni i samostalno ili samo u umu?
P: Pa ipak, postoje. Nije važno što su samo u umu.
M: Bol i užitak jeino su vanjski znakovi, posljeice pogrešnog znanja i osjedanja. A posljeice ne mogu
imati vlastitu svrhu.
P: U Božjem gospoarstvu sve mora imati neku svrhu.
M: Poznaješ li ti Boga ka tako olako govoriš o Njemu? Što je za tebe Bog? Zvuk, riječ na papiru ili ieja u
umu?
P: Bog je onaj čija je mod omogudila a se roim i koja me oržava na životu.
M: I zbog koje patiš i umireš. Jesi li zaovoljan time?
P: Moža je moja pogreška što patim i umirem. Stvoren sam a bih imao vječni život.
M: Zašto vječni život u buudnosti, a ne u prošlosti? Sve što ima početak mora imati i kraj. Samo je ono
što nema početka ujeno i beskrajno.
P: Bog može biti samo koncept, rana teorija. Ali, to je ipak veoma koristan koncept!
M: a bi bio koristan, morao bi biti oslobođen unutarnjih kontraikcija, što ko tebe nije slučaj. Zašto ne
raditi na teoriji da si ti sam svoja kreacija i kreator? Tada barem ne bi bilo vanjskog Boga s kojim bi se
morao boriti.
P: Svijet je tako raznovrstan i složen - kako sam ga ja mogao stvoriti?
M: Poznaješ li ovoljno obro sebe a bi znao što možeš a što ne možeš učiniti? Ti ne poznaješ vlastitu
mod. Nika je nisi istraživao. O saa počni istraživati sebe.
P: Svi vjeruju u Boga.
M: Za mene si ti svoj vlastiti Bog. Ali ako misliš rukčije, promisli o kraja. Postoji li Bog, taa je sve
Njegovo i sve je stvoreno s najboljom mogudom namjerom. Sračno očekaj sve što ti olazi, bui
zadovoljan i zahvalan u srcu. I vo li sva bida. To de te jenako tako ovesti o tvog sebstva.
Jedino je Sebstvo Stvarno
Maharaj: Svijet je samo prestava, blještava, ali prazna. Ima ga, ali ga i nema. Svijet postoji okle go
želimo gleati prestavu i sujelovati u njoj. Ka prestanemo mariti za nju, ona nestaje. On nema uzroka i
ne služi nikakvoj svrsi. Ka smo osutni uhom, on se naprosto ogađa. Taa se pojavljuje upravo takav
kakav jest, ali u njemu nema ni ubine ni značenja. Stvaran je jeino promatrač, kojeg možemo nazvati
sebstvom ili atmanom. Sebstvu je svijet samo šarolika prestava u kojoj uživa ok traje, a zaboravlja na
nju ka završi. Zbog onog što se ogađa na pozornici ono rhti o užasa ili se valja o smijeha, pa ipak je
cijelo vrijeme svjesno da se radi samo o predstavi. ok se oigrava, sebstvo uživa u njoj bez želje i straha.
Poklonik: Osobi koja je uronjena u svijet život izglea kao poslastica s mnogo okusa. Ona plače i smije se,
voli i mrzi, želi i strahuje, pati i rauje se. Murac je lišen želja i straha. Kakav je njegov život? Nije li on u
svojoj začahurenosti ostavljen na suhom?
M: Muračeva stanje nije tako samotno. Ono ima okus čistog, ničim uzrokovanog i nepomudeno g
blaženstva. Murac je sretan i potpuno svjestan a je sreda njegova istinska priroa te a ne treba ništa
činiti, ni za čime težiti kako bi je postigao. Ona ga slijei, stvarnija je o tijela, bliža o samoga uma. Ti
zamišljaš a ne možeš biti sretan nemaš li neki poseban razlog za to. Za mene je ovisnost o bilo kakvoj
stvari koja te može usrediti izraz krajnje bijee. Užitak i bol imaju uzrok, a moje je stanje moja imovina,
potpuno neuzrokovano, nezavisno i nepobitno.
P: Kao drama na pozornici?
M: rama je napisana, režirana i mnogo puta izveena. Svijet se samo ni iz čega izlije u postoj anje i
potom se vrada u ništavilo.
P: Ne postoji li stvoritelj svijeta? Nije li se svijet, prije negoli je stvoren, nalazio u Brahminu umu?
M: Sve ok se nalaziš izvan mog stanja, imat deš stvoritelje, oržavatel+e i razaratelje. Ali ka jenom
bueš sa mnom, poznavat deš samo sebstvo i vijet deš ga u svima.
P: Ti funkcioniraš bez obzira na to.
M: Ka patiš o vrtoglavice, čini ti se a se svijet okrede oko tebe. Buudi a si opsjenut iejama o
smislu i cilju, o djelovanju i njegovoj svrsi, viiš me k ako prividno funkcioniram. Uistinu, ja samo gledam
što se ogađa. Što go se oigrava, zbiva se na pozornici. Raost i tuga, život i smrt stvarni su jeino
onome tko je u ropstvu. Za mene oni postoje samo u predstavi i jednako su nestvarni kao i ona sama.
Ja mogu percipirati svijet na isti način kao i ti, ali ti vjeruješ a si u njemu, a ja ga viim kao kapljicu
duginih boja u golemom prostranstvu svijesti.

P: Svi starimo. Starost nije nimalo ugodna - bolovi i patnje, slabost i neprestano očekivanje kra ja koji se
neumitno približava. Kako se murac osjeda kao star čovjek? Kako njegovo unutar nje sebstvo gleda na
vlastitu starost?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Jedino je Sebstvo Stvarno 163
M: Mudrac, kako postaje stariji, sve je sretniji i spokojniji. Naposljetku, on se vrada kudi. Poput putnika
koji se približava oreištu, skuplja svoju prtljagu i bez imalo žaljenja napušta vlak.
P: Ovje svakako postoji kontraikcija. Rečeno nam je a na muraca ne utječu nikakve promjene.
Njegova sreda niti raste niti se smanjuje. Kako murac može postati sretniji samo zato što stari, i to unatoč
fizičkoj slabosti i ostalim teškodama?
M: U tome nema nikakve kontraikcije. Vitlo subine približava se kraju - um je sretan. Magla tjelesnog
postojanja polako se poiže. Teret tijela svakoga ana postaje sve manji.
P: Uzmimo da je murac bolestan. Obolio je o gripe i svaki ga io tijela boli i peče. Kakvo je stanje
njegova uma?
M: Murac o svakoj senzaciji kontemplira u savršenoj ravnoteži uma. On nema želje za oređenom
senzacijom, ali je ni ne odbija. Ona je takva kakva jes t. Murac promatra svoje stanje sa smiješkom i
nevezanim prihvadanjem.
P: Murac može biti ovezan o svoje patnje, ali ona ipak pos toji.
M: Ona postoji, ali to nije važno. U kojem go a sam stanju, oživljavam ga kao stanje uma koje treba
prihvatiti takvo kakvo jest.
P: Bol je bol. Ti je proživljavaš unatoč tome.
M: Onaj tko oživljava tijelo oživljava i njegove boli i užitke. Ja nisam tijelo, a niti onaj koji oživljava
tijelo.
P: Uzmimo a imaš vaeset i pet goina. ogovoreno je tvoje vjenčanj e koje je uskoro i obavljeno.
Nakon toga na tebe su se sručile užnosti kudeomadina. Kako bi se taa osjedao?
M: Onako kako se osjedam i saa. Neprestano pokušavaš okazati a na moje stanje utječu vanjski
ogađaji. To jenostavno nije tako. Što go a se ogoi, ja ostajem. U korijenu je moga bida čista svijest,
točka snažne svjetlosti. Ta točka, samom svojom priroom, zrači i stvara slike u prostoru i ogađaje u vre -
menu - bez napora i spontano. Sve dok je ona samo svjesna, nema nikakvih problema. Ali kad se pojavi
iskriminativni um pa počne stvarati razlike, pojavljuju se bol i užitak. Za vri jeme spavanja privremeno je
ukinuta aktivnost uma pa nema ni boli ni užitka. No, proces stvaranja i alje se nastavlja iako se to nigje
ne bilježi. Um je oblik svijesti, a svijest je jean vi života. Život stvara sve, ali vrhovna je stvarnost izvan
svega.
P: Vrhovna je stvarnost gospodar, a svijest je njezin sluga.
M: Gospodar se nalazi u svijesti, a ne izvan nje. U kontekstu svijesti, vrhovna je stvarnost i stvaranje i
razaranje, konkretno i apstraktno, pojeinačno i univerzalno. No, ona isto tako nije ništa o toga. Riječi ne
dopiru do nje, a ni um.
P: Čini se a je murac veoma usamljeno bide, potpuni samac.
M: On je sam, ali on je sve. On čak nije ni bide; on je bitak u svim bidima. Zapravo, nije čak ni to. Riječi se
ne mogu primijeniti na to što on jest. Murac je ono što jest, temelj iz kojeg sve izrasta.
P: Plašiš li se ti smrti?
M: Ispričat du ti kako je umro guru mojeg gurua. Nakon što je objavio a mu se približava kraj prestao je
jesti, ali nimalo nije promijenio svoj uobičajeni nevni raspore. Jeanaestog ana, za vrijeme molitve
pjevao je i snažno pljeskao te iznenaa umro. To se esilo ojenom, između va pokreta, kao a si
puhnuo u svijedu. Svatko umire onako kako živi. Ne bojim se smrti zato što se ne bojim života. Živim
sretnim životom i umrijet du sretnom smrdu. Patnja je roiti se, a ne umrijeti. Sve ovisi o tome kako gleaš
na to.
P: O tvome stanju ne mogu se pronadi nikakvi okazi. Znam jeino ono što ti kažeš, a sve što viim jean
je veoma zanimljiv starac.
M: Ti si veoma zanimljiv starac, a ne ja! Ja se nisam nika roio. Kako a ona ostarim? Način na koji me
oživljavaš postoji samo u tvom umu. No, to nema nikakve veze sa mnom.
P: Pa i neka si san: ti si veoma neobičan san.
M: Ja sam san koji tebe može probuiti iz tvog sna. okaz a je tako obit deš prilikom samog buđenja.
P: Zamisli a čuješ vijest a sam umro. Netko te upita: «Jesi li poznavao tog čovjeka? On je umro.» Kako bi
reagirao na to?
M: Bio bih veoma sretan što si se napokon vratio kudi. Zaista bih bio sretan što si napustio svu ovu
glupost.
P: Koju glupost?
M: Razmišljanje a si se roio i a deš umrijeti, a si tijelo koje očituje um i slične besmislice. U moje m
svijetu nitko se ne rađa i nitko ne umire. Neki ljui olaze na put i vradaju se, neki nika ne olaze. No,
među njima nema razlike buudi a putuju zemljama snova, svatko ovijen vlastitim snom. Važno je jeino
buđenje! ovoljno je spoznati «jesamstvo» kao stvarnost i kao ljubav.
P: Moj pristup nije toliko apsolutan pa sam zbog toga posta vio ono pitanje. Na cijelom Zapau ljui traže
nešto stvarno. Okredu se znanosti, koja im govori mnogo o materiji, malo o umu, a ništa o priroi i svrsi
svijesti. Za n jih je stvarnost samo ono objektivno, ono što se može promatrati i opisati, neposreno ili
zaključivanjem. O subjektivnom aspektu stvarnosti ne znaju ništa. O izuzetne bi važnosti bilo i a ih
upoznamo s time a postoji stvarnost koju možemo pronadi u oslobođenosti svijesti o materije i njezinih
ograničenja i iskrivljenja. Vedina ljui na svijetu jenostavno ne zna a postoji stvarnost koja se može
pronadi i iskusiti u svijesti. Čini mi se veoma važnim a obre vijesti čuju o nekoga tko je imao stvarno
iskustvo. Takvi su svjeoci ouvijek postojali, a njihovo je svjeočenje bilo ragocjeno.
M: Svakako, ka evanđelje samoostvarenja opre o uha, više se nika ne zaboravlja. Poput sjemenke
koja je pala na tlo ono čeka pravo vrijeme a proklija i izraste u golemo drvo.
Njeguj stav Svjedoka
Poklonik: Kakvo je stanje uma prosvijetljena čovjeka, iz ana u an i iz sata u sat? Kako on vii, čuje, jee,
pije, bui se i spava, rai i omara se? Što je okaz a se njegovo stanje razlikuje o našeg? Osim
verbalnog svjeočenja takozvanih prosvijetljenih ljui, nema li i nekog rugog načina a se njihovo stanje
objektivno provjeri? Ne postoje li neke vidljive razlike u njihovim fiziološkim i nervnim reakcijama, u
njihovu metabolizmu i moždanim valovima ili u njihovoj psihosomatskoj građi?
Maharaj: Razlike bi se moža mogle nadi, a moža i ne bi. Sve ovisi o tome kakve bi bile mogudnosti
ispitivanja. U svakom slučaju, objektivne su razlike najmanje važne. Važan je svjetonazor koji zastupa
murac, važni su njegovi stavovi, a to je potpuna nevezanost, odvojenost i odmaknutost od svijeta.
P: Ne osjeda li murac tugu ka mu umre ijete, ne pati li taa i on?
M: Murac uvijek pati s onima koji pate. Sam ogađaj nije osobito važan. On je prepun suosjedanja za sva
bida koja pate, neovisno o tome jesu li živa ili mrtva, u tijelu ili izvan njega. Naposljetku, ljubav i
suosjedanje sama su njegova priroa. On je jeno sa svime što živi, a ljubav je jenota u jelovanju.
P: Ljui se veoma plaše smrti.
M: Murac se ničeg ne boji, ali osjeda sudut prema čovjeku koji je uplašen. Konačno, roiti se, živjeti i
umrijeti posve je prirodno. No, nije prirono osjedati strah. Samom ogađaju, naravno, mora se pokloniti
pozornost.
P: Uzmimo a si bolestan, a imaš visoku temperaturu i bolove te a se sav treseš o groznice. Liječnik ti
kaže kako je tvoje stanje veoma ozbiljno i a ti je preostalo samo nekoliko ana života. Kakva bi bila tvoja
prva reakcija?
M: Ne bi bilo reakcije. Kao što je prirono a mirisni štapid izgori, tako je prirodno da tijelo umre. Uistinu,
to je gotovo beznačajna stvar. Važno je samo to a ja nisam ni tijelo ni um. Ja Jesam.
P: Tvoja bi obitelj, naravno, bila očajna. Što bi joj rekao?
M: Sasvim uobičajene stvari: nemojte se plašiti, život se nastavlja dalje. Bog de vas čuvati, uskoro demo
ponovno biti za jeno i slično. Ali za mene je cijeli taj metež besmislen zato što ja nisam bide koje sebe
zamišlja živim ili mrtvim. Nisam rođen pa nedu ni umrijeti. Nemam ništa čega bi se trebao sjedati ili što bi
trebao zaboraviti.
P: Što je s molitvama za mrtve?
M: Svakako molite za njih. To de ih usrediti. Njima to pomaže. Muracu nisu potrebne vaše molitve. On
jest odgovor na njih.
P: Što se ogađa s muracem nakon smrti?
M: Murac je ved mrtav. Očekuješ li  a ponovno umre?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Njeguj stav Svjedoka 167
P: U svakom slučaju, gubljenje tijela važan je ogađaj čak i za muraca.
M: Nema važnih ogađaja za muraca. Njemu je važan ogađaj samo ka netko ostigne najviši cilj.
Jeino se taa njegovo srce rauje. Sve ostalo nimalo ga se ne tiče . Cijeli je univerzum njegovo tijelo, sva
su živa bida njegov život. Kao što, ka u grau punom svjetala pregori jena žarulja, to ne utječe na cijelu
mrežu, tako ni smrt jenog tijela ne utječe na cjelinu.
P: Pojeinačno moža nede utjecati na cjelinu, ali hode utjecati na pojeinačno. Cjelina je apstrakcija, ali
pojeinačno i konkretno stvarni su.
M: To je ono što ti kažeš. Za mene je to moža sasvim rukčije - cjelina je stvarna, pojeinačno olazi i
olazi. Pojeinačno se stalno iznova rađa, mijenjajudi ime i lik, a murac je nepromjen jiva stvarnost, koja
promjenu čini mogudom. Ali on te ne može uvjeriti u to. Vjera mora odi s vlastitim iskustvom.
P: Jesu li grijeh i vrlina jedno te isto?
M: Sve su to vrijenosti koje je stvorio čovjek! Što bi one meni trebale značiti? Vrlina je ono što završava
sredom, a grijeh ono što završava nesredom. I jeno i rugo stanja su uma. Ono što sam ja i što je moje
nije stanje uma.
P: Nalik smo slijepcu koji ne može razumjeti što znači vijeti.

M: Možeš to izraziti kako go želiš.
P: Je li prakticiranje šutnje uspješna sahanal
M: Sve što činiš rai prosvjetljenja njemu te i približava. Sve što činiš zaboravljajudi prosvjetljenje o njega
te ualjava. Ali zašto činiti stvari težima nego što jesu? Samo znaj a si iznad i onkraj svih pojava i misli. Ti
si ono što i želiš biti. Imaj to stalno naumu.
P: Čujem što govoriš, ali ne mogu vjerovati u to.
M: I ja sam bio u istom položaju. Ali povjerovao sam svojem gu ruu i to se pokazalo ispravnim. Vjeruj mi,
ako možeš. Imaj na umu ono što ti govorim: nemoj željeti ništa jer ti ništa ne neostaje. Upravo te
traženje sprječava a nađeš.
P: Izglea a si ti ravnoušan prema svemu!
M: Nisam ravnoušan, ved nepristran. Ne ajem prenost onome što sam ja i što je moje. Ne želi m
posjeovati ni košaru punu zemlje ni košaru punu ragulja. Život i smrt za mene su jenaki.
P: Nepristranost te čini ravnoušnim.
M: Naprotiv, suosjedanje i ljubav moja su istinska srž. Oslobođen sam svih sklonosti i zato sloboan za
ljubav.
P: Buddha je rekao a je ieja o prosvjetljenju o izuzetne važnosti. Mnogi ljui prolaze kroz život ni ne
znajudi a je prosvjetljenje mogude i zato ko njih takva želja ni ne postoji. Ka jenom čuju za
prosvjetljenje, posađena je sjemenka koja ne može propasti. Zbog toga je Buha slao svoje učenike a
osam mjeseci tijekom godine neprestano propovijedaju o prosvjetljenju.
M: «Netko vam može ati hranu, ojedu, sklonište, znanje, ljubav, ali najvedi je poklon evanđelje
prosvjetljenja», govorio je moj guru. U pr avu si, prosvjetljenje je najvede obro. Ka ga jenom postigneš,
nitko ti ga ne može oteti.
P: Ka bi na taj način govorio na Zapau, ljui bi te smatrali luim.
M: Naravno! Za neznalicu je luilo sve ono što ne može razumjeti. I što s time? Neka buu t akvi kakvi jesu.
Ja sam takav kakav jesam i za to nisam zaslužan, a i oni su takvi kakvi jesu i za to nisu krivi. Vrhovna se
stvarnost očituje na bezbroj načina. Beskonačno je velik broj njezinih imena i likova, a svi izranjaju i
uranjaju u isti ocean. Svima je njima izvor zajenički. Traženje uzroka i posljeica razbibriga je uma. Ono
što jest vrijeno je ljubavi. Ljubav nije posljeica, ona je sam temelj bitka. Kamo go a kreneš, naidi deš
na bitak, svijest i ljubav. Zašto i čemu njegovati posebne sklonosti?
P: Ka se zbog prironih uzroka ugasi na tisude ili čak milijune života, a to se ogađa prilikom poplava ili
zemljotresa, ja ne očajavam. Ali ka jean čovjek umre o ruke rugoga, užasno patim. Ono što je
neizbježno ima svoju veličanstvenost, ali ubijanje se može izbjedi i zbog toga je ružno i istovremeno
užasavajude.
M: Sve se ogađa kako se ogađa. Nesrede se ogađaju neo visno o tome jesu li prirodne ili ih stvara
čovjek i zato nema nikakve potrebe a te to užasava.
P: Kako se nešto može ogoiti, a da za to ne postoji uzrok?
M: U svakom se ogađaju oražava cijeli univerzum. Krajnjem uzroku ne može se udi u trag. Ieja o
uzročnosti samo je način razmišljanja i govorenja. Iako ne možemo zamisliti a neka pojava nema uzroka,
to ne dokazuje da on postoji.
P: Priroa nema uma, zato nije ogovorna za ono što čini. Ali čovjek ima um. Zašto je njegov um toliko
izopačen?
M: Uzroci izopačenosti također su prironi - naslijeđe, okolina. Prebrzo optužuješ. Ne brini se zbog rugih.
Pozabavi se najprije vlastitim umom. Ka shvatiš a je tvoj um io priroe, vojnost de iščeznuti.
P: U svemu tome postoji neka tajna koju ne mogu shvatiti. Kako um može biti io priroe?
M: Zato što je priroa u umu. Ka ne bi bilo uma, ne bi bilo ni priroe.
P: Ako je priroa u umu, a um je moj, trebao bih biti u stanju upravljati priroom, što u stvarnosti nije
slučaj. Moje ponašanje oređuju sile koje su izvan mog nazora.
M: Njeguj stav svjeoka i shvatit deš, na temelju vlastitog iskustva, a nevezanost omogudava na zor.
Stanje svjeoka veoma je modno, nema u njemu ničeg pasivnog.
Stvarnost se ne može opisati
Poklonik: Primijetio sam da iz mene izranja jedno novo sebstvo, potpuno neovisno o starom. Ta dva
sebstva na neki način postoje istovremeno. Staro sebstvo jeluje svojim uhodanim putevima. Novo
sebstvo opušta starom a postoji, ali se ne poistovjeduje s njim.
Maharaj: Koja je glavna razlika između starog i novog seb stva?
P: Staro sebstvo sve nastoji efinirati i objasniti. Ono želi a se stvari verbalno us uglase jedna s drugom.
Novo sebstvo ne mari za verbalna objašnjenja. Ono sve prihvada onako kako jest i ne pokušava to stavljati
u neki onos s onim čega se sjeda.
M: Jesi li ti u potpunosti i neprestano svjestan razlike između uobičajenog i uhovnog sebs tva? Kakav stav
ima novo sebstvo prema starom?
P: Novo sebstvo samo promatra staro. Nije ni prijateljski ni neprijateljski raspoloženo prema njemu.
Jenostavno, samo ga prihvada, a jenako tako prihvada i sve rugo. Ono ne niječe postojanje starog
sebstva, ali ne prihvada ni njegove vrijenosti ni njegovu važnost.
M: Novo je sebstvo potpuno nijekanje starog. Popustljiva novost i nije nova. To je samo novi stav starog
sebstva. Uistinu novo sebstvo u potpunosti poništava staro. Novo i staro ne mogu opstat i zajedno. Dolazi
li između njih o procesa samoogaljenja, o neprestanog obijanja prihvadanja starih ie ja i vrijednosti ili
postoji samo uzajamna tolerancija? Kakav je njihov odnos?
P: Između njih nema posebnog onosa. Ona istovremeno po stoje.
M: Ka govoriš o starom i novom sebstvu, koje o njih imaš na umu? Buudi a između njih postoji
kontinuitet u sjedanju, pri čemu se svako o njih prisjeda onog rugog, kako možeš govoriti o va sebstva?
P: Jedno sebstvo robuje svojim navikama, a drugo ne. Jeno stvara koncepte, a rugo je oslobođeno svih
ideja.
M: Ali zašto govoriš o va sebstva? Između vezanosti i sloboe ne može postojati nikakav onos. Upravo
činjenica što ta va sebstva istovremeno postoje okazuje njihovo temeljno jeinstvo. Uistinu, postoji
samo jeno sebstvo, a ono je uvijek saa. Ono što ti zoveš rugim sebstvom, starim ili novim, samo je
jean moalitet, onosno još jean aspekt jenog te istog sebstva. Sebstvo je jedno. To si sebstvo ti jer ti
imaš preožbe o tome što si bio i što deš biti. Ali preožba nije sebstvo. Evo, saa, ok sjeiš prea
mnom, koje si sebstvo: staro ili novo?
P: To se dvoje sukobljava.
M: Kako može postojati sukob između onoga što jest i onoga što nije? Sukob je osobina starog sebstva.
Kad jednom izroni novo, starog više nema. Ne možeš govoriti a novo sebstvo i sukob postoje
istovremeno. Čak i napor koji ulažeš a bi postigao novo sebstvo dio je staroga. Kad god postoji sukob,
napor, borba, nastojanje, čežnja za promjenom, nema novog sebstva. U kojoj si se mjeri oslobodio
uobičajenih sklonosti a stvaraš i proužavaš sukobe?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarnost se ne može opisati 170
P: Ne mogu tvriti a sam postao sasvim rukčiji čovjek. Ali otkrio sam nove stvari o sebi, stanja koja nisu
slična onima koja sam poznavao osaa i zato osjedam a je opravano naz vati ih novima.
M: Staro je sebstvo tvoje sebstvo. Stanje koje proklija iznenada i bez uzroka nema na sebi nikakvu mrlju
sebstva. Možeš ga nazvati «bogom». Ono što nema ni klice ni korijena, ono što ne klija i ne raste, cvijet i
plo, ono što nastaje iznenaa i u svojoj punoj veličanstvenosti, tajanstveno i čuesno - to možeš nazvati
«bogom». On je u cijelosti neočekivan, a ipak neizbježan, neizmjerno blizak, a ipak najviše iznenađuje, s
one je strane svake nae, a ipak izvjestan. Zato što nema uzroka, ne ma ni bilo kakvih zapreka. On se
pokorava samo jenom zakonu, a to je zakon sloboe. Sve što porazumijeva kontinuitet, slije, razvoj o
jene razine o ruge ne može biti stvarno. U stvarnosti nema napreovanja, ona je konačna, savršena i
nije ni u kakvom onosu prema ičemu.
P: Kako je mogu postidi?
M: Ne možeš učiniti ništa a je postigneš, ali možeš izbjedi stvaranje zapreka. Promatraj svoj um, način na
koji nastaje, način na koji jeluje. Promatranjem uma otkrit deš sebe kao promatrača. Ka stojiš
nepokretan, naprosto promatrajudi, otkrivaš sebe kao svjetlost koja se nalazi iza promatrača. Izvor je
svjetlosti tama, a izvor znanja neznanost. Samo taj izvor jest. Vrati se u izvor i prebivaj u njemu. On nije na
nebu, ali ni u sveprožimajudem eteru. Bog je sve što je veličanstveno i čuesno. Ja sam ništa, nemam ništa
i ne mogu učiniti ništa. Pa ipak sve izlazi iz mene - izvor sam svega ja, ja sam ishoište svega.
Ka se u tebi rasprsne stvarnost, možeš to nazvati iskustvom Boga. lli, točnije rečeno, Bog oživljava
iskustvo tebe. Bog te spoznaje ka ti spoznaš sebe. Spoznaja stvarnosti nije posljeica procesa, to je
prasak. U svakom slučaju, ona se ogađa s one strane uma, ali ti možeš jeino obro upoznati svoj um. On
ti ne može pomodi, ali ka ga upoznaš modi deš ga spriječiti a te onemogudi u spoznaji vlastitog sebstva.
Moraš biti veoma buan jer u protivnom tvoj de te um varati u igri. To je slično promatranju lopova. O
njega ne tražiš ništa, ali mu ne želiš ni opustiti a te opljačka. Isto tako, svu pozornost usmjeravaš na um,
ne očekujudi ništa o njega.
Ili, uzmimo jean rugi primjer. Čovjek je buan ili spava. Nakon ana ispunjenog raom olazi san. Olazi
li čovjek na spavanje, ili to nesvjesnost, koja je osobina ubokog sna, olazi k njemu? rugim riječima,
čovjek se bui zato što je spavao. No, ne bui se u zaista buno stanje. U bunom stanju svijet izranja
zbog neznanja i uvodi pojedinca u stanje budnog sna. I spavanje i bud no stanje pogrešni su nazivi. Istina je
da svi samo sanjaju. Istinski budno stanje i istinsko spavanje poznaje jedino mudrac. Ljudi sanjaju da su
buni i sanjaju a spavaju. Tri stanja svijesti samo su tri različita oblika sanjanja . Oslobađajude je sve
smatrati snom. Sve ok snovima pripisuješ stvarnost, njihov si rob. Zamišljajudi a si rođen kao oređena
osoba, postaješ rob te osobe. Srž je ropstva zamišljati sebe kao proces, kao nekog tko ima prošlost i
buudnost, tko ima svoju životnu priču. Zapravo nemamo nikakvu priču, nismo proces, ne napreujemo,
ali ni ne nazadujemo. Stoga, oživljavaj sve kao san i omakni se o njega.
P: Kakvu korist mogu imati o toga što te slušam?

M: Ja te zovem a se vratiš samome sebi. Sve što tražim jest a pogleaš u sebe, prema sebi, unutar sebe.
P: S kojim ciljem?
M: Ti živiš, osjedaš i razmišljaš. Obradanjem pažnje na svoje življenje, osjedanje i razmišljanje osloboit deš
se svega toga i naidi sve to. Tvoja de se osobnost rastopiti i ostat de jeino svjeok. Nakon toga naidi deš
i svjeoka. Nemoj pitati kako se to ogađa. Samo traži u sebi.
P: U čemu je razlika između osobe i svjeoka?
M: I jeno i rugo stanje je svijesti. U prvome želiš i strahuješ, a u rugome nisi po utjecajem užitka i boli,
ogađaji te ne uznemiruju. Puštaš ih a se javljaju i nestaju.
P: Kako se pojedinac može učvrstiti u tom najvišem stanju, u stanju čistog svjeočenja?
M: Svijest ne blista sama o sebe. Ona blista o svjetlosti koja se nalazi iza nje. Ka spoznaš snovitu
osobinu svijesti, potraži svjetlost u kojoj se ona pojavljuje, svjetlost koja joj aje bitak. Onje deš nadi i
saržaj svijesti i svjesnost o njemu.
P: Ja znam i znam da znam.
M: Upravo tako, po uvjetom a je potonje znanje neuvjetovano i bezvremeno. Zaboravi ono što znaš, ali
pamti da ti jesi znalac. Uz to, nemoj cijelo vrijeme bi ti uronjen u svoja iskustva. Prisjedaj se neprestano a
si izna onoga koji ih oživljava, a nika nisi rođen, a si besmrtan. ok se bueš prisjedao toga, pomolit
de se vrlina čistog znanja, svjetlost neuvjetovane svi jesti.

P: U kojoj točki pojeinac oživljava iskustvo stvarnosti?
M: Iskustvo je promjena, ono dolazi i odlazi. Stvarnost nije događaj, ona se ne može iskusiti. Ona se čak ne
može percipirati na isti način na koji se percipira neki ogađaj. Očekuješ li a se oigra neki ogađaj, a se
stvarnost pojavi, čekat deš zauvijek, buudi a se stvarnost ni ne javlja ni ne nestaje. Ona se mora
percipirati, ali se ne smije očekivati. Za nju se ne možeš niti pripremiti, niti je možeš unaprije previjeti.
Ali sama čežnja i traganje za stvarnošdu jest kretanje, funkcioniranje i djelovanje stvarnosti. Jeino što
možeš učiniti jest shvatiti glavnu stvar, a to je a stvarnost nije ogađaj i a se ona ne ogađa. Sve ono što
se ogađa, što se javlja i nestaje, nije stvarnost. Promatraj ogađaj samo kao ogađaj, prolazno samo kao
prolazno, a iskustvo samo kao iskustvo i učinio si sve što možeš. Taa jesi izložen stvarnosti, nisi više
zaštiden o nje oklopom kao ka ogađaje i iskustva smatraš stvarnima. Ali čim se pojavi neka privlačnost
ili obojnost, znači da si ponovno navukao na sebe oklop.
P: Bi li rekao a se stvarnost prije izražava u jelovanju nego u znanju ili je to neka vrsta osjedaja?
M: Ni jelovanje, ni osjedaj, ni misao ne izražavaju stvarnost. Stvarnost se ne može izraziti ni na koji način.
Uvoiš vojnost onje gje joj nije mjesto. Jeino stvarnost jest, ničeg rugog nema. Ja nisam nijeno o
tri stanja svijesti - budno stanje, sanjanje i duboki san - niti sam ja u njima. Ka umrem, svijet de redi: «O,
Maharaj je mrtav!» Ali za mene su to s amo riječi bez saržaja, bez ikakvog značenja. Pri klanjanju pre
guruovim likom sve se oigrava kao a se on bui, kupa, jee, omara, olazi u šetnju, vrada iz šetnje,
blagoslivlja poklonike i odlazi na spavanje. O svemu se voi računa o najsitnijih e talja, a ipak cijelo
vrijeme u svemu tome postoji oređeni osjedaj nestvarnosti, Takav je slučaj i sa mnom. Sve se ogađa
onako kako se treba ogađati, pa ipak, ne ogađa se ništa. Čini m ono što izglea nužno, ali u isto vri jeme
znam a ništa nije nužno, a je cijeli život samo maštarija.
P: Zašto ona uopde živiš? Čemu sve to nepotrebno olaženje i olaženje, buđenje i spavanje, uzimanje
hrane i probavljanje?
M: Ništa ne činim ja, sve se naprosto ogađa. Ja ne očekujem, ne planiram, samo promatram kako se
ogađaji zbivaju, znajudi a su nestvarni.
P: Je li oduvijek bilo tako, od trenutka kad si postigao prosvjetljenje?
M: Tri stanja svijesti izmjenjuju se kao i obično - postoji budno stanje, spavanje, zatim ponovno dolazi
buđenje, ali to se ne ogađa meni, stanja se naprosto ogađaju. Meni se nikaa ne ogađa ništa. Postoji
nešto nepromjenjivo, nepomično, nepokretno, nalik stijeni, neosvojivo, čvrsta masa čistog bitka - svijesti -
blaženstva. Nika nisam izvan nje. Ništa me ne može izvudi oatle, ni velika patnja, ni velika nesreda.
P: Pa ipak, ti si svjestan!
M: I jesam i nisam. Postoji mir - ubok, bezgraničan, nepokolebljiv. ogađaji se bilježe u sjedanju, ali
nemaju nikakve važnosti. Gotovo a ih nisam ni svjestan.
P: Ako sam te dobro razumio, to stanje nije se pojavilo zahvalju judi nekom posebnom truu?
M: Nije se uopde pojavilo. Ono je bilo takvo - ouvijek. Nastupilo je otkride - i to se dogodilo iznenada. Kao
što prilikom rođenja iznenaa otkrivaš svijet, tako sam i ja iznenaa otkrio svoj stvarni bitak.
P: Je li on bio zastrt oblacima koje je tvoja sahana raspršila? Je li ti, nakon trenutka ka ti je tvoje istinsko
stanje postalo jasno, ono takvim i ostalo, ili se ponovno zamračilo? Je li tvoje stanje trajno ili se
povremeno prekida?
M: Potpuno je postojano. Neovisno o tome što činim, ono stoji poput stijene, nepomično. Ka se jenom
probuiš u stvarnosti, zauvijek ostaješ u njoj. ijete se ne vrada u mater nicu! To je jednostavno stanje,
manje o najmanjeg i vede o najvedeg. Ono je očito samo po sebi, a ipak ga je nemogude opisati.
P: Postoji li put do njega?
M: Sve može postati put o njega po uvjetom a si iskreno zainteresiran. Ved je i zbunjenost mojim
riječima te pokušaj a se shvati njihovo puno značenje sahana koja je sas vim dovoljna da probije zid.
Meni ništa ne zaaje poteškode. Ne pružam im otpor pa me zbog toga ni ne prate. Na tvojoj strani postoje
mnoge poteškode, na mojoj ih uopde nema. Prijeđi na moju stranu. Ti si sklon nevoljama, a ja sam otporan
na njih. Svašta se može ogoiti, ali ono što se traži iskreni je interes. Ozbiljnost može učiniti sve.
P: Mogu li ja prijedi na tvoju stranu?
M: Naravno! U potpunosti si sposoban za to. Samo budi iskren.
Prepoznati se može neznanje, ali ne i mudrost
Poklonik: Iz godine u goinu tvoje se učenje ne mijenja. Čini se a nema ničeg novog u onome što nam
govoriš.
Maharaj: U bolnici se liječe i oporavljaju bolesnici. Liječnički je pos tupak rutina u kojoj se malo toga
mijenja. Ali zdravlje nije nimalo jenolično. Moje učenje može biti rutina, ali njegov je plo za svakog
čovjeka nov.
P: Što je samoostvarenje? Tko je oslobođena osoba? Po čemu se može prepoznati murac?
M: Murost ne posjeuje neka posebna obilježja po kojima bi se mogla prepoznati. Prepoznati se može
samo neznanje, ali ne i murost. Murac ne tvri a je nešto posebno. Svi oni koji objavljuju vlastitu
veličinu i jeinstvenost nisu muraci. Oni neuobičajen stupanj razvoja svijesti brkaju s prosvjetljenjem.
Mudrac ne pokazuje sklonost da se proglasi mudracem. On se smatra savršeno normalnim bidem, vjernim
svojoj pravoj priroi. Proglasiti sebe sveprisutnim, sveznajudim i svemogudim božanstvom očiti je znak
neznanja.
P: Može li murac prenijeti svoje iskustvo neznalici? Može li se murost prenijeti s jene o sobe na drugu?
M: a, može. Riječi muraca imaju snagu a rasprše neznanje i tamu u umu. Nisu važne riječi, ved mod
koja se nalazi u njima.
P: Kakva je to mod?
M: To je mod uvjerenja utemeljena na osobnoj spoznaji, na vlas titom neposrednom iskustvu.
P: Neke oslobođene osobe tvre a se vrhunsko znanje mora stedi, a se ne može obiti o rugoga.
Učitelj može poučavati, ali učiti mora pojeinac sam.
M: To se svodi na isto.
P: Postoje mnogi koji su prakticirali jogu, a nisu postigli nikakav uspjeh. Što bi moglo biti uzrok tome?
M: Neki su ovisni o zanosima, u kojima se njihova svijest privremeno ukida. Nema li pune svjesnosti,
nikakav se napreak ne može postidi.
P: Mnogi prakticiraju stanja samadhija, u kojima je svjesnost veoma snažna. Ali ni oni ne postižu uspjeh.
M: Kakav uspjeh očekuješ? I zašto bi murost trebala biti posljeica nečega? Jena stvar ovoi o ruge,
ali murost nije ograničena uzrocima i posljeicama. Ona se nalazi s one strane uzročnosti. Murost je
prebivanje u sebstvu. Jogin spoznaje mnogo čuesnih stvari, ali vlastito sebstvo ostaje mu nepoznato.
Murac može izgleati i osjedati se sasvim obično, a a ipak olično poznaje sebstvo.
P: Postoje mnogi koji iskreno teže samospoznaji, ali postižu veoma skromne uspjehe. Što bi mogl o biti
uzrok tome?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prepoznati se može neznanje, ali ne i murost 174
M: Ne istražuju ovoljno izvor znanja, ne poznaju ovoljno svoje osjete, osjedaje i misli. To bi mogao biti
jean o uzroka ogađanja. A rugi uzrok jesu želje koje su još uvijek žive.
P: Usponi su i paovi u sahani neizbježni. Pa ipa k, ozbiljan duhovni tragalac naporno radi usprkos svemu
tome. Što murac može učiniti za takvog tragaoca?
M: Ako je tragalac zaista ozbiljan, može mu ati svjetlost. Svjet lost je dostupna svima i uvijek postoji, ali
tragalaca je malo. A među tim malim b rojem tragalaca veoma su rijetki oni koji su spremni. Zrelost srca i
uma prijeko je potrebna.
P: Jesi li ti postigao realizaciju zahvaljujudi vlastitim naporima ili milošdu svojeg gurua?
M: Njegovo je bilo učenje, a moje povjerenje. Pouzanje koje sam im ao u svojeg gurua potaklo me da
prihvatim njegove riječi kao istinite, a uboko zađem u njih i a ih zaživim, Na taj sam način shvatio tko
sam. Moj guru i njegove riječi nagnali su me a mu povjerujem, a povjerenje ih je učinilo plonima.
P: Ali može li guru uijeliti oslobođenje bez riječi, bez povjere nja, u jednom trenutku, bez ikakve
pripreme?
M: a, mogao bi ga, ali gje je takav koji bi ga mogao primiti? Viiš, ja sam bio toliko usklađen sa svojim
guruom, toliko sam mu vjerovao, u potpunosti, da je u meni bilo veoma malo otpora pa se sve dogodilo
lako i brzo. Ali nije svatko toliko sretan. Lijenost i nemir često nam stoje na putu i sve ok se te osobine ne
uvide i uklone napredak je spor. Svi oni koji se prosvijetle u trenutku, samo dodirom, pogledom ili mišlju
svojeg gurua postigli su zrelost koja je neophona za to. Ali takvih je veoma malo. Vedini je potrebno
oređeno vrijeme a sazru. Sahana je ubrzano sazrijevanje.
P: Što nekoga čini zrelim? Koji je glavni čimbenik zrenja?
M: Ozbiljnost, naravno. Osim toga, pojeinac mora izgarati o želje za prosvjetljenjem. Konačno,
oslobođena je osoba najozbiljnija na svijetu. Što go ona čini, čini to u potpunosti, bez ikakvih ograničenja
i zarški. Iskrenost de te ovesti o stvarnosti.
P: Voliš li ti svijet?
M: Ka si povrijeđen, plačeš. Zašto? Zato što voliš sebe. Nemoj zaustavljati bujicu svoje ljubavi
ograničavajudi je na jeno tijelo. Neka slobono teče. Taa de ona postati ljubav prema svima. Ka se
obace sva lažna poistovjedivanja, ono što osta je jest sveobuhvatna ljubav. Oslobodi se svih ideja o sebi,
čak i ieje a si Bog. Nijena samoefinicija nije valjana.
P: Umoran sam o svih obedanja, o sahana koje mi ouzi maju sve vrijeme i energiju, a ne donose
nikakav uspjeh. Želim stvarnost saa i ovdje. Mogu li je dobiti?
M: Naravno a možeš, po uvjetom a ti je zaista svega osta, uključujudi i sve tvoje sahane. Ka ne
zahtijevaš ništa o svijeta, pa čak ni o Boga, ka ne želiš ništa, ne tražiš ništa, ne očekuješ ništa, taa de
vrhovno stan je samo odi k tebi, nepozvano i neočekivano!
P: Ako je netko zaokupljen obiteljskim životom i svjetovnim stvarima, a obavlja sahanu točno onako kako
propisuju sveti tekstovi, hode li imati uspjeha?
M: Imat de uspjeha, ali bit de obavijen njime kao čahurom.
P: Toliko mnogo svetaca tvri a postižeš oslobođenje ka si zreo i spreman. Njihove su riječi moža
istinite, ali od njih nema velike koristi. Mora postojati neki put, neovisan o zrenju koje iziskuje vrijeme i
sadhani koja iziskuje napor.
M: Nemoj to nazivati putem. To je više neka vrsta vještine, ali čak ni to. Bui otvoren i miran, to je sve.
Ono što tražiš veoma ti je blizu, tako a se ni ne može govoriti o putu.
P: Na svijetu postoji toliko mnogo neznalica, a svega nekolicina muraca. Što je u zrok tome?
M: Nemoj se brinuti zbog rugih, pobrini se za sebe. Ti znaš a jesi. Nemoj se opteredivati imenima, samo
bui. Svako ime i lik koje si priaješ zamračuje tvoju stvarnu prirou.
P: Zašto traganje treba prestati a bi se postiglo samoostvarenje?
M: Želja za istinom najuzvišenija je o svih želja, pa ipak, to je još uvijek želja. Sve se želje moraju obaciti
a bi stvarnost mogla biti. Prisjedaj se a jesi! To je tvoj rani kapital. Obrdi ga i ostvarit deš veliki profit.
P: Čemu uopde tragati za prosvjetljenjem?
M: Život je neprestano traganje, to se ne može spriječiti. Ka sve traganje iščezne, to je vrhovno stanje.
P: Zašto vrhovno stanje olazi i olazi?
M: Ono niti dolazi niti odlazi. Ono jest.
P: Govoriš li ti na temelju vlastitog iskustva?
M: Naravno. To je bezvremeno stanje, uvijek prisutno.
P: Meni ono olazi i olazi. Ko tebe nije tako. Zašto postoji ta razlika?
M: Moža je to zbog toga što ja nemam želja ili što ti ne želiš vrhovno stanje ovoljno snažno. Moraš biti
očajan ka tvoj um nije u dodiru s njim.
P: Cijeli sam se život truio, a postigao sam tako malo. Čitao sam, slušao - sve uzalud ...
M: Slušanje i čitanje postalo ti je navika.
P: I od toga sam odustao, trenutačno ništa ne čitam.
M: Ono što si obacio više nije važno. Što još nisi obacio? Otkrij što je to , a zatim i to odbaci! Sadhana je
traganje za onim što još trebaš obaciti. Isprazni se potpuno.
P: Kako bi neznalica mogao željeti murost? Moramo poznavati objekt želje a bismo ga mogli željeti.
Buudi a nam je vrhovno stanje nepoznato, kako a ga želimo?
M: Čovjek prirono sazrijeva i postaje spreman za oslobođe nje.
P: Ali što je glavni čimbenik sazrijevanja?
M: Prisjedanje na sebstvo, onosno svijest o tome a «ja jesam» utječe na to a čovjek temeljit o i brzo
sazrijeva. Odbaci sve ideje o sebi i jednostavno budi.
P: Umoran sam o svih puteva i načina , vještina i smicalica, od cijele te mentalne akrobatike. Postoji li
način a se stvarnost percipira neposreno, i to istog trena?
M: Prestani koristiti svoj um i promatraj što se ogađa. Čini tu jenu jeinu stvar temeljito. To je sve.
P: Ka sam bio mlađi imao sam neobično iskustvo koje je krat ko trajalo, ali sam ga zauvijek zapamtio. Bio
sam ništa, jednostavno ništa, a ipak potpuno svjestan. Ali opas nost i jest u tome što čovjek ima želju a se
u sjedanju ponovno vrada na trenutke koji su prošli.
M: Sve je to zamišljanje. U svjetlosti svijesti ogađaju se različite stvari, ali nijednoj od njih ne treba
priavati posebnu važnost. Vijeti cvijet jenako je čuesno kao i imati viziju Boga. Neka se ogađa i jeno
i rugo. Ali zašto se prisjedati toga pa time sjedanje pretvarati u problem? Bui obrohotan prema svemu.
Nemoj ono što ti se ogađa ijeliti na uzvišeno i bezvrijeno, unutarnje i vanjsko, vječ no i prolazno.
Uzigni se izna svega toga, vrati se u izvor, uđi u sebstvo koje je uvijek isto, neovisno o tome što se
ogađa. Tvoja slabost proizlazi iz uvjerenja a si rođen u svijetu. U stvarnosti, svijet se uvijek nanovo
stvara u tebi, a stvaraš ga ti sam. Gleaj na sve kao na ono što izranja iz svjetlosti koja je izvor tvog
vlastitog bitka. Otkrit deš a se u toj svjetlosti nalazi ljubav i bezgranična energija.
P: Ako sam ja ta svjetlost, zašto to ne mogu spoznati?
M: Da bi to spoznao, potreban ti je um koji spoznaje, um koji je u stanju spoznavati. Ali tvoj je um uvijek u
pokretu, nika nije miran i nika u potpunosti ne oražava istinu. Kako možeš vijeti mjesec u svoj
njegovoj veličanstvenosti ako ti je oko za strto mrenom?
P: Možemo Ii redi a sunce ouše jest uzrok sjene, ali a ga čovjek ne može vijeti u sjeni, ved se mora
okrenuti oko svoje osi?
M: Opet uvoiš trojnost sunca, tijela i sjene. U stvarnosti nema takve pojele. Ono o čemu govorim nema
ničeg zajeničkog s vojnostima i trojnostima. Nemoj umovati i verbalizirati. Samo promatraj i budi.
P: Moram li promatrati da bih mogao biti?
M: Promatraj to što jesi. Nemoj ispitivati ruge, nemoj im opuštati a ti govore o tebi. Okreni se unutra i
promatraj. To je sve što ti učitelj može redi. Nema potrebe a obilaziš različite učitelje. Ista je voa u
svakom zencu. Uzmi je iz onog koji ti je najbliži. U mom slučaju, voa je u meni, a ja sam voa.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prepoznati se može neznanje, ali ne i mudrost 177
"Jesamstvo" je Istina, a sve drugo je zaključak
Maharaj: Nastaje li onaj koji percipira svijet prije svijeta ili zajedno s njim?
Poklonik: Kakvo čuno pitanje! Zašto postavljaš takva pita nja?
M: Sve ok ne saznaš točan ogovor na to pitanje, nedeš pronadi mir.
P: Ka se ujutro probuim, svijet ved postoji i čeka me. Svakako, svijet je nast ao prije mene. I ja sam
nastao, ali mnogo kasnije, najranije kad sam se rodio. Tijelo je posrednik izmedu mene i svijeta. Da nema
tijela, ne bi bilo ni mene ni svijeta.
M: Tijelo se pojavljuje u tvome umu, a tvoj je um saržaj tvoje svijesti. Ti si nepomični svjeok rijeke
svjesnosti koja se vječno mijenja, ali pritom ni na koji način ne mijenja tebe. Tvoja je ne promjenjivost tako
očita a je ni ne primjeduješ. obro pogleaj u sebe i sva de se pogrešna razumijevanja i koncepcije rasto -
piti. Kao što najmanji voeni organizmi žive u voi i ne mogu opstati bez nje, tako i cijeli univerzum živi u
tebi i bez tebe ne može postojati.

P: Mi ga zovemo Bog.
M: Bog je samo ideja u tvome umu. Činjenica si ti. Jeina činjenica koju sigurno znaš jest: «Ovje i saa j a
jesam.» Ukloni «ovje» i «saa» i ostat de «ja jesam», a ono je neosvojivo. Riječ postoji u sjedanju, sjedanje
ulazi u svjesnost, svjesnost postoji u svijesti, a svijest je odraz svjetlosti na vodama postojanja.
P: Ipak ne mogu razumjeti kako svijet može biti u meni ka je toliko očito nešto sasvim suprotno, naime a
sam ja u svijetu.
M: Čak su i tvrnje «ja sam svijet» i «svijet sam ja» izraz nezna nja. Ali, kad imamo na umu istovjetnost
sebe i svijeta te je vlastitim životom potvrđujemo, iz nas izrasta mod koja uništava neznanje i potpuno ga
sagorijeva.
P: Je li svjedok neznanja odvojen od neznanja? Nije li i tvrdnja «ja sam neznalica» izraz neznanja?
M: Naravno, sve što mogu istinski tvriti jest «ja jesam», sve ostalo je zaključak. Ali zaključak j e postao
navika. Uništi sve navike razmišljanja i promatranja. Osjedaj «ja jesam» očitovanje je ubljeg uzroka koji
možeš zvati sebstvo, Bog, Stvarnost ili bilo kojim rugim imenom. Osjedaj «ja jesam» jest u svijetu, ali to je
ključ kojim se otvaraju vrata koja izvoe iz svijeta. Mjesec koji pleše na voi može se vijeti u voi, ali
uzrok je tome mjesec na nebu, a ne voda.
P: Još uvijek ne mogu razumjeti ono najvažnije. Priznajem a je svijet u kojem živim, u kojem se kredem i u
kojem postojim moja vlastita tvorevina, projekcija i zamišljanje neznanog svi jeta, svijeta kakav stvarno jest,
svijeta koji je građen o «apsolutne tvari», što go ta tvar bila. Svijet koji je moja tvorevina moža je
sasvim rukčiji o prvobitnog, stvarnog svijeta, kao što je filmsko platno sasvim različito o slika koje se
projiciraju na nj. Unatoč tome, taj apsolutni svijet postoji sasvim neovisno o meni.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | "Jesamstvo" je Istina, a sve rugo je zaključak 178
M: Upravo tako, svijet apsolutne Stvarnosti na koji je tvoj um projicirao svijet relativne nestvarnosti ne
ovisi o tebi i to zbog veoma jednostavnog razloga, a to si ti sam.
P: Ne postoji li kontradikcija u tim pojmovima? Kako neovisnost može okazati istovjetnost?
M: Ispitaj kretanje promjene i razumjet deš. Za ono što se može mijenjati ok se ti ne mijenjaš može se redi
da je neovisno o tebi. Ali ono što je nepromjenjivo mora biti jeno sa svim ostalim što je nepromjenjivo, i
to zato što vojnost porazumijeva međujelovanje, a međujelovanje znači promjenu. rugim riječima,
apsolutno materijalno i apsolutno duhovno, potpun o objektivno i potpuno subjektivno u svom saržaju i
svojoj biti moraju biti istovjetni.
P: Kao i u trodimenzionalnim slikama, svjetlost oblikuje vlastito filmsko platno.
M: Možeš upotrijebiti bilo kakvu usporebu. Glavna stvar koju trebaš shvatiti jest činjenica a si na svoje
sebstvo projicirao svi jet vlastitih zamišljanja koji se temelji na sjedanjima, željama i strahovima te a si u
njemu samog sebe i zatočio. Prekini tu čaroliju i bui sloboan.
P: Kako se prekia čarolija?
M: Traži svoju neovisnost u mišljenju i jelovanju. Naposljetku, sve ovisi o tvojoj vjeri u sebe, o uvjerenju
a je ono što viiš i čuješ, misliš i osjedaš stvarno. Zašto ne bi oveo u pitanje vlastita uvjerenja? Nema
sumnje, na platnu svoje svijesti naslikao si svijet i to je u cijelosti tvoj privatni svijet. Jeino osjedaj «ja
jesam», iako jest u svijetu, nije o svijeta. Nikakvim naporima logike ili zamišljanja ne možeš promijeniti
«ja jesam» u «ja nisam». Samim nijekanjem svojeg postojanja upravo ga okazuješ. Ka jenom shvatiš a
je svijet tvoja vlastita projekcija, postat deš sloboan. Ne trebaš se oslobađati svijeta koji ne postoji nigje
rugje osim u tvom zamišljanju! Kakva go a je slika, lijepa ili ružna, naslikao si je sam i nisi ograničen
njome. Shvati da nema nikog tko ti je namede, ved a ona postoji zbog navike a ono što je zamišljeno
smatraš stvarnim. Gleaj na zamišljeno kao na zamišljeno i osloboi se straha.
Kao što se boje na ovom tepihu mogu vijeti zahvaljujudi svjet losti, a svjetlost nije boja, tako se i svijet
može vijeti zahvaljujudi tebi koji si njegov uzrok, ali ti nisi svijet.
Ono što stvara i oržava svijet možeš nazvati Bogom ili provinošdu, ali konačni okaz a Bog postoji jesi ti
sam, a ne netko ili nešto oko tebe. Jer, a bi se postavilo bilo kakvo pitanje o Bogu, moraš postojati ti koji
deš ga postaviti.
P: Bog je iskustvo u vremenu, ali onaj koji oživljava iskustvo bezvremen je.
M: Čak je i on o sporene važnosti. Najvažnije je bezgranično širenje svijesti, vječna mogudnost,
neizmjerni potencijal svega što je bilo, što jest i što de biti. Ka promatraš nešto, viiš ono krajnje, ali
zamišljaš a viiš oblak ili rvo.
Nauči gleati bez zamišljanja i slušati bez iskrivljavanja. To je sve. Prestani priavati imena i oblike onome
što je suštinski bez imena i oblika. Shvati a je svaki način percepcije subjektivan, a ono što viimo ili
čujemo,oirnemo ili pomirišemo, osjetimo ili po mislimo, sve očekivano ili zamišljeno postoji samo u umu,
ali a nije stvarno, i iskusit deš mir i slobou od straha.
Čak je i osjedaj «ja jesam» sastavljen o čiste svjetlosti i osjedaja postojanja. «Ja» postoji čak i bez «jesam».
Dakle, čista svjetlost postoji neovisno o tome kažeš li ili ne kažeš «ja». Postani svjestan te čiste svjetlosti i
nika je više nedeš izgubiti. Bitak postojanja, svjesnost svijesti, interes u svakom iskustvu ne mogu se
opisati, iako su savršeno pristupačni buudi a ne postoji ništa rugo.
P: Ti o stvarnosti govoriš neposreno - kao o sveprožimajudoj, sveprisutnoj, vječnoj, sveznajudoj, kao o

prvobitnom uzroku koji sve pokrede. Postoje učitelji koji uopde ne žele raspravljati o njoj. Oni tvre a se
stvarnost nalazi onkraj uma, a sve rasprave o njoj oigravaju se unutar poručja uma koji je om nestvar -
nog. Njihov je pristup nijekanje. Oni točno oređuju ono što je nestvarno pa , nailazedi ga na taj način,
stižu o stvarnog.
M: Razlika postoji samo u riječima. Naposljetku, kad govorim o stvarnosti, i ja je opisujem kao nešto što
nije nestvarno, što je bez prostora , vremena i uzroka, bez početka i kraja. To se svoi na isto. okle go
nešto voi o prosvjetljenje, riječi nisu važne. Je li važno guraš li ili vučeš kolica okle go se ona kredu? U
jenom deš trenutku moža osjedati a te privlači stvarnost, a u rugom a te obija nes tvarnost. To su
samo raspoloženja koja se izmjenjuju, a oba su potrebna kako bi se postigla savršena sloboa. Možeš idi
jenim ili rugim putem po uvjetom a je to pravi put u oređenom trenutku. Samo ii naprije punim
srcem, ne gubedi vrijeme na sumnju i oklijevanje. Mnogo je različitih vrsta hrane potrebno a bi ijete
oraslo. Ali sam čin hranjenja uvijek je isti. Teoretski, svi su pristupi obri. U praksi, i u oređenom
trenutku, kredeš se samo jenim putem. Prije ili kasnije sasvim sigurno deš otkriti a onaj tko zaista želi
nadi istinu mora kopati samo na jenom mjestu - u sebi.
Ni tijelo ni um ne mogu ti ati ono što tražiš, a to je prebivanje u sebstvu i poznavanje sebstva, onosno
veliki mir koji s time dolazi.
P: Zacijelo u svakom pristupu postoji nešto valjano i rago cjeno.
M: U svakom slučaju osnovna je vrijenost u tome a se ko tebe pojavi potreba za traganjem u sebi.
Moža se igraš različitim pristupima zato što se opireš ulasku u sebe, što je uzrokovano strahom a deš
morati odbaciti iluziju kako si nešto ili netko poseban. a bi našao vou, ne kopaš male rupe posvua
uokolo, ved bušiš uboko samo na jenom mjestu. Slično tome, a bi našao sebstvo, moraš istraživati
sebe. Ka spoznaš a si svjetlost svijeta, spoznat deš također a si njegova ljubav, odnosno da je znati isto
što i ljubiti, a ljubiti isto što i znati.
O svih naklonosti najvažnija je ljubav prema sebstvu. Ljubav prema svijetu samo je oraz tvoje ljubavi
prema sebstvu, zato što je svijet tvoja vlastita tvorevina. Ljubav su i svjetlost neosobni, ali oražavaju se u
tvome umu kao spoznavanje i želja a ti bue obro. Uvijek smo prijateljski raspoloženi prema sebi, ali
nismo uvijek mudri. Jogin je osoba čija se ljubav uružila s murošdu.
Ono što dolazi i odlazi ne postoji
Poklonik: ošao sam ovamo kako bih neko vrijeme proveo s tobom. Raije bih bio u tišini nego slušao.
Riječima se veoma malo može izraziti, mnogo se više može prenijeti šutnjom.
Maharaj: Najprije olaze riječi, a ona šutnja. Čovjek mora sazreti za nju.
P: Mogu li ja živjeti u šutnji?

M: Nesebičan ra voi o šutnje jer ka nesebično raiš ne moraš tražiti pomod. Buudi a si ravnoušan
prema rezultatima svog raa, spreman si raiti s pomodu najnepogonijih srestava. Ne brine te jesi li
dovoljno nadaren ili ogovarajude osposobljen. Ne tražiš o rugih ni priznanje ni pomod, ved samo činiš
ono što se treba činiti prepuštajudi uspjeh i neuspjeh neznanom. Buudi a je sve uzrokovano bezbrojnim
činiteljima, znaš a je tvoj osobni napor samo jean o njih. Pa ipak, mod čovjekova uma i srca toliko je
čarobna a se ogađa i ono najnevjerojatnije ka se ujeine njegova volja i ljubav.
P: Zašto je loše moliti za pomod ako je neki posao vrijean toga?
M: Zašto je uopde potrebno moliti za pomod? To samo oaje slabost i zabrinutost. Radi svoj posao i
univerzum de raiti s tobom. Naposljetku, i sama ieja ispravnog jelovanja olazi o neznanog. Zato sve
rezultate prepusti njemu i samo obavljaj nužne ranje. Ti si tek jena o karika u ugom lancu uzroka.
Načelno, sve se ogađa jeino u umu. Ka nešto raiš punim srcem i postojano, to se ogađa zato što je
funkcija uma uzrokovati a se nešto ogoi. Zapravo ništa ne manjka i ništa nije potrebno. Cjelokupni ra
ovija se samo na površini, a u ubinama vlaa savršen mir. Svi tvoji problemi nastaju zato što si efinirao i
time ograničio sebe. Ka ne misliš a si ovo ili ono, svi sukobi nestaju. Bilo kakav pokušaj rješavanja
vlastitih problema mora propasti jer ono što je uzrokovano željom može se uništiti samo ka se želje
osloboiš. Zatvorio si se u vrijeme i prostor, stisnuo si se u raspon jenog ljuskog životnog vijeka i obima
tijela te tako stvorio bezbrojna sukobljavanja između života i smrti, užitka i boli, nae i straha. Ne možeš se
osloboditi problema ako ne obaciš sve iluzije.
P: Osoba je prirono ograničena.
M: Osoba uopde ne postoji. Postoje samo sputavanja i ograničenja. Osobu efinira njihov konačni zbroj.
Misliš a poznaješ sebe ka znaš što si, ali nika ne znaš tko si. Samo se čini a osoba postoji, kao što se
samo čini a prostor unutar neke posue ima njezin oblik, obujam i miris. Shvati a nisi ono što vjeruješ a
jesi. Svim snagama koje ti stoje na raspolaganju bori se protiv ieje a si netko koga se može imenovati i
opisati. To se ne može učiniti. Nemoj razmišljati o sebi u pojmovima ovoga ili onoga. rugi izlaz iz ove
patnje koju si sam stvorio jer si slijepo prihvadao, a nisi istraživao, ne postoji. Patnja je poziv na
samoispitivanje. Svaka bol zahtijeva istraživanje. Ne bui li jen kada treba razmišljati.
P: Djelovanje je bit stvarnosti. Nema nikakve vrline u nedjelovanju. Usporeo s razmišljanjem nešto se
mora i raditi.
M: Teško je raiti u svijetu, ali aleko je teže suzržavati se o posla koji nije nužan.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ono što olazi i olazi ne postoji 181
P: Za osobu poput mene to se čini nemogudim.
M: Što ti znaš o sebi? U stvarnosti možeš biti samo ono što ved jesi, a kao ono što nisi možeš se samo
pričinjavati. Nika se nisi ualjio o svojeg savršenstva. Sve ieje o samopoboljšanju prestavljaju ogovor
i verbalnu tvorevinu. Kao što sunce ne poznaje tamu, tako i sebstvo ne poznaje nesebstvo. Um je taj koji
spoznavaj udi rugo i sam postaje rugo. Pa ipak, ni um nije ništa rugo oli sebstvo. Sebstvo može postati
nešto rugo, može postati nesebstvo, a ipak ostati sebstvo. Sve je ostalo pretpostavka. Kao što oblak
zatamnjuje sunce, a a pritom ni na koji način ne utječe na nj, tako i pretpostavka zatamnjuje stvarnost, ali
je pritom ne uništava. Smiješna je i sama ieja a se stvarnost može uništiti. Onaj koji uništava uvijek je
stvarniji o onog što je uništeno. Stvarnost je vrhovni razaratelj. Svaka ovojenost, svaki oblik otuđenja i
oalečenosti lažni su. Sve je jeno - to je krajnje rješenje svakog sukoba.
P: Kako je mogude a, unatoč tolikim učenjima i pomodi sa strane, mi ne napredujemo?
M: Sve ok zamišljamo a smo ovojene osobe, a smo u pot punosti odvojeni jedni od drugih, ne
možemo shvatiti stvarnost, koja je u svojoj biti neosobna. Najprije moramo spoznati sebe kao svjedoka,
kao neimenzionalno i bezvremeno sreište promatranja, a nakon toga spoznat demo sebe kao
bezgranični ocean čiste svijesti, koji je i um i materija, a istovremeno onkraj obojeg.
P: Što go a uistinu jesam, ipak oživljavam sebe kao malu i ovojenu osobu, jenu o mnogih nalik
meni.
M: Tvoj se osjedaj osobnosti javlja zbog iluzije prostora i vremena. Zamišljaš a se nalaziš na oređenom
mjestu i a zauzimaš oređeni obujam. Tvoja osobnost nastaje zbog toga što se poistovjeduješ s tijelom.
Tvoje misli i osjedaji olaze u slijeu i traju u vremenu te zbog toga, a zahvaljujudi sjedanju, zamišljaš sebe
kao nekoga tko je trajan, ok vrijeme i prostor postoje zapravo u tebi, a ne ti u njima. Oni su samo načini
percipiranja, ali ne i jeini. Vrijeme i prostor nalik su riječima ispisanim na papiru. Papir je stvaran, riječi su
samo stvar dogovora. Koliko ti je godina?
P: Četreset osam!
M: Zašto tvriš a imaš četreset osam goina? Zašto govoriš «ja sa m ovdje»? Uzrok su tome verbalne
navike nastale na temelju pretpostavki. Um stvara vrijeme i prostor, a svoje vlastite tvorevine oživljava
kao stvarnost. Sve je saa i ovje, ali mi to ne viimo. Uistinu, sve je u meni i sve postoji zahvaljujudi meni.
Nama ničeg rugog. Sama ieja o «rugom» prestavlja katastrofu i veliku nesredu.
P: Što je uzrok poistovjedivanja s osobom, onosno ograničavanja sebstva na vrijeme i prostor?
M: Ono što ne postoji ne može imati uzrok. Ovojena osoba uopde ne postoji. Čak i ako krenemo o
empirijskog stajališta, očigleno je a je sve uzrok svemu, a je sve takvo kakvo jest zato što je cijeli
univerzum takav kakav jest.
P: Pa ipak, osobnost mora imati neki uzrok.
M: Kako nastaje osobnost? Ona nastaje zahvaljujudi sjedanju, onosno poistovjedivanjem saašnjosti s
prošlošdu i njezinim projiciranjem na buudnost. Misli o seb i kao o nekome tko postoji trenutno, bez
prošlosti i buudnosti i tvoja de osobnost nestati.
P: Nede li ostati osjedaj «ja jesam»?
M: Riječ «ostati» ne može se primijeniti na to. Osjedaj «ja jesam» uvijek je nov. Ne moraš se sjedati a bi
postojao. Zapravo, činjenica je a, želiš li išta iskusiti, u tebi mora postojati osjedaj bitka. U saašnjosti se
tvoj bitak miješa s iskustvom. Sve što trebaš jest rasplesti bitak iz mreže iskustava. Ka jenom spoznaš
čisti bitak, ka shvatiš a nisi ni ovo ni ono, modi deš ga razaznavati među iskustvima, a imena i oblici nede
te više zavoiti na pogrešan put.
Ograničavanje sebstva sama je bit osobnosti.
P: Kako mogu postati univerzalan?
M: Ali ti ved jesi univerzalan. Ne trebaš i ne možeš postati ono što ved jesi. Samo prestani zamišljati sebe
kao pojeinačnu osobu. Ono što olazi i olazi ne postoji, ved svoju pojavu uguje stvarnosti. Ti znaš a
postoji svijet, ali zna li svijet a postojiš ti? Sve znanje proizlazi iz tebe, kao i sve postojanje i sva raost.
Spoznaj a si ti vječni izvor i prihvati sve kao a je tvoje. Takvo je prihvadanje istinska ljubav.
P: Sve što kažeš veoma lijepo zvuči, ali kako se to može pretvoriti u način života?
M: Nika nisi ni olazio o kude, a pitaš me kako a se vratiš. Osloboi se pogrešnih ieja, to je sve. No,
nikamo te nede ovesti ni skupljanje ispravnih ieja. Samo prestani zamišljati.

P: To nije stvar postignuda, ved razumijevanja.
M: Ne pokušavaj razumjeti! ovoljno je a ne razumiješ pogrešno. Nemoj se oslanjati na um kako bi

postigao oslobođenje. Upravo te je on oveo u ropstvo. U potpunosti se izigni izna uma.
Ono što nika nije započelo ne može imati uzrok. Nisi ti najprije znao što si pa to poslije zaboravio. Ka
jenom znaš, ne možeš zaboraviti. Neznanje nema početka, ali može imati kraj. Ispitaj tko je neznalica i
neznanje de se raspršiti kao san. Svijet je pun kontraikcija, zbog toga tražiš skla i mir. No, oni se ne mogu
nadi u svijetu jer je svijet ijete kaosa. a bi našao re, moraš ga potražiti u sebi. S vijet nastaje jedino kad
se rađaš u tijelu. a nema tijela, ne bi bilo ni svijeta. Najprije ispitaj jesi li tijelo. Razumijevanje svijeta odi
de kasnije.
P: Ono što kažeš zvuči uvjerljivo, ali o kakve je sve to koristi pojeinačnoj osobi koja sebe pozna je kao
nekoga tko živi II svijetu i zahvaljujudi svijetu?
M: Milijuni jeu kruh, ali malo njih zna sve o brašnu. No, samo oni koji to znaju mogu poboljšati kruh.
Slično tomu, samo oni koji poznaju sebstvo, koji su vijeli ono što je s one str ane svijeta mogu svijet
poboljšati. Vrijenost koju imaju za pojeinačne osobe bezgranična je jer su oni njihova jeina naa u
spas. Ono što je u svijetu ne može spasiti svijet. Želiš li uistinu pomodi svijetu, moraš izadi iz njega.
P: Ali može li se izadi iz svijeta?

M: Tko je rođen prije: ti ili svijet? Sve ok svijet stavljaš na prvo mjesto, ograničen si njime. Ka jenom
spoznaš, bez imalo sumnje, a je svijet u tebi, a ne ti u njemu, bit deš izvan svijeta. Naravno, tvoje de tijelo
ostati u svijetu, ali ti nedeš biti zaveen time. Svi sveti spisi kažu a je stvoritelj svijeta postojao prije svi -
jeta. Tko poznaje stvoritelja? Jedino onaj koji je bio prije njega, a to je tvoj stvarni bitak, izvor svih svjetova
sa svim njihovim stvoriteljima.
P: Sve što kažeš ima zajeničku osnovu koja počiva na pretpostavci a je svijet moja projekcija. Ti priznaješ
a govoriš o svom osobnom, subjektivnom svijetu koji ti je an kroz vlastita osjetila i um. U tom smislu
svatko o nas živi u svijetu svojih projekcija. Naši osobni svjetovi jeva se otiču, a izranjaju i uranjaju u
osjedaj «ja jesam», koji je njihovo sreište. Ali, sasvim sigurno, u pozaini svih njih mora postojati jean
zajenički objektivni svijet. Svi ti osobni svjetovi samo su njegove sjene. Niječeš li ti postojan je jednog
takvog objektivnog svijeta koji je zajenički svima?
M: Stvarnost nije ni subjektivna ni objektivna, ni um ni materija, ni vrijeme ni prostor. Takve podjele
trebaju nekoga kome de se ogađati, neko svjesno ovojeno sreište. Ali stvarnost je sve i ništa,
sveukupnost i dio, punina i praznina. Ona je potpuno nepromjenjiva i apsolutno paradoksalna. O njoj ne
možeš govoriti, u njoj možeš samo izgubiti sebe. Ka niječeš postojanje svega, olaziš o ostatka koji se ne
može zanijekati. Svaki razgovor o murosti znak je neznanja. Um zamišlja a ne zna i a spoznaje.
Stvarnost ne zna ništa o tim iskrivljenjima. Čak je i ieja o Bogu kao stvoritelju lažna. ugujem li ja svoj
bitak bilo kojem rugom bitku? Zato što ja jesam, sve ostalo jest.
P: Kako je to mogude? ijete olazi na svijet, a ne rađa se svijet u jetetu. Svijet je star, a ijete je novo.
M: ijete olazi u tvoj svijet. No jesi Ii ti ošao na svoj svijet ili se tvoj svijet pojavio tebi? Roiti se znači
stvoriti svijet oko sebe kao sreišta. A jesi li ikada stvorio samog sebe? Je li te itko stvorio? Svatko stvara
svijet za sebe i živi u njemu, zatočen vlastitim neznanjem. Sve što trebamo učiniti jest zanijekati stvarnost
vlastitom zatvoru.
P: Kao što buno stanje u obliku klice postoji tijekom spavanja, tako i svijet koji dijete stvara prilikom
rođenja postoji prije njegova rođenja. Gje je ta klica?
M: Onje gje je i svjeok rođenja i smrti, koji se sam nikaa ne rađa i ne umire. Samo je on klica kreacije,
ali i njezin ostatak. Ne traži o uma a potvri ono što se nalazi onkraj njega. Neposreno iskustvo jeina
je valjana potvrda.
Svijest o bitku jest blaženstvo
Poklonik: Po zanimanju sam liječnik. Počeo sam s kirurgijom i nastavio s psihijatrijom, a uz to sam napisao i
nekoliko knjiga o mentalnom zravlju i iscjeljivanju vjerom. ošao sam k tebi kako bih naučio zakone
duhovnog zdravlja.
Maharaja: Ka pokušavaš izliječiti pacijenta, što zapravo pokušavaš izliječiti? Što je lijek? Ka možeš tvriti
a je čovjek izliječen?
P: Nastojim izliječiti tijelo, a istovremeno i poboljšati pove zanost tijela i uma. Uz to, nastojim popraviti i
um.
M: Jesi li istraživao vezu između tijela i uma? U kojoj se točki oiruju?
P: Između tijela i uvijek prisutne svijesti nalazi se um.
M: Nije li tijelo sastavljeno o hrane? Može li um postojati bez hrane?
P: Tijelo se izgrađuje i oržava hranom. Ka nema hrane i um obično postaje slab. Ali um nije sastavljen
isključivo o hrane. Postoji preobražavajudi čimbenik koji u tijelu stvara um. Kakav je to čimbenik?
M: Kao što rvo stvara vatru koja nije rvo, tako i tijelo stvara um koji nije tijelo. Ali kome se pojavljuje taj
um? Tko je taj koji percipira misli i osjedaje koje možemo nazvati umom? Postoji rvo, postoji vatra i
postoji onaj tko uživa u vatri. Tko uživa u umu? Je li onaj tko uživa u njemu jenako tako proizvo hrane ili
je nezavisan od nje?
P: On je nezavisan od hrane.
M: Kako to znaš? Moraš govoriti na temelju vlastitog iskustva. Ti nisi ni tijelo ni um, tako bar tvriš. Kako to
znaš?
P: Uistinu, ne znam. Samo pretpostavljam da je tako.
M: Istina je vječna. Stvarnost je nepromjenjiva. Ono što se mijenja nije stvarno, a ono što je stvarno ne
mijenja se. No, što se to u tebi ne mijenja? Sve ok postoji hrana, postoji tijelo i um. Ka se pres tanemo
hraniti, tijelo umire, a um se raspaa. Ali, nestaje li taa i promatrač?
P: Pretpostavljam da ne nestaje, ali nemam dokaza da je tako.
M: Ti si okaz. Nemaš i ne možeš ni imati nikakav rugi okaz. Ti si sebstvo, ti poznaješ sebstvo, ti voliš
sebstvo. Um sve čini iz ljubavi prema vlastitom sebstvu. Istinska priroa sebstva jest ljubav. Ono je voljena,
voli i vrijeno je voljenja. Sebstvo je ono što tijelo i um čini tako zanimljivima, tako iznimno ragima.
Pažnja koju im poklanjamo olazi upravo iz sebstva.
P: Ako sebstvo nije ni tijelo ni um, može li ono postojati bez tijela i uma?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest o bitku jest blaženstvo 185
M: Naravno a može. Moramo stedi stvarno iskustvo a seb stvo postoji nezavisno od uma i tijela. Ono je
bitak-svijest-blaženstvo. Svijest o bitku jest blaženstvo.
P: To je stvarno iskustvo za tebe, ali ko mene nije takav slučaj. Kako mogu stedi takvo iskustvo? Koju
sahanu trebam slijeiti, koje vježbe obavljati?
M: a bi spoznao a nisi ni tijelo ni um, promatraj neprestano sebe i živi neirnut svojim tijelom i umo m,
potpuno izvojeno, kao a si mrtav. To znači a ne smiješ pokazivati zanimanje ni za tijelo ni za um.
P: Čini se opasnim!
M: Ne tražim o tebe a počiniš samoubojstvo. Takvo što ne bi ni mogao učiniti. Mogao bi samo ubiti
tijelo. Mentalni proces ne možeš zaustaviti, niti možeš okrajčiti osobu kojom se smatraš. Samo ostani
nedirnut. Ta potpuna izdvojenost, nezainteresiranost za tijelo i um najvedi je okaz a u srži svog bida nisi
ni jeno ni rugo. Što go ti se ogađa, prisjedaj se a su time oirnuti samo tvoje tijelo i um, a ne i ti. Što
se ozbiljni je bueš prisjedao onoga čega se i trebaš prisjetiti, to deš prije postati svjestan sebe takvog kakav
zapravo jesi jer de se sjedanje pretvoriti u iskustvo. Ozbiljnost otkriva bitak. Ono što se zamišlja i želi
postaje stvarnost. U tome se nalazi opasnost, ali i izlaz.
Reci mi koje si korake pouzeo a ovojiš o svoga tijela i uma svoje stvarno ja, ono što je u tebi
nepromjenjivo?
P: Ja sam medicinar, mnogo sam studirao. Uz to, nametnuo sam si strog u isciplinu vježbi, povremenih
postova i postao sam vegetarijanac.
M: Ali što želiš u ubini svojeg srca?
P: Želim pronadi stvarnost.
M: Koju si cijenu spreman platiti za to? Jesi li spreman platiti bilo koju cijenu?
P: Teoretski sam spreman platiti bilo koju cijenu, ali u stvarnom životu uvijek me iznova nešto potiče a se
ponašam na načine koji postaju zapreka između mene i stvarnosti. Želje me ovlače o nje.
M: Umnoži i proširi svoje želje sve ok ih ništa osim stvarnosti ne bue moglo ispuniti. Nije pogrešna želja,
ved njezina uskoda i malenkost. Želja je oblik privrženosti. U svakom slučaju, bui privržen stvarnosti,
beskonačnom, vječnom srcu bitka. Pretvori tu svoju želju u ljubav. Jeino što želiš jest postati sretan. Sve
tvoje želje, kakve go bile, izrazi su tvoje čežnje za sredom. U načelu, samome sebi želiš obrobit.
P: Znam da ne bih smio ...
M: Čekaj malo! Tko ti je rekao a ne smiješ? Što je loše u želji a bueš sretan?
P: Poistovjedivanje s lažnim sebstvom mora nestati, to mi je jasno.
M: Ali sebstvo postoji! Tvoje želje postoje. Težnja a bueš sretan postoji. Zašto? Zato što voliš sebe. Ti
svakako voli sebe, ali muro. Loše je voljeti sebe na glup način, a to znači činiti samog sebe nesretnim. Voli
se muro. l uovoljavanje željama i strogost imaju isti cilj - učiniti te sretnim. Uovoljavanje željama glup je
način voljenja sebe, a strogost muar.
P: Što je strogost?
M: Strogost je ne prolaziti ponovno kroz iskustvo kroz koje si ved jenom prošao. Kloniti se nepotrebnog
također je strogost. Strogost je i ne previđati unaprije užitak ili bol. Strogost je imati sve vrijeme stvari
po nazorom. Želja sama po sebi nije pogrešna. Ona je sam život, poriv za sve vedim znanjem i iskustvom.
Pogrešni su jeino izbori koje činiš. Zamišljati a te tako male stvari poput hrane, seksa, modi i slave mogu
usrediti znači zavaravati sebe. Samo te ono što je golemo i uboko kao tvoje stvarno sebstvo može učiniti
istinski i trajno sretnim,
P: Buudi a u želji, kao u jenom obliku očitovanja ljubavi prema sebstvu, nema ničeg temeljno lošeg,
kako se može izadi nakraj s njom?
M: Živi svoj život inteligentno, imajudi uvijek na umu zanimanje za svoje najublje sebstvo. Konačno, što
uistinu želiš? Ne želiš savršenstvo jer si ved savršen. Ono što želiš jest a u svom jelovanju izraziš to što
jesi. Zato imaš tijelo i um. Preuzmi brigu o njima i učini ih svojim slugama.
P: Tko je ovdje onaj koji djeluje? Tko treba preuzeti brigu za tijelo - um?
M: Pročišdeni um vjerni je sluga sebstva. On uzima u svoju naležnost unutarnje i vanjske instrumente pa
ih potiče a služe svojoj svrsi.

P: Što je njihova svrha?
M: Sebstvo je univerzalno i njegovi su ciljevi univerzalni. U njemu nema ničeg osobnog. Živi običnim
životom, ali nemoj opustiti a ti takav život bude cilj. On bi morao biti samo polazna točka za uzvišeniju
pustolovinu.
P: Savjetuješ li mi a s vremena na vrijeme olazim u Iniju?
M: Ako si ozbiljan, ne moraš skitati uokolo. Ti si ono što jesi gje go se nalazio. Čovjek sam stvara svoju
okolinu. Pomicanje i premještanje u prostoru ne onose spasenje. Ti nisi tijelo, zato te povlačenje tijela o
mjesta o mjesta nede nikamo ovesti. Tvoj um može slobono lutati kroz tri svijeta - iskoristi to.
P: Ako sam sloboan, zašto sam u tijelu?
M: Nisi ti u tijelu, ved je tijelo u tebi! I um je u tebi. Oni ti se ogađaju. Postoje zato što ih smatraš
zanimljivima. Tvoja istinska priroda ima bezgraničnu mogudnost uživanja. Ona je puna veselja i ljubavi te
širi svoj sjaj na sve što olazi u viokrug njezine pažnje. Ništa nije isključeno. Ona ne poznaje ni zlo ni
ružnodu, ona se naa, vjeruje, voli. Ljui ne znaju koliko propuštaju ka ne poznaju svoje istinsko sebstvo.
Vi niste ni tijelo ni um, ni ogrjev ni vatra. Oni se samo pojavljuju i nestaju u skladu s vlastitim zakonima.
Ti voliš to što jesi, voliš svoje istinsko sebstvo i činiš sve rai vlastite srede. Nadi sebstvo, spoznati ga i ljubiti
tvoj je temeljni poriv. Od pradavnih vremena volio si sebe, ali još nikaa na muar način. Koristi svoje tijelo
i u m muro, a to znači kako bi služio sebstvu, i to je sve. Bui vjeran svojem istinskom sebstvu, voli ga u
potpunosti. Nemoj se pretvarati a voliš ruge kao samog sebe. Sve ok ne spoznaš a su oni isto što i ti
ne možeš ih voljeti. Nemoj se pretvarati a jesi ono što nisi, ali nemoj ni obijati a bueš to što jesi. Tvoja
ljubav prema bližnjima posljeica je znanja o sebstvu, a ne njezin uzrok. Sve ok se ne postigneš
samoostvarenje nijena vrlina nije istinita. Ka bueš znao, bez imalo sumnji, a isti život teče kroz sve što
postoji i a ti jesi taj život, prirono deš i spontano zavoljeti sve. Tek ka spoznaš ubinu i punodu ljubavi
prema sebstvu, shvatit deš a su svako bide i cijeli univerzum uključeni u tvoju ljubav. Ali okle go bueš
smatrao da je nešto ovojeno o tebe, nedeš to modi voljeti jer deš osjedati strah. Otuđenje uzrokuje
strah, a strah proubljuje otuđenje. To je začarani krug koji jeino samoostvarenje može prekinuti. Bori se
hrabro a ga postigneš!
Promatraj svoj Um
Poklonik: U traganju za istinom pojeinac veoma brzo uviđa vlastitu nesposobnost i potrebu za voiteljem
i učiteljem. To zahtijeva oređenu isciplinu jer se o njega očekuje a vjeruje svojem učitelju i a
bespogovorno slijedi njegove savjete i upute. Uza sve to, porivi i pritisci ruštva tako su veliki, a osobne
želje i strahovi tako snažni a se nikako ne postiže jenostavnost uma i snaga volje koje su nužne za
poslušnost. Kako uspostaviti ravnotežu između potrebe za guruom i činjenice a ga je teško bespogovorno
slušati?
Maharaj: Ono što se rai po pritiskom ruštva i vanjskih okolnosti nije previše važno zato što je to
uglavnom mehanička ranja, puka reakcija na pritisak. ovoljno je bez strasti pro matrati sebe kako bismo
u potpunosti mogli odvojiti svoje sebstvo o onoga što nam se ogađa. Sve što se učini bez pret hodnog
promišljanja, slijepo, prioaje se subini pojeinca, karmi, a inače se gotovo i ne računa. Guru o tebe
traži jeino jasnodu i intenzitet namjere te osjedaj ogovornosti prema sebi. l stva rnost svijeta mora biti
dovedena u pitanje. Naposljetku, tko je guru? Onaj tko je spoznao stanje u kojem ne postoje ni svijet ni
misao o njemu vrhovni je učitelj. Nadi gurua znači odi u stanje u kojem se zamišljanje više ne smatra
stvarnošdu.
Molim te, shvati a guru prestavlja stvarnost, istinu, ono što jest. On je realist u najvišem smislu te riječi.
Guru se ne može i nede upuštati u pojmove koji se tiču uma i njegovih obmana. On olazi a bi te oveo u
stvarnost. Nemoj očekivati o njega a učini bilo što rugo.
Guru kojeg ti imaš na umu, onaj tko ti aje informacije i upu te nije istinski guru. Istinski je guru onaj tko
poznaje stvarnost, koja se nalazi onkraj blistavila pojavnosti. Tvoja pitanja o poslušnosti i isciplini nemaju
za njega nikakvog značenja jer u njegovim očima osoba kojom se smatraš ne postoji. Ta pitanja onose se
na osobu koja ne postoji. Ono što postoji za tebe ne postoji za tvoga gurua. Ono što ti smatraš stvarnim on
u potpunosti niječe. Guru želi a viiš sebe na isti način na koji te on vii. Taa više nedeš trebati gurua
kojeg deš slušati i slijeiti zato što deš slušati i slijeiti vlastitu stvarnost. Shvati a je sve što misliš o sebi
samo struja ogađaja, a se sve to samo ogađa, olazi i olazi, a a jeino ti jesi, nepromjenjiv među
promjenjivim, očiti okaz među izveenim zaključcima. O dvoji promatrača o promatranog i obaci lažna
poistovjedivanja.
P: Želi li pronadi stvarnost, pojeinac mora obaciti sve što mu stoji na putu. S ruge pak strane, potreba
da opstane u društvu u kojem živi prisiljava ga a štošta čini i trpi. Treba li se oredi zanimanja i ruštvenog
položaja kako bi se pronašla stvar nost?
M: Obavljaj svoj posao. Ka go imaš malo slobonog vremena, pogleaj u sebe. Važno je jeino a ne
propustiš priliku u trenutku ka ti se pruži. Bueš li ozbiljan, u potpunosti deš iskoristiti svoje slobono
vrijeme. To je dovoljno.
P: Hodu li u potrazi za onim što je bitno i obacivanju svega nebitnog igje pronadi prostor za kreativan
život? Na primjer, volim slikati. Može li mi pomodi posvedivanje sveg svog slobodnog vremna slikanju?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Promatraj svoj Um 189
M: Što go raiš, promatraj svoj um. Uz to, moraš imati trenutke potpunog unutarnjeg mira i tišine, ka je
tvoj um u potpunosti spokojan. Propustiš li to, propustio si sve što je važno. Ne bueš li propuštao takve
trenutke, tišina uma rastopit de i upiti sve rugo. Tvoja je teškoda u tome što želiš stvarnost, a istovremeno
te ona plaši. Bojiš je se jer je ne poznaješ. Ono na što smo navikli poznato nam je, kraj toga se osjedamo
sigurnima. Ono što je nepoznato nesigurno je i stoga opasno. Ali poznavati stvarnost znači biti usklađen s
njome. A ka postoji usklađenost, nema mjesta strahu.
Dijete poznaje svoje tijelo, ali ne i razlike koje se temelje na tijelu. Ono je samo svjesno i sretno.
Naposljetku, to je svrha rai koje je rođeno. Užitak postojanja najjenostavniji je oblik lju bavi prema sebi.
Kasnije, on prerasta u ljubav prema sebstvu. Bui poput jeteta i neka ništa ne stoji na putu između tvog
tijela i sebstva. Tada nema neprestane buke psihičkog života. U ubokoj tišini sebstva razmišljaj o tijelu.
Dijete je poput bi jelog papira na kojem još ništa nije ispisano. Bui takvo ijete! Umjesto a pokušavaš biti
ovo ili ono, bui sretan samo zato što postojiš. Tako deš postati potp uno budan svjedok polja svijesti. Ali
ne smije biti nikakvih osjedaja i ieja koje bi se ispriječile između tebe i tog polja.
P: Biti zaovoljan samim tim što postojim čini mi se najsebičnijim načinom provođenja vremena.
M: To je najragocjeniji način na koji možeš biti sebičan! Svakako bui sebičan, oričudi se svega osim
sebstva. Ka voliš jeino sebstvo i ništa rugo osim njega, nailaziš pojmove sebičnosti i nesebičnosti. Sve
razlike gube svoje značenje. Ljubav prema pojeincu i ljubav prema svima zajedno uranjaju u jednu ljubav,
čistu i jenostavnu. Ona nije posebno usmjerena ni prema kome, ali nikoga niti ne isključuje. Ostani u toj
ljubavi, uđi sve ublje u nju, istražuj sebe i voli to svoje istraživanje. Na taj deš način riješiti ne samo
vlastite probleme, ved i probleme čovječanstva. Znat deš što trebaš činiti. Nemoj postavljati površna
pitanja, posveti se onom temeljnom, istinskim korijenima svog bida.
P: Postoji li neki način a se ubrza mojo samoostvarenje?
M: Naravno da postoji.
P: Tko de ga ubrzati? Hodeš li to ti učiniti za mene?
M: To nedemo učiniti ni ti ni ja. Tvoje de se samoostvarenje ogoditi samo.
P: Ali upravo je moj olazak ovamo to okazao. Je li razlog ovom ubrzanju bilo ruženje sa svetom
osobom? Kad sam zadnji put otišao o tebe, naao sam se a du se vratiti. I vratio sam se. Saa sam
očajan jer ubrzo moram otidi natrag u Englesku.
M: Ti si poput novorođenčeta. Ono je postojalo i prije, ali nije bilo svjesno svog bitka. Prilikom rođenja
svijet je nastao u njemu, a s njime i svijest o bitku. Sa samo trebaš nastaviti svoj rast u svijesti, to je sve.
Dijete je kralj svijeta. Kad odraste, preuzima upravljanje nad svojim kraljevstvom. Zamisli da se ono
tijekom svog djetinjstva ozbiljno razboljelo i a ga je izliječio neki liječnik. Znači li to a mlai kralj svoje
kraljevstvo uguje liječniku? uguje mu samo kao jenom o čimbenika koji su prionijeli tome. Bilo je
toliko mnogo rugih čimbenika, o kojih je svaki prionio na svoj način. Ali najvažniji čimbenik, onaj koji
ima presunu važnost, jest činjenica a je ijete rođeno kao kraljev sin. Slično tomu, guru ti može pomodi,
ali glavna stvar koja ti pomaže jest činjenica a nosiš stvarnost u sebi. Ona de se sama uspostaviti. Sasvim
sigurno ti je pomogao dolazak ovamo. Ali to nije jeina stvar koja de ti pomodi. Najvažniji je tvoj vlastiti
bitak. Upravo tvoja ozbiljnost svjeoči a je tako.
P: Niječe li moju ozbiljnost težnja a steknem oređeno zani manje?
M: Upravo sam ti to objasnio. Sve ok si bueš opuštao obilje trenutaka mira, modi deš se bez straha
baviti svojim plemenitim zanimanjem. Ti trenuci sagorjet de sve zapreke, bez pogreške. Nemoj sumnjati u
njihovu djelotvornost. Probaj!
P: Ali, ved sam probao!
M: Nika nisi bio iskren i postojan. Inače ne bi postavljao takva pitanja. Pitaš jer nisi siguran u sebe. A nisi
siguran jer nika

za sebstvo, koje jenisi obradao
izna pozornost
svakog iskustva. na sebstvo,
ruži ved samo
se s njim, voli ga.naKrajnja
svoja iskustva.
sigurnostBui
možezainteresiran jeino
se pronadi samo u
znanju o sebstvu. Najvažnija je ozbiljnost. Bui pošten prema sebi i ništa te nede modi iznevjeriti. Vrline i
modi samo su žetoni kojima se igraju jeca. Korisni su ok si u svijetu, ali ne mogu te ovesti izvan njega.
Da bi se uzdignuo iznad svijeta, potrebna ti je budna nepokretnost, mirna pozornost.
P: Što taa nastaje o čovjekovog fizičkog tijela?
M: Sve ok si zrav, nastavljaš živjeti.
P: Nede li takav život unutarnje nepokretnosti jelovati na čovjekovo zravlje?
M: Tvoje je ti jelo preobražena hrana. Kakva je tvoja hrana, gruba ili suptilna, takvo de biti i tvoje zravlje.
P: A što se ogađa sa seksualnim instinktom? Kako ga se može staviti po nazor?
M: Seks je stečena navika. Uzigni se izna nje. Sve ok je tvoja pažnja usmjerena na tijelo, nedeš se modi
izvudi iz panži hrane i seksa, straha i smrti. Nađi vlastito sebstvo i bui sloboan.
Svijest je sloboda
Poklonik: Upravo sam stigao iz ašrama Sri Ramane Maharshija, gje sam proveo seam mjeseci.
Maharaj: Kakvu si s ahanu raio za vrijeme svog boravka u ašramu?
P: Koliko go sam mogao, nastojao sam se usreotočiti na pitanje «tko sam ja?»,
M: Na koji si to način raio? Verbalno?
P: U slobodnim trenucima tijekom dana. Ponekad sam mrmljao u sebi «tko sam ja?» ili «ja jesam, ali tko
sam ja?». Neka sam to činio samo mentalno. S vremena na vrijeme postizao sam ugone osjedaje ili sam
zapaao u raspoloženje spokojne srede. Sve u svemu, pokušavao sam biti miran i prijemčiv, raije no a
trčim za iskustvima.
M: Što si u stvari oživljavao ka si bio u pravom raspolože nju?
P: Osjedaj unutarnjeg spokoja, mira i tišine.
M: Jesi li primjedivao kako postaješ nesvjestan?
P: Da, povremeno sam bio nesvjestan, ali na veoma kratko vrijeme. Uglavnom sam bio samo miran, iznutra
i izvana.
M: Kakva je to vrsta mira bila? Nešto slično ubokom spavanju, ali u isto vrijeme i svjesno? Je li to bila
oređena vrsta bunog spavanja?
P: a, buno spavanje (đagrat sušupti).
M: Najvažnije je osloboiti se negativnih emocija - želje, straha, onosno svih «šest neprijatelja» uma (Šest
neprijatelja uma koji se navode u vedskim spisima - želja (kama), ljutnja (kroha), pohlepa (lobha),
vezanost (moha), oholost (mada) i ljubomora (matsarja), op. prev.) . Kad se um jednom toga oslobodi,
mirovanje de s lakodom odi. Kao što se ojeda koju namočimo li vou s praškom za pranje oslobađa
prljavština, tako se i um pročišdava bujicom plemenitih osjedaja. Ka sjeiš u miru i promatraš sebe, na
površinu mogu isplivati svakakve vrste misli i osjedaja. Nemoj ništa činiti u vezi s njima, nemoj reagirati na
njih. Kao što su ošle tako de i otidi, same o sebe. Jeino što je važno jest pažnja, potpuna svijest o sebi,
odnosno o svome umu.
P: Po «sobom» misliš na svakonevno sebstvo?
M: Da, mislim na osobu jer je jeino nju mogude objektivno promatrati. Promatrač je s one strane
promatranja. Ono što se može promatrati nije stvarno sebstvo.
P: Ja uvijek mogu promatrati promatrača u njegovom beskonačnom povlačenju.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest je sloboda 192
M: Možeš promatrati promatranje, ali ne i promatrača. Samo neposrenim uviom spoznat deš a si
krajnji promatrač ti sam. To se nikako ne može spoznati logičkim procesom koji se temelji na promatranju.
Ti si ono što jesi, ali spoznaješ ono što nisi. Sebstvo se spoznaje kao bitak, a nesebstvo se spoznaje kao ono
što je prolazno. Ali zapravo sve je u umu. Ono što se promatra, promatranje i promatrač samo su mentalne
tvorevine. Sebstvo jedino jest.
P: Zašto um stvara sve te razlike?
M: ijeliti i ulaziti u pojeinosti u samoj je priroi uma. Nema ničeg lošeg u ijeljenju. Ali ovajanje se
protivi činjeničnosti. Ljui se i stvari razlikuju, ali nisu ovojeni. Priroa je jena, stvarnost je jena.
Suprotnosti postoje, ali ne i neprijateljstvo između njih.
P: Ustanovio sam da sam po prirodi veoma aktivan. Ali, ov je mi savjetuju a izbjegavam aktivnost. Što
više pokušavam ostati neaktivan, to se u meni stvara jači poriv a nešto učinim. Zbog svega toga izvanjski
jelujem, a iznutra se neprestano borim a buem ono što po svojoj priroi nisam. Ima li lijeka protiv želje
za radom?
M: Postoji razlika između raa i puke aktivnosti. Cijela priroa rai. Ra je priroa, priroa je ra. S ruge
strane, aktivnost se temelji na želji i strahu, na težnji a se posjeuje i uživat na strahu o boli i uništenja.
Rad je ono što cjelina čini za cjelinu, aktivnost je ono što pojeinac čini sam za sebe.
P: Postoji li lijek protiv aktivnosti?
M: Promatraj je i ona de iščeznuti. Koristi svaku priliku a se prisjetiš kako robuješ i kako je sve što ti se
ogađa posljeica tvojeg tjelesnog postojanja. Želja, strah, teškoda ili raost ne mogu se pojaviti sve ok
ne postoji onaj kome se pojavljuju. apače, sve što se ogađat ukazuje a postojiš ti kao sreište
percepcije. Obaci pokazatelje i postani svjestan onog što ti pokazuju . To je sasvim jednostavno, ali mora
se učiniti. Ono što je važno jest ustrajnost kojom se uvijek nanovo nastavljaš vradati k sebi.
P: Povremeno upaam u posebna stanja uboke upijenosti u sebstvo, ali to se ogađa nepreviljivo i
načas. Ne osjedam a imam nadzor nad takvim stanjima.
M: Tijelo je građeno o materije i treba mu vremena a se promijeni. Um nije ništa rugo o niz mentalnih
navika, načina razmišljanja i osjedanja koji moraju biti izneseni na površinu i ispitani, želimo li ih
promijeniti. Osim toga, sve to zahtijeva vrijeme. Samo onesi oluku i ustraj u njoj, ostalo de se samo
pobrinuti za sebe.
P: Čini mi se a imam jasnu ieju što mi je činiti, ali uviđam a postajem umoran i epresivan pa zbog toga
tražim ruštvo ljui i na taj način uzalu trošim vrijeme koje bih mogao posvetiti samodi i meitaciji.
M: Čini ono što osjedaš a trebaš činiti. Nemoj mučiti samog sebe. Nasilje de te učiniti tvrim i krutim.
Nemoj se boriti s onime što oživljavaš kao zapreku na putu. Samo bui zain teresiran za to, promatraj,
gledaj, istražuj. opusti a se sve ogoi - obro i loše. Ali nemoj opustiti a te preplavi to što ti se
dogada.
P: Koja je svrha neprestanog prisjedanja na to a sam samo promatrač?
M: Um mora naučiti a onkraj pokretnog uma posto ji pozadina svijesti, koja je nepromjenjiva. On mora
spoznati istinsko sebstvo, poštivati ga i prestati ga zaklanjati kao što mjesec zaklanja sunce tijekom
pomrčine. Samo shvati a ti nisi ništa o onog što se može promatrati ili iskusiti pa a te stoga ne može ni
vezati. Nemoj se čak ni obazirati na ono što nisi.
P: a bih mogao činiti to što mi savjetuješ, morao bih neprestano biti svjestan.
M: Biti svjestan znači biti buan. Nesvjesnost je u stvari spavanje. U svakom slučaju , uvijek si svjestan, ne
trebaš pokušavati to postati. Ono što trebaš jest postati svjestan a si svjestan. Bui u svijesti, namjerno i
svjesno. Proširi i proubi polje svoje svijesti. Uvijek si svjestan uma , ali nisi svjestan sebe kao onoga koji je
svjestan.
P: Koliko mogu razum jeti, ti priaješ različita značenja pojmovima «um» , «svjesnost» i «svijest».
M: Objasnimo to ovako. Um neprestano proizvoi misli, čak i ka ne obradaš pažnju na njih. Ka znaš što
se u njemu ogađa, nazivaš to svjesnošdu. Ona je tvoje buno stanje. Tv oja se svjesnost premješta s osjeta
na osjet, s percepcije na percepciju, s ieje na ieju, i to u beskonačnom slijeu. Zatim olazi svijest,
neposrean uvi u cjelokupnu svjesnost, u sveobuhvatnost uma. Um je poput rijeke koja neprestano teče
koritom tijela. Na trenutak se poistovjeduješ s pojeinom mreškom voe pa kažeš za nju a je «moja
misao». Svjestan si jedino svog uma, a svijest je spoznaja svjesnosti u cjelini.
P: Svi su svjesni, ali nisu svi u svijesti.
M: Nemoj govoriti da su svi svjesni. Radije reci da postoji svjesnost u kojoj se sve pojavljuje i iščezava. Naši
su umovi samo valovi na oceanu svjesnosti. Kao i valovi, tako i oni dolaze i odlaze, a kao i ocean,
beskonačni su i vječni. Spoznaj sebe kao ocean bitka, kao maternicu cjelokupnog po stojanja. Sve su to
samo usporebe, naravno. Stvarnost je onkraj svake mogudnosti opisivanja. Možeš je spoznati jeino tako
a postaneš njome.
P: Je li traganje za njom vrijeno svih tih poteškoda?
M: Bez nje i nema ničeg rugog osim poteškoda. Želiš li živjeti zravo, kreativno i sretno, a uz to imati na
raspolaganju i bezgranična bogatstva koja možeš ijeliti s rugima, tragaj za onim što jesi.
Um je usreotočen na tijelo, svjesnost na um, a svijest je slo bodna. Tijelo ima svoje porive, a um svoje boli
i užitke. Svijest je nevezana i nepokolebljiva. Ona je svijetla, tiha, mi rna, buna i neustrašiva, bez želja i bez
straha. Meitiraj na nju kao na svoj stvarni bitak, pokušaj biti jeno s njom u svom svakonevnom životu i
spoznat deš je u svoj njezinoj punini.
Um je zainteresiran za ono što se ogađa, a svijest je zaintere sirana samo za um. Dijete se zabavlja
igračkama, ali majka pazi na ijete, ne na igračke.
Promatrajudi neumorno, postajem sasvim prazan, ali s tom prazninom sve olazi k meni, osim u ma.
Shvatio sam da sam nepovratno izgubio um.
P: Jesi li, ok razgovaraš s nama, nesvjestan?
M: Nisam ni svjestan ni nesvjestan, ja sam onkraj uma i njegovih različitih stanja i uvjeta. Razlike je stvorio
um i one se odnose samo na njega. Ja sam čista svijest, neprekinuta svjesnost svega što jest. Moje je stanje
stvarnije o tvojeg. Ne zbunjuju me razlike i ovojenosti koje čine osobu. Sve ok ovo tijelo traje, ono ima
svoje potrebe kao i sva druga, ali moj je mentalni proces završen.
P: Ti se ponašaš poput osobe koja razmišlja.
M: Zašto ne? Ali moje je razmišljanje poput moje probave, nesvjesno i svrhovito.
P: Ako je tvoje razmišljanje nesvjesno, kako znaš a je is pravno?

M: Nema ni želja ni strahova koji bi ga iskrivljavali. Što bi ga moglo učiniti pogrešnim? Ka jenom spoznaš
svoje sebstvo i ono što zastupaš, ne trebaš više sve vrijeme samog sebe provjeravati. Ka jenom postaneš
siguran a tvoj sat pokazuje točno vrijeme, nedeš nimalo oklijevati pogleati koliko je sati.
P: Tko u ovom trenutku govori, ako to nije um?
M: Ono što čuje pitanje, odgovara na njega.
P: Ali tko je to?
M: Ne tko, ved što. Ja nisam osoba u tvojem smislu riječi, iako tebi izgledam poput osobe. Ja sam
beskonačni ocean svjesnosti u kojem se sve ogađa. Uz to sam i on kraj sveg postojanja i spoznavanja, čisto
blaženstvo bitka. Ne postoji ništa o čega bih se osjedao ovojenim, buudi a jesam sve. Ja nisam ni ovo
ni ono; dakle, ja nisam ništa.
Ista ona sila koja vatri omoguduje a gori, voi a teče, sjemenci da klija a rvetu a raste omoguduje i
moje ogovore na tvoja pitanja. Nema ničeg osobnog u meni iako se jezik i stil mogu oimati osobnim.
Osoba je skup obrazaca želja, misli i ogovarajudih ranji koje iz njih proizlaze. U mom slučaju , takvi
obrasci ne postoje. Nema ničeg što bih želio ili čega bih se plašio. Kako bi ona mogao postojati bilo kakav
obrazac?
P: Sasvim sigurno, i ti deš umrijeti.
M: Život de otidi, tijelo de umrijeti, ali to me nede ni najmanje oirnuti. Nalazim se onkraj prostora i
vremena, neuzrokovan sam i ne uzrokujem ništa. Pa ipak, ja sam sama matrica postojanja.
P: Mogu li biti toliko sloboan a te pitam kako si postigao svoje saašnje stanje?
M: Moj mi je učitelj rekao a prionem uz osjedaj «ja jesam» , i to najčvršde što mogu, te a s e ni za
trenutak ne ovajam o njega. Učinio sam sve što sam mogao kako bih slijeio njegov savjet i u razmjerno
kratkom vremenu spoznao sam u sebi istinitost njegova učenja. Sve što sam činio svoilo se na ne prestano
prisjedanje tog učenja, guruova lica i njegovih riječi. Na taj način moj se um potpuno smirio. U tišini uma
vidio sam sebe takvog kakav jesam - bez ikakvih vezanosti, slobodnog.
P: Je li se tvoje samoostvarenje dogodilo iznenada ili postupno?
M: Ni ovako ni onako. Pojeinac je to što jest, neovisno o vremenu. Um de to spoznavati sve ublje kako
se bue oslobađao o svih želja i strahova.
P: Čak i o želje za samoostvarenjem?
M: Želja za obacivanjem svih želja najposebnija je o svih želja, kao što je i strah o straha najposebniji
od svih strahova. Prva te sprječava a za nečime posežeš, a rugi a o nečega bježiš. Možemo se služiti
istim riječima, ali stanja nisu ista. Onaj tko traga za samoostvarenjem nije ovisnik o željama. On se bori
protiv želja, a ne za njih. Sveobuhvatna čežnja za oslobođenjem tek je početak. Sljeedi je korak nadi
ogovarajude načine a se to postigne pa ih primijeniti u praksi. Tragalac ima u viu samo jean cilj - nadi
svoj istinski bitak. O svih želja ta je najambicioznija zato što je ništa i nitko ne može z adovoljiti. Tragalac i
ono za čim on traga jeno su, a traganje je jeino važno.
P: Traganje de se privesti kraju, tragalac de ostati.
M: Ne, tragalac de nestati, a traganje de ostati. Traganje je krajnja i bezvremena istina.
P: Traganje predstavlja manjak, želju, nepotpunost i nesavršenost.
M: Ne, ono prestavlja obijanje i neprihvadanje nepotpunog i nesavršenog. Traganje za istinskom
stvarnošdu samo je po sebi kretanje stvarnosti. Na neki način, sve je jeino traganje za stvarnim
blaženstvom, za blaženstvom stvarnog. Ali ovje po traganjem mislimo na traganje za sebstvom, koje je
korijen svjesnog bitka, za svjetlošdu koja se nalazi onkraj uma. Takvo traganje nede se nika završiti zato
što nemirne težnje za svim rugim stvarima moraju završiti a bi ošlo o stvarnog napretka. Pojeinac
mora shvatiti a su traganje za stvarnošdu, Bogom ili guruom i traganje za sebstvom jeno te isto. Ka
nađeš samo jeno o toga, našao si sve. Onog časa ka osjedaji «ja jesam» i «Bog jest» postanu u tvom
umu nerazd jeljivi, nešto de se ogoiti i ti deš bez imalo sumnje znati a Bog jest zato što ti jesi i a ti jesi
zato što Bog jest. To je voje jeno.
P: Buudi a je sve unaprije preoređeno, je li takav slučaj i s našim samoostvarenjem? Jesmo li barem
u tom pogledu slobodni?
M: Subina se onosi jeino na ime i lik. Buudi a ti nisi ni tijelo ni um, subina ne može tobom upravljati.
U potpunosti si sloboan. Čaša je uvjetovana svojim oblikom, materijalom o kojeg je napravljena,
načinom upotrebe i slično. Ali prostor je u čaši sloboan. Čini nam se a on postoji u čaši samo ako ga
promatramo u vezi s njom. Inače, to je samo prostor. okle go postoji tijelo, stvara se ojam a si
utjelovljen. Ali bez tijela nisi bestjelesan, ved naprosto jesi.
Čak i subina nije ništa rugo o ieja. Riječi se mogu sastaviti na toliko mnogo načina! Tvrnje se mogu
razlikovati, ali to ne stvara nikakve promjene u stvarnosti. Postoji toliko mnogo te orija koje su izmišljene
kako bi se objasnile oređene pojave. Sve su vjerojatne, ali nijena nije istinita. ok voziš automobil
položan si zakonima mehanike i kemije, a ka izađeš iz njega zakonima fiziologije i kemije.
P: Što je meitacija i čemu koristi?
M: okle go si početnik, oređene ti propisane meitacije i molitve mogu biti od koristi. Ali za onoga tko
traga za stvarnošdu postoji samo jena meitacija strogo obijanje a pruži utočište mislima osloboiti se
misli samo je po sebi meditacija.
P: Kako se to može učiniti?
M: Na početku opuštaš mislima a teku i promatraš ih. Samo promatranje usporava um sve ok ga
sasvim ne zaustavi. Ka se on smiri, oržavaš ga i alje mirnim. Ne opusti a ti mir postane osaan, bui
u njemu, zađi u njega dublje.
P: Čuo sam a prianjanje uz jenu misao pomaže obacivanju svih ostal ih. Ali kako ukloniti sve misli?
Misao je i sama takva ideja.
M: Eksperimentiraj uvijek iznova, ne oslanjajudi se na pretho no iskustvo. Promatraj svoje misli i
promatraj sebe kako ih promatraš. Oslobođenost o svih misli ogoit de se iznenaa, a prepoznat deš je
po blaženstvu koje de te obuzeti.

