PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA

opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

1. Dejtonski mirovni sporazum Anex IV Ustav BiH

Ustavni sistem Bosne i Hercegovine (BiH) čine: Ustav BiH, Ustav Federacije BiH s ustavima
kantona i Ustav Republike Srpske.
Ustav BiH čini osnov ima prednost u odnosu na ustave entiteta.
Ustav Federacije BiH nadređen je ustavima kantona.
BiH je složena država koja se sastoji od dva entiteta s visokim stepenom autonomije:
Federacije BiH i Republike Srpske i Brčko Distrikta BiH.

2. Predsjedništvo (sastav, nadležnosti)

Predsjedništvo BiH sastoji se od tri člana: jednog Bošnjaka, jednog Hrvata, biraju se
neposredno s teritorije Federacije BiH i jednog Srbina, koji se bira neposredno s
teritorije Republike Srpske.
Predsjedništvo BiH nadležno je za:
a) vođenje vanjske politike BiH,
b) imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika BiH, od kojih
najviše dvije trećine mogu biti izabrane s teritorije Federacije BiH,
c) predstavljanje BiH u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i
traženje članstva u onim međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima
BiH nije članica,
d) vođenje pregovora za sklapanje međunarodnih ugovora BiH, otkazivanje i uz
saglasnost Parlamentarne skupštine BiH, ratifikacija međunarodnih ugovora,
e) izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine BiH,
f) predlaganje godišnjeg budžeta Parlamentarnoj skupštini BiH, uz preporuku Vijeća
ministara BiH,
g) podnošenje izvještaja o rashodima Predsjedništva BiH Parlamentarnoj skupštini
BiH na njen zahtjev, ali najmanje jednom godišnje,
h) saradnju, prema potrebi, s međunarodnim i nevladinim organizacijama u BiH,
i) vršenje drugih djelatnosti koje mogu biti potrebne za obavljanje dužnosti koje mu
prenese Parlamentarna skupština BiH ili na koje pristanu entiteti.

3. Parlamentarna skupština BiH (domovi, sastav, nadležnosti)

Parlamentarna skupština BiH ima dva doma: Dom naroda i Predstavnički dom, koji se
sastaju u Sarajevu.
Dom naroda ima 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije BiH (pet Hrvata i pet
Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba).
Bošnjački i hrvatski delegati iz Federacije BiH biraju bošnjačkie i hrvatske delegate
u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.
Delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština Republike Srpske.
Devet članova Doma naroda čini kvorum, pod uslovom da su prisutna najmanje tri
bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegata.
Predstavnički dom ima od 42 poslanika, od koji se dvije trećine biraju s teritorije
Federacije BiH, a jedna trećina s teritorije Republike Srpske.
Poslanici u Predstavničkom domu biraju se neposredno iz svog entiteta, u skladu s
Izbornim zakonom BiH.

1
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

Parlamentarna skupština BiH nadležna je za:

a) donošenje zakona potrebnih za provođenje odluka Predsjedništva BiH ili za
vršenje funkcija Parlamentarne skupštine BiH po ustavu,
b) odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija BiH i za međunarodne
obaveze BiH,
c) odobravanje budžeta za institucije BiH,
d) odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora,
e) ostala pitanja koja su neophodna da se provedu njene dužnosti ili koja su joj
dodijeljena zajedničkim sporazumom entiteta.
Da bi bile usvojene sve zakonodavne odluke moraju ih odobriti oba doma.

4. Vijeće ministara (sastav i nadležnosti)

Predsjedništvo BiH imenuje predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, koji preuzima

dužnost nakon što Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH odobri imenovanje.
Predsjedavajući imenuje 9 ministrara i zamjenike ministara, koji preuzimaju dužnost nakon
odobrenja Predstavničkog doma.
Predsjedavajući i ministri čine Vijeće ministara BiH i odgovorni su za provođenje
politike i odluka BiH u oblastima iz ustavnih nadležnosti BiH, dodatnih nadležnosti ili
nadležnosti Predsjedništva BiH u koordinaciji među entitetima, o čemu podnose izvještaj
Parlamentarnoj skupštini BiH, uključujući najmanje jedanput godišnje izvještaj o rashodima
BiH.
Najviše dvije trećine svih ministara mogu biti imenovani s teritorije Federacije BiH.
Vijeće ministara BiH podnosi ostavku ako mu Parlamentarna skupština BiH izglasa
nepovjerenje.