P: Nisi li nimalo zabrinut zbog stanja u svijetu? Pogleaj samo sav taj užas u Istočnom Pakistanu (Ovaj
razgovor, kao i nekoliko sljeedih, oigrao se 1971. go ine za vrijeme rata u Istočnom Pakistanu, anas
poznatom kao Banglaeš.). Ne dira li te to bar malo?
M: Čitam novine i znam što se ogađa! Ali moje reakcije nisu poput tvojih. Ti tražiš lijek za probleme, a
mene zanima njihovo sprječavanje. ok postoje uzroci, mora biti i posljedica. Sve dok ljudi budu željni
ijeljenja i ovajanja, sve ok buu sebični i agresivni, takve de se stvari ogađati. Želite li mir i skla u
svijetu, morate pronadi mir i skla u svojem srcu i umu. Takva se promjena ne može nametnuti vanj skom
silom, ved mora odi iznutra. Oni koji se gnušaju rata moraju ga izbaciti iz svog sistema razmišljanja. Može
Ii odi o mira u svijetu ako ne bue mirnih ljui? Sve ok su ljui takvi kakvi jesu, i svijet mora biti takav
kakav jest. Ja raim svoj io posla pokušavajudi pomodi ljuima a spoznaju kako su oni jedini uzrok svoje
patnje. U tom smislu jesam koristan, ali ono što sam u samome sebi, ono što je moje prirono stanje ne
može se izraziti pojmovima ruštvene svijesti i korisnosti.
Ja mogu govoriti o svome stanju koristedi metafore ili parabole, ali sam potpuno svjestan a one nisu baš
sasvim točne. Nije čak ni točno a se moje stanje ne može iskusiti. Ono jest iskustvo samo! Ali ne može se
opisati pojmovima uma koji mora razdvajati i suprotstavljati da bi mogao spoznavati.
Svijet je poput stranice bijelog papira na kojoj je nešto natipkano. Čitanje i značenje natipkanog razlikuje se
ovisno o čitaču, ali papir je zajenički čimbenik, uvijek prisutan, iako se veoma rijetko percipira. Kad se
ukloni traka, tipkanje više ne ostavlja tra gove na papiru. Isto je tako i s umom: dojmovi nastavljaju
pristizati, ali ne ostavljaju tragove.
P: Zašto sjeiš ovje i razgovaraš s ljuima? Što je tvoj istinski motiv?
M: Nemam motiva. Ti smatraš a moram imati neki motiv. No, ja niti sjeim ovje, niti govorim, zato nema
potrebe tražiti motive. Nemoj me brkati s ovim tijelom. Ne postoji posao koji bih trebao napraviti, ni
užnost koju bih trebao ispuniti. Onaj io mene koji možeš nazvati Bogom pobrinut de se za svijet, a taj
svijet kojem je toliko potrebna briga živi i krede se samo u tvome umu. Preispitat ga temeljito jer deš jeino
u njemu nadi ogovore koje tražiš. Sto misliš, oakle bi trebali odi ogovori? Postoji li išta izvan tvoje
svijesti?
P: Moglo bi postojati, a a ja o tome ništa ne zna m.
M: Kakvo bi to postojanje bilo? Može li se bitak ikaa rastati o spoznaje? Cjelokupni bitak, kao i
cjelokupna spoznaja, povezan je s tobom. Nešto postoji samo zato što ti znaš a to postoji ili u tvom
iskustvu ili u tvom bitku. Tvoje tijelo i um postoje tako ugo ok vjeruješ u to. Prestani misliti a su tvoji i
oni de se naprosto rastopiti. Svakako opusti svojem tijelu i umu a funkcioniraju, ali nemoj im opustiti
a te ograničavaju. Zamjeduješ li nesavršenstvo, samo ga nastavi zamjedivati jer de se tvoje srce, um i tijelo
poboljšati ved samim time što im poklanjaš pozornost.
P: Mogu li ozdraviti od ozbiljne bolesti samom spoznajom da sam bolestan?
M: Spoznaj sve što te ovelo o bolesti, a ne samo vanjske simptome. Svaka bolest počinje u umu.
Prvenstveno voi računa o umu te prati i uklanjaj iz njega sve pogrešne ieje i emocije. Nakon toga možeš
živjeti i raiti ne obazirudi se na bolest i ne misledi više o njoj. Uklanjanjem uzroka moraju nes tati i
posljedice.
Čovjek postaje ono što vjeruje a jest. Obaci sve ieje o sebi i shvatit deš a si čisti svjeok, koji se nalazi
onkraj svega što se može ogoiti tijelu i umu.
P: Ako postajem ono kakvim sebe preočim pa počnem misliti a sam vrhovna stvarnost, nede li ona za
mene ostati samo ideja?
M: Najprije postigni to stanje, a onda postavi takvo pitanje.
Um uzrokuje nesigurnost
Pitanje: Ljui olaze k tebi u potrazi za savjetom. Kako znaš što deš im ogovoriti?
Maharaja: Kao što čujem pitanje, tako čujem i ogovor.
P: A kako znaš a je taj o dgovor ispravan?
M: Otkaa sam spoznao istinski izvor svih ogovora, više nema nikakve potrebe za sumnjom. Iz čistog
izvora može tedi jeino čista voa. Mene ne brinu ljuske želje i strahovi. U sklau sam s činjenicama, a ne
s mišljenjima. Čovjek smatra a su njegovo ime i lik isto što i on sam, a ja ne mislim a sam išta. Ka bih
mislio da sam ja samo tijelo koje se poznaje po imenu, ne bih bio u stanju odgovoriti na tvoja pitanja. Isto
tako, kad bih mislio da si ti samo tijelo, ti ne bi imao nikakve dobrobiti od mojih odgovora. Nijedan se
istinski učitelj ne bavi mišljenjima. On vii stvari takvima kakve jesu i pokazuje ih takvima kakve jesu.
Bueš li ljue smatrao onakvima kakvima se i sami smatraju, samo deš ih povrijeiti, kao što cijelo vrijeme
očajnički povrjeđuju sami sebe. Ali, bueš li ih sagleao onakvima kakvi uistinu jesu, to de im onijeti
neizmjerno veliku obrobit. Upitaju li te što im je činiti, koju praksu usvojiti, kakav način života voiti,
odgovori im: «Nemoj činiti ništa, samo bui. U bitku se sve ogađa prirono.»
P: Čini mi se a u svojim govorima koristiš riječi «prirono» i «slučajno» ne pravedi razliku između njih. Ali
ja osjedam a između njih postoji golema razlika u značenju. Prirono je sustavno, položno zakonu i može
mu se vjerovati, a slučajno je kaotično, neočekivano i nepreviljivo. Netko može tvriti a je sve
prirono, položno prironim zakonima. okazivati pak a je sve slučajno, bez ikakva uzroka, sasvim je
sigurno pretjerivanje.
M: Bi li ti se više sviđalo a koristim riječ «spontano» umjesto riječi «slučajno»?
P: Riječ «spontano» ili «prirono» možeš koristiti za ono što je suprotno riječi «slučajno». U slučajnom
postoji element nerea ili kaosa. Slučajnost je uvijek kršenje pravila, iznimka, iznenađenje.
M: Nije li i sam život bujica iznenađenja?
P: U priroi postoji skla. Slučajnost ga narušava.
M: Govoriš kao osoba ograničena vremenom i prostorom, sveena na saržaje tijela i uma. Ono što voliš
nazivaš «prironim», a ono što ne voliš «slučajnim».
P: Volim sve što je prirono, zakonito i očekivano, a plašim se onog što krši pravila, što je nesređeno,
neočekivano i besmisleno. Slučajno je uvijek strahovito. Mogu postojati i takozvane «sretne slučajnosti»,
ali one samo potvrđuju pravilo a bi u jenom univerzumu koji je sklon slučajnostima život bio nemogud.
M: Osjedam a je između nas ošlo o nerazumijevanja. Po «slučajnošdu» porazumijevam ono na što je
primijenjen nama nepoznat zakon. Ka kažem a je sve slučajno, neuzrokovano, ja samo smatram a su
uzroci, onosno zakoni prema kojima oni jeluju, onkraj našeg znanja, pa i zamišljanja. Nazivaš li ti ono što
smatraš sređenim, sklanim i previljivim «prironim», taa se ono što je povrgnuto višim zakonima i
što pokredu više sile može nazvati «spontanim». Na taj način, mo gli bismo imati dva prirodna reda: osobni
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um uzrokuje nesigurnost 199
i predvidljivi te neosobni ili naosobni i nepreviljivi. Nazovi ih nižom i višom priroom i obaci riječ
«slučajnost». Kako se tvoje znanje i uvi buu proubljivali, granična linija između više i niže priroe sve de
više blijejeti. Ali one de ostati va pojma sve ok ih ne oživiš kao jean. Jer, uistinu, sve je na
najčuesniji način neobjašnjivo!
P: Znanost objašnjava mnogo toga.
M: Znanost se bavi imenima i oblicima, kvantitetom i kvalitetom, obrascima i zakonima. Sve je to ispravno
u oređeno vrijeme i na oređenom mjestu. Ali život treba živjeti, nema vremena za analize. Ogovor
mora biti trenutan, stoga je spontanost, onosno bezvremenost toliko važna. Živimo i kredemo se u
nepoznatom. Poznato je prošlost.
P: Mogu zauzeti stav prema svom oživljaju samog sebe. Osjedam a sam pojeinac, jean o mnogih
nalik meni. Neki su ljui cjeloviti i usklađeni, a rugi nisu. Ovi prvi žive bez napora, spontano ogovarajudi
na svaku situaciju na ispravan način te postupaju potpuno ispravno u onosu na potrebe tre nutka. Drugi
su pak šeprtlje, čine pogreške i opdenito su sami sebi smetnja na putu. Usklađene ljue možemo nazvati
prirodnima, onima kojima upravljaju zakoni, dok su necjeloviti ljudi kaotični, položni slučajnostima.
M: Sama ieja kaosa porazumijeva osjedaj sređenosti, postojanje organizama i njihovo međujelovanje.
Nisu li kaos i svemir dva aspekta istog stanja?
P: Ali ti tvriš, čini se, a je sve kaotično, slučajno i neprevidljivo.
M: Jeino utoliko što nisu svi zakoni postojanja poznati, što nisu svi ogađaji previljivi. Što više
razumiješ, to si zaovoljniji univerzumom, emocionalno i mentalno. Stvarnost je dobra i lijepa, a mi
stvaramo kaos.
P: Želiš li redi a čovjekova slobona volja uzrokuje slučajnosti, omah du se složiti s tobom. Ali, nismo još
raspravljali o slobodnoj volji.
M: Tvoj je re ono što ti pričinjava užitak, a nere je ono što ti nanosi bol.
P: Možeš to izraziti na takav način, samo mi nemoj redi a je to dvoje jedno. Razgovaraj sa mnom na mom
jeziku - na jeziku pojeinca koji je u potrazi za sredom. Ne želim biti zaveen pričama o nedvojnosti.
M: Zbog čega vjeruješ a si ovojeni pojeinac?
P: Ponašam se kao pojeinac. jelujem sasvim sam. Prvenstveno razmišljam o sebi, a o rugima samo u
odnosu na sebe. Ukratko, veoma sam zaokupljen samim sobom.
M: obro, nastavi se baviti sobom. A zbog čega si ošao ovamo?
P: Zbog svoje stare zaokupljenosti željom a učinim sebe sigurnim i sretnim. Priznajem a nisam bio oved
uspješan u tome. Nisam ni siguran ni sretan. Zato sam saa ovje. Ovo je mjesto za mene novo, ali je
razlog zbog kojeg sam ošao star. Potraga za sigurnom sredom, onosno za sretnom sigurnošdu. Sve
osaa nisam to pronašao. Možeš li mi pomodi?
M: Ono što se nika nije izgubilo ne može se nika ni nadi. Upravo te traganje za sigurnošdu i sredom
udaljava od njih. Prestani tragati, prestani gubiti. Bolest je jednostavna i lijek je isto tako jednostavan.
Jeino te tvoj um čini nesigurnim i n esretnim. Previđanja te čini nesigurnim, a sjedanje nesretnim.
Prestani zloupotrebljavati svoj um i sve de s tobom biti u najboljem reu. Ne trebaš popravljati um - on de
se popraviti sam o sebe čim obaciš sve brige vezane za prošlost i buudnost te u potpunosti počneš
živjeti saa.
P: Ali saa nema imenzije, morat du postati nitko i ništa!
M: Upravo tako. Kao nitko i ništa bit deš siguran i sretan. Konačno deš modi iskusiti ono za čime toliko
tragaš. Samo probaj!
Ali vratimo se raspravi o slučajnom i spontanom ili prironom. Ti tvriš a je priroa položna reu, a a je
slučajnost znak kaosa. Ja niječem tu razliku i tvrim a se neki ogađaj naziva slučajnim ne mogu li mu se
pronadi uzroci. U priroi nema mjesta kaosu. On postoji isključivo li čovjekovu umu. Um ne može shvatiti
cjelinu - njegov je viokrug veoma uzak. Um vii samo jelide i zato nije u stanju percipirati sliku u cjelini.
Čovjek koji čuje zvukove, a ne razumije jezik, može optužiti govornika za besmisleno blebetanje i pritom
biti sasvim u krivu. Ono što je za jenog kaotična bujica zvukova za nekog rugog može biti prekrasna
pjesma.
Jenom je kralj anaka usnuo a je prosjak. Ka se probuio upitao je svog gurua Vasišthu: «Jesam li ja
kralj koji je usnuo da je prosjak iIi prosjak koji je usnuo da je kralj?» Guru mu je odgovorio: «Nisi ni jedno ni
rugo, a ipak si i jeno i rugo. Ti i jesi i nisi ono što misliš a jesi. Jesi jer se ponašaš u sklau s time što
misliš a jesi, a nisi jer to nede potrajati. Možeš li biti kralj ili pros jak zauvijek? Sve se mora promijeniti. Ti si
ono što se ne mijenja. Tko si ti?» anaka je ovratio: «Istina je, ja nisam ni kralj ni prosjak, ja sam
nepristrani svjeok.» Guru je nato primijetio: «Uvjerenje a si murac te a si zato rukčiji i bolji o
običnog čovjeka tvoja je posljenja zablua. Ponovno si se poistovjetio s umom, iako, u ovom slučaju, s
umom koji se lijepo ponaša i koji je zaista uzoran. Sve ok viiš i najmanju razliku između sebe i rugih,
samo si stranac u stvarnosti buudi a se nalaziš na razini uma. Ka osjedaj 'ja sam pojeinac' oe, olazi
'ja sam svi'. Nakon što oe i 'ja sam svi', olazi 'ja jesam'. I na kraju, ka oe i 'ja jesam', jeino stvarnost
jest, a u njoj se svako 'ja jesam' štiti i veliča. Različitost bez ovojenosti krajnje je što um može otaknuti. S
one strane toga prestaje svaka aktivnost, zato što su taa svi ciljevi postignuti i sve svrhe ispunjene.»
P: Kaa se jenom postigne vrhovno stanje, može li se ono poijeliti s rugima?
M: Vrhovno je stanje univerzalno i postoji ovje i saa. Svi ved sujeluju u njemu. To je stanje bitka,
spoznavanja i voljenja. Tko ne voli biti i znati a jest? Ali mi ne uživamo u raosti bi vanja svjesnim, ne
tonemo u nju i ne pročišdavamo je o svega što joj je strano. Taj ra mentalnog samopročišdenja, čišdenja
psihe, o presune je važnosti. Kao što trn u oku uzrokuje upalu pa može izbrisati sliku svijeta, tako i
pogrešna ieja «ja sam tijelo-um» uzrokuje zaokupljenost samim sobom pa zatamnjuje sliku univerzuma.
Beskorisno je boriti se protivosjedaja a postojimo kao ograničene i ovojene osobe, sve ok ne otkrijemo
njegove korijene. U korijenu pogrešne preožbe o samome sebi nalazi se sebičnost. Joga je ukla njanje
sebičnosti iz uma.
Samoosvještenost je svjedok
Poklonik: Rekao si mi da mogu sebe razmotriti pod tri aspekta: osobnim (vjakti), nadosobnim (vjakta) i
neosobnim (avjakta). Neosobno je univerzalno i istinski čisto «ja», naosobno je njegov oraz u svjesnosti
u obliku osjedaja «ja jesam», a osobno je sveukupnost fizičkih i životnih procesa. Unutar uskih granica
saašnjeg trenutka naosobno je svjesno osobe, i u prostoru i u vremenu, i to ne samo jene osobe, ved
ugačke povorke osoba koje su nanizane jena o ruge na nit subine (karmu). Naosobno je u biti
svjedok, ali i talog stečenog iskustva, sjeište pamdenja, onosno spona koja povezuje (suiraima). Život
stvara i oblikuje karakter pojeinca iz rođenja u rođenje. Univerzalno je onkraj svih imena i likova, onkraj
svjesnosti i karaktera, čisti bitak nesvjestan samog sebe. Jesam li ispravno izložio tvoja stajališta?
Maharaj: Na razini uma - jesi. No, onkraj njega tvoje riječi nemaju nikakvog značenja.
P: Ja mogu razumjeti a je osoba mentalna tvorevina, zbirna imenica za cijeli niz sjedanja i navika. Ali, je li
mentalan i onaj kome se osoba ogađa, sreište svjeočenja?
M: Osobnom je potreban temelj, tijelo s kojim se može poistovjetiti, kao što boji treba površina na kojoj de
se modi pojaviti. Viđenje boje neovisno je o boji - ono je uvijek isto kakva god da je boja. Pojedincu je
potrebno oko da bi mogao vidjeti boju. Postoji mnogo boja, a oko je samo jedno. Nadosobno je poput
svjetlosti u boji, ali i u oku, pa ipak je jenostavno, jenostruko, nejeljivo i ne može se percipirati nikako
rukčije no kroz svoja očitovanja. Nije nespoznatljivo, iako ga nije mogude percipirati, neobjektivno je i
neodvojivo. Ali korijen materije i izvor svjesnosti nije ni materijalan ni mentalan, ni objektivan ni subjek-
tivan. Onkraj pukog življenja i umiranja nalazi se Život, koji sve uključuje i sve isključuje, u kojem je rođenje
smrt, a smrt rođenje.
P: Je li apsolut ili Život o kojem ti govoriš stvaran ili se rai samo o teoriji koja treba sakriti naše neznanje?
M: I jedno i drugo. Za um - to je teorija. Samo po sebi - to je stvarnost. Život je stvarnost u svom
spontanom i cjelokupnom obijanju lažnog. Kao što svjetlost samom svojom prisutnošdu uništava tamu,
tako i apsolut uništava zamišljanje. Uvijeti a je sve znanje jeino oblik neznanja samo je po sebi kre tanje
stvarnosti. Svjedok nije osoba. Osoba nastaje kada postoji temelj za nju, organizam, odnosno tijelo. U njoj
se apsolut oražava kao svjesnost. Čista svijest postaje svijest o sebstvu, samoosv iještenost. Kad postoji
sebstvo, samoosviještenost je svjeok. Ka nema sebstva koje bismo svjeočili, nema ni svjeočenja. Sve
je to veoma jenostavno, samo što prisutnost osobe čini stvari složenima. Shvati a trajno ovojena osoba
uopde ne postoji i sve de postati jasno. Svijest -um-materija - to je jena jeina stvarnost koja se oč ituje
kroz dva aspekta - nepokretni i pokretni - te kroz tri svojstva: kao tromost, pokretačka energija,
uravnoteženost.
P: Što olazi prvo, svjesnost ili svijest?

M: Svijest postaje svjesnost kad posjeduje neki objekt. Objekt se cijelo vrijeme mijenja. U svjesnosti postoji
kretanje, a svijest je sama po sebi nepokretna i bezvrernena, sada i ovdje.
P: U Istočnom Pakistanu ovoga se trenutka ogađaju mnoga krvoprolida i ljui stravično pate. Kako ti
gleaš na to? Kako to tebi izglea, kako reagiraš?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Samoosvještenost je svjeok 202
M: U čistoj svijesti nika se ništa ne ogađa.
P: Molim te, siđi malo s tih svojih metafizičkih visina! O kakve je koristi čovjeka koji pati uvjeravati a
nitko nije svjestan njegove patnje osim njega samog? Objašnjavati sve kao iluziju uvrea je koja mu se
oaje na ranu. Bengalac je iz Istočnog Pakistana činjenica, a činjenica je i njegova patnja. Molim te, nemoj
ih analizirati kao a ne postoje! Čitaš novine i slušaš ljue kako govore o tome. Ne možeš se braniti a
ništa ne znaš. Reci mi, kakav je tvoj stav prema tome što se ogađa?
M: Nemam stava. Ništa se ne ogađa.
P: Jednog dana izgredi bi se mogli odigrati i pred samim to bom. Moža de se ljui čak međusobno ubijati.
Sasvim sigurno nedeš modi tvriti a se ništa ne ogađa pa ostati izvojen.
M: Nika nisam rekao a du ostati izvojen. Ti bi me čak mogao vijeti kako skačem u gungulu a bih
nekog spasio i pritom gubim život. Pa ipak, meni se ništa ne bi ogoilo.
Zamisli a se srušila velika zgraa. Neke su prostorije u ruševinama, a neke su ostale čitave. Ali možeš li
tvriti a se prostor srušio ili a je ostao čitav? Oštedena je samo građevina i ljui koji su se zatekli u njoj.
Ništa se nije ogoilo prostoru samom. Slično tome, ništa se ne ogađa Životu ka se uništavaju oblici i
brišu imena. Zlatar topi stari nakit kako bi načinio novi. Poneka se obar koma nađe s lošim. On sve to
čini na svoj način jer obro zna a nijean koma zlata nije izgubljen.
P: Nije smrt ono protiv čega se bunim, ved način umiranja.
M: Smrt je prirona, a način umiranja stvara čovjek. Ovojenost uzrokuje strah i agresiju, a to voje ovoi
o nasilja. Ostranite sve ovojenosti koje je stvorio čovjek pa de sigurno biti okončan i sav taj užas
međusobnog ubijanja. Ali uistinu nema ni ubi janja ni umiranja. Stvarnost ne umire, a ono što je nestvarno
nika nije ni živjelo. Popravi svoj um i sve de biti u reu. Ka spoznaš a je svijet jeno, a je čovječanstvo
jeno, jelovat deš u sklau s time. Ali prije svega moraš pažljivo pratiti način na koji osjedaš, misliš i živiš .
Sve ok ne napraviš re u sebi, nede ga biti ni u svijetu.
U stvarnosti se ne ogađa ništa. Subina neprestano projicira svoje slike i sjedanja prošlih projekcija na
platno uma i tako se iluzija stalno obnavlja. Slike dolaze i odlaze - svjetlost isprekiana neznanjem. Uoči
samo svjetlost, a odbaci slike.
P: Kako bešdutno razmišljanje! Ljui ubijaju i ginu, a ti govoriš o slikama.
M: Svakako kreni u rat i opusti a te ubiju, smatraš li a bi to trebao učiniti. Štoviše, ubijaj i sam, misliš li
da je to tvoja užnost. Ali to nije način a se zaustavi zlo. Zlo je smra uma koji je zahvatila bolest. Iscijeli
svoj um i on de prestati projicirati iskrivljene, ružne slike.
P: Razumijem što govoriš, ali ne mogu to i emocionalno prih vatiti. U svojoj dubini od bijam tvoj iealistički
pogle na život. Nikako ne mogu prihvatiti pomisao a neprestano živim II stanju sna.
M: Kako možeš stalno živjeti u stanju koje je uzrokovano netra jnim tijelom? Nerazumijevanje se temelji na
tvojoj ideji da si tijelo. Ispitaj je pomno, uvii svojstvene joj kontraikcije. Spoznaj a je tvoje saašnje
stanje postojanja nalik bljesku iskrica od ko jih svaka traje samo sekunu, a bljesak moža minutu ili vije.
Sasvim je sigurno a ono čemu je početak ujeno i kraj ne može imati sre inu. Uzmi u obzir svoju
kratkovječnost. Stvarnost ne može biti privremena. Ona je bezvremena, ali bezvremenost nije trajanje.
P: Priznajem a svijet u kojem živim nije stvaran, ali vjerojatno postoji stvaran svijet o kojeg viim samo
iskrivljenu sliku. Ta iskrivljenost moža nastaje zbog neke loše osobine mog tijela ili uma. Ali tvoju tvrnju
a stvarni svijet uopde ne postoji, ved a postoji samo svijet snova u mojem umu, nikako ne mogu pri -
hvatiti. Volio bih a mogu vjerovati kako je razlog svem ovom užasu postojanja samo činjenica što imam
tijelo. Samoubojstvo bi moglo biti izlaz.
M: Sve ok bueš obradao pozornost iejama, svojima ili tuđima, bit deš u nevolji. Ali, obaciš li sva
učenja, sve knjige i sve ono što se može izraziti riječima te počneš uranjati uboko u sebe kako bi pronašao
vlastito sebstvo, jeino deš taa riješiti sve svoje probleme. To de ti omoguditi a u potpunosti ovlaaš
svakom situacijom jer više nedeš biti po utjecajem svojih ieja o njoj. Evo primjera. Nalaziš se u ruštvu
veoma privlačne žene. Na um ti paaju oređene primisli u vezi s njom i tako nastaje ozračje u kojem
postoji mogudnost vođenja ljubavi. Problem je stvoren i ti počinješ tražiti knjige o suzržavanju ili
postizanju užitka. Ka biste vas voje još uvijek bili  jeca, mogli biste zajedno biti i nagi, a da se ne pojavi
nikakav problem. Samo prestani razmišljati a ste tijelo i problem ljubavi i seksa izgubit de smisao. Ka
nestane svaki osjedaj ograničenja, iščeznu t de i strah, bol i traganje za užitkom. Ostat de jedino svijest.
Budi ravnodušan prema boli i užitku
Poklonik: Po rođenju sam Francuz, a u Francuskoj i živim. Posljenjih esetak goina prakticiram jogu.
Maharaj: Jesi li nakon eset goina raa bar malo bliži svojem cilju?
P: Moža sam mu malo bliži. Kao što znaš, to je veoma težak posao.
M: Sebstvo je blizu i put je o njega lak. Sve što trebaš raiti jest ne raditi ništa.
P: Ipak smatram da je moja sadhana veoma naporna.
M: Tvoja sahana jest biti. Ra se ogađa. Samo bui pažljiv. Zašto bi bilo teško prisjedati se a jesi? Cijelo
vrijeme jesi.
P: Osjedaj bitka cijelo vrijeme postoji, u to nema sumnje. Ali polje pozornosti često je prezasideno svim
vrstama mentalnih ogađaja - emocijama, preožbama, iejama. Čisti osjedaj bitka obično je zatrpan
svime i svačime.
M: Na koji način čistiš um o nepotrebnog? Koja srestva i alate koristiš a bi ga pročistio?
P: U načelu, svaki je čovjek uplašen. Najviše se plaši samog sebe. Osjedam se poput čovjeka u čijoj je ruci
bomba koja de svakog časa eksploirati. Ne može skinuti upaljač, a ne može je ni baciti. Takav je čovjek
užasno uplašen i mahnito traži rješenje svog problema, a nikako ga ne nalazi. Za mene oslobođenje
prestavlja rješenje problema s bombom. Ne znam mnogo o njoj. Jeino što znam jest a potječe iz
najranijeg jetinjstva. Osjedam se poput uplašenog jeteta koje se strastveno buni zbog toga što nije
voljeno. To ijete čezne za ljubavlju, a zbog toga što je ne obiva uplašeno je i ljuto. Poneka se osjedam
kao a bih mogao nekoga ubiti, moža čak i samog sebe. Ta je želja toliko jaka a sam neprestano uplašen,
a ne znam kako se osloboditi straha.
Sigurno ti je sasvim jasno a postoji razlika između inij skog i europskog uma. Indijski je um razmjerno
jenostavan, a europski je mnogo složeniji. Inijski je um u svojoj osnovi. uravnotežen. On ne razumije
europski nemir, neumorno oazivanie zamišljenim obvezama, golemo opde znanje.
M: Sposobnost logičkog razmišljanja jenog Europljanina toliko je velika a de na kraju zaključiti kako
njegovo postojanje nema nikakvog smisla! Njegova usreotočenost na sebe nastaje upravo zbog
oslanjanja na logiku.
P: Ali razmišljanje, logičko rezoniranje, normalno je stanje uma. Um nikako ne može prestati raiti.
M: Stanje o kojem govoriš može biti stanje na k oje je um navikao, ali to ne mora nužno biti normalno
stanje. Normalno stanje ne može biti bolno, a pogrešne navike često ovoe o kronične boli.
P: Ali, ako razmišljanje nije prirono ili normalno stanje uma, kako demo ga zaustaviti? Mora postojati nek i
način a se um smiri. Veoma često govorim sebi: «osta, molim te, zaustavi se! Prekini s tim beskonačnim
blebetanjem, s tim stvaranjem rečenica koje se stalno vrte ukrug!» Ali um se nikako ne zaustavlja. Osjedam
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bui ravnoušan prema boli i užitku 205
a ga je ipak mogude zaustaviti na neko vrijeme, ali ne zaugo. Čak i takozvani uhovni ljui koriste
različite varke kako bi svoj um oržavali mirnim. Ponavljaju mantre, pjevaju, išu uboko ili plitko, ljuljaju
se, okredu oko sebe, koncentriraju se, meitiraju, vječito jure za ekstazama, njeguju vrline - sve vrijeme
rae na tome a prestanu raiti, a prestanu nešto ganjati, a se prestanu kretati. Ka sve to ne bi bilo
toliko tragično, bilo bi smiješno.
M: Um postoji u dva stanja, u obliku vode i meda. Voda i pri najmanjem uznemirenju dugo ostaje titrati,
ok se me, koliko go ga buckali, veoma brzo vrada u nepokretno stanje.
P: Um je po priroi nemiran. Moža ga privremeno možemo smiriti, ali on sam po sebi nije miran.
M: Boluješ li o kronične groznice, cijelo deš se vrijeme tresti. Želje i strahovi čine um nemirnim. Tek ka se
oslobodi svih negativnih emocija, postaje miran.
P: ijete ne možeš zaštititi o negativnih emocija. Čim se roi, ono počinje učiti što su bol i strah. Gla je
veoma okrutan učitelj koji ga poučava ovisnosti i mržnji. ijete voli majku zato što ga ona hrani, a mrzi je
zato što hrana ne stiže na vrijeme. Naš nesvjesni um prepun je unutarnjih sukoba koji se povre meno
prelijevaju u svjesnost. Živimo na vulkanu i zato smo neprestano u opasnosti. Slažem se a ruštvo ljui čiji
je um miran veoma blagotvorno jeluje na mene, ali čim se ualjim o njih, stare poteškode ponovno
započinju. Zbog toga povremeno olazim u Iniju jer želim biti u ruštvu svojeg gurua.
M: Samo misliš a olaziš i olaziš, prolazedi pritom kroz različita stanja i raspoloženja. Ja viim stvari
onakvima kakve jesu, kao trenutne ogađaje koji mi se preočuju u brzom slijeu, a svoj bitak primaju o
mene, iako sasvim sigurno ti ogađaji nisu moje «ja» i nisu moji. Ja nisam nijena o tih po java, a nisam ni
položan bilo kojoj o njih. Tako sam jeno stavno i u potpunosti nezavisan da to tvoj um, navikao na
suprotstavljanje i nijekanje, uopde ne može pojmiti. oslovce mislim to što kažem. Ne trebam se ničemu
suprotstavljati niti bilo što nijekati, zato što mi je jasno a ne mogu biti ni suprotnost ni nijekanje bilo čega.
Ja se samo nalazim onkraj svega, u sasvim rukčijoj imenziji. Ne traži me u poistovjedivanju s nečim ili u
suprotstavljanju nečem. Ja sam onje gje nema ni želje ni straha. No, kakvo je tvoje iskustvo? Ne osjedaš
li i ti da si ponekad potpuno odvojen od svih prolaznih stvari?
P: a, povremeno. Ali taa se iznenaa pojavljuje osjedaj opasnosti i počinjem se oživljavati obačenim,
kao da nisam ni u kakvim odnosima s drugima. Ovdje s e jasno vii razlika između tvog i mog mentalnog
života. Ko Inijaca emocije slijee mislima. aj Inijcu neku ieju i uslijeit de emocije. Ko zapanjaka je
upravo suprotno. aj zapanjaku emociju i počet de stvarati ieje. Tvoje su mi ieje intelektual no veoma
privlačne, ali ne mogu emocionalno ogovoriti na njih.
M: Ostavi svoj intelekt po strani, nemoj ga koristiti u tu svrhu.
P: O kakve mi je koristi savjet koji ne mogu provesti u jelo? Sve su to samo ieje, a ti želiš a na njih
ogovorim oređenim osjedajima, zato što bez osjedaja nema jelovanja.
M: Zašto govoriš o jelovanju? jeluješ li uopde ti? jeluje neka nepoznata sila, a ti zamišljaš a to jeluješ
ti. Uistinu, ti samo promatraš što se ogađa, a pritom nemaš nikakvih mogudnosti bilo kako utjecati na to.
P: Zašto u meni postoji tako stravičan otpor a prihvatim kako uistinu ne mogu učiniti ništa?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bui ravnoušan prema boli i užit ku 206
M: Ali što bi uopde mogao učiniti? Nalik si pacijentu po anestezijom kojeg kirurg operira. Ka se probuiš,
saznaješ a je operacija završena. Možeš li taa redi a si ti nešto učinio?
P: Ali ja sam taj koji je olučio povrgnuti se operaciji.
M: Sasvim sigurno nisi. Tvoja bolest s jene, a pritisak liječnika i obitelji s ruge strane ono je što te
nagnalo a se olučiš na operaciju. Nemaš izbora, ved samo iluziju a ga imaš.
P: Unatoč tome, osjedam a nisam tako bespomodan kakvim me ti želiš prikazati. Osjedam a mogu učiniti
sve ono o čemu mogu i razmišljati, samo ne znam kako. Ne neostaje mi mod, ved znanje.
M: Kao što je svima poznato, nepoznavanje načina jenako je loše kao i nemanje modi! Ali ostavimo tu
temu na trenutak. Konačno, nije važno zašto se osjedamo bespomodnima, sve ok jasno uviđamo a smo
ouvijek bili bespomodni.
Meni su seameset i četiri goine, a ipak se osjedam ka o dijete. Sasvim jasno vidim da sam usprkos svim
promjenama ostao ijete. Moj mi je guru rekao: «To ijete, koje čak i saa ti jesi, tvoje je stvarno sebstvo
(svarupa). Vrati se u stanje čistog bitka, gje se osjedaj 'ja jesam' još uvijek nalazi ti čistod i u kojoj se
nalazilo prije negoli se zagailo osjedajem 'ja sam ovo' ili 'ja sam ono' ». Tvoj teret proizlazi iz lažnih
poistovjedivanja - odreci se svih njih. Rekao mi je još i ovo: «Vjeruj mi. Objasnio sam ti a je tvoja prava
priroa božanska. Smatraj to apsolutnom istinom. Tvoja je raost božanska, jenako kao i tvoja patnja. Sve
olazi o Boga. Neprestano se toga prisjeda j. Ti si Bog i vrši se jeino tvoja volja.» Povjerovao sam mu i
ubrzo sam shvatio kako su njegove riječi bile čuesno istinite i točne. Nisam uvjetovao um razmišljajudi:
«Ja sam Bog, ja sam čuesan, ja sam izna svega.» Jenostavno sam slijeio učiteljevu u putu da usmjerim
svoj um na čisti osjedaj «ja jesam» te a u njemu i ostanem. Satima sam sjeio imajudi na umu isključivo a
«ja jesam» i uskoro su mir, radost i duboka sveobuhvatna ljubav postali moje normalno stanje. Sve je tada
nestalo - moja osobnost moj guru, život koji sam živio, svijet oko mene. Ostao je samo mir i neizmjerna
tišina.
P: Sve to izgleda veoma jednostavno i lagano, ali nije baš tako. Poneka se i u meni pojavi čuesno stanje
raosnog mira. Promatram ga i čuim se s kakvom je lakodom ošlo, kako mi se bliskim čini, tako potpuno
mojim. Zašto sam uopde imao potrebu a se tako žestoko borim kako bih postigao stanje koje mi je bilo
posve blizu? Ovoga je puta sasvim sigurno ošlo a bi zauvijek i ostalo. Pa ipak, ono tako brzo iščezava, a
mene ostavlja u čuu. Je li to bio istinski okus stvarnosti ili samo još jena pogreška? Ali ako to jest bila
stvarnost, zašto je otišla? Moža mi je potrebno neko jeinstveno iskustvo koje de me obro učvrstiti u
tom novom stanju, a sve ok se ono ne pojavi, ta de se igra skrivača morati nastaviti.
M: Tvoje očekivanje nečeg posebnog i ramatičnog, neke čuesne eksplozije, samo je smetnja i ogađanje
samoostvarenja. Ne trebaš očekivati eksploziju jer se ona ved ogoila u trenutku ka si se roio i ka si
shvatio da jesi postojanje-spoznavanje-osjedanje. Postoji samo jena pogreška koju činiš: vanjsko smatraš
unutarnjim, a unutarnje vanjskim. Smatraš a je ono što je u tebi izvan tebe, a ono što je izvan tebe u tebi.
Um i osjedaji vanjski su, ali ti misliš a su ti sasvim bliski. Isto tako vjeruješ a je svijet objektivan, a on je u
potpunosti projekcija tvoje psihe. To je temelj zbrke koju nikakva nova eksplozija ne može popraviti. Sebe
moraš preočavati kao onoga tko je izna svega. Nema rugog puta.
P: Kako a sebe preočavam kao nekog tko je izna svega, ka se moje misli javljaju i nestaju kako im se
sviđa? Njihovo beskonačno čavrljanje uzrokuje mi smetnje i iscrpljuje me.
M: Promatraj svoje misli kao što promatraš promet na ulici. Ljui olaze i olaze. Ti ih primjeduješ, ali ne
reagiraš na njih. U početku to moža nije lako, ali nakon nekog vremena proveenog u vježbanju shvatit
deš a tvoj um može istovremeno funkcionirati na mnogo razina i a možeš biti svjestan svih njih. No,
jeino ka te zainteresira neka posebna razina, može ona zarobiti tvoju pažnju i zamračiti ostale. Ali, čak se
i taa na zamračenim poručjima nastav lja rad, iako izvan polja svijesti. Nemoj se boriti sa svojim
sjedanjima i mislima. Pokušaj samo u polje svoje pozornosti uključiti neka ruga, mnogo važnija pitanja,
kao što su: «Tko sam ja?», «Kako sam ošao na ovaj svi jet?», «Odakle taj univerzum oko mene?», «Što je
stvarno, a što je prolazno?» Nijeno se sjedanje nede modi zaržati ne bueš li zainteresiran za njega.
Samo emotivna spona oržava ropstvo. Vječno si u potrazi za užitkom, izbjegavajudi bol, neprestano tragaš
za sredom i mirom. No, ne uviđaš li a te upravo to neprekino traženje srede čini nesretnim? Pokušaj
tragati na rugi način, bui ravnoušan prema boli i užitku, ne traži i ne obijaj ništa pa svu svoju
pozornost usmjeri na onu razinu na kojoj je bezvremeno prisutan osjedaj «ja jesam». Ubrzo deš shvatiti da
su mir i sreda tvoja priroa i a ti smetnje stvara jeino traganje za njima, ovakvim ili onakvim kanalima.
Izbjegavaj te smetnje, to je sve. Nema potrebe za traganjem. Kako možeš tražiti ono što ved imaš? Ti si
Bog, ti si vrhovna stvarnost. Za početak, vjeruj ini. Vjeruj svojem Učitelju. To de ti omoguditi a napraviš
prvi korak. Nakon toga tvoje de se povjerenje poka zati opravdanim, i to na temelju vlastitog iskustva. Za
svaki početni korak u životu o presune je važnosti vjera. Bez nje se malo toga može napraviti. Svako je
jelovanje čin vjere. Zahvaljujudi vjeri jeeš čak i kruh svoj svagašnji! Prisjedajudi se onoga što sam ti
rekao, možeš postidi sve. Ponovno ti kažem: «Ti si sveprožimajuda stvarnost, ona stvarnost koja sve nadila-
zi. Ponašaj se suklano tome: misli, osjedaj i jeluj u sklau s cjelinom pa de se stvarno iskustvo toga što ti
govorim pojaviti u tebi za tren oka. Nikakav napor nije ti potreban. Samo imaj vjere i djeluj u skladu s njom.
Molim te, shvati a ništa ne želim o tebe. Ono što ti govorim jeino je u tvojem interesu, zato što izna
svega voliš sebe i želiš biti siguran i sretan. Nemoj se toga stijeti, nemoj to nijekati. Prirono je i obro
voljeti sebe. Potrebno je samo spoznati što točno voliš. To što voliš nije tijelo, ved Život sam - percipiranje,
osjedanje, razmišljanje, jelovanje, ljubljenje, nastojanje, stvaranje. Taj Život voliš, Život koji ti jesi! Život
koji jest sve.

spoznaju Shvati
buudi atovede
u potpunosti, obacujudi
uvijek sarži sva ijeljenja
manje. Zbog i ograničenja,
toga pronađi i sve de
svoje sebstvo jertvoje želje uroniti
ka njega u tu
pronađeš,
pronadi deš i sve rugo.
Svatko je sretan što postoji, ali svega nekolicina u potpunosti poznaje punodu svojeg postojanja. opustiš l i
svojem umu a počiva na osjedaju «ja jesam», «ja znam» i «ja volim», sa snažnom željom a otkriješ
najublje značenje tih riječi, modi deš je i ti spoznati.
P: Mogu li njegovati misao «ja sam Bog»?
M: Nemoj se poistovjedivati ni s kojom iejom. Porazumijevaš li po pojmom Bog ono nepoznato, samo
govoriš: «Ne znam što sam ja». Bueš li poznavao Boga kao što poznaješ sebe, nedeš trebati govoriti na taj
način. Najbolji je jenostavan osjedaj «ja jesam». Strpljivo prebivaj u njemu. Ovje strpljenje znači
murost. Ne razmišljaj o neuspjehu! U takvoj sahani ne može biti neuspjeha.
P: Moje misli ne opuštaju mi a to činim.
M: Ne obradaj pažnju na njih. Ne bori se s njima. Nemoj ništa raiti sa svojim mislima, ved im samo opusti
da budu takve kakve jesu. Upravo tvoja borba s njima aje im mod. Potpuno ih obaci. Ne zaboravi se
prisjedati: što go se ogađa, ogađa se zato što «ja jesam». Sve te posjeda na činjenicu a jesi. Iskoristi
činjenicu a moraš postojati kako bi oživljavao. Ne trebaš prestati razmišljati. Samo prestani biti
zainteresiran. Nezainteresiranost je ono što te oslobađa. Ne prianja j ni uz što, to je sve. Svijet se sastoji o
mnoštva obruča, ali ti imaš njihove kuke. Izravnaj kuke i nijean te obruč nede modi zakačiti. Odbaci sve
svoje ovisnosti, Nema ničeg rugog što bi trebao obaciti. Prestani njegovati svoju naviku a bueš
ambiciozan, a tražiš rezultate - i evo ti univerzalne sloboe. Prestani se mučiti.
P: Život je muka. Toliko toga treba učiniti.
M: Učini ono što treba učiniti. Nemoj se tome opirati. Tvoja ravnoteža mora biti inamična, utemeljena na
činjenju prave stvari u pravom trenutku. Nemoj biti poput jeteta koje ne želi orasti. Uobičajeni pokreti i
položaji nede ti pomodi. U potpunosti se osloni na jasnodu misli , čistodu motiva i poštenje u jelovanju. Ne
postoji mogudnost a kreneš krivim smjerom. Uzigni se izna svega, ostavljajudi sve za sobom.
P: Ali može li se išta ostaviti zauvijek?
M: Ti želiš ekstazu koja traje an i nod. N o, ekstaze nužno olaze i olaze jer ljuski mozak ne može na
uže vrijeme ponijeti napetost. Proužena ekstaza spalila bi tvoj mozak, osim u slučaju a je iznimno čist i
suptilan. U priroi ništa nije statično i mimo, sve pulsira, pojavljuje se i iščezava. Srce, isanje, probava,
spavanje i buno stanje, rođenje i smrt - sve olazi i olazi u valovima. Ritam, perioičnost, sklana
izmjena krajnosti univerzalno je pravilo. Nema nikakve koristi boriti se protiv samog obrasca života. Tražiš
li nepromjenjivo, naiđi iskustvo. Ka kažem a se cijelo vrijeme moraš prisjedati osjedaja «ja je sam»,
zapravo želim redi a mu se uvijek moraš iznova vradati. Nijena pojeinačna misao ne može biti prirono
stanje uma, ved jeino tišina. No, to nije ieja o tišini, nego tišina sama. Ka je um u svom priro nom
stanju, on se nakon svakog iskustva spontano vrada u tišinu. Ili, točnije rečeno, svako se iskustvo ogađa
na pozaini tišine.
Ono što si ovje naučio zasađena je sjemenka na koju saa moraš privino zaboraviti. Ali ona de i alje
živjeti u tebi. Ka ođe pravo vrijeme, proklijat de, narasti, procvjetati i ati ploa. Sve de se to ogoiti
samo o sebe. Ti ne moraš činiti ništa, samo nemoj to sprječavati.
Biti sretan i usrećivati druge ritam je života
Poklonik: Prije nekoliko mjeseci doputovao sam iz Europe kako bih posjetio svojeg gurua u blizini Calcutte,
kojeg reovno posjedujem. Trenutačno sam na putu kudi. Prijatelj me pozvao a te posjetim i zaovoljan
sam što sam ovje.
Maharaj: Što si naučio o svojeg gurua i kakvu si sahanu ra dio?
P: Mo j je guru častan starac o osamesetak goina. Što se filozofije tiče, zastupa veantu, a vježbe koje
poučava bave se poticanjem nesvjesnih energija uma i osvještavanjem skrivenih zapreka i blokaa. Moja
osobna sahana bila je povezana s mojim specifičnim problemom iz ranog jetinjstva i ječaštva. Naime,
moja mi majka nije mogla pružiti osjedaj a sam siguran i ljubljen, a on je toliko važan za normalan razvoj
jeteta. Bila je to žena koja nije bila sposobna biti majkom. Opteredena vlastitim strahovima i neurozama,
nesigurna u sebe, osjedala je a prestavljam ogo vornost i teret koji nije bila u stanju nositi. Nikada nije
željela a se roim. Nije željela ni a orastem i a se razvijam. Željela je a se vratim u njezinu maternicu,
nerođen, nepostojedi. Opirala se svakom pokretu života u meni, bijesno se borila protiv svakog rnog
pokušaja a se bar malko probijem iz uskog kruga posto janja na koji je bila navikla. Kao dijete bio sam
veoma osjetljiv i osjedajan. Više o svega rugoga čeznuo sam za ljubav lju, a ta ljubav, jednostavna i
instinktivna ljubav koju majka osjeda prema svome jetetu, bila mi je uskradena. Glavni poticaj moga
života, koji nikaa nisam narastao, postala je potraga jeteta za maj kom. Biti sretno dijete, imati sretno
djetinjstvo pretvorilo se u moju opsesiju. Strastveno me zanimala trunoda, poro i rano jetinjstvo.
Postao sam prilično glasovit liječnik, specijalist za po rod i pridonio sam razvoju bezbolnih metoda
porođaja. Sretno ijete sretne majke - to je bio moj ideal cijelog života. Ali moja je majka bila u njemu
neprestano prisutna, veoma nesretna samom sobom, a istovremeno nimalo spremna i sposobna prihvatiti
a sam ja sretan. To se oražavalo na veoma neobične načine. Ka go meni nije bilo obro, ona se
osjedala izvrsno. Ka sam ja bio obro raspoložen, ona je bila potpuno slomljena, proklinjudi i sebe i mene.
Buudi a mi nika nije oprostila zločin što sam se usuio roiti, činila je sve a se osjedam krivim što sam
živ. «Živiš zato što me mrziš. Ako me voliš, umri!» Tako je glasila njezina neprestana, iako nečujna poruka.
Živio sam tako životom u kojem mi se, umjesto ljubavi, stalno nuila smrt. Zatočen u svojoj majci, kao
vječno ijete, nisam mogao uspostaviti sklane onose sa ženama. Između nas bi se uvijek umetnula s lika
majke, majke koja nije mogla oprostiti, kojoj se nije moglo oprostiti. Potražio sam utjehu u rau i otkrio
mnogo toga. Ali nisam se mogao izvudi iz stupice jetinjstva. Na kraju sam se okrenuo uhovnoj potrazi i
na tom sam putu postojan ved goinama. Ali, na neki način na stavila se ona ista stara potraga za
majčinskom ljubavlju, nazivali je mi Bogom, atmanom ili vrhovnom stvarnošdu. U načelu, i alje želim
voljeti i biti voljen. Na nesredu, takozvani religiozni ljui protivnici su života i potpuno su okrenuti umu. Kad
se suoče sa životnim potrebama i porivima, počinju klasificirati, apstrahirati i konceptualizirati, a ta im
njihova umovanja postaju važnija nego život sam. Oni traže a se pojeinac usreotoči na neki koncept i
postane neosoban. Umjesto spontanog sjeinjenja kroz ljubav, prelažu namjernu i marljivu koncentraciju
na oređenu formulu. Bez obzira ha to radi li se o Bogu ili atmanu, meni ili nekom drugom, sve se svodi na
isto! Uvijek nue nešto o čemu treba misliti, a ne nekog koga treba voljeti. Ono što je meni potrebno nisu
teorije ili sistemi jer postoji mnogo takvih koji su pojenako privlačni i vjerojatni. Trebam nešto što de mi
dotaknuti srce i obnoviti život, a ne još jean način razmišljanja. Nov način razmišljanja ne postoji, ali
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Biti sretan i usredivati ruge ritam je života 210
osjedaji uvijek mogu biti novi. Ka nekog volim, spontano i snažno meitiram na njega, i to s takvom
toplinom i pažnjom kakve mi moj um nika ne može naložiti.
Riječi su obre za oblikovanje osjedaja. Riječi bez osjedaja nalik su ojedi koju nitko ne nosi , hladnoj i
praznoj. Moja je majka isušila sve moje osjedaje. Presahnuli su svi moji izvori. Mogu li ja ovje nadi
bogatstvo i obilje emocija koje sam toliko trebao dok sam bio dijete?
M: Gdje je sada tvoje djetinjstvo? Kakva je tvoja buudnost?
P: Rodio sam se, orastao i umrijet du.

M: Govoriš o svome tijelu, naravno, i o svome umu. Ja ne govorim o fiziologiji i psihologiji. One su ijelovi
prirode i njima upravljaju prirodni zakoni. Govorim o tvojem traganju za ljubavlju. Je li ono nekad
započelo? Hode li jenom završiti?
P: Zaista to ne mogu redi. Ono postoji o prvog i trajat de o posljenjeg trenutka mog života. Ta čežnja za
ljubavlju - toliko je stalna i toliko beznadna!
M: Što točno tražiš kaa tragaš za ljubavlju?
P: Jednostavno ovo - želim voljeti i biti voljen.
M: Po time misliš na neku ženu?
P: Nije nužno. To može biti i prijatelj, učitelj, voitelj - okle go je sam osjedaj svijetao i jasan. Naravno,
žena je uobičajen ogovor. Ali ne mora biti i jeini.
M: Što bi želio više, voljeti ili biti voljen?
P: Najraije bih i jeno i rugo! Ali sasvim je jasno a je voljeti uzvišenije, plemenitije, ublje. Slatko je biti
voljen, ali od toga se ne raste.
M: Možeš li voljeti sam o sebe ili mora postojati netko tko de pobuiti tvoju ljubav?
P: Svatko mora sresti nekog koga de modi voljeti, naravno. Moja majka ne samo a nije bila u stanju voljeti,
ved nije bila ni osoba koju se moglo voljeti.
M: Što neku osobu čini ragom, vrijenom voljenja? Nije li to upravo činjenica što je voljena? Najp rije
voliš, a ona tražiš razloge.
P: Može biti i obrnuto. Voliš ono što te čini sretnim.
M: Ali što te čini sretnim?
P: Tu ne postoje pravila. Cijela je ta tema veoma osobna i nepredvidljiva.
M: To je točno. Što go mi rekli, ok ne voliš nisi sretan. Ali, čini li te ljubav uvijek sretnim? Nije li
povezivanje ljubavi sa sredom početni, ječji stupanj? Ka tvoja ljubljena osoba pati, ne patiš li i ti s njom?
Ali, prestaješ li voljeti zato što patiš? Moraju li se ljubav i sreda uvijek pojavljivati i išč ezavati zajedno? Nije
li ljubav taa samo očekivanje užitka?
P: Naravno a nije. U ljubavi može postojati mnogo patnje.
M: Što je ona ljubav? Nije li to prije stanje bitka no stanje uma? Moraš li znati a voliš kako bi volio? Nisi li
volio svoju majku, a a to nisi ni znao? Tvoja čežnja za njezinom ljubavlju, za prilikom a joj izraziš svoju
ljubav - nije li i to čin ljubavi? Nije li ljubav na isti način io tebe kao što je i svijest io bitka? Cijelo vrijeme
tražio si ljubav svoje majke zato što si je volio.
P: Ali ona mi nije opuštala a je volim!
M: Nije te mogla ni sprječiti a je voliš.

P: Ali, zašto sam ona bio nesretan cijeloga svog života?
M: Zato što nisi nikaa zakoračio uboko u sam korijen svojega bitka. Potpuno nepoznavanje vlastitoga
sebstva zakrilo je tvoju ljubav i sredu, nagnalo te a tražiš ono što nikaa nisi izgubio. Ljubav je htjenje a
svoju sredu poijeliš sa svima. Biti sretan, činiti ruge sretnima - to je ritam ljubavi.
Ispunjenje želja izaziva nove želje
Poklonik: Priznajem a sam anas ošao ovamo u buntovnom raspoloženju. U poslovnici aviokompanije
nisam uspio ništa obaviti. Uvijek ka se suočim s takvom situacijom počinjem sve ovoiti u sumnju i sve
mi se čini besmisleno.
Maharaj: To je veoma korisno raspoloženje. Sumnjaš u sve, obijaš sve, nisi spreman učiti ni o koga.
Takvo je raspoloženje plo tvoje uge sa hane. Naposljetku, ne možeš biti vječni student.
P: Tako nešto zaista ne želim. To me nikamo nije ovelo.
M: Nemoj redi a te nije nikamo ovelo jer te ovelo gdje si sada.
P: Ponovo se javlja dijete u meni i njegov bijes. Nisam se ni za milimetar pomaknuo s mjesta.
M: Počeo si kao ijete i završit deš kao ijete. Što go si naučio u međuvremenu, morat deš otpustiti i
početi o početka.
P: Ali dijete se opire. Ka je nesretno ili ka nešto niječe, ne želi se pokoriti.
M: Pusti ga neka se opire. Samo promatraj to njegovo batrganje. Plašiš li se previše ruštva a bi mu se
uvjerljivo opirao, promatraj i to. Znam da je to bolan posao. Ali postoji samo jedan lijek - traženje lijeka
mora prestati.
Ako si ljut ili te boli, ovoji se o te ljutnje i boli i promatraj ih. Eksternalizacija je prvi korak k oslobođenju.
Ostupi u stranu i promatraj. Fizički de se ogađaji i alje oigravati, ali oni sami po sebi n emaju nikakve
važnosti. Važan je jeino um. Što go a se ogađa, ne možeš se svađati i vrištati u poslovnici avi -
okompanije ili u banci. ruštvo to ne opušta. Ne opaa li ti se njegov način i nisi li ga spreman ponositi,
nemoj letjeti avionom ili ržati novac u banci. Pješači, a ako ne možeš pješačiti, nemoj putovati. Imaš li
posla s ruštvom, moraš prihvatiti njegove načine jer su oni ujeno i tvoji. Stvorili su ih tvoje potrebe i
zahtjevi. Tvoje su želje toliko složene i kontraiktorne a nije čuo što je ruštvo koje si stvorio
pojenako složeno i kontraiktorno.
P: I sam uviđam i priznajem a je vanjski kaos samo oraz mog unutarnjeg nesklaa. Ali što je lijek za to?
M: Nemoj tražiti lijekove.
P: Ponekad se pojedinac nalazi u stanju milosti pa m u je život sretan i sklaan. Ali takvo stanje ne traje
ugo! Raspoloženje se mijenja i sve ponovno krede u krivom smjeru.
M: Ka bi bar mogao ostati miran, sloboan o sjedanja i očekivanja, bio bi u stanju raspoznati prekrasan
obrazac ogađaja. Jedinio tvoj nemir uzrokuje kaos.
P: Tijekom tri sata koja sam proveo u poslovnici aviokompanije vježbao sam strpljivost i obzirnost. No, to
nije ubrzalo stvari.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ispunjenje želja izaziva nove želje 213
M: Barem ih nije ni usporilo, što bi tvoje opiranje sigurno bilo učinilo. Ti želiš trenutačne rezult ate! Ovdje
se ne poučava magija. Svi čine istu pogrešku, obijaju srestva, a željeli bi ostvariti ciljeve. Želiš li mir i
skla u svijetu, ne smiješ ih obijati u sebi. Moraš bezuvjetno slijeiti moj savjet i nedeš se razočarati. Tvoj
problem ne mogu riješiti pukim riječima. Moraš jelovati onako kako sam ti rekao i ustrajati na tome. Ono
što oslobađa nije pravi savjet, ved jelovanje koje se temelji na njemu. Kao što liječnik, nakon što je
pacijentu ao injekciju, kaže: «Saa se samo omara j. Ništa više nemoj činiti, jeino budi miran», tako i ja
tebi kažem: «Dobio si svoju' injekciju', sad budi miran, samo budi spokojan» Moj guru postupao je na isti
način. Rekao bi mi nešto i nakon toga oao: «Sa bui miran. Nemoj sve vrijeme razmišljati o tome.
Zaustavi se. Budi miran.»

P: Ja mogu biti miran samo sat vremena ujutro. Ali dan je du gačak. ogađaju se mnoge stvari koje me
izbacuju iz ravnoteže. Lako je redi «bui miran», ali kako biti miran ka u meni i oko mene sve vrišti. Molim
te, reci mi kako se to postiže?
M: Sve što treba učiniti može se učiniti u miru i tišini. Nema nikakve potrebe za nervozom.
P: To je samo teorija koju ne potkrepljuju činjenice. Vradam se u Europu, a onje nemam nikakvog posla.
Život mi je potpuno prazan.
M: Bueš li samo nastojao biti miran sve de odi - posao, snaga za posao, pravi motiv. Moraš li sve znati
unaprije? Nemoj se tjeskobno brinuti zbog svoje buudnosti. Bui saa miran i sve de odi na svoje
mjesto. Ono što ne očekujemo mora se ogoiti, a ono što unaprije previđamo nikaa ne mora odi.
Nemoj mi sa redi a ne možeš ržati po nazorom svoju prirou. Ne moraš to činiti. Baci je preko palube
u more. Nemoj se boriti ili pokoravati nikakvoj priroi. Nijeno iskustvo nede te povrijeiti po uvjetom a
ga ne pretvori š u naviku. Ti si suptilni uzrok cijeloga svojeg univerzuma. Sve jest zato što ti jesi. Uhvati se
čvrsto za tu tvrnju, shvati je u svoj njezinoj ubini i neprestano je se prisjeda j. Spoznati je kao potpunu
istinu prestavlja oslobođenje.
P: Ako sam ja sjemenka svog univerzuma, tada sam zaista gnjila sjemenka! Sjemenka se poznaje po plodu.
M: Što je tako loše u tvome svijetu a ga proklinješ?
P: Pun je boli.
M: Priroa nije ni ugona ni bolna. Ona je inteligencija i ljepota. Bol i užitak nalaze se u umu. Promijeni
sistem vrijenosti i sve de se promijeniti. Užitak i bol samo su smetnja osjetilima. Postupaj prema njima na
jenak način i postojat de jeino blaženstvo. A svijet je onakav kakvim ga praviš. Svakako ga učini sretnim.
Jedino te zadovoljstvo onim što imaš može usrediti. Ispunjenje želja izaziva nove želje. Uzržavanje o svih
želja i zaovoljstvo onime što olazi samo o sebe veoma je plono stanje, osnovni preuvjet stanja
punode. Ne bui nepovjerljiv prema njegovoj privinoj neplonosti i praznini. Vjeruj mi, ispunjenje želja
ovoi o patnje. Oslobođenje o želja jest blaženstvo.
P: No, postoje neke stvari koje su nam potrebne.
M: Ono što ti je potrebno odi de samo o sebe, ne bueš li tražio ono što ti je nepotrebno. Pa ipak, samo
nekolicina ljui postiže takvo stanje potpunog spokoja i nevezanosti. To je veoma uzvišeno stanje, sam
prag oslobođenja.
P: Posljenje vije goine bio sam posve neploan, osamljen i prazan. Stoga sam se često molio a
umrem.
M: No, tvoj dolazak ovamo pokrenuo je oreene ogađaje. opusti a se stvari ogađaju onako kako se
ogađaju. Na kraju de se sve veoma lijepo posložiti. Ne trebaš se naprezati u smjeru buudnosti - ona de
sama odi k tebi. Još neko vrijeme bit češ mjesečar kakav si saa, bez smisla i sigurnosti, ali taj de perio
završiti i shvatit deš a je tvoj posao bio ploan i lak. Uvijek postoje trenuci ka se osjedaš prazan i otuđen.
Takvi su trenuci iznimno poželjni jer pokazuju a je uša obacila svo ja sidra i da plovi prema dalekim
mjestima. To je nevezanost - ka je sa starim gotovo, a novo još nije stiglo. Ako si uplašen, takvo stanje
može biti mučno, ali uistinu nema ničega čega bi se trebao plašiti. Prisjeda j se upute: «Uzdigni se iznad
svega što ti ođe na put.»
P: Buddhino je pravilo glasilo: uvijek pamti ono što treba pamtiti. Ali ja smatram a je veoma teško
prisjetiti se prave stvari u pravom trenutku. Čini mi se  a za mene vrijedi upravo suproto no pravilo: uvijek
zaboravljam!
M: Nije lako pamtiti, buudi a svaka situacija povlači za sobom bujicu želja i strahova. Želja koja se raa iz
sjedanja može ga i uništiti.
P: Kako a se borim sa željama? Nema ničeg jačeg o njih.
M: Voe života tutnje preko stijenja objekata - onih koje volimo i onih koje mrzimo. Ukloni uvidom i
nevezanošdu sve stijene pa de iste voe tedi uboko, mimo i brzo, u obilnijoj količini i s vedom snagom.
Nemoj to shvatiti samo kao teoriju, ved nađi vremena a to i promisliš i razmotriš. Želiš li biti sloboan, ne
smiješ zanemariti nijean korak o sloboe. To je slično uspinjanju na planinu: moraš napraviti svaki korak.
Jedan korak manje - i ne stižeš na vrh.
Tijelo i Um vanjski su znakovi neznanja
Poklonik: Neki an raspravljali smo o osobi (vjakti), svjeoku (vjakta) i apsolutu (avjakta). Koliko se sjed am,
rekao si a je jeino apsolut stvaran, ok je svjeok stvaran samo u oređenoj točki prostora i vremena.
Osoba je organizam, grub ili suptilan, osvijetljen prisutnošdu svjeoka. Čini mi se a nisam sve to u
potpunosti shvatio. Možemo li to ponovno pretresti? Naalje, koristio si pojmove mahaakas, diakaš i
paramakas. U kakvom su oni odnosu s osobom, svjedokom i apsolutom?
Maharaj: Mahaakaš je priroa, ocean postojanja, fizički prostor sa svime onime što se osjetilima može
percipirati. Diakaš je poručje svijesti, mentalni prostor vremena, percepcije i spoznaje. Paramakaš je
bezvremena i besprostorna stvarnost, bez uma, neiferencirana, beskonačna mogudnost, izvor i porijetlo,
saržaj i bit, materija i svijest, pa ipak onkraj svega toga. Ta stvarnost ne može se percipirati, ali se može
iskusiti kao vječno svjeočenje svjeoka, percipiranje onoga koji percipira, početak i kraj svih pojavnosti,
korijen vremena i prostora, prvobitni uzrok u svakom lancu uzroka.
P: Kakva je razlika izmedu svjedoka i apsoluta?
M: Nema razlike. Oni su poput svjetlosti i danje svjetlosti. Univerzum je pun svjetlosti koja nije vidljiva, ali
istu tu svjetlost možeš vijeti kao nevnu svjetlost. Ono što nevna svjetlost otkriva jest osoba. Osoba je
uvijek objekt, svjedok je subjekt, a njihov odnos uzajamne ovisnosti odraz je njihove apsolutne
istovjetnosti. Ti zamišljaš a su to različita i ovojena stanja, no nije tako. Ona su ista svijest, jenom u
mirovanju, a drugi put u kretanju. Svako od njih svjesno je onog drugog. U svijesti (dit) čovjek poznaje Boga
i Bog poznaje čovjeka. U njoj on oblikuje svijet i svijet oblikuje njega. Svijest je spona, most između
krajnosti, uravnotežuj udi i objeinjavajudi čimbenik svakog iskustva. Cjelokupnost svega percipiranog jest
ono što nazivate materijom, a cjelokupnost svih onih koji percipiraju ono što nazivate univerzalnim umom.
Njihova istovjetnost, koja se očituje kao sposobnost percipiranja i percipiranje, skla i inteligencija,
ljupkost i voljenje, potvrđuje se uvijek iznova.
P: Postoje li svojstva tromosti, pokretačke energije i uravnoteženosti samo u materiji ili i u umu?
M: l u jenom i u rugom, naravno, zato što to voje nije ovo jeno. Jedino se apsolut nalazi onkraj svih
svojstava. U stvari, to su samo točke gleišta, onosno načini promatranja koji posto je jedino u umu. S one
strane uma nestaju sve razlike.
P: Je li univerzum proizvod osjetila?
M: Kao što ti ponovno stvaraš svoj svijet prilikom buđenja, tako se i univerzum razvija. Um sa svojih pet
organa percipiranja, pet organa jelovanja i petovoj nica svijesti pojavljuje se kao sjedanje, mišljenje,
razum i osobnost.
P: Znanost je veoma uznapreovala. Čovjek poznaje svoj um i tijelo mnogo bolje o svojih preaka. Tvoj
traicionalni način, koji opisuje i analizira um i materiju, nije više jelotvoran.
M: Ali gje su ti vaši znanstvenici i njihove znanosti? Nisu li i oni samo slike u vašem umu?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Tijelo i Um vanjski su znakovi neznanja 216
P: Upravo je II tome temeljna razlika između tebe i mene! Za mene oni ne prestavljaju moje projekcije.
Postojali su i prije nego što sam se roio, a postojat de i ka buem mrtav,
M: Naravno. Ka jenom prihvatiš a su vrijeme i prostor stvarni, počinješ smatrati sebe sitnim i
kratkovječnim. Ali, jesu li oni uistinu stvarni? Ovise li oni o tebi ili ti ovisiš o njima? Kao tijelo, nalaziš se u
prostoru, a kao um, u vremenu. No, jesi li ti samo tijelo u kojem se nalazi um? Jesi li to ikaa istraživao?
P: Nemam ni motiva ni načina a to istražim.
M: Nudim ti oboje. Ali na samom uvidu (viveka) i nevezanosti (vairagja) moraš poraditi sam.
P: Jeini motiv koji viim jest postizanje srede, ničim uzroko vane i bezvremene. Ali kako da je ostvarim?
M: Sreda je sporena. Istinski jelotvoran motiv jest ljubav. Sigurno uviđaš koliko ljui pate pa tražiš
najbolji način a im pomogneš. Ogovor je očiglean. Najprije moraš samog sebe ovesti u stanje u kojem
ti nede biti potrebna pomod. Bui siguran a tvoje ponašanje proizlazi iz čiste obrohotnosti i a je
oslobođeno svih vrsta očekivanja.
Oni koji traže samo sredu lako mogu završiti u suptilnoj ravnoušnosti, a ljubav se nika nede smiriti.
A što se načina tiče, postoji samo jean. Moraš spoznati samog sebe, i to i privinog i stvarnog. Jasnoda i
suosjedanje iu zajeno. Svako o njih treba i osnažuje ono rugo.
P: Suosjedanje pretpostavlja postojanje objektivnog svijeta ispunjenog patnjom koju je mogude ukloniti.
M: Svijet nije objektivan i patnju nije mogude ukloniti. Suosjedanje je samo ruga riječ za obijanje patnje
iz nestvarnih razloga.
P: Ako su razlozi nestvarni, zašto b i patnja morala biti neizbježna?
M: Ono što uzrokuje patnju uvijek je laž: lažne želje i strahovi, lažne vrijenosti i ieje, lažni onosi među
ljuima. Obaci laž i osloboit deš se patnje. Istina te čini sretnim i slobonim.
P: Istina je da sam ja um zarobljen u tijelu, a to je veoma bolna istina.
M: Ti nisi tijelo, a nisi ni u tijelu. Tijelo uopde ne postoji. Ti samo na sasvim pogrešan način razumiješ sebe.
a bi sebe mogao razumjeti na ispravan način - moraš istraživati!
P: Ali ja sam rođen kao tijelo, u tijelu, i umrijet du kao tijelo, s tijelom.
M: To je tvoj pogre šni koncept. Istražuj, preispituj, sumnja j u sebe i u druge. Želiš li nadi istinu, ne smiješ
prianjati uz svoja uvjerenja. Bueš li siguran u ono što je trenutačno, nikaa nedeš ostidi ono krajnje.
Tvoja ieja a si rođen i a deš umrijeti potpuno je besmislena. Opovrgavaju je i logika i iskustvo.
P: U reu, nedu više uporno tvriti a sam tijelo. Pobijeio si. Ali ovje i saa, ok razgovaram s tobom, ja
jesam u svome tijelu, to je očito. Moža ja nisam tijelo, ali ono je moje.
M: Cijeli univerzum neprestano pridonosi tvojem postojanju. Stoga je cijeli univerzum tvoje tijelo. U tom
smislu, slažem se stobom.
P: Moje tijelo uboko utječe na mene. Ono je u više poglea moja subina. Mo j karakter, moja
raspoloženja, priroa mojih reakcija, moje želje i strahovi, urođeni i stečeni - svi se oni temelje na tijelu.
Malo alkohola, malo roge ili nečeg sličnog - i sve se mijenja. Nakon toga, sve dok ne prestane djelovanje
droge, ja sam drugi čovjek.
M: Sve se to ogađa zato što misliš a si tijelo. Spoznaj svoje pravo ja pa čak ni roge nede imati mod na
tobom.
P: Pušiš li?
M: Moje je tijelo zaržalo nekoliko navika koje de moža ostati ok ne umre. No, one mu ne nanose
nikakvu štetu.
P: Jeeš li meso?
M: Rođen sam u obitelji u kojoj se jelo meso i moja jeca ga jeu. Jeem meso u veoma malim količinama i
ne smatram da je to neki veliki problem.
P: Jedenje mesa podrazumijeva ubijanje.
M: Očito. Ne tvrim a sam savršeno osljean. Misliš li a je potpuna osljenost moguda, okaži to
vlastitim primjerom. Nemoj propovijeati ono što sam ne provoiš u jelo.
Vradam se na tvoju ieju a si rođen. Zaglavio si u onome što su ti rekli roitelji. Govorili su ti o začedu,
trunodi i porou, o ranom jetinjstvu, ječaštvu, školskoj obi i aolescenciji i slično. Saa se moraš
osloboiti ieje a si tijelo s pomodu suprotne ieje a to nisi. No, i to je, nema sumnje, samo ie ja.
Smatraj je nečim što deš morati obaciti ka orai svoje. Ieja a nisi tijelo također ga čini stvarnim. No,
zapravo, ono uopde ne postoji, ved se rai samo o stanju uma. Čovjek može imati onoliko tijela koliko mu
se sviđa, a ona mogu biti veoma različita. Samo se postojano prisjedaj onog što želiš i obaci sve što nije u
skladu s time.
P: Ja sam poput kutije u kutiji koja se i sama nalazi u kutiji, pri čemu vanjska kutija jeluje kao tijelo, a prva
o nje kao uša. Ako se ostrani vanjska kutija, sljeeda postaje tijelo, a ona o nje uša. To je beskonačan
niz, beskonačno otvaranje kutija. Je li posljenja o njih krajnja uša?
M: Imaš li tijelo, moraš imati i ušu. Na to se tvoja usporeba s umetnutim kutijama može upotrijebiti. Ali
saa i ovje, kroz sva tvoja tijela i uše, blista svijest, čista svjetlost svijesti (di t). Prioni uz nju, bez imalo
skretanja. Ka nema svijesti, tijelo ne može opstati ni sekune. U njemu postoji struja energije, ljubavi i
inteligencije, koja upravlja njime, oržava ga i puni snagom. Otkrij tu struju i ostani u njoj.
Naravno, sve su to različiti načini izražavanja. Riječi su zapreke koliko i mostovi. Pronađi iskru života koja
plete fino tkivo tvoga tijela i uroni u nju. Ona je jedina stvarnost koju tijelo posjeduje.
P: Što se s njome ogađa nakon smrti?
M: Iskra života onkraj je vremena. Rođenje i smrt samo su točke u vremenu. Život neprestano plete svoje
mnogobrojne mreže. Plete ih u vremenu, ali sam je bezvremen . Koje go ime ili oblik priaš njegovim
očitovanjima, on je poput oceana - nepromjenjiv, a ipak vječno promjenjiv.
P: Sve što kažeš zvuči preivne i uvjerljivo. Ali unatoč tome, moj se osjedaj a sam samo osoba u stranom i
otuđenom svijetu, često neprijateljski nastrojena i opasna, ne gubi. Buudi a o sebi razmišljam kao o
osobi ograničenoj prostorom i vremenom, kako je uopde mogude a ikaa spoznam sebe kao nešto
suprotno tome, kao neosobnu i sveobuhvatnu svijest ništavila zarobljenu u pojeinačnom?
M: Učvršduješ se u uvjerenju a si nešto što nisi, a niječeš ono što uistinu jesi. Zanemaruješ element čiste
spoznaje, odnosno svijesti koja je oslobođena svih osobnih iskrivljenja. Sve ok ne spoznaš stvarnost te
svijesti (dit), nedeš modi spoznati svoje sebstvo,
P: Što a raim? Ne viim sebe na način na koji me ti viiš . Moža si ti u pravu, a ja u krivu, ali kako da
prestanem biti ono što osjedam a jesam?
M: Princ koji vjeruje a je prosjak može se sa sigurnošdu uvjeri ti a je princ isključivo na jean način.Mora
se početi ponašati kao princ i promatrati što se pritom oga.a. Ponaša j se kao a je ono što govorim
istina i prosuđuj po onome što se zaista zbiva. Sve što tražim o tebe jest malo vjere koja je potrebna a se
učini prvi korak. S iskustvom de odi povjerenje i nakon toga više ti nedu bih potreban. Ja znam što si i zato
ti to govorirn. Povjeruj mi samo na trenutak.
P: Da bih bio sada i ovdje, potrebno mi je tijelo i njegova osjetila. Da bih mogao razumjeti, potreban mi je
um.
M: Tijelo i um samo su vanjski znakovi neznanja, onosno pogrešnog razumijevanja. Ponaša j se kao da si
čista svijest, bez tijela i uma, izvan prostora i vremena, iznad pojmova «gdje», «kada» i «kako». Prebivaj u
njoj, razmišljaj o njoj, nauči prihvadati njezinu stvarnost. Nemoj joj se cijelo vrijeme su protstavljati i nemoj
je nijekati. Imaj barem otvoren um. Joga je skretanje vanjskog k unutarnjem. Neka tvoj um i tijelo izraze
stvarnost koja jest sve i onkraj svega. Samo vježbanjem možeš uspjeti u tome, nikako raspravljanjem.
P: Molim te, opusti mi a se vratim na svoje početno pitanje. Kako uopde nastaje pogreška
poistovjedivanja s osobom?
M: Apsolut postoji prije vremena. Svijest se javlja prva. Skup sjedanja i mentalnih navika privlači pažnju,
svijest se fokusira i iznenaa se pojavljuje osoba. Ukloni li se svjetlost svijesti, kao ka oeš na spavanje ili
se onesvijestiš, osoba iščezava. Osoba (vjakti) treperi, svijest (vjakta) obuhvada sav prostor i vrijeme, a
apsolut (avjakta) - jest.
Odreci se svega i dobit ćeš sve
Poklonik: U kakvom se stanju trenutačno nalaziš?
Maharaj: U stanju u kojem se ne oživljavaju iskustva. No, ono uključuje sva iskustva.
P: Možeš li udi u um i srce nekog pojeinca te sujelovati u njegovom iskustvu?
M: Ne mogu, takve stvari zahtijevaju posebnu vježbu. Ja sam poput trgovca pšenicom. Veoma malo znam
o kruhu i kolačima. Nije mi poznat čak ni okus zob ene kaše. Ali o pšeničnom zrnu znam sve i to olično. Ja
poznajem izvor svakog iskustva, ali ne poznajem bezbrojne pojeinačne oblike koje ono može po primiti.
No, to ni ne trebam poznavati. U svakom trenutku mogu na neki način saznati ono malo što mi je potre bno
a bih proživio svoj život.
P: Postoje li tvoj i moj pojeinačni bitak u Brahminom umu?
M: Univerzalno nije svjesno pojeinačnog. Postojanje neke osobe isključivo je njezina stvar. Ona postoji u
vremenu i prostoru, posjeuje ime i lik, početak i kraj. Univerzalno uključuje sve osobe. Apsolut je korijen
svega i nalazi se onkraj svega.
P: Mene ne zanima sveobuhvatna cjelina. Kakva spona postoji između moje i tvoje pojeinačne svijesti?
M: Što bi moglo povezivati voje ljui koji sanjaju?
P: Mogli bi sanjati jedno drugo.
M: To je upravo ono što ljui i rae. Svatko zamišlja «rugog» i pokušava otkriti u kakvoj je vezi s njim.
Tragalac je spona, nikog drugog nema.
P: Svakako mora postojati nešto zajeničko između tolikih točaka u svijesti koje prestavljaju sve nas.
M: Gje se nalaze sve te točke? U tvome umu. Uporno tvriš a je tvoj svijet neovisan o tvome umu. Kako
bi to bilo mogude? Tvoja želja a upoznaš umove rugih ljui proizlazi iz toga što ne poznaješ vlastiti.
Najprije spoznaj vlastiti um i ustanovit deš a se pitanje o rugim umovima više ne pojavljuje jer rugi
uopde ne postoje. Ti si zajenički čimbenik, jeina spona između umova. Bitak je svijest. «Jesamstvo» je
primjetljivo na sve.
P: Vrhovna stvarnost (parabrahman) najvjerojatnije jest prisutna u svima nama. Ali od kakve nam je ona
koristi?
M: Nalik si čovjeku koji kaže: «Tražim mjesto na kojem bih mogao oložiti svoje stvari, ali o kakve mi je
koristi prostor?» lli pak: «Želio bih popiti mlijeko, čaj, kavu ili sou, ali o voe nemam nikakve koristi.» Ne
uviđaš li a je upravo vrhovna stvarnost ono što sve čini mogudim? Ali, pitaš li me o kakve ti je ona
koristit moram ti ogovoriti: «Ona ničemu ne koristi.» U pitanjima svakonevnog života poznavatelj
stvarnosti nije ni u kakvoj prenosti. Čak bi mogao biti i na gubitku. Buudi a je osloboen pohlepe i
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Oreci se svega i obit deš sve 220
straha, on ne misli na sebe. Svaka ideja o bilo kakvoj koristi potpuno mu je strana. On zazire od svih
obitaka, njegov je život neprestano oricanje, ijeljenje, avanje.
P: Ako stjecanje vrhovne stvarnosti ne onosi nikakvu korist zašto se uopde izlagati poteškodama rai nje?
M: Teškode postoje samo ka si za nešto previše vezan. Ka se ne ržiš ni za što, teškoda nema. Oricanje
od manjeg dobitak je vedeg. Oreci se svega i dobit deš sve. Taa de tvoj život postati ono što i treba biti,
čisto zračenje iz jenog neiscrpnog izvora. U toj svjetlosti svijet se pojavljuje mutno poput sna.
P: Ako je moj svijet samo san, čiji si io i ti, što možeš učiniti za mene? Ako san nije stva ran, ako ne
posjeduje bitak, kako stvarnost može utjecati na njega?
M: ok san traje, on posjeuje privremeni bitak. No, tvoja želja a prioneš uza nj ono je što stvara
probleme. Obaci je. Prestani zamišljati a je to tvoj san.
P: Čini mi se a ti uzimaš zravo za gotovo kako san može pos tojati neovisno o onome koji sanja i kako se
ja poistovjedujem sa svojim snom zato što to sam želim i što uživam u tome. Ali ja sam i sanjač i san. Tko
treba prestati sanjati?
M: Neka se san oigra o kraja. To ne možeš zaustaviti. Ali zato ga možeš smatrati snom, onosno možeš
obiti a mu aš pečat stvarnosti.

P: Ja sam ovje i sjeim pre tobom. Sanjam, a ti promatraš kako govorim u snu. Što je spona koja nas
veže?
M: Moja namjera a te probuim. Moje te srce želi probuiti. Osjedam koliko patiš u svome snu i znam a
te moram probuiti kako bih tvoje jae priveo kraju. Ka svoj san bueš oživljavao kao san, probuit deš
se. Ali ja nisam zainteresiran za tvoj san. Za mene je ovoljno to što znam a se moraš probui ti. Svoj san
ne moraš privesti konačnom svršetku niti ga učiniti plemenitim, sretnim ili lijepim . Moraš jeino spoznati
a sanjaš. Prestani zamišljati, prestani vjerovati u ono što zamišljaš. Uvii sve kontradikcije, nesklad i
licemjerje ljudskog postojan ja, kao i svoju potrebu a se uzigneš izna toga. U beskonačnom prostoru
pluta sidušni atom svjesnosti u kojem je saržan cijeli univerzum.
P: U snu postoje neke ljubavi koje se čine stvarnima i vječnima. Nestaju li one prilikom buđenja?
M: U snu neke ljue voliš, a neke ne. Ka se probuiš, spoznaješ a si ti ljubav sama, ljubav koja obuhvada
sve. Ljubav prema nekoj osobi, ma koliko snažna i iskrena bila, neizbježno mora vezivati. Ljubav u sloboi
ljubav je prema svemu.
P: Ljudi dolaze i odlaze. No, volimo samo one koje susredemo, ne možemo voljeti sve.
M: Ka postaneš sama ljubav, nalaziš se s one strane vremena i brojeva. Voledi jenog, voliš sve, a voledi
sve, voliš svakoga ponaosob. Jeinka i svi međusobno se ne isključuju.

P: Kažeš a se nalaziš u stanju izvan vremena. Znači li to a su ti otvoreni prošlost i buudnost? Jesi li sreo
Vasišthu Munija, Raminog gurua?
M: To je pitanje postavljeno u vremenu i o vremenu. Ponovno me ispituješ o saržaju sna. Bezvremenost
je izvan iluzije vremena, to nije proširenje vremena. Onaj tko se zvao Vasištha poznavao je Vasišthu, Ja sam
onkraj imena i oblika. Vasištha je san u tvome snu. Kako bih ga ja mogao poznavati? Previše se zamaraš
prošlošdu i buudnošdu. Sve je to zbog tvoje želje a nastaviš postojati, a se zaštitiš o nestajanja. I kao
što želiš i a Ije živjeti, tako želiš i a ti rugi pritom prave ruštvo pa si stoga zabrinut za njihovo
preživljavanje. No, ono što ti zoveš preživljavanjem samo je preživljavanje sna. Smrt je poželjnija o toga
jer sarži mogudnost buđenja.
P: Ti si svjestan vječnosti, zbog toga te i ne brine hodeš li preživjeti.
M: Takav način razmišljanja samo je ruga vrsta zaobilaženja. Vječnost je osloboenje o svih želja. Sve
vezanosti podrazumijevaju strah zato što su sve st vari prolazne. Strah pretvara pojedinca u roba. Sloboda
o vezanosti ne olazi vježbanjem. Ona se postiže prironim putem ka pojeinac spozna svoj istinski
bitak. Ljubav ne veže, vezanost nije ljubav.
P: akle, ne postoji način a se postigne nevezanost?
M: Nema ničeg što bi trebalo postidi. Obaci sva zamišljanja i spoznaj sebe takvog kakav jesi. Znanje o
sebstvu jest nevezanost. Sve želje nastaju zbog osjedaja neostatnosti. Ka spoznaš a ti ništa ne
neostaje, a si ti sve što jest i a je sve tvoje, želje iščezavaju.
P: Moram li prakticirati svjesnost kako bih spoznao svoje sebstvo?
M: Ne moraš prakticirati ništa. a bi spoznao sebstvo, bui seb stvo. A da bi mogao biti sebstvo, prestani
zamišljati a si ovo ili ono. Samo bui. opusti svojoj pravoj priroi a se očituje. Nemoj uznemiravati um
tragajudi za njom.
P: Buem li samo čekao samoostvarenje, trebat de mi osta vre mena.
M: Što bi to morao čekati, ka je sve ved ovje i saa? Moraš samo promatrati i vijeti. Zagleaj se u
sebstvo, u svoj stvarni bitak Ti znaš a jesi i voliš što jesi. Obaci sva zamišljanja, to je sve. Ne oslanjaj se na
vrijeme, vrijeme je smrt. Onaj tko čeka, umire. Život je jeino saa. Nemoj razgovarati sa mnom ni o
prošlosti ni o buudnosti. One postoje samo u tvom umu.
P: I ti deš umrijeti.
M: Ja sam ved mrtav. U mom slučaju fizička smrt nede imati nikakvog značenja. Ja sam bezvremeni bitak
Oslobođen sam želje i straha, buudi a se ne prisjedam prošlosti i ne zamišljam buudnost. Ka ne
postoje imena i likovi, kako bi mogli posto jati želja i strah? S beželjnošdu olazi bezvremenost. Ja sam si -
guran zato što ono što nije ne može otaknuti ono što jest. Ti se osjedaš nesigurnim jer zamišljaš opasnost.
Naravno, tvoje tijelo kao takvo složeno je i ranjivo te mu je stoga potrebna zaštita. Ali ti nisi takav. Ka
jenom spoznaš svoj neprikosnoveni bitak, postidi deš mir.
P: Kako mogu nadi mir ka svijet pati?
M: Svijet pati iz veoma valjanih razloga. Želiš li mu pomodi, moraš biti onkraj potrebe za pomodi. Taa de
sve što činiš, kao i sve što ne činiš, pomagati svijetu na najjelotvorniji način.
P: O kakve koristi može biti nejelovanje onje gje se traži jelovanje?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Odreci se svega i obit deš sve 222
M: jelovanje se ogađa ka je potrebno. No, čovjek nije taj koji jeluje. On mora biti samo svjestan
onoga što se ogađa. Upravo je njegova prisutnost jelovanje. Prozor je osutnost zia, ali zato što je
prazan omoguduje strujanje zraka i svjetlosti. Isprazni se o svih mentalnih saržaja, o svih zamišljanja i
nastojanja pa de sama osutnost zapreka ovesti do toga da stvarnost na grne u tebe. Želiš li zaista nekome
pomodi, rži se poalje o njega. Ako si emotivno vezan za pomaganje, sigurno mu nedeš pomodi. Mogude
je a deš biti nemalo uposlen i veoma zaovoljan svojom suosjedajnom priroom, ali nedeš nmogo
napraviti. Čovjeku si zaista pomogao samo ona ka više nema potrebe da mu ponovno pomažeš. Sve je
drugo posve uzaludno.
P: Nema ovoljno vremena a se samo sjei i čeka kako bi se pomod ogoila. Nešto se mora i učiniti.
M: Svakako učini sve što možeš. Ali ono što možeš učiniti ograničeno je. Jeino je sebstvo bezgranično.
Dijeli bez granica - ali o sebstva. Sve rugo može se avati samo u neznatnim količinama. Jeino si ti
neizmjeran. Pomagati rugima sama je tvoja priroa. Čak i ka jeeš i piješ pomažeš svome tijelu. Tvojem
sebstvu ništa nije potrebno. Ti si čisto avanje koje nema ni početka ni kraja, avanje koje je neiscrpno.
Ka viiš patnju i bol, suoči se s njima. Ne žuri s jelovanjem. Ni poučavanje ni jelovanje ne mogu
istinski pomodi. Suoči se s patnjom i otkrij njezino korijenje. Pomodi nekome a postigne razumijevanje
istinska je pomod.
P: Približava mi se smrt.
M: Tvome tijelu nije ostalo još mnogo vremena, a ne tebi. Vrijeme i prostor postoje jeino u umu. Ti nisi
ničime vezan. Samo shvati sebe - to je istinska vječnost.
Nastajanjem svjesnosti nastaje svijet
Poklonik: Što se s običnim čovjekom ogađa nakon smrti?
Maharaj: Sve se ogađa u sklau s onim u što vjeruje. Kao što život prije smrti nije ništa rugo o
zamišljanje, takav je i život poslije smrti. San se nastavlja.
P: A što se ogađa s muracem?

M: Murac ne umire, buudi a se nika nije ni roio.
P: rugima se čini a i on umire.
M: Ali ne i njemu. U sebi je on fizički i mentalno sloboan o svega.
P: Ti bi ipak morao znati u kakvom je stanju čovjek koji je umro, barem na temelju svojih prošlih života.
M: Prije no što sam sreo svog gurua, toliko sam toga znao. Saa ne znam ništa, zato što je sve znanje samo
san i nije valjano. Ja poznajem svoje sebstvo, a u nje mu ne nalazim ni život ni smrt, ved samo čisti bitak. Ja
nisam ovo ili ono, ved bitak sam. Ali u trenutku ka um, privučen svojom zalihom sjedanja, počinje
zamišljati, on puni prostor objektima, a vrijeme ogađajima. Buudi a ne poznajem ni ovaj život, ka ko bih
mogao poznavati prošle? Um je taj koji vii kako se sve krede jer je i sam u pokretu. Buudi a je stvorio
vrijeme, brine se zbog prošlosti i buudnosti. Cijeli se univerzum (mahatattva) ljulja u kolijevci svijesti koja
se pojavljuje kad postoji re i skla (mahasattva). Sve fizičke i mentalne pojave nalaze se u svijesti, kao što
se svi valovi nalaze u oceanu. Stoga je važna jeino svijest sama po sebi, a ne njezin saržaj. Proširuj i
proubljuj svijest o sebstvu pa de k tebi obilno potedi svi blagoslovi. Ne trebaš tražiti ništa, sve de samo
odi, na najprironiji način i bez imalo napora. Pet osjetila i četiri funkcije uma - sjedanje, razmišljanje,
razumijevanje i osjedaj osobnosti - pet elemenata - zemlja, voda, vatra, zrak i eter - dva vida kreacije -
materija i duh - sve je to obuhvadeno u svijesti .
P: Pa ipak, morao bi vjerovati a ti ovo nije prvi život.
M: Sveti tekstovi tako tvre, ali ja o tome ne znam ništa. Ja poznajem sebe takvog kakav jesam. Na temelju
svog iskustva ne mogu redi kakav sam bio u prošlosti i kakav du biti u buudnosti. Ne rai se o tome a se
toga ne sjedam; nemam se u stvari čega sjedati. Reinkarnacija porazumijeva sebstvo koje se reinkamira, a
takvo sebstvo ne postoji. Svežanj sjedanja i naa, koji se naziva «ja», zamišlja sam sebe kao nekog tko
vječno postoji i stvara vrijeme kako bi u njega smjestio svoju lažnu vječnost . Da bih ja postojao, ne trebaju
mi ni prošlost ni buudnost. Sve iskustvo rađa se iz zamišljanja . Ja ne zamišljam, stoga mi se ne ogađaju
rođenje i smrt. Jeino oni koji smatraju a su rođeni, mogu smatrati i a de se ponovno rađati. Ti me
optužuješ a sam rođen, a ja se branim a nisam!

Sve postoji u svijesti, ali svijest niti umire niti se ponovno rađa. Ona je nepromjenjiva stvarnost,
Cijeli univerzum iskustava rađa se s tijelom i umire s njime. On ima svoj početak i kraj u svijesti, ali svijest
ne poznaje ni početka ni kraja. Bueš li to pažljivo promišljao i uže vrijeme razmatrao, spoznat deš
svjetlost svijesti u svoj njezinoj jasnodi, a iz tvog de viđenja svijet iščeznuti. To je poput promatranja
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nastajanjem svjesnosti nastaje svijet 224
mirisnog štapida koji gori. Najprije zamjeduješ samo štapid i im. Ka uočiš vrh koji gori, spoznaješ a on
posjeuje mod koja može spaliti planine štapida i ispuniti imom cijeli univerzum. Sebstvo se ostvaruje
bezvremeno, ne iscrpljujudi nika svoje bezgranične mogudnosti. Tijelo je poput mirisnog štapida, a im
poput uma. Sve dok je um za poslen svojim iskrivljavanjima, ne može percipirati vlastiti iz vor. Tada dolazi
guru pa ti skrede pažnju na iskru koja u tebi gori. Um je ved po svojoj priroi okrenut prema vanjskom i
zato izvor pojava uvijek rao traži među samim pojavama. Ka se pojeincu kaže a potraži izvor u sebi, za
njega je to na neki način početak novog života. Taa na mjesto svjesnosti dolazi svijest. U svjesnosti postoji
«ja» koje je svjesno, ali svijest nije podijeljena. Svijest je svjesna sebe. «Ja jesam» jest misao, a svijest nije
misao. U svijesti ne postoji nešto kao «ja sam svjestan». Svjesnost je svojstvo, a svijest nije. Pojedinac
može biti svjestan a je svjestan, ali ne može biti svjestan svi jesti. Bog je sveobuhvatna svjesnost, ali svijest
je onkraj svega, onkraj bitka i nebitka.
P: Započeo sam pitanjem o stanju čovjeka nakon smrti. Ka njegovo tijelo propane, što se ogađa sa
svjesnošdu? Nosi li čovjek i alje sa sobom svoje osjetilo via, sluha i slično? Ako pak gubi svoja osjetila, što
se ogađa s njegovom svjesnošdu?
M: Osjetila su samo načini percipiranja. Ka grubi načini iščeznu, pojavljuju se istančanija stanja svjesnosti.
P: Ne dolazi li nakon smrti do prijelaza u svijest?
M: o prijelaza iz svjesnosti u svijest ne može odi zato što svijest nije oblik svjesnosti. Svjesnost može
samo postajati sve suptilnijom i istančanijom i to je upravo ono što se ogađa na kon smrti. Kako čovjekovi
omotači oumiru, načini svjesnosti koje oni uzrokuju također iščezavaju.
P: ogađa li se to sve otle ok ne ostane samo nesvjesnost?
M: Zašto o svjesnosti govoriš kao o nečemu što olazi i olazi? Tko bi to mogao biti svjestan nesvjesnosti?
Sve ok je prozor otvoren, sunčeva svjetlost ispunjava prostoriju. Ka se prozor zatvori, napolju ostaje
sunce. Ali može li ono vijeti mrak u sobi? Postoji li za sunce nešto poput mraka? Nesvjesnost uopde ne
postoji, buudi a se takvo nešto ne može iskusiti. O postojanju nesvjesnosti zaključujemo ka postoji
pogreška u sjedanju ili u komunikaciji s okolinom. Prestanem li ogovarati na poražaje iz okoline, zaključit
deš a sam nesvjestan. A zapravo sam moža krajnje svjestan, ali i nemodan komunicirati, prisjedati se.
P: Postavit du ti sasvim jenostavno pitanje. Na svijetu postoji oko četiri milijare ljui i svi oni moraju
umrijeti. Kakvo de biti njihovo stanje nakon smrti, ne u fizičkom, ved u psihološkom smislu? Hode li se
njihova svjesnost nastaviti? A ako se nastavi, u kojem de obliku to biti? Nemoj mi samo redi a nisam
postavio pravo pitanje ili a ne znaš ogovor na njega ili a u tvom svijetu ono izglea besmisleno. U
trenutku ka počneš govoriti o svojem i mojem svijetu kao o va različita i nespojiva svijeta, počinješ
graiti zi između nas. Moraš priznati a živimo u istom svijetu jer nam inače tvoje iskustvo ne može biti ni
od kakve koristi.
M: Naravno a živimo li istom svijetu. Jeino što ga ja viim takvim kakav jest, a ti ne. Ti sebe viiš u
svijetu, a ja svijet viim u sebi. Tebi se čini a se rađaš i umireš, a meni se svijet pojavljuje i iščezava. Naš je
svijet stvaran, ali tvoj način gleanja na njega nije. Nema nikakvog zia između nas, osim onoga koji ti
graiš. U osjetilima nema ničeg lošeg; na krivi te put navoi tvoje zamišljanje. Ono prekriva svijet takav
kakav jest onime što ti zamišljaš a jest. Ti zamišljaš a postoji nešto nezavisno o tebe, nešto što ipak
pažljivo slijei tvoje urođene ili stečene obrasce ponašanja. U tvome stavu postoji duboka kontradikcija
koju ne uviđaš, a ona je uzrok tvoje patnje. Vezan si za ieju a si rođen u svijetu boli i patnje. Ja znam a
je svijet ijete ljubavi, a u ljubavi počinje, raste, a u njoj nalazi i svoje ispunjenje. Ali ja sam čak i izna
ljubavi.
P: Ako si stvorio svijet iz ljubavi, zašto je on u tolikoj mjeri is punjen boli?
M: U pravu si s točke gleišta tijela, ali ti nisi tijelo. Ti si beskrajna i beskonačna svijest. Nemoj zamišljati
ono što nije istina i vijet deš stvari na isti način na koji ih ja viim. Bol i užitak, obro i loše, ispravno i
pogrešno samo su relativni pojmovi i ni u kom slučaju ne smiju se smatrati apsolutnima. Oni su ograničeni i
privremeni.
P: U buističkoj traiciji tvri se a prosvijetljeni Buha (nirvani) posjeuje slobou univerzuma. On može
spoznati i iskusiti sve što postoji. Može zapovijeati priroi i upletati se u nju, može se miješati u lanac
uzroka i posljeica te mijenjati reoslije ogađaja, pa čak i poništiti prošlost! On i alje živi u svijetu, ali je
potpuno slobodan od njega.
M: Ono što si upravo opisao jest Bog! Naravno, gje go postoji univerzum, onje je također i njegova
suprotnost, a to je Bog. Ali ja sam iznad i jednog i drugog. Bilo jednom jedno kraljevstvo koje je tr ažilo
kralja. Ka su konačno našli pravog čovjeka, omah su ga okrunili. On se ni na koji način nije pro mijenio,
osim što su mu ali titulu, prava i užnosti kralja. To nije utjecalo na njegovu pravu prirou, ved samo na
vanjsko ponašanje. Nešto slično ogađa se s prosvijetljenom osobom. Saržaj njegove svjesnosti prolazi
kroz korjenitu preobrazbu, ali on nije zaveden time. On zna da je nepromjenjiv.
P: Ono što je nepromjenjivo ne može biti svjesno. Svjesnost je uvijek promjenjiva. Nepromjenjivo ne
ostavlja nikakvih tragova u svjesnosti.
M: To je istovremeno i točno i netočno. Papir nije ono što je na njemu napisano, ali to se ipak nalazi na
njemu. Ni tinta ni čitateljev um nisu poruka, ali oni omoguduju njezin prijenos.
P: Silazi li svjesnost iz stvarnosti ili je ona jedno svojstvo materije?
M: Svjesnost kao takva suptilna je naopuna materije. Kao što su tromost (tamas) i pokretačka energija
(radas) svojstva materije, tako se i uravnoteženost (sattva) očituje kao svjesnost. Na neki način možeš je
smatrati oblikom veoma suptilne energije. Kad god se materija organizira u stabilni organizam, spontano
se pojavljuje svjesnost. S uništenjem organizma iščezava i svjesnost.
P: Što ona preživljava?
M: Preživljava ono čega su materija i svjesnost samo aspekti, ono što nije rođeno i što ne umire.
P: Ako je to onkraj materije i svjesnosti, može li se i iskusiti?
M: Može se spoznati po svom jelovanju na njih. Tragaj za tim u ljepoti i blaženstvu. Ali nedeš razumjeti ni
tijelo ni svjesnost, sve dok se ne uzigneš izna njih.
P: Molim te, jasno nam reci, jesi li ti svjestan ili nesvjestan?
M: Murac nije ni jeno ni rugo, ali njegova murost obuhvada sve. Svijest sarži sva iskustva. A li onaj
koji je svjestan nalazi se izvan svakog iskustva, čak i izvan svijesti same.
P: Postoji pozaina iskustva koju možemo nazvati materijom. Postoji i onaj koji oživljava iskustvo, a kojeg
možemo nazvati umom. Što čini most između toga voga?
M: Most je sama pukotina između njih. Ono što s jene strane izglea kao mater ija, a s druge kao um,
samo je po sebi most između njih. Nemoj razvajati stvarnost na um i tijelo i nede biti potrebe za
mostovima.
Pojavljivanjem svjesnosti pojavljuje se i svijet. Ka uboko promišljaš murost i ljepotu svijeta, nazivaš ih
Bogom. Spoznaj izvor svega toga, koji se nalazi u tebi, i otkrit deš a si obio ogovor na sva svoja pitanja.
P: Jesu li onaj koji vii i viđeno jeno ili voje?
M: Postoji jeino viđenje. l onaj koji vii i viđeno obuhvadeni su u njemu. Nemoj stvarati razlike onj e gdje
ih nema.
P: Počeo sam pitanjem o stanju čovjeka koji je umro. Rekao si a de se njegovo iskustvo nakon smrti samo
oblikovati u sklau s njegovim očekivanjima i vjerovanjima.
M: Prije rođenja očekivao si a deš živjeti u sklau s planom koji si sam zacrtao. Tvoja volja bila je okosnica
tvoje sudbine.
P: U svakom slučaju, u to je morala biti upletena i moja kar ma.
M: Karma oblikuje životne okolnosti, ali stavovi prema njima tvoj su izbor. Na kraju krajeva, ono što
oblikuje tvoj život tvoj je karakter, a njega pak možeš oblikovati jeino ti sam.
P: Kako a to učinim?
M: Moraš ga spoznati takvim kakav jest i pritom osjedati iskreno kajanje. Ka se uviđanje i osjedanje tako
zruže mogu se činiti čua. To je slično lijevanju brončanog kipa. Metal i v atra sami po sebi ne mogu
napraviti kip, a ni kalup nije ni od kakve koristi. Metal se mora rastaliti na vatri i zatim uliti kalup.
S one strane Uma ne postoji patnja
Poklonik: Promatrao sam te ok si sjeio u kudi svog sina čekajudi a bue poslužen ručak. Pitao sam se je
li saržaj tvoje svijesti sličan mome, je li samo jelomično ili u potpunosti različit. Osjedaš li gla i žeđ na
isti način kao i ja pa prilično nestrpljivo čekaš a se posluži jelo ili se nalaziš u sasvim rukčijem stanju
uma?
Maharaj: Na površini nema velike razlike, ali ona je golema u ubini. Ti poznaješ sebe samo zahvaljujudi
osjetilima i umu te smatraš a si ono što oni tvre a jesi. Buudi a nemaš neposreno znanje o svojem
sebstvu, oslanjaš se samo na ieje o njemu. Sve je to osrednje znanje, znanje iz druge ruke, utemeljeno na
prepričavanju. Smatraš a je svaka tvoja preožba o tebi istinita. Tvoja navika a sebe zamišljaš kao
nekoga koga je mogude percipirati i opisati veoma je snažna.
Ja viim kao što i ti viiš, čujem kao što i ti čuješ, kušam kao što i ti kušaš, jeem kao što i ti jeeš. Također
osjedam žeđ i gla i očekujem a me posluže na vrijeme. Ka umirem o glai i ka sam bolestan, moje
tijelo i um postaju slabi. Sve to percipiram sasvim jasno, ali na neki n ačin nisam i u tome. Osjedam se kao
a lebim na time, izvojen i nevezan. Čak ne mogu ni tvriti a sam izvojen i nevezan. Izvojenost i
nevezanost postoje kao što postoje žeđ i gla. Uz to, postoji i svijest o svemu tome kao i osjedaj
bezgranične ualjenosti, kao a su tijelo, um i sve što im se ogađa veoma aleko na horizontu. Ja sam
poput filmskog platna, čist i prazan. Slike prelaze preko njega i zatim nestaju, ostavljajudi ga jenako čistim
i praznim kakvo je bilo na početku. One ni na koji način ne utječu na platno, a niti platno utječe na njih.
Platno prekia i oražava slike, ali ih ne oblikuje. Ono nema ništa s filmskim trakama. Trake su takve kakve
jesu, nakupine subine (prarabha), ali ne moje subine, ved subine ljui s platna.
P: Ne želiš valja redi a ljui s tih slika imaju svoju subinu?! Oni pripaaju priči, no ta priča nije njihova.
M: A što je s tobom? Oblikuješ Ii ti svoj život ili on oblikuje tebe?
P: a, u pravu si. Životna priča ovija se sama o sebe, a ja sam jean o glumaca u njoj. Ne postojim izvan
priče, kao što ni ona ne postoji bez mene. Ja sam samo junak priče, ali ne i osoba.
M: Junak priče postat de osoba kaa počne sam oblikovati svoj život umjesto a ga prihvada onako kako
olazi i a se s njim poistovjeduje.
P: Ka ti postavim pitanje, a ti ogovoriš na njega, što se zapravo ogađa?
M: I pitanje i ogovor pojavljuju se na platnu. Usnice se pokredu, tijelo govori - i platno je ponovno čisto i
prazno.
P: Ka kažeš čisto i prazno, što zapravo misliš?

M: Želim redi a je platno oslobođeno svih saržaja. Ja sebe ne oživljavam ni kao nekoga koga je mogude
percipirati ni kao nekoga koga je mogude pojmiti. Ne postoji ništa na što bih mogao pokazati i redi: «To
sam ja.. Ti se tako lako poistovjeduješ sa svime, a ja bilo kakvo poistovjedivanje smatram nemogudim.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | S one strane Uma ne postoji patnja 228
Osjedaj «ja nisam ni ovo ni ono i ništa nije moje» tako je snažno u meni prisutan a se, čim se pojavi neka
stvar ili misao, tovremeno pojavljuje i osjedaj «to nisam ja».
P: Želiš li time redi a sve vrijeme provoiš ponavljajudi «ovo nisam ja, ono nisam ja»?
M: Naravno a ne. Ja to samo verbaliziram rai tebe. Milošdu svojeg gurua jenom sam zauvijek spoznao
a nisam ni objekt ni subjekt te se više ne moram neprestano prisjedati na to.
P: Veoma mi je teško shvatiti na što točno misliš ka kažeš a nisi ni objekt ni subjekt Nisam li upravo u
ovom trenutku, ok razgovaramo, ja objekt tvoga iskustva, a ti onaj koji ga oživljava?
M: Pogleaj, moj palac otiče moj kažiprst. Oba otiču i oba bi vaju doticani. Kad je moja pozornost
usmjerena na palac, on je taj koji osjeda, a kažiprst je sebstvo. Premjestim li fokus pozornosti na kažiprst,
onos između njih postaje obrnut . Ustanovio sam a premještanjem fokusa svoje pozornosti na objekt koji
promatram postajem sam objekt i a oživljavam istu vrstu svjesnosti koju on ima . Ja postajem unutarnji
svjedok tog objekta. Takvu sposobnost ulaska u neku rugu žarišnu točku svjesnosti nazivam ljubavlju, a ti
joj možeš ati ime koje želiš. Ljubav kaže «ja sam sve», a murost «ja nisam ništa». Između toga voga
oigrava se moj život. Buudi a u svakoj točki vremena i prostora mogu biti i subjekt i objekt iskustva,
izražavam to govoredi a sam oboje, nijeno o toga i onkraj obojeg.
P: Stalno iznosiš sve te neobične izjave o sebi. Zbog čega to govoriš? Što misliš ka kažeš a si izvan
prostora i vremena?
M: Ti pitaš i stiže ti ogovor. Ja promatram sebe, promatram ogovor, i ne viim nikakve kontraikcije.
Postaje mi jasno da govorim istinu. Sve je to veoma jednostavno. Ali moraš mi vjerovati a čvrsto stojim
iza svega što kažem, a sam posve ozbiljan. Kao što sam ti ved rekao, guru mi je pokazao moju istinsku
prirodu, a isto tako i istinsku prirodu svijeta. Kad sam spoznao da smo svijet i ja jedno, a da sam ipak onkraj
njega, osloboio sam se želje i straha. Nisam razmišljao o tome a bih se trebao osloboiti, ved sam
shvatio a sam sloboan, i to neočekivano i bez i najmanjeg napora. Otaa me stalno prati sloboa o
želje i straha. ruga važna stvar koju sam uočio bila je a više ni u što ne moram ulagati na por. Djelovanje
slijei misao, bez imalo ogađanja i trvenja. Shvatio sam također a se misao sama ispunjava i a stvari
glatko i točno olaze na svoje mjesto. No, najveda promjena nastala je u mojem umu. Postao je nepomičan
i tih, brzo ogovara na poražaje, ali ne zaržava ogovore. Spontanost je postala način mog života.
Stvarnost je postala prironom, a ono što je prirono stvarno. Uza sve to, u svim pravcima zrači
bezgranična naklonost, tajanstvena i spokojna ljubav, obuhvadajudi sve i činedi sve zanimljivim i lijepim.
Ljubav je to dragocjena i blagotvorna.
P: Kažu nam a se ko čovjeka koji je spoznao vlastiti bitak spontano pojavljuju različite modi. Kakvo je
tvoje iskustvo što se toga tiče?
M: Čovjekovo peterostruko tijelo - fizičko, mentalno i ostala - ima potencijalne modi koje nailaze i
najsmjelije snove. Ne samo a se u čovjeku oražava cijeli univerzum, ved u njemu postoji i mod
upravljanja univerzumom, koja čeka a je on upotrijebi. Muar čovjek ne izgara o želje a iskoristi takve
modi, osim ako to situacija izrijekom ne traži. On smatra a su mogudnosti i vještine čovjekove osobnosti
sasvim ovoljne za život u svakonevnici. Neke o tih modi mogu se razviti posebnim vježbama, ali čovjek
koji se njima hvali još se uvijek nalazi u ropstvu. Murac ništa ne smatra svojim. Pripišu li se u oređeno
vrijeme i na oređenom mjestu nekoj osobi čua, ona nede tražiti uzročnu vezu između ogađaja i ljui,
niti de opustiti a se izvlače bilo kakvi zaključci. Sve se ogoilo onako kako se ogoilo zato što se
upravo tako trebalo ogoiti. Sve se ogađa onako kako se ogađa, zato što je univerzum takav kakav jest.
P: Univerzum ne izglea kao sretno mjesto za život. Zašto postoji toliko umogo patnje?
M: Bol je fizička, a patnja mentalna. Onkraj uma ne postoji patnja. Bol je samo signal da je tijelo u
opasnosti i a zahtijeva pažnju. Slično tome, patnja nas upozorava a strukturi sjedanja i navika, koju
zovemo osobom (vjakti), prijeti neki gubitak ili promjena. Bol je o presune važnosti za preživljavanje
tijela, ali nitko te ne prisiljava a patiš. Patnja nastaje zbog prianjanja uz nešto ili zbog otpora prema
nečemu. Ona je pokazatelj naše nespremnosti da se pokrenemo i tečemo u sklau s bujicom života .
Buudi a je razborit i umjeren život oslobođen boli, život svetih ljui oslobođen je patnje.
P: Nitko nije patio više o svetaca.
M: Jesu li ti oni to rekli ili si to zaključio sam? Bit je svetosti potpuno prihvadanje saašnjeg trenutka,
usklađenost sa životom onako kako se ogađa. Svetac ne želi a stvari buu rukčije nego što jesu. On zna
a su one, uzimajudi u obzir sve čimbenike, neizbježne. Svetac prijateljski prihvada neminovno i stoga ne
pati. On moža hode iskusiti patnju, ali ga ona ne može uništiti. Ako je u mogudnosti, on čini sve što je
potrebno kako bi ponovno uspostavio izgubljenu ravnotežu ili pak pušta a život ie svojim tijekom.
P: I svetac može umrijeti.
M: Pa što ona? Što on obiva životom i što gubi smrdu? Što se roilo mora i umrijeti. Ono što se nika
nije roilo ne može ni umrijeti. Sve ovisi o tome kako oživljavaš sebe.
P: Zamisli a si smrtno bolestan. Zar ne bi bio žalostan i ogorčen zbog toga?
M: Ali ja sam ved mrtav, ili, točnije, nisam ni živ ni mrtav. Ti viiš a se moje tijelo ponaša na svoj
uobičajeni način i na temelju toga izvlačiš zaključke. Ne želiš priznati a tvoji zaključci vežu isključivo tebe.
Shvati a slika koju si o meni stvorio može biti sasvim pogrešna. Pogrešna je i slika koju imaš o sebi, no to
je tvoj problem. Ali meni ne trebaš stvarati probleme, a nakon toga tražiti o mene a ih riješim. Ja
probleme niti stvaram niti rješavam.
Savršenstvo kao svačija sudbina
Poklonik: Ka go te pitaju kako postidi samoostvarenie, neprestano naglašavaš kako je važno a se um
zaržava na osjedaju «ja jesam». Gje je tu uzročna veza? Zašto bi upravo ta misao morala kao posljeicu
imati oslobođenje? Na koji način utječe na mene kontempliranje osjedaja «ja jesam»?
Maharaj: Sam čin promatranja mijenja i promatrača i pro matranog. Naposljetku, ono što pojeinca
sprečava a uvii svoju istinsku prirou jest slabost i tupost njegova uma, kao i tenencija a izbjegava
suptilno i usmjerava se isključivo na grubo. Bueš Ii slijeio moj savjet pa se pokušavao stalno ržati
osjedaja «ja jesam», postat deš potpuno svjestan svojeg uma i njegovih mušica. Svijest, koja je blistava
uravnoteženost (sattva) u jelovanju, raspršuje tromost i uklanja nemir uma te nježno, ali postojano,
mijenja njegovu građu. Ta promjena ne mora biti spektakularna. Ona de se moža jeva zamjedivati, ali
istovremeno de prestavljati ubok i temeljit pomak iz tame u svjetlost, iz nesvjesnosti u svijest.
P: Mora li to biti upravo formula «ja jesam»? Ne bi li to mogla učiniti i neka ruga rečenica? Buem li se
koncentrirao na rnisao «postoji stol», nede li i ona poslužiti istoj svrsi?
M: Kao vježba koncentracije sigurno hode. Ali ona te nede ovesti onkraj ieje o stolu. Tebe ne zanimaju
stolovi, ti želiš spoznati vlastito sebstvo. a bi to postigao, moraš u fokusu s voje svjesnosti neprestano
ržati jeinu nit voilju koju imaš: svoju sigurnost a jesi. rži je se, igraj se s njom, razmišljaj o njoj,
uboko je preispituj, sve ok se ne rastvori školjka neznanja, a ti izroniš u kraljevstvo stvarnosti.
P: Postoji li bilo kakva uzročna veza između mog fokusiranja na osjedaj «ja jesam» i rastvaranja školjke?
M: Poriv za pronalaženjem sebstva znak je a si spreman za to. Poticaj uvijek olazi iznutra. Sve ok ne
ođe tvoje vrijeme nedeš imati ni želje ni snage a se svim srcem upustiš u samoispitivanje.
P: Nije li milost gurua ogovorna za tu želju i njezino ispunje nje? Zar njegovo blistavo lice nije mamac na
koji se hvatamo i koji nas izvlači iz ovog gliba patnje?

M: Tvoj unutarnji guru (saguru) ovest de te o tvog vanjskog gurua kao što majka voi ijete o učitelja.
Vjeruj svojem guruu i slušaj ga, zato što je on glasnik tvog stvarnog sebstva.
P: Kako a nađem gurua kojem mogu vjerovati?
M: Pokazat de ti ga tvoje srce. Nedeš imati nikakvih poteškoda a nađeš svog gurua zato što i on traži tebe.
Guru je uvijek spreman, ali ti nisi. Moraš biti spreman za učenje. Inače, mogao bi sresti gurua i propustiti
šansu zbog puke nesmotrenosti i tvroglavosti. Uzmi moj primjer. Ništa u meni nije obedavalo, ali ka sam
sreo svojeg gurua, slušao sam ga, vjerovao mu i slijeio njegove upute.
P: Ne bih li morao obro ispitati učitelja prije negoli se prepus tim u njegove ruke?
M: Svakako ga ispitaj! Ali što možeš time saznati? Saznat deš samo na koji ti se način on pojavljuje na tvojoj
razini svjesnosti.
P: Promatrat du je li osljean i postoji li skla između njegova života i učenja.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Savršenstvo kao svačija subina 231
M: Moža deš otkriti obilje nesklaa. Ali što deš s tim? To ništa ne okazuje. Jeino su motivi važni. Kako
deš saznati koji su njegovi motivi?
P: Očekujem a on bue osoba koja ima nazor na sobom i živi ispravnim životom.
M: Takvih deš nadi napretek, ali nijena ti o njih nede biti o koristi. Guru ti može pokazati put kudi, put
do tvojeg pravog «ja». U kakvoj je to vezi s karakterom i temperamentom osobe kakvom se on pokazuje?
Ne kaže liutitebi
ogađaju on jasno
ka si a nije osoba?
u njegovu Jeini
ruštvu način na koji možeš prosuđivati gurua jesu promjene koje se
. Osjedaš Ii se mirnijim i sretnijim nego obično, razumiješ li sebe s
vedom jasnodom i ubinom, znači a si sreo pravog sveca. Ne požuruj se, ali ka jenom olučiš a mu
vjeruješ, vjeruj mu u potpunosti te osljeno i iskreno slijei svaku njegovu uputu. Nije važno ako ga ne
prihvatiš kao gurua, ved se zaovoljiš samo njegovim ruštvom. I sam satsang može te ovesti o cilja, po
uvjetom a je čist i neometan. Ali ka jenom nekog prihvatiš kao svojeg gurua, slušaj ga, pamti njegove
upute i slijedi ih. Neovoljna srčanost ozbiljna je mana i uzrok goleme patnje koju stvaraš sam . Guru
nikaa ne čini pogreške. Krivnju uvijek snosi zatupljenost učenikova uma i svojeglavost u isciplini.
P: Obacuje li i napušta li guru taa učenika?
M: On ne bi bio guru ka bi to učinio! Guru aje učeniku vremena i čeka ga sve ok se sam ne vrati k
njemu, oplemenjen, otriježnjen i prijemčiviji.
P: Što ga pokrede? Zašto se guru toliko brine za učenika?
M: Guruov je motiv učenikova patnja i želj a da ona prestane. On vidi koliko ljudi trpe u svojim snovima i
zato želi a se probue. Ljubav teško ponosi bol i muku. Guruova je strpljivost bezgranična i zbog toga ne
može pretrpjeti poraz. On nikaa ne oživljava neuspjeh.
P: Je li moj prvi guru ujeno i posljenji ili moram idi o gurua o gurua?
M: Cijeli je univerzum tvoj guru. Ako si pažljiv i inteligentan, možeš učiti o svega. Kad bi tvoj um bio bistar,
a srce čisto, učio bi o svakog slučajnog prolaznika. Ali zato što si nemaran i nemiran, tvoje unutarnje
sebstvo očituje se kao vanjski guru pa te potiče a mu vjeruješ i a ga slušaš.
P: Je li nužno imati gurua?
M: To je kao a me pitaš je li nužno imati majku. a bi čovjek poigao svjesnost iz jene imenzije u rugu,
potrebna mu je pomod. Pomod ne mora uvijek odi u obliku ljuskog bida. To može biti suptilna prisutnost
nekog sveca ili iskra intuicije. Ali pomod mora na neki način odi. Unutarnje sebstvo promatra i čeka a se
izgubljeni sin vrati svojem ocu. Ka ođe pravo vrijeme, ono sve priprema s ljubavlju i jelotvornošdu.
Treba li netko glasnika ili voiča, šalje mu gurua.
P: Postoji jena stvar koju ne mogu shvatiti. Ti o unutarnjem sebstvu govoriš kao o nečem murom,
obrom i lijepom, u svakom pogleu savršenom, a o osobi kao o njegovom pukom odrazu koji nema
vlastitog bitka. S ruge strane, toliko se truiš pomagati osobi a shvati samu sebe. Ako je osoba tako
nevažna, zašto se toliko brineš za njezinu obrobit? Tko mari za sjenu?
M: Uveo si dvojnost tamo gdje je nema. Postoji tij elo i postoji sebstvo. Između njih je um, u kojem se
sebstvo oražava kao «ja jesam». Zbog svoje nesavršenosti, zbog grubosti i nemira te neostatka
razboritosti i uvida, um sebe smatra tijelom, a ne sebstvom. Sve što je potrebno jest pročistiti um kako b i
on mogao spoznati svoju istovjetnost sa sebstvom, Ka um uroni u sebstvo, tijelo više ne prestavlja
problem. Ono ostaje to što jest: instrument spoznavanja i jelovanja, oruđe izražavanja stvaralačke vatre
koja je u njemu. Krajnja je vrijednost tijela u tome što nam služi u otkrivanju kozmičkog tijela, a to je
zapravo univerzum u svoj svojoj cjelovitosti. Ka spoznaš sebe u pojavnosti, ne prestaješ otkrivati a si
mnogo više o onog što si zamišljao.
P: Nema li kraja tom samootkrivanju?
M: Buudi a nema početka, nema ni kraja. Ali milošdu sam svog gurua otkrio a ja nisam ništa na što se
može uprijeti prstom. Ja nisam ni «ovo», ni «ono». To je potpuna istina.
P: Kako se u to neprestano otkrivanje uklapa beskonačno nailaženje sebe u novim imenzijama?
M: Sve to pripada kraljevstvu pojavnog. U samoj je strukturi univerzuma a se više može postidi jeino
oslobađanjem o nižeg.
P: Što je više, a što niže?
M: Razmotrimo to u okvirima svijesti. Šira i ublja svjesnost jest ono što je više. Sve što živi rai na zaštiti,
oržavanju i širenju svjesnosti. To je jeini smisao i svrha svijeta. Uz to, sama je bit joge vječno poizanje
razina svjesnosti, otkrivanje novih dimenzija s pripaajudim im osobinama, kvalitetama i modima. U tom
smislu cijeli univerzum postaje škola joge (jogakšetra).
P: Je li savršenstvo subina svih ljuskih bida?
M: U krajnjoj liniji, savršenstvo jest subina svih živih bida. Mogudnost postaje ostvarenje ka se u u mu
pojavi pojam prosvjetljenja. Ka ljusko bide čuje i i razumije a je mogude postidi oslobođenje, nika više
to ne zaboravlja, zato što je to prva poruka koju je obilo iznutra. Ona de pustiti korijenje i rasti te u pravo
vrijeme stedi blagoslovljeni oblik gurua.
P: akle, svi se mi isključivo bavimo izbavljenjem uma?
M: A čime rugim? Um skrede na stranputice, um se vrada kudi. Čak ni riječ «stranputice» nije sasvim
ogovarajuda. On mora poznavati sva svoja raspoloženja. Ništa nije pogrešno ako se ne ponavlja.
Želja i strah: stanja usredotočena na pojedinačno sebst vo
Poklonik: Volio bih se vratiti na pitanja o užitku i boli te o želji i strahu. Razumijem a je strah pamdenje i
previđanja boli. On je o presune važnosti za oržavanje organizma i njegovih životnih obrazaca.
Osjedati oređenu potrebu bolno je, a zamišljati njezino ostvarenje prožete je strahom. S pravom smo
uplašeni a nedemo modi zaovoljiti svoje temeljne potrebe. Olakšanje koje se oživljava ka je potreba
zaovoljena ili ka je patnja ublažena nastaje zbog prestanka boli. Možemo ga nazvati potvr dnim imenima
kao što užitak ili raost, ali u biti to je oslobođenje o boli. Strah o boli oržava naše socijalne,
ekonomske i političke institucije.
Međutim, zbunjuje me što uživamo u stvarima i stanjima uma koji nemaju nikakve veze s opstankom.
apače, naši užici obično su razorni, oni ošteduju ili uništavaju objekt, instrument, pa čak i subjekt užitka.
a nije tako, užitak i potraga za užicima ne bi prestavljali problem. To me ovoi o srži moga pitanja:
zašto je užitak razoran, onosno zašto ga, usp rkos njegovoj razornosti, priželjkujemo?
Mogao bih još oati a ne mislim na obrazac užitak-bol kojim nas priroa prisiljava a kročimo njezinim
putovima. Mislim na grube i suptilne užitke koje je stvorio čovjek, počevši o onih najgrubljih, kao što je
prejeanje, o onih najfinijih. Ovisnost o užitku po svaku cijenu toliko je univerzalna a se u njezinom
korijenu mora nalaziti nešto značajno.
Naravno, ne mora svaka čovjekova aktivnost biti korisna, namijenjena zaovoljenju oređene potrebe.
Igra je, na primjer, prirona, a čovjek najzaigranija životinja koja postoji. Igra is punjava njegovu potrebu za
samootkrivanjem i samorazvojem. Ali čovjek, čak i u svojoj igri, postaje razoran prema priroi, rugim
ljudima i samome sebi.
Maharaj: Ukratko, nemaš ništa protiv užitka, ved jeino protiv njegove cijene u boli i patnji.
P: Ako je stvarnost sama po sebi blaženstvo, taa bi užitak na neki način morao biti povezan s njim.
M: Ne smijemo se služiti verbalnom logikom. Blaženstvo stvarnosti ne isključuje pat nju. Osim toga, ti
poznaješ jeino užitak, ali ne i blaženstvo čistog bitka. akle, moramo ispitati užitak na njegovoj razini.
Bueš li promatrao sebe u trenucima užitka i boli, neminovno deš otkriti a neka stvar nije sama po sebi
ugona ili bolna, ved je takva situacija koje je ona dio. Užitak se nalazi u onosu između onoga koji uživa i
onoga u čemu uživa, a njegova je bit prihvadanje. Kakva go situacija bila, ako je prihvatimo, bit de ugona.
No, ako je ne prihvatimo, bit de neugona. Nije uopde važno ono što neku situaciju čini prihvatljivom.
Uzroci mogu biti fizički, psihološki ili potpuno nepoznati. Presuan je čimbenik prihvadanje. Nasuprot
tome, patnja nastaje zbog neprihvadanja.
P: Bol nije prihvatljiva.
M: Zašto ne bi bila? Jesi li je ika pokušao prihvatiti? Učini to i nadi deš u njoj raost koju ti užitak ne može
dati, iz jednostavnog razloga što te prihvadanje boli ovoi mnogo ublje o užitka. Pojeinačno sebstvo
po svojoj priroi neprestano traga za užitkom, a izbjegava bol. Kraj tog obrasca i njegov je kraj. Kraj
pojeinačnog sebstva sa svim njegovim željama i strahovima omoguduje ti a se vratiš svojoj stvarnoj
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Želja i strah: stanja usreotočena na pojeinačno sebstvo 234
priroi, koja je izvor sveukupne srede i mira. Neprestana želja za užitkom oraz je bezvremenog sklaa u
nama. Lako je uočljiva činjenica a pojeinac postaje svjestan sebe jeino ka je uhvaden u sukob između
boli i užitka koji zahtijeva izbor i oluku. Sukob između želje i straha uzrokuje ljutnju, a ona je veliki razara
temelj zravog razuma u svakonevnom životu. Ka bol prih vatimo takvu kakva jest, kao pouku i
upozorenje, kad se duboko zagleamo u nju i poklonimo joj pozornost, ovojenost između boli i užitka
nestaje, i jedno i drugo postaje iskustvo. Iskustvo je bolno ako mu se opiremo, a radosno ako ga
prihvadamo.
P: Savjetuješ li nam a izbjegavamo užitak i tragamo za boli?
M: Ne, nikako! Ali ne savjetujem vam ni traganje za užitkom i izbjegavanje boli. Prihvatite bol i užitak kako
olaze, uživajte u njima ok traju i pustite ih a ou ka moraju.
P: Kako je mogude uživati u boli? Fizička je bol poziv na jelovanje.
M: Naravno, baš kao i mentalna. Blaženstvo se nalazi u svijesti o boli, a ne u povlačenju ili okretanju o nje
na bilo koji način. Sva sreda olazi iz svijesti. Što smo svjesniji, raost je dublja.
Prihvadanje boli, oustajanje o otpora, hrabrost i izržljivost - sve to otvara uboke i vječne izvore
stvarne srede, istinskog blaženstva.
P: Zašto bi bol bila jelotvornija o užitka?
M: Užitak se uvijek spremno prihvada, a sve snage pojeinačnog sebstva obijaju bol. Zušno prihvadanje
boli oslobađa izvore istinske srede buudi a prestavlja nijekanje osobnosti, koja im stoji na putu.
P: jeluje li prihvadanje patnje na isti način?
M: Činjenica fizičke boli lakše se ovoi u sreište svijesti. S patnjom ni je tako jednostavno. Nije se
ovoljno usmjeriti na patnju, zato što je mentalni život kakav poznajemo neprekino otjecanje patnje. Da
bi stigao o ubljih slojeva patnje, moraš sidi o njezinih korijena i razotkriti njihovu široku pozemnu
mrežu u kojoj su usko isprepleteni strahovi i želje, a struje životne energije međusobno se suprotstavljaju,
ometaju i poništavaju jena rugu.
P: Kako mogu popraviti zbrku koja se u potpunosti nalazi ispod razine moje svjesnosti?
M: Tako a se sastaneš sa svojim pr avim sebstvom, s «jesamstvom». Promatraj sebe u svom
svakonevnom životu s bunim interesom, ali s namjerom a razumiješ, a ne a osuiš . Potpunim
prihvadanjem svega onoga što može izroniti , zato što postoji, ohrabruješ ubinu a izađe na površinu i
time obogati tvoj život i svjesnost otaa zarobljenim ener gijama. To je veliko djelo svijesti, koje uklanja
zapreke i oslobađa energije kroz razumijevanje priroe života i uma. Inteligencija predstavlja vrata u
slobou, a buna pažnja majka je inteligencije.
P: Imam još jeno pitanje: zašto užitak završava u boli?
M: Sve ima početak i kraj, pa tako i užitak. Nemoj očekivati, nemoj žaliti i nede biti boli. Sjedanje i
zamišljanje uzrokuju patnju.
Naravno, bol može nastati nakon užitka rai zloupotrebe ti jela i uma. Tijelo poznaje svoje granice, ali um
ne. Njegovi su apetiti bezbrojni i bezgranični. Promatraj svoj um s golemom revnošdu jer u njemu je tvoje
ropstvo, ali i ključ za slobou.
P: Ipak još nisi u potpunosti ogovorio na rnoje pitanje. Zašto su čovjekovi užici razorni? Zašto on toliko
uživa u uništavanju? Svrha je života u njegovoj zaštiti, oržanju i širenju. Pritom njime upravljaju bol i
užitak. U kojoj točki to voje postaje razorno?
M: Ka zavlaa um koji pamti i očekuje, on počinje pretjerivati, iskrivljavati i previđati. Prošlost se projicira
u buudnost, a buudnost ne ispunjava očekivanja. Organi osjedanja i jelovanja naraženi su izna

granica svojih mogudnosti i neizbježno propaaju. Objekti užitka ne mogu pružiti ono što se o njih
očekuje te se zbog zloupotrebe troše i uništavaju. Posljeica je toga neizmjerna bol onje gje s mo
zapravo tragali za užitkom.
P: Ne uništavamo samo sebe, ved i ruge!
M: akako, sebičnost je uvijek razorna. Želja i strah stanja su usreotočena na pojeinačno sebstvo.
Između želje i straha pojavljuje se ljutnja, za njom mržnja, a zatim pomama za uništenjem. Rat je mržnja na
djelu, dobro organizirana i opremljena svim instrumentima smrti.
P: Ima li načina a se stane na kraj svim tim strahotama?
M: Kad velik broj ljudi bude spoznao svoju pravu prirodu, njihov de utjecaj prevlaati; koliko go suptilan
on bio, emocionalno de se ozračje u cijelome svijetu poboljšati. Ljui slijee svoje vođe, a ka se među
njima buu našli takvi koji de biti ve liki u srcu i umu te potpuno oslobođeni želje za samoisticanjem, njihov
de utjecaj biti ovoljno velik a se onemogude surovosti i zločini ovog razoblja. Nastupit de novo zlatno
oba, neko vrijeme i potrajati, a zatim de poledi vlastitoj savršenosti jer oseka počinje ka je plima u
najvišoj točki.
P: Ne postoji li trajno savršenstvo?
M: a, postoji, ali ono uključuje sve mogude nesavršenosti. Upravo savršenstvo naše prave priroe sve čini
mogudim, spoznatljivim i zanimljivim. Ono ne poznaje patnju jer niti vo li niti ne voli, niti odbija niti
prihvada. Stvaranje i uništavanje va su pola između kojih savršenstvo plete svoje vječno promjen jive
obrasce. Osloboi se svih pristranosti i naklonosti pa de iščeznuti i tvoj um sa svim svojim teretom patnje.
P: Ali nisam ja jedini koji pati, postoje i drugi.
M: Olaziš li k njima sa svojim željama i strahovima, samo prioaješ njihovoj patnji. Najprije se sam
moraš osloboiti patnje, a tek ona možeš očekivati a deš pomodi rugima. Ne moraš čak ništa ni
očekivati - ved de i samo tvoje postojanje biti najveda pomod koju možeš ponuiti bližnjima.
Živi činjenice, a ne maštarije
Poklonik: Tvriš a je sve što viiš tvoje sebstvo. Priznaješ i to a svijet viiš na isti način kao i mi. Ovje su
anašnje novine sa svim strahotama koje se posvua ogađaju. Buudi a si ti svijet, kako možeš objasniti
takvo okrutno ponašanje?
Maharaj: Na koji ti svijet misliš?
P: Na svijet u kojem zajeno živimo.
M: Jesi li siguran a nas voje živimo u istome svijetu? Ja ne mislim na pri rodu, na mora i kopna, na biljke i
životinje. Oni nisu problem, a problem nije ni beskrajni prostor, beskonačno vrijeme, neiscrpna mod.
Nemoj opustiti a te zavara to što jeem i pušim, čitam i govorim. Moj um i moj život nisu ov dje. Tvoj
svijet želja i njihovog ispunjenja, strahova i njihovog izbjegavanja sasvim sigurno nije i moj svijet. Ja ga čak
ni ne percipiram, osim kroz ono što mi ti kažeš o njemu. To je tvoj osobni svijet snova, a moja jeina
reakcija na njega jest molba a prestaneš sanjati.
P: No, ratovi i revolucije svakako nisu snovi. Bolesna majka i dijete koje umire od gladi nisu san. Isto tako
nije san ni bogatstvo stečeno na nepošten način koje se na sve mogude načine zloupotrebljava.
M: A što bi rugo sve to moglo biti?
P: San se ne može ijeliti s rugima.
M: S rugima se ne može ijeliti ni buno stanje. Sva tri stanja - budnost, spavanje i sanjanje - subjektivna
su, osobna i intimna. Ona se ogađaju unutar malog mjehurida svjesnosti koji se zove «ja». Stvarni svijet
nalazi se onkra j pojeinačnog sebstva.
P: Nije važno je li on u sebstvu ili onkraj njega; činjenice su stvarne.
M: Naravno a su činjenice stvarne! Ja živim s njima. Ali ti živiš s izmišljotinama, a ne s činjenicama.
Činjenice se nikaa međusobno ne sukobljavaju, a tvoj život i svijet ispunjeni su proturječ jem, Proturječja
je obilježje lažnog. Stvarnost nika ne proturječi sama sebi.
Na primjer, žališ se a su ljui strahovito siromašni, a ipak ne ijeliš s njima svoje bogatstvo. Rat ti smeta
samo kad ti je u susjedstv u, ali jeva a na njega obradaš pažnju oigrava li se u nekoj alekoj zemlji. Tvoje
vrijenosti oređuju promjenjivi izvori srede tvoga ega. «Ja mislim», «ja želim» i « ja moram» postali su
tvoji apsolutni zakoni.
P: Ipak, zlo je stvarno.
M: Nije nimalo stvarnije o tebe. Zlo se nalazi u pogrešnom pristupu problemima, koji pak nastaje zbog
izopačenog razumijevanja i zloupotrebe. To je začarani krug.
P: Može li se taj krug prekinuti?
M: Lažni krug nije potrebno prekiati. ovoljno ga je prezreti kao nešto što ne postoji.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Živi činjenice, a ne maštarije 237
P: Ali on je ovoljno stvaran a bi nas počinio sebi i nanio nam poniženja i ostale grozote.
M: Neostatak zravog razuma svugje je prisutan. Teško je nadi zrav razum. Ipak, naa postoji jer u
trenutku kad uvidimo svoje bezumlje, na putu smo prema iscjeljenju. Guru je tu kako bi nas potaknuo da
uviimo luost svog svakonevnog života. Život te čini svjesnim, a guru te vrada u svijest.
P: Nisi ni prvi ni zadnji koji govori o stvarnosti. Ljudi su u nju prodirali od pradavnih vremena. Ali kako li je
to neznatno utjecalo na naše živote! Učitelji poput Rame, Krišne, Buhe i Krista olazili su k nama i
olazili o nas, a mi smo ostali takvi kakvi jesmo i kupamo se i alje u znoju i suzama. Što su učinili ti veliki
sveci, čije smo živote vijeli vlastitim očima? Što si ti napravio a ublažiš ropstvo svijeta?
M: Jeino ti možeš uništiti zlo koje si sam stvorio. U njegovu korijenu nalazi se tvoja bešdutna sebičnost.
Najprije ovei u re vlastitu kudu i taa deš uvijeti a je tvoj posao time i obavljen.
P: Muri ljui, ispunjeni ljubavlju, oni koji su živjeli prije nas, usavršili su sebe, često i po neizmjerno visokoj
cijeni. A što je bio isho toga? Svjetlost zvijeze, koliko go a je sjajna, ne može učiniti nod manje
mračnom.
M: Da bi mogao procjenjivati takve svece i njihov ra, morao bi postati jean o njih. Žaba u zencu ništa
ne zna o pticama koje lete nebom.
P: Želiš li redi a ne postoji zi između obra i zla?
M: Takav zi ne postoji jer nema ni obra ni zla. U nekoj oređenoj situaciji postoji samo ono što je
potrebno i ono što nije. Ispravno je ono što je potrebno, a pogrešno ono što nije.
P: Tko olučuje o tome?
M: Sama situacija. Svaka je situacija izazov koji traži pravi ogovor. U slučaju a je ogovor ispravan,
izazovu je udovoljeno i problem iščezava. Ako je ogovor pogrešan, izazovu nije udovoljeno i problem
ostaje neriješen. Tvoju karmu sačinjavaju tvoji neriješeni problemi. Riješi ih na ispravan način i bui
slobodan.
P: Čini mi se a se neprestano vradamo na mene. Ne postoji li neko objektivno rješenje za probleme u
svijetu?
M: Probleme u svijetu stvorilo je bezbroj ljui nalik tebi, a svaki je o njih bio pun svojih želja i strahova.
Tko te može osloboiti tvoje prošlosti, osobne i ruštvene, ako ne ti sam? A kako deš to učiniti ako ne
uviiš neogoivu potrebu a se najprije osloboiš svih svojih želja nastalih na temelju iluzije? Možeš li
istinski pomagati rugima okle go je i tebi potrebna pomod?
P: Na koji su im način revni muraci pomagali? Kako ti pomažeš svijetu? Nekoliko pojeinaca, bez ikakve
sumnje, ima koristi o tebe. Tvoje vostvo i primjer moža im i znače mnogo. Ali na koji ti način utječeš na
čovječanstvo, na sveukupnost života i svjesnosti? Kažeš a si ti svijet i a je svijet u tebi, ali ka kav je tvoj
učinak na taj svijet?
M: Kakvu vrstu učinka očekuješ?
P: Čovjek je glup, sebičan i okrutan.

M: Ali on je također muar, ispunjen ljubavlju i suosjedajan.
P: Zašto ne prevlaava obrota?
M: U mom stvarnom svijetu prevladava dobrota. U tome svijetu čak i ono što ti zoveš zlom u službi je
obra i stoga nužno. Zlo je poput gnojnih čireva i groznice koji služe a bi se pročistilo tijelo. Bolesti su
bolne, čak opasne, ali postupamo li s njima na ispravan način, mogu iscjeljivati.
P: Ili ubijati.
M: U nekim slučajevima smrt je najbolji lijek. Život bi mogao biti gori o S mrti, koja tek rijetko predstavlja
neugono iskustvo, neovisno o tome kakve je pojave prate. Stoga, žali one koji žive, a ne one koji su mrtvi.
Problem obrog i lošeg u mome svijetu ne postoji. obro je sve što je potrebno, a loše sve što je nepo -
trebno. U tvom svijetu ugono je obro, a bolno loše.
P: Što je potrebno?
M: Potreban je rast. Potrebno je orasti i ostaviti za sobom ono što je obro rai nečeg još boljeg.
P: Kakvom kraju to vodi?
M: Kraj je na početku. Završit deš onje gje si započeo - u apsolutnom.
P: Čemu ona sve ove nevolje? ogađaju li se one samo zato a bih se vratio onamo oakle sam krenuo?
M: Čije teškode, kakve teškode? Žališ li sjemenku koja raste i razmnožava se sve ok o nje ne nastane
golema šuma? Hodeš li ubiti ijete kako bi ga sačuvao o životnih muka? Što je loše u samome životu i
njegovim mnogobrojnim očitovanjima? Ukloni zapreke koje te koče u rastu i svi tvoji osobni, socijal ni,
ekonomski i politički problemi veoma de jenostavno biti riješeni. Univerzum je kao cjelina savršen, a
njegovi jelidi koji teže k savršenstvu izraz su njegove raosti. obrovoljno žrtvuj savršenom ono što je
nesavršeno i više nede biti razgovora o obru i zlu.
P: Unatoč svemu, plašimo se boljeg i ržimo lošijeg.
M: To je glupost koja graniči s luilom.
Materija je svijet
Poklonik: Imao sam srede što sam cijeloga života bio u ruštvu svetih ljui. Je li to ovoljno za
samoostvarenje?
Maharaj: Ovisi o tome što deš s time učiniti.
P: Rečeno mi je a satsang jeluje oslobađajude sam o sebe. Kao što rijeka sve nosi sa sobom o svog
ušda u ocean, tako de i mene suptilni i tihi utjecaj obrih ljui ovesti o stvarnosti.
M: To de te ovesti samo o rijeke. Ali rijeku moraš prijedi sam. Sloboa se ne može ni stedi ni zaržati ako
ne postoji želja za njom. Moraš težiti oslobođenju. Najmanje što možeš učiniti jest marljivo otkrivati i
uklanjati zapreke o njega. Želiš li mir, moraš čeznuti za njim. Mir nedeš stedi isključivo šutnjom.
P: ijete raste samo o sebe. Ono ne planira kako de rasti i nema obrazac po kojem de rasti. Ne raste u
ijelovima, najprije ruka pa noga, ved cjelovito i nesvjesno.
M: To se ogađa jer je ijete oslobođeno zamišljanja. I ti možeš rasti na isti način, ali ne smiješ se upuštati
u previđanja i planove koji se rađaju na temelju sjedanja i očekivanja. Jena je o najvažnijih osobina
muraca što se ne brine zbog buudnosti. Tvoja briga za buudnost proizlazi iz straha o boli i želje za
užitkom. Murac je potpuno blažen. On se zaovoljava svime što naođe.
P: Sasvim sigurno postoji mnogo stvari koje mogu i njega ožalostiti.
M: Murac može naidi na teškodu, ali ona mu nede prouzročiti patnju, Ogajanje jeteta o rođenja o
zrelosti može izgleati kao veoma težak zaatak, ali za majku su sjedanja na teškode izvor raosti. Nema
ničeg lošeg u svijetu. Loš je samo način na koji ga gleaš. Zavoi te tvoje zamišljanje. Bez zamišljanja ne bi
bilo ni svijeta. Tvoje uvjerenje da si svjestan nekakvoga svijeta jest sam taj svijet. Svijet koji percipiraš
sačinjen je o svijesti. Ono što nazivaš materijom sama je svijest. Ti si prostor (akaš) u kojem se ona krede,
vrijeme u kojem ona traje i ljubav koju ona aruje životu. Što de ostati ostraniš li zamišljanje i vezanost?
P: Ostat de svijet. Ja du ostati.
M: To je točno. Ali svijet je sasvim rukčiji ka ga možeš vijeti onakvim kakav i jest, a ne kroz koprenu
želje i straha.
P: Čemu služe sve te razlike - stvarnost i iluzija, mudrost i neznanje, svetac i grešnik? Svi tragaju za sredom i
očajnički je žele pronadi. Svaki je čovjek na neki način jogin, a život je za njega škola murosti. Svatko na
svoj način uči lekcije koje su mu potrebne. Neke o njih ruštvo oobrava, a neke ne. Ne postoje pravila
koja se mogu primijeniti u svako vrijeme na svakom mjestu.
M: U mom svijetu ljubav je jeini zakon. Ne očekujem ljubav, ved je ajem. Takva je moja priroa.
P: Viim a svoj život živiš prema zacrtanom obrascu. Ujutro voiš tečaj meitacije, a nakon toga ržiš
preavanje o kojem se reovito raspravlja. va puta nevno obavlja se obreno štovanje (puđa), a
navečer se pjevaju uhovne pjesme (bhađan). Čini mi se a veoma savjesno slijeiš tu kolotečinu.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Materija je svijet 240
M: Obreno štovanje i uhovno pjevanje onakvi su kakvima sam ih zatekao i ne viim razloga a bilo što
mijenjam. Reovni raspore u sklau je sa željama ljui s kojima živim i koji povre meno dolaze na satsang.
To su ljudi u radnom odnosu s mnogobrojnim obvezama pa vremenski raspored postoji kako bi se njima
olakšao olazak. U životu nije mogude izbjedi oređenu kolotečinu. Čak i životinje i biljke imaju svoj «vozni
red».
P: Točno, ko svih oblika života nailazimo na oređenu rutinu. Tko oržava taj re? Postoji li neki unutarnji
vladar koji propisuje zakone i prati kako se provode?
M: Sve se krede u sklau sa svojom priroom. Zašto bi uopde bio potreban neki policajac? Svaka akcija
stvara reakciju koja je uravnotežuje i neutralizira. ogađaju se razne stvari, ali is tovremeno dolazi i do
neprestanog poništavanja. Na kraju, sve je kao i na početku, kao a se ništa nije ogoilo.
P: Nemoj me tješiti sklaom o kojeg de odi tek na kraju. Računi se slažu, ali ja sam na gubitku.
M: Čekaj i promatraj. Moža deš na kraju imati ovoljno veliki obitak a njime pokriješ sve otaašnje
izdatke.
P: Za mnom je ug život, ali često se pitam jesu li se ogađaji u njemu oigravali slučajno ili po nekom
unaprije zacrtanom planu. Je li prije mog rođenja postojao neki propisani obrazac po kojem sam trebao
živjeti? Ako je postojao, tko ga je propisao i tko pazi a se on provee? Može li u takvom obrascu odi o
ostupanja i pogrešaka? Neki kažu a je subina nepromjenjiva i a je svaka sekuna u životu
preoređena. rugi pak tvre a o svemu olučuje puki slučaj.
M: Shvati to kako go želiš. U svom životu možeš uočiti oređen obrazac ili ga pak možeš promatrati kao
lanac slučajnih ogađaja. Svrha je svih objašnjenja zaovoljiti um te zato nije nužno a buu i istinita .
Stvarnost se ne može ni efinirati ni opisati.
P: Stalno se ualjavaš o mog pitanja! Želim znati kako ti gleaš na to. Gje go a pogleamo, otkrivamo
tvorevinu nevjerojatne inteligencije i ljepote. Kako mogu povjerovati a je univerzum bezobličan i
kaotičan? Tvoj svijet, svijet u kojem ti živiš, moža jest bezobličan, ali nije i kaotičan.
M: Objektivni univerzum posjeuje ustrojstvo, uređen je i lijep. Nitko to ne može zanijekati. Ali ustrojstvo i
obrazac ujeno porazumijevaju ograničenje i prisilu. Moj je svijet apsolutno sloboan. Sve je u njemu
zadano samim sobom. Zbog toga i alje tvrim a se sve ogađa samo o sebe. I u mom svijetu postoji red,
ali on nije nametnut ničim izvan njega. Uspostavlja se spontano i neposreno zato što je bezvremen.
Savršenstvo se ne nalazi u buudnosti. Ono postoji saa.
P: Utječe li tvoj svijet na moj?
M: Samo u jenoj točki - u saašnjoj. Ona mu aje trenutan bitak, prolazan ojam stvarnosti. U punoj
svijesti dodir je uspostavljen. To zahtijeva pažnju bez napora, pažnju koja nije svjesna sebe.
P: Nije li pažnja stav uma?
M: a, ka je um željan stvarnosti, usmjerava na nju svoju pažnju. U tvom svijetu nema ničeg lošeg, ali
tvoje vjerovanje da si odvojen od stvarnosti u njemu stvara nere. Sebičnost je izvor sveg zla.
P: Vradam se na svoje pitanje. Je li moje unutarnje sebstvo, prije nego što sam se roio, olučilo o
etaljima mog života ili je on u cijelosti slučajan, ostavljen na milost i nemilost naslijeđu i utjecajima
okoline?
M: Oni koji tvre a su oabrali oca i majku pa olučili kako de proživjeti svoj sljeedi život moža poznaju
svoj slučaj. Ja poznajem svoj. Ja se nika nisam roio.
P: Gleam te kako sjeiš prea mnom i ogovaraš na moja pitanja.
M: Ti viiš jeino tijelo, koje je, naravno, roeno i mora umri jeti.
P: Mene baš zanima životna priča tvog tijela-uma. Jesi li je smislio ti sam, netko drugi, ili se odigrala
slučajno?
M: Postoji kvaka u tvom pitanju. Ja ne razlikujem svoje tijelo od univerzuma. Jedno je uzrok drugome.
Štoviše, oboje je i jeno i rugo. Ali ja sam izvan svega toga. Buudi a sam ti ved rekao a se nika nisam
roio, zašto me nastavljaš ispitivati kako sam se pripremao za ovaj život? Čim svojem zamišljanju opustiš
a se rasprea, ono začas ispree cijeli univerzum. A univerzum nije onakav kakvim ga ti zamišljaš, niti
tvoja zamišljanja mene ograničavaju.
P: Za izgranju i oržavanje živog tijela potrebne su inteligencija i energija. Odakle one dolaze?
M: Postoji samo zamišljanje. Svu svoju inteligenciju i mod trošiš na zamišljanje. Toliko si obuzet njime a
uopde ne možeš pojmiti koliko si aleko olutao o stvarnosti. Bez imalo sumnje, zamišljanje je u velikoj
mjeri kreativno. Na njemu se može izgraiti univerzum unutar univerzuma. Pa ipak, oba su smještena u
prostor i vrijeme, u prošlost i buudnost. A ništa o toga zaprav o ne postoji.
P: Neavno sam pročitao izvješde o jenoj maloj jevojčici s kojom su tijekom njezina najranijeg jetinjstva
veoma okrutno postupali. Bila je stravično osakadena i iznakažena. Orasla je u sirotištu, potpuno otuđena
od okoline, veoma tiha i poslušna, ali u potpunosti ravnoušna. Jena o časnih sestara koje su se starale o
jetetu bila je uvjerena a jevojčica nije retarirana, ved samo povučena u sebe i nesposobna a ogovori
na poražaje iz okoline. Zamolili su nekog psihoanalitičara a preuzme slučaj. On je u sljeede vije goine
jenom tjeno trebao obilaziti jevojčicu i pokušati psihoterapijom srušiti zi izolacije koji je stvorila oko
sebe. jevojčica je bila pokorna i pristojna, ali gotovo uopde nije obradala pozornost na liječnika sve dok joj
jenom nije onio kudu za lutke, s prostorijama i pokretnim namještajem. Lutke su prestavljale oca,
majku i njihovu jecu. To je izazvalo reakciju, jevojčica se zainteresirala za igru.
Jenog su ana njezine stare rane oživjele i isplivale na površinu. Polako se počela oporavljati. Bezbrojne
operacije povratile su normalan izgle njezinu licu i tijelu te je izrasla u uspješnu i privlačnu mlau ženu.
Liječniku je bilo potrebno oko pet goina a je izliječi, ali posao je obavljen. To je bio i stinski guru! Nije
prepisivao uvjete, niti je govorio o svojoj spremnosti i podob nosti. Bez vjere, čak i bez nae, samo iz ljubavi
prema jevojčici neprestano joj je pokušavao pomodi.
M: Da, takva je priroda istinskog gurua. On se nikada ne predaje. Ali, a bi uspio, ne smije naidi na previše
otpora. Sumnja i neposlušnost nužno ovoe o ogađanja. Pokloniš li guruu povjerenje i prepustiš li mu
vostvo, on u učeniku može veoma brzo izazvati korjenitu promjenu. uboko razumijevanje gu rua i
učenikova ozbiljnost potrebni su u jenakoj mjeri. Kakve go bile okolnosti u kojima je živjela jevojčica iz
tvoje priče, uzrok njezine patnje bio je neostatak ozbiljnosti u ljui koji su je okruživali. Najteže je s
visokoobrazovanima. Pričaju mnogo, a nisu ozbiljni.
Ono što ti zoveš prosvjetljenjem nešto je sasvim prirono. Ka bueš spreman, guru de te ved čekati.
Sahana se mora ovijati bez ikakvih napora. Rast deš ona ka onos između tebe i tvog učitelja bue
ispravan. Prije svega, moraš mu vjerovati. On te nede ovesti na pogrešan put.
P: Pa tražio on o mene i a učinim nešto što je očito loše?

M: Učini to. Jenom je guru zamolio isposnika (sanjasin) a se oženi. Ovaj ga je poslušao, ali je gorko zbog
toga patio. No, njegovo četvero jece bili su najvedi sve ci i mudraci u Maharashtri. Budi zadovoljan svime
što ti guru aje i bez imalo napora postidi deš savršenstvo.
P: Imaš li ti ikakvih potreba ili želja? Mogu li išta učiniti za tebe?
M: Što mi možeš ati, a a ja to ved nemam? Materijalne stvari potrebne su nam radi zadovoljstva, ali ja
sam zaovoljan sam sobom. Što bi mi rugo bilo potrebno?
P: Kad si gladan, svakako ti je potrebna hrana, a kad si bolestan, potreban ti je lijek.

M: Glad donosi hranu, a bolest lijek. Sve je to djelovanje prirode.
P: Ako ti onesem nešto za što vjerujem a ti je potrebno, hodeš li to primiti?
M: Ljubav koja te potakla a mi ponuiš ar učinit de i a ga primim.
P: A što ako se netko ponui a ti sagrai preivan ašram?
M: Neka ga svakako sagrai. I neka potroši na njega cijelo bogatstvo, zaposli stotine i nahrani tisude ljui.
P: Nije li i to želja?
M: Ne, nikako. Ja du ga samo zamoliti a to učini na ispravan način, a ne škrto i maloušno. Takav čovjek
ispunjava svoju želju, a ne moju. Neka učini sve najbolje što može i time stekne slavu među ljuima i
bogovima.
P: Ali želiš li ti ašram?
M: Ne, ne želim.
P: Bi li ga mogao prihvatiti?
M: Tako nešto nije mi potrebno.
P: Bi li ostao u tom ašramu?
M: Samo kad bih bio prisiljen.
P: Što te može prisiliti na to?

M: Ljubav onih koji su u potrazi za svjetlošdu.
P: a, shvadam što misliš. Kako a postignem samahi?
M: Nalaziš li se u pravom stanju, sve što viiš ovest de te o samahi ja. Naposljetku, samahi nije nešto
neuobičajeno. Ka se um snažno zanima za neki ob jekt, postaje jedno s n jim. Promatrač i ono što promatra
postaju jeno u promatranju, slušatelj i ono što sluša u slušanju, a ljubavnik i ono što ljubi u ljubljenju.
Svako iskustvo može biti temelj za samahi.
P: Jesi li ti stalno u stanju samadhija?

M: Naravno a nisam. Prebivam izvan svakog iskustva, čak i onkraj iskustva samadhija. Ja sam veliki
tamanitelj i razaratelj. Što go otaknem, pretvara se u prazninu.
P: Stanja samadhija potrebna su mi kako bih postigao oslobođenje.
M: Ved si oslobođen, ali ne vjeruješ a je tako. Imaj hrabrosti, vjeruj samome sebi, kredi se, govori, jeluj.
Pruži oslobođenju priliku a se okaže. Kod nekih ljudi, samorealizacija dolazi neprimjetno, ali moraju se u
to na neki način sami uvjeriti . Promijenili su se, mada to ne primjeduju. Takvi nespektakularn slučajevi
često su najpouzaniji.
P: Može li netko vjerovati a je prosvijetljen, a biti u zablui?
M: Naravno: pogrešna je ved i sama ieja «ja sam prosvijetljen» . U prirodnom stanju ne postoji «ja sam
ovo» ili «ja sam ono».
Svjedok se pojavljuje u Vrhovnom Stanju
Poklonik: Prije četresetak goina J. Krishnamurti izjavio je a postoji jeino život te a sve te priče o
osobama i pojeincima ostaju bez utemeljenja u stvarnosti. On nije ni pokušavao opisati život, ved je samo
rekao a se on ne treba i ne može opisati, ali se može iskusiti ka se uklone zapreke a o toga ođe.
Osnovni je problem naša ieja vremena, o kojoj smo postali ovisni, te naša navika a zamišljamo buudnost
na osnovi prošlosti. Konačni zbir prošlosti pretvara se u «ja sam bio», a naa u buudnost u «ja du biti».
Život je neprestano nastojanje a o onog što smo bili prijeđemo k onome što demo biti. Saašnji trenutak,
ovo saa, potpuno je zanemaren. Maharaj govori o osjedaju «ja jesam», koji je iluzoran koliko i osjedaj «ja
sam bio» ili «ja du biti». Ima li išta stvarnog u njemu? Ako je i osjedaj «ja jesam» iluzija, kako ga se možemo
osloboiti? Čak je i sama ieja a smo ga se osloboili potpuno besmislena. Postoji li nešto stvarno i trajno
u osjedaju «ja jesam», nešto što ga razlikuje o osjedaja «ja sam bio» ili «ja du biti», koji se vremenom
mijenjaju, buudi a nova sjedanja stvaraju nova očekivanja?
Maharaj: Saašnji osjedaj «ja jesam» jenako je lažan kao i osjedaji «ja sam bio» i «ja du biti». To je samo
ieja u umu, onosno impresija ostavljena u sjedanju. Ovojena osobnost koju stvara osjedaj «ja jesam»
lažna je. Navika a graimo onos prema lažnom sreištu mora se prekinuti. Pojmovi «ja vidim», «ja
osjedam» i «ja mislim» moraju iščeznuti iz polja svijesti. Stvarno je ono što ostaje ka više ne postoji lažno.
P: Čemu sve te velike riječi o uništenju pojeinačnog sebstva? Kako ono može uništiti samo sebe? Kakva to
vrsta metafizičke akrobatike može ovest i do nestanka akrobata? On de se na kraju ponovno pojaviti,
neizmjerno ponosan na svoje iščeznude.
M: Ne trebaš proganjati osjedaj «ja jesam» s namjerom a ga ubiješ. To ne možeš učiniti. Potrebna ti je
samo iskrena čežnja za stvarnošdu. Tu čežnju nazivamo ljubavlju prema vrhovnom stan ju (atma bhakti) ili
čvrstom namjerom pojeinca a se osloboi lažnog (mokša sankalpa). Ništa se ne može učiniti bez lju bavi i
njome potaknute volje. Nije ovoljno samo razgovarati o stvarnosti, a pritom ne činiti ništa. Time sami sebe
osuđujemo na poraz. U onosu između osobe koja kaže «ja jesam» i one koja promatra to «ja jesam» mora
postojati ljubav. Sve ok promatrač, onosno unutarnje ili «više» sebstvo, smatra a je ovojen o od onog
što promatra, onosno vanjskog ili «nižeg» sebstva, sve ok ga prezire i optužuje, situacija je beznana .
Tek ka promatrač (vjakta) prihvati osobu (vjakti) kao projekciju ili očitovanje samog sebe, onosno ka,
može se i tako redi, ovee lažno sebstvo u stvarno sebstvo, vojnost između «mene» i «toga» nestaje, a u
istovjetnosti vanjskog i unutarnjeg sebstva počinje se očitovati sama vrhovna stvarnost.
o stapanja promatrača i promatranog olazi ka promatrač postane svjestan sebe kao promatrača. Taa
se prestaje zanimati za promatrano, koje je ionako istovjetno s njim, a počinje se zanimati za samo
zanimanje, poklanjati pozornost samoj pozornosti i bivati svjestan svoje svjesnosti. Dobrohotna svjesnost
presuan je čimbenik koji u sreište pozornosti ovoi stva rnost.
P: Prema teozofima i ostalim okultistima, ko čovjeka susrede mo tri vida postojanja: osobni, individualni i
uhovni. S one strane uhovnog nalazi se još i božanski aspekt. Osobnost je u potpunosti prolazna i traje
samo tijekom jenog života. Ona počinje rođenjem jenog, a završava rođenjem sljeedeg tije la. Kad
jednom nestane, iščezla je zauvijek. O nje ne ostaje ništa, osim nekoliko slatkih ili gorkih lekcija.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svjedok se pojavljuje u Vrhovnom Stanju 245
Iniviualnost počinje sa životinjom-čovjekom, a završava s potpunim čovjekom. Osnovna karakteristika
anašnjeg čovječanstva jest rascjep između osobnosti i individualnosti. S jedne strane nalazi se
iniviualnost sa svojom čežnjom za istinom, obrotom i ljepotom, a s ruge bespoštena borba između
navike i ambicije, straha i pohlepe, pasivnosti i nasilja.
Čovjekov uhovni aspekt još uvijek nije viljiv. On se ne može očitovati u ozračju vojnosti. Tek ka se
osobnost ponovno ujeini s iniviualnošdu te tako postane njezinim izrazom, ograničenim, moža, ali i
vjernim, svijetom de zavlaati svjetlost, ljubav i ljepota duhovnosti.
Ti naučavaš postojanje promatrača (vjakti), promatranog (vjakta) i osnove koja omoguduje promatranje
(avjakta). Pouara li se tvoje učenje s tom teozofskom teorijom?
M: Da, podudara se. Kad osoba (vjakti) spozna da ne postoji odvojeno od svjedoka (vjakta), a svjedok uvidi
a je osoba njegovo očitovanje, nastaje mir i tišina stvarnosti (avjakta). U stvarnosti je to troje jeno.
Svjedok (vjakta) i stvarnost (avjakta) neodvojivi su, a osoba (vjakti) jest osjetno-osjedajno-misaoni proces
utemeljen na tijelu što ga tvori i oržava pet elemenata.
P: Kakav je onos između svjeoka (vjakta) i stvarnosti (avjakta)?
M: Oni ne mogu biti ni u kakvom onosu buudi a su jeno. Svi razgovori o njihovoj ovojenosti i onosu
nastaju isključivo zbog iskrivljenog i izopačenog utjeca ja ideje «ja sam tijelo». Vanjsko sebstvo (vjakti) samo
je projekcija unutarnjeg sebstva (vjakta) na tijelo-um, a unutarnje je pak sebstvo samo očitovanje vrhovnog
sebstva (avjakta), koje je sve i ništa.
P: Postoje učitelji koji ne govore o višem i nižem sebstvu. Oni se čovjeku obradaju kao a postoji samo niže
sebstvo. Ni Buha ni Krist nikaa nisu spominjali više sebstvo. J. Krishnamurti također se kloni svakog
spomena. Zašto?
M: Kako bi u jednom tijelu mogla postojati dva sebstva? «Jesamstvo» je jedno . Ne postoji više i niže
«jesamstvo». U svi jesti su prisutne sve vrste stanja uma, a mi se poistovjedujemo s njima. Objekti
promatranja nisu onakvi kakvi nam se pojavljuju te stoga stavovi koje o njima imamo nisu ono što bi trebali
biti. Smatraš li a su se Buha, Krist ili Krishnamurti obradali pojeinačnoj osobi, u velikoj si zablui. Oni su
veoma obro znali a je vanjsko sebstvo samo sjena unutarnjeg i zato su se obradali jeino unutarnjem i
samo njega savjetovali. Govorili su mu da obrati pozornost na vanjsko sebstvo, a ga voi i pomaže mu, a
se osjeda ogovornim za njega - ukratko, da ga u potpunosti osvijesti. Svijest dolazi iz vrhovnog sebstva pa
prožima unutarnje. Takozvano vanjsko sebstvo samo je onaj io nečijeg bitka koji otična osoba još nije
osvijestila. Pojeinac moža i hode biti svjestan jer je svako živo bide svjesno, ali nede biti i u svijesti. Ono
što je uključeno u svijest postaje unutarnje sebstvo i sujeluje u unutarnjem. To se može izraziti i na
rukčiji način. Tijelo oređuje vanjsko sebstvo, svjesnost unutarnje, a u čistoj svijesti olazi se u oir s
vrhovnim.
P: Kažeš a tijelo oređuje vanjsko sebstvo. Buudi a imaš tijelo, znači li to a imaš i vanjsko sebstvo?
M: Imao bih ga da sam vezan za svoje tijelo i da se poistovjedujem s njim.
P: Ali ti si svjestan svog tijela i zaovoljavaš njegove potrebe.
M:Mnogo je bliže istini nešto sasvim suprotno. Tijelo poznaje mene i svjesno je mojih potreba. Ali ništa o
toga nije u potpunosti točno. Ovo se tijelo pojavljuje samo u tvojem umu; u mojem umu ne postoji ništa.
P: Želiš li redi kako si posve nesvjestan a posjeuješ tijelo?
M: Sasvim suprotno, svjestan sam da nemam tijelo.
P: Viio sam a pušišl
M: To je točno. Viio si a pušim. Ustanovi što ti je omogudilo a me viiš kako pušim i lako deš shvatiti da
je tvoje stanje uma «ja sam tijelo» ogovorno za ieju «ja te viim kako pušiš».
P: Postoji tijelo i postojim ja. Ja poznajem tijelo. Ali, ostavimo li tijelo po strani, što sam ja?
M: Ne postoji «ja» koje je odvojeno od tijela i od svijeta. To se troje pojavljuje i nestaje zajedno. U korijenu
je osjedaj «ja jesam». Uzigni se izna njega. Ieja «ja nisam tijelo» samo je protuotrov ideji «ja sam tijelo»,
koja je lažna. Što znači «ja jesam»? ok ne upoznaš sebe, nedeš modi upoznati ni bilo što rugo.
P: Iz svega što kažeš mogu zaključiti a se bez tijela ne može postidi oslobođenje. Ako ieja «ja nisam
tijelo» vodi do oslobođenja, o presune je važnosti postojanje tijela.
M: Sasvim točno. Kako bi uopde ieja «ja nisam tijelo» mogla nastati kad tijela ne bi bilo? Ideja «ja sam
sloboan» jenako je lažna kao i ieja «ja sam u ropstvu». Otkrij «jesamstvo» koje je zajeničko objema pa
se uzdigni iznad njih.
P: Sve je samo san.
M: To su puke riječi, o kakve su ti koristi? Uhvaden si u mrežu verbalnih efinicija i formulacija. Uzigni se
izna svojih koncepata i ieja. U tišini u kojoj nema želja i misli mogude je pronadi istinu.
P: Moramo upamtiti da ne smijemo pamtiti. Kakav zadatak!
M: To se, naravno, ne može učiniti. Tako nešto mora se ogoiti. A ogoit de se ka istinski uviiš potrebu
za time. Ponovno ti kažem, ozbiljnost je zlatni ključ.
P: U pozaini mog uma cijelo vrijeme nešto bruji. Bezbroj kolebljivih misli roji se i zuji. Ružni oblak koji one
tvore uvijek je prisutan. Je li tako i s tobom? Što je u pozaini tvoga uma?
M: Buudi a nema uma, nema ni njegove pozaine. Ja sam u cijelosti na prenjoj strani, ko mene nema
pozadine! Praznina govori, praznina ostaje.
P: Ne ostaje li sjedanje?
M: Nema sjedanja ni na prethone užitke ni na prethone boli. Svaki je trenutak novorođen.
P: Nema li sjedanja, ne možeš biti svjestan.
M: Naravno a sam svjestan i potpuno sam svjestan toga. Ja nisam koma rveta! Saržaj svjesnosti može
se usporediti s oblakom. Ti se nalaziš u oblaku, a ja ga samo promatram. Ti si izgubljen u njemu i jeva viiš
vrhove svojih prstiju, a ja viim oblak i mnoštvo rugih oblaka, kao i plavo nebo, sunce, mjesec i zvijeze.
Stvarnost je i za tebe i za mene jedna, ali tebi je ona zatvor, a meni dom.
P: Govorio si o osobi (vjakti), svjedoku (vjakta) i vrhovnoj stvar nosti (avjakta). Što je o toga prvo?
M: U vrhovnom se stanju pojavljuje svjeok. On stvara osobu koju počinje smatrati ovojenom o sebe.
Svjedok vidi da se osoba pojavljuje u svjesnosti, koja se pak pojavljuje u svjedoku. Spoznaja njihovog
temeljnog jedinstva djelovanje je vrhovnog stanja. Ono je sila koja se nalazi u pozadini svjedoka, izvor iz
kojeg sve potječe. S njim se ne može odi u oir sve ok ne postoji jeinstvo i ljubav te uzajamno
pomaganje između osobe i svjeoka, sve ok jelovanje nije usklađeno s postojanjem i spoznavanjem.
Vrhovno je stanje izvor i plod takvog sklada. Dok razgovaram s tobom, nalazim se u stanju nevezane ali
dobrohotne svijesti (turija). Kad se ona vrati u sebe, možeš je nazvati vrhovnim stanjem (turijatita). Ali
temeljna stvarnost nalazi se onkraj svijesti. Onkraj triju stanja postojanja, onkraj bitka i nebitka.
P: Kako je mogude a se moj um ovje bavi uzvišenim temama i smatra a je razmiš ljanje o njima lako i
ugono. Ka se vratim kudi zaboravljam sve što sam ovje naučio počinjem se brinuti i izjeati, a uza sve
to, nisam se u stanju sjetiti svoje prave priroe ni za trenutak. Što bi mogao biti uzrok tome?
M: Vradaš se svojoj jetinjastosti. Još uvijek nisi potpuno orastao. U tebi postoje razine koje su ostale
nerazvijene, zato što si ih zanemarivao. Samo usmjeri punu pozornost na ono što je u tebi grubo i
nerazvijeno, nerazumno i bešdutno, na sv e što se tiče jece i na taj deš način s azreti. Zrelost srca i uma od
presune je važnosti. o nje se spontano olazi ka se ukloni glavna zapreka - neusreotočenost,
nesvjesnost. Jedino u budnoj svjesnosti možeš rasti.
Uvjerenje da djeluješ jeste ropstvo
Poklonik: Neko vrijeme proveli smo u asramu Sri Sathya Sai Babe. Uz to, dva smo mjeseca bili u Sri
Ramanashramu u Tiruvannamalaiju. Saa se vradamo u Ameriku.
Maharaj: Je li vas Inija na bilo koji način promijenila?
P: Osjedamo a smo obacili svoj teret. Sri Sathya Sai Baba rekao nam je da sve prepustimo njemu i da
naprosto iz ana u an živimo što ispravnije možemo. «Buite obri, a sve ostalo preajte meni»,
neprestano nam je govorio.
M: A što ste raili u Ramaninom ašramu?
P: Recitirali smo mantru koju smo dobili od svojeg gurua. Uz to smo i meditirali. Tamo nije bilo velikih
mogudnosti za razmišljanje i učenje. Nastojali smo što više vremena provesti u tišini. Mi smo na putu
oanog štovanja (bhakti) i nemamo mnogo znanja iz filozofije. Ne možemo razmišljati o bogzna čemu.
Nastojimo samo vjerovati svom guruu i živjeti jenostavno.
M: Vedina poklonika (bhakta) vjeruje svojem guruu samo ok im je obro. Ka naiđu teškode, osjedaju a
ih je ostavio na cjeilu i kredu u potragu za novim guruom.
P: a, to je točno. Upozorili su nas na tu opasnost. Stoga zlo nastojimo prihvatiti jednako kao i dobro.
Osjedaj a je sve milost mora biti veoma snažan. Neki se sahu zaputio na istok, oakle je naišao snažan
vjetar. Sahu se samo okrenuo i pošao na zapa. Naamo se a demo živjeti baš tako, prilagođavajudi se
okolnostima u koje nas ovoi naš guru.
M: Postoji samo život. Ne postoji onaj tko ga živi.
P: To razumijemo, ali ipak neprestano pokušavamo živjeti svoj život umjesto a samo živimo. Izglea a je
planiranje buudnosti naša okorjela navi ka.
M: Život se nastavlja neovisno o vašim planovima. Ali tijekom samog života u umu se pojavljuje mali vrtlog
koji se upušta u sanjarenje i zamišlja a on vlaa i upravlja životom.
Sam život nema želja. No, lažno «ja» koje teži onom što je ugono želi potrajati. Zbog toga je uvijek
zaposleno oržavanjem života pojeinca. Život se ničeg ne plaši i potpuno je sloboan. Sve ok imaš ieju
a možeš utjecati na ogađaje, ne možeš postidi oslobođenje. Uzrok je ropstvu upravo zamisao a jeluješ
i utječeš na ogađaje.
P: Kako možemo navlaati vojnost između osobnog i neosobnog djelovanja?
M: Razmišljajte o životu kao nečem beskonačnom, nejeljivom, uvijek prisutnom i vječno pokretnom, sve
ok ne spoznate a ste jeno s njim. To čak nije ni veoma teško, buudi a dete se samo vratiti u svoje
prirodno stanje.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Uvjerenje a jeluješ jeste ropstvo 249
Kad jednom spoznate da sve dolazi iznutra, da svijet u kojem živite nitko rugi nije projicirao na vas oli vi
sami, vaš de strah nestati. Sve ok ne postignute takvu spoznaju, poistovjedivat dete se s vanjskim stvarima
kao što su tijelo, um, ruštvo, nacija, čovječanstvo ili čak Bog i apsolut. Ali, sve su to samo različiti načini a
se pobjegne od straha. Jedino kad u potpunosti prihvatite ogovornost za svoj mali svijet u kojem živite i
počnete promatrati proces njegova stvaranja, oržavanja i razaranja, modi dete se osloboiti svog
zamišljenog ropstva.
P: Zašto ja zamišljam a sam tako bijean?
M: Činiš to zato što si tako navikao. Promijeni svoj način osjedanja i razmišljanja, zagrabi o njih pa ih
podrobno ispitaj. Ti si u ropstvu zbog neusreotočenosti. Usmjerena pozornost oslobađa. Toliko toga
uzimaš zravo za gotovo. Počni to ovoiti u pitanje. Ono što je najočitije pobuđuje najviše sum nje.
Postavljaj si pitanja poput ovih: «Jesam li uistinu rođen?», «Jesam li ja zaista 'taj' i 'taj'?», «Kako du znati a
stvarno postojim?», «Tko su moji roditelji?», «Jesu li oni stvorili mene ili sam ja stvorio njih?», «Moram li
vjerovati svemu što mi je rečeno o meni?», «Tko sam uopde ja?». Toliko si mnogo energije uložio kako bi
sagraio svoj zatvor. Sa utroši jenaku količinu a ga srušiš. U stvari, rušenje je lako jer laž nestaje ka je
razotkrijemo. Sve prianja uz ideju «ja jesam». Ispitaj veoma temeljito tu ideju. Ona je u korijenu svake
nevolje. Ta je ideja jedna vrsta pokrova koji te odvaja od stvarnosti. Stvarnost se nalazi unutar i izvan njega,
ali sam pokrov nije stvaran. Ieja «ja jesam» nije rođena s tobom. Mogao si sasvim sretno živjeti i bez nje.
Ona je nastala kasnije, zbog tvog poistovjedivanja tijelom. Stvorila je iluziju odvojenosti ondje gdje je nije
bilo. Učinila te strancem u vlastitom svijetu. Svijet ti je postao otuđen i neprijateljski. Ka nema osjedaja «ja
jesam», život nesmetano teče. Postoje trenuci ka se taj osjedaj izgubi, a tada smo mirni i sretni. S
njegovim povratkom, nevolje ponovno započinju.
P: Kako ga se možemo osloboiti?
M: Želite li ga se osloboiti, morate se baviti njime. Promatrajte ga ok jeluje i ok je miran, kako se javlja
i kako iščezava, što želi i kako to dobiva, sve dok ga jasno ne sagledate i potpuno ne razumijete.
Naposljetku, sve joge, kakav go a im je izvor i obilježja, imaju samo jean cilj - spasiti pojedinca od velike
nesrede ovojenog postojanja, o njegova osjedaja a je beznačajna točkica u n eizmjerno velikoj i
predivnoj slici.
Patiš zato što si se otuđio o stvarnosti pa saa tražiš način kako a pobjegneš o tog otuđenja. Ne možeš
pobjedi o vlastitih opsesija. Možeš ih samo prestati njegovati.
Buudi a je osjedaj «ja jesam» lažan, poželi trajati vječno. Stvarnost nema potrebe za trajanjem. Znajudi a
je neuništiva, ravnoušna je prema uništenju oblika i njihovih očitovanja. a bismo ojačali i uravnotežili
osjedaj «ja jesam», bavimo se veoma različitim stvarima, ali sve je uzaluno jer se on iz trenutka u trenutak
iznova izgrađuje. To je neprestani posao, a jeino temeljito rješenje jest uništiti, jenom i zauvijek, osjeda j
odvo jenosti koji nam kaže: «Ja sam oređena osoba.» Univerzalni bitak ostaje, ali više ne postoji
pojeinačno postojanje.
P: Ja imam oređene uhovne težnje. Ne bih li morao raiti na njihovu ispunjenju?
M: Nijena težnja nije uhovna. Sve težnje postoje isključivo rai osjedaja «ja jesam». Želiš li postidi istinski
napreak na uhovnom putu, u potpunosti moraš obaci ti ideju o osobnom postignudu. Težnje takozvanih
jogina protivne su zdravom razumu. Želja muškarca za ženom potpuno je neškoljive u onosu na strasnu
žunju za vječnim osobnim blaženstvom. Um je varalica. Što se pobožnijim čini, njegova je izaja veda.
P: Veoma često k tebi olaze poklonici sa svojim svjetovnim problemima i mole te za pomod. Kako znaš što
im moraš savjetovati?
M: Kažem im upravo ono što mi u oređenom trenutku ođe u um. U rau s ljuima ne koristim neki
uobičajeni postupak.
P: Ti si potpuno siguran u sebe. Ali pitaju li mene za savjet, kako mogu biti siguran a sam na ispravan način
pomogao?
M: Promatraj u kojem si stanju, s koje razine govoriš. Govoriš li iz uma, mogao bi pogriješiti. No, govoriš li
sa stajališta potpunog razumijevanja situacije, pod uvjetom da su tvoje mentalne navike privremeno
ukinute, tvoj bi savjet mogao biti pravi ogovor. Glavna je stvar biti potpuno svjestan kako ni ti ni čovjek
pre tobom niste samo tijela. Ako je tvoja svjesnost čista i potpuna, mala je vjerojatnost a de odi o
pogreške.
Sve što izaziva zadovoljstvo sprječava u napretku
Poklonik: Trenutačno sam u mirovini, a raio sam kao knji govođa. Moja se supruga bavi socijalnim radom
pa pomaže siromašnim ženama. Naš sin, kojeg smo upravo ispratili, otišao je u SA. Porijeklom smo iz
Punjaba, a živimo u elhiju. Imamo gurua iz zajenice Raha -Swami i zato veoma cijenimo satsang.
Osjedamo a nas je ovamo ovela obra karma. Susreli smo mnogo svetih ljui i sretni smo što nam se
pružila prilika a upoznamo još jenog.
Maharaj: Susreli ste mnogo isposnika i pustinjska, ali nije lako nadi potpuno oslobođenu osobu, svjesnu
svoje božanskosti (svarupa). Zahvaljujudi svojim bezgraničnim naporima i ori canjima, sveci i jogini mogu
stedi velik broj čuesnih modi i učiniti nmogo obroga pomažudi ljuima i ohrabrujudi vjeru, ali to ih ipak
ne čini savršenima. To nije put o stvarnosti, ved obogadenje lažnog. Svi napori ovoe o novih i vedih
napora. Ono što smo izgraili moramo i oržavati, a ono što smo stekli moramo zaštititi o propaanja ili
gubitka. Sve što možemo izgubiti nije uistinu naše. A o kakve nam je koristi ono što nam ne pripaa? U
mojem svijetu ništa ne treba požurivati, sve se ogađa samo o sebe. Cjelokupno postojanje nalazi se u
prostoru i vremenu, ograničeno je i prolazno. Onaj tko oživljava iskustvo također je ograničen i prolazan.
Mene ne brine ni «ono što postoji» ni «onaj tko postoji». Ja se nalazim izna svega toga, onje gje sam i
jedno i drugo, a istovremeno nijedno od toga.
Osobe koje su nakon mnogih napora i oricanja ispunile svoje težnje i ospjele o visokih razina iskustva i
jelovanja obično su veoma svjesne svog položaja. One ijele pojeince u hijer arhije i rangiraju ih prema
postignudu, o najneuspješnijih o najuspješnijih. Za mene su svi jenaki. U pojavi i očitovanju razlike
postoje, ali nisu važne. Kao što oblik zlatnog nakita ne utječe na zlato, tako i čovjekova srž ostaje
nepromijenjena. Ka nema tog osjedaja istovrijenosti, znači a stvarnost nije otak nuta.
Puko znanje nije ovoljno. Moramo spoznati poznavatelja. Paniti i jogini moža i znaju mnogo, ali o
kakve im je to koristi ne poznaju li vlastito sebstvo? Takvo de znanje sasvim sigurno biti zloupotrijebljena.
Bez znanja o znalcu ne može se postidi mir.

P: Kako možemo spoznati znalca?
M: Mogu vam redi samo ono što znam iz vlastitog iskustva. Ka sam sreo svojeg gurua, rekao mi je: «Ti nisi
ono što misliš a jesi. Otkrij što si. Promatraj osjedaj 'ja jesam', spoznaj svoje stvarno sebstvo.» Poslušao
sam ga, zato što sam mu povjerovao. Postupio sam točno onako kako mi je rekao. Sve svoje slo bodno
vrijeme provoio sam u tišini, promatrajudi samog sebe. Kakvu li je to samo promjenu izazvalo! I to veoma
brzo! Trebao sam samo tri godine da bih spoznao svoju istinsku prirodu. Moj guru umro je ubrzo nakon
našeg susreta, ali to mi nije bilo važno. Prisjedao sam se svega što mi je rekao i imao sam to stalno na u mu.
Plod je te sadhane ovdje, u meni.
P: Što je to?
M: Poznajem sebe kakav u stvarnosti i jesam. Nisam ni tijelo ni um ni mentalne sposobnosti. Nalazim se
iznad svega toga.
P: Znači li to a nisi ništa?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve što izaziva zaovoljstvo sprječava u napretku 253
M: Razmisli malo, bui razuman. Naravno a jesam nešto, i to veoma stvarno. Ja samo nisam ono što bi ti
mogao misliti da jesam. To ti sve govori.
P: To mi ne govori ništa.
M: Zato što se to ne može prenijeti riječima. Moraš stedi vlas tito iskustvo. Navikao si se baviti pojavama
koje su fizičke ili mentalne. Ali ja nisam nijeno o toga, a nisi ni ti. Mi nismo ni materija, ni energija, ni
tijelo, ni um. Ka jenom stekneš kratkotrajan uvi u vlastiti bitak, nedeš više imati poteškoda a me
razumiješ.
Mnogo toga vjerujemo na temelju prepričavanja. Vjerujemo a postoje aleke zemlje i ljui koje nikaa
nismo sreli, vjerujemo u nebo i u pakao, u bogove i božice, i to samo zato što su nam o svemu tome pričali
rugi. Isto tako, rečeno nam je sve o nama, o našim roiteljima, imenu, položaju, užnostima i slično.
Nikad se nismo potruili to provjeriti. Put o istine voi kroz uništenje lažnog. A a bi uništio lažno, moraš
ovesti u pitanje svoja najčvršda uvjerenja. Od svih njih najgore je uvjerenje da si tijelo. S tijelom dolazi
svijet, a sa svijetom Bog, za kog se pretpostavlja a ga je stvorio. I tako sve započinje: strahovi, religije,
molitve, žrtve, sve vrste sustava koji služe a bi se zaštitio i poržao ijete -čovjek, uplašen vlastitom
omišljatošdu i čuovištima koje je zahvaljujudi njoj sam stvorio. Spoznaj a se ono što jesi ne može roiti,
a ne može ni umrijeti, a ka nestane strah, okončat de se i s ve patnje.
Ono što um stvara, to i uništava. Ali stvarnost nije stvorena i ne može se uništiti. Čvrsto prioni uz ono na
čime um nema modi. To o čemu ti govorim ne nalazi se ni u prošlosti ni u buudnosti, a ni u
svakonevnom životu, buudi a teče saa. Ono je bezvrerneno, a njegova potpuna bezvremenost
nadilazi um. Moj guru i njegove riječi «Ti si isto što i ja» bezvremeno su sa mnom. U početku sam se
morao truiti a ih ržim na umu, ali saa je sve postalo prirodno i lako. Točka u kojoj um prihvati guruove
riječi kao istinite pa ih počne spontano živjeti u svakom etalju svog života prag je samoostvare nja. To je
neka vrsta oslobođenja na temelju vjere, ali ta vjera mora biti snažna i trajna.
Međutim, ti ne moraš smatrati a je sama vjera ovoljna. Vjera koja se izražava u jelovanju siguran je
način za postizanje samoostvarenja. O svih načina, taj je najjelotvorniji. Postoje učitelji koji niječu vjeru
pa iskazuju povjerenje samo razumu. No, u stvari, oni ne niječu vjeru, ved slijepa uvjerenja. Vjera nije
slijepa. Ona je spremnost na pokušaj.
P: Rečeno nam je a je o svih oblika sahane vježbanje svjeočenja jean o najuspješnijih. Kako se on
može usporeiti s vjerom?
M: Stav svjeoka isto je tako oblik vjere. To je vjera u samoga sebe. Vjeruješ a nisi ono što oživljavaš u
svom iskustvu te na sve što ti se ogaa gleaš s oređene ualjenosti. U svjeočenju nema napora.
Trebaš samo razumjeti a si ti isključivo svjeok i to razumijevanje jeluje. Ne trebaš činiti ništa više, tek
pamti da si samo svjedok. Ako u stanju svjeočenja upitaš samoga sebe: «Tko sam ja?», ogovor olazi
istog trena, iako bez riječi, u tišini. Prestani biti objekt i postani subjekt svega što ti se ogađa. Ka se
jenom okreneš u sebe, shvatit češ a se nalaziš s one strane subjekta. Ka nađeš svoje sebstvo, ustanovit
deš a si također i s one strane objekta, onosno a i subjekt i objekt postoje u tebi, ali a ti nisi ni jeno
ni drugo.
P: Govoriš o umu, o svijesti koja svjeoči i nalazi se izna uma te o vrhovnoj stvarnos ti koja se nalazi onkraj
svijesti. Želiš li reči a čak ni svijest nije stvarna?
M: Sve ok razmišljaš u pojmovima «stvarno - nestvarno», svijest je jeina stvarnost koja može postojati.
Ali vrhovna je stvarnost izvan svih razlika i na nju se pojam «stvar no» ne može primijeniti buudi a je u
njoj sve stvarno pa to i nije potrebno posebno označavati kao takvo. Ona je sam izvor stvarnosti i prenosi
stvarnost svemu što otakne. Vrhovna se stvarnost jenostavno ne može razumjeti riječima. Čak i
neposredno iskustvo, koliko go suptilno bilo, samo svjeoči, ništa više.
P: Ali tko stvara svijet?
M: Univerzalni Um (diakaš) stvara i uništava sve što postoji. Vrhovna stvarnost (paramakaš) aje
stvarnost svemu što nastaje. Mogli bismo je nazvati univerzalnom ljubavlju jer to je najtočnije što se o njoj
može izraziti riječima. Kao i ljubav, ona sve čini stvarnim, lijepim i poželjnim.
P: Zašto poželjnim?
M: A zašto ne? Oakle ta snažna privlačnost koja uzrokuje a sve stvorene stvari ogovaraju jena na
drugu, koja povezuje ljue, ako ne iz vrhovne stvarnosti? Ne trebaš izbjegavati želju, ali pazi a ona teče
ispravnim kanalima. a nemaš želja bio bi mrtav, ali ka su tvoje želje loše, nalikuješ utvari.
P: Koje je iskustvo najsličnije vrhovnoj stvarnosti?
M: Bezgraničan mir i neizmjerna ljubav. Shvati a sve ono što je u univerzumu istinito, plemenito i lijepo
olazi o tebe, a si na izvoru svega toga ti sam. Bogovi i božice koji nagleaju svijet moža i jesu
najčuesnija i najveličanstvenija bida, no i oni su tek nalik raskošno ojevenim slugama koji objavljuju mod
i bogatstvo svojih gospodara.
P: Kako se može postidi vrhovno stanje?
M: Oricanjem o svih nižih želja. okle go se zaovoljavaš njima, ne možeš postidi ono najviše. Ono što
te zaovoljava sprječava te u napretku. Sve ok ne spoznaš a te ništa ne može zaovoljiti, a je sve
prolazno i ograničeno i ok ne usmjeriš svu svoju energiju u jenu jeinstvenu golemu čežnju, nisi
napravio čak ni prvi korak. S ruge pak strane, iskrenost u želji za vrhovnim stanjem doziva ga sama po
sebi. Ništa, ni fizičko ni mentalno, ne može te učiniti slobonim. Postat deš sloboan tek ona ka shvatiš
a sam uzrokuješ svoje ropstvo i ka prestaneš kovati lance koji te vežu.
P: Kako se može stedi vjera u gurua?
M: Nadi gurua i povjerovati mu zaista je rijetka sreda. To se ne ogađa često.
P: Oređuje li to subina?
M: Nazovemo li to subinom, jeva a smo išta objasnili. Ka se tako nešto ogoi, ne možeš redi zašto se
ogoilo. Nazivajudi to subinom (karma), milošdu ili Božjom voljom, samo prikrivaš svoje neznanje.
P: Krishnamurti je tvrdio da nam nije potreban guru.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve što izaziva zaovoljstvo sprječava u na pretku 255
M: Netko te mora izvijestiti o postojanju vrhovne stvarnosti i putu koji vodi do nje. Krishnamurti je upravo
to činio. Na neki je način bio u pravu. Vedina takozvanih učenika ne vjeruje svom guruu, ne sluša ga i na
kraju ga napušta. Za takve učenike bilo bi neusporeivo bolje a ga uopde nisu ni imali te a su samo
promatrali sebe i u sebi tražili vostvo. Nadi živog gurua rijetka je prilika i velika o dgovornost. Takvim se
stvarima ne bi trebalo pristupati olako i površno. Ljui su spremni kupiti nebo i zamišljaju a de im ga guru
priskrbiti po povoljnoj cijeni. Oni se žele nagoiti s njime nuedi mu malo, a tražedi zauzvrat mnogo. No,
ne varaju nikog drugog osim sebe.
P: Tvoj ti je guru rekao a jesi vrhovna stvarnost, a ti si mu povjerovao i počeo se ponašati u sklau s time.
Odakle ti takva vjera?
M: Recimo a mi se to što mi je guru rekao učinilo razumnim. Bilo bi glupo a mu nis am povjerovao.
Kakvu bi on korist imao od toga da me zavede na krivi put?
P: Jednom si pokloniku rekao da smo svi jedno, da smo jednaki. Ne mogu povjerovati a je tako. Buudi a
u to ne vjerujem, imam li ikakve koristi od tvoje tvrdnje?
M: Nije važno što mi ne vjeruješ. Moje su riječi istinite i obavit de svoj posao. U tome je ljepota ruženja s
plemenitim osobama (satsang).
P: Može li se ved i samo sjeenje u tvojoj blizini nazvati saha nom?

M: Naravno, rijeka života teče. Neke o njezinih voa još su uvijek ovje, ali mnoge su ved ostigle svoj
cilj. Ti poznaješ samo saašnjost. Ja viim mnogo alje u prošlost i u buudnost, u to što si bio i što deš biti.
Ne mogu a da te ne vidim kao samog sebe. U prirodi je ljubavi da ne vidi razlike.
P: Kako da sebe vidim onako kako me ti viiš?
M: ovoljno je a prestaneš zamišljati sebe kao tijelo. Ieja «ja sam tijelo» veoma je pogubna jer te u
potpunosti zasljepljuje za tvoju pravu prirou. Nemoj ni na trenutak zamišljati a si tijelo. Nemoj si avati
ni ime ni lik. Stvarnost se nalazi u tajan stvenosti i tišini.
P: Ne moram li bar malo vjerovati a nisam tijelo? Kako a nađem to malo vjere?
M: Ponaša j se kao a si potpuno uvjeren u to i povjerenje de samo odi. Kakva korist o pukih riječi? Nede
ti pomodi nikakva formula ili mentalni obrazac. Ali nesebično jelovanje, oslobođeno svih briga za tijelo i
njegove interese, ovest de te u samo srce stvarnosti.
P: Kako da smognem hrabrosti za djelovanje bez uvjerenja?
M: Ljubav de ti ati hrabrosti. Ka sretneš uistinu krasnu osobu, vrijednu ljubavi i dostojanstvenu, tvoja
ljubav i ivljenje prema njoj at de ti poticaja za plemenito jelovanje.
P: Ne zna se svatko iviti onome što je vrijeno ivljenja. Vedina ljui u potpunosti je neosjetljiva.
M: Život de ovesti o toga a to počnu smatrati ragocjenim. Sama težina stečenog iskustva at de im oči
koje vie. Ka sretneš osobu ostojnu poštovanja, voljet deš je, vjerovati joj i slijediti njezine savjete. To je
uloga ostvarenih ljudi - biti primjer savršenstva rugima kako b i im se oni mogli diviti i voljeti ih. Ljepota
života i karaktera golemi je oprinos opdem obru.
P: Moramo li patiti da bismo rasli?
M: ovoljno je znati a patnja postoji, a svijet pati. Užitak i bol sami po sebi ne ovoe o oslobođenja.
To čini jeino razumijevanje. Ka jenom spoznaš istinu a je svijet ispunjen patnjom, a je rođenje velika
nesreda, nadi deš poticaj i energiju a se uzigneš izna takvog svijeta. Užitak te uspav ljuje, ali bol te budi.
Ne želiš li patiti, nemoj olaziti na spa vanje. No, sebstvo ne možeš spoznati jeino kroz blaženstvo, buudi
a je blaženstvo sama tvoja priroa. a bi ostvario prosvjetljenje, moraš se suočiti s njegovom
suprotnošdu, s onim što nisi.
Potreban vam je samo miran Um
Poklonik: Ne osjedam se obro. Veoma sam slab. Što a raim?
Maharaj: Tko se ne osjeda obro, ti ili tvoje tijelo?
P: Moje tijelo, naravno.
M: Jučer si se osjedao obro. Tko se osjedao obro?
P: Tijelo.
M: Bio si zaovoljan jer je tijelu bilo obro, a saa si tužan jer mu nije o bro. Tko je jedan dan sretan, a
rugi tužan?
P: Um.
M: A tko spoznaje promjenjivi um?
P: Um.
M: Um je spoznavatelj. A tko spoznaje spoznavatelja?
P: Ne spoznaje li spoznavatelj sam sebe?
M: Um je isprekidan. On uvijek iznova stvara praznine, kao kod spavanja, nesvjestice ili neke druge
smetnje. Mora postojati nešto neprekino što bilježi te prekie.
P: Um se sjeda. On prestavlja tu neprekinost.
M: Sjedanje je uvijek jelomično, nepouzano i neizmjerno maleno. Ono ne objašnjava snažan osjedaj
istov jetnosti koji prožima svjesnost, osjedaj «ja jesam». Otkrij što je u njegovu korijenu.
P: Koliko go uboko gleao, nalazim jeino um. Tvoje riječi «izna uma» ne ukazuju mi ni na što.
M: Sve ok tražiš umom, nedeš ga modi naidi. a bi naišao um, moraš gledati dalje od njega i njegovih
saržaja.
P: U kojem smjeru moram gledati?
M: Svi se smjerovi nalaze u umu! Ne tražim o tebe a gleaš u nekom oređenom smjeru, samo gleaj
alje o svega što se ogađa u tvome umu i uvei to u osjedaj «ja jesam». Osjedaj «ja jesam» nije smjer,
ved nijekanje svih smjerova. Na kraju de čak i on morati otidi jer ne moraš i alje uspostavljati ono što je
očito. Uvođenje uma u osjedaj «ja jesam» samo pomaže a se on okrene o svega ostalog.
P: Kamo me sve to vodi?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Potreban vam je samo miran Um 258
M: Kad se um rži poalje o svojih opsesija, postaje miran. Ne bueš li uznemirivao taj spokoj i bueš li
prebivao u njemu, ustanovit deš a je prožet svjetlošdu i ljubavlju kakvu još nika nisi susreo. Pa ipak, istog
trena prepoznat deš ga kao vlastitu prirou. Ka jenom prođeš kroz takvo iskustvo, nika više nedeš biti
ista osoba. Neposlušni um može prekinuti taj mir i izbrisati tvoje viđenje, ali on se tom iskustvu mora i
vratiti, po uvjetom a i alje ulažeš napor, sve o onog ana ka se svi okovi buu sl omili, obmane i
vezanosti okončale, a život postao potpuno usmjeren na saašnjost.
P: Kakva de promjena taa nastati?
M: Više nede biti uma. Postojat de samo ljubav na jelu.
P: Kako du prepoznati to stanje kaa ga postignem?
M: Taa više nede postojati strah.
P: Buudi a me okružuje svijet prepun tajni i opasnosti, kako du modi živjeti bez straha?
M: I tvoje malo tijelo puno je tajni i opasnosti, pa ipak ga se ne plašiš, zato što ga smatraš svojim. A ono što
ne znaš jest a je cijeli univerzum tvoje tijelo i a ga se stoga ne trebaš plašiti. Na neki način, može se
ustvriti a imaš va tijela, osobno i univer zalno. Osobno dolazi i odlazi, a univerzalno je uvijek s tobom.
Cijela je kreacija tvoje univerzalno tijelo. Zaslijepljenost se nede okončati sama o sebe, ved se mora
ukloniti vješto i namjerno. Ka se razumiju i obace sve iluzije, postiže se savršeno stanje u kojem ne
postoje ni pogreške ni razlike izmeu osobnog i univerzalnog.
P: Ja sam osoba pa sam prema tome i ograničen prostorom i vremen om. Zauzimam veoma malo mjesta i
ne trajem uže o par trenutaka. Stoga čak ne mogu ni pojmiti sebe kao vječnog i sveprožimajudeg.
M: Usprkos tome, ti jesi takav. Ka bueš zašao ublje u sebe, u potrazi za svojom istinskom priroom,
otkrit deš a je samo tvoje tijelo sitno, pamdenje kratko, a a je nepregleni ocean života u potpunosti tvoj.
P: Upravo su riječi «ja» i «univerzalno» proturječne. Jena isključuje rugu.
M: Ne, nije tako. Osjedaj istovjetnosti prožima univerzalnost. Traži i otkrit deš univerzalnu osobu kojom jesi,
ali i beskonačno više. U svakom slučaju, počni sve ublje razumijevati a je svijet u tebi, a ne ti u njemu.
P: Kako je to mogude? Ja sam samo io svijeta. Kako bi cijeli svijet mogao biti saržan u jenom svom
jelidu, osim kroz odraz, kao u ogledalu?
M: To što kažeš istina je. Tvoje osobno tijelo jelid je u kojem se na čuesan način oražava cjelina. Ali ti
imaš i univerzalno tijelo. Čak ne možeš ni tvriti a ga ne poznaješ buudi a ga cijelo vrijeme gleaš i
oživljavaš. Samo, ti ga zoveš «svijet» i uplašen si njime.
P: Osjedam a poznajem svoje malo tijelo, a a ovo rugo ne poznajem, osim kroz znanost.
M: Tvoje malo tijelo puno je tajni i čua koja ne poznaješ. I u njemu je znanost tvoj jeini voič. Opisuju te i
anatomija i astronomija.
P: Čak i ako prihvatim tvoje učenje o univerzalnom tijelu kao ranu teoriju, na koji je način mogu provjeriti i
od kakve mi je koristi?
M: Spoznavaj udi sebe kao stanovnika obaju tijela, nedeš se morati ničeg oredi. Ticat de te se ci jeli
univerzum. Voljet deš svako bide i pomagati mu na najnježniji i najmuriji način. Više nede biti
sukobljavanja interesa između tebe i rugih. U potpunosti de nestati svake vrste iskorištavanja. Svako de
tvoje djelovanje biti blagotvorno, a svaki pokret blagoslov.
P: Sve to zvuči veoma primamljivo. Ali što trebam raiti kako bih spoznao svoj univerzalni bitak?
M: Imaš va puta: ili deš svoje srce i um u potpunosti preati samootkrivanju, ili deš prihvatiti moje upute
na temelju povjerenja i djelovati u sklau s njima. rugim riječima, ili deš u potpunosti postati zaokupljen
samim sobom ili deš u potpunosti postati nezaokupljen samim sobom. Ovje je presuna riječ «ll
potpunosti». Želiš Ii ostidi vrhovnu stvarnost, moraš otidi u krajnost.
P: Kako da, ovako malen i ograničen kakav trenutačno jesam, stremim k takvim visinama?
M: Spoznaj da si ti ocean svjesnosti u kojem se sve ogađa. To nije teško. Malo bune pažnje i porobnog
promatranja samog sebe i uvijet deš a je nijean ogađaj ne zbiva izvan poručja tvoje svjesnosti.
P: Svijet je pun ogađaja koji se ne pojavljuju u mojoj svjesnosti.
M: Čak se i u tvom tijelu zbivaju mnogi ogađaji koji se ne po javljuju u tvojoj svjesnosti. Ali to te ne
sprječava a tvriš kako je tijelo tvoje. Svijet spoznaješ na isti način kao i svoje tijelo, onosno osjetilima.
Tvoj um odvojio je svijet koji se nalazi izvan tvoje kože o svijeta koji se nalazi unutar nje i stavio ih jean
nasuprot rugome. To je stvorilo strah i mržnju, a i svu mogudu patnju u životu.
P: Ne mogu o kraja shvatiti ono što govoriš o nailaženju svjesnosti. Razumijem riječi, ali ne mogu si
preočiti takvo iskustvo. Naposljetku, ti si sam rekao a sve iskustvo postoji u svjesnosti.
M: Imaš pravo, iskustvo ne postoji izvan svjesnosti. Pa ipak, postoji iskustvo čistog bitka. Postoji stanje
onkraj svjesnosti koje nije nesvjesnost. Nazivaju ga nasvjesnost, čista sv jesnost ili vrhovna svjesnost. To je
čista svijest oslobođena onosa sub jekt - objekt.
P: Proučavao sam teozofiju, ali onje nisam našao ništa slično ovome što ti naučavaš. Priznajem a se
teozofija bavi samo pojavnim svijetom. Ona opisuje univerzum i njegove stanovnike do najsitnijih detalja.
Teozofija priznaje mnoge razine materije i ogovarajude razine iskustva, ali izglea a ne ide dalje od toga.
Ono o čemu ti govoriš nailazi sva iskustva. No, ne može se li se to iskusiti, čemu uopde služe toliki
razgovori o tome?
M: Svjesnost je isprekiana, prepuna praznih hoova. Pa ipak postoji kontinuitet istovjetnosti. Što bi rugo
moglo biti razlogom tome no ono što se nalazi onkraj svjesnosti?
P: Ako ja jesam iznad uma, kako da se promijenim?
M: Zašto bi išta trebao mijenjati? U svakom slučaju, um se ci jelo vrijeme mijenja. Promatraj svoj um
nepristrano jer je to dovoljno da ga smiriš. Tek ka postane potpuno miran, modi deš ga naidi. Nemoj ga
cijelo vrijeme nečim zapošljavati. Zaustavi ga - i samo bui. Bueš li ga pustio a se omara, on de se smiriti
i obnoviti svoju čistodu i snagu. Neprestano razmišljanje čini ga slabim.
P: Ako je moj stvarni bitak uvijek uz mene, kako je mogude a ja to ne znam?
M: To je mogude zato što je on veoma suptilan, a tvoj je um grub, ispunjen grubim mislima i osjedajima.
Umiri i pročisti svoj um i spoznat deš sebe takvog kakav jesi.
P: Je li mi um potreban da bih spoznao sebe?
M: Nalaziš se izna uma, ali umom spoznaješ. Očigleno je a opseg, ubina i karakter znanja ovise o
instrumentu koji se koristi. Poboljša j svoj instrument i usavršit deš svoje znanje.
P: a bih postigao savršeno znanje, potreban mi je savršen Um.
M: Potreban ti je jeino miran um. Ka ti um jenom postane miran, sve de se ostalo ogađati na ispravan
način. Kao što izlazede sunce potiče svijet na jelovanje, tako i svijest o sebstvu utječe na promjene u umu.
U svjetlosti mirne i postojane svijesti o sebi bude se unutarnje energije i, bez ikakvih napora s tvoje strane,
stvaraju čua.
P: Želiš li redi a najviše učinimo ka ne raimo ništa?
M: Točno tako. Shvati a si preoređen za prosvjetljenje. Surađuj sa svojom su dbinom, nemoj joj se
suprotstavljati, nemoj je osujedivati. opusti joj a se ispuni. Jeino što moraš učiniti jest usmjeriti
pozornost na zapreke koje je stvorio tvoj glupi Um.
Svaka je potraga za srećom patnja
Poklonik: ošao sam iz Engleske, a trenutačno sam na putu prema Marasu. Onje du se nadi sa svojim
ocem i nakon toga krenut demo automobilom kopnenim putem o Lonona. Namjeravam stuirati
psihologiju, ali još uvijek ne znam što du raiti nakon što iplo miram. Moža du pokušati upisati inus-
tri jsku psihologiju, a moža i psihoterapiju. Moj je otac liječnik opde prakse, mogao bih slijeiti isti put.
Ali to nije sve što me zanima. Postoje oređena pitanja koja se tijekom povijesti nisu nimalo promijenila.
Shvatio sam a imaš ogovore na neka o tih pitanja i iz tog sam te razloga ošao vijeti.
Maharaj: Pitam se jesam li prava osoba koja može ogovoriti na tvoja pitanja. Veoma malo znam o
stvarima i ljuima. Znam samo a jesam, a to znaš i ti. Mi smo jenaki.
P: Naravno da znam da jesam, ali ne znam što to znači.
M: Ti nisi ono što, po tebi, «ja» znači u ieji «ja jesam». Prirono je znati a jesi, a znati što jesi plo je
mnogih istraživanja. Morat deš istražiti cjelokupno polje svoje svjesnosti i zatim ga naidi.
a bi to postigao, morat deš pronaci pravog učitelja i stvoriti uvjete koji su potrebni za takvo otkride.
Opdenito govoredi, postoje va puta: vanjski i unutarnji. Postoji mogudnost a živiš s nekim tko zna Istinu i
a se u potpunosti poreiš njegovu vođstvu i zahtjevima, ili da po tražiš unutarnjeg voiča i slijeiš svoju
unutarnju svjetlost, kamo go te voila. U oba slučaja morat deš zanemariti osobne želje i strahove. Učiti se
može u učiteljovoj blizini ili vlastitim istraživanjem, pasivno ili aktivno. Možeš opustiti rijeci živo ta i ljubavi
koja predstavlja tvog gurua a te nosi ku hode ili možeš činiti vlastite napore, vođen svojom unutarnjom
zvijezom. U oba slučaja moraš se truiti i moraš biti ozbiljan. Rijetki su ljui koji su toliko sretni a nađu
učitelja ostojnog povjerenja i ljubavi. Vedina mora prolaziti teškim putem, koristiti vlastitu inteligenciju i
razumijevanje, razlučivanje (viveka) inevezanost (vairagya). Taj je put dostupan svima.
P: Sretan sam što sam ošao ovamo. Iako ved sutra olazim, vjerujem a jean razgovor s tobom može
utjecati na cjelokupni moj život.
M: a, to je točno. Ka jenom kažeš: «Želim nadi istinu», cijeli de tvoj život biti uboko pogođen time. Sve
tvoje mentalne i tjelesne navike, osjedaji i emocije, želje i strahovi te planovi i oluke prodi de kroz korjenitu
preobrazbu.
P: Ka jenom zaključim a želim pronadi stvarnost, što taa moram učiniti?
M: Sve ovisi o tvojem temperamentu. Bueš li ozbiljan, svaki put koji izabereš ovest de te o cilja.
Ozbiljnost je presuan čimbenik
P: Što je u korijenu ozbiljnosti?
M: Ozbiljnost je onaj isti instinkt koji uzrokuje a se ptica vrada svome gnijezu, a riba planinskom potoku u
kojem se omri jestila. Ka plo sazre, sjemenka se vrada zemlji. Najvažnija je zrelost.
P: A što de me učiniti zrelim? Treba li mi iskustvo?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svaka je potraga za sredom patnja 262
M: a ved ne posjeuješ sva iskustva koja su ti potrebna, ne bi ošao ovamo. Ne trebaš više skupljati
iskustva, moraš se uzignuti izna njih. Kakav go napor bueš činio, kakvu go sahanu slijeio, to de
samo gomilati nova iskustva, ali nede te ovesti izna njih. Ni čitanje knjiga nede ti pomodi. One de
obogatiti tvoj um, ali osoba za koju se smatraš ostat de netaknuta. Očekuješ li bilo kakvu obrobit o
svojega traganja, materijalnu, mentalnu ili uhovnu, nisi shvatio najvažniju stvar. Istina ti nede ati nikakve
prenosti. Nedeš stedi viši položaj niti mod na rugima. Jeino što deš obiti jest istina sama i oslobođenje
o lažnog.
P: U svakom slučaju, istina nam aje mod a pomažemo rugima.
M: To je samo zamišljanje, kol iko god plemenito bilo! U istini ne pomažeš rugima jer rugi ne postoje . Ti
ijeliš ljue na plemenite i neplemenite pa očekuješ a plemeniti pomažu neplemenitima. akle, razvajaš,
vrenuješ, prosuđuješ i optužuješ. Uništavaš istinu u ime istine same. Ved samo tvoje nastojanje a je
uobličiš u riječi prestavlja njezino nijekanje, zato što se ona ne može obuhvatiti riječima. Istina se može
izraziti samo nijekanjem lažnog, i to kroz jelovanje. a bi u tome uspio, moraš laž sagleati kao laž (viveka)
pa je obaciti (vairagya). Oricanje o lažnog oslobađajude je i poticajno. Ono otvara put k savršenstvu.
P: Kaa du znati a sam otkrio istinu?'
M: Ieje «ovo je istina» i «ono je istina» u tvome se umu taa više nede pojavljivati. Istina se ne može
nametnuti, ona je sagleavanje lažnog kao lažnog i njegovo obacivanje. Beskorisno je tražiti istinu ako je
um zaslijepljen lažnim. Um se mora u potpunosti očistiti o lažnog prije negoli u njemu osvane istina.
P: Ali što je lažno?
M: Nema sumnje a je lažno ono što ne posjeuje bitak.
P: Što misliš ka kažeš a nešto ne posjeuje bitak? Laž postoji, oštra kao čavao.
M: Ono što proturječi samom sebi ne posjeuje bitak, onosno posjeuje samo privremeni bitak, što se
svoi na isto. Ono što ima početak i kraj nema sredine. Prazno je. Ima samo ime i lik koje mu je dao um, ali
nema ni građu ni srž.
P: Ako sve ono što je prolazno ne posjeuje bitak, taa ni univerzum ne posjeuje bitak.
M: Je li to itko zanijekao? Naravno da univerzum ne posjeduje bitak.
P: A što posjeuje bitak?
M: Ono što ne ovisi ni o čemu a bi moglo postojati, ono što se ne pojavljuje s univerzumom i ne nestaje s
njime, ono što ne iziskuje nikakve okaze, ali zato aje stvarnost svemu što otiče. U priroi je lažnog a se
na trenutak po javljuje kao stvarno. Može se redi a istinito postaje otac lažnome, ali lažno je ograničeno
vremenom i prostorom te uvjetovano okolnostima.
P: Kako a se osloboim lažnog i ohvatim stvarnost?
M: Zbog čega to želiš?
P: Želio bih živjeti boljim, zaovoljnijim, cjelovitijim i sretnijim životom.
M: Sve što se može pojmiti umom mora biti lažno jer je preoređeno na uvjetovanost i ograničenost.
Stvarnost se ne može pojmiti i ne može se upotrijebiti ni u kakvu svrhu. Nju moraš željeti isključivo rai nje
same.
P: Kako mogu željeti ono što je nezamislivo?
M: Ali što je rugo vrijeno želje? Sasvim je sigurno a stvarnost ne možeš željeti na isti način kao i neku
stvar. Ali možeš sagleati nestvarno kao nestvarno i možeš ga obaciti. Obacivanje lažnog ot vara put do
istinitog.
P: To razumijem, ali kako to izglea u svakonevnom životu?
M: Zanimanje i briga za pojeinačno sebstvo vije su žarišne točke lažnog. Tvoj svakonevni život titra
između želje i straha. Pažljivo ga promatraj i uočit deš kako um poprima bezbrojna imena i likove, poput
rijeke koja se pjenuša između vije stijene. Svei svako jelovanje na njegove sebične pobue pa ih pažljivo
promatraj sve dok ne nestanu.
P: a bi mogao preživjeti, čovjek se mora brinuti za sebe i zarađivati novac.
M: Ne moraš zarađivati za sebe, ali mogao bi zarađivati za svoju ženu ili ijete. Mogao bi raiti za ruge.
Svojevrsna žrtva može biti čak i raiti samo zato a bi se oržao na životu. Nema nikakve potrebe a bueš
sebičan. Odbaci sve pobude koje potječu iz sebičnosti, istog trena ka ih uočiš, i nedeš morati tražiti istinu.
Ona de nadi tebe.
P: Postoje neke najosnovnije potrebe.
M: Ne namiruju li se one još o tvog začeda? Obaci teret brige za samog sebe i bui ono što jesi -
inteligencija i ljubav na djelu.
P: Ali nekako moraš preživjeti!
M: Ne možeš ne preživjeti! Tvoje je pravo «ja» bezvremeno i nalazi se onkraj života i smrti. A tijelo de
preživljavati sve ok to bue potrebno. Nije važno a živi ugo. Ispunjen život bolji je o ugotrajnog.
P: Tko može redi što je ispunjen život? To oređuje sreina iz koje potječem.
M: Tražiš li stvarnost, moraš se osloboiti svih sreina, svih kultura, kao i svih obrazaca osjedanja i
razmišljanja. Čak i ieja a si muškarac, onosno žena ili opdenito čovjek mora biti obačena. Ocean života
obuhvada sve, a ne samo ljuska bida. Dakle, najprije odbaci sva samo-poistovjedivanja. Prestani razmišljati
o sebi kao ovakvom ili onakvom, kao ovom ili onom. Odbaci svu zaokupljenost sobom i nemoj se brinuti za
svoje blagostanje, bilo materijalno bilo uhovno. Orekni se svih želja, grubih i suptilnih, te prestani
razmišljati o postignudu bilo koje vrste. U potpunosti si ovje i saa i ništa ti uistinu nije potrebno.
To ne znači a moraš biti praznoglav ili luo ovažan, rasipan ili ravnoušan. Jeino što mora nestati jest
temeljna zabrinutost za samog sebe. Potrebno ti je malo hrane, ojede i krov na glavom za tebe i tvoju
obitelj, ali to ti nede stvarati probleme sve ok pohlepu ne bueš smatrao potrebom. Živi u skl adu s onim
što uistinu jest, a ne s onim što zamišljaš.
P: Što sam ja ako ne čovjek?