5. Ustav Federacije BiH – temeljna načela

Osnivanje Federaciju Bosne i Hercegovine se temelji na:

 na poštivanju ljudskih prava i sloboda,

 stvaraju međusobnog sklada i svojih zajednica,
 odbijajanju nasilja rata,
 doprinos unapredjenju mira,
 promociji slobode pojedinca,
 razvijanju slobodnog tržište,
 poštivanje načela Povelje Ujedinjenih naroda i Univerzalne deklaracije o ljudskim
pravima.
 poštivanje suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Bosne i Hercegovine,
 osiguranju pune nacionalne jednakosti,
 poštivanje demokratskih odnosa i najviših standarda ljudskih prava i sloboda,

2
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

6. Parlament Federacije BiH, Vlada Federacije (domovi, sastav, nadležnosti)

Zastupnički dom ima 140 zastupnika. Zastupnike u Zastupniškom domu demokratski

biraju biraši s pravom glasa na izravnim izborima, na području cijele Federacije. Svaki glasač
ima pravo tajno glasovati jednim glasačkim listićem za bilo koju registriranu stranku.
Izabrani zastupnici u Zastupničkom domu iz svake stranke osobe su s vrha izborne liste te
stranke, prema broju dobijenih glasova.
Svaki glasač sa pravom glasa može biti zastupnikom u Zastupniškom domu.
Dom se naroda sastoji od izaslanika konstitutivnih naroda kao i izaslanika drugih
naroda.
Mandat izaslanika u oba doma traje četiri godine, osim ako se ne raspuste u skladu s ovim
ustavom.
Svaki dom treba odbiti ili usvojiti potrebne zakone u razumnom roku od njihova prihvaćanja
u drugom domu.

Parlament Federacije je odgovoran za:

a) izbor Predsjednika Federacije i Dopredsjednika Federacije,

b) traženje u skladu sa pravom Ustavnog suda da odluči treba li smijeniti Predsjednika
Federacije ili Dopredsjednika Federacije;
c) potvrda članova Vlade Federacije većinskim glasanjem;
d) donošenje zakona o izvršavanju dužnosti u federalnoj vlasti,
e) davanje suglasnosti za svaku upotrebu vojne sile od strane Federacije, u skladu sa
međunarodnim pravom;
f) davanje ovlasti kantonima da sklapaju sporazume s državama i međunarodnim
organizacijama;
g) davanje uputa Premijeru o vođenju vanjskih poslova;
h) odobrenje međunarodnih ugovora većinskim glasovanjem;
i) finansiranje vojnih snaga Federacije i odobravanje imenovanja oficira,
j) donošenje proračuna Federacije i donosenje zakona kojima se razrezuje porez ili na drugi
način osigurava financiranje; i
k) izvršavanje drugih dužnosti koje su mu dodjeljene.

3
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

7. Vlada Federacije (sastav i nadležnosti)

Vladu se Federacije sastoji od Premijera, koji je predsjednik Vlade, zamjenika

Premijera i ministara, od kojih svaki ima zamjenika. Nijedan zamjenik, uključujući
zamjenika Premijera, ne može biti iz istog konstitutivnog naroda kao njegov ministar.
Predsjednik Federacije, u saglasnosti s Dopredsjednikom Federacije, imenuje Vladu
Federacije nakon konsultacija s Premijerom ili s kandidatom za taj položaj.
Za imenovanje je potrebno odobrenje većine Zastupničkog doma
Odluke Vlade Federacije koje se tiču vitalnih interesa bilo kojeg konstitutivnog naroda,
donose se konsenzusom.

Premijer je nadležan za: provođenje politike i izvršavanje zakona federalne vlasti,

uključujući osiguravanje izvršavanja odluka sudova Federacije; predlaganje smjenjivanja
predsjednika Federacije; predlaganje i davanje preporuka iz oblasti zakonodavstva i
pripremanje proračunskih prijedloga Parlamentu FBiH.