M: Ono zbog čega misliš a si čovjek nije ljuskog porijetla. To je točka svjesnosti koja nema imenzija,
koja ničega nije svjesna. Sve što o sebi možeš tvriti jest: «Ja jesam». Ti si čisti bitak -svijest-blaženstvo. Ka
to spoznaš, stigao si na kraj svakom traganju. To de se ogoiti ka uviiš a je sve ono što misliš a jesi
samo zamišljanje i ka se o toga ovojiš u punoj svijesti o prolaznom kao prolaznom, zamišl jenom kao
zamišljenom i nestvarnom kao nestvarnom. To uopde nije teško, ali potrebna je nevezanost. Istinu je tako
teško uvijeti upravo zbog prianjanja uz lažno. Ka jenom spoznaš a je lažnom potrebno vri jeme, a da je
sve ono za što je potrebno vrijeme lažno, nalaziš se bliže stvarnosti, koja je bezvremena i koja vječno
postoji u saašnjosti. Vječnost u vremenu samo je ponavljanje, pop ut pokretanja sata. Ona beskrajno teče
iz prošlosti u buudnost, kao prazna beskonačnost. Stvarnost je ta koja saašnjost čini toliko životnom,
toliko različitom o prošlosti i buudnosti, koje su samo mentalne. Treba li ti vremena a nešto postigneš,
to mora biti lažno. Stvarnost te uvijek prati. Ne trebaš čekati a postaneš ono što ved jesi. Samo nemoj
dopustiti svojem umu a traga izlazedi iz tebe. Ka nešto poželiš, najprije se zapita j: «Je li mi to uistinu
potrebno?» Ako je ogovor niječan, istog trena obaci želju.
P: Zar ne moram ja biti sretan? Moža mi nešto i nije nužno potrebno, pa ipak, može li me usrediti, ne bih li
to trebao uzeti?
M: Ništa te ne može učiniti sretnijim nego što ved jesi. Svaka je potraga za sredom patnja i voi u još vedu
patnju. Jeina sreda koja je vrijena svojeg imena prirona je sreda svjesnog bitka.
P: Zar ne moram stedi mnogo iskustava prije negoli dostignem tako visoku razinu svijesti?
M: Iskustva samo ostavljaju sjedanja iza sebe i povedavaju teret koji je ved ovoljno težak. Ne trebaš više
skupljati nova iskustva. Ona koja si stekao u prošlosti sasvim su ti ovoljna. Ali, osjedaš l i da ti je potrebno
više, zagleaj se u srca ljui oko sebe. Onje deš nadi toliko različitih iskustava kroz koja ne bi mogao prodi
ni u sljeedih tisudu goina. Uči iz patnje rugih i uštei si vlastitu. Nije ti potrebno iskustvo, ved sloboa o
svih iskustava. Ne budi pohlepan za iskustvima; ona ti uistinu nisu potrebna.
P: Ne prolaziš li i ti kroz oređena iskustva?
M: Stvari se ogađaju oko mene, ali ja ne sujelujem u njima. Oređeni ogađaj postaje iskustvo samo ako
se u njega emocionalno uključim. Nalazim se u stanju koje je potpuno, koje ne treba ni na koji način
poboljšavati. O kakve bi mi koristi moglo biti bilo kakvo iskustvo?
P: Potrebno nam je znanje, obrazovanje.
M: a bismo se mogli baviti nečim, potrebno nam je znanje o tome, a a bismo se mogli baviti ljudima,
potrebno nam je razumijevanje i suosjedanje. a bismo se bavili sobom, nije nam potrebno ništa. Bui to
što jesi - svjesno bide - i nemoj odstupati od toga.
P: Univerzitetsko znanje veoma je korisno.
M: Nema sumnje, ono ti može pomodi pri zarađivanju za život. Ali ne može te naučiti kako živjeti. Ti si
stuent psihologije. U nekim situacijama to ti može pomodi. Ali možeš li živjeti o psihologije? Život je
ostojan svoga imena jeino ako u jelovanju oražava stvarnost. Nijean univerzitet ne može te naučiti
živjeti tako a u trenutku smrti možeš redi: «Živio sam olično, ne moram ponovno živjeti» Ljui najčešde
umiru priželjkujudi sljeedi život. Učinjeno je toliko nmogo pogrešaka, toliko je toga ostalo neovršeno.
Vedina ljui vegetira, umjesto a ~iy:i r Samo skupljaju iskustva i obogaduju svoje pamdenje. Ali svako je
iskustvo nijekanje stvarnosti, koja nije ni osjetilna ni pojmov na, ni tijelo ni um, iako uključuje i nailazi
oboje.
P: Ipak, iskustva su veoma korisna. Zahvalj ujudi iskustvu možeš, na primjer, naučiti a ne smiješ irati
plamen.
M: Ved sam ti rekao a je znanje veoma korisno pri bavljenju ovim ili onim. Ali ono ti ne govori kako se
odnositi prema ljuima i samome sebi, kako živjeti svoj život. Sa ne govorimo o upravljanju automobilom
ili zarađivanju novca. Za nešto takvo potrebno je iskustvo. Ali materijalno znanje ne može ti pomodi a
postaneš samome sebi svjetlost. a bi bio to što jesi u pravom smislu riječi, potrebno ti je nešto bliskije i
dublje od posrednog znanja. Tvoj vanjski život posve je nevažan. Mogao bi raiti kao nodni čuvar i živjeti
sretno. Važno je ono što si u samome sebi. Moraš stedi unutarnji mir i raost, što je mnogo teže no stedi
bogatstvo. Nijean fakultet ne može te naučiti a postaneš sebstvo. To se može naučiti jeino vježbom.
Omah počni vježbati a bueš to što jesi. Obacuj sve ono što nisi i ulazi sve ublje u sebe. Kao što čovjek,
kopajudi zenac, obacuje sve što nije voa, ok ne ođe o sloja u kojem se ona nalazi, tako i ti moraš
obacivati sve što nije tvoje, sve ok ne ostane ništa čega bi se mogao oredi. Shvatit deš a ono što je
ostalo nije ništa za što bi se um mogao uhvatiti. Ti čak nisi ljusko bide. Ti samo jesi - točka svijesti koja
istovremeno zauzima prostor i vrijeme, ali nadilazi oboje, krajnji uzrok svega, koji pak nije uzrokovan
ničime. Pitaš li me: «Tko si ti?», moj de ogovor biti: «Ništa pojeinačno, ali, ipak, ja jesam.»
P: Ako nisi nikakva pojeinačnost, taa si sigurno univerzalnost.
M: Što zapravo znači biti univerzalan, ali ne kao koncept, ved kao način života? Živjeti univerzalno znači ne
razvajati se, ne suprotstavljati se, ved razumijevati i voljeti sve s čime olaziš u oir. To znači biti u stanju
istinski redi: «Ja sam svijet, svijet je ja, u svijetu sam ko kude, svijet je moj. Svako je postojanje moje
postojanje, svaka svjesnost moja svjesnost svaka patnja moja patnja, a svaka radost moja radost.» To je
univerzalni život. A ipak, moj stvarni bitak, kao i tvoj, nalaze se onkraj univerzuma, a otu d i onkraj
kategorija pojeinačnog i univerzalnog. Stvarni bitak jest to što jest, u potpunosti saržan u samome sebi i
neovisan.
P: Smatram a je to veoma teško razumjeti.
M: Moraš si ati vremena kako bi uboko promislio o svemu što si čuo. Stare viju ge moraju se iz tvog
mozga izbrisati, ali se pritom ne smiju stvarati nove. Moraš spoznati a si nepokretan, izna i onkraj
pokretnosti, tihi svjeok svega što se ogađa.
P: Znači li to a se moram oredi svake ieje o aktivnom životu?
M: Ne, ni u kom slučaju. Bit de vjenčanja, odi de jeca, zarađivat deš novac kako bi uzržavao obitelj. Sve
de se to zbiti prironim tijekom ogađaja jer se subina mora ispuniti. Kroz te deš ogađaje prolaziti bez
opiranja, suočavajudi se sa zaacima kako budu nadolazili, pažljivo i temeljito, kako u malim tako i u velikim
stvarima. Ali tvoj opdi stav bit de obrohotna nevezanost, neizmjerno velika obronamjernost bez ikakvih
očekivanja a joj bue uzvradeno na isti način, neprestano avanje bez traženja ičega za sebe. U braku nisi
ni muž ni žena, ved ljubav između njih. Ti si jasnoda i ljubaznost koja sve oko sebe čini sređenim i lijepim. To
ti može izgleati nejasno, ali razmisliš li malo, shvatit deš a je mistični aspekt najprimjenjiviji, zato što život
čini stvaralački lijepim. Tvoja svjesnost poiže se u više imenzije, iz kojih deš sve vijeti jasnije i čistije.
Shvatit deš a je osoba kojom si postao prilikom rođenja i koja de nestati prilikom smrti, prolazna i lažna. Ti
nisi osjetilna, emocionalna i intelektualna osoba koja se nalazi po vlašdu želja i strahova. Otkrij svoj istinski
bitak. Što sam ja? To je temeljno pitanje i filozofije i psihologije. Zađi uboko u njega!
Iskustvo nije Stvarno
Maharaj: Tražitelj je onaj tko traga za samim sobom. Veoma brzo otkrit de a nije tijelo. Kad se njegovo
uvjerenje «ja nisam tijelo» toliko učvrsti a više ne može osjedati, razmišljati i jelo vati u korist tijela, lako
de modi otkriti a je on zapravo univer zalni bitak, spoznavanje i djelovanje te da u njemu i kroz njega cijeli
univerzum postaje stvaran, svjestan i djelotvoran. To je srž problema. Pojeinac može biti svjestan svog
tijela i robovati životnim okolnostima, ili pak postati sama univerzalna svijest i time stedi potpuni nazor
na svim ogađajima.
Ipak, svijest, individualna ili univerzalna, nije moje istinsko prebivalište. Ja nisam u njoj, ona nije moja,
«mene» ondje nema.
Nalazim se izna nje, prema nije lako objasniti kako se može biti ni svjestan ni nesvjestan, ved izna
obojeg. Ne mogu redi a sam u B ogu ili da sam Bog. Bog je univerzalna svjetlost i ljubav, univerzalni
svjeok. Ja se nalazim čak i izna univerzalnog.
Poklonik: U tom slučaju, nemaš ni imena ni lika. Kakvu vrstu bitka posjeuješ?
M: Ja sam ono što jesam, ni u liku ni bezličan, ni svj estan ni nesvjestan. Nalazim se s one strane svih tih
kategorija.
P: Čini se a koristiš pristup «ne ovo, ne ono (neti, neti)».
M: Ne možeš me otkriti isključivo nijekanjem. Ja sam sve koliko ... i ništa. Nisam ni oboje, a ni samo jeno
od toga. Te su definicije primjenjive na Gospoda Univerzuma, ali ne i na mene.
P: Želiš redi a zapravo nisi ništa?
M: On, ne! Savršen sam i potpun. Ja sam bivstvo bitka, spoznajnost spoznavanja, punina srede. Ne možeš
me svesti na prazninu!
P: Ako jesi onkraj riječi, o čemu bismo uopde mogli razgovarati? Metafizički gleano, ono što govoriš ima
osnove, u tome nema unutarnjih proturječja. Ali tu nema hrane za mene. Tvoje se učenje uopde ne otiče
mojih gorudih potreba. Tražim o tebe kruh, a nuiš mi ragulje. Oni su predivni, nema sumnje, ali ja sam
gladan.
M: Nije to baš tako. Nuim ti upravo ono što ti je potrebno - buđenje. Nisi glaan i nije ti potreban kruh.
Treba ti ukinude, oricanje, razrješenje. Nije ti potrebno ono za što vjeruješ a ti je potrebno. Tvoja s tvarna
potreba poznata je samo meni, ali ne i tebi. Sve ono o čemu bi ti mogao razmišljati kao o svojoj potrebi
samo je obmana i zapreka. Vjeruj mi, nije ti potrebno ništa rugo osim a bueš to što jesi. Ti zamišljaš a
deš stjecanjem povedati svoju vrijenost. To je isto kao ka bi zlato zamišljalo a de ga oplemeniti
oavanje bakra. Ostranjivanje i pročišdenje, oricanje o svega što je strano tvojoj priroi sas vim ti je
dostatno. Sve je drugo uzaludno.
P: To je lakše redi nego učiniti. K tebi je ošao čovjek s bolovima u stomaku, a ti mu savjetuješ a povrada.
Naravno, kad ne bi bilo uma, ne bi bilo ni problema. Ali um postoji i veoma je stvaran.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Iskustvo nije Stvarno 268
M: Um je taj koji ti govori a postoji. Nemoj mu opustiti a te zavara. Sve te beskonačne argumente
protiv ukinuda uma proizvoi on sam rai vlastite zaštite, trajanja i širenja. Argument koji si naveo prazno
je obijanje razmatranja svih mogudih zavijutaka i trzaja uma, a jeino te takvo razmatranje može ovesti
onkraj njega.
P: Ja sam samo ponizan tragalac, a ti si sama vrhovna stvarnost. Tragalac je sada pristupio vrhovnoj
stvarnosti s namjerom a ga ona prosvijetli. Što ona čini?
M: Slušaj što ti govorim i ne ualjava j se o toga. Cijelo vrijeme razmišljaj samo o tome i ni o čemu
rugome. Buudi a si stigao tako aleko, obaci sve ieje, ne samo o svijetu, ved i o sebi. rži se poalje
o svih misli i prebivaj u tišini bitka -svijesti. Ne rai se o postizanju napretka jer ono zbog čega si ošao ved
je u tebi i čeka.
P: akle, ti smatraš a bih trebao prestati razmišljati i postojano prebivati u osjedaju «ja jesam».
M: a, točno tako. Kakve go ti misli ošle u vezi s osjedajem «ja jesam», nemoj im priavati značenje i ne
obradaj na njih pozornost.
P: Upoznao sam mnogo mladih ljudi sa Zapada i us tanovio sam a između njih i Inijaca postoji temeljna
razlika. Čini se a je njihova psiha (antahkarana) rukčija. Inijski um lako razumije koncepte kao što su
Sebstvo, Stvarnost, čisti um i univerzalna svjesnost. Zvuče im poznato i imaju slaak okus. Za padni um ne
odgovara na njih ili ih jednostavno od bija. On ih želi konkretizirati ili istog časa iskoristiti u službi opde
prihvadenih vrijenosti. Te su vrijenosti često osobne priroe: zravlje, blagostanje i uspjeh. Poneka su
to opde ruštvene vrijenosti: bolje i pravenije ruštvo, sretniji život za sve ljue. No, sve su one povezane
sa svjetovnim problemima, osobnim ili neosobnim. ruga teškoda na koju veoma često nailazimo u
razgovoru sa zapanjacima jest činjenica a je za njih sve iskustvo. Kao što žele iskusiti hranu, pide i žene,
umjetnost i putovanja, tako žele iskusiti i jogu, prosvjetIjenje i oslobođenje. Za njih je to samo novo
iskustvo koje se može priskrbiti za oređenu cijenu. Oni zamišljaju a se takvo iskustvo može kupiti i zato
se cjenkaju za nj. Ka jean guru traži previše, u smislu vremena i trua, olaze rugome, koji oslobođenje
proaje na otplatu, naizgle veoma lako, ali zapravo po uvjetima koje je nemogude ispuniti. To je stara
priča o tome a ne smiješ misliti na sivog majmuna ok piješ lijek. U našem slučaju, sivi je majmun
prestanak razmišljanja o svijetu; obacivanje svjesnosti o pojeinačnom postojanju, oricanje o svih želja,
oržavanje savršenog celibata i tako alje. Prirono, na svim razinama olazi o beskrajnog var anja, pa
stvarnih rezultata nema. Neki gurui iz pukog očaja obacuju sve iscipline, ne postavljaju nikakve uvjete,
savjetuju nenaprezanje, prironost, jenostavno življenje u pasivno j svjesnosti, bez ikakvih obrazaca koji se
zasnivaju na tome što «moraš» a što «ne moraš». Postoji mnogo učenika koje su prošla iskustva ovela o
toga da sebe ne vole u tolikoj mjeri a se ni ne žele zagleati u svoje ubine. Neki se užasavaju na sobom,
a nekima je osano. Prezasideni su znanjem o sebi i žele nešto rugo.
M: Neka takvi pojeinci ne misle o sebi, ako im se to ne sviđa. Mogli bi živjeti s guruom, promatrati ga i
razmišljati o njemu. Uskoro de iskusiti jenu vrstu blaženstva, sasvim novu, kakvu još nikaa prije nisu
iskusili, osim moža u jetinjstvu. To je iskustvo tako nepogrešivo novo a de privudi njihovu pažnju i
pobuiti interes. Ka se jenom pojavi interes, sigurno de usli jediti redovna primjena sadhane.
P: Ti su ljui veoma kritični i sumnjičavi. Ali ne mogu ni biti rukčiji buudi a su prošli kroz mnoga učenja i
oživjeli mnoga razočarenja. S jene strane žele iskustvo, a s ruge ne vjeruju a ga je mogude postidi. Kako
im pristupiti, jedino Bog zna!
M: Pristupit de im istinsko razumijevanje i ljubav.
P: Ka postignu oređeno uhovno iskustvo, pojavljuje se nova teškoda. Počinju se žaliti a to iskustvo ne
traje vječno, a se nasumce javlja i nestaje. Buudi a su se očepali slatkiša, željeli bi cijelo vrijeme uživati
u njemu.
M: Iskustvo, koliko god suptilno bilo, nije stvarno, U njegovoj je prirodi da se javlja i nestaje.
Samoostvarenje nije stjecanje znanja. Ono se prije svega postiže razumijevanjem. Ka je jenom
postignuto, nika se više ne može izgubiti. S ruge strane, svjesnost je promjenjiva, neprestano protječe i
iz trenutka u trenutak prolazi kroz preobrazbe. Nemoj prianjati uz svjesnost i njezine saržaje. Želimo li
zaržati svjesnost, ona nestaje. Pokušaj zaržavanja trenutka uvia ili navale srede uništava upravo ono
što se željelo sačuvati. Sve što je ošlo mora i otidi. Ono što j e stalno nadilazi svako javljanje i nestajanje.
ohvati korijen svih iskustava, osjedaj bitka. Beskraj stvarnosti nalazi se onkraj bitka i nebitka. Pokušava j
uvijek nanovo.
P: a bih pokušavao, potrebna mi je vjera.
M: Prije svega mora postojati želja. Ako je ona ovoljno snažna, odi de i spremnost a se pokuša. Ka je
želja snažna, nije ti potrebno jamstvo uspjeha. Taa si spreman riskirati.
P: Snažna želja, snažna vjera - svodi se na isto. Ljudi o kojima sam ti govorio ne vjeruju ni roditeljima ni
društvu, pa čak ni sebi. Sve što otaknu pretvara se u pepeo. Pruži im neko potpuno izvorno iskustvo,
sasvim očito, koje ne traži nikakva obrazlaganja uma, i oni de te slijeiti na kraj svijeta.
M: Ali ja ništa rugo i ne raim! Neumorno im privlačim pažnju na čimbenik koji je nepobitan - vlastiti
bitak. Bitak ne traži okaze - on okazuje sve rugo. Ka bi samo malo ublje zašli u činjenicu postojanja i
ka bi otkrili neizmjernost i veličanstvenost u koju voe vrata «jesamstva», a zatim se uzignuli i izna
toga, njihov bi život bio prepun srede i svjetlosti. Vjeruj mi, uloženi napor ne prestavlja ništa u usporebi
s onim što se otkriva prilikom stizanja na cilj.
P: Sve što kažeš točno je. Ali ti ljui nemaju ni povjerenja u sebe ni strpljenja. Zamara ih čak i kratkotrajan
napor. Zaista je žalosno vijeti kako slijepo tapkaju u mraku, a ipak nisu u stanju prihvatiti ispruženu ruku
koja im se nui kao pomod. Ti su ljui u uši veoma obri, ali potpuno su zbunjeni. Govorim im a ne
mogu postidi istinu onako kako su naumili. Kažem im a moraju prihvatiti oređene uvjete. No, oni mi
odgovaraju: «Neki de prihvatiti uvjete, a neki ne.» Prihvadanje i neprihvadanje uvjeta površno je i
nasumično, a stvarnost je u svemu. Mora postojati put koji mogu slijeiti svi, p ut koji ne zahtijeva nikakve
uvjete.
M: Takav put uistinu postoji i dostupan je svima, na svim razi nama, na svakom životnom koraku. Svatko je
svjestan sebe. Proubljivanje i proširivanje svijesti o sebi kraljevski je put. Možeš ga nazvati bunošdu,
svjedočenjem ili jenostavno pozornošdu. Taj put obar je za sve. Za nj nitko nije nezreo i nitko ne može
oživjeti neuspjeh.
Ali, naravno, nije ovoljno biti samo buan. Tvoja pažnja mora uključivati i um. Svjeočenje je prije svega
svijest o svjesnosti i njezinim kretanjima.
Traži Izvor Svjesnosti
Poklonik: Neki an razgovarali smo o načinu na koji funkcionira um moernog zapanjaka i o teškodama
na koje nailazi želi li se pokoriti moralnoj i intelektualnoj isciplini veante . Jena o zapreka leži u
opsjednutosti mladih Europljana i Amerikanaca bijednim stanjem u kojem se nalazi svijet i neodgodivom
potrebom da se ono popravi.
Oni nemaju strpljenja s ljuima poput tebe koji naučavaju a je osobno poboljšanje nužan preuvjet za
usavršavanje svi jeta. Takvi ljui tvre kako to nije mogude, a nije ni potrebno. Čovječanstvo je, po njihovu
mišljenju, spremno za promjenu sistema, socijalnog, ekonomskog i političkog. ovoljno je us postaviti
svjetsku vladu, svjetsku policiju, svjetske planove i ukinuti sve fizičke i ieološke zapreke. Osobna
preebrazba nije nužna. Bez sumnje, ljui oblikuju ruštvo, ali i ruštvo oblikuje njih. U humanom ruštvu i
ljui de biti humani. Pore toga, znanost aje ogovore na mnoga pitanja koja su se ranije nalazila u
poručju religije.
Maharaj: Nema sumnje, truiti se oko poboljšanja svijeta najragocjenije je zanimanje. Čini li se to
nesebično, nužno bistri um i čisti srce. Ali, veoma brzo čovjek počinje shvadati a teži fatamorgani. Na
oređenom mjestu i u oređenom razoblju uvijek može odi o poboljšanja. To se često postiže po
utjeca jem nekog velikog kralja ili učitelja, ali nakon nekog vremena sve se privoi kraju, ostavljajudi
čovječanstvu novo razoblje patnje. U priroi je pojavnog svijeta a obro i zlo slijee jeno za drugim i da
se pojavljuju u jenakoj mjeri. Jeino istinsko utočište nalazi se u nepojavnom.
P: Znači li to a nam savjetuješ bijeg?
M: Ne, naprotiv. Jeini put k obnovi voi kroz uništenje. Stari nakit moraš rastaliti u bezoblična zlato prije
negoli počneš oblikovati novi. Svijet mogu promijeniti jedino ljudi koji su se uzdigli iznad njega. To se nikad
nije ogoilo na rukčiji način. Nekolicina ljui čiji je utjecaj na svijet bio ugotrajan poznavala je
stvarnost. Dostigni njihovu razinu i tek onda govori o pomaganju svijetu.
P: Mi ne želimo pomodi rijekama i planinama, ved ljuima.
M: Svijet nije loš sam po sebi. Loši su ljui koji ga čine takvim. Ii k njima i traži o njih a se ponašaju
ispravno.
P: Uzrok su njihova ponašanja želje i strahovi.
M: To je točno. okle go u ljuskom ponašanju prevlaavaju želje i strahovi, nema mnogo nae za
čovječanstvo. Ali, a bi znao kako ljuima pristupiti na jelotvoran način, moraš se prvo ti sam osloboiti
želje i straha.
P: Neke su osnovne želje neizbježne, kao one povezane s hranom, seksom i smrdu.
M: To su potrebe i kao takve lako ih je zadovoljiti.
P: Je li čak i smrt potreba?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Traži Izvor Svjesnosti 272
M: Nakon što si proživio ug i ploan život, osjedaš potrebu za smrdu. Želja i strah razorni su jeino ka se
primjene na pogrešan način. U svakom slučaju, moraš željeti ispravne stvari, a plašiti se pogrešnih. Ali, ka
ljui žele pogrešno, a plaše se ispravnog, stvaraju kaos i očaj.
P: Što je ispravno, a što pogrešno?
M: U relativnom smislu, pogrešno je ono što uzrokuje patnju, a ispravno ono što je uklanja. U apsolutnom
smislu, ispravno je ono što te voi natrag u stvarnost, a pogrešno ono što je zaklanja od tebe.
P: Kaa govorimo o pomaganju čovječanstvu, mislimo na bor bu protiv nereda i patnje.

M: Vi samo govorite o pomaganju. Jeste li ikada istinski pomogli ma i jenom jeinom čovjeku? Jeste li
ikaa ijenu ušu oveli o stanja u kojoj joj aljnja pomod više nije potrebna? Možete li čovjeku ati
barem karakter koji se temelji na punom razumijevanju njegovih užnosti i mogudnosti, ako ved ne na
uviu u njegov istinski bitak? Buudi a ne znate ni što je obro za vas same, kako biste mogli znati što je
dobro za druge?
P: Zaovoljenje osnovnih životnih potreba obro je za sve. Ti moža jesi i i sam Bog, ali a bi ra zgovarao s
nama, potrebno ti je dobro uhranjeno tijelo.
M: Moje je tijelo potrebno tebi da bi ti mogao razgovarati sa mnom. Ja nisam tijelo i meni ono nije
potrebno. Ja sam isključivo svjeok koji ne posjeuje vlastiti lik.
Toliko ste navikli razmišljati o sebi kao o tijelima koja posjeuju svjesnost a uopde ne možete zamisliti
svjesnost koja posjeduje tijela. Ka jenom shvatite a tjelesno postojanje nije ništa ru go do stanje uma,
kretanje u svjesnosti te a je ocean svijesti beskrajan i vječan, a a ste vi, kad ste u dodiru s njim, samo
svjeok, bit dete u stanju sasvim se uzidi izna svijesti.
P: Rečeno nam je a postoje mnoge razine postojanja. a li ti postojiš i jeluješ na svima njima? Jesi li, ok
si na zemlji, istovremeno i na nebu (svarga)?
M: Nigje me ne možeš nadi. Ja nisam neka stvar kojoj bi mogao ati mjesto među ostalim stvarima. Sve
su stvari u meni, ali ja nisam među njima. Govoriš mi o nagranji, a mene zanimaju temelji. Nagranja
se iže i ruši, ali temelji traju. Mene uopde ne zanima prolazno, a ti ne govoriš ni o čemu rugome.
P: Oprosti mi unaprije što du ti postaviti jeno neobično pitanje. Ka bi ti netko iznenaa, mačem oštrim
kao britva, odrubio glavu, bi li to u tebi izazvalo bilo kakvu promjenu?
M: Ne, nikakvu. Tijelo bi izgubilo svoju glavu, oređene bi se komunikacijske veze prekinule i to bi bilo sve.
Dvoje ljudi razgovara telefonom i žica iznenaa bue presječena. U tom slučaju ništa se nije ogoilo
ljuima, ved oni naprosto moraju potražiti nove načine kom unikacije. U Bhagavad-giti stoji: «Sablja ga ne
može sasjedi» To je oslovce tako. U priroi je svjesnosti a naživi svoja vozila. Ona je poput vatre koja
spaljuje ogrjev, ali ne i samu sebe. Kao što vatra može spaliti planine ogrjeva, tako i svjesnost može
naživjeti bezbrojna tijela.
P: Ogrjev utječe na plamen.
M: Samo ok ne izgori. Promjeni li se vrsta ogrjeva, promijenit de se i boja i izgle plamena.
Nas vojica saa razgovaramo. Stoga je potrebno a smo fizički. zajeno. Ka ne bismo bili zajeno , ne
bismo mogli razgovarati. Ali fizička blizina sama po sebi nije ovoljna. Mora postojati i želja za razgovorom.
No, svi žele po svaku cijenu ostati svjesni. Izržat de svaku patnju i poniženje, ali najvažnije im je a ostanu
svjesni. Sve dok se ne pobunimo protiv želje za iskustvima i sasvim ne obacimo pojavno, ne možemo se
osloboditi patnje. Ostajemo i dalje u zamci.
P: Tvriš a si tihi svjeok, ali i a si izna svjesnosti. Nije li to proturječno? Ako se nalaziš izna svjesnosti,
što svjeočiš?
M: Ja sam istovremeno svjestan i nesvjestan, odnosno i svjestan i nesvjestan, a opet niti svjestan niti
nesvjestan - i svemu tome svjeočim. Ali, svjeok zapravo ne postoji zato što nema ničega Što bi bilo
mogude svjeočiti. Savršeno sam ispražnjen o svi h mentalnih tvorevina, nemam uma, pa ipak sam
potpuno u svi jesti. To je ono što pokušavam izraziti ka kažem a sam izna uma.
P: Kako te ona mogu osedi?
M: Bui svjestan a si svjestan i traži izvor svjesnosti, to je sve. Veoma se malo može prenijeti riječima.
Bueš li činio ono što sam ti rekao, upravo de ti to onijeti svjetlost, a ne moje riječi. Načini nisu toliko
važni. Želja, revnost i ozbiljnost voe o uspjeha.
Prolaznost je dokaz nestvarnosti
Poklonik: Moj je prijatelj Nijemac, a ja sam ro đen u Engleskoj. Roitelji su mi Francuzi. Ved više o goinu
ana boravim u Iniji i lutam o ašrama o ašrama.
Maharaj: Raiš Ii kakvu vrstu sahane?
P: Proučavam svete tekstove i meitiram.

M: Na što meiriraš?
P: Na ono što pročitam.
M:Odlično.
P: Što ti raiš?
M: Sjedim.
P: I što još raiš?

M: Govorim.
P: O čemu govoriš?
M: Želiš li a ti oržim preavanje? Bolje pitaj nešto što te uistinu ira i prema čemu gajiš uboke osjedaje.
Ako nisi emocionalno uključen, mogao bi, ouše, raspravljati sa mnom, ali između nas ne bi ošlo o
stvarnog razumijevanja. Kažeš Ii: «Ništa me ne brine, nemam problema», to mi nede s metati. U tom
slučaju možemo šutjeti. Ali ako te nešto uistinu irnulo, taa ima smisla razgovarati.
Mogu li te nešto upitati? Zašto neprestano putuješ iz mjesta u mjesto?
P: Želim upoznati ljue i razumjeti ih.
M: Kakve to ljue nastojiš razumjeti? Za čime zapravo tragaš?
P: Tragam za cjelovitošdu.
M: Želiš Ii cjelovitost, moraš znati što ti zapravo neostaje.
P: Upoznavajudi ljue i promatrajudi ih, čovjek uči i o sebi. To ie zajeno.
M: Nije nužno tako.
P: rugi nam pomažu a postanemo bolji.
M: Ne jeluje to baš na takav način. Slika se oražava u zrcalu, ali ga ne može poboljšati. Ti nisi ni zrcalo ni
odraz u njemu. Kad bueš toliko usavršio zrcalo a sliku oražava ispravno, potpuno je točno a deš ga
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prolaznost je dokaz nestvarnosti 275
modi okrenuti prema sebi i vijeti u njemu svoj istinski oraz. Ali ti nisi oraz - ti si onaj koji vidi odraz.
Neka ti to bude jasno - ono što percipiraš nisi ti.
P: Znači li to da sam ja zrcalo, a svijet slika?
M: Ti možeš vijeti oboje, i sliku i zrcalo, ali nisi ni jeno ni rugo. Tko si ti? Nemoj tražiti gotove formule
kako bi odgovorio na to pitanje. Ogovor ne leži u riječima. Najtočnije što njima možeš izraziti je st: «Ja
sam ono što omogudava percepciju, život koji se nalazi s one strane onoga koji oživljava iskustvo i
njegova iskustva.»
Možeš li se ovojiti i o zrcala i o slike te biti sasvim sam, potpuno u sebi?
P: Ne, ne mogu.
M: Kako to znaš? Mnogo toga činiš, a a ne znaš kako činiš. Probavljaš hranu, provoiš tijelom krv i limfu,
pomičeš mišide. Sve to činiš, iako ne znaš na koji način. Ne znaš ni zašto ni na koji način percipira š, osjedaš
i razmišljaš. Slično tome, ti jesi sebstvo, a ne znaš a je tako . S tobom kao sebstvom sve je u redu. Sebstvo
jest, i to o savršenstva. No, zrcalo nije čisto i ne oražava na ispravan način svjetlost pa zbog toga obivaš
lažne slike. Ne trebaš ispravljati sebe, ved samo ieju koju imaš o sebi. Nauči ovajati sebstvo o d slike i
zrcala te neprestano pamti: «Ja nisam ni um ni njegove ieje.» Čini to pažljivo i s uvjerenjem te deš sigurno
stidi o neposrenog viđenja sebe kao izvora znanja, spoznavanja i voljenja, izvora vječnog, sveo -
buhvatnog i sveprožmajudeg. Trenutačno si beskrajno opsjednut tijelom i viiš jeino tijelo. Pokušaj
preano vježbati i odi deš o toga a viiš samo ono što je beskrajno.
P: Kad se postigne iskustvo stvarnosti, traje li ono zauvijek?
M: Sve je iskustvo nužno prolazno. Ali njegov je temelj nepokretan. Sve što se može nazvati ogađajem
nije trajno. Samo što neki ogađaji pročišdavaju um, a neki ga prljaju. Trenuci ubokog uvia i
sveobuhvatne ljubavi pročišdavaju ga, a želje i strahovi, zavist i ljutnja, slijepa uvjerenja i intelektualna
umišljenost zagađuju i otupljuju psihu.
P: Je li samoostvarenje toliko važno?
M: Ka njega ne bi bilo, progutali bi te želje i strahovi koji se besmisleno ponavljaju izazivajudi beskonačnu
patnju. Vedina ljui niti ne zna a se patnja može okončati. Ali ka jenom čuju obru vijest, njihovom
najhitnijom zaadom postaje uzignuti se što prije izna svih svađa i borbi. Saznao si a se možeš oslo -
boiti patnje i saa sve ovisi o tebi. lli deš zauvijek ostati glaan i žean, čeznuti, tragati, hvatati, ržati,
gubiti i patiti, ili deš zušno krenuti u potragu za stanjem bezvremene savršenosti, kojem se ništa ne može
ni oati ni ouzeti. U njemu nema nikakvih želja i strahova, ne zato što su obačeni, ved zato što su
izgubili smisao.
P: Dovde sam te uspijevao slijeiti. Što se ona očekuje o mene?
M: Ne trebaš činiti ništa. Samo bui. Ne čini ništa. Bui! Ne trebaš se penjati na planine i sjeiti u
pedinama. Ne govorim ti čak ni: «Bui sebstvo!», buudi a svoje sebstvo ne poznaješ. Samo bui.
Razumijevajudi da nisi ni «vanjski» svijet percepcija ni «unutarnji» svijet misli, da nisi ni tijelo ni um - samo
budi.
P: Sasvim je sigurno a postoje različiti stupnjevi razumijevanja.
M: Ne postoje koraci do samoostvarenja. Ono se ne događa stupnjevito. Samoostvaren je se postiže

iznenada i nepovratno. Okredeš se k novim imenzijama, iz kojih se stare oživljavaju samo kao
apstrakcija. Kao što pri izlasku sunca stvari viiš takvima kakve jesu, tako i prilikom samoostvarenja viiš
sve takvim kakvo jest. Svijet iluzije ostaje iza tebe.
P: oživljavamo li taa i svijet na rukčiji način? Postaje li on ljepši i smisleniji?
M: Takvo je iskustvo, ali to nije iskustvo stvarnosti (sadanubhav), ved iskustvo sklaa (satvanubhav) u
univerzumu.
P: Usprkos tome, napredak jest postignut.
M: Napreak se može postidi samo tijekom pripreme (saha na) za samoostvarenje. Sama realizacija
ogađa se naglo. Plo sazrijeva polako, ali paa iznenano i bez povratka.
P: Ja sam fizički i mentalno u miru. Je li mi potrebno išta više o toga ?
M: Nisi još postigao krajnje stanje. Povratak u prirono stanje možeš prepoznati na temelju potpune
osutnosti želja i strahova. Naposljetku, u korijenu svih želja i strahova jest osjedaj a nisi ono što zapravo
jesi. Kao što iščašeni zglob boli samo ok se ne nalazi u svom prironom položaju, a zaboravljamo ga istog
časa ka se vrati na svoje mjesto, tako je i briga za sebe simptom mentalnog iskrivljenja koji nestaje čim se
pojedinac vrati u svoje prirodno stanje.
P: To obro zvuči, ali kakvom se sahanom postiže to prirono stanje?
M: Prioni uz osjedaj «ja jesam» i isključi sve rugo. Ka um na taj način postane potpuno miran, zasjat de
novim svjetlom i zatitrati novim znanjem. To se postiže spontano, samo trebaš stalno prebivati u osjedaju
«ja jesam». Kao što se nakon spavanja ili stanja ushidenosti osjedaš smireno, maa ne možeš objasniti ni
zašto se tako osjedaš ni kako si to postigao, na isti se način nakon samoostvarenja osjedaš cjelovitim,
ispunjenim, oslobođenim kompleksa užitka i boli, maa n isi uvijk u mogudnosti objasniti što se, zašto i
kako dogodilo. To možeš izraziti samo niječnim pojmovima: «U meni više nema ničeg lošeg». Jeino
uspoređivanjem s prošlošdu možeš sig umo znati a si saa izvan nje. Inače, ti si jenostavno ti. Nemoj se
truditi a svoje postignude preneseš rugima. Ako to možeš, nije se ogoila prava stvar. Bui tih i
promatraj kako se tvoje oslobođenje izražava u jelovanju.
P: Ka bi mi mogao redi što du postati, to bi mi pomoglo u pradenju mog uhovnog razvoja.
M: Kako bi ti netko mogao redi što deš postati, ka postajanja nema. Samo deš otkriti što uistinu jesi. Svako
oblikovanje samog sebe na temelju oređenih obrazaca strahovito je gubljenje vremena. Ne misli ni o
prošlosti ni o buudnosti, samo bui.
P: Kako mogu samo biti? Promjene su neminovne.
M: One su neminovne u promjenjivom, ali ti im nisi položan. Ti si nepromjenjiva pozaina na kojoj se
percipiraju promjene.
P: Sve se mijenja, pozaina se također mijenja. a bi se zamijetile promjene, nije nužna nepromj enjiva
pozaina. Pojeinačno je sebstvo prolazno, ono je samo točka u kojoj prošlost susrede buudnost.
M: Naravno, pojeinačno sebstvo koje se temelji na pamdenju jest prolazno, ali ono se mora temeljiti na
nekom neprekinutom kontinuitetu. Iz iskustva ti je poznato da postoje prekidi svjesnosti prilikom kojih
sebstvo ostaje zaboravljeno. Što ga iznova vrada u život? Što te ujutro bui? Mora postojati neki trajni
čimbenik koji premošduje prekie u svjesnosti. Bueš li pažljivo promatrao, ustanovit deš a se čak i tvoja
nevna svjesnost ovija u bljeskovima između kojih se cijelo vrijeme pojavljuju prekii. Što je u njima? A
što rugo nego tvoj stvarni bitak, koji je bezvremen. Aktivnost uma ili privremeno ukinude aktivnosti uma
za njega su jedno te isto.
P: Postoji li neko posebno mjesto koje bih, prema tvom mišljenju, trebao posjetiti rai svojeg uhovnog
napretka?
M: Jeino ogovarajude mjesto nalazi se u tebi. Vanjski svijet ne može ti ni pomodi ni omodi. Nijedan
sustav, nijedan obrazac djelovanja nede te ovesti o cilja. Obaci sve jelovanje usmjereno k buudnosti,
usreotoči se u potpunosti na saa i bui zaokupljen jeino svojim ogovorima na svako kretanje života
koji se ogađa oko tebe.
P: Što uzrokuje moja lutanja?
M: Ne postoji uzrok za t o. Ti samo sanjaš kako lutaš. Za nekoliko goina boravak u Iniji činit de ti se poput
sna. Taa deš ved sanjati neki rugi san. Spoznaj a nisi onaj koji se krede iz jenog sna u rugi, ved a
snovi teku pred tobom, a da si ti nepromjenjivi svjedok. Nikakvo ogađanje ne utječe na tvoj istinski bitak -
to je apsolutna istina.
P: Mogu li se fizički kretati, a biti postojan iznutra?
M: Možeš, ali s kojom svrhom? Bueš li ozbiljan, nakon nekog vremena zasitit deš se lutanja i kajat deš se
zbog uzalu utrošenog vremena i energije. a bi našao svoje istinsko sebstvo, ne moraš učiniti ni jean
jedini korak.
P: Postoji li ikakva razlika između iskustva sebstva (atman) i apsolutnog (brahman)?
M: Apsolutno se ne može iskusiti, buudi a se nalazi onkraj svakog iskustva. S druge pak strane, sebstvo
je čimbenik koji omogudava oživljavanje iskustava i time, na neki način, potvrđuje mnogostrukost svih
iskustava. Svijet može biti ispunjen stvarima goleme vrijenosti, ali ka ne bi bilo nikoga a ih kupi, one ne
bi imale cijenu. Apsolut sarži sve ono što se može iskusiti, ali bez onoga tko oživljava iskustvo, to ne
posjeuje nikakvu vrijenost. Ono što svako iskustvo čini mogudim jest apsolut, a ono što ga ostvaruje jest
sebstvo.
P: Ne stižemo li o apsolutnog kroz različite stupnjeve iskustava, počevši o onih najprizemnijih o onih
najuzvišenijih?
M: Iskustvo se ne moze oživjeti ne postoji li želja za njime. Stoga stupnjevanje može postojati samo među
željama. Ali između najuzvišenije želje i sloboe o svih želja postoji golema provalija koja se mora
premostiti. Nestvarno se može činiti stvarnim, no ono je ipak prolazno. Stvarno se ne plaši vremena.
P: Nije Ii nestvarno očitovanje stvarnog?
M: Kako bi to bilo mogude? To je kao a tvriš a se istina očituj e u snovima. Za stvarnost nema
nestvarnog. Nestvarno se čini stvarnim jeino zato što ti u to vjeruješ. Posumnjaj u stvarnost nestvarnog i
ono de istog časa nestati. Ka se u nekoga zaljubiš, svojoj ljubavi priaješ stvarnost, zamišljajudi a je
svemodna i a de vječno trajati. Međutim, ka zaljubljenost prođe, kažeš: «Mislio sam a je to bila prava
ljubav, ali prevario sam se.» Prolaznost je najbolji dokaz nestvarnosti. Ono što je ograničeno vremenom i
prostorom i primjenjivo na samo jednu osobu ne može biti stvarno. Stvarnost postoji za sve i traje vječno.
Najviše o svega voliš sebe. Ništa ne bi mogao prihvatiti u zamjenu za svoje postojanje. Želja a bueš
najjača je o svih želja, a nestat de tek ka spoznaš svoju istinsku prirou.
P: Čak i u nestvarnom postoji primjesa stvarnoga.
M: a, ali tu mu stvarnost priaješ ti sam, smatrajudi ga stvarnim. Buudi a jesi samog sebe uvjerio u to,
ograničen si vlastitim uvjerenjem. Ka sunce sja, boje su viljive. Ka sunce zađe, i boje nestaju. Gje se
nalaze boje kad nema svjetlosti?
P: Na taj se način razmišlja u vojnosti.
M: Sve razmišljanje postoji samo u vojnosti. U jenoti ne preživljava nijena misao.
Bog je kranji cilj svih želja i spoznaja
Maharaj: Oakle si? Zašto si ošao ovamo?
Poklonik: Ja sam iz Amerike, a moj prijatelj iz Republike Irske. U Iniju sam stigao prije šest mjeseci. Otaa
putujem o ašrama o ašrama. Moj prijatelj i ja nismo ošli zajeno.
M: Koje ste ašrame posjetili?

P: Neko vrijeme proveo sam u Sri Ramanashramu, a posjetio sam i Rishikesh, Mogu Ii te pitati što misliš o
Sri Ramani Maharshiju?
M: Obojica smo u istom stanju svijesti. Ali što ti znaš o Maharshiju? Buudi a sebe oživljavaš kao ime i
tijelo, možeš percipirati jedino druga imena i tijela.
P: Što bi se dogodilo kad bi ti sreo Maharshija ?
M: Vjerojatno bismo obojica bili sretni. Moža bismo razmijenili par riječi.
P: Bi li on u tebi prepoznao oslobođenu osobu?
M: Naravno. Kao što čovjek prepoznaje čovjeka, tako i murac prepoznaje muraca. Ne možeš i stinski
cijeniti ono što još nisi iskusio. Ti si ono što misliš a jesi, ali ne možeš misliti a si ono što još nisi iskusio.
P: a bih postao iplomirani inženjer strojarstva, moram stuirati strojarstvo. Što moram stuirati a bih
postao Bog?
M: Moraš obaciti sve što si osaa naučio. Bog je krajni cilj svih želja i spoznaja.
P: Želiš li redi a je za to ovoljno obaciti želju a postanem Bog?
M: Sve se želje moraju obaciti jer željenjem poprimamo oblik svojih želja. Ka više nema želja, vradaš se u
svoje prirodno stanje.
P: Kako du znati a sam postigao savršenstvo?
M: Ni na koji način ne možeš saznati što je savršenstvo. Sa znati možeš samo što je nesavršenstvo. Za
stjecanje istinskog znanja o sebstvu, moraš se ovojiti i ualjiti o svega. Možeš saznati što nisi, ali ne
možeš spoznati svoj stvarni bitak. To što jesi možeš samo biti. Riječ je o tome a postigneš razumijevanje
koje se sastoji o oživljavanja lažnog kao lažnog. Ali a bi to razumio, moraš promatrati izvana.
P: Koncept iluzije (maja) koji naučava veanta vrijei za pojavnost. Zbog toga je naše znanje o pojavnom
svijetu nepouzdano. Ali, moramo biti u stanju vjerovati svome znanju o nepojavnom.
M: Ne postoji znanje o nepojavnom. Mogudnost je nespoznatljiva, samo se ostvareno mož e spoznati.
P: Zašto bi spoznavatelj morao ostati nespoznat?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Bog je kranji cilj svih želja i spoznaja 280
M: Spoznavatelj poznaje spoznato. Poznaješ li ti spoznavatelja? Tko je taj koji poznaje spoznavatelja? Ti
želiš spoznati nepojavno. Možeš li tvriti a poznaješ pojavno?
P: Poznajem neke stvari i ieje, poznajem njihove onose. One čine sveukupnost svih mojih iskustava.
M: Svih iskustava?
P: U reu, svih oživljenih iskustava. Priznajem a ne mogu znati ono što se nije ogoilo.
M: Ako je pojavno sveukupnost svih oživljenih iskustava, uključujudi i one koji ih oživljavaju, koliko je o
toga tebi poznato? Uistinu, veoma mali io. A što je to malo što je tebi poznato?
P: Nekoliko osjetilnih iskustava vezanih uz mene.
M: Čak ni to. Ti samo znaš a reagiraš na njih. No, tko uistinu reagira i na što točno reagira, to ne znaš. Ka
si u oiru s iskustvima znaš a jesi - «ja jesam». Ali, «ja sam ovo» ili «ja sam ono» nestvarno je.
P: Poznajem pojavno zato što sujelujem u njemu. Prizna jem da je moj udio veoma mali, pa ipak je
jednako stvaran kao i njegova sveukupnost. I što je još važnije, ja mu priajem značenje. Ka ne bi bilo
mene, svijet bi bio mračan i tih.
M: Želiš li redi a krijesnica osvjetljava svijet!? Ti ne priaješ značenje svijetu, ved ga samo otkrivaš. Uroni
duboko u sebe i nađi izvor iz kojeg proizlaze sva značenja. U svakom slučaju, površni um ne može priati
značenje.
P: Što me čini ograničenim i površnim?
M: Sveukupnost je otvorena i ostupna svima, ali ne želiš je primiti. Vezan si za malu osobu kojom se
smatraš. Želje su ti uske, a stremljenja neznatna. Naposljetku, ka ne bi bilo sreišta percepcije, gje bi
bila pojavnost? Ako je ne percipiramo, po javnost je jenako obra kao i nepojavnost. No, ti si točka koja
percipira, nedimenzionalni izvor svih dimenzija. Spoznaj sebe u svojoj sveobuhvatnosti.
P: Kako jena točka može saržavati cijeli univerzum?

M: U njoj ima ovoljno prostora za beskonačni niz univer zuma. Ondje ne manjka prostora. Jedini je
problem što se ti ograničavaš na pojeinačno sebstvo. Ali ne možeš pobjedi o sebe. Koliko go aleko
stigao, morat deš se ponovno vratiti k sebi i potrebi a razumiješ tu točku koja je ništa, a ipak izvor svega.
P: U Iniju sam ošao kako bih pronašao učitelja joge. Još ga uvijek tražim.
M: Kakvu vrstu joge želiš prakticirati, jogu stjecanja ili jogu odricanja?
P: Ne svode li se one na kraju na isto?
M: Kako bi to bilo mogude? Jena zarobljava, a ruga oslobađa. Najvažniji su motivi koji stoje iza nje.
Sloboda dolazi kroz odricanje. Svaka je vrsta posjedovanja ropstvo.
P: Ako imam ovoljno snage i hrabrosti a nešto zaržim, zašto bih to trebao obaciti? A ako nemam
snage za oricanje, kako a to učinim? Ne razumijem potrebu za obacivanjem želja. Želim li nešto, zašto
se ne bih potrudio da to dobijem? Odricanje je znak slabosti.
M: Nemaš li murosti i snage a nešto obaciš, samo pogleaj što posjeuješ. Sve što pogleaš na taj de
način sagorjeti. Uspiješ li se ualjiti o svojeg uma, veoma deš brzo ustanoviti a je najrazboritija stvar koju
možeš učiniti potpuno oricanje o svih posjeovanja i želja, što de ti i biti veoma očito.
Stvarate svijet, a ona se brinete za njega. Postajete sebični i to vas čini slabima. Smatrate li a imate
snage i hrabrosti a želite, to je stoga što ste još mlai i neiskusni. Objekt želje neizbježno uništava
srestva njezina ostvarenja, a potom i sam iščezava. No, sve je to za vaše obro jer vas uči a želje treba
izbjegavati poput otrova.
P: Kako vježbati stanje beželjnosti?

M: Nema potrebe za vježbanjem. Nije nužno oricati se. Samo odvoji svoj um od svih ideja, to je dovoljno.
Želja nije ništa rugo o fiksacija uma na oređenu ieju. Siđi s tog kolosijeka i ne obradaj više pozornost
na nj.
P: Je li to sve?
M: a, to je sve. Ne zaržavaj se ni na kojoj želji ili strahu, ma kakvi bili. Pokušaj i uvijet deš i sam a to
jeluje. Tu i tamo moža i hodeš zaboraviti, to nije važno. Ali vradaj se svojim nastojanjima sve ok ne
izbrišeš svaku želju, strah i reakcije na njih koje se zbivaju same o sebe.
P: Kako se može živjeti bez emocija?
M: Možeš oživljavati sve emocije koje poželiš, ali čuvaj se reakcija, onosno pobuđenih emocija. U
potpunosti budi usmjeravani upravljan iznutra, a ne izvana.
Puko obacivanje neke stvari s namjerom a obiješ nešto bolje nije istinsko oustajanje. Obaci želju
zato što si spoznao njezinu bezvrijenost. Bueš li to činio na takav način, polako deš otkrivati kako
spontano rasteš u inteligenciji i snazi, kao i u neiscrpnoj ljubavi i raosti.
P: Čemu toliko insistirati na obacivanju želja i strahova? Nisu li oni prirodni?
M: Ne, nisu. Oni su u potpunosti tvorevina urna. Moraš sve obaciti kako bi rnogao spoznati a ti ništa nije
potrebno, čak ni tijelo. Tvoje su potrebe nestvarne, a napori besmisleni. Zamišljaš a te ono što posjeuješ
štiti, a zapravo te čini ranjivim. Spoznaj sebe ovojeno o svega na što možeš ukazati kao na «ovo» ili
«ono». Nedostupan si bilo kakvom osjetilnom iskustvu ili verbalnoj tvorevini. Odmakni se od njih. Nemoj
se izavati za ono što nisi.
P: Nakon što sam čuo ovo što si rekao, što mi je činiti?
M: Samo to što si čuo nede ti mnogo pomodi. Moraš to stalno imati na u mu, uboko promišljati o tome i
pokušati razumjeti stanje mog urna koje je ovelo o toga a ti sve to kažem. Govorim ti istinu. Ispruži
ruku i prihvati je. Ti nisi ono što o sebi misliš, jamčim ti to. Slika koju imaš o sebi načinjena je na temelju
sjedanja i potpuno je nasumična.
P: To što trenutačno ja jesam posljeica je moje karme.
M: Ti nisi ono što se čini a jesi. Karma je samo riječ koju si naučio i koju ponavljaš. Nikaa nisi bio osoba i
nikaa to nedeš biti. Nemoj sebe smatrati pojeincem. Ali sve ok nimalo ne sumnjaš a si gospoin taj i
taj, gotovo a i nema nae. Ako obijaš otvoriti oči, što a ti se pokaže?
P: Ja karmu zamišljam kao tajanstvenu silu koja me potiče a postanem savršen.
M: To su ti rugi rekli o njoj. Ti si ved savršen, saa i ovje. Ti nisi ono u čemu tek postoji mogudnost a
postane savršeno. Zamišljaš sebe nečim što nisi. Nemoj to više činiti. Važno je prekinuti, ali nije važ no ono
s čime nastojiš prekinuti.
P: Nije li me karma prisilila a postanem to što trenutačno jesam?
M: Ništa te nije prisililo na to. Ti si ono što vjeruješ a jesi. Prestani vjerovati u laž.
P: Sjeiš ovje na svojem mjestu i razgovaraš sa mnom. Tvoja te karma prisiljava a to raiš.
M: Ništa me ne prisiljava na to. Činim ono što je potrebno činiti. Ali ti činiš toliko toga nepotrebnog. Tvoje
obijanje a istražuješ sebe stvara karmu. Za prouženje patnje ogovorna je tvoja ravnoušnost prema
njoj.
P: a, to je istina. Kako stati nakraj toj ravnoušnosti?
M: Poriv mora odi iznutra u obliku vala nevezanosti ili suosjedanja.
P: Mogu li izadi u susret tom porivu?
M: Naravno. Pogleaj stanje u kojem se sam nalaziš, pogleaj stanje u kojem je svijet.
P: Govorili su nam o karmi i reinkarnaciji, o evoluciji i jogi, o učiteljima i učenicima. Što nam je činiti sa svim
tim znanjem?
M: Ostavite ga iza sebe. Zaboravite ga. Krenite naprije, neopteredeni iejama i uvjerenjima . Odrecite se
svih verbalnih tvorevina, svih relativnih istina, svih opipljivih ciljeva. Apsolut se može osedi samo
potpunom preanošdu. Nemojte biti maloušni.
P: Moram početi s nekom apsolutnom istinom. Postoji li takva istina?
M: a, postoji. To je osjedaj «ja jesam». Počni s njime.
P: Zar ništa rugo nije istinito?
M: Sve ostalo nije ni istinito ni lažno. Čini se istinitim ka se pojavi, ali zaniječe li se, nestaje. Sve što je
prolazno velika je zagonetka.
P: Mislio sam da je stvarnost zagonetna.
M: Kako bi to bilo mogude? Stvarnost je jednostavna i otvorena, jasna i sudutna, lijepa i raosna. U
potpunosti je oslobođena svih proturječja. Uvijek je nova, svježa i beskonačno kreativna. Bitak i nebitak,
život i smrt - sve te razlike u njoj nestaju.
P: Mogao bih priznati da je sve lažno. Ali, bi li to ukinulo moj um?
M: Um je ono o čemu misli. a bi ga učinio stvarnim, moraš misliti na stvarnost.
P: Ako su oblici svih stvari samo privine pojave, što su te stvari u stvarnosti?
M: U stvarnosti postoji samo percipiranje. Onaj tko percipira i ono što se percipira konceptualno je, a
stvarna je činjenica percipiranja.
P: Gdje se tu nalazi apsolut?
M: Apsolut je mjesto na kojem se percipiranje rađa. On čini percepciju mogudom.
No, previše analize nikamo te nede ovesti. U tebi je srž bit ka koja se nalazi onkraj svih analiza, onkraj
uma, a spoznati je možeš jeino kroz jelovanje. Izražavaj je u svom svakonevnom životu i njezina de
svjetlost sve više sjati.
Službena je zaada uma obavještavati te o onome što ne postoji. Ali, želiš Ii potvrno znanje, moraš naidi
um.
P: Postoji li u cijelom ovom univerzumu nešto istinski vrijeno?
M: a, to je mod ljubavi.
U Svijesti o Sebstvu učiš o Sebi
Poklonik: Neprestano uviđamo a učenici nanose mnogo štete svojim učiteljima. Kuju v lastite planove i
provoe ih u jelo, ne uzimajudi u obzir želje svojeg gurua. Na kraju guruu ostaje samo beskonačna briga,
a učenicima gorčina.
Maharaj: a, to se ogađa.
P: Što gurua potiče a se izlaže takvim poniženjima?
M: Guru je u osnovi bez ikakvih želja. On vii što se ogađa, ali ne osjeda poriv a se miješa. Ne čini izbore
i ne onosi oluke. Guru, kao čisti svjeok, samo promatra što se zbiva i ostaje netaknut time.
P: Ali to ugrožava njegovu misiju.
M: Na kraju je pobjeda uvijek na njegovoj strani. Guru zna a neki učenici ne mogu učiti samo iz njegovih
riječi, ved i na vlastitim pogreškama. Unutar sebe ostaje miran i tih. On se ne osjeda kao ovojena osoba.
Pripaa mu cijeli univerzum, uključujudi i njegove učenike i njihove sidušne planove. Ništa ga se
pojeinačno ne otiče, ili, što se svoi na isto, jenako ga se tiče cijeli univerzum.
P: Ne postoji Ii milost gurua?
M: Njegova je milost vječna i univerzalna. Ne aje se jenome, a oriče rugome.
P: Kako to utječe na mene osobno?
M: Milost gurua nagnala je tvoj um a se usmjeri k traganju za istinom i omogudit de ti a je otkriješ. Ona
neizbježno rai na ostvarenju tvog krajnjeg cilja. A isto vrijei za sve ljue.
P: Neki su učenici zreli, spremni, a neki još nisu. Ne mora li guru provoditi izbor i donositi odluke?
M: Guru poznaje konačnu istinu i neumoljivo potiskuje svoje učenike prema njoj. U učeniku postoje
mnoge kočnice koje mora navlaati sam. Guru se ne brine previše za površne stvari u učenikovu životu.
To je slično gravitacijskoj sili. Ka više nema ničeg što ga rži, plo mora pasti na zemlju.
P: Kako učenik može prepoznati zapreke, ka ne poznaje svoj cilj?
M: Guru mu pokazuje cilj, a učenik mora sam otkriti zapreke koje mu stoje na putu. Guru se jenako
odnosi prema svim učenicima, ali izglea kao a oni koji moraju svlaavati zapreke zaostaju za rugima.
Uistinu, učenik se ne razlikuje o gurua. on je također neimenzionaino sreište percipiranja i ljubav na
jelu. Jeino što ga njegovo zamišljanje i poistovjedivanje s onime što zamišlja zatvara i pretvara u
pojeinačnu osobu. Guru se veoma malo bavi osobom. Njegova je pažnja usmjerena na unutarnjeg
promatrača. Zaada promatrača jest shvatiti osobu i tako je ukloniti. Na jenoj strani mora postojati
milost, na drugoj posvedenost zaatku.
P: Ali osoba ne želi biti uklonjena.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | U Svijesti o Sebstvu učiš o Sebi 285
M: Osoba je samo posljeica pogrešnog razumijevanja. Ona zapravo ne postoji. Osjedaji, misli i jelovanja
u beskonačnom nizu promiču pre promatračem, ostavljajudi tragove u njego vu mozgu i stvarajudi privi
kontinuiteta. Oraz promatrača u umu stvara osjedaj jastva pa osoba privino stječe nezavis nost
postojanja. No, osoba zapravo ne postoji, ved post oji samo promatrač koji se poistovjeduje s pojmovima
«ja» i «moje». Učitelj govori promatraču: «Ti nisi to, u tome nema ničeg tvojeg, osim male točke 'ja jesam',
koja je most između tebe i tvojeg sna.» «Ja sam ovo, ja sam ono» - to je san, a čisto «ja jesam» nosi pečat
stvarnosti. Prošao si kroz mnoga iskustva i sva su se pokazala ništavilima. Samo je osjedaj «ja jesam» ostao
nepromijenjen. rži s nepromjenjivog sre promjenjivog, sve ok ne bueš u stanju u potpunosti se uzidi
iznad njega.
P: Ka de se to ogoiti?
M: Čim ukloniš zapreke.
P: Koje zapreke?
M: Želju za lažnim i strah o istinitog. Ti kao osoba zamišljaš kako je guruu stalo o tebe kao osobe. N o
uopde nije tako. Za njega si samo smetnja i zapreka koju mora ukloniti. On se istinski trudi da te ukloni kao
čimbenika u svjesnosti.
P: Ukloni li mene, što de preostati?

M: Ništa nede ostati, i ostat de sve. Osjedaj postojanja bit de i alje prisutan, ali više nede biti
poistovjedivanja s oređenim tijelom. Bitak -svijest-ljubav zasjat de u svojem punome sjaju. Nema
oslobođenja oređene osobe, ved postoji samo oslobođenje o osobe.
P: l tada od osobe ne ostaje ni traga?
M: Ostaje samo blijea uspomena, kao sjedanje na san ili rano jetinjstvo. Naposljetku, čega bismo se
trebali sjedati? Tijeka ogađaja, vedinom slučajnih i beznačajnih, beskonačnog niza želja i strahova ili
moža svojih glupih pogrešaka? Postoji li išta vrijeno sjedanja? Osoba je ljuštura u kojoj si zarobljen.
Slomi je!
P: O koga tražiš a je slomi? Tko je treba slomiti?
M: Zbaci okove sjedanja i poistovjedivanja s pojeinačnim «ja» pa de se ljuštura sama o sebe slom iti.
Postoji sreište koje priaje stvarnost svemu što percipira. Jeino trebaš razumjeti a si ti izvor stvarnosti,
a priaješ stvarnost, a ne a je obivaš t e a ti ne trebaju ni porška i ni potvra. Sve je takvo kakvo jest
zato što ti prihvadaš a je takvo. Prestani to prihvadati i sve de i nestati . Ono o čemu razmišljaš sa željom i
strahom pojavljuje se pred tobom kao stvarno. Zagleaj se u to bez želje i straha pa de izgubiti svoj saržaj.
Užitak i bol prolazni su. Jenostavnije je i lakše obaciti ih nego jelovati onako kako oni oređuju.
P: Ako sve što postoji mora neminovno i skončati, zašto se uopde pojavljuje?
M: Stvaranje je u samoj prirodi svjesnosti. Svjesnost uzrokuje pojave. Stvarnost se nalazi iznad nje.
P: Buudi a smo svjesni pojava, kako je mogude a istovremeno nismo svjesni da su to samo pojave?
M: Um prekriva stvarnost ne znajudi a to čini. a bi mogao spoznati njegovu prirou, potrebna ti je
inteligencija, onosno sposobnost a ga promatraš u mirnoj i nepristrano j svjesnosti.
P: Ako je moja prava priroa sveprožimajuda svjesnost, kako je mogude a su me zarobili neznanje i privi?
M: Oni te nikaa nisu zarobili. Pronađi to sebstvo kojem pripisuješ neznanje i privi i obit deš ogovor na
svoje pitanje. Govoriš kao a poznaješ sebstvo i kao a si shvatio kako se ono nalazi po utjecajem
neznanja i pričina. Ali, u stvari, ti ne poznaješ sebstvo i nisi svjestan svojeg neznanja. U svakom slučaju,
postani svjestan neznanja jer de te to ovesti o sebstva. Shvatit deš a tvoje sebstvo nije po vlašdu
neznanja i privia. To je kao a kažeš: «Buudi a postoji sunce, kako je mogude a postoji i tama?» Kao
što je po kamenom uvijek mračno, neovisno o jačini sunčeve svjetlosti, tako i u sjeni svjesnosti «ja sam
tijelo» mora postojati neznanje i pričin.
P: Ali zašto je uopde nastala svjesnost o tijelu?
M: Ne pitaj zašto, ved kako! U priroi je stvaralačkog zamišljanja a se poistovjeduje s onim što je stvorilo.
No, to se poistovjedivanje svakog časa može zaustaviti prestankom usmjeravanja pozornosti na ono što je
stvoreno. Ili pomnim ispitivanjem.
P: Nastaje li stvaranje prije istraživanja?
M: Najprije stvaraš svijet, a zatim osjedaj «ja jesam» postaje osobom koja nije sretna iz veoma različitih
razloga. Ona se daje u potragu za guruom te ga nakon nekog vremena i nalazi. A on joj kaže: «Ti nisi osoba,
otkrij tko si.» Osoba to spoznaje i tako nailazi svoje pojeinačno postojanje.
P: Zašto to nije nastojala spoznati o samog početka?
M: Tako se nije dogodilo. Trebala je sresti nekoga a joj to kaže.
P: Je li to bilo dovoljno?
M: Sasvim dovoljno.
P: Zašto to ne jeluje u mom slučaju?
M: Zato što mi ne vjeruješ.
P: Zbog čega je moja vjera slaba?
M: Želje i strahovi otupili su tvoj um. Potrebno mu je temeljito ribanje.
P: Kako ga mogu očistiti?
M: Neumoljivim promatranjem. Nepažljivost ga zamuduje, a buna pozornost pročišdava.
P: Zbog čega se učitelji iz Inije zalažu za suzržavanje o jelovanja?
M: Vedina ljuskog jelovanja u potpunosti je bezvrijena, maa ne mora biti i izravno razorna. Buudi a
ljue voe želje i strahovi, ne mogu učiniti ništa obrog. Obijanje a se čini zlo početak je činjenja
dobrog. Odatle proizlazi potreba da se na neko vrijeme prekinu sve aktivnosti te da se ispitaju vlastiti
porivi i motivi. Čovjek mora uvijeti sve lažno u svome životu, pročistiti um o sveg zla i tek taa ponovno
krenuti na neki posao, ladajudi se najprije najočitijih užnosti. Naravno, ukaže li ti se prilika a nekome
pomogneš, svakako to istog trena i učini, ne opusti a osoba u nevolji čeka ok ne postaneš savršen. Ali
nemoj se pretvoriti u profesionalnog obročinitelja.
P: Ne izglea mi kao a među učenicima sve vrvi o obročinitelja. Vedina onih koje sam upoznao suviše
su upleteni u svoje sitne sukobe i nemaju suduti prema drugima.
M: Ta usmjerenost na sebe samo je privremena. Bui strpljiv s njima. Tolike su goine usmjeravali pažnju
na sve drugo osim na sebe. Dopusti im da se okrenu prema sebi kako bi se mogli promijeniti.
P: Kakvi su plodovi svijesti o sebi?
M: Je an je o ploova i porast inteligencije. U svijesti se uči, a u svijesti o sebstvu uči se o sebi. Naravno,
naučiti možeš samo ono što nisi. a bi spoznao što stvarno jesi, moraš naidi um.
P: Ne nalazi li se svijest onkraj uma?
P: Svijest je točka u kojoj um poseže izna sebe u stvarnost. U svijesti tražiš ono što je istinito, a ne ono što
ti se sviđa.
P: Otkrio sam a svjesnost uzrokuje stanje unutarnje tišine, onosno stanje mentalne praznine.
M: U reu je to što se ogađa, ali nije ovoljno. Jesi li osjetio sveobuhvatnu prazninu u kojoj plovi ovaj
univerzum kao što oblak plovi morim nebom?
P: Dopusti mi da najprije dobro upoznam svoj unutarnji svemir.
M: Uništi ieju «ja sam tijelo» jer ona je zi kojim su razvojeni tvoj unutarnji i vanjski svemir.
P: Hodu li umrijeti?
M: Fizičko je uništenje beznačajno. Ono što te veže jest prianjanje uz osjetilni život. Ka bi u potpunosti
mogao iskusiti svoju unutarnju prazninu, veoma brzo uslijeilo bi rasprsnude u sveobuhvatnost.
P: Moja duhovna iskustva, poput goišnjih oba, prolaze kroz stalne mijene. Poneka se osjedam
veličanstveno, a zatim sam ponovno u epresiji. Neprestano se ižem i paam, kao liftboj.
M: Sve promjene u svjesnosti uzrokovane su idejom «ja sam tijelo». Tek kad se ona odbaci, um postaje
postojan. Sve je samo Disti bitak, oslobođen oživljavanja bilo kakvog pojeinačnog iskustva, Ali a bi to
spoznao, moraš činiti ono što ti savjetuje učitelj. Samo slušanje, pa čak ni pamdenje onog što si čuo, nije
ovoljno. Ako se svojski ne truiš a svaku riječ primijeniš u svom svakonevnom životu, nemoj se žaliti
kako nimalo ne napreuješ. Stvarni je napreak neopoziv. Usponi i paovi samo pokazuju a učenje nije
prihvadeno srcem i a nije u pot punosti provedeno u djelo.
P: Neki si nam dan rekao a ne postoji karrna. No, sasvim je očito a svaka pojava irna svoj uzrok, a ukupni
zbir svih uzroka može se nazvati karrnom.
M: Sve ok vjeruješ a si tijelo, svakoj deš pojavi tražiti uzrok. Ne tvrim a uzroci ne postoje, s vaka pojava
ima bezbroj uzroka. To je tako kako jest, zato što je svijet takav kakav jest. Svaki uzrok u svoj svojoj
razgranatosti prekriva cijeli univerzum.
Ka spoznaš kako si apsolutno sloboan a bueš ono što si pristao biti, a si takav kakvim se pojavljuješ
zbog neznanja i ravnoušnosti, modi deš se pobuniti i promijeniti. opustio si sebi a bueš ono što nisi.
Tražiš uzroke zbog kojih jesi ono što uopde nisi! Ne postoje uzroci, ved samo neznanje o stvarnom bitku,
koji je savršen i onkraj svih uzroka. Za sve što se zbiva og ovoran je cijeli univerzum, a ti si njegov izvor.
P: Ne znam ništa o tome.

M: Zato što to nisi istraživao. Ispituj, traži u sebi i saznat deš.
P: Kako bi takva mrvica poput mene mogla stvoriti cijeli univerzum?
M: Ka se zaraziš virusom «ja sam tijelo », ukazuje se cijeli univerzum. A ka se svega toga zasitiš, počinjaš
cijeniti neke nestvarne ieje o oslobođenju i jelovati na načine koji su potpuno besmisleni. Koncentriraš
se, meitiraš, mučiš svoje tijelo i um, onosno pouzimaš sve vrste nepotrebnih vježbi, prepuštajudi ono
najvažnije, a to je uklanjanje osobe.
P: U početku se moramo neko vrijeme moliti i meitirati kako bismo postali spremni za samoispitivanje.
M: Vjeruješ li u to, čini tako. Za mene je svako ogađanje gubitak vremena. Možeš izostaviti sve pripreme i
krenuti izravno u krajnje istraživanje, u istraživanje sebe. To je najjenostavnija i najkrada o svih joga.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | 289
Stvarno je ono što je čisto, nepomućeno i nevezano
Maharaj: Vratio si se u Iniju! Gje si bio? Što si raio?
Poklonik: olazim iz Švicarske. Bio sam onje s jenim neobičnim čovjekom koji za sebe tvri a je
prosvijetljen. Tijekom svog života vježbao je različite vrste joge i postigao mnoga prolazna iskustva. No, ne
tvrdi da posjeduje neke posebne sposobnosti ili posebno znanje. Jeina neobična stvar ko njega
povezana je s njegovom percepcijom. On ne može ovojiti promatrača o promatranog. Na primjer, ka
vii kako neki automobil juri prema njemu, ne može razlučiti juri li automobil prema njemu ili on juri
prema automobilu. Čini se a je taj čovjek istovremeno i promatrač i promatrano. To voje postalo je
jeno. on jest sve što vii. Ka sam ga zamolio a mi objasni neke stvari iz veante, rekao mi je: «Zapravo
ne mogu odgovoriti na tvoja pitanja jer to ne znam. Jedino što sam spoznao jest ta neobična istovjetnost
sa svime što percipiramo Samo a znaš, ni u kom slučaju nisam očekivao nešto takvo.»
On je veoma ponizan čovjek. Nema učenika i ni na koji način ne postavlja sebe na pijeestal. Spreman je
razgovarati o neobičnom stanju u kojem se nalazi, ali to je sve.
M: On saa zna to što zna. Sve je rugo nestalo. No, on još uvi jek govori. Uskoro bi mogao prestati i s time.
P: Što de taa činiti?
M: Nepomičnost i tišina nisu nejelovanje. Cvijet ispunjava prostor mirisom, a svijeda svjetlošdu. Oni ne
čine ništa, a ipak mogu promijeniti sve, i to samom prisutnošdu. Fotoaparatom se može snimiti svijeda, ali
ne i njezina svjetlost. Nekoga možeš upoznati, saznati mu ime i vijeti kako izglea, ali ne možeš znati
kakav utjecaj ima na svijet. jelovanje je ved i sama njegova prisutnost u svijetu.
P: Nije li prirodno djelovati?
M: Svi žele jelovati, ali oakle proizlazi želja za jelovanjem? Nema sreišnje točke. Jena akcija rađa
rugu, besmisleno i bolno, u beskonačnom nizu. Nema izmjenjivanja rada i odmora. Najprije nađi
nepokretno sreište u kojem nastaje sve kretanje. Kao kotač koji se vrti oko osovine, tako i ti moraš uvijek
prianjati uz osovinu, biti u sreištu. Ne smiješ se vrtjeti na rubu kotača.
P: Kako se to može postidi u svakonevnom životu?
M: Ka go neka misao ili emocija, želja ili strah ođu u tvoj um, jenostavno se omakni o njih.
P: Potiskivanjem svojih misli i emocija izazvat du reakciju.
M: Ne govorim o potiskivanju. Samo nemoj obradati pažnju n a njih.
P: Ne moram li ulagati napor kako bih zaustavio kretanje uma?

M: To nema nikakve veze s naporom. Samo ovrati pažnju o uma, promatraj praznine između misli, a ne
same misli. Ka se kredeš kroz gomilu ljui, ne suaraš se sa svakim prolaznikom na kojeg naiđeš, ved
prolaziš između njih.
P: Buem li koristio snagu volje kako bih stekao nazor na umom, to de mi samo ojačati ego.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Stvarno je ono što je čisto, nepomudeno i nevezano 290
M: Naravno. Ka se boriš, pozivaš na borbu. Ali ka se ne opireš, ni sam ne nailaziš na otpor. Obiješ li
igrati igru, ispaaš iz nje.
P: Koliko mi je vremena potrebno da se oslobodim uma?
M: Moža de ti trebati i tisudu goina, ali vrijeme ti zapravo uopde nije ni potrebno. Potrebna ti je jeino
istinska ozbiljnost. U otičnom slučaju volja je jelovanje. Bueš li iskren, imat deš i volje. Naposljetku, rai
se samo o stavu. Ništa te ne sprječava a bueš murac ovje i saa, osim straha. Plašiš se biti ne osoban,
onosno plašiš se neosobnog bitka. Sve je to sasvim jenostavno. Ne obradaj pažnju na svoje želje i
strahove, na misli koje oni stvaraju, i istog deš časa stupiti u svoje prirono stanje.
P: Znači li to a taa više nede biti nikakvih pitanja o preoblikovanju, mijenjanju ili uklanjanju uma?
M: Nijednog jedinog. Ostavi svoj um na miru, to je sve. Nemoj ga slijediti. Naposljetku, um ne postoji
ovojeno o misli koje olaze i olaze pokoravajudi se samo vlastitim zakonima, a ne tvojima. One vlaaju
na tobom samo zato što si zainteresiran za njih. Upravo je na to mislio Krist ka je rekao: «Ne opirite se
zlu.» Opirudi se zlu, samo ga osnažujete.
P: a, saa razumijem. Sve što trebam činiti jest zanijekati a zlo postoji. Na taj de način ono iščeznuti. Ali
ne svodi li se to na neku vrstu autosugestije?
M: Autosugestija je trenutačno u svom punom zamahu, buudi a sebe zamišljaš kao osobu uhvadenu
između obra i zla. Ono što tražim o tebe jest a prekineš s time, a se probuiš i sagleaš stvari takvima
kakve jesu.
A sa a malo porazgovaramo o tvom boravku u Švicarskoj s tim neobičnim prijateljem. Što si obio
družedi se s njime?
P: Apsolutno ništa. Njegovo iskustvo nije nimalo utjecalo na mene. Shvatio sam jenu važnu stvar: nema
ničega za čime bi bilo potrebno tragati. Kamo go a krenem, na kraju puta ne čeka me ništa. Otkride nije
posljedica putovanja, odnosno premještanja s mjesta na mjesto.
M: a, ti si posve ovojen o svega onoga što je mogude obiti ili izgubiti.
P: Nazivaš li to oustajanjem, oricanjem (vairagja)?
M: Nema ničega čega bismo se morali oredi. ovoljno je a prestanemo skupljati novo. a bi mogao dati,
moraš imati, a a bi imao, moraš uzeti. Najbolje je ne uzimati ništa. To je jenostavnije nego vježbati
odricanje koje vodi u opasan oblik duhovnog ponosa.
Sve to omjeravanje, oabiranje, izbori, razmjene samo su kupovina na tržnici uhovnog. Što ti onje
raiš? Za kakvu si pogobu spreman? Ne napustiš li svoj posao, kakva je korist o tog beskonačnog straha
o izbora? Nemir nikamo ne voi. Nešto te sprječava a shvatiš kako nema ničega što ti je potrebno. Otkrij
što je to i shvati svu njegovu lažnost. Ti si poput čovjeka koji je progutao otrov i sa pati o neutažive žeđi
za voom. Umjesto a u neizmjernim količinama piješ vou, zašto ne ukloniš otrov i tako se osloboiš o
te žestoke žeđi?
P: Trebao bih ukloniti ego!
M: Otrov je osjedaj «ja sam osoba u vremenu i prostoru». Na neki način, vrijeme je samo po sebi otrovno.
U vremenu se sve stvari okončavaju, a rađaju se nove, a bi i one bile uništene ka na njih ođe re.
Nemoj se poistovjedivati s vremenom i tjeskobno se pitati: «Što je sljeede?» Iskorači iz vremena i pro -
matraj kako ono pustoši svijet. Kaži: «U reu, u priroi je vremena a spaljuje sve. Neka tako bue. Mene
se to ne tiče. Ja nisam zapaljiv, niti trebam skupljati ogrjev» .
P: Može li svjeok postojati ako nema nečega što bi svjeočio?
M: Uvijek postoji nešto što se može svjeočiti. Ako ne pojava, ona njezina neprisutnost. Svjeočenje je
prirono i s njime nema problema. No, problem je pretjerani interes za ono čemu se svjeoči jer on voi u
poistovjedivanje s pojeinačnim sebstvom. Sve što ti privlači pozornost smatraš stvarnim.
P: Je li osjedaj «ja jesam» stvaran ili nestvaran? Je li on svjeok? Je li svjeok stvaran ili nestvaran?
M: Stvarno je čisto, nepomudeno i nevezano, a nestvarno je nečisto, zbrkano, ovisno i prolazno. Ne
opusti a te zavaraju riječi. Jena riječ može imati više značenja, čak i međusobno proturječnih. Ka
«jesamstvo» teži ugonom, a izbjegava neugono, ono je lažno, a ka shvada a su užitak i bol jenaki,
sagledava ispravno. Svjedok koji je uhvaden u mrežu onoga što percipira jest osoba. Svjeok koji se rži
postrance, neganut i neirnut, stražarski je toranj stvarnosti, točka u kojoj svjesnost, prirođena
nepojavnosti, olazi u oir s pojavnošdu. Bez svjeoka nema univerzuma, a bez univerz uma nema
svjedoka.
P: Vrijeme uništava svijet. Tko svjeoči postojanje vremena?
M: Onaj tko se nalazi iznad vremena - Neizrecivi. Usijanu žeravicu koja se vrlo brzo krede ukrug
oživljavamo kao užareni krug. Ka kretanje prestane, žeravica i alje ostaje što je bila. Slično tome,
«jesamstvo» stvara u kretanju svijet. «Jesamstvo» u mirovanju postaje apsolutno. Ti si poput čovjeka koji s
električnom svjetiljkom luta galerijom. Viiš samo ono što je osvijetljeno snopom svjetlosti, a sve je ostalo
u mraku.
P: Ako ja projiciram svijet, morao bih biti u stanju i promijeniti ga.
M: Naravno a ga možeš promijeniti. Ali moraš se prestati poistovjedivati s njime i moraš se uzignuti
izna njega. Taa deš imati ovoljno snage a uništavaš i ponovno stvaraš.
P: Jeino što želim jest biti sloboan.
M: Najprije moraš saznati vije stvari: o čega se želiš osloboiti i što je to što te veže.
P: Zašto želiš uništiti univerzum?
M: Ja se ne bavim univerzumom. Može on postojati, a i ne mora. ovoljno mi je što poznaje m sebe.
P: Ako se nalaziš onkraj svijeta, svijet ona nema nikakve ko risti od tebe.
M: Sažalijevaj sebe koji jesi, a ne svijet kojeg nema! Uhvaden si u mrežu sna pa si zaboravio svoje istinsko
sebstvo.
P: Kad ne bi bilo svijeta, ne bi bilo ni mjesta za ljubav.
M: Upravo tako. Sva ta svojstva - bitak, svjesnost, ljubav i ljepota - samo su načini oražavanja stvarnog u
svijetu. Kad ne bi bilo stvarnog, ne bi bilo ni njegovih odraza.
P: Svijet je pun poželjnih stvari i ljui. Kako bih mogao smatrati a oni ne postoje?
M: Prepusti sve što je poželjno onima koji to žele. Promijeni smjer svojih želja, o ouzimanja k avanju.
Strastvena želja za avanjem, za ijeljenjem, prirono de iz tvoga uma izbrisati ieju o vanjskom svijetu i
avanju. Ostat de samo čisto zračenje ljubavi, s one strane avanja i primanja.
P: U ljubavi mora postojati dvojnost - onaj koji ljubi i onaj tko je ljubljen.
M: U ljubavi ne postoji ni jedno, a kamoli dvoje! Ljubav je odbijanje razdvajanja i stvaranja razlika. Da bi
mogao razmišljati o ujeinjenju, najprije moraš stvoriti vojnost. Ka istinski voliš, ne kažeš «volim te».
Ondje gdje se spominje ljubav mora postojati dvojnost.
P: Što me uvijek iznova ovoi u Iniju? To nije ni znatno jeftiniji život u usporebi s onim ko kude ni
šarolikost boja iIi raznolikost ojmova. Mora postojati nešto važnije.
M: Postoji također uhovni aspekt. U Iniji nije toliko naglašena pojela između vanjskog i unutarnjeg
svijeta. Ovje je lakše izraziti unutarnje u vanjskom, onosno uklopiti se u ruštvo. ruštvo ne vrši tako
snažan pritisak na pojeinca.

P: Da, na Zapadu prevladavaju pasivnost (tamas) i aktivnost (rađas). U Indiji ima više sklaa i ravnoteže
(sattva).
M: Ne možeš li naidi ta svojstva (guna)? Zašto birati uravnoteženost? Bui to što jesi gje go a jesi i ne
zamaraj se svojstvima.
P: Nemam dovoljno snage za to.
M: To samo oaje kako si u Iniji naučio veoma malo. Ono što istinski posjeuješ, ne možeš izgubiti. Ka bi
bio dobro utemeljen u sebstvu, promjena mjesta ne bi mogla utjecati na tebe.
P: U Iniji je lakše voiti uhovan život. Na Zapau to nije tako. Pojeinac se mora u aleko vedoj mjeri
prilagođavati okolini.
M: Zašto ne stvoriš vlastito okruženje? Svijet ima samo toliko modi na tobom koliko mu to opustiš.
Pobuni se. Uzdigni se iznad dvojnosti, ne stvaraj razlike između Istoka i Zapaa.
P: Što pojeinac može učiniti ka se nađe u veoma neuhovnoj okolini?
M: Nemoj činiti ništa. Bui to što jesi. rži se po strani. Gleaj u smjeru onoga što se nalazi onkraj
pojavnog.
P: To bi moglo ovesti o svađa u kudi. Roitelji rijetko pokazuju razumijevanje.
M: Ka poznaješ svoj stvarni bitak, nemaš nikakvih problema. Možeš ugađati roiteljima, a i ne moraš,
možeš se oženiti, a i ne moraš, možeš zaraiti mnogo novaca, a i ne moraš. Taa ti je svejeno što raiš.
Samo jeluj u sklau s okolnostima, bui u oiru s činjenicama, s onim što je u svakoj situaciji stvarno.
P: Nije Ii to veoma uzvišeno stanje?
M: Oh, ne, to je prirono stanje. Nazivaš ga uzvišenim zato što ga se plašiš. Najprije se osloboi straha.
Shvati a ne postoji ništa čega bi se morao plašiti. Neustrašivost prestavlja vrata koja voe u vrhovnu
stvarnost.
P: Mogao bih se beskrajno truiti, ali nikaa nedu postati neustrašiv.
M: Neustrašivost olazi sama o sebe ka shvatiš a nema ničega čega bi se morao plašiti. Ka prolaziš
ulicom prepunom
pogleom, ljui,
ali se ne jenostavno
zaustavliaš. ih zaobilaziš.
Zaustavljanje Neke deš
bi stvorilo o njih moža
prometni i vijeti,
čep. Moraš neke deš
se kretati! Nesamo okrznuti
obaziri se na
imena i likove. Ne veži se za njih. Vezanost je ropstvo.
P: Što a učinim ako me netko uari po obrazu?
M: Reagirat deš u sklau sa svojim karakterom, urođenim ili stečenim.
P: Je li to neizbježno? Jesmo li i ja i svijet osuđeni ostati takvi kakvi jesmo?
M: Ka raguljar želi preoblikovati neki ukras mora ga najprije rastaliti u bezoblično zlato. Slično tome,
pojeinac se mora vratiti u svoje prirono stanje prije negoli se pojave novo ime i lik. Smrt je nužna za
obnovu.
P: Neprestano naglašavaš potrebu a se uzignemo izna uma, a stojimo po strani, a boravimo u

samodi. Veoma rijetko upotrebljavaš riječi «ispravno» i «pogrešno». Zašto?
M: Ispravno je biti ono što jesi, a neispravno je to ne biti. Sve je rugo uvjetovano. Ti nastojiš razvojiti
ispravno o pogrešnog zato što ti je potreban temelj na osnov u kojeg deš jelovati. Stalno se nečime baviš.
Ali, jelovanje koje motivira osoba, koje se temelji na nekoj ljestvici vrijenosti i čija je svrha oređeni
učinak gore je o nejelovanja, zato što su njegovi ploovi uvi jek gorki.
P: Jesu li ljubav i svjesnost jedno te isto?
M: Naravno, svjesnost je kretanje, a ljubav bitak. Svjesnost je ljubav na jelu. Um sam po sebi može
ostvariti bezbroj mogudnosti, ali sve dok one nisu motivirane ljubavlju, nemaju nikakve vrijednosti. Ljubav
prethodi stvaranju. Kad nje ne bi bilo, vladao bi kaos.
P: U kakvom su odnosu djelovanje i svjesnost?
M: Tako si neizlječivo sklon objašnjenjima. Sve ok postoji kre tanje, nemir i teškode, ne možeš govoriti o
jelovanju. Kaos je jelovanje čija je svrha samo jelovanje. Istinsko jelovanje ne pomiče samo s mjesta
na mjesto, ved preobražava. Promjena mjesta jest premještanje, promjena srca jest jelovanje. Samo
upamti jednu stvar: sve što se može percipirati nije stvarno. Aktivnost nije jelovanje. jelovanje je
skriveno, neznano, nespoznatljivo. Može se spoznati jeino njegov plo.
P: Nije li Bog taj koji sve čini?
M: Zašto uvoiš vanjskog činitelja? Svijet se obnavlja iz sa mog sebe. To je beskonačan proces u kojem
prolazno stvara prolazno. Tvoj ego potiče te na razmišljanje a mora postojati neki činitelj. Stvaraš Boga
prema vlastitoj slici, koliko god nesretna bila. Kroz film svojega uma projiciraš svijet, a također i Boga, kako
bi svom svijetu objasnio uzrok i smisao. Sve je to zamišljanje. Istupi iz toga.
P: Nije lako oživjeti svijet isključivo kao mentalnu projekciju! Njegova opipljiva stvarnost čini se veoma
uvjerljivom.
M: To je tajna zamišljanja. Ono što zamišljaš oima se veoma stvarnim. Možeš biti u celibatu ili oženjen,
možeš biti reovnik ili obiteljski čovjek, ali to nije važno. Važno je samo jesi li rob svojih zamišljanja ili nisi.
Kakvu go oluku onio, kakvim se go poslom bavio, sve de se to neizbježno zasnivati na zamišljaniima,
na pretpostavkama koje se razmedu kao a su činjenice.
P: Sjeim ovje pre tobom. Što je o toga zamišljanje?
M: Sve. Čak su i prostor i vrijeme samo zamišljanje.
P: Znači li to a ja ne postojim?
M: Ni ja ne postojim. Sve je postojanje nestvarno.
P: Je li i bitak nestvaran?
M: Čisti bitak, koji ispunjava sve i koji se nalazi onkraj svega, nije postojanje koje je ograničeno. Sva su
ograničenja privina, samo je neograničeno stvarno.
P: Ka me pogleaš, što viiš?
M: Vidim kako zamišljaš a postojiš.
P: Postoje mnogi poput mene, a ipak je svatko o nas različit.
M: Sveukupnost svih projekcija naziva se velikom iluzijom (mahamaja).
P: A što viiš ka pogleaš sebe?
M: Ovisi na koji način gleam. Gleam li umom, viim bezbroj l judi. Gledam li iznad uma, vidim samo
svjeoka. S one strane svjeoka nalazi se beskonačna silina praznine i tišine.
P: Kako se ponašati prema ljuima?
M: Zašto i čemu planirati? Takva pitanja oaju strah. Međuljuski je onos nešto živo. Bui u miru sa
svojim unutarnjim sebstvom i bit deš u miru sa svima.
Shvati a nisi gospoar na onime što ti se ogađa i a ne možeš upravljati buudnošdu, osim u čisto
tehničkim stvarima. Ljuski onosi ne mogu se planirati, previše su bogati i razno liki. Samo budi pun
razumijevanja i suosjedanja i ne traži ništa za sebe.
P: U svakom slučaju, nisam gospoar na onim što se zbiva, ved prije rob.
M: Ne bui ni gospoar ni rob. rži se po strani.
P: Znači li to a trebam izbjegavati jelovanje?

M: Ne možeš ga izbjedi. Ono se ogađa kao i sve rugo.
P: Svoje djelovanje, svakako, mogu imati pod nadzorom.
M: Probaj! Uskoro deš shvatiti a raiš samo ono što moraš.
P: Ja mogu djelovati u skladu s vlastitom voljom.
M: Ti otkrivaš što je bila tvoja volja tek nakon obavljenog djela.
P: Sjedam se svojih želja, izbora koje sam napravio, oluka koje sam onio i jelovanja koje sam u sklau s
time poduzimao.
M: akle, olučuje tvoje sjedanje, a ne ti.
P: Kako se ja uklapam u to?
M: Ti jelovanje činiš mogudim usmjeravajudi na njega svoju pažnju.
P: Zar ne postoji slobona volja? Nisam li ja sloboan željeti?
M: O, ne, ti si prisiljen željeti. U hinuizmu uopde ne postoji pojam slobone volje, tako a ne postoji ni
riječ za nju. Volja je obveza, vezivanje, ropstvo.
P: Mogu barem izabrati svoja ograničenja.
M: Najprije moraš postati sloboan. a bi mogao biti sloboan u svijetu, moraš biti sloboan o svijeta.
Inače, tvoja prošlost i tvoja buudnost olučuju umjesto tebe. Zarobljen si između onoga što se ogoilo i
onoga što se mora ogoiti. Možeš to nazvati subinom ili karmom, ali ni u kom slučaju sloboom.
Najprije se vrati u svoj istinski bitak i tada djeluj iz srca ljubavi.
P: Što pojavnom aje pečat nepojavnog?
M: Nema takovog pečata. Onog trena ka počneš tražiti pečat nepojavnog, pojavnost nestaje. Pokušavaš li
nepojavno razumjeti umom, istog časa nailaziš um, kao ka potpirujudi vatru rvenim štapom zapališ i
sam štap. Iskoristi um za istraživanje pojavnog. Bui poput pilida koji kljuca ljusku jajeta. Razmišljanje o
životu izvan ljuske ne bi mu bilo o velike koristi, ali kljucanje ovojnice iznutra dovodi do njezina probijanja
i oslobađa ga. Slično tome, slomi um iznutra, istražujudi i razotkrivajudi njegova proturječja i besmislice.
P: Oakle čežnja za probijanjem ljuske?
M: Iz nepojavnog.
Smrt Uma rađanje je Mudrosti
Poklonik: Ne bi li pojedinac, prije negoli spozna vlastitu prirodu, neko vrijeme trebao biti osoba? Nema li i
ego svoju vrijednost?
Maharaj: Od osobe nema velike koristi. Duboko je upetljana u svoje poslove i potpuno nesvjesna svojeg
istinskog bitka. Sve ok se u njoj ne počne ovijati svjeočenje svjesnosti i ok ne postane objekt a ne više
subjekt promatranja, prosvjetljenje nije mogude. Svjeok je taj koji samoostvarenje čini požel jnim i
ostvarivim.
P: U životu svake osobe olazi trenutak ka se pretvara u svjeoka.
M: Oh, ne. Osoba ne može sama o sebe postati svjeok. To je kao a očekuješ a de se vremenom svijeda
sama od sebe zapaliti. Osoba može vječno ostati u mraku neznanj a ne dotakne li je nikad plamen
svjesnosti.
P: Tko treba upaliti svijedu?
M: Guru, njegove riječi ili njegova prisutnost. U Iniji se to veoma često čini s pomodu mantre. Ka se
svijeda jenom upali, plamen je neizbježno mora progutati.
P: Zašto je mantra tako djelotvorna?
M: Neprestano ponavljanje mantre nešto je što osoba ne čini rai sebe. Ona nema o toga nikakve koristi,
kao što sagorijevanje svijede ne može povedati svijedu.
P: Može li osoba postati svjesna sebe sama o sebe?
M: Da, ponekad se i to ogađa kao posljeica velike patnje. Ali guru te želi sačuvati o beskonačne muke.
Njegova je milost tolika a je ne možeš ni zamisliti. Čak i ako ne možeš nadi nekog vanjskog gurua, uvijek
postoji unutarnji guru (saguru), koji te usmjerava i pomaže ti iznutra. Riječi «vanjsko» i «unutarnje» imaju
smisla samo u odnosu na tijelo. U stvarnosti, sve je jedno. Vanjsko je samo projekcija unutarnjeg i stoga se
čini kao a svjesnost olazi iz viših imenzija koje su izvan tebe.
P: U čemu je razlika između razoblja u kojem iskra još nije upaljena i razoblja u kojem se to ogoilo?
M: Prije negoli se iskra upali, nema svjeoka koji bi mogao percipirati tu razliku. Osoba može biti svjesna,
ali nije svjesna svoje svjesnosti. U potpunosti je poistovjedena s onime što misli, osjeda i oživljava kao
svoje iskustvo. Neznanje u kojem živi njezina je vlastita tvorevina. Međutim, kaa se to neznanje ovee u
pitanje, ono nestaje. Želju za preispitivanjem usađuje u nas guru. rugim riječima, razlika između oso be i
svjedoka ista je kao izmedu neznanja i znanja o sebstvu. Svijet koji se vidi u svjesnosti ima prirodu
svjesnosti, ako postoji sklad (sattva). Ali ako se pojavljuju aktivnost (rađas) i pasivnost (tamas), one ga
zatamnjuju i iskrivljuju pa ti laž sagleavaš kao stvarnost.
P: Što osoba može učiniti kako bi se pripremila za olazak gurua?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Smrt Uma rađanje je Murosti 297
M: Ved i sama želja a postane spremna za njegov olazak znači a je guru ošao i a je plamen upaljen.
Plamen može zapaliti pojeinačna riječ ili jena jeina stranica knjige. Guruova milost djeluje na
tajanstvene načine.
P: Ali zar ne postoji priprema? Toliko smo mnogo čuli o sahani.
M: Ne čini to osoba sahanu. Ona je uvije k nemirna i opire se do samog kraja. Svjedok radi na osobi, na
sveukupnosti njezinih obmana u prošlosti, saašnjosti i buudnosti.
P: Kako možemo
proturječja, znati aznati
kako možemo je toašto
nijegovoriš istina?
proizvo Iako s vezamišljanja,
ploonosnog to jest cjelovito i oslobođeno
pothranjivanog unutarnjih
i obogadivanog
neprestanim ponavljanjima?
M: okaz istinitosti mojih riječi leži u njihovu utjecaju na one koji ih slušaju.
P: Riječi mogu imati veoma snažan utjecaj. Slušajudi i ponavljajudi riječi, pojeinac može iskusiti različite
vrste transeva. Tvoje riječi mogu izazvati različita iskustva ko tvojih slušaoca, ali ja to ne mogu smatrati
dokazom.
M: Njihov učinak ne mora nužno biti iskustvo. To može biti promjena u karakteru, u motivaciji, u onosu
prema ljuima ili prema samome sebi. Transevi i vizije potaknuti riječima ili drogama odnosno bilo kakvim
osjetilnim ili mentalnim srestvom samo su prolazna iskustva i na temelju njih ništa se ne može zaključiti.
Istina koja je ovje izrečena nepromjenjiva je i vječna, a njezin je okaz u slušatelju, u ubokim i trajnim
promjenama u cjelokupnom njegovom postojanju. To nije nešto u što bi se moglo sumnjati, osim ako ne
posumnjaš i u vlastito postojanje, što je pak nezamislivo. Postane li moje iskustvo također i tvoje, kakav bi
bolji okaz mogao poželjeti?
P: Onaj tko oživljava iskustvo dokaz je tog iskustva.
M: Točno, ali on ne treba okaz. «Ja jesam i znam a jesam .» Ne možeš tražiti ruge okaze.
P: Postoji li istinsko znanje o pojavama?

M: U relativnom smislu postoji, a u apsolutnom ne postoje čak ni pojave. Spoznati a ništa ne postoji
istinsko je znanje.
P: Što je veza između relativnog i apsolutnog?
M: oni su potpuno istovjetni.
P: S koje točke gleišta?
M: Nakon izgovorenih riječi nastaje tišina. Tamo gje završava relativno počinje apsolutno. Razlikuje Ii se
tišina ko ja je postojala prije riječi o one koja nastaje nakon njih? Tišina je jena i ka nje ne bi bilo, riječi
se ne bi mogle čuti. Ona je uvijek prisutna, u pozaini riječi. Preusmjeriš li svoju pozornost s riječi na tišinu,
čut deš njezin zvuk. Um žui za iskustvima, a sjedanje na njih smatra znanjem. Murac je izna svakog
iskustva i njegovo je sjedanje oslobođeno prošlosti. On se ne onosi ni prema čemu pojeinačnom. Ali um
žui za formulacijama i efinicijama i uvijek je spreman ugurati stvarnost u verbaln i kalup. On želi o svemu
imati ieju jer bez ieja ne postoji. Stvarnost u svojoj biti samuje, ali um je ne želi pustiti na miru. Umjesto
toga, bavi se nestvarnim. A to je i jeino što on može činiti: otkrivati ne stvarno kao nestvarno.
P: A sagledati stvarno kao stvarno?
M: Ne postoji viđenje stvarnog. Tko je taj koji bi trebao vijeti i što bi on to trebao vijeti? Ti možeš samo
biti stvaran, a to u svakom slučaju jesi. Problem je samo mentalne priroe. Obaci lažne ieje, to je sve.
Nema potrebe za istinitim idejama. Takvih ideja nema.
P: Zašto nas ona potiču a tražimo stvarnost?

M: Um mora imati neku svrhu. Poticati ga da se oslobodi nestvarnog znači obedati mu nešto zauzvrat.
Uistinu, nema potrebe za svrhom. Osloboiti se lažnog obro je samo po sebi i ne iziskuje nikakvu drugu
nagrau, baš kao što je i čistoda sama po sebi nagraa.
P: Nije li nagrada spoznaja sebstva?
M: Nagrada spoznaje pravog sebstva jest oslobođenje o lažnog sebstva. Onoga koji spoznaje ne možeš
spoznati jer ti jesi taj koj i spoznaje. Činjenica spoznavanja okazuje postojanje onoga koji spoznaje. Ne
treba ti rugi okaz. Spoznavatelj znanja nije spoznatljiv. Kao što se svjetlost spoznaje samo u bojama,
tako se i spoznavatelj spoznaje u znanju.

P: Je li spoznavatelj samo zaključak?
M: Ti poznaješ svoje tijelo , um i osjedaje. Jesi li ti samo zaključak?
P: Zaključak sam za ruge, ali ne i za sebe.
M: Tako je i sa mnom. Ja sam zaključak za tebe, ali ne i za sebe. Sebe poznajem kao sebstvo time što jesam
sebstvo. Kao što ti poznaješ sebe kao čovjeka time što jesi čovjek. Ne moraš se neprestano prisjedati a si
čovjek. Svoju čovječnost moraš braniti jeino ka je oveena u pitanje. Slično tome, ja znam a sam sve i
zato ne trebam neprestano ponavljati: «Ja sam sve, ja sam sve.» Počinjem se buniti jeino ka me
smatraju pojedincem, osobom. Kao što si ti cijelo vrijeme čovjek, tako sam i ja, cijelo vrijeme, to što jesam.
Ono što nepromjenjivo jesi, to bez svake sumnje jesi.
P: Ka te pitam kako znaš a si murac, ogovaraš mi: «Nemam nikakvih želja, nije li to dokaz?»
M: I ka bih imao mnogo želja, ipak bih bio to što jesam.
P: Ka bih ja imao mnogo želja i ka bi ti imao mnogo želja, u čemu bi bila razlika između nas?
M: Ti se poistovjeduješ sa svojim željama i postaješ njihov rob. Za mene su želje kao i sve rugo, samo
oblaci na mentalnom nebu jer ne osjedam nikakvu prisilu a jelujem kako bi ih ostvario.
P: Jesu li spoznavatelj i njegovo znanje odvojeni ili su oni jedno te isto?
M: Oni su i dvoje i jedno. Spoznavatelj je nepojavnost, znanje je pojavnost. Znanje je uvijek u pokretu,
mijenja se i nema ni vlastitog lika ni prebivališta. Spoznavatelj je nepromjenjiva potpora sveg znanja. Svako
od njih treba ono drugo, ali stvarnost se nalazi s one strane spoznavatelja i znanja. Muraca se nemože
spoznati, zato što ne postoji nitko koga bi bilo mogude spoznati. Kaa postoji osoba, možeš o njoj nešto i
redi, ali kaa nema poistovjedivanja s pojeinačnim sebstvom, što možeš redi? O muracu ništa ne možeš
tvriti jer de njegovo pitanje uvijek biti: «O kome govoriš? Ne postoji takva osoba.» Kao što se ništa ne
može redi o univerzumu jer on uključuje sve, tako se ništa ne može redi ni o muracu jer on jest sve, ali
nije ništa pojeinačno. a bi se objesila slika, potrebna je kuka. Ka kuke ne bi bilo, na što bi je objesio? a
bi našao mjesto za neku stvar, potreban je prostor, a a bi se oigrao neki ogađaj vrijeme. Ali ono što je
bezvrerneno i besprostorno suprotstavlja se svakoj manipulaciji. Iako omogudava percepciju svega što je st,
ono se samo ne a percipirati. Um ne može ništa znati o onome što je izna njega, ali ga spoznajemo
upravo onime što je izna njega. Murac ne poznaje ni život ni smrt. Postojanje i nepostojanje za njega su
jedno te isto.
P: Kad tvoje tijelo umre, ti i alje postojiš, zar ne?
M: Ništa ne umire. Tijelo je samo zamišljeno. Ono zapravo ne postoji.
P: Ali, još i prije nego što prođe ovo stoljede, bit deš mrtav za sve koji te poznaju. Tvoje de tijelo pokriti
cvijedem i spaliti, a pepeo koji ostane rasut de uokolo. To de biti naše iskustvo. A kakvo de biti tvoje?
M: Vrijeme de stati. To se zove velika smrt (mahamrtju), smrt vremena.
P: Znači li to a de univerzum i njegov saržaj također nestati?