Zamjenici premijera nadležni su za: vršenje dužnosti ministra; pomaganje premijeru u

provođenju politike i izvršavanju zakona; odlučivanje da li će zatražiti mišljenje Ustavnog
suda Federacije Bosne i Hercegovine i vršenje dužnosti premijera kad ovaj nije u mogućnosti
da obavlja svoju funkciju ili kada je mjesto premijera upražnjeno dok novi premijer ne
preuzme funkciju.

Svaki ministar je nadležan za: provođenje federalne politike i izvršavanje federalnih zakona
iz okvira nadležnosti svog ministarstva ili izvršavanja zadataka koje mu odredi premijer;
rukovođenje, koordiniranje i nadziranje aktivnosti svog ministarstva; izdavanje uputstava,
instrukcija, naredaba i donošenje propisa; pomaganje premijeru u provođenju federalne
politike i izvršavanju zakona Federacije Bosne i Hercegovine ...

Sjedište Vlade FBiH je u Sarajevu, a ministarstva su raspoređena u Sarajevu i Mostaru. Osim

u velikim federalnim centrima, Vlada sjednice povremeno održava i u manjim gradovima.

8. Sudske vlasti u Federaciji BiH

Sudska vlast u Federacije obavlja se neovisno i samostalno a vrše je:

 Ustavni sud,
 Vrhovni sud,
 Sud za ljudska prava,
 Kantonalni sudovi i
 Općinski sudovi

Sudovi osiguravaju jednak tretman svim strankama u sudskim postupcima.

Svi sudski postupci su otvoreni ako za određena iznimna stanja nije zakonski drukčije
određeno. Sudovi obavljaju poslove iz svoje nadležnosti u svome sjedištu.
Presude se objavljuju javno.
Općinski sudovi osnivaju se za područje jedne ili više općina u kantonu.
Vrhovni sud Federacije je najviši žalbeni sud u Federaciji.

4
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

    

Kantonalni sud je nadležan:

a) da sudi za kaznena djela za koja je Zakonom propisana kazna zatvora preko 10 godina ili
dugotrajni zatvor, ako Zakonom nije propisana nadležnost drugoga suda;
b) da postupa u tijeku istrage i nakon podizanja optužnice, sukladno Zakonu;
c) da sudi za kaznena djela za koja je Sud Bosne i Hercegovine prenio nadležnost na
kantonalne sudove i
d) da odlučuje u svim upravnim sporovima, kao i o zahtjevima za zaštitu sloboda i prava
utvrđenih Ustavom, ako su takve slobode i prava povrijeđeni konačnim pojedinačnim aktom
ili radnjom službene osobe u organima uprave, odnosno odgovorne osobe u poduzeću,
ustanovi ili drugoj pravnoj osobi, kada za zaštitu tih prava nije osigurana druga sudska zašti
Kantonalni sudovi osnivaju se za područje jednoga kantona.

Ustavni sud

Osnovna funkcija Ustavnog suda je rješavanje sporova:

a) između kantona;
b) između kantona i federalne vlasti;
c) između grada i njegovog kantona ili federalne vlasti;
d) između općine i grada;
e) između općina i njihovih kantona ili federalne vlasti; i
f) između institucija federalne vlasti ili unutar pojedinih institucija federalne vlasti.

Vrhovni sud

Vrhovni sud najviši je žalbeni sud Federacije, uključujući i odlučivanje o žalbama na odluke
kantonalnih sudova u vezi sa pitanjima koja se tiču Ustava, zakona i drugih propisa
Federacije i drugim pitanjima utvrđenim zakonodavstvom Federacije.
Vrhovni sud ima i izvorne nadležnosti utvrđene federalnim zakonima.
Presude Vrhovnog suda konačne su i obavezujuće. Presude, kao i rješenja Suda koja se
odnose na žalbe podnijete u skladu sa odgovarajućim članom posebno su obavezujuće za
strane u postupku kao i za sud na čije je odluke žalba izjavljena.

Dvije institucije trenutno imaju mandat da promoviraju i štite ljudska prava u BiH:

 Institucija ombudsmana za ljudska prava BiH i

 Ustavni sud BiH

5
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

1. Društvena briga za zdravlje na nivou Federacije BiH

Društvenu brigu za zdravlje na nivou Federacije čine mjere kojima se stvaraju uslovi za
provođenje zdravstvene zaštite radi očuvanja i unapređenja zdravlja stanovništva, kao i
mjere kojima se usklađuje djelovanje i razvoj sistema zdravstvene zaštite Federacije.