M: Univerzum je tvoje osobno iskustvo. Kako bi se na njeg a moglo utjecati? Uzmimo a ržiš preavanje u
trajanju o va sata. Kamo je preavanje otišlo nakon završetka? Utonulo je u tišinu u kojoj su početak,
sredina i kraj predavanja zajedno prisutni. Vrijeme je prestalo, postojalo je, a sa ga više nema. Tiši na
nakon života proveenog u govorenju i tišina nakon života proveenog u šutnji ista je tišina. Besmrtnost je
oslobođenje o osjedaja «ja jesam» . Pa ipak, ona ne prestavlja uništenje. Upravo suprotno, to je stanje
koje je beskrajno stvarnije, svjesnije i sretnije nego što možeš i zamisliti. Jeino što više ne postoji svijest o
pojeinačnom sebstvu.
P: Zašto se velika smrt uma ogađa istovremeno s «malom smrdu» tijela?
M: To nije istina! Možeš umrijeti i stotinu puta, a a ne ođe o prekia mentalnih nemira. A možeš i
zaržati tijelo, a umrijeti samo u umu. Smrt uma rođenje je murosti.
P: Osoba odlazi i jedino svjedok ostaje.
M: Tko to ostaje a kaže «ja sam svjeok»? Ka nema osjedaja «ja jesam», gje je svjeok? U
bezvremenom stanju nema pojeinačnog sebstva u kojem bi mogao potražiti utočište.
Čovjek koji nosi zavežljaj po rukom u strahu a ga ne izgubi svjestan je jeino svog zavežljaje. Čovjek koji
njeguje osjedaj «ja jesam» svjestan je svog sebstva. Murac ne nosi ništa i zato se ne može redi da je bilo
čega svjestan. Pa ipak, nije ni nesvjestan. On je samo srce svjesnosti. Nazivamo ga ojenutim u prostor,
nagim (igambara), zato što je on izna pojavnog. Nema ni ime ni lik po kojem bismo ga mogli prepoznati,
pa ipak on jedini istinski jest.
P: Ne mogu to shvatiti.
M: Tko može? Um ima svoja ograničenja. ovoljno je ved što te on ovoi o samih granica znanja i
suočava s beskrajnošdu neznanog. Nakon toga na tebi je a uroniš u njega.
P: Što je sa svjeokom? Je li on stvaran ili nestvaran?
M: I jedno i drugo. On je zanji ostatak pričina i prvi oir stvarnog. Tvriti a si svjeok istovremeno je i
lažno i istinito. Lažno je zbog osjedaja «ja jesam», a istinito zbog svjeoka. Ispravnije je tvriti: «Postoji
svjeočenje.» U trenutku ka kažeš «ja jesam», javlja se cijeli univerzum, zajedno sa svojim stvoriteljem.
P:
bratImam još jeno
nestašan pitanje:nepristojan
i sebičan, možemo li iosobu i sebstvo
nemiran, zamisliti
a stariji kaointeligentan
je brat va brata, mlađeg i starijeg.
i suosjedajan, Mlađi jei
razuman
uviđavan, oslobođen svjesnosti o tijelu sa svim njezinim željama i strahovima. Stariji brat poznaje mlađeg,
ali mlađi ne poznaje starijeg. on misli a je jeinac, a postoji samo on.
Taa olazi guru i kaže mu: «Ti nisi sam. Potječeš iz veoma uglene obitelji. Imaš starijeg brata, koji je
izuzetan čovjek, muar i suosjedajan i koji te veoma voli. Prisjedaj ga se neprestano, misli na njega, nađi ga,
služi mu i postat deš jeno s njim.» Moje pitanje glasi: «Postojimo li uistinu dvoje, osoba i svjedok,
onosno lažno i pravo sebstvo, ili je to samo poreba?»
M: Osoba i svjedok istovremeno su i dvoje i jedno. Oni se po javljuju kao voje, ali pomnim istraživanjem
otkriva se da su jedno. Dvojnost traje samo dotle dok je ne dovedemo u pitanje. Trojstvo koje čine um
(vjakti), sebstvo (vjakta) i univerzalni uh (avjakta) spoznajemo pri pomnom razmatranju kao nešto jein -
stveno. To su samo različiti načini oživljavanja iskustva: ve zanost, nevezanost i transcendencija.
P: Tvoja pretpostavka a smo u stanju sna čini te nepristupačnim. Kakav ti go prigovor uputili, ti
jenostavno niječeš njegovu valjanost. S tobom se uopde ne može raspravljati!
M: Želja za raspravljanjem samo je želja. Želja za znanjem, za posjeovanjem modi, čak i želj a za
postojanjem samo su želje. Svi žele postojati, preživljavati, trajati, zato što nitko nije siguran u samog sebe.
Ali svi su besmrtni. Ti sebe činiš smrtnim razmišljajudi o sebi kao o tijelu.
P: Buudi a si postigao slobou, nedeš li bar malo ati i meni?
M: Zašto malo? Uzmi je cijelu. Uzmi je, ona je tu zato a je uzmeš. Ali ti se plašiš sloboe!
P: Svami Ramas morao se suočiti sa sličnim zahtjevom. Jenog ana skupila se oko njega nekolicina
poklonika i počela ga moliti a im poari oslobođenje. Ramas ih je najprije saslušao sa smiješkom, a ona
se iznenada uozbiljio i rekao im: «Možete je imati ovje i saa, apsolutnu i trajnu slobou. Tko je želi, neka
istupi.» Nitko se nije ni pomaknuo s mjesta, Ramdas je tri puta ponovio istu ponudu, ali nitko je nije
prihvatio. Nakon toga je rekao: «Ponua se povlači»
M: Vezanost uništava hrabrost. arovatelj je uvijek spreman ati, ali primatelja nema. Sloboa znači
otpuštanje. Ljui se ne obaziru na činjenicu a trebaju sve otpustiti. Oni ne znaju da je otpuštanje
konačnog cijena za postizanje beskonačnog kao što je smrt cijena za postizanje besmrtnosti . Duhovna
zrelost leži u spremnosti a se sve otpusti. Oricanje je prvi korak. Ali istinsko oricanje sastoji se o
razumijevanja a nema ničega čega bi se trebalo oredi, buudi a ništa nije naše. Nalik je to ubokom
spavanju. Ka zaspiš ne obacuješ krevet, ved samo zaboravljaš a on postoji.
Istina je Ovdje i Sada
Poklonik: Moje pitanje glasi: što može okazati istinu? Sljedbenici svih religija, metafizičkih ili političkih,
filozofskih ili etičkih, uvjereni su u svoju istinu kao i u to a je sve rugo lažno, a svoje nepokolebljivo
uvjerenje smatraju jedinim dokazom te istine. «Ja sam uvjeren u to, znači a to mora biti istina», govore
oni. Čini mi se a ni filozofija ni religija, ni oktrina ni ieologija, koliko go a su cjelovite, oslobođene
unutarnjih proturječja i emotivnih privlačnosti, ne mogu same po sebi biti okaz istine koju zastupaju.
Različita učenja nalikuju ojedi koja se mijenja s vrem enom i okolnostima, u skladu s modnim trendovima.
Može li postojati religija ili filozofija koja bi bila istinita i koja se ne bi zasnivala na nečijem uvjerenju ili
svetim tekstovima jer i oni također ovise o nečijoj vjeri u njih? Postoji li istina koja n e ovisi o uvjerenju,
koja nije subjektivna?
Maharaj: A što je sa znanošdu?
P: Znanost ima kružni tijek. Završava onje gje je i započela, onosno na osjetilima. Bavi se iskustvom, a
iskustvo je uvijek subjektivno. vije osobe nikako ne mogu oživjeti is to iskustvo, iako ga mogu izraziti
istim riječima.
M: a bi našao istinu, moraš tražiti onkraj uma.
P: Imao sam ved ovoljno transeva. Svaka ih roga može brzo i jeftino proizvesti. O toga se mnogo ne
razlikuju čak ni klasični samahiji, o kojih ovoe isanje ili mentalne vježbe. Postoji samahiji na bazi
kisika, samadhiji na bazi ugljikovog dioksia, kao i različite vrste samoizazvanih samahija koje uzrokuje
ponavljanje neke formule ili slijeda misli. Monotonija uspavljuje. Ne mogu prihvatiti da je samadhi, ma
kako veličanstven bio, okaz istine.
M: Samadhi je iznad iskustva. To je stanje bez svojstava.
P: Osustvo iskustva nastaje zbog nepažljivosti, ali čim se po zornost iznova usmjeri na njega, iskustvo se
ponovno javlja. Zatvaranje očiju ne okazuje a nema svjetlosti. Pripisivanje stvarnosti niječnim stanjima
nede nas ovesti aleko. Ved i samo nijekanje sarži potvru.
M: Na neki si način li pravu, ali ne uviđaš li a tražiš okaz istine, a a nisi objasnio što je ta istina koju imaš
na umu i kakav bi te okaz mogao zaovoljiti? Sve se može okazati po uvjetom a vjeruješ svom okazu.
Ali što de okazati a je tvoj okaz istinit? Mogao bih te lako ovesti o priznanja a sigurno znaš jeino
a postojiš i a si ti jeini okaz za sve što jest. Ali ja ne poistovjedujem puko postojanje sa stvarnošdu.
Postojanje je prolazno, uvijek se ogađa u prostoru i vremenu, a stvarnost je nepromjenjiva i
sveprožimajuda.
P: Ja zaista ne znam što je istina i kako se može okazati. Ali nemoj me vradati na moj e izvore jer ih
nemam. Ti si taj koji zna istinu, a ne ja.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Istina je Ovdje i Sada 302
M: Ali ti si taj koji obija svjeočanstvo kao okaz istine. Iskustva rugih ne čine ti se nimalo korisnima.
Obijaš sve zaključke iz istovjetnih tvrnji golemog broja nezavisnih svjeoka. akle, ti mi sam moraš redi
što je okaz koji de te zaovoljiti, onosno kako ti provjeravaš je Ji neki okaz pravomodan?
P: Najiskrenije, ne znam što neki okaz čini valjanim.
M: Čak ni vlastito iskustvo?
P: Ni vlastito iskustvo, ni vlastito postojanje. I jedno i drugo ovisi o mojoj svjesnosti.
M: A o čemu ovisi ona?
P: Ne znam. Ranije bih ti bio rekao a ona ovisi o mome tijelu, a saa uviđam a je tijelo o sporene
važnosti, a ono nije temeljna stvar i a se stoga ne može smatrati okazom posto janja.
M: rago mi je a si obacio ieju «ja sam tijelo» jer ona je glavni uzrok svih pogreški i svekolike patnje.
P: Obacio sam je intelektualno, ali osjedaj a sam pojeinačna osoba još uvijek je prisutan. Mogu redi «ja
jesam», ali ne mogu redi što sam. Znam a postojim, ali ne znam što to postoji. Na koji go način a se
izrazim, suočavam se s nepoznatim.
M: Sam je tvoj bitak stvaran.
P: Sasvim sigurno ne govorimo o istoj stvari. Ja nisam neko apstraktno bide, ved osoba koja je ograničena i
svjesna svojih ograničenja. Ja sam činjenica, ali veoma netjelesna činjenica. Ništa ne mogu sagraiti na
svom trenutačnom postojanju u liku oređene osobe.
M: Tvoje su riječi murije o tebe! Postojanje u liku oređene osobe prolazno je. Ali, jesi li ti jedino osoba?
Jesi li uopde osoba?
P: Kako a ti ogovorim na to? Moj osjedaj postojanja okazuje jeino a «ja jesam». On ne okazuje ništa
što je nezavisno o mene. Ja sam relativan, istovremeno stvorenje i stvoritelj rela tivnog. Apsolutni dokaz
apsolutne istine - što je to i gje se nalazi? Može li okaz stvarnosti biti samo osjedaj «ja jesam»?
M: Naravno a ne može. «Ja jesam» i «svijet jest» povezani su i međusobno uvjetovani . Nastali su zbog
sklonosti uma da projicira imena i likove.
P: Um projicira imena, likove, ieje i uvjerenja, ali ne i istinu. Ali, bit du iskren prema tebi, ved sam bio
spreman prihvatiti relativnost svega, uključujudi i istinu, i želio sam početi učiti kako se živi na
pretpostavkama. No, zatim sam sreo tebe i čuo kako govoriš o apsolutnom kao o nečemu što mi je na
ohvat ruke i što je krajnje poželjno. Riječi kao što su mir, blaženstvo, vječnost i besmrtnost uvijek privlače
moju pozornost jer mi zvuče kao ponua oslobođenja o boli i straha. Moji urođeni instinkti poput
traganja za zadovoljstvom i znatiželje bili su probuđeni te sam počeo istraživati kraljevstvo koje si mi otvo -
rio. Sve izglea veoma privlačno i stoga je prirono a se pitam: «Je li ostižno, je li stvarno?»
M: Ti si poput jeteta koje kaže: «okaži mi a je šeder sla dak. Jeino du ga u tom slučaju kušati.» okaz je
slatkode u jetetovim ustima, a ne u šederu. a bi se uvjerilo kako je slaak, mora ga kušati, nema rugog
načina. Naravno, ti započinješ pitanjima: «Je li to šeder? Je li slaak?» Prihvati moje jamstvo a je tako , sve
ok ga ne kušaš sam. Jeino de se taa raspršiti sve tvoje sumnje i ti deš stedi znanje iz prve ruke koje je
nepokolebljivo. Ne tražim o tebe a mi vjeruješ. Vjeruj mi samo ovoljno a započneš. Svaki korak
okazuje ili pobija sam sebe. Čini se a želiš okaz istine koji prethoi samoj istini. Ali što de okazati taj
okaz? Viiš, vratio si se korak unaza. a bi to prekinuo, moraš prestati s traženjem okaza i prihvatiti,
bar na trenutak, a je nešto istina. Uopde nije važno što je to. To može biti Bog, to mogu biti ja ili tvoje
sebstvo. U svakom slučaju, prihvadaš nešto nepoznato ili nekog nepoznatog kao istinu. A bueš li samo na
trenutak jelovao na temelju istine koju si prihvatio, veoma deš brzo biti oveen o sljeedeg koraka. To
je kao da se penješ na rvo u potpunom mraku. Svaku sljeedu granu možeš ohvatiti jeino ako se čvrsto
ržiš za prethonu. U znanosti to nazivamo eksperimentalnim pristupom. a bi okazao neku teoriju,
moraš provesti eksperiment u sklau s propisanim uputama koje su ostavili oni prije tebe. Lanac
eksperimenata koje pojedinac mora izvesti prilikom duhovnog traganja naziva se joga.
P: Postoji toliko mnogo različitih vrsta joge. Koju o njih izabrati?
M: Naravno, svaki de ti murac preporučiti put kojim je sam postigao oslobođenje jer ga najbolje poznaje.
Ali vedina njih veoma je liberalna te prilagođava svoje savjete potrebama uhovnih tragalaca. Svi putovi
voe o pročišdenja uma. Nečisti um nepropustan je za istinu. Čisti je um proziran. Kroz njega se istina
može lako i jasno vidjeti.
P: Žao mi je, ali čini mi se a ti nisam uspio objasniti u čemu je moj problem. Pitao sam te što je okaz
istine, a ti si mi ao metou kako a je postignem. Pretpostavimo a i prihvatim tu metou, a je vježbam

i ostvarim veoma čuesna i poželjna stanja. Kako du znati a su ta stanja istinita? Svaka religija počinje s
vjerom i obedava neku vrstu ekstaze. Je li ekstaza stvarna ili je proizvo vjere? Jer, ako je stanje koje du
postidi nečim izazvano, ne želim imati ništa s time. Navest du kao primjer kršdanstvo koje tvri: «Isus je
tvoj Spasitelj, vjeruj u to i bit deš spašen o grijeha» Ka nekog grješnog kršdanina upitam kako je mogude
a nije spašen o grijeha usprkos svojoj vjeri u Krista, on mi ogovara: «Moja vjera nije savršena»
Ponovno se nalazimo u začaranom krugu: bez savršene vjere nema oslobođenja, a bez oslobođenja nema
savršene vjere, pa prema tome ni oslobođenja. Namedu nam se uvjeti koje je nemogude ispuniti, a ona
nas optužuju a ih nismo ispunili.
M: Ti ne shvadaš a je tvoje saašnje buno stanje u stvari neznanje. Pitanje o okazu istine proizlazi iz
nepoznavanja stvarnosti. oiruješ se sa svojim osjetilnim i mentalnim stanjima u točki «ja jesam», koja se
nalazi u svijesti, ali sama se stvarnost ne može prenijeti,  odirnuti ili iskusiti. Za tebe je dvojnost
nesumnjivo istinita, a a to čak nisi ni primijetio, ok u meni raznolikost i mnogostrukost ne stvaraju
ovojenost. Ti zamišljaš stvarnost kao nešto ovojeno o imena i likova, a za mene su oni vječno
promjenjiva izražavanja stvarnosti i nisu ovojeni o nje. Ti tražiš okaz istine, a za mene je cjelokupno
postojanje okaz a ona postoji. Ti ovajaš postojanje o bitka i bitak o stvarnosti, a za mene je sve to
jedno. Koliko god u budnome stanju bio uvjeren u svoju istinu, ne možeš za nju tvriti a je stalna i
nepromjenjiva, za razliku o mene, koji to mogu redi za svoju. Pa ipak, ne viim nikakvu razliku između
nas, osim što ti zamišljaš, a ja to ne činim.
P: Najprije si mi onemogudio a postavljam pitanja o istini, a sa me optužuješ za zamišljanje. Ono što je za
tebe zamišljanje za mene je stvarnost.
M: Sve ok ne počneš istraživati ne optužujem te ni za što. Jeino te molim a se muro preispituješ .
Umjesto a tražiš okaz istine, koji ti je nepoznat, provjeri okaze koje imaš o onome u što vjeruješ. Ubrzo
deš ustanoviti a ništa nepobitno ne znaš, a vjeruješ prepričavanjima. a bi saznao istinu, moraš prodi
kroz vlastito iskustvo.
P: Ja sam samo običan smrtnik koji se plaši svih samahija i tran seva, neovisno o tome što im je uzrok -
alkoholno pide, cigarete, groznica, roga, isanje, pjevanje, njihanje, ples, vrtnja ukrug, molitva, seks, post,
mantra ili neka druga vrtoglava apstrakcija koja me može izbaciti iz bunog stanja i ati mi oređena
iskustva, neobična, buudi a mi nisu poznata. Ali ka uzrok koji je izazvao iskustvo prestane jelovati,
nestaje i njegov učinak. Iza svega ostaje samo sjedanje, koje nas u početku proganja, ali ubrzo počinje
blijedjeti.
No, obacimo sva srestva i njihove učinke, zato što su ograničeni srestvima. Postavit du pitanje iznova,
na malo rukčiji način: «Je li mogude pronadi istinu?»
M: Gje to ona prebiva pa a je oeš nadi? I kako deš znati a si je našao? Kakve kriterije imaš a bi je
provjerio? Vratio si se na svoje početno pitanje: «Što je okaz istine?» Zacijelo nešto nije u reu sa samim
pitanjem jer ga neprestano ponavljaš. Zašto se pitaš što okazuje istinu? Nije li to zato što je ne poznaješ iz
prve ruke te se stoga plašiš a bi mogao biti obmanut? Ti zamišljaš a je istina neka stvar koja nosi ime
«istina» i a posjeovati tu stvar znači biti u prenosti, po uvjetom a je stvarna . Iz toga proizlazi tvoj
strah a deš biti prevaren. Želio bi kupiti istinu, ali ne vjeruješ trgovcima. Plašiš se a deš kupiti
krivotvorinu ili imitaciju.

P: Ne plašim se a me rugi prevare, plašim se a ne prevarim samog sebe.
M: Ali ti ved varaš sebe nepoznavanjem svojih istinskih motiva. Tvriš a tražiš istinu, a u stvari tražiš samo
uobnost koja vječno traje. Međutim, ništa, nikakvo stanje uma, ne može trajati vječno. U vremenu i
prostoru uvijek postoje ograničenja jer su oni i sami ograničeni. U bezvremenosti, pak, riječ «zau vijek»
nema nikakvo značenje. Isto vrijei i za «okaz istine». U kraljevstvu nedvojnosti sve je cjelovito i samo
sebi dokaz, smisao i svrha. Onje gje je sve jeno, nije potrebna nikakva oatna potpora. Ti zamišljaš a
je okaz istine trajnost, onosno a je ono što uže traje na neki način istinitije. Za tebe je vrijeme mjerilo
istine. A buudi a se vrijeme nalazi u umu, on je proglašen sucem i traži okaz unutar sebe. No, ta je
zaada istovremeno i nemoguda i beznana!
P: Ka bi ti rekao: «Ništa nije istinito, sve je relativno», omah bih se složio s tobom. Ali ti smatraš a
postoji istina, stvarnost, savršeno znanje, i zbog toga te pita m: «Što je to i kako se može spoznati?» Želio
bih znati nešto što bi me moglo navesti a kažem: «Da, Maharaj ima pravo.»
M: l alje se čvrsto ržiš svoje potrebe za okazom, svjeočanstvom i autoritetom. Još uvijek zamišljaš a
se na istinu treba pokazati i redi: «Pogleaj, ovje je istinal» No, nije tako. Istina nije ni posljeica napora ni
kraj puta. Ona je ovje i saa, u samoj čežnji i traganju za njom. Bliža je o uma i tijela, bliža o osjedaja
«ja jesam». Ti je ne viiš jer tražiš prealeko o sebe, izvan svog najskrovitije g bitka. Istinu si pretvorio u
objekt
misli.
pa uporno zahtijevaš svoje mjeroavne okaze i provjere koje se mogu primijeniti samo na pojave i
P: Iz tvojih riječi mogu okučiti samo a je istina iznad mene i da nisam podoban govoriti o njoj.
M: Ne samo a si pooban govoriti o istini, nego ti i jesi istina. Griješiš jeino u tome što lažno smatraš
istinitim.
P: Čini se kao a mi govoriš: «Ne traži okaze istine. Posveti se samo onome što je neistinito.»
M: Otkrivanje istine prepoznavanje je lažnog. Možeš znati samo ono što nije. Ono što jest - možeš samo
biti. Znanje je povezano s onim što znamo. Na neki način ono je panan neznanju. Onje gje nema
neznanja, nema ni potrebe za znanjem! Sami po sebi, ni neznanje ni znanje ne posjeduju bitak. To su samo
stanja uma, a um nije ništa rugo o pojavljivanje kretanja u svjesnosti koja je u svojoj srži nepromjenjiva.
P: Nalazi li se istina unutar poručja uma ili izna njega?
M: Ni u njemu ni izna njega, a opet i u njemu i izna njega. To se ne može izraziti riječima.
P: Cijelo vrijeme slušam a je istina neizreciva (anirvadanija). To me ne čini nimalo pametnijim.
M: Točno je a se iza te riječi često skriva puko neznanje. Um može baratati pojmovima koje je sam
smislio, ali ne može naidi sam sebe. Ono što nije ni osjetilno ni mentalno, a bez čega ipak ni osjetilno ni
mentalno ne mogu postojati, ne može biti saržano u umu. Shvati a um ima svoja ograničenja. Da bi se
uzdignuo iznad njega, moraš pristati na tišinu.
P: Možemo li redi a je jelovanje okaz istine? Ona se ne može verbalizirati, ali se može pokazati na jelu.
M: Istina nije ni djelovanje ni nedjelovanje, ona nadilazi oboje.
P: Može li čovjek ikaa redi: «a, to je istina», ili je ograničen samo na nijekanje lažnog? rugim riječima,
je li istina puko nijekanje? olazi li trenutak ka ona postaje potvrđivanje?
M: Istina se ne može opisati, ali se može iskusiti.
P: Iskustvo je subjektivno, ne može se ijeliti s rugima. Tvoje iskustvo nede mi biti o koristi.
M: Istina se može iskusiti, ali ona nije puko iskustvo. Ja je znam i mogu ti je prenijeti, ali samo ako si
otvoren za nju. Biti otvoren znači ne željeti ništa rugo.
P: Prepun sam želja i strahova. Znači li to a nisam po doban za istinu?

M: Istina nije nagraa za obro ponašanje ili položeni ispit. Ne može se isposlovati. Ona je prvobitna,
urođena, praavni izvor svega što jest. Pooban si za nju, zato što jesi. Ne trebaš zaslužiti istinu, ona je
tvoja. Samo prestani bježati o nje, juredi za njom. Bui miran, bui tih.
P: Ako želiš a ovo tijelo bue spokojno, a um miran, kaži mi. kako se to postiže!? ok sam svjestan sebe,
promatram svoje tijelo i um kako se pokredu na temelju uzroka koji su izvan mog nazora. Naslijeđ e i
okolina u potpunosti vlaaju naa mnom. Modni osjedaj «ja jesam», stvoritelj univerzuma, privremeno se
može izbrisati samo uzimanjem roga, a zauvijek samo uzimanjem otrova.
M: Ponovno se poistovjeduješ s tijelom.
P: Čak i ako obacim ovo tijelo o kostiju, mesa i krvi, kao nešto što nisam ja, još uvijek de ostati moje
suptilno tijelo koje tvore misli i osjedaji, sjedanja i zamišljanja. A ako i njega obacim kao nešto što nisam ja
i alje de ostati svjesnost koja je također jena vrsta tijela.
M: Potpuno si u pravu, ali ne trebaš se ovje zaustavljati. Ii alje, izna toga. Ti nisi ni svjesnost ni osjedaj
«ja jesam», koji se nalazi u njezinom sreištu. Tvoj stvarni bitak u cijelosti je nesvjestan sebe i potpuno je
oslobođen poistovjedivanja sa svime što postoji, bilo to grubo, suptilno ili transcenentalno.
P: Ja mogu zamisliti da se nalazim s one strane svega. Ali kakav dokaz imam za to? Da bih mogao biti,
moram biti netko.
M: To je samo nova zaobilaznica. a bi mogao bili, moraš biti nitko. Smatrati sebe nekim ili nečim samo je
pakao i smrt.
P: Čitao sam a su u revnom Egiptu po utjecajem roga ili magije uvoili ljue u neke tajne obree
tijekom kojih su napuštali svoja tijela. Tom prilikom mogli su stvarno iskusiti kako se nalaze izvan svoji h
trošnih fizičkih oblika i kako ih promatraju. Cilj je tih obrea bio uvjeriti ljue u stvarnost života poslije
smrti, stvoriti u njima uboku zabrinutost za vlastitu im konačnu subinu te ih tako učiniti korisnima za
ržavu i hram. No, poistovjedivanje s osobom koja posjeduje tijelo i dalje je ostalo.
M: Tijelo je sačinjeno o hrane, a um o misli. Sagleaj ih kakvi i jesu. Ka je nepoistovjedivanje prirono i
spontano, to, je oslobođenje. Ne trebaš znati što jesi, ovoljno je a znaš što nisi. Nikaa nedeš modi o
kraja spoznati to što jesi jer svaka spoznaja otkriva nove imenzije koje je potrebno svlaati. Ono što je
neznano nema granica.
P: Porazumijeva li to vječno neznanje?
M: To znači a neznanja nika nije ni bilo. Istina je otkrivanje, a ne otkriveno. A otkrivanje nema ni početka
ni kraja. Ispitaj granice, uzdigni se iznad njih, postavi pred sebe zadatak, koji se čini neizvedivim. To je pravi
put.
Raste se u Miru i Tišini
Poklonik: Inijska traicija tvri a je neophono imati gurua. Zašto je on neophodan? Majka je
neophona a bi ijete moglo obiti fizičko tijelo, ali ne može mu ati i ušu. Njezina je uloga ograničena.
A što je s gumom? Je li i njegova uloga ograničena? Ako je tako, na što je ograničena? Je li gu ru najčešde ili
čak u svakom slučaju neophoan?
Maharaj: Stvarni je guru unutarnja svjetlost koja spokojno i bezvremeno blista u srcu poklonika. Svi ostali
samo pokazuju put do nje.
P: Mene ne zanima unutarnji guru, ved jeino onaj koji mi može pokazati put. Neki ljui vjeruju  a im je
joga bez gurua nedostupna. Stalno su u potrazi za pravim guruom i mijenjaju jednog za drugim. Kakvu
vrijednost imaju takvi gumi?
M: To su privremeni gurui čija je uloga ograničena na neko oređeno vrijeme. Susredemo ih u svakom
razoblju života. Potrebni su nam za stjecanje svih vrsta znanja i vještina.
P: Majka obavlja svoju ulogu tijekom samo jenog života. Ta uloga počinje rođenjem jeteta i završava
njezinom smrdu. Ona ne traje vječno.
M: Slično tome, guru, čija je uloga ograničena vremenom, ne postoji vječno. On ispunjava svoju zaadu i
prepušta mjesto sljeedem guruu. To je sasvim prirono i ni u kom slučaju nije za osuu.
P: Trebam li za svaku vrstu znanja ili vještine zasebnog gu rua?
M: U takvim stvarima ne postoje nikakva pravila osim jenog: «Vanjski je guru prolazan, a unutarnji vječan
i nepromjenjiv» Vanjski guru uvijek izglea i jeluje na nove načine.
P: Kakav je onos između unutarnjeg i vanjskog gurua?
M: Vanjski prestavlja unutarnjeg, a unutarnji na neko vrijeme prihvada van jskog.
P: Koji se o njih mora truiti oko oslobođenja?
M: Truiti se, naravno, mora učenik! Vanjski guru aje upute, unutarnji snagu, a marljiva primjena ostaje
na učeniku. Bez učenikove volje, inteligencije i snage vanjski je guru bespomodan. Unutarnj i guru nudi
svoju pomod. Učenikova glupost i njegovo pogrešno jelovanje ovoe o kriza koje pomažu a se prisjeti
što mu je užnost. Muar je onaj učenik koji rai buđenja ne čeka bolan uarac.
P: Je li to prijetnja?
M: Nije prijetnja, ali jest upozorenje. Unutarnji guru nije se obvezao na nenasilje. On može biti prilično
grub, traži li to situacija, s namjerom a uništi otupjelu i izopačenu osobnost učenika. Baš kao i život i
radost, patnja i smrt alati su kojima se on koristi. Zakon nenasilja vrijedi jeino za one koji žive u vojnosti.
P: Moramo li se plašiti vlastitog sebstva?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Raste se u Miru i Tišini 308
M: Ne morate ga se plašiti, zato što sebstvo ima obre namjere, ali morate ga shvadati ozbiljno. Ono vas
poziva da obratite pozornost na njega i da mu se pokorite. Ako ga n e slušate, prestaje s uvjeravanjem i
prelazi na prisilu jer više ne može čekati i opustiti a bue osporavano. Teškoda nije u vanjskom ili
unutarnjem guruu. Guru je uvijek ostupan. No, nema zrelih učenika. Što učiniti ka osoba nije spremna?
P: Spremna u smislu sposobnosti ili voljnosti?
M: Oboje je potrebno. Na kraju se i jeno i rugo svoi na isto. U Iniji to zovemo sposobnošdu i
pripravnošdu (ahikari).
P: Može li vanjski guru ati inicijaciju (ikša)?
M: Guru može ati sve vrste inicijacija, ali inicijacija u stvarnost mora odi iznutra.
P: Tko daje krajnju inicijaciju?
M: Ona se ogađa sama o sebe.
P: Osjedam a se vrtimo ukrug. Naposljetku, poznajem samo jeno sebstvo, ovo saašnje, čije iskustvo
oživljavam. Unutarnje ili više sebstvo samo je ieja smišljena a objasni i potakne. Govorimo o njemu kao
da posjeduje zasebni bitak, a to nije tako.
M: I vanjsko i unutarnje sebstvo samo su zamišljeni. a bi se opsjenutost lažnim jastvom mogla izliječiti,
potrebna nam je opsjednutost nadjastvom, baš kao što nam je potreban nov trn a uklonimo onaj koji
nam se zabio u petu. Jenako tako, potreban nam je nov otrov a neutraliziramo jelovanje postojedeg.
Sve tvrnje moraju biti zanijekane, ali to je samo prvi korak. Sljeedi je korak prevlaavanj e i jednog i dru-
gog.
P: Mogu razumjeti da mi je vanjski guru potreban kako bi skrenuo moju pozornost na sebstvo i na
neogoivu potrebu a učinim nešto sa sobom. Razumijem i koliko je on bespomodan ka u meni treba
nastati bilo kakva duboka promjena. Ali, ti ovje uvoiš unutarnjeg gurua (saguru), bespočetnog, ne -
promjenjivog, onog koji je temelj bitka, trajno obedanje i sig uran cilj. Je li takav guru koncept ili stvarnost?
M: On je jeina stvarnost. Sve je rugo sjena što je sustav tijelo -um (deha-buddhi) oblikuje na licu
vremena. Naravno, čak je i ona povezana sa stvarnošdu, maa sama po sebi nije stvarna.
P: Ja sam jeina stvarnost koju poznajem. Saguru postoji okle go razmišljam o njemu. Što du obiti
prebacim li stvarnost na njega?
M: Tvoj gubitak ujedno je i tvoj dobitak. Ka sjenu sagleaš isključivo kao sjenu, prestaješ je slijeiti,
okredeš se oko sebe i otkrivaš sunce koje je cijelo vrijeme bilo ovje, iza tvojih leđa!
P: Poučava li nas i unutarnji guru?
M: On ti udjeljuje uvjerenje da si vječna, nepromjenjiva stvarnost-svijest-ljubav, u svim pojavama, kao i

onkraj svih njih.
P: Uvjerenje nije dovoljno. Mora postojati sigurnost.
M: Sasvim točno. Ali u tvom slučaju sigurnost poprima oblik hrabrosti. Strah u potpunosti nestaje. To
stanje neustrašivosti toliko je nepogrešivo novo pa ipak ga uboko osjedaš kao nešto vlastito što nije
mogude zanijekati. Ono je nalik ljubavi prema vlastitom jetetu. Tko bi mogao u nju posumnjati?
P: Čuli smo a je u uhovnom stremljenju mogude postidi napreak. Kakav vi napretka imaš na umu?
M: Znat deš što je uhovni napreak ka ga uspiješ naidi.
P: Što ovoi o napreovanja?
M: Tišina je glavni čimbenik napretka. Raste se u spokoju i tišini.
P: Um je veoma nemiran. Na koji ga način možemo umiriti?
M: Vjerom u učitelja. Kao primjer možemo uzeti moj slučaj. Meni je moj guru nareio a se ržim osjedaja
«ja jesam» i a ni na što rugo ne obradam pozornost. Ja sam ga samo poslušao. Nisam pohađao nikakav
poseban tečaj isanja, meitacije ili proučavanja svetih spisa. Što go mi se ogađalo, nisam na to obradao
pozornost i nastavljao sam se ržati osjedaja «ja jesam». To moža izglea suviše jenostavno, čak i
banalno. Jedini razlog zbog kojeg sam to činio bila je uputa mog gurua. Pa ipak je jelovalo! Poslušnost je
modno otapalo svih želja i strahova.
Posve se okreni o svega što zaokuplja tvoj um. ovrši sav posao koji ti je preostao, ali izbjegavaj nova
zauženja. Ostani prazan, ostupan i ne opiri se ničemu što olazi neočekivano.
Na kraju deš ostvariti stanje neprianjanja, radosne nevezanosti, neopisive unutarnje lakode i sloboe, koje
je unatoč tome čuesno stvarno.
P: Ka istinski uhovni tragalac vježba jogu, voi li ga njegov unutarnji guru, pomaže li mu, ili ga prepušta
njegovim osobnim izvorima i samo čeka kakav de biti isho?
M: Sve se ogađa samo o sebe. Ni tražitelj ni guru ne čine ništa. Sve se ogađa tako kako se ogađa.
Sramota ili slava pripisuju se ogađajima tek kasnije, nakon što se u osobi pojavi osjedaj a je ona ta koja
nešto čini.
P: Kako neobično! Sasvim je sigurno a činitelj mora postojati prije samoga čina.
M: To je nova zaobilaznica. Čin je činjenica, a činitelj je samo koncept. I sam tvoj jezik pokazuje a je čin
siguran, a činitelj upitan. Prebacivanje ogovornosti igra je svojstvena ljuima. Razmotrimo li beskonačnu
listu čimbenika potrebnih a se nešto ogoi, možemo jeino priznati a je sve ogovorno za sve, ma
kako neznatno bilo. Osjedaj osobe a je ona ta koja nešto čini mit je nastao na temelju iluzije o «meni» i
«mojem».
P: Kako li je ta iluzija modna!
M: Nema sumnje a je tako, zato što se zasniva na stvarnosti.
P: Što je u njoj stvarno?
M: Spoznaj to sam, otkrivajudi i obacujudi sve što je nestvarno.
P: Nisam dobro razumio kakva je uloga unutarnjeg sebstva u duhovnim naporima? Tko se treba truditi,
vanjsko ili unutarnje sebstvo?
M: Izmislio si riječi kao što su tru, unutarnje, vanjsko, sebstvo i slično pa ih nastojiš nametnuti stvarnosti.
Pojave se jednostavno ogađaju tako kako se ogađaju, ali mi ih želimo složiti u obrasce propisane
strukturom našeg jezika. Ta je navika to liko jaka a smo čak skloni zanijekati stvarnost onome što ne
možemo izraziti riječima. Ne želimo uvijeti a su riječi samo simboli povezani s konvencijama i navikom
da ponavljamo iskustva.
P: Kakvu vrijednost imaju duhovne knjige?
M: One pomažu a se uništi neznanje. Korisne su u početku, ali postaju smetnja na kraju. Moramo
prepoznati pravi trenutak kad ih treba odbaciti.
P: Kakva je veza između sebstva (atman) i univerzalnog sklada (sattva) ?
M: Ista kao između sunca i njegovih zraka. Skla i ljepota, razumijevanje i privlačnost - sve su to načini
izražavanja stvarnosti. To je stvarnost na jelu, utjecaj uha na materiju. Pasivnost (tamas) zatamnjuje,
aktivnost (rađas) iskrivljava, a uravnoteženost (sattva) unosi skla. Sazrijevanjem uravnoteženosti
okončavaju se sve želje i strahovi. Stvarni bitak neiskrivljeno se oražava u čistom umu. Materija je
iskupljena, a duh otkriven. To dvoje sada se sagledava kao jedno. Oni su uvijek i bili jedno, ali ih je
nesavršeni um viio kao voje. Čovjekova zaada jest usavršavanje uma jer se u njemu susredu materija i
duh.
P: Osjedam se poput čovjeka koji stoji pre vratima. Znam a su otvorena, ali čuvaju ih psi želje i straha.
Što a radim?
M: Slušaj učitelja i izazovi pse. Ponaša j se kao a ih onje nema. Iznova ti kaže m: pokoravanje je zlatno
pravilo. Njegovim poštivanjem postiže se sloboa. a bi pobjegao iz zatvora, po jedinac mora
bespogovorno slušati upute što su mu ih poslali oni koji rae na njegovu oslobađanju.
P: Ka se guru ove riječi otiču samo ušiju, nemaju veliku mod. Moramo imati vjeru a bismo im se
pokorili. Što stvara takvu vjeru?
M: Vjera dolazi u pravo vrijeme. Sve dolazi onda kad treba. Guru je uvijek spreman dijeliti, samo nema
nikoga tko želi uzeti.
P: a, Sri Ramana Maharshi često je govorio: «Ima mnogo gurua, ali gje su učenici?»
M: Ne brini, ka ođe pravo vrijeme, sve se ogađa samo o sebe. Svi de nadi istinu, izgubljena ne može
biti niti jedna pojedinačna uša (điva).
P: Veoma se plašim a intelektualno razumijevanje ne zamijenim za oslobođenje. O istini mogu govoriti, a

a je uopde ne poznajem. Isto tako, mogu je poznavati, a a ne kažem o njoj ni jenu jeinu riječ.
Jasno mi je a de ovi razgovori biti objavljeni. Kakav de biti njihov utjecaj na čitatelje?
M: U pažljivom i inteligentnom čitatelju oni de sazrijevati pa onijeti cvijet i plo. Riječi utemeljene na
istini, ako su u potpunosti oživljene, posjeuju vlastitu mod.
Znati da ne znaš Istinsko je Znanje
Maharaj: Postoji tijelo, a u njemu se pojavljuje promatrač. Izvan tijela nalazi se svijet koji promatramo.
Promatrač i njegovo promatranje, jednako kao i svijet koji promatramo, pojavljuju se i nestaju zajedno.
Iznad svega toga nalazi se beskrajna praznina. Ona je jedno u odnosu na sve.
Poklonik: To što govoriš izglea jenostavno, ali ne bi to svatko mogao redi. Jeino ti, i u tome si
jeinstven, govoriš o trojstvu i praznini izna njega. Ja viim samo svijet koji uključuje sve što postoji.
M: Čak i osjedaj «ja jesam»?
P: Čak i osjedaj «ja jesam». Osjedaj «ja jesam» postoji zato što postoji svijet.
M: A svijet postoji zato što postoji osjedaj «ja jesam».
P: Da, to vrijedi u oba smjera. Ne mogu razdvojiti to dvoje, niti se mogu uzdignuti iznad njih. Ne mogu
tvriti a nešto postoji sve ok to ne iskusim, kao što ne mogu tvriti ni a nešto ne postoji zato što to
nisam iskusio. Kakvo je tvoje iskustvo, buudi a te ono navoi a govoriš s takvom sigurnošdu?
M: Ja poznajem sebe takvog kakav jesam, bez vremena, bez prostora, bez uzorka. Čini se a ti ne poznaješ
sebe kao takvog, buudi a si zaokupljen rugim stvarima.
P: Zašto sam zaokupljen drugim stvarima?
M: Zato što si sebičan.
P: Što me čini sebičnim?
M: Strah o boli i želja za užitkom. Svršetak je boli ugoan, a svršetak užitka neugoan. To voje
beskonačno se izmjenjuje. Preispitaj taj začarani krug, sve ok se ne nađeš izvan njega.
P: Nije li mi potrebna pomod tvoje milosti?
M: Bezvremeno te prati milost tvog unutarnjeg sebstva. Ved i samo traženje milosti znak je da je tako. Ne
zamaraj se mojom milošdu, ved čini ono što ti je rečeno. Ozbiljnost se dokazuje djelovanjem, a ne
očekivanjem milosti.
P: U čemu to moram biti ozbiljan?
M: Marljivo istražuj sve što uđe u oseg tvoje pozornosti. Pritom de se polje tvoje svjesnosti širiti, a
ispitivanje produbljivati, sve ok ne postane spontano i neograničeno.
P: Ne proizlazi li iz toga a je oslobođenje posljeica prakticiranja? Prakticiranje jeluje unutar ograničenja

fizičkog postojanja. Kako bi ono moglo uroiti bezgraničnim?
M: Naravno, nema uobičajene veze između prakticiranja i murosti. Ali prakticiranje veoma snažno utječe
na zapreke koje vode do mudrosti.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Znati a ne znaš Istinsko je Znanje 313
P: O kakvim se zaprekama radi?
M: To su pogrešne ieje i želje koje ovoe o pogrešnog jelovanja te uzrokuju raspršenost uma i slabost
tijela. Otkrivanje i obacivanje lažnog uklanja ono što sprječava naolazak stvar nosti u um.
P: Ja razlikujem va stanja uma: «ja jesam» i «svijet jest». Ona nastaju i iščezavaju zajeno. Ljui obično
kažu: «Ja jesam, zato što svijet jest.» Čini se a ti govoriš upravo suprotno: «Svijet jest, zato što ja jesam»
Što je istina?
M: Nijedno od toga nije istina. To je dvoje jedno i predstavlja jedno te isto stanje u prostoru i vremenu.
Iznad njih nalazi se bezvremeno.
P: Kakva je veza između vremena i bezvremenog?
M: Bezvremeno poznaje vrijeme, ali vrijeme ne poznaje bezvremeno. Sva se svjesnost nalazi u vremenu i
nije svjesna bezvremenog. Pa ipak, bez vremeno čini svjesnost mogudom. Svjetlost sja u mraku. U
svjetlosti tama nije viljiva. Ili, možeš to izraziti i na rugi način: u beskonačnom oceanu svjetlosti
pojavljuje se mračan i ograničen oblak svjesnosti koji je zbog kontrasta mogude percipirati . To su samo
pokušaji a se riječima izrazi nešto što je veoma jenostavno, a ipak u potpunosti neizrecivo.
P: Riječi bi trebale služiti kao most za prijelaz u onostranost.

M: Riječi se onose na stanje uma, a ne na stvarnost. Rijeka, vije obale i most između njih - sve je to u
umu. Same riječi ne mogu te ovesti na rugu stranu uma. U tebi mora postojati beskonačna čežnja za
istinom i apsolutna vjera u učitelja. Vjeruj mi nema ni cilja koji bi trebalo ostvariti ni puta kojim bi do njega
trebalo idi. Ti si i put i cilj, nema ničega što trebaš ostidi osim samoga sebe. Trebaš samo razumjeti, a
razumijevanje je cvjetanje uma. rvo je vječno, no cvijet i plo olaze u različitim goišnjim obima.
Goišnja se oba mijenjaju, ali ne i rvo. rvo si ti. U prošlosti si onjegovao bezbrojn e grane i listove i
možeš ih onjegovati i u buudnosti, ali ti deš ostati. Ne moraš znati ni ono što je bilo ni ono što de biti, ved
ono što jest. Tvoje želje stvaraju univerzum. Spoznaj a je svijet tvoja kreacija i postani sloboan.
P: Kažeš a je svijet ijete ljubavi. Buudi a su mi poznate sve strahote kojima obiluje - ratovi,
koncentracioni logori, neljudsko iskorištavanje priroe i čovjeka - kako da ga spoznam kao svoju kreaciju?
Koliko go a sam ograničen, nisam mogao stvoriti tako okrutan svij et.
M: Nađi onoga kome se taj okrutni svijet ogađa i znat deš zašto ti izglea tako okrutan. Tvoja su pitanja
savršeno valjana, ali na njih ne možeš obiti ogovor sve ok ne saznaš čiji je svijet. a bi otkrio svrhu
nekog premeta, moraš se obratiti onome tko ga je napravio. Kažem t i, ti si stvorio svijet u kojem živiš i
jeino ga ti možeš promijeniti ili uništiti.
P: Kako možeš tvriti a sam ja stvorio svijet? Pa ja ga skoro uopde i ne poznajem.
M: Nema ničeg u svijetu što ne bi mogao spoznati, spoznaš li sebe. Ako sebe oživljavaš kao tijelo, svijet
možeš spoznati kao skup materijalnih stvari. Ka spoznaš sebe kao sreište svjesnosti, svijet se pojavljuje
kao ocean uma. A ka spoznaš kakav si u stvarnosti, spoznaješ ga kao svoje sebstvo.
P: Sve to veoma lijepo zvuči, ali nije ogovor na moje pitanje. Zašto na svijetu postoji tako mnogo patnje?
M: Bueš li se ržao po strani isključivo kao promatrač, nedeš patiti. oživljavat deš svijet kao prestavu, i
to kao veoma zabavnu predstavu:
P: Oh, ne! Ta teorija o igri (lila) uopde mi se ne sviđa. Patnja je previše žestoka i sveprisutna, Kakva bi to
izopačenost bila zabavljati se spektaklom patnje. Nuiš mi veoma okrutnog Boga!
M: Uzrok je patnje poistovjedivanje onoga koji percipira s onime što percipira. Iz toga se rađa želja, a iz
želje slijepo jelovanje koje ne voi računa o posljeicama. Okreni se oko sebe i vijet deš a patnju stvara
sam čovjek.
P: Ka bi čovjek stvarao samo vlastitu patnju, složio bih se s tobom. Ali, u svojoj gluposti, on uzro kuje
patnju rugima. Sanjač prolazi kroz vlastitu nodnu moru, u kojoj ne pati nitko rugi osim njega. Ali kakva to
vrsta sna uzrokuje katastrofu u životima rugih ljui?
M: Opisa ima mnogo i međusobno su proturječni. Stvarnost je jenostavna - sve je jedno, skla je vječni
zakon, nitko nije prisiljen patiti. Samo, ka to pokušavaš opisati i objasniti, riječi te ostavljaju na cjeilu.
P: Sjedam se kako mi je Ganhiji jenom rekao a sebstvo nije vezano zakonom nenasilja. Sebstvo može
svojim očitovanjima slobodno nametnuti patnju kako bi ih vratilo na pravi put.
M: U vojnosti moža jest tako, no u stvarnosti postoji samo izvor, zbog kojega, maa je sam po sebi
taman, sve blista. Iako ga se ne može percipirati, on uzrokuje percepciju. Iako ga se ne može osj etiti,
uzrokuje osjedaje. Iako ga se ne može zamisliti, uzrokuje misli. On sam jest nebitak, ali rađa bitak. On je
nepokretna pozaina svih kretanja. Ka si jenom tu nađeš, tvoj je om svugje.
P: Ako ja jesam to, zašto sam se roio?
M: Sjedanje na prethone neispunjene želje zarobljava energiju koja se očituje kao osoba . Kad se njezino
energetsko punjenje istroši, osoba umire. Neostvarene želje prenose se u sljeede rođenje.
Poistovjedivanje s tijelom uvijek iznova stvara želje kojima nika nema kraja, sve dok se taj mehanizam
ropstva jasno ne spozna. Spoznaja je ta koja oslobađa, zato što se želje ne mogu obaciti sve ok se jasno
ne uvide njihovi uzroci i posljedice. Ne tvrim a se ponovno rađa ista osoba. Ona umire, i to zauvijek, ali
ostaje njezino sjedanje, njezine želje i strahovi. Oni pribavljaju energiju za novu osobu. Stvarnost ne
sujeluje u tome, ali avanjem svoje svjetlosti čini to mogudim.
P: Moja se poteškoda sastoji u sljeede m: kao što viim, svako iskustvo posjeuje vlastitu stvarnost . Tu je,
oživljavamo ga. U trenutku ka posumnjamo u njega pa se upitamo kome se to ogađa, tko je promatrač
i tako alje, iskustvo nestaje. Sve što taa možemo istraživati jest sjedanje na njega. Čini mi se a ne mogu
istraživati trenutak u kojem živim - saa. Moja svjesnost pripaa prošlosti, a ne saašnjosti. Ka sam
svjestan, ne živim zapravo u saašnjosti, ved samo u prošlosti. Može li svjesnost stvarno postojati u
saašnjosti?
M: To što ti opisuješ uopde i nije svjesnost, ved samo razmišljanje o isk ustvu. Istinska svjesnost (samvid)
stanje je čistog svjeočenja u kojem nema ni najmanjeg pokušaja a se u vezi s ogađajem koji svjeočimo
učini bilo što. Tvoje misli i osjedaji, riječi i jela također mogu biti ijelovi ogađaja. Sve moraš promatra ti
nevezano, kao a te se to ne tiče, pri punoj svjetlosti jasne spoznaje i razumijevanja. Razumjet deš točno
što se ogađa zato što ono što se ogađa nimalo ne utječe na tebe. To može izgleati kao stav hlane
distanciranosti, ali zaista nije tako. Kada jesi takav, otkrivaš a voliš to što viiš, kakva go a mu je
priroda. Bezuvjetna ljubav kriterij je svjesnosti. Ako je nema, znači a si još uvijek pristran iz nekih osobnih
razloga.
P: Sve ok postoji bol i užitak moramo biti pristrani.
M: A sve dok je pojeinac svjestan, postojat de bol i užitak. S njima se ne možeš boriti na razini svjesnosti.
a bi se uzigao izna njih, moraš naidi i svjesnost, što je mogude jeino gleaš li na svjesnost kao na
nešto što se ogađa tebi, a ne u tebi, kao na nešto vanjsko, tuđe, nametnuto. Tek taa postaješ sloboan i
o svjesnosti, stvarno izvojen, bez ičega što bi ti bilo namet nuto izvana. A to je tvoje istinsko stanje.
Svjesnost je svrbež koji te tjera a se češeš. Naravno, ne možeš istupiti iz svjesnosti zato što se u njoj nalazi
i sama ideja istupanja. Ali naučiš li gleati na svoju svjesnost kao na vrstu groznice, osobne i privatne, u
kojoj si zatvoren poput pilida u ljusci jajeta, iz samog tog stava nastat de kriza koja de slomiti ljusku.
P: Buddha je rekao da je život patnja.
M: Zacijelo je mislio kako je sva svjesnost bolna, što je očito.
P: I a smrt nui oslobođenje?
M: Onaj tko misli a je rođen veoma se plaši smrti. S ruge strane, za onoga tko istinski poznaje sebe smrt
je raostan ogađaj.
P: U hinduističkoj traiciji tvri se a patnju onosi subina, a nju smo zaslužili. Pogleaj samo sve te
beskrajne katastrofe, prirone ili uzrokovane čovjekovim jelovanjem, poplave i zemljotrese, ratove i
revolucije. Možemo li se usuiti i pomisliti kako svi pate zbog vlastitih grijeha o kojima ništa ne znaju? Jesu
li milijuni ljui koji pate samo praveno kažnjeni krimi nalci?
M: Mora li pojedinac patiti samo zbog vlastitih grijeha? Jesmo li uistinu odvojeni? U ovom golemom
oceanu života svi patimo zbog grijehova rugih, ali i rugi pate zbog naših. Naravno, zakon je ravnoteže
nepogrješiv i na kraju su svi računi izravnati. Ali tijekom života veoma uboko utječemo jeni na ruge.
P: a, kao što pjesnik kaže: «Nitko nije otok.»
M: U pozadini svakog iskustva nalazi se sebstvo i njegovo zanimanje a oživi to iskustvo. Možeš to
nazvati željom ili ljubavIju, riječi nisu važne.
P: Mogu li ja uistinu željeti patnju? Mogu li namjerno zahtijevati bol? Nisam li u tom slučaju nalik čovjeku
koji je napravio trnovitu postelju u nai a de u njoj provesti mirnu nod, spavajudi čvrstim snom, a sa ga
proganjaju nodne more zbog kojih se prevrde i vrišti u snu? Sasvim sigurno, more ne stvara ljubav.
M: Sva je patnja uzrokovana sebičnim ovajanjem, uskogrunošdu i pohlepom. K ad se njezin uzrok uvidi i
zatim ukloni, ona nestaje.
P: Ja mogu ukloniti uzrok svoje patnje, ali rugi de i alje biti prepušteni svojoj.
M: a bi razumio patnju, moraš se uzidi izna boli i užitka. Tvoje želje i strahovi sprječavaju te a je
razumiješ i a na taj način pomogneš rugima. U stvari, rugih nema pa pomažudi sebi pomažeš svima.
Ako te iskreno ira patnja čovječanstva, moraš usavršiti jeini instrument pomodi koji posjeuješ: samog
sebe.
P: Ti i alje tvriš a sam ja stvoritelj, oržavatelj i uništavatelj ovoga svijeta, sveprisutan, sveznajudi i
svemodan. Ka razmišljam o tome što govoriš, moram se upitati: «Kako je mogude a u mom svijetu
postoji toliko mnogo zla?»
M: Ne postoji ni zlo ni patnja. Postoji samo vrhunska raost življenja. Pogleaj kako sve prianja uz život,
kako nam je rago naše postojanje.
P: Na filmskom platnu moga uma slike se mijenjaju jena za rugom, u beskonačnom nizu. U meni nema
ničeg trajnog.
M: Pogledaj malo bolje samoga sebe. Postoji platno koje se ne mijenja i svjetlost koja postojano sja. Jedino
se film između njih neprestano pokrede, uzrokujudi pojavljivanje slika. Taj film možemo nazvati subinom
(prarabdha).
P: Tko stvara sudbinu?
M: Neznanje je uzrok neizbježnosti.
P: Što je to što ne znamo?
M: Temeljni je uzrok nepoznavanje vlastitoga sebstva. Ali, važno je i nepoznavanje istinske priroe pojava,
njihovih uzroka i posljeica. Gleaš oko sebe bez razumijevanja pa pojave koje viiš smatraš stvarnima.
Vjeruješ a poznaješ svijet i sebe, a upravo tvoje neznanje uzrokuje a kažeš: ja znam. Vrijeme je a
priznaš a ne znaš. Kreni o toga.
Nema ničeg što bi svijetu moglo pomodi više o okončavanja neznanja. Ka o toga ođe, nedeš trebati
činiti ništa posebno a mu pomogneš: pomagat de ved i samo tvoje postojanje, bez obzira na to bueš Ii
djelovao ili ne.
P: Kako se može spoznati neznanje? Spoznaja neznanja porazumijeva znanje.
M: To je sasvim točno. Upravo je priznanje: «Ja sam neznalica» početak znanja. Neznalica je onaj koji ne
zna a ne zna. Može se čak redi a neznanje ne postoji jer u trenutku ka ga uviiš njega više nema. Zbog
toga ga možeš nazvati nesvjesnošdu ili sljepodom. Sve što viiš oko sebe i u sebi ne poznaješ i ne
razumiješ, a pritom čak ni ne znaš a ne znaš i ne razumiješ. Znati a ne znaš i ne razumiješ istinsko je
znanje. To je znanje poniznog srca.
P: Točno. I Krist je rekao: «Blago siromasima u uhu ... »
M: Možeš to izraziti na koji go način želiš. Činjenica jest a postoji jeino znanje o neznanju. Znaš a ne
znaš.
P: Hode li se to neznanje ikaa okončati?
M: Što nije u reu s neznanjem? Ne trebaš sve znati. ovoljno je a znaš ono što trebaš znati. Ostalo može
i samo voiti računa o sebi, a a ti uopde ne znaš kako to čini. Važno je tek a tvoja nesvjesnost ne rai
protiv tvo je svjesnosti, onosno a između njih na svim razinama postoji jeinstvo. Samo znanje nije toliko
važno.
P: To što kažeš ispravno je sa psihološke strane, ali ka se rai o spoznavanju rugih ili svijeta, spoznaja a
ne znam ne pomaže mi previše.
M: Kad jenom postaneš cjelovit iznutra, vanjsko znanje olazi spontano. Taa u svakom trenutku života
znaš sve što trebaš znati. U oceanu univerzalnog uma saržano je sve znanje. Ono je tvoje, ako ga zatražiš.
Vedina tog znanja nika ti nedebiti potrebna, ali ono je ipak tvoje.
Što vrijei za znanje, vrijei i za mod.
Sve što, iz tvoga kuta, treba učiniti, nepogrešivo de se i o goiti. Nema sumnje a Bog prati tako složenu
zaadu kao što je upravljanje univerzumom, ali on je sretan ka mu se malo pomogne. Ako je onaj tko mu
pomaže nesebičan i inteligentan, i n a raspolaganju mu stoje sve sile univerzuma.
P: Čak i slijepe prirone sile?
M: Ne postoje slijepe sile. Svjesnost je snaga. Osvijesti što treba učiniti i to de se i izvršiti. Samo bui
pozoran i miran. Ka jenom stigneš na svoje oreište i spoznaš svoju pravu prirou, tvoje postojanje
postat de blagoslov za sve. Moža to nedete znati ni ti ni svijet, ali ipak de iz tebe zračiti pomod. Ima na
svijetu ljui koji čine više obra o svih ržavnika i filantropa zajeno. Oni oko sebe šire svjetlost i mir bez
posebne namjere i znanja. Ka im rugi govore o čuima koja su učinili i sami su veoma iznenađeni.
Unatoč tome, buudi a smatraju kako ništa nije njihovo, nisu ponosni, a ne traže ni priznanje. Oni
jednostavno nisu u stanju željeti bilo što za sebe, ma bila to i ra dost koja proizlazi iz pomaganja drugima.
Spoznaja a je Bog obarispunjava ih bezgraničnim mirom.
"Ja" i "moje" lažne su ideje
Poklonik: Veoma sam vezana za svoju obitelj i imovinu. Kako mogu prevladati tu vezanost?
Maharaj: Ona se rađa s osjedajem «ja» i «moje». Otkrij pravo značenje tih riječi i bit deš slobona o svake
vrste ropstva. Tvoj se um prostire u vremenu. Jena za rugom oigravaju se različite pojave, a ostaje
samo sjedanje na njih. Nema ničeg lošeg u tome. Problem nastaje jeino ka sjedanje na prošle boli i
užitke, koji su srž svih oblika organskog života, ostane kao refleks, kao ustaljeno ponašanje. Taj refleks
poprima oblik pojeinačnog «ja», koristedi tijelo i um u vlastite svrhe, a to dvoje neprestano je u potrazi za
užitkom i u bijegu o boli. Ka prepoznaš pojeinačno «ja» takvo kakvo jest, kao klupko želja i strahova, a
osjedaj «moje» kao nešto što obuhvada sve stvari i ljue koji su ti potrebni rai izbjegavanja boli i
postizanja zaovoljstva, shvatit deš a su «ja» i «moje» lažne ieje i a nisu utemeljene u stvarnosti.
Stvorio ih je um, ali one vladaju svojim stvoriteljem dokle god ih on smatra istinitima. Kad ih jednom
dovede u pitanje i posumnja u njih, te ideje nestaju.
Buudi a «ja» i «moje» ne postoje sami po sebi, potrebna imje porška koju nalaze u tijelu. Tijelo postaje
točka na koju se oslanjaju. Ka govoriš o svom mužu i svojoj jeci, ti zapravo misliš na njihova tijela.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | "Ja" i "moje" lažne su ieje 318
Odbaci ideju da si ti tijelo i upitaj se: «Tko sam ja?» Istog trena pokrenut de se proces koji de te vratiti u
stvarnost ili, točnije, koji de tvoj um vratiti u stvarnost. Postoji samo jean uvjet: ne smiješ biti uplašena.
P: A čega se to plašim?
M: Da bi postojala stvarnost, moraju nestati ieje o «meni» i «mojem». One de nestati ako im to opustiš.
Taa de se ponovno pojaviti tvoje prirono stanje, u kojem nisi ni tijelo ni um, ni «ja» ni «rnoje», ved se
nalaziš u posve rukčijem stanju postojanja. To je čista svijest bitka, u kojoj nisi ni ovo ni ono, u kojoj nema
poistovjedivanja ni s čim pojeinačnim ili opdenitim. U tom čistom svjetlu svjesnosti ne postoji ništa, čak ni
ieja ništavila, Postoji samo svjetlost.
P: Okružuju me ljui koje volim. Moram li ih napustiti?
M: Otpusti samo svoju vezanost za njih. Ostalo je na njima. Moža de izgubiti zanimanje za tebe, a moža i
nede.
P: Kako bi mogli? Nisu li moji?
M: Oni su tvoja tijela, ali ne i tvoje vlasništvo. Ili, točnije rečeno, na svijetu ne postoji nitko tko nije tvoj.
P: A što je s mojom imovinom?
M: Ka osjedaj «moje» nestane, što ostaje s tvojom imovinom?
P: Molim te, reci mi, moram li izgubiti sve što posjeujem izgubim li osjedaj pojeinačnog «ja»?
M: Možeš, ali i ne moraš. Što go se ogoilo, bit de ti svejeno. Tvoj gubitak bit de nečiji obitak, ali ti
više nedeš mariti za to.
P: Ali, ne buem li se starala o svojoj imovini, sve du izgubiti!
M: Ka jenom ostaneš bez svega, nedeš više imati nikakvih problema.
P: Imat du problem: kako preživjeti.
M: To je problem tijela i ono de ga riješiti unošenjem hrane i pida, spavanjem. A toga ima ovoljno za sve,
po uvjetom a svi međusobno ijele.
P: Naše je ruštvo zasnovano na grabljenju, a ne na ijeljenju.
M: Promijeniti dete ga međusobnim ijeljenjem.
P: Ne osjedam da bih svoju imovinu trebala podijeliti s drugima. U svakom slučaju, pladam porez na sve što
posjedujem.
M: To nije isto kao i obrovoljno ijeljenje s rugima. ruštvo se ne može promijeniti prisilom. Promjena
zahtijeva promjenu srca. Shvati a ništa nije tvoje, a sve pripaa svima. Jeino de se u tom slučaju
ruštvo promijeniti.
P: Razumijevanje jenog čovjeka nede svijet ovesti aleko.
M: Ali de uboko utjecati na svijet u kojem ti živiš. On de se pretvoriti u zrav i sretan svijet koji de zračiti i
komunicirati, rasti i širiti se. Mod je čistoga srca bezgranična.
P: Molim te, reci nam još nešto o tome.
M: Nije mi hobi govoriti. Ponekad govorim, a ponekad ne. Moje govorenje i moje negovorenje dijelovi su
oređene situacije i ne ovise o meni. Kad je situacija takva a moram govoriti, taa čujem samoga sebe
kako govorim. U nekoj rugoj situaciji moža se nedu čuti kako govorim. Za mene je sve to jeno te isto.
Neovisno o tome govorim li ili ne, svjetlost i ljubav bitka koji ja jesam ne bivaju dodirnuti, a nisu ni pod
mojim nadzorom. Svjetlost i ljubav jesu i ja znam da jesu. Postoji zadovoljna svjesnost, ali ne postoji i
netko tko je zadovoljan. Naravno, postoji i osjedaj istovjetnosti, ali to je istovjetnost tragova sjedanja,
poput istovjetnosti niza slika na vječno prisutnom platnu. Bez svjetlosti i platna ne bi bilo ni slika. Spoznaja
a su slike samo igra svjetlosti na platnu oslobađa o ieje a su stvarne. Sve što ti trebaš učiniti jest
razumjeti a voliš sebstvo i a ono voli tebe te a je osjedaj «ja jesam» veza između vas voje, simbol
istovjetnosti koja postoji usprkos privinoj različitosti. Smatraj osjedaj «ja jesam» znakom ljubavi između
unutarnjeg i vanjskog, stvarnog i pojavnog. Kao što je i u snu sve rukčije, osim osjedaja «ja», koj i ti
omoguduje a kažeš «sanjao sam», tako ti i, osjedaj «ja jesam» omoguduje a kažeš: «Ja sam ponovno
moje stvarno sebstvo. Ne činim ništa i ništa se ne čini meni. Ja sam to što jesam i na mene ništa ne može
utjecati. Čini se a ja ovisim o svemu, ali u stvari sve ovisi o meni.»
P: Kako možeš tvriti a ništa ne činiš? Zar ne razgovaraš sa mnom?
M: Nemam osjedaj a ja govorim. Postoji razgovor koji se oigrava, to je sve.
P: Ja govorim.
M: Je li uistinu tako? Ti čuješ sebe kako govoriš i zato kažeš: «Ja govorim.»
P: Svi govore: «Ja radim, ja dolazim, ja odlazim.»
M: Nemam nikakvih prigovora na pravila tvoga jezika, ali ona iskrivljuju i uništavaju stvarnost. Mnogo bi
točnije bilo redi: «Oigrava se razgovor, ra, olaženje, olaženje.» a bi se bilo što ogoilo, cijeli
univerzum mora u tome sujelovati. Pogrešno je vjerovati a nešto pojeinačno može uzrokovati bilo koji
ogađaj. Svaki je uzrok univerzalan: Tvoje tijelo ne bi postojalo ka cijeli univerzum ne bi prionosio
njegovu stvaranju i opstanku. Ja sam potpuno svjestan a se stvari ogađaju tako kako se ogađaju zato
što svijet jest takav kakav jest. a bih mogao utjecati na tijek ogađaja, moram unijeti u svijet jean novi
čimbenik, a taj čimbenik mogu biti jeino ja sam, onosno mod ljubavi i razumijevanja, koja je
usreotočena u meni.
Nakon što se tijelo roi, ogađaju mu se veoma različite stvari. Ti sujeluješ u njima zato što misliš a si
tijelo. Nalikuješ čovjeku u kinovorani koji se smije i plače ovisno o slikama na platnu iako savršeno zna da
cijelo vrijeme sjei na svojoj stolici i a one nisu ništa rugo o igra svjetlosti. a bi se prekinula čarolija,
ovoljno je premjestiti pozornost s platna na samog sebe. Ka tijelo umre, onaj život kojim si otaa živio,
onosno slije fizičkih i mentalnih ogađaja, privoi se kraju. No, on se može završiti čak i saa - ne moraš
čekati smrt tijela. ovoljno je usmjeriti pozornost na sebstvo i zaržati je onje. Sve se ogađa kao a
postoji neka tajanstvena mod koja sve stvara i pokrede. Spoznaj a ti nisi pokretač, ved samo promatrač, i
nadi deš mir.
P: Je li ta mod ovojena o mene?
M: Naravno a nije. Ali moraš početi tako što deš postati nepristran promatrač. Jeino deš taa spoznati
a tvoj puni bitak jest univerzalni ljubavnik i činitelj. Sve ok si uhvaden u mrežu patnje pojeinačne
osobe, ne možeš vijeti ništa izvan toga. Ali na kraju deš shvatiti a nisi ni pojeinačan ni univerzalan, da si
izna obojeg. Kao što sidušni vrh olovke može nacrtati bezbroj crteža, tako i neimenzionalna točka svijesti
iscrtava sve saržaje ovog golemog univerzuma. Nađi je i bui sloboan.
P: O čega stvaram ovaj svijet?
M: O vlastitih sjedanja. okle go ne poznaješ sebe kao stvoritelja, tvoj je svijet ograničen i neprestano
se ponavljaju iste stvari. Ka se jenom uzigneš izna poistovjedivanja s prošlošdu, bit deš slobona a
stvoriš novi svijet sklaa i ljepote ili a naprosto ostaneš - onkraj bitka i nebitka.
P: Što de mi ostati ako obacim svoja sjedanja?
M: Nede ostati ništa.
P: Bojim se.
M: Taj de strah postojati sve ok ne iskusiš slobou i njezine blagoslove. Naravno, oređena sjedanja
potrebna su za prepoznavanje tijela i upravljanje njime pa de ona i ostati, ali više nede biti vezanosti za
tijelo kao takvo, a time de želja i strah izgubiti svoj temelj. Sve to nije osobito teško razumjeti i prak ticirati,
ali moraš biti zainteresirana. Nema li zainteresiranosti, ništa se ne može učiniti.
Ka shvatiš a si samo klupko sjedanja koje vezanost rži na okupu, istupi iz njega i pogleaj ga izvan a.
Moža deš po prvi put percipirati nešto što nije sjedanje. Prestat deš biti gospođa ta i ta, zaokupljena
vlastitim poslovima. Konačno deš stedi mir. Taa deš shvatiti a je sa svijetom oduvijek sve bilo u redu, da
si jedino ti bila u krivu i da je sada s time u potpunosti gotovo. Nikaa se više nedeš modi uhvatiti u zamku
želje koja se rađa iz neznanja.
Sve je znanje neznanje
Poklonik: Smijemo li te pitati kako si postigao samoostvarenje?
Maharaj: Na neki način, u mom je slučaju to bilo veoma je dnostavno i lako. Prije nego što je umro, moj mi
je guru rekao: «Vjeruj mi, ti si Vrhovna Stvarnost. Ne sumnjaj ni u moje riječi ni u moje namjere. Govorim
ti istinu. Djeluj u skladu s niom.» Nisam to mogao zaboraviti i spoznao sam sebe.
P: Ali što si zaprav o radio?
M: Ništa posebno. Živio sam svoj život, voio trgovinu, brinuo se za svoju obitelj. U svakom svom
slobodnom trenutku neprestano sam se prisjedao guruovih riječi. Ubrzo nakon našeg susreta moj je guru
umro i ja sam se sad mogao osloniti samo na s jedanje. No, to mi je bilo ovoljno.
P: Tvoje je oslobođenje zasigurno bilo posljeica milosti i modi tvojeg gurua.
M: Njegove su riječi bile istinite i zato su se ostvarile. Istinite riječi uvijek se ostvaruju. Moj guru nije učinio
ništa. Njegove su riječi jelovale samo zato što su bile istinite. Sve što sam činio olazilo je iznutra, iako to
nisam ni tražio ni očekivao.

P: Želiš li redi a je guru pokrenuo proces u kojem nije su jelovao?
M: Možeš to izraziti kako go želiš. Stvari se ogađaju tako kako se ogađaju. Tko može redi zašto i kako?
Ništa nisam učinio namjerno. Sve je ošlo samo o sebe - želja a sve obacim, a buem sam, a uđem u
sebe.
P: Zar nisi ulagao nimalo napora?
M: Nimalo. Vjerovali ili ne, nisam čak ni gorljivo želio postidi oslobođenje. Guru mi je samo rekao a sam ja
Vrhovna Stvarnost i nakon toga je umro. Jednostavno nisam mogao ništa rugo nego a mu povjerujem.
Ostalo se dogodilo samo od sebe. Shvatio sam da se mijenjam - to je bilo sve. U stvari, i sam sam bio
zaprepašten. Ali pojavila se želja a provjerim istinitost njegovih riječi. Bio sam toliko siguran a mi moj
guru ni u kojem slučaju nije mogao lagati a sam osjedao kako moram spoznati puno značenje njegovih
riječi jer du inače umrijeti. Bio sam posve olučan, maa nisam znao što zapravo činirn. Provoio sam sate
razmišljajudi o svojem guruu i njegovim riječima, ali nisam se u mislima prepirao s njim, ved sam se samo
prisjedao onoga što mi je rekao.
P: Što ti se nakon toga ogoilo? Kako si spoznao a si Vrhovna S tvarnost?
M: Nije ošao nitko izvana a mi to kaže, niti mi je to rečeno iznutra. U stvari, kroz neka sam neobična
iskustva prošao samo u početku svoje sahane, ka sam ulagao napore. S vremena na vrijeme viđao sam
svjetlost ili bih začuo glasove, susretao sam različite bogove i boginje i razgovarao s njima. No, otkaa mi
je moj guru rekao: «Ti si Vrhovna Stvarnost», vizije su i transevi prestali te sam postao veoma miran i
jenostavan. Ustanovio sam a sve manje želim i znam, sve ok nisam s krajnjim zaprepaštenjem rnogao
redi: «Ništa ne želim, ništa ne znam.»
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Sve je znanje neznanje 322
P: Jesi li se istinski osloboio svih želja i strahova ili si utjelovio muraca prema preožbi koju ti je ao
tvoj guru?
M: Nisam ni o koga obio nikakvu preožbu o muracu, niti sam je sam ima o. Moj guru mi nikada nije
rekao što mogu očekivati.
P: Moglo bi ti se ogoiti još osta toga. Jesi li uistinu stigao na kraj puta?
M: Nije bilo nikakvog puta. Ja jesam, kao što sam ouvijek i bio.
P: Ali što je t a Vrhovna Stvarnost koju si morao posti di?
M: Više nisam bio obmanut, to je sve. Ranije sam stvarao i naseljavao svijet. Saa to više ne činirn.
P: A gje ona živiš?
M: Živim u praznini koja se nalazi onkraj bitka i nebitka, izna svjesnosti. Ta je praznina ujeno i punina.
Nemoj me žaliti. Osjedam se poput čovjeka koji kaže: «Obavio sam svoj posao, nema se više što činiti.»
P: Postoji oređeni an koji smatraš atumom svojeg oslobođenja. Znači li to a ti se nešto ogoilo
upravo toga ana? Što se taa ogoilo?
M: Um je prestao proizvoiti ogađaje. Traganje koje bez prestanka traje o pamtivijeka tog se ana
završilo. Više ništa nisam ni želio, ni očekivao, ni prihvadao kao svoje. Nije više bilo pojeinačnog «ja» koje
bi nečemu težilo. Izblijeio je čak i puki osjedaj «ja jesam». Druga stvar koju sam primijetio bila je da sam
izgubio sva svoja uobičajena uvjerenja. Ranije sam bio siguran u mnogo toga, a poslije toga ana ni u što.
Ali nisam osjedao a sam išta izgubio time što ne znam, zato što je sve moje znanje bilo lažno. Moje
saašn je neznanje bilo je poznavanje činjenice a je sve znanje u stvari neznanje te a je tvrnja «ja ne
znam» jeina istinita tvrnja koju um može izredi. Uzmi kao primjer ieju «ja sam rođen». Ti je možeš
smatrati istinitom. Ali ona to nije. Nikada se nisi roio i nikaa nedeš umrijeti. Umrijet de ieja o rođenju i
smrti, a ne ti. Poistovjedujudi se s njom, postaješ smrtan. Kao što u kinu sve nastaje iz svjetlosti, tako i sav
golemi svijet nastaje iz svjesnosti. Pogleaj pobliže i vijet deš a sva imena i likovi nisu ništa rugo o
prolazni valovi na oceanu svjesnosti, a jeino za svjesnost možemo redi a jest, a nikako za njezine
preobrazbe.
U beskraju svjesnosti pojavljuje se svjetlost, sidušna točka koja se brzo pokrede iscrtavajudi likove, misli,
osjedaje, koncepte i ideje, kao olovka ko ja piše po papiru. A tinta koja o stavlja trag jest pamdenje. Ti si ta
sidušna točka čijim se kretanjem svijet uvijek iznova stvara. Prestani se pokretati i više nede biti svijeta.
Pogleaj u sebe i shvatit deš a je ta točka svjetlosti oraz beskrajne svjetlosti u tijelu i a se izražava u
osjedaju «ja jesam». Postoji jeino svjetlost, sve se rugo samo pojavljuje.
P: Poznaješ li ti tu svjetlost? Jesi li je viio?
M: Ona se umu pokazuje kao tama. Možeš je spoznati j edino kroz njezine odraze. Na dnevnoj svjetlosti
možeš vijeti sve osim same svjetlosti.
P: Trebam li oatle zaključiti a su naši umovi slični?
M: Kako bi to bilo mogude? Ti imaš svoj um, isprepleten nitima pamdenja koje na okupu rži želja i strah.
Ja nemam vlastitog uma. Ono što trebam znati univerzum onosi pre mene kao a mi pribavlja hranu
koju du pojesti.
P: Znaš li sve što želiš znati?
M: Nema ničega što bih želio znati. Ali ono što trebam znati postaje mi ostupno.
P: Stiže li ti to znanje iz nutra ili izvana?
M: Na mene se ne mogu primijeniti riječi «iznutra» iIi «izvana». Moja je nutrina izvan mene, a moja
vanjština u meni. Znanje koje mi je u oređenom trenutku potrebno mogu obiti i o tebe, ali ti nisi
odvojen od mene.
P: Čuli smo a postoji četvrto stanje svijesti (turija). Što je to?
M: Biti točka svjetlosti koja iscrtava svijet znači nalaziti se u stanju poznatom kao turija, a biti sama
svjetlost znači naidi to stanje (turijatita). Ali od kakve su nam koristi nazivi, kad nam je stvarnost toliko
blizu?
P: Postoji li ikakav daljnji napredak u tvom stanju? Kad uspo ređuješ sebe kakav si bio jučer s ovim kakav si
anas, primjeduješ li a si se promijenio ili napreovao? obiva li tvoje viđenje stvarnosti na širini i ubini?
M: Stvarnost je nepokretna, a ipak se neprestano krede. Ona je poput modne rijeke - teče, a ipak je vječna.
Ono što teče nije rijeka sa svojim koritom i obalama, ved voa u njoj. Isto tako i univerzalni skla, svojstvo
uravnoteženosti (sattvaguna), igra svoje igre protiv sile mraka (tamas) i beznađa (rađ as). U
uravnoteženosti uvijek postoji promjena i napreak, u beznađu promjena i nazaovanje, a mrak
predstavlja kaos. Ta se tri svo jstva vječno naigravaju. To je činjenica koju nikako ne možemo osporiti.
P: Moram li uvijek postajati tup zbog sila mraka ili očajavati zbog sila beznađa? Što se taa ogađa s
uravnoteženosti?
M: Ona je zračenje tvoje prave priroe. Uvijek je možeš nadi onkraj uma i njegovih mnogobrojnih svjetova.
Ali želiš li biti u svijetu, moraš prihvatiti njegove tri osobine kao neodvojive: materija, energija i život isti su
u svojoj srži, ali različiti kao pojave. Oni se miješaju i teku u svjesnosti. U vremenu i prostoru postoji vječni
tijek: rođenje i smrt, napredak i nazadovanje - privino bez početka i bez kraja. Blaženstvo je stvarnost,
bezvremena i nepromjenjiva, svjesnost koja ne posjeduje ni tijelo ni um.
P: Razumijem a je, prema tebi, sve što postoji samo jeno o stanja svjesnosti. Svijet je prepun različitih
stvari i pojava. Jedno zrnce pi jeska stvar je koliko i čitav planet. U kakvom su onosu sve te stvari sa
svjesnošdu?
M: Tamo gje svjesnost ne može oprijeti počinje materija. Pojava je oblik bitka koji nismo razumjeli. Taj
se bitak ne mi jenja, on je uvijek isti. No, nama se čini a se pojavljuje negje zasebno, kao nešto strano i
tuđe. Naravno, pojava se uvijek oigrava u svjesnosti (dit), ali pojavljuje se kao a se nalazi izvan nje zbog
svoje privine nepromjenjivosti. Temelj je svih stvari pamdenje jer bez njega ne bi bilo prepozn avanja.
Stvaranje, oražavanje, obacivanje - to su Brahma, Višnu i Šiva, onosno proces koji vječno traje i
upravlja svime.
P: Ne postoji li izlaz?
M: Ja i ne činim ništa rugo: samo ti pokazujem izlaz. Shvati a Jeno uključuje troje, a si ti to Jeno , i bit
deš spašen o svjetovnih procesa.
P: Što de se u tom slučaju ogoiti s mojom svjesnošdu?
M: Nakon razoblja stvaranja olazi razoblje ispitivanja i oražavanje , a ona konačno i razoblje
odustajanja i zaboravljanja. Svjesnost ostaje, ali u skrivenom, mirnom stanju.
P: Zaržava li se i alje ientitet?
M: Identitet je svojstven stvarnosti i nikada se ne gubi. Ali identitet nije ni prolazna osobnost (vjakti), ni
karmom oređena iniviualnost (vjakta). To je ono što ostaje ka se svako pois tovjedivanje obaci kao
pogrešno - čista svijest, osjedaj bitka svega što jest i što može biti . Svijest je čista u početku i na kraju, ali u
međuvremenu se zagađuje zamišljanjem koje se nalazi u korijenu stvaranja. Ona u svakom trenutku ostaje
ista. Spoznati je takvu kakva jest prestavlja oslobođenje i bezvremeni mir.
P: Je li osjedaj «ja jesam» stvaran ili nestvaran?
M: I jeno i rugo. Nestvaran je ka kažemo «ja sam ovo, ja sam ono», a stvaran ka znamo «ja nisam
ovo, ja nisam ono».
Spoznavatelj se javlja i nestaje zajeno s onim što je spoznao i prolazan je. Ali ono što zna a ne zna, ono
što je oslobođeno svih sjedanja i previđanja, bezvremeno je.
P: Je li osjedaj «ja jesam» isto što i svjeok ili je to voje ovo jeno?
M: Da nema jednog, ne bi bilo ni drugog. Pa ipak, oni nisu jedno. To je poput cvijeta i njegove boje. Da
nema cvijeta, ne bi bilo ni boje, a da nema boje cvijet se ne bi mogao vidjeti. Onkraj svega nalazi se
svjetlost koja u dodiru s cvijetom stvara boju. Spoznaj da je tvoja istinska priroa jeino čista svjetlost i a
promatrač i promatrano olaze i olaze zajeno . Ono što oboje čini mogudim, a ipak nije nijeno o njih,
jest tvoj stvarni bitak. On nije bitak «ovog» ili «onog», ved čista svijest o bitku i nebitku . Kad se svijest
usmjeri na sebe, javlja se osjedaj neznan ja. Kad je okrenuta prema vanjskome, nastaje sve spoznatljivo.
Zato je tvrnja «ja poznajem sebe» proturječna jer ono što poznajem ne može biti «moje sebstvo».
P: Ako sebstvo zauvijek ostaje nepoznato, što se ona spo znaje prilikom samoostvarenja?
M: ovoljno ved oslobađa i spoznaja a ono što znamo ne može biti ni «ja» ni «moje». Sloboa o
samopoistovjedivanja s nizom sjedanja i navika, začuđenost pre beskonačnim bogatstvom bitka,
njegovom neiscrpnom kreativnošdu i potpunom transcenentalnošdu, apsolutna neustrašivost koju rađa
spoznaja prividnosti i prolaznosti svakog oblika svjesnosti - istječu iz ubokog i neiscrpnog izvora. Postidi
samoostvarenje znači spoznati taj izvor kao izvor, pojave kao pojave, a sebe kao izvor.
P: Na kojoj je strani svjedok? Je li on stvaran ili nestvaran?
M: Nitko ne može redi: «Ja sam svjeok». Premet svjeočenja uvijek je osjedaj «ja jesam». Stanje
nevezane svijesti jest svjesnost, «zrcalni um». Ona se pojavljuje i nestaje zajedno sa svojim objektom i zato
nije sasvim stvarna. No, o kakvom god se objektu radilo, ostaje nepromijenjena pa je zato i stvarna.
Osjedaj «ja jesam» sujeluje i u stvarnom i u nestvarnom pa prestavlja most između toga voga.
P: Ako se sve ogađa samo u onosu na osjedaj «ja jesam», ako je on i premet spoznavanja i spoznavatelj
i proces spoznavanja, što čini svjeok? O kakve je on koristi?
M: Svjeok ne čini ništa i nije ni o kakve koristi.
P: Ali zašto ona uopde govorimo o njemu?
M: Zato što postoji. Most služi samo jenoj svrsi - a premošduje. Na njemu ne možeš sagraiti kudu.
Osjedaj «ja jesam» promatra stvari, a svjeok vii kroz njih. On ih vii takvima kakve jesu, kao nestvarne i
prolazne. Njegova je zaada govoriti: «Ovo nisam ja, ovo nije mo je.»
P: Je li pojavno (saguna) način na koji se očituje nepojavno (nirguna).
M: Nepojavno se ne može ni na koji način očitovati. Ništa o pojavnog ne može izraziti nepojavno.
P: Ali zašto ona govoriš o njemu?
M: Zato što je to mjesto mog rođenja.
Osoba, Svjedok i Vrhovna Stvarnost
Poklonik: ugo smo uzimali različite vrste roga. Uglavnom se railo o rogama koje služe proširenju
svijesti. Na taj način stekli smo iskustva različitih stanja svijesti, uzvišenih i prizemnih, ali također i
uvjerenje da su roge nepouzane te a su učinci koje izazivaju u najboljem slučaju prolazni, a u najgorem
razorni za organizam i osobnost. Saa smo u potrazi za boljim načinima razvijanja svjesnosti i
transcenencije. Željeli bismo a nam ploovi našeg traganja zauvijek ostanu i a nam obogate život,
umjesto a se preokredu u blijea sjedanja i bespomodna žaljenja. Smatramo li po uhovnošdu
samoispitivanje i razvoj, svrha našeg olaska u Iniju izričito je uhovna. Sretno razo blje u kojem smo bili
jeca cvijeda aleko je iza nas. Saa smo ozbiljni pa želimo tako i jelovati. Znamo a postoji stvarnost,
koju trebamo nadi, ali ne znamo kako je osedi i kako se vezati za nju. Ne treba nam uvjerenje, ved jeino
vođstvo. Možeš li nam pomodi?
Maharaj: Vama ne treba pomod, nego savjet. Ono što tražite ved je u vama. Uzmimo kao primjer moj
slučaj. Ja nisam učinio ništa kako bih postigao oslobođenje. Moj mi je učitelj rekao a se stvarnost nalazi u
meni. Pogleao sam u sebe i, kao što mi je on rekao, onje sam je i našao. V idjeti stvarnost jednostavno je
koliko i vijeti svoj oraz il zrcalu. Ali zrcalo mora biti čisto i ne smije iskrivljavati sliku. Potreban ti je samo
spokojan um kaji nije izopačen željama i strahovima, koji je sloboan o svih ieja i mišljenja te čist na
svim razinama, da bi se u njemu mogla oraziti stvarnost. Bui čist i miran, pozoran i nevezan pa de se sve
drugo dogoditi samo od sebe.
P: Prije nego što si spoznao istinu morao si pročistiti i smiriti svoj um. Kako si to postigao?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osoba, Svjedok i Vrhovna Stvarnost 326
M: Nisam učinio ništa. Sve se ogoilo samo o sebe. Živio sam mi rno svoj život i brinuo se za potrebe
svoje obitelji. Ali um mi nije pročistio ni moj guru. To se ogoilo samo o sebe, upravo onako kako je on
rekao ade se ogoiti.
P: Ništa se ne ogađa samo o sebe. Za sve što se ogađa mora postojati neki uzrok.
M: Sve što se ogađa uzrok je svemu što se ogaa. Uvijek postoji bezbroj uzroka. Ieja o jenom jeinom
uzroku čisti je privi.
P: Zasigurno si raio nešto posebno, neku vrstu meitacije ili joge. Kako možeš tvriti a de se
samoostvarenje dogoditi samo od sebe?
M: Nisam raio ništa posebno. Samo sam živio svoj život.
P: Zaprepašten sam!
M: I ja sam bio. Ali zbog čega bismo se trebali toliko čuiti? Riječi mog učitelja ostvarile su se. I što s time?
On me poznavao bolje nego što sam ja poznavao samog sebe, i to je sve. Zašto tražiti uzroke? U samom
početku priavao sam oređenu pozornost i vrijeme osjedaju «ja jesam», ali to je bilo isključivo u početku.
Ubrzo nakon što je moj guru umro, ja sam oživio. Njegove su se riječi pokazale istinitima. To je sve što se
ogoilo. Sve je to jeinstven proces, a ti želiš ovojiti stvari u vremenu i ona tražiti njihove uzroke.
P: Što saa raiš? Čime se baviš?
M: Ti zamišljaš a su bitak i jelovanje istovjetni. Ali nije tako. Um i tijelo pokredu se i mijenjaju, a time
uzrokuju kretanje i promjenu rugih umova i tijela. To se zove jelovanje ili akcija. Ja uviđam a je u
priroi jelovanja stvarati novo jelovanje, kao što je u priroi vatre a nastavi gorjeti ako u nju
ubacujemo ogrjev. Ja niti djelujem niti uzrokujem da drugi djeluju. Ja sam samo bezvremeno svjestan
svega što se ogađa.
P: Vrijedi li to samo za tvoj um ili i za druge umove?
M: Postoji samo jedan um, koji vrvi idejama: «Ja sam ovo, ja sam ono, ovo je moje, ono je moje.» Ja nisam,
nikaa nisam bio i nikaa nedu biti um.
P: Kako je nastao um?
M: Svijet se sastoji o materije, energije i inteligencije. To troje očituje se na mnogo različitih načina. Želja
i zamišljanje stvaraju svijet, a inteligencija usuglašava to voje i uzrokuje osjedaj sklaa i mira. Meni se sve
to ogađa. Ja sam svjestan, ali me se ništa ne otiče.
P: Ne možeš biti svjestan i uz to neirnut. To je proturječne. Percepcija je promjena. Ka si jenom iskusio
osjet, sjedanje ti nede opustiti a se vratiš u prvobitno stanje.
M: Točno, ono što se zabilježi u pamdenju ne može se tako lako izbrisati, ali, sasvim je sigurno a se to
ipak može učiniti. U stvari, ja cijelo vrijeme upravo to i činim. Nalik sam ptici koja se pokrede zahvaljujudi
krilima i zato ne ostavlja tragove u pijesku.
P: Ima li svjedok ime i lik ili se on nalazi iznad njih?
M: Svjeok je samo točka u svijesti. Nema ni imena ni lika. On je poput sunčeva oraza u kapljici rose.
Kapljica ima ime i lik, ali mala točkica svjetlosti uzrokovana je suncem. Čistoda i glatkoda kapljice nužni su
preuvjet za to, ali nisu same po sebi ovoljne. Slično tome, čistoda i tišina uma nužni su preuvjet a bi se
u njemu pojavio odraz stvarnosti, ali same po sebi nisu dovoljne. Iznad njih mora postojati stvarnost. No,
buudi a je stvarnost bezvremeno prisutna, naglasak se stavlja upravo na te nužne preuvjete.
P: Može li se ogoiti a um bue čist i miran, a a se u njemu ipak ne pojavi oraz stvarnosti?
M: Postoji sudbina koja se treba pažljivo razmotriti. Nesvjesno je u šaci subine. U stvari, nesvjesno jest
subina. Pojeincu bi se moglo ogoiti a mora čekati. Ali koliko go bila teška ruka subine, strpljenjem
i nazorom na sobom uspjet demo je poignuti. Poštenje i čistoda uklanja ju sve zapreke pa u umu dolazi
o viđenja stvarnosti.
P: Kako se može stedi nazor na sobom? Moj je um veoma slab!
M: Najprije moraš razumjeti a nisi osoba kojom se smatraš. Ono što ti misliš a jesi samo je slutnja ili
zamišljanje. Nemaš roitelje, nikaa nisi rođen i nikaa nedeš umrijeti. Možeš omah povjerovati u to što
ti kažem, a možeš i sam odi o toga proučavanjem i istraživanjem. Put savršene vjere veoma je brz, a
potonji je spor, ali postojan. Oba se moraju provjeriti na djelu. Djeluj u skladu s onim što smatraš istinitim.
To je put do istine.
P: Jesu li zasluživanje istine i subina jeno te isto?
M: a, oboje se nalazi u nesvjesnom. Svjesna zaslužnost samo je taština. Svjesnost je uvijek puna zapreka.
Kad nema zapreka, pojedinac je lako nadilazi.
P: Hode li mi razumijevanje a nisam tijelo ati snagu karak tera koja je potrebna da se postigne nadzor
nad sobom?
M: Ka spoznaš a nisi ni tijelo ni um, oni više nede modi vlaati na tobom. Slijeit deš istinu kamo go te
voila i činiti ono što treba činiti kakvu go cijenu morao platiti.
P: Je li nužno jelovati kako bi se postiglo samoostvarenje?
M: Za njegovo postizanje nužno je razumijevanje. jelovanje je samo popratna pojava. Čovjek koji je
postigao nepokolebljivo razumijevanje nede se uzržavati o jelovanja. jelovanje je provjera istine.
P: Jesu li nam takve provjere nužne?
M: Ne bueš li sve vrijeme samog sebe provjeravao, nedeš modi razlikovati stvarnost o umišljaja .
Promatranje i pažljivo rezoniranje pomažu o neke oređene mjere, ali stvarnost je paradoksalna. Kako
deš znati a si postigao oslobođenje ne bueš li promatrao svoje misli i osjedaje, riječi i jela, ne bueš li
se čuio promjenama koje su ti se ogoile, a a ne znaš ni zašto ni kako? Upravo zato što jesu tako
iznenađujude, znaš a su i stvarne. Ono što možemo previjeti i što očekujemo rijetko je istinito.
P: Kako nastaje osoba?
M: Kao što se sjena pojavljuje ka se snop svjetlosti prekine nekim objektom, tako se i osoba pojavljuje
ka je tijek čiste svijesti o sebi zapriječen iejom «ja sam tijelo». I kao što sjena mijenja lik i položaj ovisno
o strukturi tla, tako se i osoba po javljuje na različite načine, kao raosna ili tužna, spokojna ili nevoljna,
dobitnik ili gubitnik, u skladu s obrascem sudbine. Kad više nema tijela, osoba u potpunosti nestaje, i to
bez povratka, a ostaje samo svjedok i Velika Nepoznanica.
Svjeok je taj koji kaže «ja znam». Osoba kaže «ja činim». Tvriti «ja znam» nije neistinito, ved samo
ograničeno, ali tvriti «ja činim» u potpunosti je lažno, zato što nitko ništa ne čini. Sve se ogađa samo o
sebe, uključujudi i nastanak ieje a je osoba ta koja nešto čini.
P: Što je ona jelovanje?
M: Univerzum je ispunjen djelovanjem, ali ne postoji onaj koji djeluje. Postoji bezbroj osoba, malih, velikih
i golemih, koje zahvaljujudi poistovjedivanju s tijelom zamišljaju a jeluju. Ali to ne utječe na činjenicu a
je svijet djelovanja (makaakaš) jeinstvena cjelina u kojoj sve ovisi o svemu i sve utječe na sve. Zvijeze
uboko utječu na nas i mi uboko utječemo na njih. Istupi iz jelovanja u svjesnost, ostavi jelovanje tijelu
i umu jer to je njihovo poručje. Ostani čisti svjeok, sve ok čak i svjeočenje ne nestane u vrhovnoj
stvarnosti.
Zamisli gustu žunglu prepunu teških ebala.  aska je napravljena od debla, isto kao i sitna olovka koja
piše po njoj. Svjeok čita ono što je napisano i zna a su i olovka i aska u alekom srostvu s žunglom, a
a samo pisanje nema ništa s njom. Pisanje je u potpunosti naoano i njegovo nestajanj e nema nikakve
važnosti. Nestajanje osobe uvijek je pradeno osjedajem velikog olakšanja, kao a nam je s leđa spao težak
teret.
P: Ka tvriš a si u stanju onkraj svjeoka, koje ti iskustvo omoguduje a to kažeš? Na koji se način takvo
stanje razlikuje od stanja u kojem si samo svjedok?
M: To je nalik pranju platna na kojem je otisnuta slika. Najprije se gube linije crteža, zatim pozaina i na
kraju cijelo platno postaje bijelo. Osoba ustupa mjesto svjeoku, zatim svjeok olazi, a ostaje samo čista
svijest. Platno je bilo bijelo u početku i ostalo je takvo i na kraju. Crtež i boje samo su ga na oređeno
vrijeme snašli.
P: Može li postojati svjesnost ka nema objekta svjesnosti?
M: Svjesnost popradenu objektom zovemo svjeočenjem. Kad uz to postoji i samopoistovjedivanje s

objektom, uzrokovano željom i strahom, takvo se stanje naziva osobom . U stvarnosti postoji samo jedno
stanje. Ako je iskrivljeno samopoistovjedivanjem zovemo ga osobom, a ako je obojeno osjedajem bitka,
svjedokom. Kad je to stanje bez boja i bez ograničenja zovemo ga vrhovnom stvarnošdu.
P: Ustanovio sam a sam stalno nemiran, a žuim, naam se, tragam, otkrivam, uživam, oustajem i
ponovno tragam. Što me čini tako nemirnim?
M: Ti u stvari tražiš samog sebe, a a to ni ne znaš. Čezneš voljeti nešto što de biti vrijeno tvoje ljubavi,
nešto savršeno rago i milo. No, zbog svog neznanja, tražiš to u svijetu suprotnosti i proturječja. Onog
trena ka to nađeš u sebi, tvoje de traganje biti priveeno kraju.
P: Uvijek du se morati nositi s ovim tužnim svijetom.
M: Nemoj ništa previđati unaprije. Ne znaš što de ti se o goditi. Uistinu, cjelokupni pojavni svijet
zasniva se na suprotnostima. Užitak i bol, obro i loše, uzvišeno i primitivne, napreak i nazaak,
mirovanje i borba - sve to olazi i olazi zajeno; sve ok postoji svijet, postojat de i njegova proturječja.
Postoje razoblja savršenog sklaa, blaženstva i ljepote, ali traju samo neko vrijeme. Ono što je savršeno
vrada se izvoru sveg savršenstva, a suprotnosti nastavljaju svoju igru.
P: Kako a postignem savršenstvo?
M: Budi spokojan. Obavljaj svoj svjetovni posao, ali iznutra ostani miran. Taa deš sve obiti. Nemoj se
oslanjati na svoj ra na oslobođenju. To može koristiti rugima, ali ne i tebi. Tvoja je naa u tome a
zaržiš mir u umu i ljubav u srcu. Oslobođene osobe žive u tišini.
Svijest
Poklonik: Je li potrebno neko oređeno vrijeme a bi se spoznalo sebstvo ili nam vrijeme u tome ne može
pomodi? Je li samoostvarenje jeino posljeica vremena ili ovisi i o nekim rugim čimbenicima?
Maharaj: Svako je čekanje beskorisno. Ovisiti o vremenu a bismo riješili svoje probleme znači zavaravati
samoga sebe. Buudnost koja je prepuštena sebi samo je ponavljanje prošlosti. Promjena se može
dogoditi jedino sada, a nikada u buudnosti.
P: Što ovoi o takve promjene?
M: Potreba za promjenom mora se uvijeti s kristalnom jasnodom. To je sve.
P: ogađa li se oslobođenje u materiji ili izvan nje? Nisu li za pojavljivanje nekog iskustva potrebni tijelo i
um?
M: Sva su iskustva privina, ograničena i prolazna. Ništa ne trebaš očekivati o njih. Oslobođenje nije
samo po sebi iskustvo iako može voiti o novih imenzija iskustva. Pa ipak, nova iskustva, koliko go
zanimljiva bila, nisu stvarnija od starih. Realizacija nedvojbeno nije novo iskustvo, ved otkrivanje bez -
vremenog čimbenika u svim iskustvima. Ona je svijest koja svako iskustvo čini mogudim. Kao što u
obojenoj svjetlosti postoji jean bezbojni čimbenik, tako je i u svakom iskustvu prisut na svijest koja nije
iskustvo.
P: Ako ta svijest nije iskustvo, kako je možemo spoznati?
M: Svijest je uvijek prisutna. Nju nije potrebno spoznavati. Skini pokrov s uma i preplavit de ga svjetlost.
P: Što je materija?
M: Materija je ono što ti ne razumiješ.
P: Znanost razumije materiju.
M: Znanost samo proširuje granice našeg neznanja.
P: A što je priroa?
M: Priroda je cjelokupnost svjesnog iskustva. Kao svjesno sebstvo, io si priroe, a kao svijest nalaziš se
izna nje. Svijest znači vijeti prirou samo kao svjesnost .
P: Postoje li razine svijesti?
M: Postoje razine u svjesnosti, ali ne i u svijesti. Ona je homogen blok koji se u umu oražava kao ljubav i
razumijevanje. U jasnodi razumijevanja i jačini ljubavi postoje razine, ali ne i u njihovu izvoru. Izvor je
jednostavan i samostalan, ali njegovi su arovi beskonačni. Samo nemoj smatrati a su arovi isto što i
izvor. Spoznaj svoje sebstvo kao izvor, a ne kao rijeku. To je sve.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Svijest 331
P: Ali ja sam i rijeka.
M: Naravno da jesi. Kao jedno od «jesamstava». Ti jesi rijeka koja te če između obala tijela, ali ti si i izvor i
ocean i oblaci na nebu. Gje go postoje život i svjesnost, ti jesi. Ti jesi, manji o najmanjeg i vedi o
najvedeg, a sve rugo samo se pojavljuje.
P: Jesu li osjedaj postojanja i osjedaj življenja jeno te isto ili se međusobno razlikuju?
M: Istovjetnost u prostoru stvara ovo prvo, a trajanje u vremenu ovo drugo.
P: Jenom si rekao a su promatrač, promatranje i ono što on promatra jeno, a ne troje. Za mene je to
troje ovojeno. Ne sumnjam u tvoje riječi, samo ih ne razumijem.
M: Zagleaj se temeljitije i shvatit deš a se promatrač i ono što on promatra pojavljuju jeino ka postoji
promatranje. Oni su svojstva promatranja. Ka kažeš «ja promatram ovo», «ja» i «ovo» nastaju s
promatranjem, ali ne i prije. Bez promatranja ne može postojati ni «ovo» ni «ja».
P: Ali, mogu redi i «ja ne promatram».
M: «Ja promatram ovo» postaje tada «ja promatram svoje nepromatranje» ili «ja promatram tamu».
Promatranje je ostalo. U trojstvu onoga što se spoznaje, spoznava nja i onoga koji spoznaje jedino je
spoznavanje činjenica. «Ja» i «ovo» vojbeni su. Tko je taj kaji spoznaje? Što je spoznat o? Ništa nije
sigurno, osim da postoji spoznavanje.
P: Zašto sam siguran u spoznavanje, ali ne i u onoga koji spoznaje?
M: Spoznavanje je odraz tvoje prave prirode, jednako kao i postojanje i voljenje. Onoga koji spoznaje i ono
što se spoznaje naoao je tvoj um. U priroi je uma a stvara vojnost sub jekt - objekt ondje gdje ona ne
postoji.
P: Što je uzrok želje i straha?
M: Sasvim očito, sjedanje na prošle boli i užitke. U tome nema velike tajne. Sukob nastaje jeino ka se
želja i strah onose na isti objekt.
P: Kako prekinuti sjedanje?
M: To nije ni potrebno ni mogude. Shvati a se sve ogađa u svjesnosti i a si ti njezin k orijen, izvor i
temelj. Svijet je samo slije iskustava, a ti si ono što ih čini svjesnima. No, usprkos tome, ti ostaješ onkraj
svakog iskustva. To je nalik toplini, pla menu i rvu koje gori. Toplina oržava plamen, kaji sagorijeva rvo.
Da nema topline, ne bi bilo ni plamena ni sagorijevanja. Slično tome, a nema svijesti, ne bi bilo ni
svjesnosti, a ni života, koji materiju preobražava u vozilo svjesnosti.
P: Ti i alje tvriš a bez mene ne bi bilo ni svijeta te a su svijet i moje znanje o njemu istov jetni. Znanost
je ošla o sasvim rukčijeg zaključka. Svijet postoji kao nešto konkretno i trajno, a ja sam samo usputni
proizvo biološke evolucije živčanog sustava koji nije prvenstveno sjeište svjesnosti, ved više meha nizam
preživljavanja pojeinca i vrste. Tvoj način gleanja pot puno je subjektivan, a znanost sve nastoji opisati
uobjektivnim pojmovima. Je li ta proturječnost neminovna?
M: Zbrka je samo privina i čisto verbalna. Ono što jest jest. To nije ni subjektivno ni objektivno. Materija i
um nisu odvo jeni, oni su viovi jene te iste energije. Smatraš li um načinom izražavanja materije, imat deš
znanost. No, smatraš li materiju proizvoom uma, imat deš religiju.
P: Ali što je istina, što je nastalo prije, um ili materija?
M: Nijedno od tog dvoga ne prethodi onom drugom jer se ni jedno ni drugo ne pojavljuje samo. Materija
je oblik, a um je ime. Oni zajeno čine svijet. Stvarnost je prožimanje i transcenencija, čisti bitak -svijest-
blaženstvo - sama tvoja srž.
P: Sve što poznajem jest tijek svjesnosti, onosno beskonačni niz ogađaja. Rijeka vremena teče,
neumoljivo onosedi i onosedi. Cijelo se vrijeme oigrava preobrazba buudnosti u prošlost.
M: Nisi Ii ti žrtva svojeg jezika? O tijeku vremena govoriš kao a se nalaziš na jenom mjestu. Ali ogađaje
kojima si ti prisustvovao jučer netko rugi može vijeti sutra. Ti si taj koji se pokrede, a ne vrijeme.
Prestani se pokretati i vrijeme de iščeznuti.
P: Što znači a de vrijeme iščeznuti?
M: Prošlost i buudnost stopit de se s vječnim saa.
P: Ali što to znači u trenutačnom iskustvu? Kako znaš a je za tebe vrijeme iščeznulo?
M: To može značiti a ti prošlost i buudnost nisu više važne. Nestajanje vremena može značiti i a je sve
što se ogoilo i što de se ogoiti postalo za tebe otvorenom knjigom iz koje možeš čitati ka go poželiš.
P: Mogu zamisliti neku vrstu kozmičkog pamdenja koje postaje pristupačno zahvaljujudi oređenim
vježbama. Ali kako možemo spoznati buudnost? Neočekivanosti su neizbježne.
M: Ono što je neočekivano na jenoj razini moža se, gleano s više razine, mora sigurno ogoiti.
Naposljetku, ograničeni smo umom. Zapravo se ne ogađa ništa, nema ni prošlosti ni buudnosti. Sve se
samo pojavljuje, a ničeg nema.
P: Što znači a ničeg nema? Postaješ li prazan ili olaziš na spavanje? Ili moža uništavaš svijet, a sve nas
ržiš na ostojanju ok se ponovno ne vratimo u život sljeedim treptajem tvoje misli?
M: Oh, ne, nije baš toliko strašno. Svijet uma i materije, imena i likova nastavlja postojati, ali meni to više
ništa ne znači. To je kao ka te prati sjena. Ona je ovje i slijei me kamo go a krenem, ali me ni na koji
način ne ometa. I alje postoji svijet iskustava, ali to više nije svijet imena i likova za koje me veže želja i
strah. To iskustvo nema svojstava, to je čisto iskustvo, ako smijem tako redi. Zovem ga iskustvom jer mi
neostaje priklana riječ. Ono je poput valova na površini oceana, uvijek prisutno, ali ne utječe na njegovu
mirnu unutarnju snagu.
P: Želiš li redi a iskustvo može biti bez imena i lika, u potpunosti nedefinirano?
M: U početku je svako iskustvo takvo. Želje i strahovi koji se javljaju na temelju sjedanja aju mu ime i lik i
odvajaju ga od ostalih iskustava.
To nije svjesno iskustvo jer nije u suprotnosti s ostalim iskustvima, ali se svejedno radi o iskustvu.
P: Ako to iskustvo nije svjesno, zašto govoriti o njemu?
M: Tvoja iskustva uglavnom nisu svjesna. Vrlo je malo svjesnih iskustava. No, nisi svjestan te činjenice jer
pamtiš samo svjesna iskustva. Postani svjestan onoga š to je nesvjesno.
P: Možemo Ii uopde postati svjesni nesvjesnog? Kako se to postiže?
M: Želja i strah čimbenici su koji zamagljuju i iskrivljuju. Ka ih se um osloboi, nesvjesno postaje
dostupno.
P: Znači li to a nesvjesno postaje svjesno?
M: To je samo nova zaobilaznica. Svjesno se stapa s nesvjesnim. Razlika se između njih gubi, kako go
gledao na to.
P: Malo sam zbunjen. Kako mogu biti svjestan, a unatoč tome nesvjestan?
M: Svijest nije ograničena na svjesnost. Ona je svijest o svemu što jest. Svj esnost se odnosi na dvojnost. U
svijesti ne postoji vojnost. Ona je jeinstveni blok čiste spoznaje. Na isti način možemo govoriti o čistom
bitku i čistoj kreaciji. Oni su bez imena, bez oblika, spokojni, a ipak potpuno stvarni, snažni i jelotvorni. To
što su neopisivi ni najmanje ne utječe na njih. Iako su nesvjesni, o presune su važnosti. Svjesno se ne
može iz temelja promijeniti, ved samo preoblikovati. a bi se neka stvar promijenila, mora prodi kroz smrt,
pomračenje i uništenje. Zlatni se nakit mor a rastopiti prije negoli se izlije u novi oblik. Ono što obija
umrijeti ne može se ponovno roiti.
P: Izuzevši smrt tijela, na koji se još način može umrijeti?
M: Smrt je oustajanje, izvajanje, otpuštanje. Ona je nužna a bismo mogli živjeti u punini. Svaki kraj
stvara nov početak.
S ruge strane, moraš shvatiti a jeino ono što je mrtvo može umrijeti, nikako ne i ono što je živo. Ono
što je u tebi živo, to je besmrtno.
P: Oakle želja crpi svoju energiju?
M: Svoje ime i oblik crpi iz sjedanja. Energija teče iz izvora.
P: Neke su želje u potpunosti pogrešne. Kako pogrešne želje mogu tedi iz vrhovnog izvora?
M: Izvor nije ni ispravan ni pogrešan. Isto tako, ni želja sama po sebi nije ni ispravna ni pogrešna. Ona nije
ništa rugo o čežnja za sredom. Buudi a si se poistovjetio s točkicom tijela, osjedaš se izgubljenim i
očajnički tražiš osjedaj punine i cjelovitosti koji nazivaš sredom.
P: Kad sam ga izgubio? Nikada ga nisam ni imao.

M: Imao si ga prije nego si se jutros probudio. Uzdigni se izna svjesnosti i nadi deš ga.
P: Kako a to učinim?
M: Ti to ved znaš. Učini to.
P: Ali ti si taj koji tvri a znam. No, ja o tome ne znam ništa.
M: Unatoč tome, ponovno ti kažem - ti to znaš. Učini to. Uzigni se, vrati se u svoje normalno, prirono i
vrhovno stanje.
P: Zbunjen sam.
M: Zbog mrlje u svom oku misliš a si slijep. Ukloni je i progledaj.
P: Ali ja gledam! I vidim jedino tamu.
M: Ukloni mrlju i tvoje de se oči preplaviti svjetlošdu. Svjetlost je ovje i čeka. Oči su ovje i spremne su.
Tama koju viiš nije ništa rugo o sjena sidušne mrlje. Osloboi je se i vrati se u svoje prirono stanje.
Temeljni uzrok straha
Maharaj: Oakle olaziš?
Poklonik: Podrijeklom sam iz SAD-a, ali vedinu vremena provoim u Europi. Povremeno olazim u In diju.
Bio sam u Rishikeshu i posjetio va ašrama. Onje su me poučavali meditaciji i disanju.
M: Koliko si dugo bio tamo?

P: U jenom sam ašramu proveo osam, a u rugom šest ana. Nisam se obro osjedao i zato sam otišao.
Poslije toga proveo sam tri tje dna s tibetskim Iamama. Ali oni su bili sasvim zaokupljeni svojim formulama i
ritualima.
M: Što je bio konačni rezultat svega toga?
P: U svakom slučaju, ošlo je o povedanja energije. Ali prije olaska u Rishikesh proveo sam neko vrijeme
u Sanatoriju za unaprjeđivanje zravlja u Puukkotaiju, u južnoj Iniji. Onje sam neko vrijeme postio i
ržao se oređene prehrane. To mi je u velikoj mjeri poboljšalo zravlje.
M: Moža je o povedanja energije ošlo zbog boljeg zravlja?
P: Ne mogu to sa sigurnošdu tvrditi. Posljedica svih tih dis ciplina bila je a su se na različitim mjestima u
mome tijelu zapalile izvjesne vatre. Uz to, čuo sam mantranje i glasove iako ih u fizičkoj okolini nije bilo.
M: A čemu težiš saa?
P: Hm, čemu svi teže? Svi težimo istini, unutarnjoj sigurnosti i stvarnoj sredi. U različitim školama
samoostvarenja toliko se mnogo govori o svijesti a pojeinac stječe utisak kako je to zapravo vrhovna
stvarnost. Je li to istina? Tijelo je pod nadzorom mozga, a mozak je osvijetljen svjesnošdu. Svijest pazi na
svjesnost. Postoji li išta izna svijesti?
M: Kako znaš a si svjestan?
P: Osjedam a je tako. Ne mogu to rukčije izraziti.
M: Bueš li pomno slijeio osjedaj vojnosti o mozga kroz svjesnost o svijesti, otkrit deš a on stalno
traje. Ka se uzigneš izna svijesti, nadi deš se u stanju nevojnosti, u kojem nema spoznaje, ved postoji
samo čisti bitak. On se jenako tako može nazvati i nebitkom, smatraš li po bitkom nešto pojeinačno.
P: Ono što ti zoveš čistim bitkom jest, akle, univerzalni bitak, onosno bitak svega što jest?
M: Sve porazumijeva zbir pojeinačnosti. U čistom bitku nema čak ni ieje o pojeinačnom.
P: Jesu li čisti i pojeinačni bitak u nekom onosu?
M: Kakav bi onos mogao postojati između onoga što jest i onoga što se samo pojavljuje? Postoji li ikakav
onos između oceana i njegovih valova? Stvarnost omoguduje pojavljivanje nestvarnog i uzrokuje i
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Temeljni uzrok straha 336
njegovo nestajanje. Slijed prolaznih trenutaka stvara pričin vremena, ali bezvremena stvarnost čistog bitka
ni je u pokretu buudi a svako kretanje zahtijeva nepokretnu pozadinu. Sama je ta stvarnost pozadina
kretanja. Ka je nađeš u sebi, postaje ti jasno a taj nezavisni bitak nikaa nisi ni izgubio, a je neovisan o
svim podjelama i razdvajanjima. Ali nemoj ga tražiti u svjesnosti jer ga tamo nedeš nadi. Nemoj ga tražiti
nigje jer ni u čemu nije saržan. S ruge pak strane, taj bitak sarži sve i izražava sve. On je poput dnevne
svjetlosti koja sve čini viljivim, iako sama ostaje neviljiva.
P: Od kakve mi je koristi što kažeš a se stvarnost ne može pronadi u svjesnosti? Gje bih je rugje
mogao tražiti? Što ona prestavlja tebi?
M: To je sasvim jenostavno. Ka bih te pitao kakav okus imaš u ustima, mogao bi mi jeino redi a nije ni
sladak ni gorak ni kiseo ni ljut. To je onaj okus koji ostaje ka više nema nikakvih rugih okusa. Slično
tome, ka više nema nikakvih razlika i reakcija, ono što ostaje jest stvarnost, jenostavna i čvrsta.
P: Uspijevam razumjeti jeino a sam zahvaden pričinom koji nema početka. A ne viim načina a mu
stanem na kraj. Ka bi to bilo mogude, ved bi se oavno bilo ogoilo. U prošlosti sam sasvim sigurno imao
isto toliko prilika koliko du imati i u buudnosti. Ono što se nije moglo ogoiti ne može se nikaa ni
dogoditi. No, ako se i ogoilo, nije moglo potrajati. Naše iznimno bijeno stanje, nakon svih tih
bezbrojnih milijuna goina, u najboljem slučaju sarži obedanje konačnog uništenja ili, što je još mnogo
gore, prijetnju beskrajnog i besmislenog ponavljanja.

M: Što smatraš okazom a je tvoje saašnje stanje bez početka i bez kraja? Kako si se osjedao prije
rođenja? Kako deš se osjedati nakon smrti? Koliko znaš o svojem saašnjem stanju? Ne znaš čak ni u
kakvom si stanju bio prije jutrošnjeg buđenja. Veoma malo znaš o svom trenutačnom stanju, a izvlačiš
zaključke koji se onose na sva vremena i na sva mjesta. Moža samo sanjaš i zamišljaš a je tvoj san
vječan.
P: Situacija u kojoj se nalazim nede se promijeniti nazovem li je snom. Zato ti ponavljam svoje pitanje:
kakva mi to naa preostaje koju ni cijela vječnost iza mene nije mogla ispuniti? Zašto bi buudnost morala
biti rukčija o prošlosti?
M: U svojoj grozničavosti projiciraš nekakvu prošlost i buudnost pa ih smatraš stvarnima. No, činjenica je
a poznaješ jeino saašnji trenutak. Zašto ne istražiš ono što se zbiva saa, umjesto a postavljaš pitanja
o prošlosti i buudnosti koje su samo privine? Tvoje saašnje stanje ima i početak i kraj. Može nestati u
trenu. Pomno promatraj oakle olazi i kamo ie. Veoma deš brzo u njegovoj pozadini otkriti bezvremenu
stvarnost.
P: Zašto se to ved nije ogoilo?
M: Kao što svaki val uranja u ocean, tako se i svaki trenutak vrada svome izvoru. Ostvarenje je otkride
izvora i prebivanje u njemu.
P: Tko otkriva taj izvor?
M: Otkriva ga um.
P: Nalazi li um odgovore?
M: On shvada a je ostao bez svih pitanja, a mu nikakvi ogovori više nisu potrebni.
P: Rođenje je činjenica. I smrt je činjenica. Kako ih oživljava svjeok?
M: ijete je rođeno, starac je umro. To su samo ogađaji koji se zbivaju u vremenu.
P: Može li svjeok napreovati? Razvija li se svjesnost?
M: Sve što je viljivo može prodi kroz mnogobrojne promjene ako se na to usmjeri svjetlost svijesti . Ali
mijenja se samo objekt, a ne i svjetlost. Biljke rastu na sunčevoj svjetlosti, ali sunce ne raste. Tijelo i
svjeok sami su po sebi nepokretni, međutim, ka se zruže u umu, čini se a se pokredu.
P: Točno. Mogu razumjeti a je ono što se krede i mijenja jeino osjedaj «ja jesam». Je li nam on uopde
potreban?
M: A kome a bue potreban? On je ovje i saa, jenom je započeo, a jenom de i završiti.
P: Što ostaje ka on nestane?
M: Ostaje ono što ne olazi i ne olazi. Vječno pohlepni um stvara ieje o napretku i evoluciji prema
savršenstvu. On uzrokuje smetnje i govori o reu, uništava i traži sigurnost.
P: Može li se popraviti sudbina (karma)?
M: Subina je samo sklaište neutrošene energije želja koje nismo ispunili i strahova koje nismo razumjeli.
To se sklaište neprestano opskrbljuje novim željama i strahovima. Ali tako ne mora i zauvijek ostati.
Shvati a je temeljni uzrok svih tvojih strahova otuđenje o samog sebe, a temeljni uzrok svih tvojih želja
čežnja za samim sobom. Taa de se tvoja karma rasplinuti poput sna. Izmeu neba i zemlje život se
nastavlja. Ništa ne biva poremedeno, rastu i propaaju samo tijela.
P: Kakav je onos između osobe i svjeoka?
M: Između njih ne može postojati nikakav onos, buudi a su oni jeno. Nemoj ih razvajati i potom se
pitati u kakvom su odnosu.
P: Ako su promatrač i ono što on promatra jeno, kako je ošlo o ovajanja?
M: Opčinjen imenima i oblicima koji su po svojoj priroi mnogovrsni i raznoliki, ti razlikuješ ono što je
jenostruka i ijeliš ono što je cjelovito. Svijet je bogat raznovrsnim oblicima, ali tvoj osjedaj otuđenja i
uplašenost posljeica su pogrešnog razumijevanja. Tijelo jest u opasnosti, ali ti nisi.
P: Mogu shvatiti a temeljni biološki strah, a to je instinkt bježanja, poprima mnoge oblike i iskrivljava
moje misli i osjedaje. Ali kako je taj strah nastao?
M: Strah je mentalno stanje uzrokovano iejom «ja sam tijelo». On se može ukloniti sasvim oprečnom
idejom: «ja nisam tijelo». Obje su lažne, ali jena uklanja rugu. Shvati a nijena ieja nije tvoja, a sve
ideje dolaze izvana. O njima moraš razmišljati kao o nečemu što se nalazi izvan tebe, a ti sam moraš
postati objekt vlastite meditacije. Joga je nastojanje a razumiješ svo je sebstvo. Postani jogin, posveti
tome cilju cijeli svoj život, uboko promišljaj, preispituj se i traži sve ok ne ođeš o korijena zablude i do
istine koja se nalazi iznad nje.
P: Tko meditira tijekom meditacije: osoba ili svjedok?
M: Meitacija je osmišljeni pokušaj proiranja u viša stanja svjesnosti, a zatim i uzizanja izna njih .
Umijede meitacije sastoji se o preusmjeravanja sreišta pažnje na sve suptilnije razine, a a pritom ne
gubimo nadzor nad razinama koje ostavljamo iza sebe. Na neki način, to je kao a stječemo nazor na
smrdu. Počinjemo s najnižom razinom, ruštvenim okolnostima, običajima i navikama. Zatim prelazimo na
fizičko okruženje, položaj tijela i isanje, pa na osjetila s pripaajudim im osjetima i opažanjima, um s
pripaajudim mu mislima i osjedajima, sve ok u potpunosti ne zahvatimo cijeli mehanizam osobnosti i
čvrsto prionemo uza nj. Posljenji stupanj meitacije postiže se ka se osjedaj ientiteta uzigne izna
stava «ja sam taj i taj», «to sam ja», «ja sam samo svjedok», iznad stava «to jest» te iznad svih ideja, sve
o neosobno osobnog čistog bitka. Ali ka jenom počneš s meitacijom, moraš biti olučan. To sasvim
sigurno nije honoraran posao. Ograniči sve interese i aktivnosti samo na ono što je nužno potrebno tebi i
onima koje uzržavaš. Čuvaj svu svoju energiju i vrijeme za razbijanje zia koji je oko tebe sagraio tvoj
um. Vjeruj mi, nedeš zažaliti zbog toga.
P: Kako du utvriti a je moje iskustvo univerzalno?
M: Sve deš saznati iz prve ruke na kraju svoje meitacije. Nede ti biti potrebni nikakvi posebni okazi. Baš
kao što svaka kapljica oceana nosi njegov okus, tako i svaki trenutak u vremenu nosi okus vječnosti.
Definicije i opisi imaju smisla kao koristan poticaj za aljnja traganja, ali na kraju moraš i njih naidi kako bi
osegao ono što se ne može ni efinirati ni opisati, osim niječnim pojmovima.
Naposljetku, čak su i univerzalnost i vječnost samo koncepti, su protni pojmovima «biti prisutan na
oređenom mjestu» i «biti ograničen vremenom». Stvarnost nije koncept, a ni očitovanje koncepta. Ona s
konceptima nema ništa. Pobrini se za svoj um, ukloni njegova iskrivljenja i nečistode. A ka jenom okusiš
vlastito sebstvo, otkrivat deš ga svugje i u svako vrijeme. Prema tome, najvažnije je odi o njega. Ka ga
spoznaš, nika ga više nedeš izgubiti.
Ali moraš sebi ati priliku, služedi se intenzivnom, pa i mukotrpnom meditacijom.
P: Što točno želiš a učinim?
M: Posveti se svim srcem i ušom ubokom promišljanju osjedaja «ja jesam»: što on znači, kakav je, što
mu je izvor, život i smisao. To je nalik kopanju zenca. Obijaš sve što nije voa, ok ne osegneš
životodavni izvor.
P: Kako du znati a se kredem u ispravnom smjeru?
M: Prema svom napretku u revnosti, jasnodi i preanosti zadatku.
P: Mi Europljani smatramo a je veoma teško biti miran. Suviše smo vezani za svijet.
M: Oh, ne. I vi ste sanjari. Razlikuj emo se samo po saržaju svog sna. Vi ste obuzeti savršenstvom o kojeg
dete odi u buudnosti. Mi ga želimo nadi saa. Jeino ograničenost nosi u sebi mogudnost a postane
savršenost. Neograničeno je ved savršeno. Ti si savršen, samo što to ne znaš. Nauči upoznavati sebe i
otkrit deš čua.
Sve što ti je potrebno ved imaš, samo što moraš samome sebi pristupiti s ljubavlju i poštovanjem.
Samooptuživanje i nepovjerenje u sebe goleme su pogreške. Tvoje neprestano bježanje o boli i traganje
za užitkom znak su ljubavi prema sebi. Tražim o tebe samo jeno neka tvoja ljubav prema sebi bude
savršena. Ništa si nemoj uskradivati; naprotiv, aruj si beskrajnost i vječnost. Otkrit deš a ti one nisu
potrebne jer se nalaziš izna njih.
Apsolutno je savršenstvo Ovdje i Sada
Poklonik: U tijeku je rat. Kakav je tvoj stav prema njemu?
Maharaj: Uvijek se negje i na neki način ratuje. Je li ika pos tojalo razdoblje u kojem nije bilo rata? Neki
kažu a je rat Božja volja, a neki a se rai o Njegovoj igri. No, to su samo različiti načini a se izrazi kako
su ratovi neizbježni i kako nitko nije ogovoran za njih.
P: Ali kakav je tvoj stav?
M: Zašto mi namedeš stavove? Nemam stav koji bih smatrao svojim.
P: Ali netko mora biti ogovoran za to užasno i besmisleno krvoprolide. Zašto su ljui spremni na takvo
međusobno ubi janje?
M: Potraži krivca u samome sebi. U korijenu svih sukoba nalaze se ieje «ja» i «moje». Osloboi ih se i
sukobi de prestati.
P: Ali što ako se ja nalazim izvan sukoba? Ja ne mogu utjecati na ov aj rat. Ako sam ja njegov uzrok,
spreman sam biti uništen. No, siguran sam a istrjebljenje na tisude ljui poput mene nede zaustaviti
ratove. Oni nisu počeli mojim rođenjem i nede završiti mojom smrdu. Ja nisam ogovoran za njih. Ali tko
jest?
M: Svađa i borba io su postojanja. Zašto se ne upitaš tko je ogovoran za postojanje?
P: Zbog čega smatraš a su postojanje i sukob neovojivi? Ne možemo li postojati bez sukoba? Ne moram
se boriti s rugima a bih bio to što jesam.
M: Ti se neprestano boriš s rugima a bi mogao opstati kao ovojen sustav tijela i uma, kao pojeinačno
ime i lik. a bi preživio, moraš uništavati . O trenutka ka si začet ušao si u rat sa svojom okolinom -
nemilosrdni rat uzajamnog istrjebljivanja koji de trajati sve ok te smrt ne oslobodi.
P: Nisi ogovorio na moje pitanje. Samo opisuješ ono što ved poznajem, život i njegovu patnju. Ali nisi mi
rekao tko je ogovoran za to. Ka te pokušam prisiliti a mi ogovoriš, prebacuješ krivicu na Boga,
subinu (karma) ili čak na moju vlastitu pohlepu ili strah. Sve to samo izaziva nova pitanja. aj mi konačni
odgovor.
M: Konačni ogovor glasi - ništa ne postoji, ničeg nema. Sve što postoji samo je trenutna pojava u
univerzalnoj svijesti. Stalan slije imena i oblika isključivo je mentalna tvorevina koja veoma lako nestaje.
P:
ToJajetičinjenica
postavljam pitanja
koja zuri uo tebe.
izravnom, prolaznom
Ne možeš i pojavnom.
je zanijekati. Ovje
I sa je slika
mi reci tkoječaka kojeg
je ogovo su ubili vojnici.
ran za smrt ovog
ječaka?
M: Nitko nije ogovoran i svi su ogovorni. Svijet je ono što sam obuhvada i u njemu svaka stvar utječe na
sve ruge. Svi smo mi ubili tog ječaka i svi mi umiremo s njime. Svaki ogađaj ima bez brojne uzroke i
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Apsolutno je savršenstvo Ovje i Saa 341
stvara bezbrojne posljedice. Beskorisno je tražiti naplatu računa jer ničemu ne možemo u potpunosti udi u
trag.
P: Sveti ljui govore o subini i pomirivanju računa.
M: To je samo grubo i pojenostavljeno objaš njenje. U stvarnosti, svi su stvoritelj i i stvorenja jedni
drugima, odnosno jedni rugima uzrokuju ili olakšavaju životne terete.
P: Dakle, nevini pate zbog krivih?
M: U svome neznanju svi smo nevini, a u svome jelovanju svi smo krivi. Griješimo, a a ne znamo, i
patimo, a da ne razumijemo zašto. Naša je jeina naa zaustaviti se, pogleati što se ogađa, razumjeti i
izadi iz zamke sjedanja jer sjedanje hrani zamišljanje, a zamišljanje stvara želju i strah.
P: Zašto uopde zamišljamo?
M: Svjetlost svjesnosti prolazi kroz film pamdenja i stvara slike u našem mozgu. Zbog manjkavog i
nesređenog stanja uma ono što se percipira iskrivljeno je i obojeno osjedajima sviđanja i nesviđanja. Srei
svoj proces mišljenja i osloboi ga emocionalnih prizvuka pa deš ljue i stvari vijeti takvima kakvi jesu,
jasno i s ljubavlju.
Svjeok rođenja, života i smrti samo je jedan, uvijek isti. On je svjedok bola i ljubavi. Iako je postojanje u
ograničenjima i ovojenosti bolno, ipak ga volimo. U stvari, istovremeno ga i volimo i mrzimo. Borimo se,
ubijamo i uništavamo tuđi život i imovinu, a ipak smo puni ljubavi i skloni žrtvovanju za ruge. Nježno se
brinemo za ijete, ali ga i pretvaramo li siroče. Cijeli je naš život ispunjen proturječnostima, a ipak s mo
vezani za njega. Vezanost je u korijenu svega što postoji. Unatoč tome, sve je u cijelosti površno. ržimo
se nečega ili nekoga svim svojim snagama, a ved u sljeedem trenutku to zaboravljamo. Nalik smo jetetu
koje grai kule u pijesku, a ona ih s lakodom ruši. Taknete li mu ih, ljutito de zavrištati, ali ovojite li ga o
njegovih kula, brzo de ih zaboraviti. To je zato što se naš život zbiva saa i što ljubav prema njemu postoji
sada. Volimo raznolikost, igru boli i užitka i opčinjeni smo suprotnostima. Zbog toga su nam potrebne
oprečnosti i njihova privina ovojenost. Uživamo u njima na trenutak, a ona se umaramo i počnemo
čeznuti za mirom i tišinom čistog bitka. Srce univerzuma bez prestanka kuca. Ja sam i svjeok i srce.
P: Mogu vidjeti sliku, ali ne i slikara. Tko je ogovoran za to strašno, a ipak preivno iskustvo?
M: Slikar se nalazi u samoj slici. Ti si ga ovojio o nje i zato ga tražiš. Nemoj razvajati slikara o slike i
nemoj postavljati lažna pitanja. Sve je takvo kakvo jest i nema ogovornog po jedinca. Ideja o osobnoj
ogovornosti olazi iz pričina osobnog jelovanja: «Netko je to morao napraviti, stoga netko mora biti
odgovoran.» ruštvo, takvo kakvo je saa, sa svojim okvirom zakona i običaja, temelji se na ieji ovojene
i odgovorne osobnosti, ali to nije i jeini oblik koji ono može imati. Moža su mogudi i ruštveni oblici u
kojima je osjedaj ovojenosti slabiji, a ogovornost poijeljena.
P: Je li pojeinac sa slabim osjedajem osobnosti bliži samoo stvarenju?
M: Uzmimo kao primjer slučaj malog jeteta. Osjedaj «ja jesam» nije se još ko njega oblikovao, osobnost
je tek u začetku. Iako ima svega nekoliko zapreka do samoostvarenja, nedostaju snaga i jasnoda svjesnosti,
njezina širina i ubina. Tijekom goina svjesnost de sve više rasti, ali de izroniti i skrivena osobnost, koja de
zatamniti spoznaju i sve učiniti složenijim. Kao što se o tvrđeg rva stvara jači plamen, tako se prilikom
uništenja snažnije osobnosti stvara jača svjetlost.
P: Zar ti nemaš nikakvih problema?
M: Ved sam ti rekao a imam problema. Biti, postojati s imenom i likom veoma je bolno, iako to volimo.
P: Ali ti voliš sve!
M: Sve jest saržano u postojanju. Ljubav je sama moja priroa. Čak i ono što je bolno vrijeno je ljubavi.
P: Ali to ga ne čini manje bolnim. Zašto ne ostati u bez granič nom?
M: U postojanje me dovoi poriv za istraživanjem, Ijubav prema nepoznatom. U prirodi je bitka gledati
kako nastaje avantura, kao što je u priroi nastajanja tražiti mir u bitku. Izmjenjivanje bitka i nastajanja
neminovno je. Ali moj je dom iznad toga.
P: Je li tvoj dom u Bogu?
M: Voljeti i obožavati Boga također je neznanje. Moj je om izna svih pojmova, ma koliko uzvišeni bili.
P: Ali Bog nije pojam! On je stvarnost koja se nalazi onkraj postojanja.

M: Možeš upotrijebiti bilo koju riječ. Ja sam onkraj svega zamislivog.
P: Ka jenom spoznaš svoj om, zašto ne ostaneš zauvijek u njemu? Što te izvoi iz njega?
M: Pojeinac se rađa iz ljubavi prema utjelovljenom bitku, a ka se jenom roi, upetljava se u subinu.
Sudbina je neodvo jiva o postajanja. Želja za pojeinačnim postojanjem stvara o tebe osobu sa svom
njezinom prošlošdu i buudnošdu. Pogleaj subinu bilo kojeg čovjeka, ma kako uglean bio! Koliko je
nevolja morao prodi tijekom svojeg života i kako su ograničeni bili ploovi njegova postignuda. Kako li je
samo čovjekova osobnost o svemu ovisna i kako li je ravnoušan njezin svijet. A mi je ipak volimo i štitimo
upravo zbog njezine neznatnosti.

P: Rat je i posvua vlaa kaos, a tebe su zamolili a voiš javnu kuhinju. ali su ti sve što ti je potrebno, na
tebi je samo a voiš poslove. Bi li to odbio?
M: Meni je svejeno raim li ili ne. Moža bih prihvatio brigu za tu kuhinju, a moža i ne bih . Vjerojatno
ima ljudi koji su pogodniji od mene za obavljanje takvog zadatka, na primjer profesionalni ugostitelji. Ali
moj se stav razlikuje od tvog. Ja ne smatram a je smrt velika trageija niti se raujem nečijem rođenju.
Ka ijete ođe na svijet čekaju ga nevolje, a smrt je izbavljenje o njih. Vezanost za život zapravo je
vezanost za patnju. Ali mi volimo ono što nam zaaje bol. Takva nam je priroa.
Za mene de trenutak smrti biti povo za slavlje, a ne za strah. Plakao sam ka sam se roio, a umrijet du sa
smiješkom.
P: Do kakve promjene dolazi u svjesnosti u trenutku smrti?
M: Kakvu promjenu očekuješ? Ka se filmska projekcija završi, sve ostaje isto kao što je bilo na početku.
Stanje prije tvog rođenja bilo je ujeno i stanje nakon smrti, ako se toga sjedaš.
P: Ničega se ne sjedam.
M: Zato što se nikaa nisi ni pokušao sjetiti. To je isključivo pitanje poešavanja uma, za što je, naravno,
potrebna duhovna praksa.
P: Zašto se ne baviš socijalnim raom?
M: Ali cijelo vrijeme ništa rugo i ne raim! U kakav bi me to socijalni ra želio uključiti? «Šiven je krpica»
nije za mene. Moje je gleište jasno - proizvoi a bi ijelio, nahrani bližnjega prije negoli sam počneš
jesti, aj prije

ijeljenju može negoli uzmeš, misli
biti stabilno na ruge
i sretno. To jeprije nego
jeino na sebe.rješenje.
praktično Samo nesebično ruštvo
Ako ga ne želiš, koje
bori se
se temelji na
na ruge
načine.
P: Sve je to stvar svojstava (guna). Ondje gdje prevladavaju pasivnost (tamas) i aktivnost (ra đas) mora biti
ratova. Tamo gje prevlaava uravnoteženost (sattva), bit de mir.
M: Možeš to izraziti na bilo koji način, ali sve se svoi na isto. ruštvo se temelji na motivima. Temelji li se
na dobronamjernosti, nede biti potrebe za posebno obrazovanim socijalnim ranicima.
P: Svijet postaje sve bolji.
M: Svijet je imao na raspolaganju sve mogude vrijeme a se poboljša, ali unatoč tome takvo što nije se
dogodilo. Ima li ikakve nae za buudnost? Naravno, uvijek su postojala razoblja sklada i mira u kojima je
svojstvo uravnoteženosti bilo u usponu. Ali sve što postoji biva uništeno upravo zbog vlastite savršenosti.
Savršeno je ruštvo nužno statično te stoga za ostaje u razvoju i propada. Kad se dostigne vrhunac, svi
putovi voe prema olje. ruštva su poput ljui, rađaju se, rastu o točke relativne savršenosti, a potom
propadaju i umiru.
P: Ne postoji li stanje potpunog savršenstva koje nika ne propada?
M: Ono što ima početak, mora imati i kraj. U bezvremenosti je sve savršeno, saa i ovje.
P: Ali hodemo li tijekom vremena osedi bezvremenost?
M: Tijekom vremena vratit demo se na početnu točku. Vrijeme nas ne može izvesti iz vremena, kao što nas
ni prostor ne može izvesti iz prostora. Čekanjem ospijevaš jeino o aljnjeg čekanja. Apsolutno
savršenstvo nalazi se ovje i saa, a ne u buudnosti, bliskoj ili alekoj. Tajna je u jelovanju - ovdje i sada.
Tvoje te ponašanje čini slijepim za vlastito sebstvo. Odbaci sve ono što misliš a jesi i počni jelovati kao
a si potpuno savršen, ma kakva bila tvoja ieja o savršenstvu. Potrebna ti je jeino hrabrost.
P: Gje a je nađem?
M: U sebi, naravno. Pogledaj u sebe.
P: Tvoja de mi milost pomodi.
M: Moja ti milost govori a pogleaš u sebe. Sve što imaš nalazi se u tebi. Upotrijebi to. Ponaša j se
najbolje što znaš, čini ono što misliš a je potrebno. Nemoj se plašiti pogrešaka, uvijek ih možeš ispraviti.
Važna je jeino namjera. Oblik koji stvari poprimaju nije u tvojoj modi, ali motivi tvojeg jelovanja jesu.
P: Kako može jelovanje nastalo iz nesavršenstva voiti o savršenstva?
M: jelovanje ne voi o savršenstva, ved se savršenstvo izražava kroz jelovanje. Sve ok sebe
procjenjuješ na temelju svojeg izražavanja, posveduj tom izražavanju krajnju pozor nost. Ka spoznaš
vlastiti bitak, tvoje de ponašanje spontano postati savršeno.
P: Ako sam bezvremeno savršen, zašto sam uopde rođen? Koja je svrha ovog života?
M: To je kao a me pitaš o kakve je koristi z latu da se preoblikuje u komad nakita. Nakit poprima boju i
ljepotu zlata, ali zlato time nije obogadeno. Slično tome, stvarnost koja se izražava kroz jelovanje čini to
djelovanje svrhovitim i lijepim.
P: Što stvamost obiva svojim izražavanjem?
M: A što bi mogla obiti? Zapravo ništa. Ali u priroi je ljubavi a se izražava, potvrđuje, svlaava teškode.
Ka jenom shvatiš a svijet jest ljubav na jelu, oživljavat deš ga sasvim rukčije . Ali najprije se mora
promijeniti tvoj stav prema patnji. Patnj a je prvenstveno poziv na pozomost, što je samo po sebi kretanje
ljubavi. Ljubav želi rast, širenje te proubljivanje svjesnosti i bitka, više nego sredu. Sve što je zapreka tom
procesu postaje uzrokom boli, ali ljubav ne bježi o boli. Energija uravnoteženosti koja radi na pravednosti
i ispravnom razvoju ne smije biti zaustavljena. Ako joj se nešto ispriječi, okrede se protiv sebe i postaje
razoma. Ka go ljubav biva zaržana, a patnji opušteno a se širi, rat postaje neminovan. Ravnoušnost
prema nesredama bližnjih onosi nam patnju pre vrata.
Istinski Guru
Poklonik: Neki si dan rekao da je u korijenu tvojeg samoostvarenja bilo povjerenje u tvojeg gurua. On ti je
zajamčio a ti ved jesi apsolutna stvarnost i a više ništa ne moraš činiti. Povjerovao si mu i ostao pri tome,
bez naprezanja i bez trua. Moje pitanje glasi: bi li bio uspio postidi samoostvarenje a nisi imao
povjerenja u svog gurua? Naposljetku, ono što jesi, to jesi, neovisno o tome vjeruje li tvoj um u to ili ne. Bi
li sumnja spriječila jelovanje guruovih riječi i učinila ih nejelotvornima?
Maharaj: Upravo si sam ogovorio na svoje pitanje. Sumnja bi guru ove riječi na neko vrijeme učinila
nedjelotvornima.
P: A što bi se ogoilo s energijom ili modi koju te riječi sarže?
M: Energija bi ostala skrivena, neočitovana. Ali tvoje pitanje utemeljeno je na pogrešnom razumijevanju.
Učitelj, učenik, ljubav i povjerenje između njih - sve je to jena jeina činjenica, a ne mnogo nezavisnih.
Svaka je od njih dio one druge. Da nema ljubavi i povjerenja, ne bi bilo ni učitelja ni učenika, a ni onosa
između njih. Uzmi kao primjer paljenje električne svjetiljke. a bi upalio svjetiljku, moraš pritisnuti
prekiač. Svjetiljka, žica, prekiač, transformator, alekovo i hirocentrala tvore cjelinu koja omoguduje
pojavu svjetlosti u svjetiljci. Neostaje li samo jean čimbenik, nedemo modi upaliti svjetlo. Ne smiješ raz-
vajati ono što je neovojivo. Riječi ne stvaraju činjenice, ved ih opisuju ili iskrivljuju. Činjenica se nika ne
izražava riječima.
P: Još uvijek ne razumijem mogu li guruove riječi ostati neostvarene ili de se neizbježno pokazati
istinitima?
M: Riječi prosvijetljene osobe uvijek ostvaruju svoju namjenu. One čekaju prave uvjete kako bi se
očitovale, što može zahtijevati oređeno vrijeme. No, to je prirodno, mora postojati vrijeme sjetve i
vrijeme žetve. Ali guruova je riječ sjemenka koja nika ne može istrunuti. Naravno, mora se raiti o
istinskom guruu, o onome koji je iznad tijela i uma, iznad same svjesnosti, iznad prostora i vremena,
dvojnosti i jednote, razumi jevanja i opisivanja. obri ljui koji su mnogo toga pročitali te mogu mnogo i
redi mogu vas naučiti koječemu korisnome, ali oni nisu pravi gurui čije se riječi neminovno moraju ostva -
riti. I oni vam mogu tvrditi da ste vrhovna stvarnost, ali što s time?
P: Ako sam takvim ljuima iz nekog razloga ipak povjerovao i pokorno ih slušao, hode li mi to štetiti?
M: Ako si u stanju vjerovati i pokorno slušati, veoma deš brzo nadi svog pravog gurua, ili, točnije, on de
nadi tebe.
P: Postaje li svaki poznavatelj stvarnosti guru ili ima onih koji su spoznali stvarnost, ali nisu u stanju dovesti
druge do nje?
M: Poznaješ li ono što poučavaš, znači a to možeš poučavati. U našem slučaju poznavanje i
poučavanje jeno su te isto. Ali apsolutna stvarnost nalazi se iznad obojeg. Neki samozvani gurui govore
o zrelosti i naporu, o zaslugama i postignudu, o subini i milosti. Sve su to samo mentalne tvorevine,
projekcije ovisničkog urna. Umjesto a pomažu, postaju zapreke.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Istinski Guru 346
P: Kako da saznam koga moram slijediti, a kome ne smijem vjerovati?
M: Nemoj vjerovati nikome, ok ne stekneš vlastito uvjere nje. Istinski guru nikaa te nede ponižavati niti
de te ualjavati od samog tebe. Stalno de te posjedati na tvoju urođenu savršenost i ohrabrivati te da je
tražiš u sebi. On zna a ti ništa nije potrebno, čak niti on sam, i zato se nikaa ne može umoriti
posjedajudi te na to. Ali samozvani gurui više se brinu za sebe nego za svoje učenike.
P: Rekao si da se stvarnost nalazi iznad znanja i poučavanja o stvarnom. Nije li znanje o stvarnosti
zapravo vrhovna istina, a poučavanje okaz njezina postignuda?
M: Znanje o stvarnome ili o sebstvu stanje je urna. Poučavanje rugih kretanje je u vojnosti. Oboje se
tiče jeino urna. Uravnoteženost (sattva) također je svojstvo (guna).
P: Što je ona stvarno?
M: Onaj tko poznaje um kao neoslobođen i kao oslobođen, onaj tko poznaje i neznanje i znanje kao stanja
uma, taj je stvaran. Ako ti netko a ijamante pomiješane s običnim šljunkom, možeš ih ili previdjeti ili
pronadi. O izuzetne je važnosti upravo vi. Ne posjeuješ li mod via, kako deš razlikovati sivu boju
šljunka o svjetlucave ljepote ijamanata? Ono što se spoznaje nije ništa rugo o oblik, a sama spoznaja
nije ništa rugo o ime. Spoznavatelj je tek stanje urna. Stvarnost se nalazi iznad toga.
P: Sasvim sigurno, objektivno znanje i ideje o pojavama jedna su vrsta znanja, a spoznaja sebstva druga.
Prva vrsta znanja zahtijeva mozak, a druga ne.
M: Želiš Ii raspravljati o nečemu, možeš slagati riječi i priavati im značenje, ali i alje ostaje činjenica a je
sve znanje samo oblik neznanja. I najtočnija zemljopisna karta ipak se nalazi na papiru. Sve je znanje u
pamdenju. To je samo prepoznavanje, za razliku o stvarnosti, koja se nal azi izvan dvojnosti spoznavatelja
ispoznavanog.
P: Po čemu se ona spoznaje stvarnost?
M: Kako te tvoj jezik može lako zavesti na krivi put! Pretpostavljaš, nesvjesno, a se i stvarnost može
osedi putem znanja pa uvoiš spoznavatelja stvarnosti u poručje s one strane stvar nosti! Shvati, da bi
mogao biti, ne trebaš spoznati stvarnost. Neznanje i znanje nalaze se u umu, a ne u stvarnosti.
P: Ako, akle, poznavanje stvarnosti ne postoji, kako je mogu osedi?
M: Ne trebaš osedi ono što je ved u tebi. Stvarnost ti izmiče upravo zato što je stalno pokušavaš osedi.
Obaci ieju a je nisi pronašao i samo joj opusti a uđe u sreište neposrene percepcije, ovje i saa,
uklanjanjem svega što potječe iz uma.
P: Ka sve što može nestati nestane, što ostaj e?
M: Ostaje praznina, svijest, čista svjetlost svjesnog bitkg. To je kao a pitaš što ostaje u sobi ka iz nje
ukloniš sav namještaj. Ostaje krajnje upotrebljiva prostorija. A ka se čak i ziovi sruše, ostaje jeino
prostor. Izvan prostora i vremena nal azi se ovašnjost i saašnjost stvarnosti.
P: Ostaje li svjedok?
M: Sve ok postoji svjesnost, postoji i svjeok koji je svjeoči. To voje nastaje i iščezava zajeno.
P: Ako je i svjeok prolazan, zašto mu se priaje tolika važ nost?
M: On služi samo zato a bi se slomila ljuštura poznatog, pričin a je stvarno jeino ono što se može
percipirati.
P: Percepcija je glavna, a svjedok sporedan.
M: To je srž stvari. Sve ok vjeruješ a je jeino vanjski svijet stvaran, bit deš njegov rob. a bi postao
sloboan, tvoja se pozornost mora usmjeriti na osjedaj «ja jesam», na svjeoka. Naravno, spoznavatelj i
spoznate jesu jeno, a ne voje, ali a bi se prekinula opčaranost spoznatim, spoznavatelj mora biti
oveen u prvi plan. Nijeno o tog voga nije važnij e, oboje je samo odraz neopisivog iskustva u
pamdenju, iskustva koje je uvijek novo i uvijek saa, neprevoivo, brže o uma.
P: Ja sam ponizan tragalac koji u potrazi za oslobođenjem luta o gurua o gurua. Um mi je bolestan, gori
o želje i lei se o straha. Moji ani lete, crveni o boli, sivi o osae. Ved sam u poomakloj obi,
zravlje mi je sve slabije, a buudnost mi izglea mračnom i zastrašujudom. Tako du o kraja života živjeti
u patnji i umrijeti II očajanju. Ima li ikakve nae za mene? Jesam li ošao prekasno?
M: S tobom je sve ureu, ali ne i s iejama koje imaš o sebi. One su sasvim pogrešne. Ti nisi onaj koji želi,
strahuje i pati, ved je to osoba izgrađena na temeljima tvojeg tijela, obliko vana vanjskim okolnostima i
različitim utjecajima. No, ti nisi ta osoba. Ta se ieja mora čvrsto ustaliti u tvome umu. Nikaa je ne smiješ
izgubiti iz vida. Naravno, da bi to postigao potreban je dug proces sadhane, niz godina strogosti i
meditacije.
P: Moj je um slab i ispražnjen. Nemam ni snage ni ustrajnosti za sahanu. Ja sam beznaan slučaj.
M: Na neki način, tvoj slučaj ostavlja najviše nae. Naime, osim sahane postoji još jena mogudnost, a to
je povjerenje. Ne možeš li stedi vlastito uvjerenje na temelju ploonosnog istraživanja, iskoristi prednost
mog otkrida koje sam spreman poijeliti s tobom. Ja s najvedom mogudom jasnodom razaznajem a ti
nikaa nisi bio, a nisi ni saa i a nikaa nedeš ni biti otuđen o stvarnosti. Sasvim mi je jasno a si ti
punina savršenstva, ovje i saa, i a te ništa ne može lišiti vlastitog naslijeđa, onoga što zaista jesi.
Nimalo se ne razlikuješ o mene, jeino što to ne znaš. Ne znaš tko si i stoga zamišljaš a si ono što
zapravo nisi. Zbog toga se pojavljuju želja i strah, zato si skrhan očajem i jeluješ sasvim besciljno kako bi
pobjegao.
Samo imaj povjerenja u mene i živi o te vjere. Nedu te ovesti na krivi put. Ti si vrhovna stvarnost koja se
nalazi iznad svijeta i njegova stvoritelja, iznad svjesnosti i njezina svjedoka, iznad svih potvrda i nijekanja.
Prisjedaj je se, misli o njoj, jeluj u sklau s njom. Obaci svaki osjedaj ovojenosti, uoči sebe li svakome i
jeluj na taj način. S jelovanjem de odi blaženstvo, a s blaženstvom uvjerenje. Naposljetku, ti sumnjaš u
sebe zato što patiš. Sreda koja je prirona, spontana i trajna ne može se zamisliti. Ona ili jest ili nije. Ka
jenom počneš oživljavati mir, ljubav i sredu kojima ne trebaju vanjski povoi, sve de se tvoje sumnje
raspršiti. Samo na ispravan način shvati to što ti govorim i živi u skla du s time.
P: Zašto mi govoriš a moram živjeti o pamdenja?
M: Ti u svakom slučaju živiš o pamdenja. Ja samo tražim o tebe a svoja stara sjedanja zamijeniš
sjedanjem na to što sam ti rekao. Kao što si ranije jelovao na temelju starih sjedanja, saa djeluj na
temelju novih. Nemoj se plašiti. Neko vrijeme morat de postojati sukob između staroga i novoga, ali ako
olučno staneš na stranu novoga, borba de se okončati i spoznat deš nenapregnuto stanje svojega bitka u
kojem te ne zavoe želje i strahovi nastali iz pričina,
P: Mnogi gurui imaju običaj a sljebenicima aruju neki znak svoje milosti. To može biti marama kojom
pokrivaju glavu, štap za hoanje, prosjačka zjelica ili haljina. Na taj način prenose ili potvrđuju
samoostvarenje svojih učenika. Ja ne vidim nikakvu vrijenost u tome. Čini mi se a oni ne prenose
vlastitu ostvarenost, ved vlastitu važnost. O kakve je koristi govoriti nekome nešto laskavo, ako to nije
istina? Ti me s jene strane upozoravaš na mnoge samozvane guruel a s ruge želiš da ti vjerujem. Na
temelju čega tvriš a si iznimka?
M: Ne tražim o tebe a vjeruješ meni. Vjeruj mojim riječima i neprestano ih se prisjedaj. Ja želim a ti
bueš sretan, a ne ja. Nemoj vjerovati onima koji tvre a postoji ualjenost između tebe i tvo jeg stvarnog
bitka i koji se nue a ti buu posrenici. Ja ne činim ništa slično, čak ti ništa ni ne obedajem, ved ti jeino
kažem: bueš li vjerovao mojim riječima i bueš li provjeravao njihovu istinitost, otkrit deš i sam a su u
potpunosti točne. Tražiš li neki okaz za to što ti govorim prije negoli se upustiš u avanturu, mogu ti jeino
redi a sam ja okaz. Vjerovao sam riječima svojeg učitelja i imao sam ih neprestano na umu. Ustanovio
sam a je bio u pravu, a sam ja ouvijek bio, a jesam i a du zauvijek i biti beskrajna stvarnost koja
obuhvada i nailazi sve.
S obzirom na to a si rekao kako nemaš ni vremena ni energije za ugotrajno uhovno prakticiranie,

ponudio sam ti alternativu. Prihvati moje riječi na osnovi povjerenja i počni živjeti na nov način. Ili pak
možeš nastaviti po starom i umrijeti u patnji.
P: Zvuči preobro a bi bilo istinito.
M: Nemoj dopustiti da te zavara jednostavnost savjeta. Malo je onih koji imaju hrabrosti vjerovati
nevinom i jednostavnom. Uvijeti a si zatočenik svog uma i a živiš u zamišljenom svi jetu vlastite kreacije
buđenje je murosti. Ne željeti ništa o svijeta i biti spreman u potpunosti ga obaciti jest ozbiljnost.
Jeino te takva ozbiljnost koju rađa uboki očaj može potaknuti a mi vjeruješ.
P: Zar nisam dovoljno patio?
M: Patnja te je otupila, učinila te nesposobnim a viiš njezinu strahotu. Tvoj je prvi zaatak uvijeti
patnju u sebi i oko sebe, a rugi snažno čeznuti za oslobođenjem. Upravo de te jačina tvoje čežnje voiti.
Nikakav rugi voič ni je ti potreban.
P: Patnja me učinila tupim, ravnoušnim čak i prema njoj.
M: Moža te nije bol učinio tupim, ved užitak. Istraži to.
P: Što go a je uzrok tome, ja sam mlitav. Nemam u sebi ni volje ni energije.
M: Oh, ne, nije tako. Imaš ovoljno ener gije za prvi korak. A svaki novi korak stvorit de ovoljno energije
za sljeedi. Energija dolazi s povjerenjem, a povjerenje s iskustvom.
P: Je li u redu mijenjati gurue?
M: Zašto ne bi bilo? Gurui su poput putokaza. Prirono je idi o jenoga o rugoga . Svaki ti pokazuje
pravac i ualjenost o cilja. Vječni guru (saguru) sam je put. Život de prestati biti zaatak koji trebaš
obaviti ka jenom spoznaš a je put isto što i cilj i a si ti uvijek na putu, ali ne zato a bi išao prema cilju,
ved zato a bi uživao u ljepoti i murosti samoga puta. Ka to spoznaš, život de ti postati priroan i
jenostavan, čista ekstaza.
P: akle, nema potrebe za štovanjem, molitvom ili prakticiran jem joge?
M: Malo svakonevnog metenja, pranja i kupanja ne može ti štetit i. Svijest o sebstvu na svakom koraku
govori što trebaš učiniti. Ka je sve obavljeno, um se smiruje.
Sada si u budnom stanju, osoba s imenom i likom, radostima i tugama. Te osobe nije bilo prije tvog
rođenja i nede je biti nakon tvoje smrti. Umjesto a se boriš s njom kako bi je natjerao a postane ono što
nije, zašto se ne uzigneš izna bunog stanja i u potpunosti ne napustiš osobni život? To nije uništenje
osobe, ved viđenje osobe iz pravoga kuta.
P: Imam još jeno pitanje. Rekao si a sam prije svog rođenja bio istovjetan s čistim bitkom stvarnosti. Ako
je tako, tko je olučio a se roim?
M: U stvarnosti se nisi nika roio, niti deš ika umrijeti. Ali saa zamišljaš a si tijelo ili a posjeuješ
tijelo te se pitaš što te je ovelo o tog stanja. Unutar granica privia ogovor glasi: želja rođena iz
sjedanja privukla te u tijelo i uzrokovala a misliš a si isto što i ono. Ali to je istina jeino s relativne točke
gleišta. U stvari, nema ni tijela ni svijeta koji ga sarži. Postoji samo mentalno s tanje nalik snu koje se
lako rasprši ka je njegova stvarnost oveena u pitanje.
P: Želiš li se ponovno vratiti na ovaj svijet nakon svoje smrti? Buem li ovoljno ugo živio, hodu li te
ponovno sresti?
M: Za tebe je tijelo stvarno, a za mene ono ne postoji. Ja postojim, takav kakvog me ti viiš, samo u tvome
zamišljanju. Sasvim je sigurno a deš me ponovno sresti bueš li me trebao i ka me bueš trebao. To ne
utječe na mene, kao što ni na sunce ne utječu njegovi izlasci i zalasci. Buudi a na sunce ništa ne utječe,
potpuno je sigurno a de uvijek biti onje gje je potrebno.
Ti si vezan za znanje, a ja nisam. Nemam taj osjedaj nesigurnosti koji tebe potiče a težiš znanju.
Znatiželjan sam kao ijete, ali nema straha koji bi me nagonio a potražim utočište u znanju. Zbog toga me
ne zanima hodu li se ponovno roiti i koliko de ugo trajati ovaj svijet. To su pitanja koja se rađaju iz
straha.
Neka tvoj cilj bude tvoj guru
Poklonik: Rekao si nam da postoji mnogo samozvanih gurua, ali da je pravog guru a veoma teško nadi. Ima
mnogo mudraca koji zamišljaju a su samoostvareni, iako posjeuju samo knjiško znanje i visoko mišljenje
o sebi. Oni ponekad ipak os tavljaju ubok ojam na uhovne tragaoce, čak i fasciniraju. Zato lako privlače
učenike koje zatim tjeraju a troše vrijeme na besmislene uhovne prakse. Ka se učenik nakon nekoliko
goina preispita a vii što je postigao, uviđa a se nimalo nije promijenio. Požali li se učitelju, ovaj mu
orži uobičajenu proiku o tome kako se nije ovoljno truio. Krivica je uvijek u nedostatku vjere i ljubavi
u srcu učenika, a u stvari je guru taj koji se nije bavio učenikom i nije ga ohrabrivao. Kako se zaštititi o
takvih gurua?
Maharaj: Zašto se toliko zamaraš rugima? Tko go on bio, guru koji ima čisto srce i koji djeluje s dobrim
namjerama nede nanijeti štetu svojim učenicima. Nema li napretka, krivi su učenici, njihova lijenost i
nedostatak samokontrole. S druge strane, ako je učenik ozbiljan te se inteligentno i s ouševljenjem
predaje svojoj sadhani, on mora sresti osposobljenijeg učitelja koji de ga voiti alje. Tvoje pitanje proizlazi
iz tri lažne pretpostavke: pojeinac se treba baviti rugima, u stanju ih je procjenjivati, a njegov napreak
zaada je i ogovornost njegova gurua. Međutim, guru je tu jeino a pouči i ohrabri učenika, a učenik je
u potpunosti odgovoran zasebe.
P: Rečeno nam je a je ovoljno u potpunosti se preati guruu jer de taa on učiniti sve ostalo.
M: Naravno, postoji Ii kod pojedinca potpuna redanost, bezuvjetno otpuštanje svih briga zbog prošlosti,
saašnjosti i buudnosti kao i zbog tjelesne i uhovne sigurnosti i uglea, bui se taa nov život, prepun
ljubavi i ljepote. Taa guru više nije važan jer je učenik slomio ljušturu svoje samoobrane. Potpuna
predanost sama je po sebi oslobođenje.
P: A što ako su i učenik i učitelj neogovorni, što de se taa ogoiti?
M: Gleajudi ugoročno, sve de biti obro. Naposljetku, njihovo stvarno sebstvo nije ugroženo komeijom
koju neko vri jeme igraju. Otrijeznit de se, sazreti i poidi svoj onos na višu razinu.
P: Moža de se i razvojiti.
M: Točno, mogli bi se i razvojiti. Konačno, nijean onos ne traje vječno. vojnost je privremeno stanje.
P: Jesmo li se nas vojica slučajno sreli i hodemo li se, zahvaljujudi novoj slučajnosti, razvojiti a se više
nika ne sretnemo? Je li naš susret io oređenog kozmičkog obrasca, čin velike rame koja se oigrava u
našim životima?
M: Stvarnost je svrhovita, a svrhovitost je u onosu sa stvarnošdu. Ako je naš onos svrhovit za nas
obojicu, on ne može biti slučajan. Buudnost utječe na saašnjost u istoj mjeri kao i prošlost.
P: Kako mogu ustanoviti tko je istinski svetac, a tko nije?
M: To nedeš modi, sve ok ne bueš imao jasan uvi u srce čovjeka. Izgle vara. a bi mogao jasno vijeti,
tvoj um mora biti čist i nevezan. Ne poznaješ li obro samoga sebe, kako možeš poznavati bilo koga
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Neka tvoj cilj bude tvoj guru 351
rugog? A ka spoznaš sebe, ti jesi rugi. Ostavi neko vrijeme ruge na miru i preispitaj samoga sebe.
Postoji toliko mnogo stvari koje o sebi ne znaš: što si ti, tko si ti, kako si se roio, što trenutačno raiš i
zašto to raiš, kamo ieš, što je svrha i značenje tvoga života, tvoje smrti i tvoje buudnosti? Imaš li
prošlost? Što je s buudnošdu? Kako se ogoilo a si počeo živjeti u nevolji i patnji, a cijelo tvoje bide
čezne za sredom i mirom? To su iznimno važna pitanja i najprije se moraš njima pozabaviti. Nemaš ni
potrebe ni vremena a istražuješ tko je istinski murac, a tko nije.
P: Moram odabrati pravoga gurua.
M: Bui pravi učenik i pravi guru sigurno de te pronadi .
P: Nisi ogovorio na moje pitanje: kako pronadi pravoga gurua?
M: Ali odgovorio sam ti, ne traži gurua. Nemoj čak ni razmišljati o njemu. Neka tvoj cilj bue tvoj guru . Na
kraju krajeva, guru nije ništa rugo o srestvo koje te voi o cilja. On nije cilj. Reci mi, što očekuješ o
svoga gurua?
P: Želio bih njegovom milošdu postati sreta n, modan i miran.
M: Oh! Kako si ambiciozan! Kako bi osoba koja je ograničena vremenom i prostorom, puki tjelesno -umni
sustav, tegobni uzdisaj boli između rođenja i smrti, mogla biti sretna? Ved je sam njezin nastanak
onemogudio postojanje srede. Mir, mod i sreda ni u kom slučaju nisu stanja koja pripaaju osobi. Nitko ne
može redi «moj» mir, «moja» mod, zato što «moje» porazumijeva isključivost koja je krhka i nesigurna.
P: Poznajem samo svoje uvjetovano postojanje. Ništa rugo nije mi poznato.
M: Takvo što, sasvim sigurno, ne možeš tvriti. U ubokom snu nisi ničim uvjetovan. Kako spremno i
gorljivo olaziš na spavanje i kako si miran, sretan i sloboan ok spavaš!
P: Ali ja ništa ne znam o tome.
M: Možeš to izraziti niječnim pojmovima. ok spavaš ne osjedaš bol, nisi ograničen i nemiran.
P: Viim kamo smjeraš. ok sam buan, znam a postojim, ali nisam sretan. l ok spavam postojim, taa
sam sretan, ali ne znam da sam sretan. Potrebno mi je jedino biti slobodan i sretan, a da to i znam.
M: Upravo tako. Stoga uđi u sebe, u stanje koje možeš usporeiti sa stanjem bunog sna, u kojem si
svjestan sebe, ali ne i svijeta. U tom deš stanju bez imalo sumnje znati da si u korijenu svog bitka slobodan
i sretan. Jeina nevolja jest u tome što si bolesno ovisan o svojem iskustvu i što veoma cijeniš svoja
sjedanja. No, to je zapravo samo zaobilaznica. Ono čega se sjedamo nikaa nije stvarno. Stvarno je saa .
P: Sve ja to shvadam, verbalno, ali to nije postalo i io mene. Tvoje su riječi poput slike koju mogu samo
gleati u svojem umu. Nije li guru ova zaada uahnuti joj život?
M: Ponovno ti kažem, to je nova zaobilaznica. Slika je živa, um je mrtav. Buudi a je um sačinjen o riječi i
preožbi, takav je i svaki oraz u njemu. Um prekriva stvarnost verbalizacijama i nakon toga se žali. Kažeš
da ti je potreban guru kako bi s tobom napravio čuo. Samo se poigrava š riječima. Guru i učenik jeno su
te isto, kao svijeda i njezin plamen. Sve ok učenik nije ozbiljan, ne može se nazvati učenikom. Jenako
tako, sve ok guru nije čista ljubav i potpuno avanje, ne može se nazvati gu ruom. Jeino stvarnost rađa
stvarnost, laž to nika ne može.
P: Jasno mi je da sam lažan, ali tko de me učiniti pravim?
M: Upravo riječi koje si izrekao. Tvoja rečenica «meni je jasno a sam lažan» sarži u sebi sve što ti je
potrebno za oslobođenje. Razmišljaj o njoj, uboko uđi u nju, prori u sam njezin korijen. To de jelovati.
Mod počiva u uputama gurua, a ne u njegovoj osobi.
P: Ne razumijem te baš potpuno. S jene strane tvriš a mi je guru potreban, a s ruge a mi on može
dati jedino savjet, ali da sam ja taj koji se mora potruditi. Molim te, odgovori mi sas vim jasno: može li
pojeinac i bez gurua spoznati svoje sebstvo ili je o presune važnosti nadi pravoga gurua?
M: Mnogo je važnije nadi pravog učenika. Vjeruj mi, pravi se učenik veoma rijetko pronalazi. Takav učenik
veoma brzo nadilazi potrebu za guruom jer otkriva vlastito sebstvo. Nemoj gubiti vrijeme pokušavajudi
otkriti potječe li oređeni savjet samo iz knjiškoga znanja ili iz istinskog iskustva. Savjet moraš samo vjerno
slijeiti. Život de ti onijeti novoga gurua, bue li ti on potreban. A moža de te i ovojiti od svakog oblika
van jskog vostva i prepustiti te vlastitom svjetlu. Veoma je važno razumjeti a je značajno jeino učenje, a
ne guru kao osoba. Pismo koje si primio može te natjerati i u smijeh i u plač, ali to nema nikakve veze s
poštarom. Guru ti samo prenosi dobru vijest o tvojem istinskom sebstvu i pokazuje ti kako a mu se vratiš.
Na neki način guru je njegov glasnik. Tijekom života olazit de ti mnogi glasnici, ali poruka je samo jena:
bui to što jesi. No, to se može izraziti i na rukčiji način. Sve ok ne spoznaš vlastito sebstvo, ne možeš
znati tko je tvoj pravi guru. Ka spoznaš sebe, otkrit deš a su svi gurui koje si imao pri donijeli tvojem
buđenju. Tvoje oslobođenje bit de okaz a si našao pravoga gurua. Stoga prihvati gurua takvog kakav jest
te s ozbiljnošdu i poletom čini ono što ti kaže i vjeruj a de te tvoje srce na vrijeme upozoriti krene li nešto
krivim smjerom. Pojave li se sumnje, nemoj se boriti s njima. Prioni uz ono što je izvan svake sumnje, a
napusti sve što je sumnjivo.
P: Ja imam gurua i veoma ga volim. Ali ne znam je li to moj pravi guru.
M: Promatraj samoga sebe. Ustanoviš li a se mijenjaš i rasteš, znači a si naišao na pravoga. On može biti
lijep ili ružan, simpatičan ili nesimpatičan, može ti laskati ili te koriti. Ništa o toga nije važno, osim
činjenice koja je presuna, a to je tvoj unutarnji rast. Ne rasteš li, moža si našao prijatelja, ali ne i gurua.
P: Kad sretnem nekog obrazovanog Europljanina pa porazgovaram s njime o svojem guruu i njegovu
učenju, on mi obično kaže: «Čovjek mora biti lu a bi naučavao takve besrnislice.» Što a mu kažem na
to?
M: Skreni mu pozornost na njega samog. Pokaži mu kako malo poznaje sebe i kako i najbesmislenije
činjenice koje o sebi zna smatra najsvetijom istinom. Rekli su mu a je on tijelo, a je rođen i a de
umrijeti. Rečeno mu je a ima roitelje i užnosti. Uče ga a voli ono što rugi vole i a se plaši onoga
čega se rugi plaše. U potpunosti ga oblikuju naslijeđe i ruštvo. Živi o sjedanja i jeluje na temelju
navika. Ne poznaje ni samoga sebe ni svoje prave interese. Zato slijei lažne ciljeve i uvijek je frustriran.
Njegov život i njegova smrt besmisleni su i bolni, a čini mu se kao a iz svega toga nema izlaza. Reci mu a
postoji izlaz i da mu je takav izlaz na dohvat ruke. No, taj izlaz nije rasp rava o nekom novom nizu ieja, ved
oslobođenje o svih ieja i obrazaca života. Nemoj mu govoriti o guruima i učenicima. Takav način
razmišljanja ne ogovara Europljanima. Oni moraju slijeiti unutarnji put jer ih pokredu unutarnji poticaji i
voi unutarnja svjetlost. Pozovi ih na pobunu i oazvat de se. Nemoj pokušavati ostaviti ojam na njih
uvjeravajudi ih kako je neki svetac uistinu prosvijetljen te ga je zato mogude prihvatiti kao gurua. Sve ok
takav čovjek ne vjeruje samome sebi, ne može vjerovati ni rugima. A povjerenje olazi s iskustvom.
P: Kako je to neobično! Ja ne mogu zamisliti život bez gurua.
M: To je stvar temperamenta. I ti si u pravu. Tebi je ovoljno pjevati bogoštovne pjesme. Nije ti nužna ni
žel ja za samo ostvarenjem ni sadhana. Jeina hrana koja ti je potrebna jest Božje ime. Živi o nje.
P: No, nije li neprestano ponavljanje oređenog broja riječi neka vrsta luila?
M: To jest ludilo, ali namjerno ludilo. Svako je ponavljanje izraz svojstva tromosti (tamas), ali ponavljanje
Božjeg imena izraz je uravnotežene tromosti (sattva -tamas) jer ima višu svrhu. Zbog prisutnosti svojstva
uravnoteženosti, svojstvo de se tromosti iscrpsti i poprimiti oblik potpunog spokoja, nevezanosti, ori -
canja, izbjegavan ja, postojanosti. Na taj način, svojstvo tromosti postaje čvrst temelj na kojem se može
izgraiti uravnoteženi život.
P: Umire li ono što je nepromjenjivo?
M: Umire samo ono što je promjenjivo. Nepromjenjivo niti živi niti umire. Ono je bezvremeni svjeo k
života i smrti. Ne možeš ga nazvati mrtvim, zato što je svjesno, a ne možeš ga nazvati ni živim, zato što se
ne mijenja. Ono je poput tvog magnetofona. Snima, reproducira, a sve to radi samo. Ti je ino slušaš.
Slično tome, ja promatram sve što se ogađa, uključujudi i svoj razgovor s tobom. Nisam ja taj koji govori;
riječi se pojavljuju u mojem umu, a zatim čujem kako bivaju izgovorene.
P: Nije li sa svima tako?
M: Tko kaže a nije? Ali ti uporno tvriš a ti misliš i govoriš. Međutim, za mene postoji mišljenje i postoji
govor.
P: Razmotriti treba samo vije mogudnosti: jesam li našao gurua ili nisam i što je prava stvar koju treba
napraviti u svakom o tih vaju slučajeva?
M: Uvijek imaš gurua, zato što je on bezvremerio prisutan u tvojem srcu. Pone kad se pojavljuje u
vanjskom liku i olazi k tebi kao onaj koji te uziže i preogaja. Guru može odi u liku majke, žene ili
učitelja, a može se pojaviti i kao unutarnji poticaj prema pravenosti i savršenstvu. Jeino što trebaš jest
slušati ga i raiti sve što ti kaže. A ono što guru želi a učiniš je nostavno je - nauči kako možeš postati
svjestan svojeg sebstva, prebivati u njemu i u potpunosti mu se preati. To može izgle dati kao mukotrpan
posao, ali bueš li ozbiljan, bit de ti veoma lak. No, nemogude ga je obaviti ne bueš li ozbiljan. Ozbiljnost
je i nužna i ostatna.
P: Kako stedi takvu ozbiljnost?
M: Temelj je ozbiljnosti suosjedanje koje se mora izražavati pre ma sebi i prema drugima. Takvo
suosjedanje rađa se iz spoznaje o vlastitoj patnji i o patnji drugih.
P: Moram li patiti da bih postao ozbiljan?
M: Ako si dovoljno osjetljiv i dira li te patnja drugih kao što je to bio slučaj s Buhom, ne trebaš i sam
patiti. No, ako si tvr okoran i nemaš suduti prema rugima, vlastita patnja morat de te nagnati a počneš
postavljati neizbježna pitanja.
P: Osjedam a patim, ali ne ovoljno. Život mi nije ugoan, ali nije ni nesnosan. Uživam u malim
zaovoljstvima koja mi naoknađuju male boli. U cijelosti gleano, bolje mi je nego vedini ljui koje
poznajem. No, znam da je to stanje nesigurno i a me svakoga časa može snadi neka velika nesreda.
Moram li pričekati kakvu krizu a bih krenuo u potragu za istinom?
M: U trenutku ka si shvatio kako je krhko tvoje saašnje stanje ved si postao buan. Sa jeino trebaš
ostati budan, usreotočen, preispitivati se, istraživati, otkrivati pogreške svoga uma i tijela i obacivati ih.
P: Oakle mi snaga za sve to? Osjedam se poput čovjeka oboljelog o paralize u kudi koju je zahvatio
požar.
M: Čak i paralizirane osobe u trenucima opasnosti ponekad otkrivaju da mogu hodati! Ali ti nisi paraliziran.
Ved samo zamišljaš a jesi. Učini prvi korak i bit deš na pravom putu.
P: Osjedam se tako snažno vezanim za svoje tijelo a nikako ne mogu obaciti poistovjedenost s njime. Ta
de vezanost postojati sve ok se tijelo ne raspane. Neki ljui tvre a ostvarenje nije mogude postidi ok
si u tijelu, a sve mi se čini a bih se s njima mogao i složiti.
M: Zašto ne istražiš samu ieju o tijelu prije negoli se složiš s njima? Pojavljuje li se um u tijelu ili tijelo u
umu? Sasvim sigurno mora postojati um u kojem nastaje ideja «ja sam tijelo». Tijelo bez uma ne može biti
«moje tijelo». Ieja o «mojem tijelu» uvijek je osutna ka je um privremeno ukinut. Ona je također
odsutna i ka je um uboko zaokupljen mislima i osjedajima. Ka jenom spoznaš a je tijelo ovisno o
umu, um o svjesnosti, svjesnost o svijesti, a ne obrnuto, obit deš ogovor na pitanje treba li
samoostvarenje čekati o trenutka smrti. No radi se o tome da se najprije moraš osloboiti ieje «ja sam
tijelo» pa nakon toga spoznati sebe. To je sasvim sigurno nova zaobilaznica. Ona te veže za lažno jer ne
poznaješ istinito. Preuvjet je samoostvarenja ozbiljnost, a ne savršenstvo. Vrline i modi olaze s
ostvarenjem, a ne prije njega.
Osjećaj "Ja Jesam" temelj je sveg iskustva
Poklonik: Čuo sam a o sebi aješ izjave kao što je «Ja sam bezvremen, nepromjenjiv, izna svih
svojstava» i slično. Kako si sve to spoznao? Što te potiče a govoriš na taj način?
Maharaj: Ja samo pokušavam opisati stanje koje postoji prije negoli se pojavi osjedaj «ja jesam», maa je
to stanje, buudi a se nalazi izna uma i njegova jezika, neopisivo.
P: Osjedaj «ja jesam» temelj je sveg iskustva. Ono što ti pokušavaš opisati moralo bi također biti iskustvo,
ograničeno i prolazno. O sebi govoriš kao o nepromjenjivom. Ja čujem zvuk riječi, prisjedam se njihova
značenja, ali nemam iskustvo vlastite nepromjenjivosti. Kako mogu slomiti sve zapreke pa osobno, na
meni blizak način, spoznati što znači biti nepromjenjiv?
M: Ta je riječ sama po sebi most. Prisjedaj je se, razmišljaj o njoj, istražuj je, kruži oko nje i promatraj iz svih
mogudih pravaca, uroni u nju s ozbiljnom ustrajnošdu. Izrži sva ogađanja i razočaranja ok se tvoj um
iznenaa ne okrene o riječi u smjeru stvarnosti, koja se nalazi onkraj nje. Nešto slično ogađa se ka
pokušavaš nadi osobu koju znaš samo po imenu. odi de an ka de te tvoje raspitivanje ovesti o nje pa
de ime postati
marljivo riječi, stvarnost.
uzižemo seRiječi sukoncepta
izna ragocjene jer jamo
i uran između njih i njihova
u iskustvo značenja
koje se nalazi upostoji
njihovuveza. Istražujemo
korijenu. li
U stvari,
ono što zovemo meitacijom samo su ponovljeni pokušaji a se uzignemo izna riječi. Sahana nije ništa
rugo o uporno nastojanje a se iz verbalnog prijeđe u neverbalno. Zaatak se čini nemogudim ok
ojenom sve ne postane jasno, jenostavno i tako čuesno lako. Ali okle go bueš zainteresiran za svoj
saašnji način života, izbjegavat deš konačni skok u neznano.
P: Zašto bi me neznano trebalo zanimati? O kakve mi je ono koristi?
M: Ni o kakve, Ali vrijeno bi bilo saznati što te to rži zarob ljenog unutar uskih granica znanog. Cjelovito
i točno znanje o znanom upravo je ono što de te dovesti do neznanog. O neznanom ne možeš razmišljati u
pojmovima koristi iIi prenosti. Postati miran i nevezan, izvan osega svih briga za lažno seb stvo, iznad
svih sebičnih razmatranja, neizbježna je posljeica osloboenja. Ti to možeš nazvati smrdu, ali za mene je
to življenje na najsmisleniji i najublji način zato što sam saa jeno sa životom, u svoj njegovoj cjelovitosti
i punini. Dubina, punina, smisao i sklad - što bih više o toga mogao poželjeti?
P: Ništa ti više nije potrebno, naravno. Ali ti govoriš o onome što je mogude spoznati.
M: O onome što se ne može spoznati govori jeino tišina. Um može opisivati samo ono što poznaje. Bueš
Ii marljivo istraživao spoznatljivo, ono de se raspršiti i ostat de jeino ne spoznatljivo. Ali s prvim treptajem
zamišljanja i interesa neznano se zamuduje, a u prvi plan olazi znano. Znano, promjenji vo - to je ono s
čime trenutačno živiš. Nepromjenjivo ti nije ni o kakve koristi. Tek ka postaneš zasiden promjenjivim pa
počneš čeznuti za nepromjenjivim, postaješ spreman za zaokret i ulazak u ono što se s razine uma može
opisati kao praznina i tama. Um teži saržaju i raznolikosti, a stvarnost mu se čini besaržajnom i
jednolikom.
P: Meni to izgleda poput smrti.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Osjedaj "Ja Jesam" temelj je sveg iskustva 357
M: To i jest smrt. No, to je i sveprožimajuda, neosvojiva ubina onkraj svih riječi. Nijean običan um ne
može je ponijeti a a ne bue uništen. Zbog toga postoji neminovna potreba za sahanom. Čistoda tijela i
jasnoda uma, nenasilje i nesebičnost u životu o presune su važnosti a bi netko mogao opstati kao
inteligentna i duhovna jedinka.
P: Postoje li u stvarnosti zasebne jedinke?
M: Ientitet je stvarnost, a stvarnost je ientitet. Stvarnost nije bezoblična masa, nijemi kaos. Ona je
modna, svjesna i blažena. U usporebi s njom tvoj je život isto što i svijeda u usporebi sa suncem.
P: Zahvaljujudi Božjoj milosti i milosti svojeg gurua, obacio si sve želje i strahove te osegao
nepromjenjivo stanje. Moje je pitanje jenostavno: «Kako znaš a je tvoje stanje nepromjenjivo?»
M: Jedino se o promjenjivom može misliti i govoriti. Nepromjenjivo se može spoznati samo u tišini. Ka se
ono spozna, uboko de utjecati na promjenjivo koje samo po sebi ostaje neirnuto.
P: Kako znaš a si svjeok?
M: Ja ne znam, ja jesam. Ja jesam, a da bih mogao biti, moram sve svjeočiti.
P: Postojanje je također mogude prihvatiti na temelju onog što govore rugi.
M: Unatoč tome, na kraju se pojavljuje potreba za neposrenim svjeočenjem. Svjeočenje, ako i nije
osobno i zbiljsko, mora biti barem mogude i ostvarivo. Konačni je okaz neposreno iskustvo.
P: Iskustvo može biti pogrešno i može nas zavesti na krivi put.
M: Točno, ali ne i u onosu na samu činjenicu iskustva. Kakvo go iskustvo bilo, istinito ili lažno, činjenica
a se ono ogađa ne može se zanijekati . Iskustvo je samo sebi dokaz. Promotri malo pomnije sebe i vidjet
deš a svjeočenje oređenog saržaja ne zavisi o samoga saržaja, ma kakav on bio. Svijest je to što jest
i ne mijenja se s ogađajem. ogađaj može biti ugoan ili neugoan, posve beznačajan ili iznimno važan,
ali svijest je uvijek ista. Uoči osebujnu prirou čiste svijesti, njezin prironi samoientitet u kojem nema ni
traga svijesti o lažnom «ja» i uđi joj u korijen. Uskoro deš spoznati a je ta svijest tvoja prava priroa i a
sve ono čega možeš biti svjestan ne možeš nazvati svojim.
P: Nisu li svjesnost i njezin saržaj jeno te isto?
M: Svjesnost je oblak na nebu, a njezin saržaj kapljice su kiše. a bi oblak postao viljiv, potrebno je
sunce, kao što se svjesnost mora usreotočiti na svijest.
P: Nije li svijest oblik svjesnosti?
M: Ka se oređeni saržaj promatra bez sviđanja i nesviđanja, svjesnost je o tom ogađaju svijest. Ali
ipak postoji razlika između svijesti oražene u svjesnosti i čiste svijesti koja se nalazi onkraj sv jesnosti.
Svijest koja je oražena u svjesnosti kao osjedaj «ja sam svjestan» jest svjeok. Međutim, čista svijest srž je
stvarnosti. Sunčev oraz u kapljici voe bez sumnje jest oraz sunca, ali ne i samo sunce. Između svijesti
koja se u svjesnosti oražava kao svjeok i čiste svijesti nalazi se provalija koju um ne može premostiti.
P: Ne zavisi li to o načina na koji gleamo? Um tvri a raz lika postoji, a srce da je nema.
M: Naravno da je nema. Stvarnost vidi stvarnost i u nestvarnom. No, um je taj koji stvara nestvarno i koji
laž vii kao laž.
P: Mislio sam a nakon iskustva stvarnosti slijei sagleavanje lažnog kao lažnog.
M: Iskustvo stvarnosti uopde ne postoji. Stvarnost je onkraj sva kog iskustva. Sve je iskustvo u umu.
Stvarnost možeš spoznati jeino tako a sam postaneš stvaran.
P: Ako se stvarnost nalazi s one strane riječi i uma, zašto toliko govorimo o njoj?
M: Zbog raosti kojom je prožeta, naravno. Stvarnost je vrhovno blaženstvo. Čista je raost ved i govor o
njoj.
P: Čujem kako govoriš o nečem nepokolebljivom i blaženom. Što imaš na umu ka upotrebljavaš te riječi?
M: Ništa mi nije na umu. Ja čujem riječi kao i ti. Sila koja sve proizvoi proizvela je i moje riječi.
P: Ali govoriš ti, a ne ja.
M: Tako se to tebi čini. Kako ja v idim, dva tjelesno-umna sustava izmjenjuju simbolične zvukove. Zapravo
se ne ogađa ništa.
P: ošao sam k tebi jer sam u velikoj nevolji. Mala sam uša izgubljena u svijetu koji ne razumije.
Strahujem od majke priroe koja želi a rastem, razmnožavam se i umirem. Ka je pitam za značenje i
svrhu svega toga, ne želi mi ogovoriti. ošao sam k tebi jer su mi rekli a si ljubazan i muar. Govoriš o
promjenjivom kao o lažnom i prolaznom, i to mogu razumjeti. Ali ka govoriš o nepromjenjivom osjedam
se izgubl jeno. «Ne ovo, ne ono, onkraj znanja, beskorisno.» Zašto govoriti o svemu tome? Postoji Ii uopde
to nepromjenjivo ili je to samo koncept, verbalna suprotnost promjenjivom?
M: Ono jest, ono jeino jest. Ali u tvojem saašnjem stanju nije ti ni o kakve koristi, kao što ti ni čaša
voe pore kreveta nije ni o kakve koristi ok sanjaš a umireš o žeđi u pustinji. Pokušavam te
probuiti, nije mi važno što sanjaš.
P: Molim te, nemoj mi redi a sanjam i a du se uskoro probuiti. Želio bih a je tako. Ali ja sam budan i
osjedam bol. Govoriš o stanju u kojem nema boli, ali napominješ a ga ne mogu osegnuti u svom
trenutačnom stanju. Potpuno sam izgubljen.
M: Nemoj se osjedati tako. Ja samo kažem a moraš obaciti vezanost za sve promjenjivo i bolno želiš li
nadi ono što je nepromjenjivo i blaženo. Ti si zaokupljen vlastitom sredom, a ja ti kažem a takvu sredu nije
mogude postidi. Sreda nikome ne može pripaati jer ona se nalazi onje gje nema lažnog seb stva. No, ne
tvrim a je izvan tvojega osega. Moraš samo posegnuti izvan sebe i nadi deš je.
P: Ako moram naidi samoga sebe, zašto sam uopde stekao osjedaj «ja jesam»?
M: Umu je potrebno sreište a bi mogao nacrtati krug. Taj se krug može povedavati, a sa svakim
povedanjem olazi o promjene u osjedaju «ja jesam». Čovjek koji vlaa na sobom, jogin, nacrtat de
spiralu, ali de unutar nje ostati sreište, koliko go ona bila velika. odi de an kaa de uvijeti a je sav taj
pouhvat lažan pa de oustati o njega. Ka sreišnje točke više nema, sreištem postaje cijeli univerzum.
P: Da, vjerojatno si u pravu. Ali što a ja saa raim?
M: Marljivo promatraj život koji se vječno mijenja. Ispitaj mo tive koji se nalaze duboko u pozadini tvojega
djelovanja i veoma deš brzo probosti mjehurid u kojem si zatvoren. Pilidu je za rast potrebna ljuska jajeta.
Ali olazi an ka se ta ljuska mora slomiti. Ne ođe li o lomljenja ljuske, nastaje patnja i smrt.
P: Želiš li redi a sam osuđen na smrt ne buem li se bavio jogom?
M: Pojavit de se guru koji de ti priskočiti u pomod. U međuvremenu, nastoj biti zaovoljan promatrajudi
bujicu svojega života. Bue li tvoje pomno promatranje duboko i postojano, uvijek okrenuto prema cilju,
ono de se postupno kretati uzvono sve ok iznenaa ne postane sam izvor. Uloži u svoj rad svijest, a ne
um, jer um nije pravi instrument za obavljanje takvoga zaatka. Bezvremeno se može osegnuti jeino
bezvremenim. Tvoje tijelo i um poliježu zakonima vremena. Jeino je svijest bezvremena, čak i u
saašnjem trenutku. U svijesti se suočavaš s činjenicama, a stvarnost voli činjenice.
P: Ti želiš a se u potpunosti oslonim na svoju svijest jer de me ona ovesti o oslobođenja, a ne guru ili
Bog.
M: Bog aje tijelo i um, a guru pokazuje na koji ih način treba koristiti. Ali povratak izvoru tvoja je zaada.
P: Bog me stvorio i On de voiti računa o meni.

M: Postoji bezbroj bogova, a svaki se nalazi u vlastitom uni verzumu. Njihova je zaada vječno stvaranje.
Namjeravaš Ii čekati a te neki o njih ođe spasiti? Sve što ti je potrebno za oslobođenje nalazi ti se na
dohvat ruke. Upotrijebi to. Istraži ono što ti je poznato o samoga kraja i osegnut deš nepoznate slojeve
svojega bitka. Kreni još alje pa de ono neočekivano eksploirati u tebi i sve uništiti.
P: Je li to smrt?
M: Ne, to je, konačno, život.
Neznanost je dom Stvarnosti
Poklonik: Tko je guru, a tko je vrhovni guru?
Maharaj: Sve što se ogađa u tvojoj svjesnosti jest tvoj guru, a čista svijest koja se nalazi onkraj svjesnosti
vrhovni je guru.
P: Moj je guru Sri Babaji. Što ti misliš o njemu?

M: Kakvo je to pitanje?! To je kao a prostor u Bombayu pitaš što misli o prostoru u Pooni . Imena se
razlikuju, ali ne i prostor. Riječ Babaji samo je aresa. Tko živi na njoj? Pitanja postavljaš ka se nađeš u
nevolji. Istraži tko je ta j koji ti zadaje nevolje i kome ih on zadaje.
P: U potpunosti razumijem kako je užnost svakoga čovjeka a postigne samoostvarenje. No, je li to

njegova užnost ili subina?
M: Samoostvarenje je spoznaja činjenice a nisi osoba. Prema tome, samoostvarenje ne može biti užnost
osobe čija je sudbina a nestane. Subina osobe užnost je onoga tko zamišlja a je osoba. Saznaj tko je
to i zamišljena de osoba nestati. Oslobođenje porazumijeva a se nečega moramo osloboiti. Što si ti, o
čega se moraš osloboiti? Očito, moraš se osloboiti osobe kojom se smatraš. Ieja koju imaš o sebi rži
te u ropstvu.
P: Kako se osoba može ukloniti?
M: Najvažnija je olučnost. Moraš shvatiti a osoba mora otidi i, uz to, gorljivo željeti a oe. Ona de otidi,
bueš li ozbiljan u svojoj namjeri. Netko, uopde nije važno tko, redi de ti a si čista svijest, a ne sustav tijela
i uma. Prihvati to kao mogudnost i pažljivo istražuj. Moža deš otkriti a je tako, a uistinu nisi osoba
ograničena prostorom i vremenom. Razmisli malo što de to značiti za tvoj život!
P: Nisam li osoba, što sam ona?

M: Mokra se tkanina izgleom, mirisom i opipom razlikuje o suhe. Ka se osuši, vrada se u prvobitno
stanje. Voda je isparila i nitko više ne bi mogao pretpostaviti a je tkanina jenom bila mokra. Tvoja prava
priroa nije onakva kakvom ti se trenutačno čini. Obaci ieju a si osoba, to je sve. Nije potreb no da
postaneš ono što ved jesi. S jene je strane tvoj stvarni ientitet, a s ruge osoba koja mu je nametnuta. Ti
poznaješ jeino osobu. Svoj pravi ientitet, koji nije osoba, ne poznaješ jer nikaa nisi posumnjao u osobu.
Nikada nisi postavio presuno pitanje: «Tko sam ja?» Ti si onaj koji svjeoči postojanje osobe, a sahana
se sastoji o preusmjeravanja pozornosti s površne i prom jenjive osobe na nepromjenjivog i uvijek pri-
sutnog svjedoka.
P: Zašto me pitanje «tko sam ja» tako malo privlači? Neusporeivo mi je raže provoiti vrijeme u slatkom
ruštvu svetaca.
M: Prebivanje u vlastitom bitku također je ruštvo svetih. No, ne proživljavaš li patnju i ne osjedaš li
potrebu a je se osloboiš, nedeš u sebi nadi snagu i ustrajnost koje su potrebne za samois pitivanje. Kriza
se ne može stvoriti umjetnim putem. Ona mora biti prava.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Neznanost je dom Stvarnosti 361
P: Ka se ogađa prava kriza?
M: Ona se ogađa svakoga trena, ali ti nisi ovoljno buan a bi je uočio. Sjena tuge na licu tvoga
bližnjega, beskrajna i sveprožimajuda tuga postojanja neprestano je prisutna u tvome životu, ali ti je ne
želiš primijetiti. Patiš i viiš a rugi pate, ali ne ogovaraš na to.
P: Sve što kažeš jest istina, ali što ja mogu učiniti? Situacija je uistinu takva. Moja bespomodnost i glupost
dio su nje.
M: To je ved ovoljno. Postojano promatraj samoga sebe - to je sve što moraš činiti. Vrata koja te
sprječavaju a uđeš ujeno su i vrata koja ti omogudavaju a izađeš. Ta vrata prestavlja osjedaj «ja
jesam». Stoj kraj njih sve ok ti se ne otvore. U stvari, ona jesu otvorena, ali ti nisi kraj njih, ved čekaš kraj
nekih nepostojedih, umjetno naslikanih vrata koja se nikaa nede otvoriti.
P: Mnogi od nas neko su vrijeme, u nekoj mjeri, uzimali droge. Savjetovali su nam da uzimamo droge kako
bismo prorli o viših razina svjesnosti. Neki su nam pak savjetovali obilje seksa, u istu svrhu. Što ti misliš
o tome?
M: roga koja može utjecati na tvoj mozak može utjecati i na tvoj um, u to nema nikakve sumnje, i može ti
pružiti sva ta obedana čuesna iskustva. Ali što su sve roge u usporebi s onom rogom koja ti je ala
ovo najneobičnije iskustvo rođenja i življenja u tuzi i strahu, u traženju srede koja ili ne olazi ili ne traje.
Moraš istražiti prirou te roge i nadi joj lijeka.
Rođenje, život i smrt - sve je to jeno. Nađi ono što ih je uzrokovalo. rogiran si bio još i prije svojega
rođenja. Kakva je to roga bila? Možeš se izliječiti o svih bolesti, ali ako si još uvi jek pod utjecajem te
prvobitne droge, od kakve su ti koristi površinski lijekovi?
P: Nije li sudbina (karma) ta koja uzrokuje ponovno rođenje?
M: rogi možeš promijeniti ime, ali činjenica ostaje. Što je roga koju nazivaš subinom? Ona uzrokuje a
vjeruješ kako jesi ono što zapravo nisi. Što je njezina srž i možeš li je se osloboiti? Prije negoli kreneš
alje, moraš prihvatiti barem kao ranu teoriju a nisi ono što ti se čini a jesi, a si po utjecajem ro ge.
Jeino deš taa imati poticaja i strpljenja a ispituješ simptome i tražiš njihove zajeničke uzroke. Guru ti
kaže samo ovo: «ragi moj, u velikoj si zablui. Ti nisi osoba kojom se smatraš.» Ne vjeruj nikome, čak ni
sebi. Traži, otkrij, ukloni i obaci svaku pretpostavku o sebi, sve ok ne pronađeš živu vou u stijeni istine.
Naime, sve ok se ne osloboiš prvobitne roge, nede ti biti ni o kakve koristi nikakve religije i znanosti,
molitve i joge. One se temelje na zablui i samo pojačavaju utjecaj droge. Ali, bueš li se čvrsto ržao ieje
a ti nisi ni tijelo ni um, čak ni onaj koji ih svjeoči, ved a si sasvim izna toga, tvoj de um postajati sve
jasniji, tvoje želje sve čistije, a jelovanje sve milosrnije. To unutarnje pročišdenje ovest de t e u drugi
svijet, u svijet istine i neustrašive ljubavi. Odupri se svojim starim navikama, osjedajima i razmišljanjima
tako a neprestano ponavljaš samome sebi: «Ne, ne tako, to ne može biti tako. Ja nisam takav, ja to ne
trebam, ja to ne želim» i sasvim de sigurno odi an ka de se cjelokupna struktura pogrešaka i očajanja
srušiti, a tlo de biti slobono za izgranju novoga života. Konačno, moraš imati na umu a sva tvoja
zaokupljenost samim sobom traje uglavnom tijekom bunih sati i jelomično u snovima . U dubokom snu
sve se ostavlja po strani i zaboravlja. To samo pokazuje a je čak i tebi tvoj buni život veoma malo važan
te a ga možeš okončati ved olaskom u krevet i zatvaranjem očiju. Svaki put ka olaziš na spavanje
nemaš nikakvog jamstva a deš se ponovno probuiti. Ipak, uvijek spremno prihvadaš rizik.
P: Jesi li ti za vrijeme spavanja svjestan ili nesvjestan?
M: Svjestan sam, ali nisam svjestan sebe kao pojeinačne osobe.
P: Možeš li nam bar malko približiti iskustvo samoostvarenja?
M: Uzmi ga cijelo! Samoostvarenje stoji na raspolaganju svima koji ga traže. Ali ti ga ne tražiš. Čak i ka ga
zatražiš, ne želiš ga primiti. Otkrij što te sprječava a ga primiš.
P: Znam što me sprječava - moj ego.
M: Onda se pozabavi svojim egom, a mene ostavi na miru. Dokle god si zarobljen u svome umu, moje je
stanje izvan tvojega dosega.
P: Čini mi se a više nemam nikakvih pitanja.
M: Ka bi zaista ratovao sa svojim egom postavio bi mi mnogo više pitanja. Nemaš više pitanja zato što te
samoostvarenje zapravo ne zanima. U ovome trenutku pokrede te princip užitka i bola, a to je ego. Ieš
ruku pod ruku s egom, a ne boriš se s njime. Čak nisi ni svjestan kako si u potpu nosti obuzet osobnim
razmišljanjima. Čovjek bi morao stalno biti u ratu sa sobom jer ego poput iskrivljena zrcala, sužava i
izobličava. On je najgori o svih tirana i u potpunosti vlaa tobom.
P: Ako pojeinačno «ja» ne postoji, tko je sloboan?
M: Svijet se osloboio velike smetnje, a ved i to nije malo.
P: Za koga je to dobro?
M: To je obro za sve. Ego je nalik užetu koje je razapeto preko ceste pa stoga guši promet. Ka je
smotano u klupko, prisutno je samo kao ientitet i po potrebi se može koristiti. Plod je samoispitivanja
oslobođenje o ega kao sebstva.
P: U jednom razdoblju svo jega života bio sam veoma nezadovoljan sobom. No, sada sam sreo svojega
gurua i sasvim sam miran jer sam mu se u potpunosti predao.
M: Promotriš li malo pomnije svoj svakonevni život uvijet deš a mu nisi preao ništa. Samo si u svoj
rječnik oao riječ «preanost», a o gurua si napravio vješalicu za svoje prob leme. Stvarna predanost
znači ne raiti ništa, osim ako te na jelovanje ne potiče tvoj guru. Na neki način, omičeš se u stranu
opuštajudi svojem guruu a živi tvoj život. Ti samo gleaš i čuiš se kako on s lakodom rješava probleme
koji su tebi izgleali nerješivi.
P: Ja sjeim ovje, viim prostor i ljue. Viim i tebe. Kako sve to izglea iz tvog kuta? Što ti viiš?
M: Ništa. Ja gleam, ali ne viim kroz stvaranje slika zamudenih prosubama. Ne opisujem i ne vrednujem.
Promatram, viim tebe, ali moje viđenje ne zasjenjuju nikakvi stavovi ili mišljenja. Ka ovratim pogle sa
slike, moj um ne opušta sjedanju a traje. On istoga časa ostaje sloboan i svjež za primanje novog
dojma.
P: Ovdje sam i promatram te, ali ne mogu smjestiti ogađaj u prostor i vrijeme. U prenošenju murosti
ima nečega vječnog i univerzalnog. eset tisuda goina prije ili poslije nije za taj ogađaj ni o kakve
važnosti jer on je sam po sebi bezvremen.
M: Čovjek se ved tisudljedima nije bitno promijenio. Njegovi problemi ostali su isti, traže se isti ogovori.
To što si ti svjestan onoga što zoveš prenošenjem murosti samo pokazuje a murost još nije prenesena.
Ka posjeuješ murost, više nisi svjestan a je posjeuješ. Ono čega si svjestan nisi ti i nije tvoje. Ti
posjeuješ mod percepcije, ali ne i ono što percipiraš, Pogrešno je smatrati a je svjesnost jeina
čovjekova osobina. Čovjek može biti nesvjestan, svjestan ili nasvjestan, no ti nisi čovjek. Ti samo
posjeuješ kinoplatno, svjetlost i mod via, ali ti nisi slika.
P: Moram li i alje tražiti gurua ili trebam ostati s ovim kojega sam našao?
M: Ved i tvoje pitanje pokazuje a ga još uvijek nisi našao. Sve ok ne postigneš samoostvarenie, obilazi t
deš različite gurue. Ali ka jenom nađeš svoje sebstvo, traganje de završiti. Guru je samo putokaz. ok si
na putu, prelaziš kraj velikog broja putokaza. No, ka jenom stigneš na oreište čini ti se a je samo
onaj zadnji bio presudan. U stvari, svi su ti putokaz i bili važni u oređenom razoblju, a saa ti više nije
važan ni jedan.
P: Čini se a ti ne priaješ preveliku važnost guruu. On je samo jean o mnogih ogađaja.
M: Svi ogađaji prionose oslobođenju, ali niti jean nije pre sudan. Dok si na putu, svaki ti korak pomaže
a stigneš o svojega oreišta i svaki ti je pojenako značajan, i to zato što moraš napraviti svaki o tih
koraka, preskočiti ne možeš nijean. Obiješ li učiniti sljeedi korak, ostat deš zaglavljen!
P: Svi pjevaju hvalospjeve u čast gurua, a ti ga uspoređuješ s putokazom. Zar nam guru nije potreban?
M: Jesu li nam putokazi potrebni? I jesu i nisu. Potrebni su nam ako smo nesigurni, ali nisu nam potrebni
ako nam je put poznat. Ka jenom postanemo sigurni u sebe, guru nam više nede bi ti potreban, osim u
tehničkom smislu. Na kraju krajeva, tvoj je um instrument i trebao bi znati kako a ga upotrijebiš, Kao što
su te učili kako se koristi tijelo, tako saa moraš naučiti kako se koristi um.
P: Što du time obiti?
M: obit deš oslobođenje o želja i straha koji su u potpunosti uzrokovani pogrešnom upotrebom uma.
Mentalno znanje nije samo po sebi ovoljno. Sve što je poznato slučajno je, a nezna nost je dom stvarnosti.
Živjeti u poznatom znači robovati, ok je život u neznanosti oslobođenje.
P: U potpunosti sam shvatio da se sva duhovna praksa sastoji od uklanjanja osobnog sebstva. Takva praksa
zahtijeva čeličnu olučnost i neumoljivu primjenu. Kako nadi marljivost i ener giju za takav rad?
M: Nadi deš ih u ruštvu murih.
P: Kako du znati tko je istinski mudar, a tko samo pametan?
M: Ako su tvoji motivi čisti, ako tražiš samo istinu i ništa drugo, nadi deš prave murace. Nije ih teško nadi,
ali je teško povjerovati u njihove riječi i u potpunosti prihvatiti njihov savjet i vostvo.
P: Je li buno stanje važnije za uhovnu praksu o spavanja?
M: U cjelini gleano, bunom se stanju priaje previše važnosti. Ka ne bi bilo spavanja, budno stanje ne
bi moglo posto jati. Čovjek polui ili umire ako ne spava. Zašto priavati toliku važnost budnoj svjesnosti
koja očito zavisi o nesvjesnog. U uhovnoj praksi treba voiti računa i o nesvjesnom, a ne samo o
svjesnom.
P: Kako pristupiti nesvjesnom?
M: Neka u sreištu tvoje svijesti stalno bue osjedaj «ja jesam», prisjeda j se da jesi. Pomno promatraj
samoga sebe i nesvjesno de se sliti u svjesno bez imalo posebnog napora s tvoje strane. Pogrešne želje i
strahovi, lažne ieje i socijalne kočnice ometaju i sprječavaju slobonu igru nesvjesnog i svjesnog. Ka se
nesvjesno i svjesno dovoljno osloboe a se mogu i pomiješati, to voje postaje jeno, a jeno postaje
sve. Osoba se stapa sa svjeokom, svjeok sa sviješdu, a svijest s čistim bitkom. Ali, unatoč tome, vlastiti se
ne gubi ientitet, ved samo njegova ograničenja. Osoba se preobražava i pos taje stvarno sebstvo, sadguru,
vječni prijatelj i voič kojem ne možeš pristupiti kroz štovanje. Nikakva vanjska aktivnost ne može
dosegnuti unutarnje sebstvo. Štovanje i molitve ostaju jeino na površini . a bi se zašlo ublje, o
presune je važnosti meditacija, nastojanje da se uzdignemo iznad stanja spavanja, sanjanja i budnosti. U
početku su ti pokušaji nereoviti, zatim se ogađaju sve češde, postaju reovitiji, trajniji i ublji, a bi
napokon svladali sve zapreke.
P: Kakve zapreke?
M: Zapreke zbog kojih zaboravljamo svoje stvarno sebstvo.
P: Ako su štovanje i molitva nejelotvorni, zašto ih svakonevno provoiš, uz pjesmu i glazbu, pre slikom
svojega gurua?!
M: To čine samo oni koji to žele. Ne viim nikakvog razloga a se miješam.
P: Ali i ti u tome sujeluješ.
M: Točno, tako izglea. Ali zašto se toliko brineš za mene? Usreotoči se u cijelosti na pitanje «što me čini
svjesnim?», sve ok u tvojem umu ne ostane isključivo to pitanje, ok ne ođeš u stanje a ne može misliti
ni o čemu rugome.
P: Svi me tjeraju na meitaciju, No, ona me nimalo ne oušev ljava, zanima me mnogo drugih stvari. Neke
o njih iznimno snažno priželjkujem i stoga se moj um stalno bavi njima. Veoma sam maloušan ka je
meitacija u pitanju. Što a raim?
M: Upitaj samoga sebe: «Kome se sve to ogađa?» Iskoristi sve ogađaje kao priliku a uđeš u sebe.
Osvijetli si put sagorijevajudi zapreke snagom plamena svijesti. Ka ti se ogoi želja ili strah, shvati a
nisu pogrešni želja ili strah, a ne trebaš odbaciti njih, ved osobu koja želi i strahuje. Nema nikakve svrhe
boriti se sa željama i strahovima koji su moža savršeno prironi i opravani. Osoba je ta koja je po
njihovim utjeca jem, ona je uzrok pogrešaka, prošlih i buudih. Tu osobu treba pomno ispitati kako bi s e
uvijela njezina lažnost. Tek taa prestat de njezina mod na tobom. Konačno, osoba se povlači svaki put
ka olaziš na spavanje. U ubokom snu nisi osoba koja je svjesna sebe, no unatoč tome ipak si živ. Ka si
živ i svjestan, ali ne i svog lažnog «ja», taa više nisi osoba. Tijekom bunih sati stojiš na pozornici i igraš
oređenu ulogu. Ali što si ti nakon što je uloga oigrana? Ti si ono što jesi, ono isto što si bio prije nego što
je prestava i započela. Promatraj sebe kako glumiš na pozornici života. Tvoja izveba može biti sjajna ili
grozna, ali ti nisi u prestavi, ved je samo promatraš, sa zanimanjem i suosjedanjem, naravno. Sve vrijeme
moraš imati na umu a si samo netko tko promatra oigravanje prestave zvane život.
P: Neprestano naglašavaš spoznajni aspekt stvarnosti. Veoma rijetko spominješ emocije, a gotovo nikaa
volju.
M: Volja, emocije, blaženstvo, nastojanje i uživanje tako su uboko zamrljani osobom a im se ne može
vjerovati. Objašnjenje i pročišdenje koji su nam potrebni na samome početku puta može nam ati jeino
svijest. Ljubav i volja također de odi na re, ali tlo mora biti pripremljeno. Najprije mora gra nuti sunce
svijesti, a taa de uslijeiti i sve ostalo.
Nek ti Um bude miran i otkrit ćeš Vrhovnu Stvarnost
Poklonik: Jenom sam prilikom oživio neobično iskustvo. Nismo postojali ni ja ni svijet, ved samo
svjetlost, iznutra i izvana i beskrajni mir. To je iskustvo trajalo četiri ana. Nakon toga vratio sam se u
svakodnevnu svjesnost.
Saa imam osjedaj a je sve što znam o sebi samo skela koja prekriva i zaklanja zgradu u izgradnji. Ne
znam ni tko je arhitekt ni kakav joj je nacrt, ne znam ni ka de biti ovršena ni koja joj je namjena - ništa
o svega toga nije mi poznato. No, nešto se rai, stvari se ogađaju, to je sve što mogu redi. I sebe
oživljavam kao takvu skelu koja je veoma površna i kratkoga vijeka. Ka zgraa bue ovršena, skele de
se rastaviti i ukloniti. Osjedaj «ja jesam» i pitanje «tko sam ja?» nisu ni o kakve važnosti jer, ka zgraa
jednom bude gotova, lažno de «ja» nestati kao a se to samo o sebe razumije i nede ostati nikakva
pitanja na koja bi trebalo odgovoriti.
Maharaj: Nisi li ti svjestan svega toga? Nije li činjenica svjesnosti stalan faktor svakoga iskustva?
P: Moj osjedaj trajanja i ientiteta proizlazi iz pamdenja koje je neizmjerno malo i nepouzano. Pamtim
veoma malen broj činjenica, čak i iz neavne prošlosti! Ved sam skoro pri kraju života, a što mi je ostalo?
Klupko ogađaja, u najboljem slučaju kratka priča.
M: Sve se to ogađa u tvojoj svjesnosti.
P: To se ogađa u njoj, ali i bez nje. ogađaji se u svjesnosti zbivaju anju, a bez nje nodu. Svjesnost nije
sve. Mnogo se stvari ogađa izvan njezina osega. U potpunosti je pogrešno tvriti a ono čega nismo
svjesni ne postoji.
M: To što kažeš logično je, ali trenutačno znaš jeino ono što je u tvojoj svjesnosti. Pretpostavka a bi
nešto moglo postojati s one strane tvoga svjesnog iskustva samo je logički zaključak.
P: To moža jest logički zaključak, ali ipak je mnogo stvarniji ne go osjetilno iskustvo.
M: Bui oprezan. U trenutku ka počneš govoriti stvaraš verbalni univerzum sačinjen o riječi, ieja,
koncepata i apstrakcija koji su isprepleteni i međusobno zavisni te krajnje čuesno proizvoe, poržavaju i
objašnjavaju jeno rugo. Pa ipak, sve to nema srži ili jezgre i samo je tvorevina uma. Riječi stvaraju riječi,
stvarnost je tiha.
P: Ka govoriš, ja te čujem. Nije li to činjenica?
M: Činjenica je a me čuješ, ali ono što čuješ nije činjenica. Činjenicu je mogude iskusiti i u tom smislu zvuk
riječi i mentalni valovi koje on uzrokuje oživljavaju se kao iskustvo. No, iza toga ne čuči nikakva ruga
stvarnost. Značenje je riječi čisti ogovor koji valja zapamtiti. A jezik je lako zaboraviti, ako ga ne
prakticiramo.
P: Ako ri ječi nisu stvarne, čemu uopde govoriti?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nek ti Um bue miran i otkrit deš Vrhovnu Stvarnost 367
M: Riječi služe ograničenoj svrsi međusobne komunikacije. One ne prenose činjenice, one su njihovi
simboli. Kad se jednom uzigneš izna osobe, više ti nede trebati riječi.
P: Što me može uzignuti izna osobe? Kako mogu naidi svjesnost?
M: Riječi i pitanja olaze iz uma i rže te zarobljenog u njemu. a bi mogao naidi um, moraš biti tih i
spokojan. Mir i tišina, tišina i mir - to je put kojim se nadilazi um. Prestani postavljati pitanja.
P: Što moram raiti ka d prestanem postavljati pitanja?
M: A što rugo - čekaj i promatraj.
P: Što moram čekati?
M: a sreište tvoga bitka uroni u svijest. Sva tri stanja - spavanje, sanjanje i budnost - nalaze se u
svjesnosti, u pojavnom. Vremenom de se pojaviti i ono što zoveš nesvjesnošdu. Iznad svjesnosti nalazi se
nepojavno. A izna svega toga nalazi se srce bitka, koje istovremeno prožima sve. Ono postojano kuca:
pojavno - nepojavno, pojavno - nepojavno.
P: Na verbalnoj razini sve to obro zvuči. Ja sebe mogu vi zualizirati kao sjemenku bitka, točku u svjesnosti,
pulsirajudi osjedaj «ja jesam» koji se naizmjenično pojavljuje i nestaje. Ali što trebam učiniti a bih to
spoznao kao činjenicu i a bih se uzigao o nepromjenjive stvarnosti, u kojoj ne postoje riječi?
M: Ne možeš učiniti ništa. Ono što je vrijeme onijelo, vrijeme de i onijeti.
P: Zašto nam toliko savjetuju a prakticiramo jogu i a tragamo za stvarnošdu? Zbog toga se osjedam
opunomodenim i odgovornim, a u stvari sve čini vrijeme.
M: To i jest cilj joge - shvatiti međusobnu nezavisnost ogađaja. Sve što se ogađa ogađa se u umu i
ogađa se umu, a ne izvoru osjedaja «ja jesam». Ka jenom shvatiš a se sve ogađa samo o sebe,
nazvao to subinom, Božjom voljom ili pukim slučajem, bit deš samo svjeok koji razumije i uživa, ali ga
ništa ne uznemiruje.
P: Prestanem li u potpunosti vjerovati riječima, u kakvom du stanju biti?
M: Postoje razoblja vjerovanja i razoblja sumnji. Neka ona rae svoj posao; čemu se brinuti?
P: Na neki se način osjedam ogovornim za sve što se ogađa oko mene.
M: Ogovoran si samo za ono što možeš promijeniti, a jeino što možeš promijeniti jest tvoj stav. Tu je
tvoja odgovornost.
P: Savjetuješ mi a buem ravnoušan prema bolima rugih!
M: Ti si u svakom slučaju ravnoušan. Sva patnja čovječanstva ne može te spriječiti a uživaš u svom
sljeedem obroku. Svjeok nije ravnoušan. On je punina razumijevanja i suosjedanja. Jeino kao svjeok
možeš pomodi rugima.
P: Cijeli život hranio sam se riječima. Broj riječi koje sam čuo ili pročitao može se izraziti u milijunima. Je li
mi to donijelo ikakve koristi? Ne, nimalo.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nek ti Um bue miran i otkrit deš Vrhovnu Stvarnost 368
M: Um oblikuje jezik, a jezik oblikuje um. Oboje su samo instrumenti. Upotrebljavaj ih, ali nemoj ih
zloupotrebljavati. Riječi te mogu ovesti samo o vlastitih granica. a bi se uzignuo izna riječi, moraš ih
se oredi. Bui samo šutljivi svjeok.
P: Kako da postanem svjedok? Svijet me veoma uznemiruje.
M: To je zato što se smatraš ovoljno velikim a bi te svijet mogao oticati. No, nije tako. Toliko si malen
a te ne može zakačiti ni pribaača. Uhvaden je tvoj um, a ne ti. Spoznaj sebe takvoga kakav jesi, kao
točku u svjesnosti, neimenzionalnu i bezvremenu. Ti si poput vrha olovke jer u oiru s tobom um
iscrtava svoju sliku svijeta. Ti si jedan i jednostava n, a slika je složena i nepregleno velika. Nemoj se ati
zavarati njome. Ostani svjestan sidušne točke koja se nalazi svugje na slici.
Ono što jest ne može prestati biti. Ono što nije moža hode biti. Ali ono što niti postoji niti ne postoji, a o
čemu ovise i bitak i nebitak - to je neosvojivo. Spoznaj sebe i kao uzrok želje i straha i kao onoga koji je
istovremeno oslobođen i jenog i rugog.
P: Kako bih ja mogao uzrokovati strah?
M: Sve zavisi od tebe. Svijet postoji jer si ti pristao na to. Odbaci svoje uvjerenje u njegovu stvarnost i on
de iščeznuti poput sna. Vrijeme može srušiti planine. A ti, kao bezvremeni izvor vremena, možeš još i više.
Bez sjedanja i očekivanja ne može biti vremena.
P: Je li osjedaj «ja jesam» vrhovna stvarnost?
M: Prije negoli kažeš «ja jesam», moraš postojati a bi to rekao . Bitak ne mora biti svjestan sebe. Ne
trebaš znati a bi mogao biti, ali moraš biti a bi mogao znati.
P: Potonuo sam u more riječi! Jasno mi je a sve zavisi o toga kako su riječi složene, ali morao bi postojati
netko tko ih može složiti na smislen način. a su riječi nastale slučajno, Ramajana, Mahabharata i
Bhagavata nikaa ne bi bile napisane. Teorija slučajnog pojavljivanja nije orživa. Izna nje mora postojati
izvor smislenog. Koja je to mod koja stvara re iz kaosa? Život je viši o bitka, a svjesnost je viša o života.
Tko je svjesno živo bide?
M: Tvoje pitanje sarži u sebi ogovor. Svjesno živo bide jest up ravo to - svjesno i živo bide. Riječi su
sasvim ogovarajude, ali ti ne razumiješ njihovo puno značenje. Zađi ublje u značenje tih riječi:
postojanje, življenje, svjesnost. Taa deš prestati trčati ukrug, postavljati pitanja i propuštati ogovore.
Shvati a ne možeš postaviti valjano pitanje o sebi jer ne znaš koga zapravo pitaš . U pitanju «tko sam ja?»
«ja» je nepoznato. To pitanje može se izraziti i ovako: «Ne znam što smatram svojim 'ja'.» Moraš otkriti
što uistinu jesi. Ja ti mogu redi samo ono što nisi. Nisi o svijeta, čak nisi ni u svijetu. Svijet ne postoji,
postojiš jeino ti. Ti stvaraš svijet svojim zamišljanjima kao u snu. Kao što san ne možeš ovojiti o sebe,
tako ne možeš imati vanjski svijet koji bi bio neovisan o tebi. Ti si neovisan, ali svijet nije. Nemoj se plašiti
svijeta koji si sam stvorio. Prestani u snu tražiti sredu i stvarnost, i probuit deš se. Ne trebaš znati ogovor
na svako «zašto» i «kako» jer takvim pitanjima nema kraja. Obaci sve želje, neka ti um bue miran i otkrit
deš vrhovnu stvarnost.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Nek ti Um bude miran i otkrit deš Vrhovnu Stvarnost 369
Znanje stečeno Umom nije Istinsko Znanje
Poklonik: oživljavaš li ti tri stanja svijesti - budno stanje, sanjanje i duboki san - jednako kao i mi ili na neki
rukčiji način?
Maharaj: Za mene su sva ta tri stanja poput dubokoga sna. Moje budno stanje nalazi se iznad njih. Kad vas
gleam, čini mi se a svi spavate i sanjate vlastite svjetove. Ja sam svjestan jer ništa ne zamišljam. To nije
samahi, koji zapravo nije ništa rugo o oblik spavanja. Moje je stanje naprosto neirnuto umom,
oslobođeno prošlosti i buudnosti. U tvojem slučaju ono je iskrivljeno željom i strahom, sjedanjima i
nadama, ali mojem je takvo kakvo jest, prirono. Biti osoba znači biti u ubokom snu.
P: Između tijela i čiste svijesti nalazi se unutarnji organ (antahkarana). Možemo ga još nazvati suptilnim ili
mentalnim tijelom. Kao što pokretno zrcalo pretvara sunčevu svjetlost u mnogostruki obrazac svjetlosnih
pruga i boja, tako i suptilno tijelo pretvara jednostavnu svjetlost blistavog sebstva u raznolikost svijeta.
Tako sam ja shvatio tvoje učenje. No, ne mogu razumjeti kako se suptilno tijelo prvi put pojavilo?
M: Ono je stvoreno nastankom ideje «ja jesam». To je dvoje jedno.
P: A kako se pojavila ideja «ja jesam»?
M: U tvojem svijetu sve mora imati početak i kraj. Ono što nema ni početka ni kraja nazivaš vječnim. U
mojem svijetu ne postoji ni početak ni kraj jer oni se onose na vrijeme. Bezvremeni bitak sasvim je saa.
P: Je li suptilno tijelo stvarno ili nestvarno?
M: Ono je prolazno. Stvarno je kad je prisutno, a nestvarno kad ga nema.
P: O kakvoj se stvarnosti radi? Je li to prolazna stvarnost?
M: Možeš je nazvati iskustvenom, trenutačnom ili činjeničnom. To je stvarnost neposrenog iskustva koje
se ne može zanijekati, ovje i saa. Opis i značenje nekoga ogađaja mogu se ovesti u pitanje, ali ne i
sam ogađaj. Bitak se i nebitak izmjenjuju i njihova je stvarnost trenutna. Nepromjenjiva stvarnost leži s
one strane prostora i vremena. Spoznaj trenutnost bitka i nebitka i oslobodi se obojeg.
P: Iskustva moža jesu prolazna, ali mi smo ipak snažno vezani za njih i beskonačno ih ponavljamo.
M: Želja je jaka. Ona je ta koja uzrokuje ponavljanje. Ka nema želje, nema ni ponovnog pojavljivanja
iskustva.
P: Što je sa strahom?
M: Želja pripaa prošlosti, a strah buudnosti. Sjedanja na patnju u prošlosti i strah o njezinoga ponovnog
po javljivanja čine pojeinca tjeskobnim glee buudnosti.
P: Postoji i strah od nepoznatog.
M: Onaj tko nije patio nije ni uplašen.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Znanje stečeno Umom nije Istinsko Znanje 370
P: Jesmo li osuđeni na strah?
M: Sve ok se ne možemo suočiti sa svojim strahom, prihvatiti ga kao sjenu osobnoga postojanja, osuđeni
smo, kao osobe, a buemo uplašeni. Oreci se svih svojih sebičnih kalkulacija i osloboit deš se straha. To
nije teško. Beželjnost se postiže ka se želja prepozna kao pogrešna. Ne trebaš se boriti sa željama. Na
kraju krajeva, želja je samo poriv za postizanjem srede, koji je, sve ok postoji bol, sasvim priroan. Moraš
samo uvijeti a se sreda ne nalazi u onome što želiš.
P: Ali mi volimo užitke.
M: Svaki je užitak natopljen bolom i veoma brzo uviđaš a oni ne iu jeno bez rugoga.
P: Postoji onaj koji oživljava iskustvo i postoji njegovo iskustvo. Što je stvorilo vezu između njih?
M: Ništa. To je voje jeno.
P: Osjedam a negje postoji «kvaka», ali ne znam gje.
M: «Kvaka» je u tvome umu koji uporno želi vijeti vojnost onje gje je nema.
P: ok te slušam, moj um potpuno uranja u saašnji trenutak i ostajem začuđen što više nemam pitanja.
M: Stvarnost možeš spoznati jeino ka si začuđen.
P: Uviđam a je sjedanje uzrok tjeskobe i straha. Kako ga možemo prekinuti?
M: Nemoj me to pitati, nema načina za to. Ono što razaznaš kao lažno iščezava. U priroi je privia a
ispitivanjem nestaje. Istražuj - to je sve. Ne možeš uništiti laž zato što je cijelo vrijeme iznova stvaraš.
Omakni se, ne obaziri se, uzigni se izna nje i ona de prestati postojati.
P: I Krist je govorio da se ne smijemo obazirati na zlo, da moramo biti poput djeteta.
M: Stvarnost je zajenička svima, samo je lažno osobno.
P: Promatrajudi sahake i istražujudi teorije po kojima ži ve, ustanovio sam da su oni samo zamijenili
materijalne želje uhovnim ambicijama. Iz ovoga što nam govoriš proizlazi a su riječi uhovnost i
ambicija nespojive. Ako duhovnost podrazumijeva oslobođenje o svih ambicija, što de tragaoca motivirati
na jelovanje? Jogini govore a je želja za oslobođenjem o presune važnosti. Nije li ona najviši oblik
ambicioznosti?
M: Ambicija je osobna, a osloboiti se znači obaciti osobno. U oslobođenju više ne postoje ni subjekt ni
objekt ambicije. Ozbiljnost nije čežnja za ploovima napora. Ona je očitovanje unutarnjeg omaka našeg
zanimanja za sve lažno, nevažno i osobno.
P: Neki si nam an rekao a prije samoostvarenja ne možemo ni sanjati o savršenstvu, zato što je izvor
svega savršenstva sebstvo, a ne um. Ako čvrst karakter pun vrlina nije presuan za oslobođenje, što ona
jest?
M: Oslobođenje nije rezultat nekih metoa koje se vješto primjenjuju, a nije ni posljeica oređenih
okolnosti. Ono je izna uzročno -posljeičnoga zakona. Ništa ga ne može na silu izazvati i ništa ga ne može
spriječiti.
P: Zašto ona nismo sloboni ovje i saa?
M: Ali mi jesmo sloboni ovje i saa. Jeino je um taj koji zamišlja ropstvo.
P: Kako to umno zamišljanje može prestati?
M: Zašto želiš a prestane? Ka jenom spoznaš svoj um i njegove čuesne modi, ka ukloniš ono što ga je
zatrovalo, a to je ieja o ovojenoj i pojeinačnoj osobi, samo ga pusti na miru a obavlja svoj posao u
onom poručju za koje je osposobljen. Osloboiti um znači ržati um na mjestu koje mu i pripada te mu
dati da radi svoj posao.
P: Što je posao uma?
M: Um je supruga srca, a svijet je njihov om. Zaatak je svake supruge a rži kudu čistom i sretnom.
P: Još nisam razumio zašto se oslobođenje ne ogađa saa i ovje, ako mu ništa ne stoji na putu.
M: Ništa ne stoji na putu tvojega oslobođenja i ono se može o goditi sada i ovdje, ali ti si zainteresiraniji
za neke ruge stvari. No, ne možeš se boriti protiv svojih interesa. Možeš ih nastojati zaovoljiti, a možeš
ih i prozreti pa promatrati kako se ukazuju kao puke pogreške u procjeni i previđanju.
P: Hode li mi pomodi buem li oreeno vrijeme živio s nekim velikim i svetim čovjekom?
M: Veliki i sveti ljudi uvijek su ti dostupni, ali ti ih ne prepoznaješ. Kako deš znati tko je veliki i sveti čovjek?
Na temelju onoga što ti rugi kažu? Možeš li, što se takve procjene tiče, vjerovati rugima ili se moraš
osloniti samo na sebe? a bi stekao uvjerenje i prevlaao sjenu sumnje, potrebno ti je više o tuđ e
preporuke, čak i više o vlastite privremene zanesenosti. Može se ogoiti a sretneš neku veliku i svetu
osobu, muškarca ili ženu, a a zatim ugo uopde i nisi svjestan koliko si sretan. ijete velikoga čovjeka ugi
niz goina nede biti svjesno veličine svog oca. Moraš sazreti a bi prepoznao nečiju veličinu i pročistiti
svoje srce a bi prepoznao nečiju svetost. Inače deš potrošiti vrijeme i novac uzalu i tako propustiti ono
što ti život nui. Među tvojim prijateljima ima mnogo obrih ljui o kojih možeš osta naučiti. No,
trčanje za svecima samo je nova igra za um. Umjesto toga, prisjedaj se svojega sebstva i neumoljivo
promatraj svoj život. Bui ozbiljan i sasvim deš sigurno prekinuti lance nepažljivosti i zamišljanja.
P: Želiš li a se borim sasvim sam?
M: Nikaa nisi sam. Postoje sile i bida koji ti cijelo vrijeme najiskrenije služe. Ti ih možeš, ali i ne moraš
percipirati. U svakom slučaju, oni su stvarni i aktivni. Ka spoznaš a je sve u tvojem umu, a a si ti izna
njega, taa si istinski sam jer postaješ sve.
P: Što je sveznanje? Je li Bog sveznajudi? Jesi li ti sveznajudi? Čuli smo za pojam univerzalnog svjeoka. Što
to znači? Porazumijeva li samoostvarenja ujeno i sveznanje? lli se sveznanje postiže nekom posebnom
duhovnom praksom?
M: Ka u potpunosti izgubiš sav interes za znanje, posljeica toga bit de sveznanja. To nije ništa rugo o
ar znanja svega onoga što treba znati u pravom trenutku, onosno znanja o ispravnom jelovanju koje je
oslobođeno svih pogrešaka. Konačno, za jelovanje je potrebno znanje, a jeluješ li spon tano na ispravan
način, a a toga uopde nisi svjestan, tim bolje.
P: Može li pojeinac poznavati um ruge osobe?
M: Najprije spoznaj vlastiti um. On sarži cijeli univerzum a a još i ostane slobonoga mjesta.
P: Izgleda da tvoja radna teorija pretpostavlja kako se budno stanje temeljno ne razlikuje od sna i dubokog
spavanja bez snova. Tri stanja svijesti zapravo su posljeica pogrešnoga poistovjedivanja s tijelom. Moža
je to istina, ali osjedam a nije i cijela istina.
M: Nemoj pokušavati saznati istinu jer znanje stečeno umom nije istinsko znanje. Ali možeš saznati ono
što nije istina, a to je ved ovoljno a se osloboiš lažnoga. Ieja a znaš što je istina opasna je zato što te
rži zarobljenim u umu. Ka ne znaš, sloboan si istraživati. Nema spasenja bez istraživanja jer je glavni
uzrok ropstva upravo činjenica što ne istražujemo.
P: Kažeš a privi svijeta počinje osjedajem «ja jesam», ali ka sam te pitao o njegovu nastanku, rekao si
a on niotkua ne olazi i a se tijekom istraživanja gubi. Ono što je ovoljno čvrsto a bue t emelj za
izgranju svijeta ne može biti samo iluzija. Osjedaj «ja jesam» jeini je nepromjenjivi faktor kojega sam
svjestan. Kako bi mogao biti lažan?
M: Ne rai se o tome a je osjedaj «ja jesam» lažan, ved je lažno ono što ti misliš a jesi. Ja mogu vi jeti,
bez i najmanje sjenke sumnje, a nisi ono što ti misliš a jesi. Bilo to logično ili nelogično, ne možeš
zanijekati ono što je očito. Ti nisi ništa o onoga čega si svjestan. Posveti se marljivo uklanjanju strukture
koju si sagradio u svojemu umu. On o što je um stvorio mor a on i uništiti.
P: Ne možeš zanijekati saašnji trenutak, bez obzira na um. Ono što je saa, to i jest. U pitanje se može
ovesti pojava, ali ne i činjenica. Što je u korijenu činjenice?
M: Osjedaj «ja jesam» nalazi se u korijenu svih pojava, on je tajna veza između svih ogađaja koje
nazivamo životom. No, ja sam i izna osjedaja «ja jesam».
P: Ustanovio sam a ostvarene osobe obično opisuju svoje stanje pojmovima koje su posuile o svojih
religija. Radi li se o hinduistu, spomin jat de Brahmu, Višnua i Šivu te koristiti hinuističke tehnike i
usporebe. Molimo te a nam kažeš kakvo je iskustvo koje se nalazi iza tvojih riječi? Na kakvu se stvarnost
one odnose?
M: To je moj način izražavanja, jezik kojem su me naučili.
P: Ali što se krije iza tvojega govora?
M: Kako bih to mogao izraziti riječima, osim niječnim pojmovima? Zbog toga i koristim pojmove kao što su
bezvremeno, besprostrorno i bezuzročna. To su također riječi, ali buudi a su ispražnjene o značenja,
odgovaraju mojoj namjeri.
P: Ako nemaju značenja, zašto ih uopde koristiš?