Federacija ostvaruje društvenu brigu za zdravlje svojih stanovnika i provođenjem mjera na

području zaštite zdravlja od štetnih faktora okoline, mjerama koje stanovništvu
obezbjeđuju zdravstveno ispravne namirnice i vodu za piće, vodu za rekreaciju i ostale
vode, predmete opšte upotrebe, zaštitu od buke, kvalitet vazduha, kao i mjerama za
neškodljivo zbrinjavanje otpadnih tvari, mjerama zaštite zdravlja od štetnog djelovanja
opasnih hemikalija, te za zaštitu od izvora jonizirajućih zračenja.

2. Društvena briga za zdravlje na nivou kantona, općine i poslodavca

Društvena briga za zdravlje na nivou kantona obuhvata mjere za obezbjeđenje i provođenje

zdravstvene zaštite od interesa za građane na području kantona.
Društvena briga za zdravlje na nivou opštine obuhvata ocjenjivanje rada zdravstvenih
ustanova i kvaliteta zdravstvenih usluga, kao i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za
unapređenje njihovog rada i kvalitete zdravstvenih usluga u skladu sa potrebama stanovništva
i mogućnostima jedinice lokalne samouprave, u skladu sa posebnim zakonom o principima
lokalne samouprave u Federaciji.
Mjere specifične zdravstvene zaštite koje mora obezbijediti poslodavac s ciljem stvaranja
uslova za zaštitu zdravlja zaposlenika na radnom mjestu i podsticanja zdravstveno
odgovornog ponašanja, usmjerene su na provođenje: mjera za sprečavanje i otkrivanje
profesionalnih bolesti, sprečavanje povreda na radu i pružanje odgovarajuće prve pomoći.

3. Načela zdravstvene zaštite

Načelo pristupačnosti zdravstvene zaštite ostvaruje se obezbjeđenjem odgovarajuće

zdravstvene zaštite građanima Federacije, koja je fizički, geografski i ekonomski dostupna,
posebno zdravstvene zaštite na primarnom nivou zdravstvene zaštite.
Načela zdravstvene zaštite:
• pravičnosti,
• solidarnosti,
• sveobuhvatnosti,
• kontinuiranosti,
• specijalizovnog pristupa,
• stalnog unapređenja kvaliteta i
• efikasnost zdravstvene zaštite.

6
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

4. Pacijent i njegova prava

Pacijentom se smatra svako lice, bolesno ili zdravo, osigurano ili neosigurano lice, koje
zatraži ili kojem se pruža određena mjera ili zdravstvena usluga u cilju očuvanja i
unapređenja zdravlja, sprečavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege i rehabilitacije.
Svakom pacijentu garantuju se prava:
 na dostupnost zdravstvene zaštite, uključujući i pravo na hitnu medicinsku pomoć;
 na informacije;
 na obaviještenost i učestvovanje u postupku liječenja;
 na slobodan izbor;
 na samoodlučivanje i pristanak, uključujući i zaštitu prava pacijenta koji nije sposoban
dati pristanak;
 na povjerljivost informacija i privatnost;
 na tajnost podataka;
 na lično dostojanstvo;
 na sprečavanja i olakšavanje patnji i bola;
 na poštovanje pacijentovog vremena;
 na uvid u medicinsku dokumentaciju;
 na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove;
 pacijenta nad kojim se vrši medicinsko istraživanje;
 na preventivne mjere i informisanje o očuvanju zdravlja;
 na prigovor;
 na naknadu štete;
 na prehranu u skladu sa svjetonazorom
 na održavanje ličnih kontakata;
 na obavljanje vjerskih obreda.

5. Zdravstvena djelatnost – nivoi

Zdravstvena djelatnost obavlja se na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou

zdravstvene zaštite, te na nivou federalnih i kantonalnih zdravstvenih zavoda.
Poseban oblik zaštite zdravlja stanovništva se ostvaruje organizacijom javnog zdravstva.
Zdravstvenu djelatnost obuhvata i komplementarno obavljanje alternativne medicine od
zdravstvenih radnika na način i pod uslovima propisanim zakonom.

7
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

6. Primarna zdravstvena zaštita (sadržaj i provedba)

 porodična medicina;
 zdravstvena zaštita djece;
 djelatnost polivalentnih patronažnih sestara u zajednici;
 higijensko-epidemiološku zaštitu;
 hitna medicinska pomoć;
 zaštita reproduktivnog zdravlja žena;
 nespecifična i specifična plućna oboljenja;
 fizikalna i mentalna rehabilitacija u zajednici;
 specifična zdravstvena zaštita radnika, kao dio medicine rada,
 zubozdravstvena zaštitu;
 laboratorijska i radiološka dijagnostika primarnog nivoa;
 apotekarska djelatnost.

Zdravstvena djelatnost na primarnom nivou zdravstvene zaštite provodi se i organizuje u

timskom radu u kojem učestvuje najmanje zdravstveni radnik visoke stručne spreme: doktor
medicine, doktor stomatologije i magistar farmacije i medicinska sestra-tehničar.

7. Specifična zdravstvena zaštita (sadržaj, provedba i financiranje)

Specifična zdravstvena zaštita zaposlenika ostvaruje se na osnovu ugovora između

poslodavca i zdravstvene ustanove koja u svom sastavu ima djelatnost medicine rada, ili
ugovorom sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi.
Za potrebe praćenja, proučavanja i unapređenja djelatnosti specifične zdravstvene zaštite,
može se osnovati zavod za medicinu rada kantona, odnosno zdravstvena ustanova za
specifiĉnu zdravstvenu zaštitu radnika.
Troškove specifične zdravstvene zaštite snosi poslodavac.

8. Zdravstvena djelatnost na sekundarnom nivou (sadržaj i provedba)

Zdravstvena djelatnost na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite obuhvata specijalističko-

konsultativnu i bolničku zdravstvenu djelatnost.
Specijalističko-konsultativnu djelatnost obezbjeđuje bolnica.

9. Javnozdravstvena djelatnost (sadržaj i provedba)

Djelatnost federalnih zdravstvenih zavoda podrazumijeva obavljanje stručnih i

naučnoistraživačkih zdravstvenih funkcija iz okvira prava i dužnosti Federacije u oblasti
javnozdravstvene djelatnosti i transfuzijske medicine.

Djelatnost kantonalnih zdravstvenih zavoda podrazumijeva obavljanje stručnih i

naučnoistraživačkih zdravstvenih funkcija iz okvira prava i dužnosti kantona u oblasti
javnozdravstvene djelatnosti, medicine rada, bolesti zavisnosti i sportske medicine.

8
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

10. Zdravstvene ustanove (osnivači, upravljačka i rukovodna funkcija)

Osnivač zdravstvenih ustanova u svojini Federacije je Parlament F BiH,

u svojini kantona je zakonodavno tijelo kantona, u svojini opštine je opštinsko vijeće.
Upravljačka struktura:
 upravni odbor,
 direktor,
 nadzorni odbor ,
 stručno vijeće i
 etički komitet,
 komisija za lijekove i
 komisija za poboljšanje kvaliteta i bezbjednosti zdravstvenih usluga.
Sredstva za finansiranje zdravstvenih obezbjeđuju se iz:
 sredstava budžeta Federacije;
 iz sredstava zdravstvenog osiguranja;
 donacija, pomoći i drugih izvora

11. Zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zaštite

Zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zaštite su:
 dom zdravlja,
 ambulanta porodične medicine,
 centar za mentalno zdravlje u zajednici,
 centar za fizikalnu rehabilitaciju,
 ustanova za hitnu medicinsku pomoć,
 ustanova za zdravstvenu njegu u kući,
 apoteka,
 ustanova za palijativnu njegu i
 zdravstvena zaštita u ustanovama socijalne zaštite

12. Zdravstvene ustanove sekundarne zdravstvene zaštite

Zdravstvene ustanove sekundarne zdravstvene zaštite:

 poliklinike
 centri za dijalizu,
 bolnice,
 lječilišta i
 zavodi

13. Centar za fizikalnu rehabilitaciju

Centar za fizikalnu rehabilitaciju obavlja zdravstveno-promotivni rad iz oblasti fizikalne

medicine, vanbolničke terapijske i rehabilitacione postupke iz domena fizikalne medicine,
okupacione tretmane i sarađuje sa drugim službama radi unapređenja tretmana pacijenata.