M: Zato što ti želiš riječi onje gje se one ne aju primijeniti.
P: Vidim kamo sm jeraš. Ponovno si me razoružao. Ostao sam bez pitanja!
Napredak u duhovnom životu
Poklonik: Nas dvije stigle smo iz Engleske. Željele smo posjetiti Indiju. Veoma malo znamo o jogi, a ovdje
smo zato što su nam rekli a uhovni učitelji igraju važnu ulogu u životu ove zemlje.
Maharaj: obro ošle! Ovje nedete nadi ništa novo. Posao ko jim se bavimo bezvremen je. Bio je isti prije
eset tisuda goina i bit de isti i nakon eset tisuda goina. Stoljeda prolaze jeno za rugim, ali čovjekov
glavni problem nije se promijenio, on i alje pati i traži lijek svojoj patnji.
P: Neki dan upoznala sam sedmero mladih zapanjaka koji su tražili prenodište na nekoliko ana. ošli su
vijeti svojega gurua koji trenutačno rži preavanja u Bombayu. Pružila mi se prilika a ga i ja upoznam.
To je veoma rag, mla čovjek ugone vanjštine. On ostavlja ojam osobe koja se strogo priržava
činjenica i ima mnogo znanja, ali najljepše je to što je okružen ozračjem mira i tišine. Njegovo učenje
traicionalno je vesko učenje s naglaskom na nesebičnom služenju (karma joga) svojim bližnjima i svojem
guruu. On tvri a nesebično služenje može ovesti o samoostvarenja, a to isto kaže i Bhaga vad-gita. Taj
guru ima veoma ambiciozne planove jer obučava poklonike koji de započeti osnivanje uhovnih centara u
mnogim zapadnim zemljama. Čini se a im ne aje samo ovlaštenje, ved i mod a rae u njegovo ime.
M: a, prijenos je modi mogud.
P: ok sam se ružila sa sljebenicima toga gurua imala sam čuan osjedaj a sam postala neviljiva. Oni
su, preavajudi se svojemu guruu, i mene preali njemu! Sve što sam ja učinila za njih smatrali su jel om
svoga gurua. Za njih nisam bila ništa rugo o guruov instrument. Osjedala sam se poput sla vine koju je
samo trebalo okrenuti lijevo ili esno. Nisu imali nikakav osobni onos prema meni. Malko su me pokušali
preobratiti na svoju vjeru, no čim su osjetili otpor, jenostavno su prestali obradati pozornost na mene.
Čak ni međusobno nisu bili previše povezani, činilo se kao a ih veže jeino zajenička ljubav i briga za
njihova gurua. Sve mi je to jelovalo prilično hlano, gotovo neljuski. Jeno je sebe smatrati
instrumentom u Božjim rukama, ali zanemarivati sve ostalo i prestati razmišljati zato što sve jest Bog nešto
je sasvim rugo. To može voiti u ravnoušnost koja graniči s okrutnošdu. Naposljetku, svi su ratovi
započeli u ime Boga. Cjelokupna povijest čovječanstva zapravo je niz «svetih» ratova. Pojeinac nikaa nije
tako neosoban kao u ratu!
M: Uporno zahtijevati nešto ili opirati se nečemu saržano je u samoj želji za postojanjem. Ukloniš li tu
želju, što ti ostaje? Postojanje i nepostojanje onose na nešto u prostoru i vremenu, ovje i saa ili onje i
taa, što je prisutno samo u umu. Um igra «igru pogađanja». Uvijek je nesiguran, obuzet tjeskobom i
nemirom. Ogorčena si ka se s tobom postupa samo kao s instrumentom nekoga Boga ili gurua i up orno
zahtijevaš a ti se pristupi kao osobi, a sve zato što nisi sigurna u vlastito postojanje i što ne želiš obaciti
uobnost i sigurnost koju ti osoba aje. Moža i nisi ono što vjeruješ a jesi, ali to ti aje trajnost. Tvoja
buudnost ulijeva se u saašnjost i neprimjetno postaje prošlost. Zaniječe li ti netko osobno postojanje, to
može jelovati zastrašujude, ali moraš se suočiti s time i nadi svoj ientitet u sveukupnosti života. Taa više
nede postojati problem tko koga koristi kao instrument.
P: Sva pažnja koju su mi posvetili bila je samo pokušaj a me obrate na svoju vjeru. Ka sam im pružila
otpor, izgubili su svaki interes za mene.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Napredak u duhovnom životu 375
M: Ne možeš postati učenik samo razgovarajudi s nekim ili sasvim slučajno. Najčešde postoji praavna veza
između učenika i učitelja koja se njegovala tijekom mnogih života a bi saa procvjetala kao ljubav i
povjerenje. Bez tog dvoga nitko ne može biti učenik.
P: Kako si olučio postati učitelj?
M: Postao sam učiteljem ka su me tako počeli zvati. Tko sam ja da bih poučavao i koga bih to trebao
poučavati? Ono što sam ja, to si i ti, a ono što si ti, to sam i ja. Osjedaj «ja jesam» zajenički je svima nama.
Iznad njega nalazi se beskrajna svjetlost i ljubav. Ali, mi ih ne vidimo jer gledamo u drugom smjeru. Ja ti
samo mogu pokazati u smjeru neba, ali vidjeti zvijezu tvoj je posao. Nekima je potrebno više, a nekima
manje vremena a bi je vijeli. Sve zavisi o jasnode njihove vizije i ozbiljnosti u traganju. To voje ostaje
njima, a ja ih mogu jedino ohrabrivati.
P: Što se o mene očekuje ka postanem učenik?
M: Svaki učitelj ima vlastite metoe, koje se obično temelje na učenjima njegova gurua i načinu na koji je
sam postigao samoostvarenje, ali i na njegovoj osebujnoj terminologiji. Unutar toga okvira on se
prilagođava osobnosti učenika. Učeniku je ana potpuna sloboa misli i istraživanja, a ohrabruje ga se a
postavlja pitanja koliko go mu srce želi. On mora biti potpuno siguran u učenje i kompetenciju svojega
gurua jer inače njegova vjera ne može biti apsol utna, a djelovanje cjelovito. Apsolutno u tebi vodi te do
apsolutnog izvan tebe - apsolutna istina, lju bav i nesebičnost presuni su čimbenici u samoostvarenju. Svi
se oni mogu postidi ozbiljnošdu.
P: Mislila sam a se čovjek mora oredi svoje obitelji i imovine želi li postati učenik nekog uhovnog
učitelja.
M: To se razlikuje o gurua o gurua. Neki gurui očekuju a njihovi zreliji učenici postanu isposnici i
pustinjaci, a rugi ohrabruju obiteljski život i užnosti. Vedina učitelja smatra a je obiteljski život teži o
oricanja i a više ogovara zrelijim i uravnoteženijim osobama. U ranijim stadijima duhovne discipline
preporučuje se reovnički život. Zbog toga se u inijskoj kulturi o stuenata očekuje a o vaeset i
pete goine žive poput reovnika, u siromaštvu krjeposti i poslušnosti, kako bi im se pružila prilika a
izgrae karakter sposoban za suočavanje s teškodama i iskušenjima bračnoga života.
P: Tko su ljui u ovoj prostoriji? Jesu li to tvoji učenici?
M: To moraš njih pitati. Učenik se ne postaje na verbalnoj razini, ved u tihim ubinama svojega bitka .
Učenik ne postaješ ni vlastitim izborom; subina pritom igra aleko vedu ulogu nego slobona volja. Nije
važno tko je učitelj, svi ti učitelji žele obro. Važan je učenik, njegovo poštenje i ozbiljnost. Pravi učenik
uvijek de nadi pravoga učitelja.
P: Mogu zamisliti ljepotu i osjetiti kako je blagoslovljen život posveden traganju za istinom po vostvom
kompetentnog učitelja ispunjenog ljubavlju. Nažalost, nas vije moramo se vratiti u Englesku.
M: Ualjenost nije važna. Ako je tvoja želja snažna i iskrena, preoblikovat de tvoj život a bi se ispunila.
Posai sjemenku i ostavi je a proklija ka ođe vrijeme.
P: Po kojim demo znakovima prepoznati a smo u svom uhovnom životu postigli napredak?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Napreak u uhovnom životu 376
M: Znaci su napretka oslobođenost o svih strahova, osjedaj lakode i raosti, uboki mir iznutra i obilje
energije usmjerene prema van.
P: Kako si ti to postigao?
M: Ja sam sve to našao u prisutnosti svojega gurua. Ništa nisam učinio sam. Guru mi je rekao da budem
miran i ja sam ga slušao koliko sam go mogao.
P: Je li tvoja prisutnost jenako modna kao što je bila njegova?
M: Kako bih to mogao znati? Za mene je moj guru jedina prisutnost. Ako si sa mnom, onda si i s njim.
P: Svaki se guru poziva na svojega gurua. Gje je početna točka?
M: Postoji u univerzumu sila koja rai na prosvjetljenju i oslobođenju. Nazivamo je Saašiva, a uvijek je
prisutna u srcima ljui. Ona je faktor koji ujeinjava. Jeinstvo oslobađa, a sloboa sjeinjuje. Konačno,
ništa nije moje ili tvoje, sve je naše. Samo bui jeno sa samom sobom i bit deš jeno sa svima. Bit deš ko
kude u cijelom univerzumu.
P: Želiš li redi a de se sva ta veličanstvenost pojaviti naprosto buem li prebivala u osjedaju «ja jesam»?
M: Sigurno je ono što je jenostavno, a ne ono što je složeno. Međutim, ljui zbog nečega ne vjeruju
jenostavnom i lakom, onom što je uvijek ostupno. Zašto najiskrenije ne pokušaš učiniti ono što ti
savjetujem? Moža ti se sve to čini veoma malim i beznačajnim, ali moj je savjet nalik sjemenki koja de
izrasti u modno rvo. Pruži si priliku!
P: Mnogo ljui sjei ovje u tišini. Zašto su ošli?
M: ošli su kako bi se mogli susresti sa sobom. Ko kude ih previše zaokuplja svjetovni život. Ovje ih ništa
ne ometa pa imaju priliku ostaviti svoje svakonevne brige i odi u oir s onim najvažnijim u sebi.
P: Kako se može prakticirati svijest o sebstvu?
M: Nema potrebe za takvim prakticiranjem. Svijest je uvijek u tebi. Istom onom pozornošdu kojom se
usmjeravaš na vanjsko, moraš se saa okrenuti prema unutarnjem. Nije ti potrebna nikakva nova ili
posebna vrsta svijesti.
P: Pomažeš li ti osobno ljuima?
M: Ljui olaze a bi popričali sa mnom o svojim problemima. Izglea a obivaju neku pomod, inače ne bi
dolazili.
P: Razgovaraš li s njima uvijek javno ili oržavaš i privatne razgovore?
M: Postupam u sklau s njihovim željama. No, ne razlikujem javno i privatno.
P: Može li te se uvijek nadi ili imaš i neke užnosti koje moraš obaviti?
M: Uvijek me se može nadi, ali najbolje vrijeme za posjete rano jutarnji su ili kasnopopodnevni sati.
P: Shvatila sam a nema uzvišenije užnosti o one koju obavlja uhovni učitelj.
M: Nije važna užnost, ved motiv koji je pokrede.
Predaj se vlastitom Sebstvu
Poklonik: Rođena sam u Sjeinjenim Američkim ržavama. Zanjih četrnaest mjeseci provela sam u
ašramu Sri Ramane Maharshija. Trenutačno sam na putu kudi u SA gje me očekuje majka.
Maharaj: Kakvi su ti životni planovi?
P: Mogla bih stedi zvanje meicinske sestre ili se udati i roditi djecu.

M: Zašto se želiš uati?
P: Čini mi se a je osigurati jeci uhovni om najviši oblik služenja koji ovoga trena mogu zamisliti. Ali
naravno, život može krenuti i rugim tokom. Spremna sam na sve što ođe.
M: Što si obila za tih četrnaest mjeseci proveenih u Sri Ramaninom ašramu? Jesi li saa rukčija nego
što si bila prije olaska u ašram? Na koji si se način promijenila?
P: Nisam više uplašena. Našla sam mir.
M: Kakav je to mir? Je li to mir koji proizlazi iz ostvareni h želja ili iz obacivanja želja koje ne možeš
ostvariti?
P: Čini mi se a mir proizlazi malo iz jenoga, malo iz rugoga. Nije mi bilo lako. Iako je ašram veoma mirno
mjesto, iznutra sam prolazila kroz duboku patnju.
M: Ka shvatiš a je razlika između unutarnjeg i vanjskoga samo u um u, više se ne bojiš.
P: Takva se spoznaja povremeno javlja u meni i zatim nestaje. Nisam još osegnula nepromjenjivo stanje
potpune cjelovitosti.
M: Sve ok vjeruješ a je tako moraš nastaviti sa svojom sahanom. Ona de ti pomodi uništiti lažnu ieju
a nisi cjelovita. Sahanom se uklanja sve ono što je nametnuto izvana. Ka shvatiš a si manja o točkice
u prostoru i vremenu, nešto oved malo a bi moglo biti razrezano i prekratkoga vijeka a bi moglo biti
ubijeno, tada, i jedino tada, nestaju svi strahovi. Ka postaneš manja o vrška igle, ona te nede modi
probosti, ali ti deš modi probosti nju!
P: a, upravo se tako poneka osjedam, neoirljivo. Taa sam više nego neustrašiva, taa sam
neustrašivost sama.
M: Što te ponukalo a oeš u Ramanin ašram?
P: Imala sam veoma nesretnu ljubavnu vezu i prolazila sam kroz pakao boli. Ni droga ni alkohol nisu mi
mogli pomodi. Tapkala sam u mraku, sve ok nisam naišla na neke knjige iz poručja joge. Išla sam o
knjige do knjige, od znaka do znaka - i stigla u Ramanin ašram.
M: Kad bi ti se ista tragedija ponovno dogodila, bi li toliko patila s obzirom na svoje trenutačno stanje
uma?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Predaj se vlastitom Sebstvu 379
P: Oh, ne. Ne bih si dopustila da toliko patim. Ubila bih se.
M: akle, ne bojiš se smrti!
P: Bojim se umiranja, ali ne i same smrti. Zamišljam a je proces umiranja bolan i ružan.
M: Kako znaš? Ne mora biti tako. Umiranje može biti prekrasno i spokojno. Ka jenom znaš a se smrt
ogađa tijelu, a ne tebi, samo promatraš kako ono otpaa s tebe, kao obačeni koma ojede.
P: Sasvim mi je jasno da moj strah od smrti proizlazi iz nerazumijevanja i neznanja.
M: Ljuska bida umiru svake sekune, stoga se na svijet navija oblak straha i agonije umiranja. Nije čuo
a si i ti uplašena. Ali ka jenom spoznaš a umire samo tijelo, a ne i kontinuitet sjedanja i osjedaj «ja
jesam» koji se oražava u njemu, nedeš više biti uplašena.
P: U redu, kad budem umirala, vidjet du kako de to izgleati.
M: Usmjeri pozornost i vijet deš a su rođenje i smrt jeno, a život pulsira između bitka i nebitka i a se
oni međusobno trebaju kako bi i jean i rugi bio cjelovit. Rođena si a bi umrla i umireš a bi se ponovno
rodila.
P: Ne prekida li nevezanost taj proces?
M: S nevezanošdu se gubi strah, ali ne i činjenica umiranja.
P: Hodu li biti prisiljena a se ponovno roim? Kako je to strašno!
M: Nema prisile. obit deš ono što želiš. Ti stvaraš vlastite planove i provoiš ih u jelo.
P: Osuđujemo li mi sami sebe na patnju?
M: Zahvaljujudi istraživanju rastemo, a a bismo istraživali potrebno nam je iskustvo. Skloni smo ponavljati
ono što nismo razumjeli. Buemo li ovoljno osjetljivi i inteligentni, ne moramo patiti. Bol je poziv na
pozornost i kazna za nesmotrenost, Inteligentno i suosjedajno jelovanje jedini je lijek za nj.
P: Baš zato što jesam postala pametnija, ne bih više mogla ponijeti patnju. Zašto je samoubojstvo loše?
M: Ono nije loše, možeš li njime riješiti problem. Ali što ako ne možeš? Patnja uzrokovana vanjskim
faktorima, kao što su veoma bolna i neizlječiva bolest ili neka neponošljiva nesreda, može opravati
samoubojstvo. Ali, neostaje li nam murosti i suosjedanja , ono nam ne može pomodi. Nerazborita smrt
znači i nerazborito ponovno rođenje. Uz to, u obzir moramo uzeti i pitanje karme. Strpljivo ponošenje
patnje najčešde je najmuriji način onosa prema njoj.
P: Mora li se izržati patnja, ma kako žestoka i beznana bila?
M: Trpljenje je jeno, a beznana agonija nešto sasvim rugo. Trpljenje je smisleno i plono, a agonija
beskorisna.
P: Zašto se moramo zamarati karmom ? Ona ionako sama voi računa o sebi.
M: Karma je vedim ijelom kolektivna. Patimo zbog grijeha k o je su počinili rugi, kao što i rugi pate zbog
naših. Čovječanstvo je jeinstveno. Nepoznavanje te činjenice ne može nju i izmi jeniti. Bili bismo i sami
mnogo sretniji ka ne bismo bili toliko ravnoušni prema patnjama rugih.
P: Osjedam a sam saa mnogo suosjedajnija prema rugima.
M: Olično! Ka to kažeš, što imaš na umu? Smatraš li sebe suosjedajnom osobom u ženskom tijelu?
P: Postoji tijelo, suosjedanje, pamdenje te mnogo drugih pojmova i stavova. To bi se, sve zajedno, moglo
nazvati osobom.
M: Uključujudi i ieju «ja jesam»?
P: Ideja « ja jesam» nalikuje košari u kojoj se nalaze mnoge stvari koje čine osobu.
M: Moža je točnije redi a je to prude o kojega je ispletena košara. Ka sebe zamišljaš kao ženu, smatraš
li a si ti žena ili a se tvoje tijelo može opisati kao žensko?
P: To ovisi o mojemu raspoloženju. Poneka se osjedam samo kao sreište svijesti.
M: Ili kao ocean svijesti. Ali, postoje li trenuci ka nisi ni muškarac ni žena, ka nisi nešto beznačajno,
izazvano okolnostima i vanjskim uvjetima?
P: Da, postoje takvi trenuci, ali stid me govoriti o njima.
M: Možeš očekivati jeino nagovještaj. Ne trebaš više ništa redi.
P: Je li opušteno pušiti u tvojoj prisutnosti? Znam a nije običaj pušiti pre svetim čovjekom, pogotovo za
ženu.
M: Slobono možeš pušiti, nikome nede smetati. Mi to razu mijemo.
P: Osjedam a se trebam smiriti.
M: To se veoma često ogađa Amerikancima i Europljanima. Nakon što oređeno vrijeme rae sahanu,
napune se energi jom i ona grčevito traže neki ispušni ventil za nju. Zbog toga osnivaju uhovne zajenice,
postaju učitelji joge, ulaze u brak ili pišu knjige. Rae sve samo da ne ostanu mirni i okrenu svoje snage
prema unutra kako bi u sebi pronašli izvor neiscrpne modi i naučili je ržati po nazorom.
P: Priznajem a se saa, upravo zato što se osjedam puna energije, želim vratiti u svoju zemlju i živjeti
veoma aktivnim životom..
M: Možeš činiti što go hodeš, samo nemoj smatrati da si tijelo i um. Takav stav nije toliko pitanje
trenutačnog obacivanja tijela i svega što s njime ie, koliko jasnog razumijevanja činjenice a nisi tijelo,
osjedaja ovojenosti i emocionalnog neupletanja.
P: Znam na što misliš. Prije četiri goine prošla sam kroz razoblje tjelesnoga oricanja. Nisam kupovala
nove ojevne premete, jela sam najjenostavniju hranu i spavala na golim askama. No, važno je
prihvadanje oskuice, a ne trenutačna neuobnost. Saa sam spoznala a je izražavanje obroošlice
životu sa svime što mi onosi i ljubavlju prema svemu što mi nui najbolje što mogu učiniti. Sa
zaovoljstvom u srcu prihvadam sve što olazi i postupam s time kako najbolje znam. Ako ne mogu učiniti
ništa više no ati život svojoj jeci i istinski je ogojiti, i to je ved ovoljno. lako moje srce kuca za svako
dijete, ne mogu se baviti svakim.
M: Uana žena i majka možeš biti jeino ka postaneš svjesna svoje muške i ženske priroe. Ne bueš li se
smatrala tijelom, obiteljski deš život tijela, ma koliko ubok i zanimljiv bio, oživljavati isključivo kao igru na
platnu uma, a svjetlost svijesti kao jedinu stvarnost.
P: Zašto uporno tvriš a je jeino svijest stvarna? Nije li i ob jekt svjesnosti stvaran dok traje?
M: Ali on nije trajan! Trenutačna stvarnost o sporene je važnosti jer je ovisna o bezvremenome.
P: Što smatraš po bezvremenim: trajno ili vječno?
M: U postojanju ne može biti trajanja. Trajnost porazumije va istovjetnost u prošlosti, saašnjosti i
buudnosti. No, takva istovjetnost nije moguda, zato što se sama srestva poistovjedivanja kolebaju i
mijenjaju. Trajnost i vječnost iluzije su koje je stvorilo sjedanje, a prestavljaju samo mentalne projekcije
obrazaca nastale onje gje nikakvih obrazaca nema. Obacimo li sve ieje o prolaznom ili vječnom, tijelu
ili umu, muškarcu ili ženi, što de ostati? Kakvo de biti stanje tvojega uma ka obaciš sve ovojenosti? Ne
govorim o odbacivanju razlika jer bez njih ne bi bilo pojavnoga svijeta.
P: Kad ne odvajam unutarnje od vanjskoga, sretna sam i mirna. Ali zbog nečega gubim svoju
uravnoteženost i ponovno počinjem tražiti sredu u vanjskom svijetu? Ne mogu shvatiti zašto moj unutarnji
mir nije postojan?
M: Konačno, i mir je stanje uma.
P: Izna uma nalazi se tišina. O njoj se nema što redi.
M: Točno. Svi razgovori o tišini samo stvaraju buku.
P: Zašto težimo svjetovno j sredi čak i nakon što smo okusili vlastitu, prironu i spontanu sredu?
M: Ka je um zaokupljen služenjem tijelu, sreda je izgubljena. Um traži užitke, kako bi je ponovno našao.
Poriv za sredom sam je po sebi ispravan, ali načini na koji se postiže zaovoljstvo za vode na stranputice,
nepouzani su i uništavaju istinsku sredu.
P: Je li užitak uvijek pogrešan?
M: Ispravno stanje i upotreba tijela i uma veoma su ugoni. No, samo traganje za užitkom pogrešno je.
Nemoj pokušavati postati sretna, ved raije preispitaj svoju potragu za sredom. Shvatit deš a želiš postati
sretna upravo zato što nisi sretna. Ispitaj zašto nisi sretna! Zato što nisi sretna, tražiš sredu u užitku koji sa
sobom uvijek onosi bol. Iz tog razloga takve užitke nazivaš svjetovnom sredom. Zatim počinješ čeznuti za
nekim rugim užitkom koji sa sobom ne donosi bol a nazivaš ga božanskom sredom. Užitak je u stvari samo
preah o boli. Sreda je i svjetovna i uhovna, unutar svega što ogađa, ali i onkraj toga. Nemoj praviti
razlike i razvajati nerazvojivo. Nemoj se otuđiti o života.
P: Kako te sada dobro razumijem! Prije mojega boravka u R amaninom ašramu tiranizirala me vlastita
savjest i neprestano sam osuđivala samu sebe. Saa sam potpuno opuštena i u cijelosti prihvadam sebe
takvom kakva jesam. Ka se vratim u SA, uzimat du o života sve što mi ođe, smatrajudi to
Bhagavanovom milošdu, i jenako du uživati i u gorkom i u slatkom. To je najvažnije što sam naučila u
ašramu - imati povjerenje u Bhagavana. Nikada prije nisam bila takva. Nikome nisam mogla vjerovati.
M: Vjerovati Bhagavanu znači vjerovati sebi. Bui svjesna a se sve ogađa tebi, zahvaljujudi tebi i kroz
tebe, a ti stvaraš i uništavaš sve što percipiraš, ali a i uživaš u svemu, i nedeš više biti uplašena. Ne bueš
li uplašena, nedeš biti nesretna i nedeš tražiti sredu.
U zrcalu tvojega uma pojavljuju se i nestaju različite vrste sila. Znaj da su one u cijelosti tvoja kreacija pa ih
u tišini promatraj kako olaze i olaze. Bui buna, ali neka te ništa ne uzne miruje. Takav stav tihog
promatranja sam je temelj joge. Viiš sliku, ali znaš a nisi slika.
P: Shvatila sam da me pomisao na smrt plaši jer se ne želim ponovno roiti. Znam a me nitko nede
prisiljavati na to, ali bi, usprkos tome, pritisak nezaovoljenih želja mogao prevlaati. Moža nedu imati
snage da mu se oduprem.
M: Pitanje otpora nede se pojaviti. Ti nisi ono što se uvijek iznova rađa. Neka se to ogađa. Ti samo
promatraj kako se ogađa.
P: Zašto bih uopde trebala biti zabrinuta?
M: Ali ti jesi zabrinuta! I bit deš zabrinuta sve ok se slika sukobljava s tvojim osjedajem istine, ljubavi i
ljepote. Želja za sklaom i mirom nije iskorjenjiva. Ali ka se konačno ispuni , sve brige nestaju, a tjelesni
život postaje spontan i oigrava se ispo razine pozornosti. U tom slučaju, čak i ako obiješ novo tijelo , ti
se nisi ponovno roila. Postaje ti svejeno imaš li tijelo ili ne. olaziš o točke u kojoj se tebi ne može
ogoiti ništa. Nemaš li tijela, ne možeš biti ubijena. Nemaš li imovine, ne možeš biti opljačkana, a nemaš li
uma ne možeš pasti po privi iluzije. Taa više nema točke za koju bi se želja ili strah mogli uhvatiti. Je li
išta rugo važno okle go ti se nikakva promjena ne može ogoiti?
P: Zbog nečega mi se ipak, ne sviđa ieja umiranja.
M: To je zato što si toliko mlaa. Što više upoznaješ sebe, manje se plašiš. Naravno, agoniju umiranja
nikada nije ugodno promatrati. Ali umirudi čovjek rijetko je svjestan toga.
P: Vrada li se on u svijest?
M: Umiranje veoma sliči spavanju. Čovjek nakratko gubi žarište, a zatim se ponovno vrada.
P: Je li to ista osoba?
M: Osoba stvorena okolnostima nužno se mijenja zajeno s njima kao što se plamen mijenja ovisno o vrsti
goriva. Jeino se taj proces stalno nastavlja, stvarajudi prostor i vrijeme.
P: Bog de brinuti za mene. Sve mogu prepustiti Njemu.
M: Čak je i vjera u Boga samo jean o stupnjeva na putu. Naposljetku, sve obacuješ zato što olaziš o
nečega toliko jenostavnoga a ne postoje riječi koje bi to mogle izraziti.
P: Ja tek započinjem svoju sahanu. U samome početku nisam imala ni vjere ni povjerenja. Osjedala sam
strah i nisam mogla dopustiti a se neke stvari ogoe. Svijet mi se činio veoma opasnim i neprijateljskim
mjestom. A sa konačno mogu govoriti o povjerenju u gurua i Boga. Ostavi me da rastem. Nemoj me
gurati naprijed. Dopusti mi da napredujem svojim ritmom.
M: Ti u svakom slučaju napreuj. Ali ne napreuješ! Još si uvijek zarobljena iejama o muškarcu i ženi,
mlaom i starom, životu i smrti. Napreuj, uzigni se izna toga. Ono što smo prepoznali, možemo i naidi.
P: Kamo go ođem ljui misle kako je njihova užnost a otkrivaju m oje mane pa me tjeraju da se
mijenjam. Ved mi je osta te uhovne prisile. Što nije u reu s mojom saašnjošdu a bi je bilo potrebno
žrtvovati nekakvoj buudnosti, koliko go veličanstvena bila? Ti si rekao a je stvarnost u saašnjem
trenutku. Ja volim i želim svoje saa. Ne želim biti vječno zabrinuta za svoj uhovni rast i svoju buudnost.
Ne želim jurcati za vedim i boljim. opusti mi a volim to što imam.
M: Sasvim si u pravu. Učini tako. Samo bui iskrena prema sebi. Voli ono što uistinu voliš, nem oj se boriti i
naprezati.
P: To je ono što ja zovem preanost gu ruu.
M: Zašto ga zamišljaš u vanjskome liku? Preaj se vlastitome sebstvu koje se izražava u svemu što jest.
Užitak i sreća
Poklonik: Moj prijatelj, mlaid o vaeset i pet goina, saznao je a boluje o neizlječive bolesti na srcu.
Napisao mi je kako mu je raže samoubojstvo o ugog i sporog umiranja. Ogovorio sam mu a se
bolest, koja je prema zapadnoj medicini neizlječiva, može izliječiti na neki rugi način. Postoje joginske
modi koje mogu ovesti o skoro trenutnih promjena u ljuskome tijelu. Učinci čestih postova također
graniče s čuesnim. Napisao sam mu a se ne žuri umrijeti, ved a raije pokuša s nekom alternativnom
metodom.
Čuo sam a neki jogin koji živi nealeko o Bom baya pos jeuje čuesne modi. On se specijalizirao za
kontrolu životnih sila koje vlaaju tijelom. Sreo sam nekoliko njegovih učenika i poslao mu po njima
fotografiju svoga prijatelja. Sa du vijeti što de se ogoiti.
Maharaj: Točno, čua se često ogađaju, ali mora postojati želja za životom. Nema li nje, čuo se ne može
dogoditi.
P: Može li se želja za životom u nekoga usaiti?
M: Površinska želja može, ali takva želja brzo de se istrošiti, Načelno, nitko ne može prisiliti rugu osobu a
živi. Uz to, postojale su kulture u kojima je samoubojstvo imalo priznato i ugledno mjesto.
P: Nije li naša užnost a preživimo svoj životni vijek?
M: Naša je užnost živjeti prirono, spontano i s lakodom. Ali bolest i patnja nisu prirodne. Plemenita je
vrlina nepokolebljivo izržati sve što život nosi, ali ima i ostojanstva u obijanju besmislenog mučenja i
poniženja.
P: obio sam knjigu koju je napisao neki siha. U njoj je opisao mnogo svojih neobičnih, čak i
zapanjujudih iskustava. Po njegovu mišljenju, put istinskoga sahake završava ka sretne svojega učitelja i
prea mu tijelo, um i srce. O toga trenutka guru preuzima sahakin život u svoje ruke i postaje ogovoran
za svaki, pa i najmanji ogađaj u njegovu životu, sve ok njih voje ne postane jeno. To možemo nazvati
samoostvarenjem kroz poistovjedivanje. Učenika obuzima sila koju nema po nazorom i kojoj se ne može
ouprijeti, a pritom se osjeda bespomodnim kao list u oluji. Jeino što ga može spasiti o luila i smrti jest
vjera u ljubav i mod njegova gurua.
M: Svaki učitelj poučava u sklau s vlastitim iskustvom. Iskustvo se oblikuje prema uvjerenju, a uvjerenje
prema iskustvu. Čak i učenik oblikuje gurua prema vlastitoj preožbi. Učenik je taj koji gurua čini velikim.
Kad jednom postane jasno da je guru nosilac modi oslobođenja koja jeluje i iznutra i izvana, zušna
preanost postaje prirona i laka. Kao što se čovjek preplavljen bolima potpuno preaje u ruke kirurga,
tako se i učenik bez ikakvih ograa povjerava svojemu guruu. Sasvim je prirono tražiti pomod ka se
osjeda goruda potreba za njom. Ali, koliko go guru bio modan, on ne smije nametati svoju volju učeniku. S
ruge strane, učenik koji ne vjeruje i oklijeva mora ostati neispunjen, a da njegov guru nije nimalo kriv za
to.
P: Što se taa ogađa?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Užitak i sreda 385
M: Ka se sve ostalo pokaže neuspješnim, život postaje naš učitelj. Ali na pouke života treba ugo čekati.
Mogude je uštejeti nmoga ogađanja i nevolje ako samo postoji povjerenje i poslušnost guruu. No, o
takvoga povjerenja dolazi samo onda ka ravnoušnost i nemir ustupe mjesto jasnodi i miru. Čovjek koji
ne poštuje samoga sebe nede modi vjerovati ni sebi ni bilo kome rugome. Zbog toga učitelj aje u
početku sve o sebe kako bi uvjerio učenika u svoje visoko porijetlo, plemenitu prirou i veličanstvenu
sudbinu. on mu prenosi iskustva velikih svetaca jednako kao i svoja vlastita te nas toji u učeniku probuiti
povjerenje u samog sebe i u vlastite bezgranične mogudnosti. Ka povjerenje u sebe i u učitelja iu ruku
po ruku, u učenikovu se karakteru i životu ogađaju brze i alekosežne promjene.
P: Moža se ja ne želim mijenjati. Moj je život ovoljno obar takav kakav jest.
M: Govoriš tako jer još nisi uviio koliko je bolan život koji voiš. Nalik si jetetu koje spava s lizaljkom u
ustima. Možeš se osjedati sretnim u trenutku ka si potpuno usmjeren na svoje sebstvo, ali ovoljno je
samo pomnije pogleati ljuska lica a bi na njima zamijetio sveobuhvatnu činjenicu patnje. Čak je i tvoja
sreda tako ranjiva i kratkotrajna, izložen si milosti i nemilosti bankrota ili čira na želucu. Tvoja je sreda samo
trenutak preaha, puki vremenski razmak između vije patnje. Stvarna sreda nije ranjiva, zato što ne zavisi
od okolnosti.
P: Govoriš li iz vlastitoga iskustva? Jesi li i ti nesretan?
M: Ja nemam osobnih problema. Ali svijet je pun živih bida čiji su životi pritiješnjeni između straha i želje.
Oni su nalik stoci oveenoj u klaonicu koja bezbrižno i sretno skače i juri naokolo, ali ne prođe ni sat
vremena a ved je mrtva, oerane kože.
Tvriš a si sretan. Jesi li uistinu sretan ili samo nastojiš samoga sebe uvjeriti u to? Pogleaj u sebe bez
straha i začas deš shvatiti a tvoja sreda zavisi o uvjeta i okolnosti te a je stoga trenutna, a ne stvarna.
Stvarna sreda olazi iznutra.
P: Od kakve mi je koristi tvoja sreda? Ona mene ne čini sret nim.
M: Možeš je imati cijelu, i više o toga, samo ako je zatražiš. Ali ti je ne tražiš, čini se a je ni ne želiš.
P: Zašto to kažeš? Ja želim biti sretan.
M: Ti se u potpunosti zaovoljavaš svojim užicima. Tu nema mjesta za sredu. Isprazni svoju šalicu i očisti je,
inače se nede modi napuniti. rugi ti mogu pružiti užitak, ali nikaa sredu.
P: Meni je ved ovoljan i lanac ugonih ogađaja.
M: Prije ili kasnije taj de se lanac prekinuti i završiti u boli, ako ne i u nekoj golemoj nesredi. Joga nije ništa
rugo o traganje za trajnom sredom u sebi.
P: Ti možeš govoriti jeino o životu na Istoku. Na Zapau su životni uvjeti rukčiji i onje se to ne može
primijeniti.
M: Nema istočne ili zapane patnje, onosno istočnoga ili zapadnoga straha. Problem je univerzalan,
postoji patnja koju treba prekinuti. Uzrok je patnje zavisnost, a lijek je nezavisnost. Joga je znanost i
umijede postizanja oslobođenja zahvaljujudi razumijevanju samoga sebe.
P: Ne osjedam se spremnim za jogu.
M: A za što bi rugo mogao biti spreman? Svi ti tvoji olasci i olasci, traganje za užitkom, ljubav i mržnja -
sve to pokazuje tvoju borbu protiv ograničenja, samonametnutih ili prihvadenih izvana. U svojemu
neznanju činiš pogreške te nanosiš bol sebi i rugima. Ali poriv za osloboenjem postoji u tebi i ne smije se
zanijekati. Isti poriv koji vapi za rođenjem, sredom i smrdu vapit de i za razumijevanjem i samoostvarenjem.
On je poput iskre plamena u tovaru pamuka. Moža ni ne znaš da je iskra u pamuku, ali prije ili kasnije
cijeli de bro izgorjeti. Oslobođenje je priroan proces i ugo traje, ali je neminovan. No, u tvojoj je modi
a ga oveeš u saašnji trenutak.
P: Zašto ona na svijetu postoji tako malo oslobođenih ljui?
M: U oređenom trenutku u golemoj je šumi samo malobrojno rvede u punome cvatu, ali de na svako
rvo odi re.
Prije ili kasnije, tvoji tjelesni i mentalni izvori iscrpit de se. Što deš taa učiniti? Očajavati?! U reu, očajavaj.
Umorit deš se o očajavanja i počet deš postavljati pitanja. U tom deš trenutku postati spreman za svjesnu
jogu.
P: Meni sve to traganje i mozganje izgleda veoma neprirodno.
M: Tvoja prironost nalik je prironosti čovjeka koji se roio kao bogalj. Moža si nesvjestan, ali to te ne
čini prironim. Ti uopde ne znaš što znači biti priroan ili normalan, a ne znaš ni a to ne znaš.
Trenutačno lutaš i zato si u opasnosti. Onome koji luta u svakome se trenutku može nešto ogoiti. Bilo bi
pametnije a se probuiš i uviiš u kakvoj se situaciji nalaziš. To a jesi - to znaš; ali što jesi - to ne znaš.
Otkrij što uistinu jesi.
P: Zašto na ovome svijetu ima toliko patnje?
M: Uzrok je patnje sebičnost. Nema rugog uzroka.
P: Mislio sam a je patnja sastavni io ograničenoga osobnog postojanja.
M: Razlike i osebujnosti nisu uzrok patnje, Jedinstvo u različitosti prirono je i obro. Istinska patnja
pojavljuje se u svijetu jeino zbog osjedaja ovojenosti i traganja za sebičnim zaovoljstvima.
Uzdigni se iznad ideje "ja sam tijelo"
Poklonik: Ljui su nalik životinjama, jure naokolo uzalu tražedi sredu i čini se a tome nema kraja. Postoji
li izlaz?
Maharaj: Bit de ti ponuđeno mnogo zaobilaznica koje de te samo voiti natrag o polazne točke. Najprije
moraš shvatiti a tvoj problem postoji samo u bunome stanju i a ga u potpunosti možeš zaboraviti,
koliko go bolan bio, ka oeš na spavanje. U bunom si stanju svjestan, a za vrijeme spavanja jeino si
živ. I svjesnost i život možeš nazvati Bogom, ali ti si izna jenog i rugog, iznad Boga, iznad bitka i nebitka.
Um koji se temelji na sjedanjima sprječava te a spoznaš sebe kao onoga koji je sve i koji je izna svega. On
ima na tobom mod sve ok mu vjeruješ. Nemoj se boriti s njime. Samo se ne obaziri na njega. Lišen tvoje
pozornosti, on de polako usporiti i otkriti mehanizam svojega raa. Ka jenom spoznaš njegovu prirou i
namjeru, nedeš mu više opustiti a izmišlja probleme.
P: Ali, nisu svi problemi izmišljeni. Postoje i stvarni problemi.
M: Mogu li postojati ikakvi drugi prob lemi osim onih koje stvara um? Život i smrt ne stvaraju probleme. Bol
i užitak olaze i olaze. oživljavamo ih u svojemu iskustvu i zatim zaboravljamo. No, sjedanje i zamišljanje
stvaraju problem želje za postignudem ili izbjegavanjem, obojene sviđanjern ili nesviđaniem. Istina i ljubav
čovjekova su stvarna priroa, a um i srce načini na koje se očituje.
P: Kako se um može ovesti po nazor? Što učiniti sa srcem koje ne zna što hode?
M: Um i srce ne mogu raditi u mraku. Da bi ispravno funkcionirali, po trebna im je svjetlost čiste svijesti. Svi
napori a ih se stavi po nazor samo de ih poreiti zapovijeima sjedanja. Pamdenje je obar sluga, ali
loš gospoar. Ono uspješno sprječava otkrivanje istine. U stvarnosti nema mjesta za napor. Napor je znak
sebičnosti koja nastaje uslije poistovjedivanja s tijelom, što je glavni čovjekov problem i uzrok svih rugih
problema. A sebičnost se ne može ukloniti ulaganjem napora, ved samo jasnim uviom u njezine uzroke i
način jelovanja. Napor je znak postojanja sukoba između proturječnih želja. Njih treba prozreti jer de
jedino tada nestati.
P: A što de ostati?
M: Ostat de ono što se ne može promijeniti - veliki mir, uboka tišina, skrivena ljepota stvarnosti. Buudi
a se ne može prenijeti riječima, istina čeka a je iskusiš.
P: Ne mora li čovjek biti spreman i osposobljen za postizanje oslobođenja? Naša je priroa u svojoj biti
životinjska. Kako bismo se mogli naati a de se u nama pojaviti stvarnost ako ne pobijeimo najprije tu
životinjsku prirou?
M: Pusti životinju na miru, neka živi svoj život. Samo se prisiedaj što si. Iskoristi svaki ogađaj tijekom ana
a te posjeti kako bez tebe kao svjeoka ne bi bilo ni životinje ni Boga. Shvati a si ti i jeno i rugo, srž i
graa svega što jest pa se čvrsto rži svog razumijevanja.
P: Je li razumijevanje dovoljno? Nisu li mi potrebni opipljiviji dokazi?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Uzdigni se iznad ideje "ja sam tijelo" 388
M: Tvoje razumijevanje olučit de o valjanosti okaza. Ali, treba li ti opipljiviji okaz o vlastitoga
postojanja? Kamo go ieš, susredeš sebe. Koliko go aleko otputuješ u vremenu, ti si onje.
P: Očito je a ja nisam sveprožimajudi i vječan. Ja sam samo ovje i saa.
M: To je ved ovoljno. Ovje je svugje, a saa je uvijek. Uzigni se izna ieje a si tijelo i shvatit deš a
su prostor i vrijeme u tebi, a ne ti u njima. Ka jenom bueš to razumio, bit de uklo njena glavna zapreka
do samoostvarenja.
P: Što je samoostvarenje koje se nalazi onkraj razumijevanja?

M: Zamisli gustu šumu punu tigrova, a sebe u čvrstom, čeličnom kavezu. Znajudi a te kavez u potpunosti
štiti, bez straha promatraš tigrove. U sljeedoj fazi, tigrovi se nalaze u kavezu, a ti Iutaš žunglom. Na
kraju, kavez iščezava, a ti jašeš na tigrovima!
P: Prisustvovao sam grupnoj meitaciji koja se neavno oržala u Bombayu i svjeočio lu ilu i mahnitom
prepuštanju osjedajima onih koji su u njoj sujelovali. Zašto ljui rae takve stvari?
M: Sve su to izumi nemirnoga uma koji hrane ljude u potrazi za senzacijama. Neki o tih izuma pomažu
nesv jesnom a otpusti potisnuta sjedanja i želje, čime se postiže oreeno olakšanje. Ali, u konačnici,
takve metoe ostavljaju praktikanta na istome mjestu na kojem je i bio ili čak i na gorem.
P: Neavno sam pročitao knjigu koju je napisao neki jogin, a govori o njegovim iskustvima u meitaciji.
Knjiga je prepuna vizija i zvukova, boja i meloija, prava raskoš i izvrsna zabava!
Na kraju su svi joginovi oživljaji iščeznuli, a ostao je jeino osjedaj potpune neustrašivosti. Nije čuo,
čovjek koji je prošao kroz sva ta iskustva neozlijeđen uistinu se ne treba plašiti ničega. Unatoč tome, pitao
sam se o kakve mi koristi može biti takva knjiga?
M: Ni o kakve, vjerojatno, buudi a te nije privukla. Netko rugi moža bi bio očaran. Ljui se razlikuju.
Ali svi su suočeni s činjenicom vlastitoga postojanja. Osjedaj «ja jesam» osnovna je činjenica, a pitanje «tko
sam ja?» osnovno pitanje na koje svatko mora sam nadi ogovor.
P: Je li odgovor isti za sve?
M: Isti u srži, ali različit u izražaju.
Svaki uhovni tragalac prihvada ili pronalazi metou koja mu naj bolje odgovara, primjenjuje je na sebi s
oređenom ozbiljnošdu i naporom te postiže rezultate u sklau sa svojim temperamentom i očekivanjima.
Zatim ih ulijeva u kalupe riječi, grai o njih sustave, uspostavlja traiciju i počinje primati učenike u svoj u
«školu joge». Sve se to grai na sjedanju i zamišljanju. Nijena takva škola nije bezvrijena, ali nije ni
neophona. U svakoj o njih pojeinac može napreovati o one točke u kojoj se i želja za napretkom
obacuje kako bi se omogudio aljnji napreak. Nakon toga obacuju se sve škole i prestaju svi napori. U
samodi i tajanstvenom neznanom napravit de se zanji korak kojim se zauvijek okončava neznanje i strah.
Međutim, pravi učitelj nede zarobiti svojega učenika nekim propisanim slijeom ieja, osjeda ja i
jelovanja, ved de mu, naprotiv, strpljivo ukazivati na potrebu da se oslobodi svih ideja i obrazaca
ponašanja. Tražit de o njega a bue buan i ozbiljan te a pliva u sklau s bujicom života, ma kamo ga
ona nosila, ali ne a bi uživao ili patio, ved a bi razumijevao i učio.
Učenik, po vostvom pravoga učitelja, uči učiti, a ne prisjedati se i slušati . Satsang, ruštvo plemenitih i
svetih, ne oblikuje ga u kalup, ved ga oslobađa svih kalupa. Čuvaj se svega što te čini zavisnim. Vedina
takozvanih «preavanja» guruu završava razočaranjem, ako ne i trageijom. Sredom, ozbiljan de se tra-
gatelj izvudi na vrijeme, obogaden murošdu koju je stekao zahvaljujudi tom iskustvu.
P: Sasvim je sigurno a preanost sebstvu ima oređenu vri jednost.
M: Predati se sebstvu znači preati mu sve svoje brige. To se ne može učiniti, to se ogađa ka spoznaš
svoju istinsku prirodu. Verbalna preanost, čak i ako je pradena iskrenim osjedajima, nije gotovo ni o
kakve važnosti i ruši se ko prvoga stresa . Ona, u najboljem slučaju, oaje iskrenu namjeru, ali ne i stvarnu
činjenicu.
P: U Rg-vedi se spominje prvobitna joga (adhi joga), koja se sasto ji o vjenčanja murosti (prađnja) i života
(prana), što označava, barem sam tako ja shvatio, sjeinjenje toga voga. Smatraš li ti a to znači i
jedinstvo ispravnosti (dharma) i djelovanja (karma)?
M: a, upravo tako, po uvjetom a po ispravnošdu smatraš usklađenost sa svojom pravom priroom, a
po jelovanjem isključivo nesebičnu akciju koja nije motivirana željom.

U adhi jogi sam je život guru, a um je njegov učenik. Um osluškuje potrebe života, ali mu ne zapovijea.
Život teče prirono i bez napora, a um uklanja zapreke koje stoje na putu njegova vječnog tijeka.
P: Nije li život po svojoj priroi sklon ponavljanju? Nede li povađanje za životom voiti o zastoja?
M: Život je sam po sebi beskrajno kreativan. Sidušna sjemenka tijekom vremena postaje golema šuma. Um
je nalik šumaru koji štiti beskrajni životni poriv postojanja i koji upravlja njime.
P: Shvati li se adhi j oga kao služenje uma životu, ona prestavlja savršenu emokraciju. Svatko živi svoj
život u sklau sa svojim najvedim sposobnostima i znanjem i svi su učenici istoga gurua.
M: Može se i tako redi. Postoji mogudnost a zaista bue tako, ali sve dok osoba ne voli život i ok mu ne
vjeruje, sve ok ne ie za njim s ozbiljnošdu i poletom, bit de neozbiljno govoriti o jogi koja je kretanje u
svjesnosti i svijest u akciji.
P: Jenom sam prilikom promatrao kako planinski potok teče preko kamenja. Ko svakog kame na voda
stvara virove na rukčiji način, u sklau s njegovim oblikom i veličinom. Nije li svaka osoba samo vrtloženje
voe života koja prelazi preko njezina tijela, a život je jean i vječan?
M: Virovi i voa nisu ovojeni. Smetnja u slobonom protoku čini te svjesnim vode. Svjesnost je uvijek u
kretanju i u promjenama. Ne postoji nepromjenjiva svjesnost. Nepromjenjivost istoga trena u potpunosti

briše svjesnost. Čovjek koji je lišen vanjskih i unutarnjih osjeta gubi svijest ili se uziže izna svjesnosti i
nesvjesnosti o stanja u kojem nema ni rođenja ni smrti. Svjesnost se rađa samo ka se zruže uh i
materija.
P: Jesu li oni jedno ili dvoje?
M: To ovisi o riječima koje koristiš. Oni su jeno, voje ili troje. U procesu istraživanja troje postaje voje, a
voje jeno. To se može usporeiti s licem, zrcalom i orazom lica u zrcalu. Za svako voje potrebno je
trede a bi ih ujeinilo. U sahani viiš troje kao voje, ok iznenaa ne shvatiš a je voje jeno.
Dokle god tvoju pozornost zaokuplja svijet , nedeš modi spozna ti svoje sebstvo. Da bi ga spoznao, odvrati
pozornost od svijeta i okreni je prema unutra.
P: Ne mogu uništiti svijet.
M: Nema potrebe za tim. Samo shvati a ono što viiš nije ono što uistinu jest. Zahvaljujudi procesu
istraživanja, pojave de iščeznuti, a na površinu de izbiti stvarnost koja se nalazi u njihovoj pozaini. Ne
trebaš spaliti kudu a bi je napustio. Jenostavno iziđi. Kuda postaje za tebe zatvor jeino ona ka ne
možeš slobono ulaziti i izlaziti iz nje. Ja izlazim iz s vjesnosti i ulazim u nju lako i prirodno te je zbog toga
svijet za mene dom, a ne zatvor,
P: Ali, konačno, postoji li svijet ili ne?
M: Ono što viiš zapravo je tvoje sebstvo. Možeš ga nazvati kako go želiš, ali sama činjenica nede se
promijeniti. Služedi se filmom subine, tvoja svjetlost prikazuje slike na platnu. Ti si gleatelj, svjetlost,
slika i platno. Sam si oabrao čak i film subine (prarabha) pa ga samome sebi nametnuo. uh se voli
igrati i uživa u svlaavanju zapreka. Što je zaatak teži, to je ublje i šire njegovo samo ostvarenje.
Ne djeluje to čovjek
Poklonik: O početka života progoni me osjedaj nepotpunosti. O osnovne o srenje škole, na poslu, u
braku, tijekom stjecanja materijalnih obara, neprestano sam zamišljao a de mi mir s igurno donijeti
upravo ono sljeede. Ali mira nije bilo. Kako goine prolaze, taj osjedaj neispunjenosti sve više raste.
Maharaj: okle go postoji tijelo i osjedaj istovjetnosti s njime, frustracija je neminovna. Jeino ka sebe
spoznaš kao onoga tko je potpuno ovojen i različit o tijela modi deš preahnuti o mješavine straha i
želje, neovojive o ieje «ja sam tijelo». Puko ublažavanje strahova i zaovoljavanje želja nede ukloniti
osjedaj praznine o kojega pokušavaš pobjedi. Pomodi ti može jeino zn anje o sebstvu. Pod tim pojmom
mislim na potpuno poznavanje onoga što nisi. Takvo je znanje mogude stedi, i to o kraja. Ali, otkrivanju
onoga što jesi ne može biti kraja. Što više otkrivaš, pojavljuje se više onoga što još moraš otkriti.
P: Da bismo to postigli, morali bismo imati rukčije roitelje i obrazovanje, živjeti u rukčijem ruštvu.
M: Ne možeš mijenjati okolnosti, ali možeš promijeniti svoj stav prema njima. Ne trebaš biti vezan za ono
što nije bitno. obro je jeino ono što je nužno. Mir se može nadi samo u onom najbitnijem.
P: Ja tražim istinu, a ne mir.
M: Sve ok nisi u miru, ne možeš vijeti ono što je istinito . Miran um o presune je važnosti za ispravnu
percepciju, a ona je neophodna za samoostvarenje.
P: Toliko toga moram učiniti. Jenostavno si ne mogu priuštiti a buem u miru.
M: Razlog je tome iluzija a to ti jeluješ. Istina je, međutim, a se sve ogađa tebi, a ne zahvaljujudi tebi.
P: Buem li samo opuštao a sve ogađa samo o sebe, kako du biti siguran a se ogađa onak o kako
sam to zamislio? U svakom slučaju, ogađaje moram pokoriti svojim željama.
M: Tvoja ti se želja naprosto ogađa, kao i njezino ispunjenje ili neispunjenje. Ništa ne možeš promijeniti.
Možeš jeino vjerovati a se naprežeš, boriš i nastojiš nešto postidi. No, to se samo ogađa, kao što se
ogađaju i ploovi jelovanja. Ništa se ne ogađa zahvaljujudi tebi i za tebe. Sve je ved u slici koja se
prikazuje na platnu, ničega nema u svjetlosti, uključujudi i ono čime se smatraš, a to je osoba. Ti si samo
svjetlost.
P: Ako sam ja samo svjetlost, kako sam to mogao zaboraviti?
M: Nisi to zaboravio. U slici na platnu zapisano je a deš zaboraviti, a ona se prisjetiti. Ne možeš prestati
biti čovjek zato što sanjaš a si tigar. Slično tome, ti si čista svjet lost koja se pojavljuje kao slika na platnu.
Ta de se slika ponovno Sjeiniti sa svjetlošdu.
P: Buudi a se sve samo ogađa, zašto bih se trebao brinuti?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ne jeluje to čovjek 392
M: Točno, ne trebaš se više brinuti. Oslobođenje znači osloboi ti se briga. Buudi a si shvatio da ne
možeš utjecati na ploove svojega jelovanja, nemoj više usmjeravati pozornost na svoje želje i strahove.
Pusti ih a olaze i olaze. Nemoj ih hraniti zanimanjem i pozornošdu.
P: Ne buem li usmjeravao pozornost na ono što se ogađa, o čega du živ jeti?
M: To je kao a me pitaš: «Što du raiti prestanem li sanjati?» Prestani sanjati i vijet deš što se ogoiti.
Ne trebaš se bojati pitanja «što je sljeede?». Uvijek postoji nešto sljeede. Život nikaa nije započeo i
nikaa nede završiti. Neprestano se pokrede i vječno traje. Svjetlost se ne može istrošiti, maa se
zahvaljujudi njoj proiiciraju bezbrojne slike. Jenako tako, život ispunjava svaki oblik o ruba i vrada ga
njegovu izvoru, gje se uništava.
P: Ako je život tako čuesan, kako je uopde nastalo neznanje?
M: Želiš izliječiti bolest, a nisi viio pacijenta. Prije negoli počneš postavljati pitanja o neznanju, zašto prvo
ne istražiš tko je neznalica? Ka kažeš a si neznalica, ne znaš a si trenutačnom stanju svojih misli i
osjedaja nametnuo koncept neznanja. Ispitaj ih onako kako se ogađaju, sasvim se usreotoči na njih i
otkrit deš a ne postoji neznanje, ved samo nepažljivost. Usmjeri pozornost na ono što te brine, to je sve.
Naposljetku, briga je mentalna bol, a bol je neminovno poziv na pozornost. U trenutku ka usmjeriš
pozornost na taj poziv, on nestaje i pitanje se neznanja gubi. Umjesto a čekaš ogovor na svoje pitanje,
otkrij tko je onaj koji ga postavlja i što ga potiče na to. Veoma deš brzo ustanoviti a je to um t jeran
strahom od boli. A u strahu posto ji sjedanje i previđanje, prošlost i buudnost. Pozornost te vrada u
saašnjost, u saa. A prebivanje u saašnjem trenutku stanje je koje nam je uvijek blizu, maa ga rijetko
zamjedujemo.
P: Sveo si sahanu na najobičniju pozornost. Kako to a rugi učitelji poučavaju cjelovite i teške tehnike
koje izvjesno vrijeme treba prakticirati?
M: Guru obično poučava onu vrstu sahane kojom je sam osegao cilj, kakav go a mu je bio cilj. To je
sasvim prirodno jer svoju sadhanu najbol je poznaje. Mene je moj guru poučio a se usreotočim na
osjedaj «ja jesam» i ja sam otkrio a je to krajnje jelotvorna tehnika. Zbog toga o njoj mogu govoriti s
potpunim uvjerenjem. Ali često ovamo olaze ljui koji su potpuno pogrešno postupali sa svo jim tijelom,
mozgom i umom tako a su postali izopačeni i slabi te im je stanje bezoblične pozornosti neostižno. U
takvim slučajevima pogoniji su neki jenostavniji znaci ozbiljnosti. Ponavljanje mantre ili promatranje
oređene slike mogu pripremiti njihovo tijelo i um za dublje i neposrednije traganje. Naposljetku,
neophona je jeino ozbiljnost, ona je presuni čimbenik. Sahana je samo posua koja se mora o ruba
ispuniti ozbiljnošdu. Ozbiljnost pak nije ništa rugo o ljubav na jelu. Jer, ništa se ne može učiniti bez
ljubavi,
P: Volimo jedino sebe.
M: Bilo bi sjajno ka bi tako bilo! Voli sebe muro i postidi deš vrhunac savršenstva. Svi vole svoje tijelo, ali
veoma malo njih voli svoj stvarni bitak.
P: Je li mojemu stvarnom bitku potrebna moja ljubav?
M: Tvoj stvarni bitak sama je ljubav, a tvoje mnogobrojne ljubavi jedino su njezini odrazi u skladu sa
situacijom u oređenom trenutku.
P: Mi smo sebični, poznajemo jeino sebičnu ljubav.
M: To je ovoljno za početak. U svakom slučaju, želi sebi obro. Razmisli o tome, osjeti uboko što je
uistinu obro za tebe i iskreno teži k tome. Ubrzo deš ustanoviti a je stvarnost tvoje jeino obro.
P: Unatoč tome, ne razumijem zašto različiti gurui uporno propisuju učenicima složenu i tešku sahanu?
Zar ne znaju ništa bolje?

M: Nije važno ono što činiš, ved ono što si prestao činiti. Ljui koji počinju sa sahanom veoma su
grozničavi i nemirni pa ih se mora u potpunosti zaposliti kako bi se oržali na putu. Za njih je obra rutina
kojoj se mogu u potpunosti predati. No, nakon nekog vremena smiruju se i odustaju od daljnjih napora. U
miru i tišini pokrov lažnog «ja» iščezava, a vanjsko i unutarnje postaju jeno. Prava sahana teče bez
napora.
P: Poneka imam osjedaj a je cijeli svemir moje tijelo.
M: Dokle go si vezan iluzijom «ja sam ovo tijelo», samo si točka u prostoru i trenutak u vremenu. Ka više
nema poistovjedivanja s tijelom, sav prostor i vrijeme u tvojemu su umu, koji je samo mali val u svjesnosti,
a ona je pak svijest oražena u priroi. Svijest i materija aktivni su i pasivni aspekt čistoga bitka, koji se
nalazi u obojem i onkraj obojeg. Prostor i vrijeme jesu tijelo i um univerzalnoga postojanja. Ja imam osjedaj
a se sve ono što se ogađa u prostoru i vremenu ogađa meni, a su sva iskust va moja, kao i svi oblici.
Ono što mislim a jesam postaje moje tijelo, a sve što se ogađa tom tijelu postaje moj um. No, u korijenu
univerzuma postoji samo čista svijest, izna prostora i vremena, ovje i saa. Spoznaj a je ona tvoj stvarni
bitak i djeluj u skladu s time.
P: Zašto bi se ono što mislim o sebi moralo oražavati u mojemu jelovanju? jelovanje se ogađa u
skladu s okolnostima.
M: Okolnosti i uvjeti upravljaju neznalicom. Poznavatelj stvarnosti nije pod njihovim utjecajem. Jedini
zakon kojem se on pokorava jest zakon ljubavi.
Ti si izvan prostora i vremena
Poklonik: Stalno mi govoriš a se nikaa nisam roio i a nikaa nedu umrijeti. Ako je uistinu tako, kako je
mogude a svijet viim kao netko tko se roio i tko de sigurno umrijeti?
Maharaj: Ti vjeruješ u rođenje i smrt jer nikaa nisi oveo u pitanje svoje uvjerenje a si tijelo koje je očito
rođeno i zato mora i umrijeti. ok je tijelo živo, ono privlači pozornost i toliko snažno opčinjava a
pojeinac veoma rijetko može percipirati svoju pravu prirou. Čini se a on percipira samo površinu
oceana, a a u potpunosti zaboravlja na beskraj koji se nalazi ispo nje. Svijet je samo površina uma, a um
je beskonačan. Ono što zovemo mislima samo su mreškanja u umu. Miran um oražava stvarn ost. Kad je
potpuno nepokretan, on iščezava, a ostaje samo stvarnost. Ona je toliko konkretna i stvarna, toliko
opipljivija o uma i materije, a je u usporebi s njom čak i ijamant mekan poput maslaca. Njezina
sveobuhvatna prisutnost čini svijet nalik snu, maglovitim i beznačajnim.
P: Kako možeš svijet, koji prolazi kroz tako uboku patnju; oživljavati kao nešto beznačajno? Potpuno si
bezušan!
M: Ti si taj koji je bezušan, a ne ja. Ako je tvoj svijet toliko ispunjen patnjom, učini s njim nešto. Nem oj
samo uvedavati njegovu patnju svojom pohlepom i lijenošdu. Ja nisam prinuđen živjeti u tvojem svijetu
nalik snu. U mojem svijetu ne sae se sjemenke očaja, želje i straha i ne žanje se patnja. U njemu nema
proturječja i nepomirljivih suprotnosti koje se uzajamno uništavaju, ved svugje vlaa skla. Njegov je mir
nalik stijeni. Taj mir i tišina moje su tijelo.
P: To što si rekao posjetilo me na Buhu i jeno o njegovih imena, utjelovljenje harme (harmakaja).
M: Mogude, ali ne trebamo uvoiti novu terminologiju. Samo shvati a je osoba kojom se smatraš io
svijeta koji percipiraš unutar svojega uma. Promatraj svoj um izvana jer ti nisi um. Naposljetku, tvoj jedini
problem jest gorljivo poistovjedivanje sa svime što percipiraš. Obaci tu naviku i neprestano se prisjedaj a
nisi ono što se može percipirati. Upotrijebi svoju mod bune ovojenosti. Vii samoga sebe u svemu što
živi i tvoje de ponašanje izraziti tu viziju. Ka jenom shvatiš a na ovome svijetu nema ničega što bi
mogao nazvati svojim, gledat deš ga izvana kao što promatraš prestavu na pozornici ili sliku na platnu,
čuedi se i uživajudi, ali zapravo neirnut. Sve ok zamišljaš a si nešto opipljivo i čvrsto, jena o mnogih
stvari koje trenutačno postoje u vremenu i prostoru, a si kratkoga vijeka i ranjiv, prirono je a deš se
tjeskobno brinuti za svoj opstanak i rast. Ali ka jenom bueš spoznao sebe kao onoga koji se nalazi izvan
prostora i vremena i koji je s njima u oiru samo u točki koja postoji ovje i saa, no inače je
sveprožimajudi i svesaržavajudi, nepristupačan, neostupan i neranjiv - nedeš više biti uplašen. Spoznaj
sebe kakav jesi - protiv straha nema drugoga lijeka.
Moraš naučiti misliti i osjedati na takav način iii deš neizbježno ostati na osobnoj razini želje i strah a,
gubitka i dobitka, rasta i zastoja. Osobni problem ne može se riješiti na razini osobe. Sama želja za životom
glasnik je smrti, kao što je čežnja za sredom jezgra patnje. Svijet je ocean boli i straha, tjeskobe i očaja.
Užici su poput riba, olaze u malom broju i hitro. Rijetko se pojavljuju i brzo nestaju. Čovjek niske
inteligencije vjeruje, usprkos svim okazima, a je on iznimka i a ga je svijet užan usrediti. Ali svijet mu
ne može ati ono što ni sam nema. U svojoj je srži nestvaran pa mu za postizanje stvarne srede nije ni o
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ti si izvan prostora i vremena 395
kakve koristi. Ne može biti rukčije. Tragamo za stvarnim zato što smo nesretni s nestvarnim. Buudi a je
sreda naša stvarna priroa, ne možemo se smiriti ok je ne nađemo. Ali rijetko znamo gje je treba tražiti.
Kad jednom bueš razumio a svijet nije ništa rugo o pogrešan pogle na stvarnost i a nije onakav
kakvim se pojavljuje, osloboit deš se njegovih opsesija. Jeino te ono što je u sklau s tvojim stvarnim
bitkom može usrediti, a svijet kakav ti percipiraš izravno je nijekanje stvarnoga.
Budi veoma miran i promatraj sve što olazi na površinu tvojega uma. Obaci znano, očekaj s
obroošlicom aleko i neznano, a na kraju, ka na to ođe re, obaci i njega . Tako deš odi u stanje u
kojemu nema znanja, u kojemu postoji samo bitak, u stanje u kojem je bitak sam po sebi znanje. Znati
bitkom neposredno je znanje. Ono se temelji na istovjetnosti onoga koji promatra i objekta promatranja.
Posreno znanje temelji se na osjetima i pamdenju, na blizini onoga koji percipira i objekta percepcije, a
ograničeno je njihovom suprotnošdu. Isti je slučaj sa sredom. Moraš biti tužan a bi znao što je raost i
raostan a bi znao što je tuga. Istinska sreda nema uzroka i ne može iščeznuti zbog neostatka poticaja.
Ona nije suprotnost tuzi, ved uključuje svu tugu i patnju.
P: Kako je mogude biti sretan usre tolike patnje?
M: Unutarnja sreda ne može se prekinuti. Ona je neooljivo stvarna. Kao i sunce na nebu, može biti
zaklonjena oblacima, ali nikada nije odsutna.
P: Kad smo u nevolji, moramo biti nesretni.
M: Strah je jeina nevolja. Spoznaj sebe kao nezavisni bitak i bit deš sloboan o straha i njegovih sjena.
P: Kakva je razlika između srede i užitka?
M: Užitak uvijek o nečemu ovisi, a sreda ne.
P: Ako sreda ne ovisi ni o čemu, zašto nismo uvijek sretni?
M: Sve ok vjerujemo a nam je potrebno nešto što de nas usrediti, moramo vjerovati i a demo biti
nesretni ako to izgubimo. Um se uvijek oblikuje u sklau sa svojim uvjerenjima. Zbog toga je veoma važno
stedi uvjerenje a za sredu ne trebaju nikakvi razlozi, a a je užitak samo nepažnja i smetnja zato što
isključivo povedava lažno uvjerenje a trebamo imati ili činiti nešto kako bismo bili sretni. U stvarnosti je
upravo suprotno.
Ali čemu uopde govoriti o sredi? O njoj misliš samo ka si nesretan. Čovjek koji tvri: «Saa sam sretan»
nalazi se između vije patnje, prošle i buude. Njegova sreda samo je uzbuđenje koje je uzrokovao
prestanak boli. Stvarna sreda nije uopde svjesna sebe. Ona se najbolje izražava niječnim pojm ovima: «Sa
mnom se trenutačno ne ogađa ništa loše, ne trebam se ni zbog čega brinuti.» Naposljetku, krajnji je cilj
sahane osegnuti točku u kojoj se to uvjerenje temelji na stvarnom i uvijek prisutnom iskustvu, a nije
samo verbalno.
P: O kakvom se iskustvu radi?
M: O iskustvu da si prazan, neoptereden sjedanjima i očekivanjima. To je sreda otvorenoga prostora,

mladosti, obilja vremena i energije a raiš ono što voliš, a otkrivaš, a kredeš u pustolovinu.
P: A što se treba otkriti?
M: Svemir koji je izvan nas i beskraj koji je u nama, i to onakve kakvi su u stvarnosti, u velikom srcu i umu
Boga. Otkriti treba smisao i svrhu postojanja, tajnu patnje i način izbavljenja života iz kanži neznanja.
P: Ako biti sretan znači isto što i biti sloboan o straha i brige, može li se redi a je uzrok srede osutnost
poteškoda?
M: Stanje osutnosti iIi nepostojanja ne može biti uzrok srede. Sam pojam porazumijeva prethono
postojanje uzroka. Tvoje prirono stanje, u kojemu ništa ne postoji, ne može biti uzro k postajanja. Uzroci
su skriveni u velikoj i tajanstvenoj modi sjedanja. Ali tvoj istinski om nalazi se u ništavilu, u praznini bez
saržaja.
P: Praznina i ništavilo, kako to strašno zvuči!
M: Tvoje je lice najsretnije ka olaziš spavati! Otkrij stanje bunoga spavanja i ustanovit deš a je ono u
potpunom sklau s tvojom pravom priroom. Riječi ti mogu prenijeti samo ieju, ali ieja nije iskustvo. Sve
što mogu redi jest a istinska sreda nema uzroka, a a je ono što nema uzroka nepokretno. N o, to ne znači
a se može i percipirati, kao na primjer užitak. Ono što se može percipirati jest bol i užitak. Stanje
oslobođenja o patnje može se opisati jeino niječnim pojmovima. a bi ga mogao neposreno spoznati,
moraš naidi um, koji je bolesno ovisan o zakonu uzročnosti i tiraniji vremena.
P: Ako sreda nije svjesna i ako svjesnost nije sretna, što ih ona povezuje?
M: Svjesnost koja je proizvod uvjeta i okolnosti ovisna je o njima i s njima se mijenja. Ono što je neovisno,
nestvoreno, bezvremeno i nepromjenjivo, a ipak uvijek novo i svježe, nalazi se izna uma. Ka um misli o
tome, on sam iščezava, a ostaje jeino sreda.
P: Ka sve nestane, ostaje ništavilo.
M: Kako bi ničeg moglo biti bez nečeg? Ništavilo je samo ieja, a ovisi o sjedanju na nešto. Čisti bitak
potpuno je neovisan o postojanju nečega što se može efinirati i opisati.

P: Molim te, reci nam nastavlja li se svjesnost i s one strane uma ili završava s umom?
M: Svjesnost dolazi i odlazi, a svijest nepromjenjivo sja.
P: Tko je svjestan u svijesti?
M: Kad postoji osoba, postoji i svjesnost . Ieja «ja jesam», um i svjesnost označavaju jeno te isto stanje .
Kažeš li: «Ja sam svjestan», to samo znači: «Ja sam svjestan a mislim o tome kako sam svjestan» U svijesti
ne postoji «ja jesam».
P: A što je sa svjeočenjem?
M: Svjeočenje pripaa poručju uma. Svjeok postoji usporeo s onime što svjeoči. U stanju
nedvojnosti nestaju sva odvajanja.
P: A što je s tobom? Postojiš li ti i alje u svijesti?
M: Osoba, odnosno ideja «ja sam ovo tijelo, ova j um, ovaj lanac sjedanja, ova hrpa želja i strahova»
iščezava, ali ostaje nešto što bi se moglo nazvati ientitetom. On mi omogudava a pos tanem osoba, kad
je to potrebno. Ljubav stvara sve što joj je nužno, ona čak može postati i osoba.
P: Rečeno je a se stvarnost očituje kao postojanje -svjesnost-blaženstvo. Jesu li te osobine apsolutne ili
relativne?
M: One su međusobno povezane i ovisne. Stvarnost je nezavisna o svojih očitovanja.
P: U kojem su onosu stvarnost i njezina očitovanja?

M: Između n jih nema odnosa. U stvarnosti je sve stvarno i istovjetno. To se može izraziti tvrnjom a su
pojavnost sa svojstvima (saguna) i nepojavnost bez svojstava (nirguna) jedno te isto u vrhovnoj stvarnosti
(parabrahman). Postoji samo vrhovna stvarnost. Kad se krede, ona poprima svo jstva, a kad je nepokretna,
tada je bez svojstava. No, samo je um taj koji se krede i ne krede. Stvarnost je izna toga, ti si izna toga.
Ka jenom shvatiš a ništa o onoga što možeš percipirati ili zamisliti ne možeš biti ti, bit deš sloboan o
svih zamišljanja. Za postizanje samoostvarenja nužno j e sve sagleati kao zamišljanje koje se rađa iz želje.
Zbog neostatka pozornosti propuštamo stvarnost pa neumjerenim zamišljanjem kreiramo nestvarno.
Cijelo svoje srce i um moraš posvetiti tim pitanjima i uvijek iznova uboko razmišljati o njima. To je nalik
pripremanju hrane. Neko je vrijeme moraš ržati na vatri a bi postala spremna za jelo.
P: Nisam li ja po utjecajem subine (karma)? Što mogu učiniti protiv nje? Ono što jesam i što činim
unaprije je preoređeno. Čak je i moj takozvani sloboni izbor ved preoređen. Jeino što toga nisam
svjestan pa zamišljam a sam sloboan.
M: Ponovno ti kažem, sve ovisi o načinu na koji gleaš. Neznanje je poput groznice zbog koje viiš ono
čega nema. Subina (karmu) način je liječenja koji je propisao Bog. Izrazi joj sračnu obroošlicu, vjerno
slijei njezine upute i bit de ti bolje. Pacijent može napustiti bolnicu tek nakon što se opo ravi. No, zahtijeva
li on uporno da mu se istoga tren a omogudi sloboa izbora i jelovanja, samo de ogoiti svoj oporavak
Prihvati svoju sudbinu i ispuni je - to je najkradi put a je se osloboiš, iako se time nedeš osloboiti ljubavi
i njezinih zahtjeva. jelovanje iz želje i straha jest ropstvo, a jelovanje iz ljubavi sloboda.
Prihvati sve što ti Život donosi
Poklonik: Bio sam ovje prošle goine. Saa sam opet pre tobom. Zaista ne znam što me ponukalo a
ponovno ođem, ali nikako te ne mogu zaboraviti.
Maharaj: Neki me zaboravljaju, a neki ne. To je u skladu s nji hovom subinom koju možeš nazvati i
slučajem, ako ti se to više sviđa.
P: Između slučaja i subine postoji temeljna razlika.
M: Ona postoji samo u tvojemu umu. U stvari, ti ne znaš kako su stvari uzročno povezane. Subina je samo
prazna riječ koja skriva neznanje. Slučajnost je još jena riječ koja čini isto.
P: Je li moguda sloboa bez poznavanja uzroka i njihovih posljeica?
M: Uzroci i posljeice bezbrojni su i beskonačno raznoliki. Sve utječe na sve. Ka se u ovome univerzumu
promijeni samo jena stvar, sve se mijenja. Oatle proizlazi velika čovjekova mod a, mijenjajudi sebe,
promijeni svijet.
P: Prema tvojim riječima, ti si se, milošdu svojega gurua, prije četresetak goina iz korijena promijenio.
Unatoč tome, tvoj svijet ostao je isti kao i prije.
M: Moj se svijet u cijelosti promijenio, a tvoj je ostao isti, zato što se ti nisi promijenio.
P: Kako je mogude a tvoja promjena nije utjecala na mene?
M: Zbog toga što između nas nije bilo zajeništva. Nemoj smatrati a si o vojen od mene i istoga trena
nadi demo se u zajeničkom stanju.
P: U SAD-u posjedujem neku imovinu koju namjeravam proati. Kupit du malo zemljište u Himalaji. Onje
kanim izgraiti kudu, ureiti vrt, kupiti vije ili tri krave i mimo živjeti. Ljui mi g ovore da imovina i mir ne
iu zajeno i a du istoga trena zapasti u nevolje sa službenim vlastima, susjeima i lopovima. Je li to
neizbježno?
M: Najmanje što možeš očekivati jest beskonačni niz posjetilaca koji de tvoju kudu pretvoriti u besplatno i
uvi jek otvoreno prenodište. Bolje je a prihvatiš svoj život onako kako olazi, a se vratiš kudi u SA i a se
s ljubavlju i nježnošdu brineš za svoju ženu. Nitko te rugi ne treba. Tvoji snovi o slavi voit de te u još vede
nevolje.
P: Ali ja ne tražim slavu, ved stvarnost.
M: a bi našao stvarnost, potreban ti je sređen i miran život, spokojan um i beskrajna ozbiljnost. Sve ono
što u oređenom trenutku olazi u tvoj život, a a to nisi tražio, olazi o Boga i sigurno de ti pomodi
bueš li to znao iskoristiti na najbolji mogudi način. Nevolje ti onosi samo ono za čime težiš zbog
vlastitoga zamišljanja i želje.
P: Je li subina isto što i milost?

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prihvati sve što ti Život onosi 399
M: Apsolutno. Prihvati sve što ti život onosi i shvatit deš a ti je to najvedi blagoslov.
P: Još bih i mogao prihvatiti vlastiti život, ali kako du prihvatiti način života kojim su prisiljeni živjeti ljui
oko mene?
M: Ti to u svakom slučaju prihvadaš. Patnja rugih ne sprječava te a uživaš u vlastitim zaovoljstvima. Ka
bi uistinu bio suosjedajan, ved bi oavno obacio sve brige za sebe i postigao jeino stanje koje omoguduje
pružanje pomodi.
P: Ka bih imao

zajeničkom veliku kudu
prostorijom i ovoljnokantinom,
za meitaciju, zemlje, mogao bih sagraiti
knjižnicom, ureom i ašram
slično. s jenokrevetnim sobama,
M: Ašrami se ne grae, oni se ogađaju. Ne možeš ih ni započeti graiti ni zaustaviti njihovu granju, kao
što ne možeš ni pokrenuti rijeku ili pak zaustaviti njezin tijek. U izgranju uspješnoga ašrama uključeno je
previše faktora, a tvoja unutarnja zrelost samo je jean o njih. Naravno, ne poznaješ li svoj stvarni bitak,
sve što činiš mora se pretvoriti u pepeo. Ne možeš se pretvarati a si guru i izbjedi posljeice. Svako
licemjerje mora završiti u velikoj nesredi.
P: Zbog čega je loše ponašati se poput sveca prije negoli postaneš svet?
M: Ponašati se poput sveca jest sahana. To je savršeno u reu po uvjetom a iz toga ne nasto jiš izvudi
nikakvu korist za sebe.
P: Kako du znati jesam li u stanju osnovati ašram prije negoli to pokušam?
M: Sve ok sebe smatraš osobom, tijelom i umom, ovojenim o struje života, nekim tko posjeuje
vlastitu volju i slijedi vlastite ciljeve, živiš samo na površini. Ono što činiš bit de kratkoga vijeka i nede imati
veliku vrijednost. To de biti samo slamka koja hrani plamen taštine. M oraš uložiti istinsku vrijenost a bi
mogao očekivati nešto stvarno. Koju ti vrijenost ulažeš?
P: Kako du to oreiti?
M: Istraži saržaj svojega uma. Ti si ono o čemu razmišljaš. Nisi li cijelo vrijeme zaokupljen vlastit om
malom osobom i njezinim svakodnevnim potrebama?
Vrijenost reovne meitacije jest u tome što te ona ovlači o svagašnje nevne rutine i što te posjeda
a nisi ono što misliš a jesi. Ali samo prisjedanje nije ovoljno. Uvjerenjemora biti popradeno djelom.
Nemoj biti poput bogataša koji je napisao etaljnu oporuku, ali obija umrijeti.
P: Nije li postupnost zakon života?
M: Oh, ne! Jedino je priprema postupna, a sama promjena iznenadna je i potpuna. Postupna priprema
nede te ovesti o nove razine svjesnog bitka. Potrebna ti je hrabrost za otpuštanje nepotrebnog.
P: Priznajem da mi nedostaje hrabrosti.
M: To je zato što nemaš čvrsto uvjerenje. Takvo uvjerenje stvara i želju i hrabrost. A meitacija je umijede
stjecanja vjere kroz razumijevanje. U meitaciji uboko promišljaš učenje koje si obio, u svim njegovim
aspektima. To činiš sve ok se iz jasnode ne roi uvjerenje, a iz njega jelovanje. Uvjerenje i jelovanje
neodvojivi su. Ako tvoje uvjerenje nije popradeno jelovanjem, nemoj sebe optuži vati za nedostatak
hrabrosti, ved preispitaj svoja uvjerenja. Omalovažavanje samoga sebe nede te nikamo ovesti. Nema li
jasnode i emocionalnog pristanka, volja nije ni od kakve koristi.
P: Što ti smatraš po emocionalnim pristankom? Ne trebam li jelovati protivno svojim željama?
M: U tom slučaju nedeš jelovati protiv svojih želja. Jasnoda nije ovoljna. Energija olazi iz ljubavi. Da bi
mogao jelovati, moraš voljeti, kakav go bio način na koji se ljubav izražava i kakav go bio objekt tvoje
ljubavi. Bez jasnode i suosjedanja hrabrost je razorna. Ljui su u ratu čuesno hrabri, ali kakva je korist o
toga?
P: Sasvim jasno viim a je sve što želim kuda s vrtom u kojoj du mimo živjeti. Zašto ne bih smio jelovati u
sklau s tom željom?
M: U svakom slučaju, jeluj. Ali nemoj zaboraviti na neizbježno i neočekivano. Ne bue li kišilo, tvoj vrt
nede cvjetati. Za pustolovinu ti je potrebna hrabrost.
P: Potrebno mi je vrijeme a skupim hrabrosti, nemoj me požurivati. opusti mi a sazrem za jelovanje.
M: Cijeli je tvoj pristup pogrešan. Ogađanje jelovanja jenako je oustajanju. Mogude je a de se
pojaviti nove prilike za jelovanje, ali saašnji je trenutak nenaoknaivo izgubljen. Sve pripreme
usmjerene su ka buudnosti, ne možeš se pri premati za saašnjost.
P: Što je loše u pripremanju za buudnost?
M: Te pripreme ne mogu mnogo pomodi jelovanju u saašnjem trenutku. Jasnoda je saa, jelovanje je
saa. Razmišljanje o spremnosti ometa jelovanje, a jelovanje je mjerilo stvarnosti.
P: Čak i ka  jelujemo bez uvjerenja?
M: Ne možeš živjeti bez jelovanja, a u pozaini svakoga jelovanja nalazi se neki strah ili želja. Konačno,
sve što činiš temelji se na tvojemu uvjerenju a je svijet stvaran i nezavisan.
Kad bi bio uvjeren u suprotno, tvoje bi ponašanje bilo sasvim rukčije.
P: Nema ničega lošeg u mojim uvjerenjima. Moje se jelovanje oblikuje ovisno o okolnostima.
M: rugim riječima, uvjeren si u stvarnost svojih okolnosti, onosno svijeta u kojem živiš. Prati svijet o
njegova izvora i otkrit deš a si prije njega postojao ti te a deš, ka njega više ne bue, ti i ostati. Pronađi
svoj bezvremeni bitak i tvoje de jelovanje saržavati okaz o tome. Jesi li ga našao?
P: Ne, nisam.
M: A što bi rugo trebao raiti? U svakom slučaju, to je tvoja najvažnija zaada. Ne možeš uvijeti a si
nezavisan o svega ako ne obaciš sve pa ostaneš nepouprt i neefiniran. Ka jenom bueš spoznao
sebe, bit de nevažno ono što raiš, ali a bi spoznao svoju nezavisnost, moraš je provjeriti otpuštanjem
svega onoga o čemu ovisiš. Ostvarena osoba živi na razini apsolutnoga. Njezina mudrost, ljubav i hrabrost
potpune su, u njoj nema ničega relativnoga. Zbog toga se ona mora potvriti na strožim testovima i
povrgnuti se zahtjevnijim kušnjama. Onaj tko provjerava, ono što se provjerava i postupak provjera vanja
oigravaju se u pojeincu. To je unutarnja rama u kojoj nitko ne može sujelovati.
P: Raspede, smrti uskrsnude - na poznatom smo tlu! Beskonačno sam čitao, slušao i govorio o tome, ali ne
osjedam se sposobnim da to napravim.
M: Bui miran, neka te ništa ne oiruje pa de murost i mod odi u pravo vrijeme . Ne trebaš žujeti za
njima. Čekaj ih u tišini svojega srca i uma. Veoma je lako biti miran, ali tek ponetko ima i spremnosti . Ljudi
žele postati naljui preko nodi. Buite bez ambicija, bez i najmanje želje, ogoljeni, ranjivi, nezaštideni,
nesigurni i sami, u potpunosti otvoreni životu. Izrazite mu obroošlicu onako kako se ogađa, bez
sebičnog uvjerenja a vam sve mora onijeti užitak ili profit, bilo m aterijalni bilo takozvani duhovni.
P: Slažem se sa svime što kažeš, ali jenostavno ne viim načina kako a to postignem.
M: Ka bi znao kako, ne bi to učinio. Oustani o svakog pokušaja i jenostavno bui. Nemoj se boriti,
nemoj nastojati, otpusti svaki oslonac i prioni uz slijepi osjedaj bitka, ne obazirudi se ni na što rugo . To je
dovoljno.
P: Kako a to učinim? Što više obacujem i otpuštam, to više saržaja izlazi na površinu.
M: Ne usmjeravaj pažnju na njih, opusti a sve olazi i olazi. Želje i misli također su tvarne priroe. Ne
obaziri se na jeino
možeš vijeti njih. O praavnih
sjedanja. vremena
Očisti prašinuprašina ogađaja
prije negoli prekriva
se nataloži. To čisto
de čišdenje tvo jega uma
zrcalo otkrivati tako da
stare slojeve
sve ok se ne pokaže istinska priroa tvojega uma. Postupak je veoma jenostavan i razmjerno lak. Bui
ozbiljan i strpljiv, to je sve. Nepristranost, nevezanost, sloboa o želje i straha, o svake brige za sebe,
puka svijest - oslobođena sjedanja i očekivan ja - to je stanje uma u kojem može odi o otkrida. Konačno,
oslobođenje je sloboa koju treba otkriti.
Odbaci sjećanja i očekivanja
Poklonik: Amerikanac sam po rođenju. Proteklih goinu ana živio sam u jenom ašramu u Mahya
Praeshu, proučavajudi jogu u njezinim mnogobrojnim aspektima. Imali smo učitelja čiji je guru učenik
velikog Shivanane Saraswatija, a živi u Monghyru. Neko vrijeme proveo sami u ašramu Ramane Maha -
rshija. Ovje u Bombayu prošao sam intenzivni tečaj burmanske meditacije koji je voio učitelj po imenu
Goenka. Unatoč tome, nisam našao mir. ošlo je o oređenoga poboljšanja u mojoj samokontroli i u
nevnoj isciplini, ali to je sve. Ne mogu redi na koji je način jelovala na mene svaka o tih sadhana za-
sebno.
Maharaj: obri de se rezultati pojaviti prije ili kasnije. Jesi li i u ašramu Sri Ramane obio uhovne upute?
P: a, poučavali su me neki Englezi, a jean Inijac, sljebenik đnjana joge, koji onje stalno živi, ržao mi
je lekcije.
M: Kakvi su ti planovi?
P: Moram se vratiti u Ameriku zbog poteškoda s vizom. Namjeravam iplomirati i proučavati načine
prironoga liječenja jer se kanim time kasnije u životu baviti.
M: To je nesumnjivo lijepo zanimanje.
P: Možeš li mi redi je Ii opasno slijeiti put joge po svaku ci jenu?
M: Je li kutija šibica opasna ka je kuda u plamenu? Traganje za stvarnošdu nešto je najopasnije čime se
možeš baviti zato što to uništava svijet u kojem živiš . Ali, ako su tvoji motivi ljubav prema istini i životu, ne
trebaš se plašiti.
P: Plašim se vlastitoga uma. Veoma je nestabilan!
M: Slike se pojavljuju i iščezavaju u zrcalu tvojega uma, ali zr calo ostaje. Nauči razlikovati nepokretno o
pokretnoga, nepromjenjivo o promjenjivoga, sve ok ne shvatiš a razlike postoje samo u pojavama, a
da je jednota jeina nepromjenjiva činjenica. Tu temeljnu istovjetnost možeš nazvati Bogom, brah manom
ili matricom (prakriti), riječi su najmanje važne. Bitno je samo spoznati a je sv e jedno. Kad jednom, s
punim povjerenjem rođenim iz neposrenoga iskustva, bueš mogao ustvrditi: «Ja sam svijet, svijet je ja»,
bit deš, s jene strane, sloboan o svih želja i strahova, a s ruge deš postati u potpunosti odgovoran za
svijet. Tvoja jeina briga bit de nerazumna patnja čovječanstva.
P: akle, čak i murac ima problema?
M: Točno, ali ne stvara ih on sam. Njegova patnja nije zatrovana osjedajem krivnje. Nema ničega lošeg u
patnji zbog tuđih grijeha. Vaše se kršdanstvo temelji na tome.
P: Nismo Ii svu patnju stvorili sami?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Obaci sjedanja i očekivanja 404
M: Točno, patnju stvara odvojeno sebstvo dokle go postoji. Na kraju puta spoznaješ a nema grijeha, a
time ni krivnje ni iskupljenja, ved postoji jeino život u svojim beskonačnim preobrazbama. Nestajanjem
osobnoga «ja» nestaje i osobna patnja. Ostaje samo uboka tuga suosjedanja i užasavanje zb og nep-
otrebnoga bola.
P: Ima li ičeg nepotrebnog u Božjem planu?
M: Ništa nije nepotrebno, ništa nije neminovno. Navika i strast zasljepljuju i voe na pogrešan put.
Suosjedajna svijest liječi i otkupljuje. Nema ničega što bismo mogli učiniti, možemo je dino dopustiti da se
stvari ogađaju u sklau sa svojom prirodom.
P: Savjetuješ li nam potpunu pasivnost?
M: Jasnoda i suosjedanje jesu jelovanje. Ljubav nije lijena, a jasnoda oređuje smjer njezina jelovanja.
Ne trebaš se zamarati djelovanjem, samo voi računa o svojemu umu i srcu. Glupost i sebičnost jeina su
zla.
P: Je li bolje ponavljati Božje ime ili meitirati?
M: Ponavljanje Božjega imena stabilizirat de tvoje isanje. uboko i mirno isanje poboljšat de vitalnost,
što de utjecati na mozak i pomodi umu a postane čist, stabilan i spreman za meitaciju . Bez vitalnosti
veoma se malo može učiniti i zbog toga je važno a se ona zaštiti i poveda. Stav tijela i isanje i jelovi su
joge jer tijelo mora biti zdravo i sasvim pod nadzorom. No, prevelika usreotočenost na tijelo poništava
vlastitu svrhu, buudi a je um u početku primaran. Ka um otpočine pa više ne uznemiruje unutarnji
prostor (diakaš), tijelo poprima novo značenje pa njegova preobrazba postaje i nužna i moguda.
P: Proputovao sam c ijelu Iniju, susreo mnoge gurue i naučio osnove nekoliko vrsta joge. Nije li u reu
probati od svega pomalo?
M: Ne, to je samo uvo. Srest deš osobu koja de ti pomodi a nađeš vlastiti put.
P: Osjedam a guru kojega bih sam izabrao ne može biti moj prav i guru. Da bi guru bio pravi, mora se
pojaviti neočekivano i biti neooljiv.
M: Najbolje je ništa ne previđati unaprije. Presuan de biti način na koji deš ogovoriti na njegov poziv.
P: Vladam li ja svojim odgovorima?
M: Razlučivanje i nepristranost koje saa prakticiraš at de svoje ploove u pravo vrijeme. Ako su korijeni
zravi i obro opskrbljeni voom, ploovi de sigurno biti slatki. Bui čist i buan. I posve spreman.
P: Jesu li strogosti i pokore od neke koristi?
M: Ved je ovoljna pokora suočavanje sa životnim promjenama! Nije potrebno izmišljati nevolje. Jedina
pokora koja ti je potrebna jest raosno očekivanje svega što ti život onosi.
P: A što je s požrtvovnošdu?
M: ijeli obrovoljno i raosno sve što imaš s onima koji nema ju. Nemoj izmišljati okrutnosti pa nametati
ih samome sebi.
P: Što je preanost?
M: Prihvatiti sve što ođe.
P: Osjedam se previše slab a bih stajao na vlastitim nogama. Potrebno mi je sveto ruštvo gurua i obrih
ljui. Ravnoteža uma izvan je mojega osega. Pomisao na prihvadanje svega u životu onako kako olazi
silno me plaši. O povratku u Ameriku razmišljam s užasom.

M: Vrati se kudi i iskoristi na najbolji mogudi način sve što ti se onje nui. Najprije iplomira j. Uvijek se
možeš vratiti u Iniju a bi izučavao prirono liječenje.
P: Potpuno sam svjestan svih mogudnosti koje mi se pružaju u Americi. Ali plašim se usamljenosti.
M: Uvijek si u ruštvu sa svojim sebstvom - ne trebaš se osjedati usamljeno. No, ako si o njega ualjen,
bit deš usamljen čak i u Iniji. Sva sreda olazi o ugađanja sebstvu. Ugoi mu. Nakon povratka u Ameriku
nemoj činiti ništa što ne bi bilo ostojno veličanstvene stvarnosti u tvojemu srcu i bit deš sretan. A ta de
sreda u tebi i ostati. Ali moraš tragati za sebstvom, a ka ga nađeš, moraš ga i zaržati.
P: onosi li potpuna samoda neku obrobit?
M: To zavisi od tvojega temperamenta. Možeš raiti s rugima i za ruge, a ostati buan i sračan te rasti i
više nego u samodi, koja te može učiniti tupim ili te prepustiti milosti i nemilosti beskonačnog brbljanja
tvojega uma. Nemoj zamišljati a se možeš promijeniti uslije vlastitih napora. Nasilje, čak i ka se okrene
protiv sebe, kao u strogostima i pokorama, ostaje bez plodova.
P: Postoji li način a se utvri tko je ostvarena os oba, a tko nije?
M: Jeini okaz koji imaš jesi ti sam. Otkriješ li a si se pretvorio u zlato, to de biti znak a si otaknuo
kamen murosti. Ostani s osobom koju si našao i promatraj što de ti se ogoiti. Nemoj ispitivati ruge
sljebenike. Njihov učitelj ne mora biti i tvoj guru. Guru može biti univerzalan u svojoj srži, ali ne i u
izražavanju. Izvana on može izgleati ljut, pohlepan ili previše zaokupljen svojim ašramom i obitelji. Zbog
toga deš moža biti zaveen pojavnostima, a ostali ne.
P: Nije li moje pravo očekivati potpuno savršenstvo, unutarnje i vanjsko?
M: Unutarnje - a; ali vanjsko savršenstvo ovisi o okolnostima, o osobnom i ruštvenom položaju tijela i
bezbrojnim drugim faktorima.
P: Rekli su mi a potražim muraca o kojega du modi naučiti umjetnost postizanja murosti, a ti mi sa
govoriš a je sav taj pristup pogrešan buudi a muraca ne mogu prepoznati. Uz to, murost nije mogude
stedi ogovarajudim načinima. Sve je to tako zbunjujude!
M: Razlog je zbunjenosti tvoje potpuno nerazumijevanje stvarnosti. Tvoj um prožet je navikama
vrenovanja i stjecanja pa ne želi priznati a ono neusporeivo i neostižno bezvremeno čeka u tvojemu
srcu a ga prepoznaš. Jeino što moraš učiniti jest obaciti sva sjedanja i očekivanja . Samo budi spreman,
u krajnjoj ogoljenosti i ništavnosti.
P: Tko je taj koji mora sve odbaciti?
M: Bog de to učiniti. Ti moraš samo uvijeti potrebu za obacivanjem. Nemoj se opirati, nemoj se čvrsto
ržati osobe kojom se smatraš. Buudi a zamišljaš a si ti osoba, zamišljaš i a je murac osoba, samo
malo rukčija, obrazovanija i modnija. Moglo bi se redi a je murac vječno svjestan i sretan. Ali to je
aleko o izražavanja cijele istine. Nemoj vjerovati definicijama i opisima jer te zavode na krivi put.
P: Sve dok mi ne kažu što a raim i kako a to raim, osjedam se izgubljenim.
M: Ti se svakako osjedaj izgubljenim! Sve ok se osjedaš kompetentnim, sve ok vjeruješ svojemu znanju,
stvarnost je izvan tvojega osega. Sve ok unutarnju pustolovinu ne prihvatiš kao način života, ništa o
otkrida.
P: Kakvog otkrida?
M: Otkrida sreišta tvojega bitka, koje je slobono o svih smjerova, načina i ciljeva.
P: Je li cilj biti sve, znati sve, imati sve?
M: Cilj je ne biti ništa, ne znati ništa i nemati ništa. To je jeini život vrijean življenja i jeina sreda
vrijedna posjedovanja.
P: Moram priznati a je cilj o kojem govoriš onkraj mojega shvadanja. Molim te, reci mi barem na koji du
ga način ostvariti.
M: Moraš nadi vlastiti put. Sve ok ga sam ne pronađeš, to nede biti tvoj put i nede te ovesti nikamo .
Iskreno živi svoju istinu u onoj mjeri u kojoj si je spoznao. jeluj u sklau s onim što si razumio, ma kako to
malo bilo. Ozbiljnost je ta koja de te voiti alje, a ne pamet - tvoja ili tuđa.
P: Plašim se pogrešaka. Mnogo sam toga pokušao, a iz toga se nije izroilo ništa.
M: ao si premalo sebe. Bio si samo znatiželjan, ali ne i ozbiljan.
P: Ne znam ništa bolje.
M: Bar toliko znaš. Imajudi na umu a su tvoja iskustva površna, nemoj im priavati nikakvu vr ijednost,
ved ih zaboravi čim prođu. Živi čistim, nesebičnim životom, to je sve.
P: Je li moralnost toliko važna?
M: Ne varati i ne povrjeđivati ruge - nije li to važno? No, više o svega potreban ti je mir u srcu, a on
zahtijeva skla između unutarnjeg i vanjskog. Rai ono u što vjeruješ i vjeruj u ono što raiš. Sve je rugo
uzaludno gubljenje energije i vremena.
Um i Svijet nisu odvojeni
Poklonik: Vidio sam ovdje slike nekih svetaca. Rekli su mi da su to tvoji duhovni preci. Tko su oni i kako je
sve to započelo?
Maharaj: Poznati smo kao «evetorica učitelja». Legena kaže a je naš prvi učitelj bio riši attatreja,
velika inkarnacija trojstva Brahme, Višnua i Šive. Čak su i evetorica učitelja mitološke osobe.
P: Koja je posebna značajka njihova učenja?
M: Jednostavnost u teoriji i praksi.
P: Kako se postaje jenim o vas, inicijacijom ili nasljeđivanjem?
M: Niti jenim o tih načina. Traicija evetorice učitelja (navnath para mpara) nalik je rijeci koja teče
prema oceanu stvarnosti i nosi sa sobom svakoga tko u nju uđe.
P: Porazumijeva li to i prihvadanje živoga učitelja koji pripaa istoj traiciji?
M: Oni koji prakticiraju sahanu usreotočujudi svoj um na osjedaj «ja jesam» mogu se osjedati
povezanima s onima koji su slijeili isto učenje i ostvarili vrhovni cilj. Takvi praktikanti mogu olučiti i a
riječima izraze svoje osjedaj pripanosti toj traiciji pa se nazivaju sljebenicima evetorice učitelja. To im
pruža osjedaj zaovoljstva jer pripaaju slavnoj traiciji.
P: Imaju li oni ikakve koristi ako joj se priruže?
M: Broj članova ruštva svetaca (satsang) s vremenom se sve više povedava.
P: Stječu li oni na taj način pristup izvoru modi i milosti koji bi im u protivnom bio neostupan?
M: Mod i milost pripaaju svima i mogu ih obiti svi koji se za to mole. Uzimanje oređenoga imena ne
pomaže mnogo. Možeš se nazvati bilo kojim imenom, ali sve ok napeto voiš brigu za svoje lažno «ja»,
zapreke koje su se ispriječile znanju o stvarnom sebstvu nede biti uklonjene.
P: Buudi a mi se sviđa tvoje učenje i a te prihvadam kao učitelja, mogu li sebe nazvati sljebenikom
devetorice?
M: U goi svojemu umu koji je bolesno vezan za riječi! Puko ime nede te promijeniti. U najboljem slučaju,
može te posjedati kako se trebaš ponašati. Postoji niz gurua i njihovih učenika koji u znak zahvalnosti
poučavaju nove učenike i na taj način oržavaju svoju liniju. Ali kontinuitet je traicije neformalan i
obrovoljan. On je poput prezimena, samo što se ovje rai,o uhovnoj obitelji.
P: Mora li pojedinac postidi samoostvarenje a bi se mogao priružiti evetorici učitelja?
M: Linija evetorice učitelja samo je traicija, oređeni način prenošenja učenja i njegova prakticiranja.
Ona ne označava razinu svjesnosti. Prihvatiš li nekog učitelja iz te traicije za svojega gurua, priružuješ se
njegovoj liniji. Obično obivaš neki znak njegove pažnje - pogle, oir, riječ, poneka i živopisan san ili
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Um i Svijet nisu odvojeni 408
sposobnost neprestanoga prisjedanja. Poneka je jeini znak milosti uočljiva i brza promjena u karakteru i
ponašanju učenika.
P: Znam te ved nekoliko goina i reovito se susredem s tobom. Misao na tebe skoro nikaa ne napušta
moj um. Čini li me to pripanikom tvoje linije?
M: Pripanost ovoj traiciji stvar je tvojega osjedaja i uvjeren ja. Naposljetku, sve je to verbalno i formalno.
U stvarnosti ne postoje ni guru ni učenik, ni teorija ni praksa, ni neznanje ni samoostvarenje. Sve ovisi o
onome što misliš a jesi. Spoznaj samoga sebe takvim kakav uistinu jesi. Za znanje o sebstvu nema
nadomjestaka.
P: Što de biti dokaz da uistinu poznajem sebe?
M: Ne trebaju ti dokazi. Iskustvo je jedinstveno i nedvosmisleno. Ka se u oređenoj mjeri uklone
prepreke, ono de se iznenaa pojaviti u tebi. To je nalik pucanju izgloanoga užeta. Na tebi je a ga
nastojiš prekinuti i o toga jenom mora odi. Pucanje užeta može se ogoiti, ali ne i spriječiti.
P: Zbunjuje me što niječeš zakon uzročnosti. Znači li to a nitko nije ogovoran što je svijet takav kakav
jest?
M: Ideja o odgovornosti nalazi se u tvojemu umu. Ti misli š a mora postojati nešto ili netko tko je
isključivo ogovoran za sve što se ogađa. Između mnogostrukog univerzuma i pojeinačnog uzroka
postoji proturječnost. Nešto o toga mora biti lažno. A moža je i oboje lažno. Ja sve to viim samo kao
sanjarenje na javi. Ieje nisu stvarne. Činjenica je a bez tebe ne bi mogli nastati ni univerzum ni njegov
uzrok.
P: Ne mogu shvatiti je li univerzum stvorio mene ili sam ja stvorio univerzum?
M: To a «ja jesam» uvijek je prisutna činjenica, a ieja «ja sam stvore n» samo je ideja. Ni Bog ni
univerzum nisu ti ošli redi a su te stvorili. Um, opsjenut iejom uzročnosti, izmišlja stva ranje i zatim se
pita tko je stvoritelj. Upravo je on stvoritelj. No, čak ni to nije potpuna istina, zato što su onaj koji stvara i
ono što je stvoreno jeno. Um i svijet nisu ovojeni. Shvati a je ono što smatraš svijetom u stvari tvoj
vlastiti um.
P: Postoji li svijet i iznad, odnosno izvan uma?
M: Sav prostor i sve vrijeme nalaze se u umu. Kamo deš smjes titi supramentalni svijet? Postoji mnogo
razina uma i svaka projicira svoju verziju svijeta, ali ipak, sve se one nalaze u umu i on ih stvara.
P: Kakav je tvoj stav prema grijehu? Kako gleaš na grješnika, na onoga koji krši vanjski ili unutarnji zakon?
Želiš li a se on promijeni ili samo osjedaš sudut za njega? Ili si moža ravnoušan prema njemu zbog
njegovih grijeha?
M: Ne poznajem ni grijeh ni grješnika. Tvoja razlikovanja i vrenovanja nimalo me se ne tiču. Svatko se
ponaša u sklau sa svojom priroom. To se ne može spriječiti, niti zbog toga treba žaliti.
P: Drugi pate.
M: Život živi o života. U priroi vlaa proces prisile, a u ruštvu bi trebala vlaati obra volja. Nema
života bez požrtvovnosti. Grješnik se obija žrtvovati i time priziva smrt. To je tako kako jest, al i nije razlog
za osuu ili žaljenje.
P: Sigurno osjedaš barem malo suosjedanja ka viiš čovjeka koji je ogrezao u grijehu.
M: a, osjedam a sam taj čovjek ja i a su njegovi grijesi moji.
P: To je lijepo, ali što činiš?
M: Kad postanem jedno s njime, on postaje jeno sa mnom. To nije svjestan proces, ved se u cijelosti
ogađa sam o sebe. Ne možemo to zaustaviti ni on ni ja. Ono što se treba promijeniti svakako de se
promijeniti. ovoljno ti je a upoznaš samoga sebe kakav i jesi, ovje i saa. Joga je pomno i metoičko
istraživanje uma.
P: Što je s lancima subine koje je iskovao grijeh?
M: Ka iščezne neznanje koje je majka grijeha, nestaje i subine koja nije ništa rugo o prisila a se
ponovno griješi.
P: Ali grijeh se mora iskupiti.
M: Kad se neznanje privee kraju, kraju se privoi i sve ostalo. Taa sve viiš kako i jest, spoznaješ a je
sve dobro.
P: Ako grješnik, prekršitelj zakona, ođe k tebi i zamoli te za milost, što deš mu ogovoriti?
M: at du mu ono što traži.
P: Unatoč tome što se rai o veoma lošem čovjeku?
M: Ja ne poznajem loše ljue, ja poznajem samo sebe. Ne viim ni grješnike ni svece, samo živa bida. Ne
ijelim milost. Nema ničega što bih ti ja mogao ati ili uskratiti, a što i sam ne posjeuješ u jenakoj mjeri.
Samo postani svjestan svojega bogatstva i iskoristi ga na najbolji način. Sve ok zamišljaš a ti je potrebna
moja milost, stajat deš poput prosjaka na mojim vratima moledi me a ti je am.
Ka bih ja tebe molio za milost, to također ne bi imalo smisla! Nismo ovojeni, stvarnost je zajenička
svima.
P: Ka bi majka ošla k tebi s tužnom pričom a njezin sin jeinac uzima rogu, a se oao promiskuitetu
te a stvari iu iz zla u gore, ka bi te molila a mu se smiluješ, što bi joj ogovorio?
M: Vjerojatno bih se zatekao kako joj govorim a de sve biti obro.
P: Je li to sve?
M: To je sve, što još očekuješ?
P: Ali, hode li se njezin sin promijeniti?
M: Moža hode, a moža i nede.
P: Ljudi koji se skupljaju oko tebe i koji te godinama znaju smatraju da se, kad ti kažeš a de nešto biti u
reu, ono što si rekao neizbježno i ogađa.
M: Možeš isto tako redi a je majčina ljubav spasila ijete. Za sve postoje bezbrojni uzroci.
P: Kažu mi a je osoba koja ništa ne želi za sebe svemodna. Cijeli univerzum stoji joj na raspolaganju.
M: Vjeruješ li a je tako, jeluj u sklau s time. Obaci svaku osobnu želju i iskoristi mod koju deš na taj
način stedi a promijeniš svijet!
P: Svi buhe i rišiji nisu ga uspjeli promijeniti.
M: Svijet nije položan promjeni. On je po svojoj prirodi bolan i prolazan. Sagledaj ga kakav jest i oslobodi
se svih želja i strahova. Ka te svijet više ne bue vezivao i ograničavao, postat de za tebe boravište raosti
i ljepote. U svijetu možeš biti sretan jeino ona ka ga se osloboiš.
P: Što je ispravno, a što pogrešno?
M: Najopdenitije rečeno, pogrešno je ono što uzrokuje bol, a ispravno ono što je uklanja. Tijelo i um
ograničeni su i zbog toga ranjivi. Potrebna im je zaštita koja povedava strah. Sve ok se poistovjeduješ s
tijelom i umom, morat deš patiti. Shvati a nisi ovisan o njima i postani sretan. Kažem ti, to je tajna srede.
Uvjerenje a tvoja sreda ovisi o stvarima i ljuima nastalo je kao posljeica neznanja o tvojoj pravoj
priroi. Murost je spoznaja a ti za sredu nije potrebno ništa rugo osim znanja o sebstvu.
P: Je li prvo nastao bitak ili želja?
M: Ka se u svjesnosti pojavljuje pojeinačni bitak, zajeno s njime u tvojemu umu nastaju ieje o onome
što jesi i što bi trebao biti. To onosi sa sobom želju i jelovanje pa započinje proces postajanja. On
privino nema ni početka ni kraja zato što ponovno započinje svakoga trena. S nestankom zamišljanja i
želje, prestaje i postajanje, a bivanje ovim ili onim uranja u čisti bitak, koji se ne može opisati, ved samo
iskusiti.
Tebi se svijet čini tako neooljivo stvarnim jer cijelo vrijeme razmišljaš o njemu. Prestani razmišljati o
svijetu i on de se raspršiti u rijetku izmaglicu. Nemoj zaboraviti: ka nestane želje i straha, nestaje i
ropstva. Emotivno upletanje i obrazac sviđanja i nesviđanja koji nazivamo karakter i temperament ono je
što stvara ropstvo.
P: Što je motiv za jelovanje ka nema želje i straha?
M: Motiva nema, osim ako ovoljnim motivom ne smatraš ved i samu ljubav prema životu, ispravnosti,
ljepoti.
Nemoj se plašiti sloboe o želje i straha. Ona de ti omoguditi a živiš svoj život na sasvim rukčiji način o
ovoga koji trenutačno poznaješ, mnogo ublje i zanimljivije nego o saa, tako a gubitkom svega zapravo
obivaš sve.
P: Buudi a svoje uhovne pretke brojiš o rišija attatre je, imam li pravo što vjerujem a ste ti i svi tvoji
prethodnici njegove reinkarnacije?
M: Možeš vjerovati što go želiš, a bueš li jelovao u sklau sa svojim uvjerenjem, to de onijeti i ploa.
Ali za mene to nema nikakve važnosti. Ja sam ono što jesam i to mi je ovoljno. Nemam želje
poistovjedivati se ni s kim, koliko go glasovit bio, a ne osjedam ni potrebu a mitove smatram stvarnošdu.
Brine me samo neznanje i kako ga se osloboditi. Guru je zapravo tu a rasprši neznanje u srcu i umu
svojega učenika. Ka učenik to jenom shvati, na njemu je a u svojemu jelovanju to i potvri. Nitko ne
može jelovati umjesto tebe. Ne jeluje li učenik ispravno, to samo znači a nije postigao razumijevanje i
a guruov posao još nije završen.
P: Sigurno postoje i beznani slučajevi.
M: Nitko nije beznaan slučaj. Sve se zapreke mogu svlaati. Ono što život ne može popraviti, ovršit de
smrt, ali guru de sigurno uspjeti u svojoj zaadi.
P: Što ti jamči a je tako?
M: Guruova i čovjekova unutarnja stvarnost uistinu su jeno te isto i zajenički rae na ostvarenju istoga
cilja - na otkupljenju i spasenju uma. Tu ne može biti neuspjeha. Upravo o kamenja koje stvara zapreke
oni grade svoje mostove. Svjesnost ne predstavlja cjelokupni čovjekov bitak. Postoje i druge razine na ko-
jima je čovjek spremniji na suranju. Guru je ko kude na svim razinama, a njegova energija i strpljivost
neiscrpne su.
P: Neprestano mi govoriš a sanjam i a je krajnje vrijeme a se probuim. Kako je mogude a me

Maharaj, koji je ošao k meni u moj san, nije uspio probuiti? On me stalno potiče na buđenje i posjeda
me na to koliko je ono nužno, ali san se i alje nastavlja.
M: Nisi se probuio zato što još uvijek nisi razumio a uistinu sanjaš. To je srž ropstva, miješanje stvarnog i
nestvarnog. U tvojem saašnjem stanju jeino se osjedaj «ja jesam» onosi na stvarnost. «Što sam ja?» i
«kako sam ja?» samo su privii nametnuti subinom ili slučajem.
P: Ka je moj san započeo?
M: Čini se a on nema početka, ali u stvari postoji jeino saa. Obnavljaš ga iz trenutka u trenutak. Kad
jenom shvatiš a sanjaš, probuit deš se. Ali ti ne viiš a sanjaš jer želiš a se san nastavi. odi de an
ka deš za prestankom sna čeznuti svim svojim srcem i ušom. Taa deš biti sp reman platiti bilo koju
cijenu da se to dogodit a c jena de biti nepristranost i nevezanost, gubitak interesa za taj san.
P: Kako sam samo bespomodan! Sve ok san postojanja traje, ja želim a se nastavi. A sve ok ja želim a
se nastavi, on traje.
M: Željeti da se san nastavi nije neminovno. Uvii jasno u kakvim se uvjetima nalaziš i tvoja de te jasnoda
osloboditi.
P: okle go sam s tobom, sve što govoriš čini mi se sasvim očitim. Ali čim se ualjim o tebe, lutam
naokolo nemiran i tjeskoban.
M: Ne trebaš se ržati poalje o mene, barem ne u svojemu umu. Ali tvoj se um brine za obrobit
svijeta!
P: Svijet je pun nevolja, nije čuo a je moj um zaokupljen njima.
M: Je li svijet ikada bio bez nevolja? Tvoje postojanje u obliku osobe ovisi o nasilju nad drugima. l samo je
tvoje tijelo bojno polje, puno smrti i umiranja. Postojanje podrazumijeva nasilje.
P: Ako misliš na postojanje tijela, to je točno, ali ako misliš na postojanje ljuskoga bida, to je sasvim
sigurno netočno. Za čovječanstvo je nenasilje zakon života, a nasilje zakon smrti.

M: U prirodi ima vrlo malo nenasilja.
P: Bog i priroa nisu ljui i ne trebaju se ponašati kao ljui. Mene zabrinjava jeino čovjek. a bih mogao
biti čovjek, moram biti bezuvjetno sudutan.
M: Zar ne uviđaš a sve ok imaš lažno «ja» koje trebaš štititi moraš biti nasilan?
P: Uviđam. a bih bio istinski čovjek, moram biti nesebičan. Sve ok sam sebičan, bliži sam životinji nego
čovjeku. Taa sam samo humanoian,
M: Dakle, skoro svi smo humanoidni, ima veoma malo ljudi. No, neovisno o tome koliko ih ima, malo ili
mnogo jasnoda i suosjedanje ono su što ih čini pripanicima ljuske vrste. Ko onih koji su na razini ispo
čovjekove, ko humanoia, prevladava pasivnost (tamas) i aktivnost (rađas), a kod ljudi prevladava
uravnoteženost (sattva). Jasnoda i suosjedanje svojstva su uravnoteženosti buudi a utječu na um i
djelovanje. Ali stvarnost se nalazi izna svojstva uravnoteženosti. Otkaa te znam neprestano se zamaraš
pomaganjem svijetu. Koliko si mu pomogao?
P: Nimalo. Nismo se promijenili ni svijet ni ja. Ali, činjenica jest a svijet pati i a zajeno s njim patim i ja.
Prirono je boriti se protiv patnje. A što su rugo civilizacija i kultura, filozofija i religija oli pobuna protiv
patnje? Nije li zlo i okončavanje zla ono najvažnije čime se i ti baviš? To što ja raim možeš nazivati
neznanjem, ali svodi se na isto.

M: Točno, riječi nisu važne, a nije ni važno u kakvom si trenutačno liku. Imena i likovi neprestano se
mijenjaju. Spoznaj sebe kao nepromjenjivog svjedoka promjenjivoga uma. To je dovoljno.
Oslobođenje od poistovjećenosti sa lažnim "ja"
Maharaj: Možeš li sjeiti na pou? Treba li ti jastuk? Imaš li kakvih pitanja? Naravno, ne moraš ništa pitati,
možeš samo sjeiti ovje sa mnom, u tišini. Važno je biti i jeino biti. Ne moraš ništa ni pitati ni činiti.
Takav način provođenja vremena, koji privino izglea kao lijenost, u Iniji se visoko cijeni. To znači a te
neko vrijeme ne progoni pitanje: «Što je sljeede?» Ka nisi u žurbi i ka je um oslobođen svih strahova,
on posta je miran, a samo se u tišini može čuti ono što se obično ne opaža jer je previše nježno i suptilno.
Um mora biti otvoren i miran da bi to mogao zamijetiti. Ovdje u Indiji nastojimo dovesti svoj um u njegovo
prirodno stanje a bi mogao razumjeti što je stvarno.
Poklonik: Mogu li ovje naučiti kako a se prestanem brinuti?
M: Ne trebaš se brinuti zbog svojih briga. Samo budi. Nemoj se truditi biti miran. Stanje spokoja ne smije
se pretvoriti u zaatak koji moraš obaviti. Nemoj se uznemirivati zbog nemira ni patiti zato što patiš . Samo
budi svjestan da jesi i ostani u toj svjesnosti. Nemoj redi: «a, postigao sam mir. Što je sljeede?» U
svjesnosti «ja jesam» nema «sljeedeg», to je bezvremeno stanje.
P: Ako je to bezvremeno stanje, ono de se u svakom slučaju uspostaviti.
M: Ti jesi ono što jesi, bezvremeno, ali o kakve ti je to koristi ako to ne znaš i ako ne jeluješ u sklau s
time? Tvoja prosjačka zjelica može biti napravljena i o čistoga zlata, ali sve ok to ne saznaš, bit deš
prosjak. a bi svoju unutarnju vrijenost mogao izraziti svakonevnim žrtvovanjem želje i straha, moraš je
spoznati i moraš joj vjerovati.
P: Ka spoznam svoje sebstvo, hode li sve moje želje i strahovi nestati?
M: Usprkos novostečenom viu, mentalne de navike moža još neko vrijeme potrajati, kao i navika čežnje
za poznatom prošlošdu i straha o nepoznate buudnosti. Ali tek ka shvatiš a obje navike potječu iz
uma,
samo modi deš se koju
kroz maglu uzignuti iznaObaci
one čine. njih. Sve
sveok
iejenjeguješ
kako bi različite vrste ieja
mogao spoznati o sebi,
sebe kakavpoznaješ svoje
uistinu jesi. Neseb
stvo
možeš
zamisliti kakav je okus čiste voe, možeš ga jeino otkriti obacivanjem svih rugih okusa.
Sve dok si zainteresiran za svoj saašnji način života, nedeš ga modi obaciti. o otkrida ne može odi
okle go si čvrsto vezan za ono što ti je blisko. Izlaz je mogude nadi jeino ka u potpunosti shvatiš
beskrajnu tugu svojega života i ka se pobuniš protiv nje.
P: Sada razumi jem a tajna vječnoga života o kojem govorite ovje u Iniji leži u onim imenzijama
postojanja o kojima je ova zemlja o pamtivijeka poučavala ruge.
M: Da, to je njezina javna tajna i uvijek je bilo onih koji su je bili spremni dijeliti s drugima. Učitelja ima
mnogo, ali posto ji svega nekolicina neustrašivih učenika.
P: Ja sam u potpunosti spreman učiti.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Oslobođenje o poistovjedenosti sa lažnim "ja" 414
M: Nije ovoljno naučiti riječi. Možeš poznavati teoriju, ali ok nemaš stvarnoga iskustva o sebi kao o
neosobnom i besvojstvenom sreištu bitka, ljubavi i blaženstva, puko verbalno znanje nede ti onijeti
ploda.
P: Što ona trebam raiti?
M: Nastoj biti, jeino biti. Ovje je najvažnija riječ nastojati. Nađi svakonevno ovoljno vremena a
sjeiš u miru i nastojiš, jenostavno nastojiš uzidi se i znad svoje osobnosti sa svim njezinim bolesnim
ovisnostima i opsjenutostima. Nemoj pitati kako se to rai jer se to ne može objasniti. Samo stalno
nastoj to činiti, sve ok ne uspiješ. Bueš li ustrajan, uspjeh ti je zajamčen. Pritom su najvažnije iskren ost i
ozbiljnost. Ali, uistinu moraš biti zasiden svojim postojanjem u liku osobe kojom se smatraš. Uvii svoju
neogoivu potrebu a se osloboiš beskorisne poistovjedenosti s hrpom sjedanja i navika. Taj pos tojani
otpor spram nepotrebnoga tajna je uspjeha.
Naposljetku, ti si ono što jesi svakoga trenutka u svojemu životu, ali nikaa nisi svjestan toga, moža samo
u času buđenja nakon ubokog sna. Moraš samo postati svjestan svojega bitka, ali ne kao verbalne
tvrnje, ved kao sveprisutne činjenice . Svjesnost a jesi otvorit de ti oči za ono što jesi . Sve je to veoma
jednostavno. No, najprije moraš učvrstiti stalan oticaj sa svojim sebstvom. Neprestano ga se rži. ok si u
svjesnosti o sebstvu, obasipaju te svi blagoslovi. Započni kao sreište promatranja i namjerne spoznaje te
izrasti u sreište ljubavi na jelu. Osjedaj «ja jesam» sidušna je sjemenka koja de izrasti u golemo rvo, i to
sasvim prirodno, bez imalo napora.
P: Vidim toliko zla u sebi. Ne moram li najprije to promijeniti?
M: Zlo je sjenka nepažljivosti. U svjetlosti svjesnosti o sebi zlo mora presahnuti i otpasti.
Svaka ovisnost o rugima beskorisna je jer sve ono što ti mogu ati mogu ti i uzeti. Jeino de ono što je na
početku bilo tvoje ostati tvoje i na kraju. Nemoj prihvatiti nikakv o drugo vođstvo osim onoga koje dolazi
iznutra, ali čak i taa iznesi na vijelo sva sjedanja jer te ona zavoe na krivi put. Čak i ako uopde ne
poznaješ staze i načine kojima se olazi o unutarnjega vostva, bui miran, gleaj u sebe i ono de sigurno
dodi. Nikaa nisi prepušten samome sebi, uvijek ti je ostupno znanje o tome što bi trebao biti tvoj
sljeedi korak. Nevolja je u tome što ga poneka pokušavaš izbjedi. Guru je ovje a ulije u tebe hrabrost
svojega iskustva i uspjeha. Ali od trajne koristi bit de ti jeino ono što otkriješ kroz vlastitu svjesnost i
vlastiti napor.
Upamti, ništa o onoga što percipiraš nije tvoje. Izvana ti ne može odi ništa vrijeno. Važni su samo tvoji
osjedaji i razumijevanje, oni ti pomažu u otkrivanju . Riječi koje si čuo ili pročitao stvorit de samo slike u
tvojemu umu. Ali ti nisi mentalna slika, ti si mod percepcije i jelovanja u pozaini i onkraj slike.
P: Čini mi se a nam savjetuješ a buemo usmjereni na sebe, sve o krajnje sebičnosti. Ne moram li ja
odustati od svoje koristi radi drugih ljudi?
M: Tvoje je zanimanje za ruge sebično jer proizlazi iz brige za samoga sebe i usmjereno je, u stvari,
isključivo na tebe. Tebe ne zanimaju rugi kao osobe. Zanimaju te samo u onoj mjeri u kojoj mogu
obogatiti i oplemeniti sliku koju imaš o sebi. A vrhunska je sebičnost zaokupljati se samo zaštitom,
oržavanjem i razmnožavanjem vlastitoga tijela. Po tijelom mislim na sve ono što je povezano s tvojim
imenom i likom - obitelj, ro, zemlju, rasu i slično. Sebičnost je vez anost za vlastito ime i lik. Čovjek koji
zna a nije ni tijelo ni um ne može biti sebičan jer on ne posjeuje ništa zbog čega bi bio sebičan. Može se
redi i a je on pojenako «sebičan» prema svima koje susrede. obrobit bilo kojeg pojeinca ujeno je i
njegova dobrobit. Za takvog je čovjeka osjedaj «ja sam svijet, svijet je ja» sasvim priroan . A kad se on
jenom uspostavi, više jenostavno ne postoji mogudnost sebičnosti. Biti sebičan znači pohlepno žujeti,
stjecati i skupljati samo u korist jednog dijela, a protiv cjeline.
P: Netko de moža posjeovati velika bogatstva koja je stekao nasljestvom, brakom ili čak zahvaljujudi
sredi.
M: Ali mora biti čvrsto vezan za njih ne želi li a mu buu ouzeta.
P: Možeš li ti, u svojem saašnjem stanju, voljeti drugu osobu kao osobu?
M: Ja jesam ta ruga osoba, ona je moje sebstvo. Razlikujemo se imenom i likom, ali između nas nema
odvojenosti. U temelju svojega bitka mi smo jedno.
P: Nije li uvijek tako kad se ljudi vole?
M: Uvijek je tako, ali ljudi nisu toga svjesni. Oni osjedaju privlačnost jeni prema rugima, ali ne znaju
razlog za to.
P: Zašto je ljubav tako izbirljiva?
M: Nije izbirljiva ljubav, ved želja. U ljubavi nema stranaca. Ka više ne postoji sreište sebičnosti, svaka
želja za užitkom i strah o boli iščezavaju. Taa nismo zainteresirani za to a buemo sretni buudi a
izna srede postoji čista snaga, neiscrpna energija, ekstaza avanja koja olazi iz vječnoga izvora.
P: Ne bih li najprije morao razriješiti problem što je pogrešno, a što is pravno?
M: Ljui smatraju obrim ono što je ugono, a lošim ono što je bolno.
P: a, tako je to s nama, običnim ljuima. Ali kako je to s tobom, na razini jenote? Što je za tebe obro, a
što loše?
M: Loše je ono što povedava patnju, a obro ono što je uklanja.
P: akle, ti ne smatraš a patnja može biti obra. Postoje re ligije koje je smatraju dobrom i plemenitom.
M: Subina (karmu) jest očitovanje zakona obrobiti, univerzalne sklonosti prema ravnoteži, sklau i
jedinstvu. U svakome trenutku ogađa se ono što je najbolje. To može izgleati bolno i ružno, kao gorka i
besmislena patnja, a a unatoč tome prestavlja jeini i najbolji izlaz iz tragične situacije, uzimajudi u obzir
prošlost i buudnost.
P: Pati li čovjek zbog vlastitih grijeha?

M: On pati zbog onoga s čime se poistovjeduje. Osjedaš Ii a si jeno s čovječanstvom, patit deš zbog
čovječanstva.
P: A buudi a ti tvriš a si jeno s univerzumom, u vremenu i prostoru nema granica tvojoj patnji!
M: Biti znači patiti. Što je uži krug onoga s čime se poistovječuješ, to je manje uboke patnje uzrokovane
željom i strahom.
P: Kršdanstvo prihvada patnju kao put pročišdenja i oplemenjivanja, a hinuizam na nju glea s gnušanjem.
M: Kršdanstvo čine riječi složene na jean, a hinuizam čine riječi složene na rugi način. Stvarnost je iza i
onkraj riječi, njima ju je nemogude prenijeti, ved je valja iskusiti neposre no. Ona je eksplozivna u svojem
jelovanju na um. Ne želi li se ništa rugo osim nje, veoma ju je lako stedi. Nestvarno je stvore no
zamišljanjem, a oržavaju ga želje.
P: Ne postoji Ii patnja koja je nužna i obra?
M: Slučajna ili nenamjerna bol neizbježna je i prolazna. Namjerna bol, makar joj se podvrgli u najboljoj
namjeri, besrnisIena je i okrutna.
P: Ti nisi pobornik kažnjavanja zločinaca?
M: Kazna je zakoniti zločin. U ruštvu koje bi se temeljilo na prevenciji, a ne na naknanoj kazni, bilo bi
veoma malo kriminala. U takvome ruštvu mali broj iznimki mogao bi se liječiti meicinski, kao nezrav
um i tijelo.
P: Čini mi se a ti religiju ne smatraš previše korisnom.
M: Što je religija? Oblak na nebu. Ja živim na nebu stvarnosti, a ne u oblacima koji nisu ništa rugo nego
riječi složene na oređen način. Ukloniš li prazne riječi, što de ti ostati? Ostat de istina. Moj je dom u
nepromjenjivom, koje se doima kao stanje neprestanog mirenja i ujedinjavanja suprotnosti. Ljudi dolaze
ovamo a bi učili o stvarnom postojanju takvoga stanja i o zaprekama koje stoje na putu njegova
pojavljivanja. Oni uče kako a ga zarže u svjesnosti nakon što ga jenom percipiraju i kako a izbjegnu
sukob između razumijevanja i življenja. No, to stanje nailazi um i nije ga potrebno učiti. Um se može
jeino usreotočiti pa zapreke. Sagleati zapreke kao takve veoma je jelotvorno jer taa um jeluje na
um. Počni o početka: usreotoči se na činjenicu a jesi. Nikaa ne možeš redi: «Ja nisam bio.» Jeino što
možeš redi jest: «Ne sjedam se.» obro ti je poznata nepouzanost pamdenja. Prihvati činjenicu a si zbog
zaokupljenosti beznačajnim osobnim problemima zaboravio tko si. Nastoji povratiti izgubljeno sjedanje,
uklanjajudi ono što ti je poznato. Ne može ti biti rečeno što de se ogoiti, a to nije ni poželjno.
Previđanje de stvoriti iluziju. U unutarnjem traganju neizbježno deš naidi na neočekivano. Otkride istine
sigurno je izna svih tvojih zamišljanja. Kao što nerođeno ijete ne može znati kakav de mu biti život
nakon rođenja, jer u njegovu umu nema ničega što bi mu omogudilo a stvori pouzanu sliku, tako i
čovjekov um nije sposoban misliti o stvarnom u okvirima nestvarnog, osim nijekanjem, «ne ovo, ne ono».
Prihvadanje nestvarnog kao a je stvarno jest os novna zapreka. Sagleavanje lažnoga kao lažnoga i
oricanje o lažnoga uvoi stvarnost. Stanje krajnje jasnode, beskrajne ljubavi i potpune neustrašivosti u
ovome su trenutku za tebe samo prazne riječi, crteži bez boje, pokazatelji onoga što tek može biti. Nalik si
slijepcu koji se naa a de nakon operacije očiju progleati! U stanju u kojem se ja nalazim riječi ništa ne
znače, a ne postoji ni vezanost za njih. Važne su jeino činjenice.
P: Ka ne bi bilo riječi ne bi bilo ni religije.
M: Sve zabilježene religije samo su hrpe praznih riječi. One pokazuju svoje pravo lice tek tijekom
jelovanja u tišini. a bi saznao u što čovjek vjeruje, promatraj kako djeluje. Za vedinu ljui religija je
služenje vlastitom tijelu i umu. Oni moža gaje religijske ieje, ali se ne ponašaju u sklau s nji ma. Takvi se
ljui samo poigravaju sa svojim iejama, često ih veoma ljube, ali ne postoji skla između n jihovih misli i
djela.
P: Riječi su potrebne rai komunikacije.
M: Potrebne su samo za razmjenu informacija jer stvarna međuljuska komunikacija nije verbalna . Da bi
se uspostavio i oržao neki onos, potrebna je svjesnost prožeta ljubavlju koja se izraž ava u neposrednom
djelovanju. Nije važno što kažeš, nego što činiš. Riječi je stvorio um i značajne su samo na razini uma. Riječ
«kruh» ne možeš pojesti, a ne možeš ni živjeti o nje. Ona samo prenosi oređenu ieju. Ta riječ po prima
značenje jeino ka stvarno jeeš kruh. U istom tom smislu, govorim ti a prirono stanje nije verbalno.
Mogao bih redi a je to mura ljubav koja se izražava u jelovanju, ali te riječi veoma malo prenose ne
iskusiš li ih sam u svoj njihovoj punodi i ljepoti.
Riječi imaju ograničenu upotrebljivost, ali mi ih ne ograničavamo i time se ovoimo o ruba katastrofe.
Naše plemenite ieje okaljane su neplemenitim jelovanjem. Govorimo o Bogu, Istini i Ljubavi, ali umjesto
neposrenoga iskustva imamo samo efinicije. Umjesto a proš irujemo i produbljujemo djelovanje, samo
usavršavamo svoje efinicije. A pritom još zamišljamo a znamo sve što možemo efinirati!
P: Kako se iskustvo može prenijeti osim riječima?
Mi: Iskustvo se ne može prenijeti riječima. Ono dolazi s djelovanjem. Čovjek koji ima uboka iskustva širit
de oko sebe samopouzanje i hrabrost. rugi de također jelovati inspirirani njime i stedi vlastito iskustvo
rođeno iz jelovanja. Verbalno učenje ima svoju korist jer priprema um na otpuštanje svega što je
nagomilao.
Razina mentalne zrelosti ostiže se ka vanjsko više nema nikakve vrijenosti i ka je srce spremno svega
se oredi. Taa stvarnost obiva priliku i ona je i iskorištava. ođe li o b ilo kakvih zastoja, to znači a ih je
uzrokovao um koji još nije spre man a nešto vii ili obaci.
P: Jesmo li uistinu tako potpuno prepušteni sami sebi?
M: O, ne, nismo. Oni koji imaju mogu dati svima, a takvih je davatelja mnogo. Svijet je, sam po sebi,
vrhunski ar koji se oržava služenjem iz ljubavi. Ali pravih primate lja, mudrih i poniznih, veoma je malo.
«Tražite i bit de vam ano» - to je vječni zakon.
Toliko si mnogo riječi naučio, toliko si mnogo riječi izgovorio. Znaš sve, ali ne poznaješ sebe, jer sebstvo se
ne može spoznati riječima. Otkriti ga može jeino neposreni uvi. Gleaj u sebe, traži u sebi.
P: Veoma je teško obaciti riječi. Naš mentalni život temelji se na neprekinoj verbalnoj bujici.
M: Obacivanje riječi nije pitanje lakode ili težine. Nemaš rugoga izbora, možeš samo pokušati ili ne.
Odluka je tvoja.
P: Pokušao sam mnogo puta i nisam uspio.
M: Pokušaj ponovno. Nastaviš Ii pokušavati, nešto de se ogoiti, ali ne bueš Ii se truio, ostat deš
zaglavljen. Možeš poznavati sve prave riječi, citirati svete spise, biti nenamašan u raspravama, a ipak
ostati vreda kostiju. A možeš biti i neupaljiv i ponizan, sasvim beznačajna osoba, a ipak zračiti blag om
ljubaznošdu i ubokom murošdu.
Ono što se percepira ne može biti onaj koji percepira
Poklonik: Putujem od mjesta do mjesta i upoznajem razl ičite vrste joge koje praktikantu stoje na
raspolaganju, ali ne uspijevam olučiti koja mi najbolje ogovara. Bit du ti zahvalan bueš li mi ao neki
kompetentni savjet. Trenutačno se sva ta traganja svoe na to a sam ved umoran o ieje a trebam
nadi istinu. Traganje za istinom čini mi se nepotrebnim i uznemirujudim. U životu, takvom kakav jest,
mogude je uživati i više ne viim nikakve svrhe a ga popravljam.
Maharaj: Bilo bi dobro kad bi zauvijek mogao ostati zadovo ljan. No, je li to mogude? Mlaost , vitalnost i
novac prodi de i prije nego što očekuješ. Tuga, koju toliko izbjegavaš, neprestano de te slijeiti. Želiš li se
uzidi izna patnje, moraš je presresti na pola puta i zagrliti. Oreci se svojih navika i ovisnosti, živi
jednostavnim i trezvenim životom i nemoj povrjeđivati živa bida. To je temelj joge. Da bi otkrio stvarnost,
moraš biti stvaran i pri najmanjim nevnim aktivnostima. U traganju za istinom nema varanja. Kažeš a je
tvoj život vrijean uživanja. Moža je trenutačno zaista tako. Ali tko uživa u njemu?
P: Priznajem a ne poznajem ni onoga tko uživa ni ono u čemu on uživa. Poznajem samo uživanje.
M: To je sasvim točno. Ali uživanje je stanje uma koje se javlja i nestaje. Percipirati ga možeš upravo
zahvaljujudi njegovoj prolaznosti. Ne možeš biti svjestan onoga što se ne mijenja. Sva je svjesnost zapravo
svjesnost o promjeni. Ali ne zahtijeva li ved i sama percepcija promjene neku nepromjenjivu pozainu?
P: Ne, nikako. Iskustvo promjene aje sjedanje na prošlo stanje u usporebi s trenutačnim, onosno
saašnjim stanjem.
M: Između onoga čega se sjedamo i onoga što je trenutačno prisutno postoji temeljna razlika koja se može
promatrati iz trena u tren. Niti u jenom trenutku ono što je trenutačno prisutno nije i ono čega se
sjedamo. Između toga voga postoji razlika i u vrsti, a ne samo u intenzitetu. Ono što je trenutačno
prisutno jest nevojbeno. Nikakvim naporom volje ili zamišljanja ne možeš zamijeniti to voje. Ali što to
aje jeinstvenu kakvodu onome što se trenutačno ogađa?
P: To što se trenutačno ogađa stvarno je, a glee onoga što pamtimo postoji prilična nesigurnost.
M: Sasvim točno. Ali zašto je tako? Samo čas ranije ono čega se sjedamo bilo je trenutačno prisutno, a za
koji de čas ono što je trenutačno prisutno biti ono čega demo se sjedati. Što čini ono što je trenutačno
prisutno toliko jeinstvenim? To je, očito, osjedaj tvojega prisustva. U sjedanju i previđanju postoji jasan
osjedaj a su to mentalna stanja koja promatramo, a u onome što se trenutačno ogađa o pres udne je
važnosti osjedaj a smo prisutni i svjesni.
P: a, mogu to shvatiti. Svjesnost je ta koja stvara razliku između onoga što se trenutačno ogađa i onoga
čega se sjedamo. Pojeinac razmišlja o prošlosti, ali prisutan je jeino saa.
M: Kamo go išao, cijelo vrijeme nosiš sa sobom osjedaj prisutnosti ovje i saa. To znači a si nezavisan
od prostora i vremena, da su oni u tebi, a ne ti u njima. No, tvoje poistovjedivanje s tijelom koje je,
naravno, ograničeno prostorom i vremenom, aje ti osjedaj konačnosti. U stvarnosti si beskrajan i vječan .
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Ono što se percepira ne može biti onaj koji percepira 420
P: Kako a spoznam svoje beskonačno i vječno sebstvo?
M: Je li sebstvo koje želiš spoznati neko sebstvo koje je ovojeno o tebe? Jesi li ti napravljen o vedeg
broja sebstava? Svakako, postoji samo jedno sebstvo, a to si sebstvo ti. Ukloni i obaci pogrešne ieje o
sebi i ono de biti ovje s tobom, u svoj svojoj veličanstvenosti. Jeino te tvoj um sprječava a ga spoznaš.
P: Kako a se osloboim uma? Je li život bez njega uopde mogud na ljuskoj razini?
M: Um ne postoji. Postoje samo ieje, a neke su o njih pogrešne. Obaci sve pogrešne ieje zato što su
lažne i zato što te sprječavaju a viiš svoje sebstvo.

P: Koje su ieje pogrešne, a koje istinite?
M: Ieje kojima nešto tvrimo obično su pogrešne, a ideje ko jima nešto niječemo obično su ispravne.
P: Ne može se živjeti u nijekanju svega!
M: Jeino se u nijekanju svega može živjeti. Ropstvo je tvriti nešto. Nužno je sve ovesti u pitanje i zatim
zanijekati. To je srž pobune, a bez pobune nema sloboe.
Nema rugog ili višeg sebstva koje bi trebao tražiti. Ti si najviše sebstvo, samo obaci lažne ieje koje imaš
o sebi. I vjera i razum govore ti a nisi ni tijelo ni njegove želje i strahovi, a nisi um s njegovim
zamišljanjima i iejama, a nisi uloga koju po pritiskom ruštva moraš igrati, a ni osoba kojom se
smatraš. Obaci lažno i istina de odi na vijelo.
Tvriš a želiš spoznati samoga sebe. Ti jesi to što jesi, ne možeš biti ništa rugo o ono što jesi. Je li
znanje ovojeno o bitka? Sve što možeš spoznati umom pripaa umu, ali ne ti sam. O sebi možeš redi
samo «ja jesam», «ja sam svjestan», «ja to volim».
P: Po mojemu mišljenju, biti živ veoma je bolno stanje.
M: Ti ne možeš biti živ, ti jesi sam život . Pati jeino osoba kojom se smatraš, a ne ti. Postani svjestan te
osobe i time je uništi. Ona je samo hrpa sjedanja i navika. Između svjesnosti o nestvarnom i svijesti koja je
tvoja prava priroa nalazi se provalija koju deš lako prijedi ka jenom svlaaš umijede bivanja u čistoj
svijesti.
P: Znam jedino da ne poznajem sebe.
M: Kako znaš a ne poznaješ sebe? Tvoj neposreni uvi govori ti a ponajprije poznaješ sebe jer za tebe
ništa ne postoji nema li tebe koji deš iskusiti to postojanje. Ti samo zamišljaš a ne poznaješ sebe jer se ne
možeš opisati. Uvijek možeš redi: «Ja znam a jesam» i na taj način obaciti neis tinitu tvrdnju: «Ja nisam».
Ali, ti ne možeš biti ono što se može opisati, a ono što jesi ne može se opisati. Svoje sebstvo možeš
spoznati jeino tako a bueš sebstvo, a ne a ga pokušavaš efinirati ili na neki način prikazati. Ka je -
nom bueš razumio a ti nisi nešto što se može percipirati ili pojmiti, a ne možeš biti ništa o onoga što
se pojavljuje u polju tvoje svjesnosti, at deš se na iskorjenjivanje svih poistovjedi vanja jer je to jedini put
koji te može ovesti o ublje spoznaje vlastitoga sebstva. Istinski napreuješ upra vo odbijanjem svega -
to je prava raketa. Spoznati a nisi ni u tijelu ni u umu, iako jesi svjestan i jenoga i rugoga, ved je znanje
o sebstvu.
P: Ako nisam ni tijelo ni um, kako je mogude a sam ih svjestan? Kako mogu percipirati nešto što mi je
potpuno strano?
M: Prvi je korak misao «ja nisam ništa», a rugi «ja sam sve». Obje su povezane s iejom «postoji svijet».
Kad se i ona odbaci, ostaješ ono što jesi, nevojno sebstvo. Ti si to, ovje i saa, ali tvoj je vi zamuden
lažnim iejama koje imaš o sebi.
P: U reu, priznajem a jesam, a sam bio i a du biti, barem o rođenja o smrti. Nemam nikakve sumnje
što se tiče mojeg bitka ovje i saa. Ali smatram a to nije ovoljno. Mojem životu neostaje raost koja
se rađa iz sklaa unutarnjega i vanjskoga. Postojim li jeino ja, pa je svijet samo moja projekcija, otku sav
taj nesklad?
M: Taj neskla stvaraš ti sam i ona se žališ na njega! Ka želiš i strahuješ, ka se poistovjeduješ sa svojim
osjedajima, stvaraš patnju i ropstvo. A ka stvaraš s ljubavlju i murošdu, ka nisi vezan za svoje tvorevine,
posljedica je toga sklad i mir. Ali, kakvo go bilo stanje tvojega uma, na koji se način ono oražava na
tebe? Jeino te poistovjedivanje s umom čini sretnim ili nesretnim. Pobuni se protiv robovanja umu,
shvati da si svoje granice stvorio ti sam te slomi lance privlačnosti i gnušanja. Imaj na umu svoj cilj slobode
sve ok ne shvatiš a si ved sloboan, a sloboa nije nešto što je mogude zaslužiti u alekoj buudnosti
ulaganjem bolnih napora, ved a je ona tvoja imovina koju uvijek možeš koristiti ! Oslobođenje nije
stjecanje sloboe, ved se rai o hrabrosti koja de ti omoguditi a povjeruješ kako si ved sloboan i a
jeluješ u sklau s time.
P: Buem li činio sve što mi se sviđa, morat du patiti.
M: Unatoč tome ti jesi sloboan. Posljeice tvojih jela ovise o ruštvu u kojemu živiš i njegovim
običajima.
P: Mogao bih jelovati nepromišljeno.
M: Usporeo s hrabrošdu pojavit de se murost, suosjedanje i sposobnosti za jelovanje. Znat deš što
moraš raiti, a ono što deš raiti onosit de obrobit svima.
P: Otkrio sam a u meni ratuju moji različiti aspekti i a stoga nemam mira. Gje su sloboa , hrabrost,
murost i suosjedanje? Moje jelovanje samo povedava provaliju u kojoj živim.
M: Sve je to zato što misliš a si netko ili nešto. Zaustavi se, promatraj, istražuj, postavljaj prava pitanja,
ođi o pravih zaključaka i imaj hrabrosti jelovati u sklau s njima pa deš vijeti što de se ogoiti . Prvi
koraci mogli bi ovesti o toga a ti se sruši krov na glavom, ali zbrka de se veoma brzo raz bistriti i nastat
de mir i raost. Toliko toga znaš o sebi, ali ne poznaješ onoga tko to zna. Otkrij tko si ti, tko je poznavatelj
onoga što znaš. Marljivo se promatraj i ne zaboravi neprestano se prisjedati a ono što se percipira ne
može biti onaj koji percipira. Upamti obro a ti nisi ništa što viiš, čuješ, ništa o čemu misliš. Ti nisi ono
što se ogađa, ti si onaj kome se to ogađa. Uroni uboko u osjedaj «ja jesam» i sigurno deš otkriti a je
sreište percipiranja sveobuhvatno, kao što je sveobuhvatna i svjetlost koja osvjetljava svijet. Sve što se
ogađa u univerzumu ogađa se tebi, šutljivome svjeoku. S ruge strane, sve što se u univerzumu čini,
čini se zahvaljujudi tebi, univerzalnoj i neiscrpnoj energiji.
P: Bez imalo sumnje, svakoj je osobi veoma ugono čuti a je šutljivi svjeok i univerzalna energija. Ali
kako iz verbalne tvrnje stidi o neposrenoga znanja? Čuti nije isto što i znati.
M: Prije negoli bilo što spoznaš neposreno, neverbalne, moraš spoznati spoznavatelja. osaa si smatrao
da je to um, ali jednostavno nije tako. Um te obasipa slikama i idejama koje ostavljaju tragove u
pamdenju. Ti misliš a je sjedanje isto što i znanje. Ali istinsko je znanje uvijek svježe, novo, neočekivano .
Ono izvire iznutra. Ka znaš što si, ti si ujeno i to što znaš. Između znanja i bitka nema raskoraka.
P: Um mogu istraživati jeino umom.
M: Svakako koristi um a bi upoznao um. To je savršeno is pravno, a ujedno i najbolja priprema za
nailaženje urna. Bitak, znanje i uživanje pripaaju tebi. Ali najprije spoznaj svoj bitak. To je lako zato što
te osjedaj «ja jesam» uvijek prati. Zatim spoznaj sebe kao spoznavatelja koji je ovojen o onoga što
spoznaje. Ka bueš spoznao svoje sebstvo kao čisti bitak, postidi deš ekstazu sloboe.
P: Kakva je to joga?
M: Čemu se brinuti? ošao si ovamo zato što nisi bio zaovoljan svojim životom kakav si poznavao,
životom svojega uma i tijela. Možeš ih pokušati poboljšati tako što deš ih staviti po nazor ili poistovjetiti
s nekim iealom, a možeš i u potpunosti presjedi čvor svih poistovjedivanja pa promatrati svoje tijelo i um
kao nešto što se ogađa, ali što te ni na koji način ne obvezuje.
P: Mogu li put nazora i iscipline nazvati rađa jogom, put nevezanosti đnjana jogom, a put obožavanja
ideala bhakti jogom?
M: Možeš ih nazvati kako go ti se sviđa. Riječi nagovješduju, ali ne objašnjavaju. Ja poučav am drevni,
jenostavni način oslobađanja razumijevanjem. Shvati svoj um i on više nede utjecati na tebe. Um
razumijeva na pogrešan način jer je to u njegovoj priroi. Ispravno razumijevanje jeini je lijek, kakvo go
mu ime dao. Ono je prvo i posljednje zato što se bavi umom takvim kakav jest.
Ništa o onoga što činiš nede te promijeniti jer ti promjena nije potrebna. Možeš promijeniti svoj um ili
svoje tijelo, ali u tom se slučaju mijenja samo nešto izvan tebe, a ne i ti sam. Zašto se uopde mučiti
promjenama? Shvati jenom zauvijek a nisi tijelo ni um, a nisi čak ni vlastita svjesnost pa prebivaj u
svojoj istinskoj prirodi koja se nalazi iznad svjesnosti i nesvjesnosti. Nikakav te napor ne može ovesti o
nje, jeino jasnoda razumijevanja. Prati svoja pogrešna razumijevanja i oreci ih se. To je sve. Nema
ničega što bi trebalo tražiti i nadi jer ništa nije ni izgubljeno. Opusti se i promatraj osjedaj «ja jesam».
Stvarnost se nalazi omah za njim. Bui miran i tih i ona de se pojaviti , Ili točnije, ona de te prigrliti k sebi.
P: Ne moram li se najprije osloboditi svojega tijela i uma?
M: Ne možeš ih se osloboiti jer te sama ieja o oslobađanju veže za njih. Samo to shvati i nemoj im više
priavati važnost.
P: Ne mogu to učiniti jer nisam cjelovit.
M: Zamisli a si potpuno cjelovit i a su tvoje misli i jela savršeno usklađeni. Kako bi ti to moglo pomodi?
To te nede osloboiti o pogrešnoga razumijevanja a si tijelo ili um. Um i tijelo moraš vijeti na ispravan
način, kao nešto što nisi, to je sve.
P: Ti želiš a upamtim kako ih moram zaboraviti!
M: a, izglea a je tako. Unatoč tome, stvar nije beznana. Ti to možeš učiniti. Samo kreni na posao s
najvedom ozbiljnošdu. Tvoje slijepo tapkanje u mraku puno je obedanja. Samo traganje ved je i nalaženje .
Uspjeh ti je zajamčen.
P: Patimo zato što nismo cjeloviti.
M: Patit demo sve ok naše misli i jela buu pokretali želje i strahovi. Uvii njihovu ispraznost i opasnost
pa de kaos Promjenjivo
promjena. koji stvaraju se
nestati. Nemoj
zaržava nasepromjeni,
pokušavati promijeniti, samo
a nepromjenjivo shvati
čeka. koli ko
Nemoj
je uzaludna svaka
se naati a de te
promjenjivo ovesti o nepromjenjivoga, to se nikaa nede o goditi. Tek kad se sama ideja o promjeni
saglea kao lažna i obaci, nepromjenjivo može odi o izražaja.
P: Kamo go a ođem, svi mi govore a se mo ram iz temelja promijeniti, želim li ugleati stvarnost. Taj
proces namjerne promjene koji smo sami sebi nametnuli naziva se jogom.
M: Sve promjene odnose se jedino na um. Da bi mogao postati ono što stvarno jesi, moraš se uzidi izna
uma, o svojega stvarnog bitka. Sasvim je nevažno kakav je um koji si ostavio za sobom, po uvjetom a si
ga ostavio rai nečega boljega. Ali to nije mogude učiniti prije negoli ođe o samoostvarenja.
P: Dolazi li prvo do odustajanja od uma ili do samoostvarenja?
M: U svakom slučaju prvo olazi o samoostvarenja. Um ne može naidi sam sebe. On se mora rasprsnuti .
P: A nije li prije tog rasprsnuda potrebno istraživati?
M: Sila koja je potrebna za rasprsnude uma olazi iz stvarnosti. Ali, obio si obar savjet, um se mora
pripremiti na to. Strah uvijek može ogoiti samoostvarenje, sve ok se ne pojavi nova prilika .
P: Mislio sam a uvijek postoji šansa.
M: Teoretski postoji, ali u praksi se mora pojaviti situacija u kojoj de biti prisutni svi faktori nužni za
samoostvarenje. Ali, to te ne treba obeshrabriti. Tvoje prebivanje u osjedaju «ja jesam» veoma de brzo
stvoriti novu šansu, i to zato što ispravno ponašanje privlači povoljnu priliku. Sve što znaš ošlo ti je iz
ruge ruke. Jeino osjedaj «ja jesam» olazi iz prve ruke i ne traži nikakve okaze. Stoga neprestano
prebivaj u njemu.
Razumijevanje vodi do slobode
Poklonik: U mnogim zemljama na svijetu istražitelji primjenjuju oređene postupke ka ko bi iznudili

priznanje o svojih žrtava. Pokaže li se to potrebnim, mijenjaju i njihovu osobnost. Murim izborom
različitih oblika fizičke i moralne eprivacija te beskonačnim uvjeravanjima stara se osobnost slama, a nje-
zino mjesto zauzima nova. Čovjek koji se nalazi po istragom bezbroj de puta čuti a je neprijatelj ržave i
izdajnik svoje zemlje te de na kraju odi an ka de se nešto u njemu slomiti, ka de, s potpunim
uvjerenjem, početi osjedati a je uistinu izaj nik, buntovnik, sasvim nedostojna osoba vrijedna prezira te
a zbog toga zaslužuje najstrožu kaznu. Taj je postupak poznat kao «ispiranje mozga».
uboko me pogoilo ka sam shvatio a je isciplina religije i joge veoma slična «ispiranju mozga». Ovje
se također susredu fizička i mentalna eprivacija, različite vrste osamljivanja, snažan osjedaj grijeha,
očajna patnja i želja a se pobjegne o nje kroz pokajanje i obradenje, uz prihvadanje nove slike o sebi
koju treba utjeloviti. Jednako tako, ovdje postoji i ponavljanje niza formula: «Bog je dobar, guru i duhovna
zajenica znaju sve, vjera de me spasiti» U takozvanim praksama joge i religije je luje potpuno isti
mehanizam kao i ko «ispiranja mozga». Um se mora usmjeriti na neku oređenu ieju i pritom isključiti
sve ostale, a njegova usreotočenost snažno se ojačava strogom isciplinom i bolnim pokorama. Buudi
a se plada visoka cijena, život ili sreda, čini se a je ono što pojeinac obiva zauzvrat od iznimno velike
važnosti. To namješteno obradenje, očito ili skriveno, religijsko ili političko, etičko ili socijalno, može se
oimati istinskim i trajnim, ali unatoč tome, javlja se u vezi s njime osjedaj nečeg neprirono ga.
Maharaj: Sasvim si u pravu. Ka se um povrgne tolikim teškodama, on se izobličava i postaje nepokretan.
Njegovo je stanje veoma nesigurno i sve što takav um pouzima voi u još vede ropstvo.
P: Zašto je ona propisana sva ta sahana?
M: Sve ok u nešto ne uložiš golemi napor, ne možeš biti siguran a te napor nikamo ne voi. Pojeinačno
sebstvo toliko vjeruje samome sebi a se nede preati sve ok ga posve ne obeshrabriš. Puko verbalno
uvjerenje nije ovoljno. Jeino jaki okazi mogu ukazati na potpunu ništavnost slike koju imamo o sebi.
P: Onaj koji mi ispire mozak tjera me da postanem lud, a guru me tjera da postanem zdrav. Oboje koriste
sličan postupak. Unatoč tome, njihov motiv i namjera potpuno su rukčiji. Sličnosti su moža samo
verbalne.
M: I poziv i prisila na patnju sarže u sebi nasilje, a plo nasilja ne može biti slaak.
Postoje oređene životne situacije koje su neizbježno bolne i koje moraš prihvatiti kako najbolje znaš i
umiješ. Postoje također oređene bolne situacije koje si stvorio sam, namjer nim djelovanjem ili
propustom. Iz takvih situacija moraš izvudi neku pouku, kako se više ne bi pona vljale.
P: Čini se a moramo patiti kako bismo naučili svlaavati bol.
M: Bol se mora izržati. Nema svlaavanja boli i to nije potrebno vježbati. Vježbanje za buudnost
učenjem novih oblika ponašanja samo je pokazatelj straha.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Razumijevanje vodi do slobode 425
P: Kad jednom saznam kako se suočiti s bolom, osloboit du ga se i nedu ga se više bojati. Zbog toga du biti
sretan. To je ono što se ogađa i zatvoreniku. Prihvati li on svoju kaznu kao pravenu i ogovarajudu,
živjet de u miru sa zatvorskim vlastima i ržavom. Sve religije čine samo jeno: propovijeaju prihvadanje i
preanost. Ohrabruju nas a se osjedamo krivima, a preuzmemo ogovornost za sva zla u svijetu i a
upremo prstom u sebe kao u jeini uzrok za sve to. Ne viim veliku razliku između «ispiranja mozga» i
sadhane, osim što na sahanu nismo fizički primorani. Element prisilne sugestije prisutan je u oba slučaja.
M: Kao što si rekao, sličnosti su samo površinske. Ne moraš se stalno vradati na njih.
P: Sličnosti nisu površinske. Čovjek je složeno bide i istovremeno može biti tužitelj, optuženi, čuvar,
zatvorenik i krvnik. U «obrovoljnoj» sahani malo je toga obrovoljno. Pojeinca pokredu sile koje se
nalaze izvan njegova razumijevanja i nadzora. Ne podvrgnem li se bolnom i dugotrajnom upinjanju koje se
zove joga, mogu tek malko promijeniti svoj mentalni sustav, a isto toliko i tjelesni. Jeino što me zanima
jest: «Slaže li se Maharaj sa mnom a joga uključuje nasilje?»
M: Slažem se a joga kakvom je ti prikazuješ znači nasilje, a ja nikaa ne zastupam ništa slično. Mo j je put
potpuno nenasilan. I mislim upravo to što kaže m: moj je put nenasilan. Otkrij sam što to znači. Ja samo
kažem a on nije nasilan.
P: Ja ne zloupotrebljavam riječi. Ka guru traži o mene a o kraja svoga života meitiram šesnaest sati
dnevno, ne mogu to učiniti bez ekstremnog nasilja prema sebi. Je li takav guru u pravu ili griješi?
M: Nitko te ne prisiljava a meitiraš šesnaest sati nevno, osjedaš li ti a to ne želiš. To je samo jean o
načina a ti se kaže: «Ostani sa svojim sebstvom, nemoj se izgubiti među rugim ljuima.» Učitelj može
čekati, ali um je nestrpljiv,. Nije nasilan učitelj, ved um, a um se ujeno i plaši vlastitoga nasilja. Pogrešno
je proglasiti apsolutnim ono što olazi iz uma jer je to relativno.
P: Ostanem li pasivan, n išta se nede promijeniti, a buem li aktivan, morat du biti nasilan. Što bih mogao
činiti, a a to ne bue ni neplono ni nasilno?
M: Sasvim sigurno, postoji put koji nije ni nasilan ni neplodan, a ipak je vrhunski djelotvoran. Samo
promatraj sebe kakav jesi, sagleaj sebe kakav jesi, prihvati sebe kakav jesi i ulazi sve ublje u to što jesi.
Nasilje i nenasilje opisuju tvoj stav prema drugima. Sebstvo nije ni nasilno ni nenasilno u odnosu prema
samome sebi, ono čak nije ni svjesno ni nesvjesno sebe. Poznaje li sebstvo sebe, sve što rai bit de obro.
Ali, ne poznaje li sebe, sve što rai bit de loše.
P: Što misliš ka kažeš: «Ja poznajem sebe kakav jesam?»
M: Prije uma - ja jesam. Stav «ja jesam» nije misao u umu. Um se ogađa meni, a ne ja njemu. A buudi
a su vrijeme i prostor u umu, ja sam izna njih, vječan i sveprisutan.
P: Misliš li ti to ozbiljno? Želiš li stvarno redi a postojiš svugje i u svako oba?
M: a, upravo tako mislim. Meni je to očito koliko i tebi slo boda kretanja. Zamisli da drvo upita majmuna:
«Misliš li ti ozbiljno a se možeš kretati s mjesta na mjesto?» A majmun mu ogovori: «at upravo tako
mislim.»
P: Jesi li oslobođen i zakona uzročnosti? Možeš li stvarati čua?
M: Svijet je sam po sebi čuo. Ja sam izna čua - potpuno sam normalan. Sve mi se ogađa onako kako
mora biti. Ne miješam se u stvaranje. O kakve su mi koristi mala čua, ka se u meni cijelo vrijeme
ogađaju najveda o svih čua? Sve što viiš tvoj je bitak. Uđi sve ublje u sebe i traži u sebi. U otkrivanju
sebstva nema ni nasilja ni nenasilja. Uništenje lažnoga nije nasilje.
P: Ka se samoispitujem ili ulazim u sebe s iejom a du o toga imati neke koristit ipak bježim o onoga
što jesam.
M: To je sasvim točno. Istinsko ispitivanje uvijek te uvoi u nešto, nika te ne izvoi iz nečeg. Ispitujem li
se samo zato a bih nešto obio ili izbjegao, zapravo se ne ispitujem. Da bih nešto spoznao, moram to u
potpunosti prihvatiti.
P: Da, da bih spoznao Boga moram ga prihvatiti - kako je to zastrašujude!
M: Prije negoli uzmogneš prihvatiti Boga, morat deš prihvatiti sebe, a kako je tek to zastrašujude! Prvi
koraci u prihvadanju sebe nisu nimalo ugoni jer ono što pojeinac vii obično nije osobito lijepo.
Potrebna nam je velika hrabrost da bismo nastavili dalje. No, pomaže tišina. Promatraj samoga sebe u
potpunoj tišini i nemoj se opisivati. Gleaj bide za koje vjeruješ a jesi i ne zaboravi a ono što viiš nisi ti.
«To nisam ja, a što sam ja?» - to je trenutak istinskoga samoispitivanja. Nema drugog puta do
oslobođenja, svi su ostali samo ogađanje. Olučno obacuj ono što nisi, sve ok u svojem
veličanstvenom ništavilu, u svojoj praznini u kojoj ničega nema, ne izroni tvoje stvarno sebstvo.
P: Svijet prolazi kroz brze i ključne promjene. Ko nas u Americi možemo ih sasvim jasno vidjeti, iako se
ogađaju i u rugim zemljama. S jene strane, olazi o velikog porasta kriminala, a s ruge o porasta
stvarnije i istinskije duhovnosti. Osnivaju se različite uhovne zajenice, a neke su o njih na veoma
visokoj razini cjelovitosti i discipline. Čini se kao a zlo uništava samo sebe vlastitim uspjesima, poput
vatre koja uništava svoje gorivo. A obro se, poput života, neprestano obnavlja.
M: Sve ok ijeliš ogađaje na obre i zle, ti moža i jesi u pravu. U oređeno m trenutku dobro postaje
zlo, a zlo dobro.
P: A što je s ljubavlju?
M: Kad se ljubav pretvori u požuu, postaje razorna.
P: Što je požua?
M: Prisjedanje, zamišljanje, previđanje. Požua je osjetilne i verbalne priroe te prestavlja oblik
ovisnosti.
P: Je li u jogi neophono suzržavanje o seksa (brahmadarja)?
M: Život ograničavanja i potiskivanja nije joga. Um mora biti oslobođen o želje i opušten. o toga se
olazi razumijevanjem, a ne olučnom usmjerenošdu, koja je samo rugi oblik pamdenja. U m koji
razumije sloboan je o želja i strahova.
P: Kako da postignem takvo razumijevanje?
M: Meditiranjem koje prestavlja usmjeravanje pažnje. Postani potpuno svjestan svojega problema,
razgleaj ga sa svih strana, razmotri na koji način utječe na tvoj život. Taa ga ostavi na miru. Ne možeš
učiniti ništa više o toga.
P: Hode li me to osloboiti?
M: Sloboan si o onoga što si razumio. Vanjskim izražajima sloboe potrebno je vrijeme a bi se mogli
očitovati, ali oni su ved ovje. Ne očekuj savršenstvo. U pojavnom svijetu nema savršenstva. etalji se
moraju međusobno sukobljavati. Niti jean problem ne može se riješiti u cijelosti, ali se možeš o maknuti
o njega na razinu na kojoj više ne jeluje na tebe.
Mudrac se ni za što ne hvata i ništa ne zadržava
Poklonik: Kako postupa murac ka nešto treba učiniti? Rai li on planove, olučuje li o njihovim
detaljima pa ih provodi u djelo?
Maharaj: Murac u potpunosti razumije situaciju i zato istoga trena zna što treba učiniti. To je sve. Ostalo
se događa samo o sebe i u velikoj je mjeri nesvjesno. Muračevo poistovjedivanje sa svime što jest tako
je potpuno a mu univerzum ogovara na isti način na koji on ogovara njemu. Murac ima vrhunsko
povjerenje a de se ogađaji, ka se situacija jenom spozna o kraja, oblikovati u pravi ogovor. Običan
čovjek zabrinut je na osoban način te stoga važe mogude rizike za gubitak i šanse za obitak. Murac stoji
po strani, posve siguran a de se sve dogoiti onako kako mora biti. Njemu nije važno što de se ogoiti
jer je neizbježno a se na kraju sve vrati u prvobitnu ravnotežu i skla. Srce svega što jest uvijek je u miru.
P: Shvatio sam a je osobnost iluzija i a je buna nevezanost bez gubljenja ientiteta naša oirna točka
sa stvarnošdu. Hodeš li mi redi, molim te, jesi li ti u ovome trenutku osoba ili identitet koji je svjestan
samoga sebe?
M: Ja sam i jeno i rugo. Ali stvarno sebstvo može se opisati samo pojmovima kaji se tiču osobe,
pojmovima onoga što nisam, Što go možeš redi o osobi nije sebstvo, a o sebstvu ništa ne možeš redi što
se ne bi odnosilo na osobu kakva jest, kak va bi mogla i kakva bi trebala biti. Sva svojstva tiču se osobe.
Stvarnost je iznad njih.
P: Jesi li ti ponekad sebstvo, a ponekad osoba?
M: Kako bi to bilo mogude? Ja se samo drugim osobama pojavljujem kao osoba. Za samoga sebe, ja sam
beskrajno prostranstvo svjesnosti u kojem se, u beskonačnom nizu, pojavljuju i nestaju bezbrojne osobe.
P: Kako je mogude a se nama osoba, koja je za tebe sasvim iluzorna, čini toliko stvarnom?
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Murac se ni za što ne hvata i ništa ne zaržava 428
M: Ti, kao sebstvo, kao bitak koji je temelj svekolikog bitka, svjesnosti i blaženstva, priaješ stvarnost
svemu što percipiraš. To priavanje stvarnosti neprestano se ogađa saa, a ne u ne kom drugom
vremenu, zato što prošlost i buudnost postoje je dtno u umu. Bitak se odnosi jedino na trenutak koji je
sada.
P: Nije li i vječnost beskonačna?
M: Vrijeme je beskonačno, maa je ograničeno, a vječnost se nalazi u saašnjem trenutku koji je usječen
između prošlosti i buudnosti. Mi propuštamo taj trenutak zato što naš um ne prestano luta amo-tamo
između prošlosti i buudnosti. On se ne želi zaustaviti a bi se usreotočio na trenutak koji je saa, što je
relativno lako učiniti. Samo mora postojati interes za to.
P: Što ga može pobuiti?
M: Ozbiljnost koja je znak zrelosti.
P: A kako se postiže zrelost?
M: Um treba biti neprestano čist i bistar, u svakome trenutku treba živjeti životom pune svjesnosti bez
obzira na to što on nosi te treba ispitivati i uništavati želje i strahove čim se pojave.
P: Je li uopde moguda takva usreotočenost?
M: Pokušaj pa deš vijeti. Učiniti ojenom samo jean korak lako je, a energija de proistedi iz ozbiljnosti.
P: Čini mi se a nisam ovoljno ozbiljan.
M: Veoma je bolno varati samoga sebe. To izjeda um poput raka. Jeini su lijek jasnoda i cjelovitost
mišljenja. Pokušaj razumjeti a živiš u svijetu iluzija, ispitaj ih i otkrij njihove korijene. Ved de te i sam
pokušaj uozbiljiti jer blaženstvo izvire iz ispravnoga nastojanja.
P: Kamo de me to ovesti?
M: A kamo bi te moglo ovesti!? o vlastitoga blaženstva. Ka se jenom čvrsto utemeljiš u saašnjem
trenutku, nemaš više kamo otidi. Ono što bezvremeno jesi, to vječno i izražavaš.
P: Jesi li ti jedan ili mnogi?
M: Ja sam jedan, ali pojavljujem se kao mnogi.
P: Zašto se pojeinac uopde pojavljuje?
M: Dobro je biti i dobro je biti svjestan.
P: Život je tužan.
M: Patnju uzrokuje neznanje. Sreda je posljeica razumijevanja.
P: Zašto bi neznanje trebalo biti bolno?
M: Neznanje se nalazi u korijenu svih želja i strahova koji su veoma bolna stanja i izvor beskonačnih
zabluda.
P: Viđao sam kako se ljui koji su se navono ostvarili smiju i plaču. Ne pokazuje li to a još nisu
oslobođeni želja i strahova?
M: Oni se mogu smijati ili plakati ovisno o okolnostima, ali iznutra su mirni i sabrani te nevezano
promatraju svoje spontane reakcije. Pojave uvijek zavoe, a još i više ka se rai o muracu.
P: Ne razumijem te.
M: Um to ne može razumjeti zato što je uvježban a se za sve hvata i a sve zaržava, a murac se n i za
što ne hvata i ništa ne zaržava.
P: Što ja to ne mogu otpustiti, a ti možeš?
M: Vi ste bida stvorena o sjedanja ili barem zamišljate a ste takvi, a ja sam u potpunosti stvaran. Ja sam
to što jesam i ne mogu se poistovjetiti ni s jenim psihičkim ili mentalnim stanjem.
P: Neka bi nesreda moža uništila tvoju ravnotežu.
M: Moža ti to izglea neobično, ali nije tako. Na moje veliko iznenađenje, uvijek ostajem takav kakav
jesam, čista svijest, i uvijek sam spreman na sve što se ogađa.
P: Hodeš li biti takav čak i u trenutku svoje smrti?
M: Što bi meni trebalo značiti što moje tijelo umire?
P: Nije Ii ti ono potrebno da bi mogao biti u doticaju sa svijetom?
M: Meni nije potreban svijet. Ja ne živim u njemu. Svijet na koji ti misliš nalazi se s amo u tvojemu umu. Ja
ga mogu vijeti tvojim očima i tvojim umom, ali potpuno sam svjestan a je on projekcija tvojega sjedanja.
Taj svijet otiče se sa stvarnošdu jeino u točki svjesnosti koja može biti samo saa.
P: Čini se a je jeina razlika između nas ta što ja neprestano tvrim a ne poznajem svoje stvarno
sebstvo, a ti tvriš a ga olično poznaješ. Postoji li ikakva ruga razlika?
M: Između nas nema razlike. Ni ja ne mogu redi a poznajem svoje sebstvo. Ja samo znam a se mene ne
može ni opisati ni efinirati. Za najaljim osegom uma proteže se golemo prostranstvo. To je moj om,
to sam ja. A to je prostranstvo i ljubav.
P: Ti svugje viiš ljubav, a ja mržnju i patnju. Povijest čovječanstva povijest je ubojstava, iniviualnih i
kolektivnih. Nijeno rugo živo bide ne uživa toliko u ubijanju kao čovjek.
M: Bueš li ublje istraživao motive takvoga ponašanja, otkrit deš a je u pozaini svega uvijek ljubav -
ljubav pojeinca prema samome sebi i onome što mu navono pripaa. Ljui se bore za ono što prema
svome mišljenju i vole.
P: Njihova ljubav, sasvim sigurno, mora biti za njih dovoljno stvarna kad su za nju spremni i umrijeti.
M: Ljubav je bezgranična. Stoga se ono što se ograničava na svega nekoliko osoba ili ieja ne može nazvati
ljubavlju.
P: Poznaješ li ti takvu bezgraničnu ljubav?
M: Da, poznajem.
P: Kako se ona oživljava?
M: Sve je voljena i vrijeno ljubavi. Ništa nije isključeno.
P: Čak ni ružnoda ili kriminal?
M: Sve je unutar moje svjesnosti, sve je moje. Potpuno je suludo rascijepiti samoga sebe na ono što voliš i
ono što ne voliš. Ja sam izna toga, ja nisam otuđen.
P: Biti sloboan o sviđanja i nesviđanja znači postati ravnoušan.
M: To može tako izgleati na početku, taa se možeš osjedati ravnoušnim. No, bueš li u strajan u toj
ravnoušnosti, ona de procvjetati u sveprožimajudu i sveobuhvatnu ljubav.
P:
se Svi imamo
vrada trenutke
svojem ka namsivilu.
svakiašnjem um postaje poput cvijeta iii ljubavnog plamena, ali oni ne traju ugo i život
M: Diskontinuitet je pravilo ka se baviš konkretnim. Trajnost se ne može iskusiti zato što nema granica.
Svjesnost podrazumijeva izmjene, u njoj promjena slijei promjenu. Ka se jean ogađaj ili stanje
privee kraju, započinje nešto rugo. Ono što nema granica ne može se iskusiti u uobičajenom smislu
riječi. Pojeinac jeino može biti, on ne može znati što je. No, on može znati što nije. A sasvim sigurno nije
ništa o cjelokupnog saržaja svjesnosti koja je neprestano u kretanju.
P: Ako se ono što je nepokretno ne može spo znati, koji je smisao i svrha njegova ostvarenja?
M: Ostvariti ono što je nepokretno znači postati to nepokretno, a svrha je obrobit za sve što živi.
P: Život je kretanje. Nepokretnost je smrt. Kako bi smrt mogla koristiti životu?
M: Ja govorim o nepokretnosti kao o postojanosti, a ne kao o ukočenosti. Ka postigneš samoostvarenje,
postaješ postojan u ispravnosti, preobražavaš se u snagu koja sve poboljšava. To može, ali i ne mora
uključivati napornu vanjsku aktivnost. Važno je jeino a um ostane ubok i miran.
P: Ka promatram svoj um uviđam a se cijelo vrijeme mijenja, a raspoloženja slijee jeno za rugim u
beskonačnoj raznolikosti. No, čini mi se a se ti neprestano nalaziš u istom raspoloženju, u raosnoj
blagonaklonosti.
M: Raspoloženja pripaaju poručju uma i nisu bitna. Uđi u sebe, uzigni se izna njih. Prestani biti
opčinjen saržajem svoje svjesnosti. Ka osegneš ublje slojeve svojega istinskog bitka, shvatit deš a na
tebe veoma malo utječe površinska igra uma.
P: Ali ona nika nede prestati.
M: Miran um nije mrtav.
P: Svjesnost je uvijek u kretanju, to je lako uočljiva činjenica. Tvriti a je svjesnost nepromjenjiva

prestavlja proturječnost. Na što misliš ka govoriš o mirnome umu? Nije li um isto što i svjesnost?
M: Moramo se prisjetiti a se riječi koriste na mnogo načina i a u velikoj mjeri ovise o kontekstu.
Činjenica je a postoji mala razlika između svjesnoga i nesvjesnoga - oni su u osnovi jedno te isto. Budno
stanje razlikuje se od dubokog spavanja samo po prisutnosti svjedoka. Zraka svijesti osvjetljava io našega
uma i taj io postaje naš san iIi buna svjesnost, a sama svijest pojavljuje se kao svjeok . Svjeok obično
poznaje jedino svjesnost. Sadhana se sastoji u tome da se svjedok najprije vrati u svjesnost o samome
sebi, a preko nje u čistu svijest. Svijest o sebstvu jest joga.
P: Ako je svijest sveprožimajuda, znači li to a slijepac, nakon samoostvarenja, može progleati?
M: Brkaš osjetilne senzacije sa sviješdu. Murac poznaje sebe kakav jest , on de biti svjestan da je njegovo
tijelo osakadeno iIi a njegov um ne obiva oređenu vrstu osjetilnih senzacija. Ali njemu nije važno
posjeuje li oređene sposobnosti ili ne.
P: Moje je pitanje mnogo oređenije: «Hode li se slijepcu vratiti očinji vi ka postane murac?»
M: Kako bi slijepac mogao vijeti ako mu se ne obnove oči i mozak?

P: Ali hode li se njegove oči i mozak, nakon samoostvarenja, obnoviti?
M: Moža hode, a moža i nede. Sve ovisi o subini i milosti. Murac raspolaže osebujnim načinom
spontane, izvanosjetilne percepcije, koji uzrokuje a vii neposreno, a ne s pomodu osjetila , on se nalazi
iznad percepcije i koncepcije, iznad kategorija vremena i prostora, iznad imena i likova. Mudrac nije ni ono
što se percipira ni onaj koji percipira, ved jenostavan i univerzalan faktor koji percepciju čini mogudom.
Stvarnost je unutar svjesnosti, ali ona nije ni svjesnost ni bilo koji od njezinih saržaja.
P: Što je lažno, svijet ili moje znanje o njemu?
M: Postoji li svijet izvan tvojega znanja? Možeš li se uzignuti izna onoga što poznaješ? Ti možeš samo
pretpostaviti da postoji svijet izna tvojega uma, ali on de ostati koncept, neoka zan i nedokaziv, sve dok
ne stekneš svoje iskustvo. Ono je tvoj okaz i vrijei samo za tebe. Tko bi rugi mogao imati tv oje
iskustvo, kad je druga osoba za tebe samo onoliko stvarna koliko se pokazuje stvarnom u tvojemu
iskustvu?
P: Jesam li toliko beznadno usamljen?
M: Kao osoba jesi: ali u svojemu stvarnom bitku posve si cjelovit.
P: Jesi li ti dio svijeta koji nosim u svojoj svjesnosti iIi si nezavisan od njega?
M: Ono što ti viiš tvoje je, a ono što ja viim moje je. To voje ima veoma malo zajeničkoga.
P: Mora postojati neki zajenički čimbenik koji nas ujeinjava.
M: Želiš li ga pronadi, moraš obaciti sve razlike. Samo je univerzalno zajeničko svima.
P: Čini se strahovito čunim što kažeš a sam, s jene strane, ja puki proizvo svojih sjedanja koji je jano
ograničen, a a s ruge stvaram široki i bogati svijet u kojem je sve saržano, uključujudi i tebe i tvoje
učenje. Veoma mi je teško razumjeti kako se ta širina može kreirati i kako može biti saržana li mo joj
malenkosti. Moža mi ti iznosiš cijelu istinu, ali ja shvadam samo njezin mali io.
M: Unatoč tome, to jest činjenica. Maleno projicira cjelinu, ali ne može je saržavati. Koliko go velik i
cjelovit bio tvoj svijet, on je proturječan, prolazan i sasvim iluzoran.
P: On moža jest iluzoran, ali je ipak preivan. Ka gleam, slušam, oirujem, mirišem i kušam, mislim i
osjedam, sjedam se i zamišljam, ne mogu a a ne ostanem zapanjen svojom čuesnom kreativnošdu.
Promatram svijet s pomodu mikroskopa ili teleskopa i viim čua. Slijeim putanju atoma i čujem šapat
zvijezda. Ako sam ja jedini stvoritelj svega toga, tada sam uistinu Bogl Ali, ako jesam Bog, zašto se samome
sebi činim tako malenim i bespomodnim?
M: Ti si Bog, ali ti to ne znaš.
P: Ako sam Bog, tada svijet koji sam kreirao mora biti stvaran. M: Stvaran je u svojoj srži, ali ne i u pojavi.
Osloboi se želje i straha i tvoj de vi postati ojenom jasan. Taa deš sve vijeti" u pravom svjetlu.
Moglo bi se redi i a svojstvo uravnoteženosti stvara svijet, a ga svojstvo pasivnosti zatamnjuje, a
svojstvo aktivnosti izobličava.
P: To mi ne govori mnogo, ali, buem li te upitao što su ta svo jstva, tvoj de ogovor biti: ono što stvara,
zatamnjuje i izobličava. No, ostaje činjenica a mi se ogoilo nešto nevjerojatno, a ja ne razumijem ni što
ni kako ni zašto.
M: a, čuo je početak murosti, a postojano i neprestano čuđenje jest sahana.
P: Živim u svijetu koji ne razumijem i zbog toga ga se bojim. Takvo iskustvo imaju svi ljui.
M: Ovojio si se o svijeta i zbog toga te on boli i plaši. Otkrij svoju zabluu i osloboi se straha.
P: Tražiš o mene a obacim svijet, a ja želim biti sretan u njemu.

M: Tražiš Ii nemogude, može li ti itko pomodi? Ono što je ograničeno mora neizbježno biti naizmjenično
bolno i ugono. Tragaš li za stvarnom sredom, nepobitnom i nepromjenjivom, moraš ostaviti svijet sa svim
njegovim bolima i zadovoljstvima iza sebe.
P: Kako to izvesti?
M: Puko fizičko oricanje samo je znak ozbiljnosti, ali ozbiljnost, sama po sebi, ne oslobađa. Uz to, mora
postojati i razumijevan je koje olazi s bunom prijemčivošdu, gorljivim ispitivanjem i ubokim
istraživanjem. a bi se spasio o grijeha i patnje, moraš neumoljivo raiti.
P: Što je grijeh?
M: Sve ono što te veže.
Dodatak I
Prirodna joga (Nisarga-joga)
U skromnom stančidu Sri Nisargaatte Maharaja samo se po električnoj rasvjeti i zvukovima uličnog
prometa moglo znati u kojem se razdoblju ljudske povijesti nalazimo. U njegovoj malenoj sobici vladalo je
ozračje bezvremenosti, a takve su bile i teme o kojima se raspravljalo, teme koje o pamtivijeka pobuđuju
čovjekovo zanimanje. Način na koji su se izlagale i razrađivale bio je jenako tako bezvremen. Prošla su
stoljeda, tisudljeda, čak i čitave juge, a čovjek se i alje bavi istim pitanjima, neizmjerno starim, a ipak
vječno novim.
Rasprave koje su se onje voile i učenja koja su se naučavala bila su ista i eset tisuda goina prije, a ista
de ostati i eset tisuda goina poslije. Uvijek ima svjesnih bida koja se čue samoj činjenici svoje svjesnosti
i istražuju njezin uzrok i svrhu. Oakle olazim? Tko sam ja? Kamo iem? Takvim pita njima nema ni
početka ni kraja. O presune je važnosti znati ogovore na njih jer bez potpunog razumijevanja samoga
sebe, i u vremenu i u bezvremenosti, život je samo san što ga namedu sile koje ne poznajemo, sa svrhom
koju ne možemo razumjeti.
Maharaj nije bio obrazovan čovjek. On nije poznavao niti jedan drugi jezik osim svog materinskog
marathskog. Nije citirao autoritete, veoma je rijetko spominjao svete tekstove. U njegovu učenju
začuđujude bogato naslijeđe Inije više se samo po sebi porazumijeva, nego što se jasno ističe. Nikaa
nije izgraio ašram, a vedina njegovih poklonika bili su skromni ljui u ranom onosu koji su veoma
cijenili svaku priliku da s vremena na vrijeme sudjeluju u jednosatnom satsangu.
Jenostavnost i poniznost glavne su orenice Maharajeva života i učenja. Ni u fizičkom ni u psihičkom

smislu on nikaa nije zauzimao viši položaj. Srž bitka o kojem je govorio viio je jenako jasno u rugima
kao i u samome sebi. Maharaj je priznavao a je on tog bitka svjestan a ostali još nisu, ali je go vorio da je
ta razlika privremena i o male važnosti te a se tiče jeino uma i njegovih vječno promjenjivih saržaja.
Ka su ga ispitivali o njegovoj jogi, govorio je a nema što ponuiti, a ne postoji neki posebni sustav koji
bi mogao izložiti, neka posebna teologija, koz mogonija, psihologija ili filozofija koju bi mogao predstaviti.
On je samo spoznao svoju istinsku prirou, koja je istovjetna istinskoj priroi njegovih slušatelja te stoga
ukazuje na nju. Slušatelj je ne može sam vijeti zato što ne može vijeti ono što je očito, jenostavno i
neposreno. Sve što zna spoznao je svojim umom koji stimuliraju osjetila. A čak nije ni posum njao da je i
sam um osjetilo.
Maharajeva prirodna joga (nisarga- jogal) gotovoj e zabrinjavajude jenostavna. Sveprožimajudi um mora

prepoznati vlastiti bitak i prorijeti u njega. To ne znači biti ovo ili ono, ovje ili onje, taa ili saa; to
znači biti samo bezvremeni bitak.
Bezvremeni bitak izvor je života i svijesti. U okvirima vremena, prostora i uzroka on je svemogud,
bezuzročan uzrok, sveprožimajudi, vječan, jer nema ni početka ni kraja, jer je uvi jek prisutan. Slobodan je
jer nema uzroka, sveznajudi jer sve prožima i sretan jer nije razijeljen. on živi, voli i beskrajno se zabavlja
oblikujudi i preoblikujudi univerzum. Svaki čovj ek posjeduje bezvemeni bitak, on jest taj bitak. No,
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Dodatak I 434
nažalost, čovjek ne poznaje sebe kakav jest i zbog toga se poistovjeduje s imenom i likom svojega tijela i
saržajem svoje svijesti.
Jeini način a čovjek ispravi pogrešno razumijevanje svoje stvarne prirode jest da u potpunosti spozna
kako rai njegov um pa ga pretvori u instrument otkrivanja vlastitoga sebstva. U samom početku uhovne
evolucije um je bio ragocjeno oruđe u borbi za opstanak. Morao je naučiti zakone i putove priroe a bi
je mogao pokoriti. To je činio i čini još uvijek jer život se na višu razinu može poidi samo ako um i priroa
rae zajeno. Ali, u tom procesu um je stekao umijede simboličnog razmišljanja i komunikacije,
sposobnost i vještinu izražavanja govornim jezikom. Riječi su postale iznimno važne. Ieje i poj movi
poprimili su izgled stvarnosti, konceptualno je zamije nilo stvarno, a sve je to ovelo o toga a čovjek
saa živi II verbalnom svijetu, zagušen riječima koje su stekle vlast na njim.
Očito je a se u svakonevici moramo služiti premetima i komunicirati s ljuima, a u oba slučaja riječi su
iznimno korisne. Ali zbog njih stajemo u svijetu živjeti potpuno simbolično pa stoga i nestvarno. a bismo
iz tog zatvora verbalnog uma pobjegli u stvarnost, moramo biti u sta nju premjestiti žarište svoje
pozornosti s riječi na ono o čemu govore, na samu stvarnost.
Riječ koja se najčešde upotrebljava i koja je najviše prožeta osjedajima i iejama jest «ja». Um pokazuje
sklonost a je uključi u sve čime se bavi, i u tijelo i u apsolut. U uhovnoj isciplini riječ «ja» služi kao
putokaz prema iskustvu koje je neposreno, izravno i beskrajno značajno. Najvažnije je biti i znati a jesi.
Zanimljivo nam može biti samo ono što je povezano s našim svjesnim postojanjem, koje je žarišna točka
svake želje i straha. Krajnji cilj svake želje jest istaknuti i pojačati osjedaj vlastitog postojanja, a svaki
osjedaj straha u svojoj je srži samo strah o prestanka postojanja ili uništenja.
Nisarga- joga znači prebivanje u osjedaju «ja jesam», tako stvarnom iživotnom, s namjerom a se stigne o
njegova izvora. Buudi a taj osjedaj nije neprekian, on mora imati izvor iz kojega olazi i u koji se vrada.
Bezvremeni izvor svjesnoga bitka jest ono što Maharaj zove našom -stvarnom prirodom ili bitkom
(soarupu},
Ka govori o načinima spoznaje svojega vrhovnog ientiteta kao sveprisutnog bitka, Maharaj je izrazito
neograničen. On tvri a svatko raspolaže vlastitim putom o stvarnosti te a stoga ne može postojati
opde pravilo koje bi vrijeilo za sve . Ali, za svakoga tragaoca glavna ulazna vrata u stvarnost predstavlja
osjedaj «ja jesam», neovisno o tome kako je stigao o njih. Upravo se uviđaniern izuzetne važnosti
osjedaja «ja jesam» i njegovim nailaženjem stiže o njegova izvora pa tako spoznaje mo vrhovno stanje,
koje je ujeno prvobitno i krajnje. Razlika između početka i kraja postoji jeino u umu. Ka je um tup ili
uznemiren, taj se izvor ne može spoznati. No, ka je čist i jasan, um postaje vjeran oraz izvora. Izvor je
uvijek nepromjenjiv, nalazi se izvan mraka i svjetlosti, izvan života i smrti, izvan svjesnoga i nesvjesnoga.
Poniranje u osjedaj «ja jesam» veoma je jenostavna, lagana i prirona joga. U njoj nema nikakve
tajnovitosti ili ovisnosti, ona ne zahtjeva posebnu pripremu ili inicijaciju. Tko god je zbunjen samom
činjenicom svojega postojanja kao svjesnoga bida pa iskreno želi pronadi svoj izvor, može čvrsto prionuti
uz vječno prisutni osjedaj «ja jesam» te marljivo i strpljivo prebivati u njemu sve ok se ne rasprše oblaci
koji mu zamračuju um, ok ne uglea srce bitka u svoj njegovoj veličanstvenosti.
Bude li pojedinac ustrajan u prakticiranju nisarga- joge, ona de uroiti bogatim ploom i ovesti ga o toga
a postane svjestan i aktivan u onome u čemu je ouvijek bio nesvjestan i pasivan. Ne postoji razlika u
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prirodna joga (Nisarga-joga) 435
kakvodi, ved samo u načinu očitovanja, kao što ne postoji razlika između grumena zlata i veličanstvenog
nakita koji je iz njega izrađen. Život se nastavlja alje, ali posta je spontan i slobodan, svrhovit i sretan.
Maharaj veoma jasno opisuje to prirono, spontano stanje, ali kao što čovjek koji je o rođenja slijep ne
može zamisliti svjetlost i boje, tako i neprosvijetljen um nije u stanju priati značenje takvim opisima.
Izrazi kao što su spokojna sreda, suosjedajna nevezanost, bezvremenost i bezuzročnost bida i pojava zvuče
mu strano i ne izazivaju nikakav ogovor. Čovjek samo intuitivno osjeda a se u njima krije uboko
značenje i stoga oni bue u njemu neobičnu čežnju za neobjašnjivim, kao vjesnici nečega što tek treba
dodi. Ali to je sve. Upravo kao što Maharaj kaže, riječi su samo putokazi, one upuduju na smjer kretanja, ali
ne mogu podi s nama. Istina je plo ozbiljnog traganja, a riječi samo pokazuju put.
Maurice Frydman
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Prirodna joga (Nisarga-joga) 436
Dodatak II
Devetorica Učitelja (Navanath sampradaja)
Pojmom hinuizam obuhvadene su brojne sekte, vjere i kultovi. Porijetlo vedine gubi se u revnoj
prošlosti. «Tragt<:ii'! učitelja» (nath sampraaja), kasnije poznata kao «traicija evetorice učitelja»
(navanath sampradaja), samo je jedna od n jih. Neki učenjaci smatraju a ta sekta vuče korijen o mitskog
učitelja (riši) attatreje, za kojeg se vjeruje a je bio zajeničko utjelov ljenje svetog trojstva Brahme,
Višnua i Šive. Jeinstvena uhovna postignuda tog legenarnog lika spominju se u Bh agavatapurani,
Mahabharaii, a i u nekim kasnije nastalim Upanišaama. Neki pak smatraju a je to učenje ogranak
hatha-joge.
Ma kakvo a mu je porijetlo, učenje «traicije evetorice učitelja» postajalo je tijekom stoljeda složeno
poput labirinta i počelo u različitim ijelovima Inije poprimati različite oblike. Neki gurui iz te «tradicije»
počeli su naglašavati put preanosti Bogu (bhakti), neki put murosti (đnjana), a neki put jelovanja
(kamza). Pojeini su pak učitelji smatrali a je važan jeino c ilj svake joge, a to je sjedinjenje s vrhovnom
stvarnošdu. U četrnaesto m stoljedu živio je veliki hatha.-jogin po imenu Svatmarama Svami, koji je
jaikovao na tamom različitih mišljenja. U namjeri a rasprši taj mrak upalio je svjetiljku svojim čuvenim
djelom Hatha-joga-pradipika.
Prema nekim učenim komentatorima, «traicija evetorice učitelja» naučavala je a je cijela kreacija
rođena iz zvuka (naa), koji prestavlja božanski princip, i iz svjetlosti (binu), koja prestavlja materijalni
princip, a da je vrhovna stvarnost, iz koje oba potječu, Šiva. Po njihovu mišljenju, oslobođenje je stapanje
uše sa Šivom u procesu uništenja (Zaja) ljuskog ega, onosno iščeznude osjedaja osobnog postojanja.
Međutim, u svakonevnim uhovnim uputama svojim poklo nicima učitelji su se rijetko pozivali na
metafizičke spoznaje o kojih su učeni ljui ošli u svojim istraživanjima. U stvari, pristup tih učitelja bio je
potpuno nemetafizički, jenostavan i izravan. Iako pjevanje svetih himni i bogoštovnih pjesama te
štovanje iola jesu traicionalne značajke sekte, njezino učenje naglašava a se vrhovna stvarnost može
spoznati jedino u vlastitom srcu.
«Traicija učitelja» postala je poznata kao «traicija evetorice učitelja» ka su jenom u alekoj
prošlosti sljebenici sekte izabrali devetoricu od svojih prvih gurua kao istaknute primjere vlastitih
vjerovanja. Nažalost, ne postoji suglasnost glee im ena te devetorice majstora. Bilo kako bilo,
najprihvadeniji je sljeedi popis: Matsjenranath, Gorakhnath, Đalanhamath. Kantinath, Cahininath,
Bhartrinath, Revananath, Darpatnath i Naganath.
vojica o evetorice tih majstora, Gahininath i Revananath, imali su velik broj sljebenika u južnim
dijelovima Indije, uključujudi i ržavu Maharasthru, kojoj pripaa i Sri Nisargadatta Maharaj. Smatra se da
je Revananath osnovao vlastitu podsektu izabravši Kaasihu za svojeg glavnog učenika i nasljenika.
Ovaj je pak inicirao čuvenog Lingađangama Maharađa i Bhaiisahiba Maharađa, kojima je povjerio ašram i
širenje svojega učenja. Bhausahib Maharađ osnovao je kasnije traiciju koja je postala poznata kao
injdegeri sampraaia, novi pokret unutar traicionalnog staa. Njegovi najpoznatiji učenici bili su
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Dodatak II 437
Amburao Maharađ, Grimallešvar Maharađ, Siharamešvar Maharađ i čuveni filozo f dr. R. D. Ranade. Sri
Nisargaatta Maharaj izravni je učenik i nasljenik Siharamešvara Maharađa.
Ovje svakako moramo spomenuti a Maharaj nikaa nije priavao mnogo važnosti sektama, kultovima i
vjerama, uključujudi i vlastitu, iako je službeno bio taašnji guru ogranka injdegeri sampraai.
Ogovarajudi na pitanje jenog tragaoca koji se želio priružiti «traiciji evetorice učitelja», Maharaj je
rekao: «Natmatlt sampraaia samo je traicija, način poučavanja i provođenja uhovne iscipline. Ona ne
označava razinu svijesti. Prihvatiš Ii učitelja iz te traicije za svog gurua, priružio si se i njegovoj traiciji.
Tvoja pripanost traiciji ovisi samo o tvom osobnom osjedaju i uvjerenju. Naposljetku, sve je to verbalno
i formalno. U stvarnosti ne postoji ni guru ni učenik, ni teorija ni uhovna isciplina, lli neznanje ni
samoostvarenje. Sve ovisi o tome što misliš o sebi. Spoznaj samoga sebe na ispravan način. Ništa rugo
ne može zamijeniti znanje o sebstvu.»
Učenja «traicije evetorice učitelja» nue tragaocu kraljevski put o oslobođenja koji u sebi sjeinjuje
sva četiri sporena puta: bhatki, niana, karma i hjana margu. I Ainath Bhairava, za kojeg se smatra a
je bio utjelovljenje samoga Gospoa Šive, u svom životopisu po naslovom Nathlingamrita tvrdi da je put
na koji je ukazala ta traicija najbolji o svih jer voi izravno o oslobođenja.
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | evetorica Učitelja (Navanath sampraaja) 438
Dodatak III
Riječnik
adhar - porška ahijoga - vrhunska joga
ahimsa - nenasilje, suzržavanje o povrjeđivanja rugih mišlju, riječju i jelom
akaš - praznina, eter kao element prostora, nebo ananda - blaženstvo, raost
aniroadanija - neopisiv, neiskaziv riječima
antahkarana - psiha, um, unutarnji osjetilni organ; um opdenito, onosno um koji uključuje inteligenciju
(buddhi), ego (ahamkara) i um u užem smislu (manas)
anubhaua - irektna percepcija, iskustvo, spoznaja; iskustvo koje se postiže na kraju jelovanja,
percepcije, osjedaja ili misli; sva iskustva oživljava samo jeno «ja» te zbog toga svaka irektna
percepcija vodi na kraju do principa «ja jesam»
atmabhakii - oano štovanje Vrhovnog Sebstva

atman - Vrhovno Sebstvo, individualni duh koji se nalazi izvan svih svojstava prirode; atman djeluje kroz
prakriii
atmaprakaš - svjetlost Sebstva
atmaraman - radost Sebstva
avatara - božanska inkarnacija
aujakta - nepojavno; suprotno od vjakta bhadan - bogoštovno pjevanje, molitva
bhakti - ljubav i odanost prema Bogu; bhakia - Božji poklonik bhoga - iskustvo svjetovne radosti i patnje;
bhogi - osoba koja proživljava svjetovne raosti i patnje ; bhoga marga - put o oslobođenja koji voi kroz
svjetovna nastojanja, onosno kroz nailaženja raosti i tuge
Brahma - jean o bogova hinuističkog trojstva: Brahma - stvoritelj, Višnu - oržavatelj i Šiva -
uništavatelj
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Dodatak III 439
563
brahmadarja - suzržavanje o seksualne aktivnosti; uhovno naukovanje u celibatu; u širem smislu ne

onosi se samo na seksualnu apstinenciju, ved i na oricanje o svih osjetilnih zaovoljstava
brahman - apsolut, vrhovna stvarnost, čije su karakteristike apsolutni bitak (sat), apsolutna svijest (dit) i
apsolutno blaženstvo (anana); prema učitelju Šankaradarji, apsolut ima pet različitih faza: hiranjagarbha
- kozmičko sebstvo, išoara - osobno božanstvo u liku avatara, điva - pojeinačna uša, prakriii
- prolazna priroa i šakti - stvaralačka mod
brahmasmi - ja sam vrhovna stvarnost; «ja jesam» (asmi); prestavlja čistu svjesnost vlastitog bitka i
zbog toga je izraz čiste svijesti ili puruše; kaa se ona uključi u materiju, «ja jesam» mijenja se u «ja sam
ovo» ili «ja sam ono»
buddhi - inteligencija, oraz stvarnosti u umu; buhi je sposobnost koja omogudava umu percepciju
objekata u po javnom svijetu; sve ok ona funkcionira, služedi se umom, nije mogude spoznati čistu
svijest
deiana - svijest, unutarnje buđenje
diakaš - brahman u svom aspektu beskrajnog znanja, poručje svijesti; koristi se i za pojeinačnu i za
opdu svijest
dianana - svijest-blaženstvo, raost uha
diaram - radost svijesti
čit - univerzalna svijest
ditta - pojeinačna svijest; ona posjeuje prirou svijesti koja je nematerijalna, ali na nju utječe materija;
može se opisati kao proukt svijesti (puniša) i materije (prakriti); obuhvada sve ra zine uma, od kojih je
najniža manas
deha - fizičko tijelo
dehabuddhi - intelekt koji uzrokuje da pojedinac poistovjeduje Sebstvo s fizičkim tijelom
digambara - nag; odjeven nebom
agratsušupti - budno spavanje
dioatman - pojeinačna uša (điva); prema filozofiji oeanie, điva nastaje kao posljeica pogrešnog
poistovjedivanja atmana
Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | Riječnik 440
564
s tijelom, osjetilima i umom, odnosno zbog uvjerenja da je pojedinac onaj koji djeluje
dnjana - znanje, posebno više znanje koje se stječe mei tacijom; u širem smislu onosi se na spoznaju a
je sve što postoji U brahmanu jeno; nianin (jnanžn) - znalac, mudrac
grma - svojstvo, osobina; u filozofiji samkhie smatra se a postoje tri svojstva kozmičke supstancije
(prakritž), a to su: uravnoteženost (sattva), aktivnost (raas) i pasivnost (tamas)
gunJ - uhovni učitelj, ogojitelj
joga - jean o šest sustava u inijskoj filozofiji; joga poučava načine na koje se pojeinačna uša
(đivatma) može stopiti ili sjeiniti sa sveopdim uhom (paramatma); vjeruje se a je prvi sustav joge
utemeljio Patanjđa1i
jogabhrašta - onaj tko je pao s najviših stupnjeva joge jogakšetra - polje joge; u filozofskom smislu odnosi
se na fizičko tijelo
jogasadhana - uhovna isciplina, provođenje joge *ogin - onaj koji prakticira jogu
kalpana - zamišljanje, mašta
karana - uzrok; prvobitni uzrok koji neizostavno prethodi posljedici; nemanifestirani potencijalni uzrok koji
de u pravo vrijeme poprimiti oblik viljive posljeice; materijalni uzrok univerzuma; kozmička energija u
potencijalnom obliku
kanua - jelovanje; u užem smislu onosi se na obre ili loše posljeice jelovanja; postoje tri vrste
karme: sarudiia - ona koja je stečena tijekom prošlih života, prarabha - dio karme koji treba odraditi u
saašnjem životu te agam ž - saašnja karma čije de posljeice onijeti ploove u buudnosti
lila - igra, zabava; univerzum na koji se gleda kao na božansku igru; lila ne prestavlja apsolutnu istinu
brahmana, ved samo jelomičnu istinu koja se ne razlikuje o neistine; na primjer, le se može opisati kao
voa ili kao para, ali obje tvrnje samo su jelomično istinite
mahaakaš - veliko poručje bitka, univerzum koji se sastoji od materije i energije
565
mahakarta - veliki činitelj; onosi se na um koji je uvijek zaposlen jer se uvijek nečim bavi
mahamaja - velika iluzija, nestvarnost; maja je mod iluzije koja prekriva stvarnost i u njenoj je prirodi da
obmanjuje; sveukupnost svih mentalnih projekcija
mahamantra - velika mantra (v. mantra)
mahamritju - konačno uništenje, velika smrt cjelokupne kreacije
mahasattua - vrhovna uravnoteženost mahatattva - velika stvarnost, vrhovna svijest
mahavakja - uzvišena rečenica ili izreka; u Upanišaama postoje četiri takve izjave koje izražavaju
najublje istine veantske filozofije: svijest je vrhovna stvarnost (prađnjanam brahmani, ja sam vrhovna
stvarnost (aham brahmasmi), ti si to (tat tvam asi) i sebstvo je vrhovna stvarnost (ajam aima brahma)
manana - meitacija, razmišljanje
manas - um, razumijevanje; sposobnost razmišljanja, sposobnost razlučivanja; u filozofiji njaje smatra se
supstancijom koja je ovojena o atmana, uše
mantra - ponavljanje, himna, instrument misli, idealni zvukovi vizualizirani kao slova ili izgovoreni kao
slogovi; mantra je grupa riječi čije neprestano ponavljanje proizvoi posebne učinke
marga - put
mokša - oslobođenje o svjetovnog postojanja; mukia - oslobođena osoba
mokša sanka Ipa - čvrsta oluka a se osloboimo lažnog mumukšatttia - ispravna želja koja se sastoji o
iskrene oluke a se spozna krajnji princip i na taj način postigne oslobođenje; u filozofiji veante smatra
se da svaki ozbiljni traga lac za duhovnom istinom mora posjeovati četiri vrline: sposobnost ispravnog
razlučivanja (viveka), nepristranost (vairagja), ispravno ponašanje (satsampat) i ispravnu želju
(mumukšattva); mumuksaitoa je snažna čežnja za oslobođenjem
566
neti-neti - dosI. «ne to, ne to»; analitički proces progresivne negacije svih imena i oblika (nama -rupa) od
kojih se svijet sastoji, s ciljem a se postigne vječna, krajnja istina
nirguna - neuvjetovano, bez svojstava
nirvana - krajnje uništenje, gašenje plamena života; na taj se način oslobađamo materije i ponovno
sjedinjujemo s vrhovnim duhom, brahmanom; nirvani - koji traga za niroanom
niroikalpa - slobodan od svih ideja, bez modifikacija uma nisarga - priroan, prirođen, urođen
niuritti - oslobođenje o svjetovnog posto janja, odricanje parabrahman - vrhovna stvarnost
paramakaš - veliko poručje praznine, bezvremena i besprostoma stvarnost, apsolutni bitak
paramariha - vrhovna istina
pradnja - znanje koje nije svjesno sebe, spoznajna svijest, čista svijest; viša svije st
prakriti - kozmička supstancija, prvobitni neuzrokovani uzrok pojavnog bitka, bezobličan, bezgraničan,
nepokretan, vječan i sveprožimajudi; naziva se i avjakta
pralaja - potpuno uništenje prilikom kojeg univerzum uranja u nepojavni bitak vrhovne stvar nosti
prana - životni ah, životni princip
prarabdha - subina, ono što je nastalo kao posljeica različitih vrsta jelovanja u prošlosti; io sanjdita
karme koji postaje subinom u saašnjem životu
pravritti - neprestano djelovanje, sklonost prema svjetovnom životu
premakaš - vrhovna stvarnost u svom aspektu bezgranične ljubavi; rugo ime za diakaš, ali naglašava
aspekt ljubavi umjesto aspekta znanja; ljubav je izražavanje sebstva kroz srce
puđa - štovanje, obožavanje
puma - potpun, cjelovit, apsolutan, bezgraničan, svojstva koja se pripisuju brahmanu
567
puruša - kozmički uh, vječni i jelotvorni uzrok uni verzuma, pojava svijesti u svim manifestacijama
materije (prakriti); zarobljenost pu ruše u materiji nastaje zbog svjesnosti o pojeinačnom «ja» koju rađa
nemirni um (dittavritti), što uzrokuje stvaranje bezbrojnih želja
radas - motivacija, aktivnost, energija; jeno o tri <svojstava kozmičke supstancije bez kojih se preostala
dva ne bi mogla manifestira ti

saddianana - vrhovni princip sa svoja tri atributa (bitak, svijest, blaženstvo) u apsolutnom savršenstvu
sadanubhaua - iskustvo vječne stvarnosti
saašioa - vječno blaženstvo, vječno blagostanje
sadguru - istinski uhovni učitelj
sadhana - duhovna disciplina koja proizvodi uspjeh (siddhi) sadhu - isposnik, pustinjak
saguna - manifestirano stanje s tri svojstva (guna); vrhovni apsolut za koji se pretpostavlja da posjeduje
vrline kaci što su ljubav, milosrđe i slično i koji se u filozofiji auaiia -uedanie razlikuje od
nediferenciranog apsoluta
samadhi - nadsvjesno stanje, duboka meditacija, trans, zanesena uronjenost; disciplina joge u kojoj
tragalac (sahaka) postaje jeno s objektom svoje meitacije (sahja) te na taj način postiže
nepomudeno blaženstvo; postoji pet vrsta sama dhija: saoikulpd - stanje dvojnosti koje nastaje
vizualizacijom osjetilnog objekta (obično je to lik gurua ili Boga), niroikalpa
- nailaženje svih imena i likova, stanje nevojnosti, nissanka Ipa - stanje u kojem se prestaju javljati
svjesne želje, niroriiiika - stanje u kojem iščezavaju i nesvjesne želje i niroasana - stanje u kojem se
smiruju čak i instinktivni impulsi (vasane)
samskara - mentalna impresija, sjedanje; naziva se i ostatkom impresije (vasana)
samuid - istinska svijest
sat - transcendentalni aspekt vrhovnog principa; suprotno od asat
568
sat-čit - transcendentalno stanje univerzalnog potencijala bitka i svijesti
sat jam šiuam sunaram - istinit, dobar, lijep
satjakama - onaj koji čezne za vrhovnom istinom satsang - ruženje s plemenitim i mudrim ljudima
sattva - bitak, postojanje, istinska srž; u jogi to je osobina čistode i obrote; sattvika - čist, istinit
sattuanubhaua - iskustvo (anubhava) istinske ravnoteže univerzuma
siddha - oslobođena osoba, onaj koji je postigao savršenstvo srnarana - prisjedanje, mentalno
ponavljanje
so ham - ja sam On
sutratma - veza između svih bida; temelj manifestiranih svjetova koji poput konca sve poržava, iz
čega proizlazi a je ono što je srž svih bida čista svijest; Maharaj je tu riječ koristio z a karmu
nakupljenu tijekom prošlih života
svar ga - nebeska poručja
svarupa -oblik, priroda, karakter
Šiva - jean o bogova hinuističkog trojstva; Šiva u stvari znači povoljan, blagotvoran; uništenje
univerzuma povoljan je čin jer prethoi stvaranju; Šiva je apsolutna ljubav vrhovnog principa,
prisutna u čovjeku; kao uništavatelj on uzrokuje potpuno uništenje ljuskoga ega
šratiana - slušanje svetih tekstova; čin slušanja
tamas - tama, tromost, pasivnost; jeno o tri svojstava kozmičke supstancije
tat sat - to je istina; sveti je tekst «Om tat sat» u kojem se brahman poistovjeduje sa svakom o tih
triju riječi
tattva - istinska srž, stvarnost
t jaga - oricanje; u užem smislu oricanje o svih ploova jelovanja; t jagi bi trebao jelovati bez
vezanosti, onosno bez ikakve želje za rezutatima
turija - nasvjesno stanje samahiia, četvrto stanje uše, u ko jem ona postaje jedno s brahrnanom,
najviša svijest
569
turijatita - izna najviše svijesti
upamti - mir, spokoj, tolerancija i odricanje u svim obreima i zavjetima; u filozofiji oeante postoji šest
glavnih preduvjeta za duhovni napredak: umjerenost (sama), samoobuzdavanje (danza), tolerancija
(uparati), izržljivost (titikša), vjera (šraha) i ravnoteža uma (samahana)
vairagja - odsutnost svjetovnih želja; ravnoušnost prema nestvarnom i prolaznorn, iz koje proizlazi
potpuna osutnost bilo kakve privučenosti objektima koji mogu pružiti zao voljstvo
Višnu - jean o bogova hinuističkog trojstva
oiueka - razlučivanje, ispravno razlučivanje istinitog o lažnog, stvarnog o nestvarnog; izraz uhovne
svjesnosti koja se skriva iza uma i koja vodi do nevezanosti
ujakta - manifestirana materija, sveukupna priroa u kojoj se nalaze oblici s različitim obilježjima;
suprotno od avjakta
ojakti - osoba, vanjsko sebstvo
Ka sam prije nekoliko goina pročitao knjigu.Ja sam To, ostavila je na mene ubok utisak. Bio sam
veoma irnut njezinom murošdu i načinom izražavanja. Uvjeren sam a se Nisargaatta može
usporeiti s najvedim upanišaskirn učiteljima.
Robert Powell, autor knjige Return to Meaningfulness
Pisac knjige.Ja sam To neuobično
je prisutan u svim ogovorima na pitanja koja mu se postavljaju. Njegove riječi, izravne i prisne, imaju
nevjerojatnu snagu.
Rene Pouere, autor knjige Krishnamurthi ou la revolution du ree I Maharaj je jedinstveni guru. Velika je
vrijenost njegova učenja u tome što je potpuno univerzalno. Bez obzira na to o čemu govori, svaka
njegova riječ nosi nevojbeni pečat autentičnosti.
prof. dr. Jean Riviere Joffroy, Sveučilište u Mariu
.Ja sam To knjiga je koju bih preporučila svim tragaocima za istinom. Ona u sebi nosi vjeroostojnost
istinskog sveca.
M. V. Kamath, urednica Illustrated Weekly of India

Vdocuments - MX Nisargadatta Maharaj Ja Sam To

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Vdocuments - MX Nisargadatta Maharaj Ja Sam To

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

5/21/2018 NisargadattaMaharaj-JaSamTo -slidepdf.

SRI NISARGADATTOM MAHARAJOM

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | 1

Predgovor indijskom izdanju ........................................................................................................................... 9

Predgovor hrvatskom izdanju ....................................................................................................................... 12

Tko je Sri Nisargadatta Maharaj? .................................................................................................................. 13

Osjedaj JA Jesam ............................................................................................................................................ 15

Opsjednutost tijelom .................................................................................................................................... 17

Živa Saašnjost .............................................................................................................................................. 19

Stvarni Svijest nalazi se izvan dosega Uma ................................................................................................... 21

Sve što je rođeno mora umrijeti ................................................................................................................... 23

Sebstvo se nalazi s one strane Uma .............................................................................................................. 29

Ojeci sjedanja .............................................................................................................................................. 33

Svijest i Svjesnost .......................................................................................................................................... 38

Osoba nije Stvarnost ..................................................................................................................................... 40

Vrhovna Stvarnost, tijelo i um ....................................................................................................................... 43

Pojave i Stvarnost .......................................................................................................................................... 48

Beželjnost kao najvede blaženstvo ................................................................................................................ 55

a bi spoznao što Jesi, spoznaj što Nisi......................................................................................................... 63

Ja sam To - Nisargadatta Maharaj | JA SAM TO 2

Vrhovna je Stvarnost onkraj svega ................................................................................................................ 70

Tko sam Ja? ................................................................................................................................................... 74

Život je Ljubav, a ljubav život ........................................................................................................................ 78

Razlučivanje voi o nevezanosti ................................................................................................................. 82

Prioni čvrsto uz "jasamstvo" ......................................................................................................................... 92

Osobnost kao zapreka ................................................................................................................................... 97

Bespočetnost vječno započinje ................................................................................................................... 101

Sva patnja proizilazi iz želje ......................................................................................................................... 106

Življenje je jeina svrha Života .................................................................................................................... 110

Slobodan si - SADA ...................................................................................................................................... 115

Nemoj pocjenjivati Pažnju ........................................................................................................................ 118

Život je Vrhovni Guru .................................................................................................................................. 122

Sve se ogađa sam o sebe ........................................................................................................................ 126

Um je nespokojstvo ..................................................................................................................................... 132

Najvedi Guru je Unutrašnje Sebstvo ........................................................................................................... 138

Ubijanje povrijeđuje ubojicu, a ne ubijenog ............................................................................................... 143

Onkraj boli i užitka nalazi se blaženstvo ...................................................................................................... 148

uhovna isciplina jest volja koja se uvijek iznova učvršduje ..................................................................... 153

Ništa ne postoji samo o sebe .................................................................................................................... 159

Jedino je Sebstvo Stvarno ........................................................................................................................... 163

Njeguj stav Svjedoka ................................................................................................................................... 167

Stvarnost se ne može opisati ...................................................................................................................... 170

Prepoznati se može neznanje, ali ne i murost .......................................................................................... 174

"Jesamstvo" je Istina, a sve rugo je zaključak ........................................................................................... 178

Ono što olazi i olazi ne postoji ................................................................................................................ 181

Promatraj svoj Um ...................................................................................................................................... 189

Svijest je sloboda ......................................................................................................................................... 192

Um uzrokuje nesigurnost ............................................................................................................................ 199

Samoosvještenost je svjedok ...................................................................................................................... 202

Bui ravnoušan prema boli i užitku .......................................................................................................... 205

Biti sretan i usredivati ruge ritam je života ............................................................................................... 210

Ispunjenje želja izaziva nove želje ............................................................................................................... 213

Tijelo i Um vanjski su znakovi neznanja ...................................................................................................... 216

Oreci se svega i obit deš sve ................................................................................................................... 220

Nastajanjem svjesnosti nastaje svijet ......................................................................................................... 224

S one strane Uma ne postoji patnja ........................................................................................................... 228

Savršenstvo kao svačija sudbina ................................................................................................................. 231

Želja i strah: stanja usreotočena na pojeinačno sebstvo ....................................................................... 234

Živi činjenice, a ne maštarije ....................................................................................................................... 237

Materija je svijet ......................................................................................................................................... 240

Svjedok se pojavljuje u Vrhovnom Stanju ................................................................................................... 245

Uvjerenje da djeluješ jeste ropstvo............................................................................................................. 249

Sve što izaziva zaovoljstvo sprječava u napretku ...................................................................................... 253