9
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

14. Zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici

Zdravstveni radnici su lica koja imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno u

vidu zanimanja pružaju zdravstvenu zaštitu stanovništvu, uz obavezno poštovanje moralnih i
etičkih načela zdravstvene struke.
Zdravstveni radnici dužni su čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom
stanju pacijenta.
Zdravstveni saradnici su lica koja nisu završila obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, a rade
u zdravstvenim ustanovama i učestvuju u dijelu zdravstvene zaštite.

15. Privatna praksa u zdravstvu

Privatnu praksu može samostalno obavljati zdravstveni radnik sa visokom stručnom spremom
pod sljedećim uslovima:
 da ima odgovarajuće obrazovanje zdravstvenog usmjerenja, položen stručni ispit, a za
specijalističke ordinacije i odgovarajući specijalistički ispit, te licencu izdatu od nadležne
komore, saglasnost nadležne komore;
 da je državljanin Bosne i Hercegovine sa prebivalištem na teritoriji Federacije;
 da je radno sposoban i poslovno potpuno za obavljanje privatne prakse;
 da nema pravnih smjetnji;
 da nije u radnom odnosu,
 da raspolaže odgovarajućim prostorom i medicinsko-tehničkom opremom.
.
16. Nadzor u zdravstvu

Nadzor nad radom zdravstvenih ustanova, zdravstvenih radnika u zdravstvenim ustanovama,

te privatnih zdravstvenih radnika obuhvata:
 unutrašnji nadzor,
 zdravstveno-inspekcijski nadzor.
Zdravstvena ustanova obavezno provodi unutrašnji nadzor nad radom svojih organizacionih
jedinica i zdravstvenih radnika.
Zdravstveno-inspekcijski nadzor nad primjenom i izvršavanjem zakona, drugih propisa i
opštih akata u djelatnosti zdravstva, kao i nadzor nad stručnim radom zdravstvenih ustanova,
zdravstvenih radnika, te privatnih zdravstvenih radnika obavlja nadležna uprava za
inspekcije.
Poslove zdravstveno-inspekcijskog nadzora obavljaju federalni i kantonalni zdravstveni
inspektori.

10
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

17. Utvrđivanje uzroka smrti i obdukcija

Kantonalno ministarstvo imenuje potreban broj doktora medicine koji utvrđuju nastup smrti,
vrijeme i uzrok smrti lica umrlih izvan zdravstvene ustanove na području kantona i o tome je
dužno informisati javnost.
Vrijeme i uzrok smrti lica umrlih u zdravstvenoj ustanovi, utvrđuje doktor medicine te
ustanove.
Radi utvrđivanja uzroka smrti provodi se obdukcija tijela umrlog lica. Obdukcija se provodi:
 kada postoji sumnja ili je očigledno da je smrt prouzrokovana krivičnim djelom ili je u
vezi s izvršenjem krivičnog djela;
 kada je to potrebno radi zaštite zdravlja ljudi, odnosno kada to zahtijevaju epidemiološki,
sanitarni i drugi stručni medicinski razlozi;
 kada zahtjev za obdukciju postavi uža porodica umrlog lica, i to: bračni ili vanbračni
drug, punoljetno dijete, roditelj, punoljetni brat ili sestra umrlog lica.

11
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

1. Vrste zdravstvenog osiguranja (obavezno, prošireno i dobrovoljno)

Pravo na obavezno zdravstveno osiguranje po zakonu imaju lica u radnom odnosu i druga
lica koja vrše određene djelatnosti ili imaju određeno svojstvo obuhvaćeno zakonom.

Radi osiguranja obima prava koja nisu obuhvaćena obaveznim zdravstvenim osiguranjem,
zakonodavno tijelo kantona može uvesti prošireno zdravstveno osiguranje.
Vidovi zdravstvene zaštite i prava koja se ne osiguravaju obaveznim i proširenim
zdravstvenim osiguranjem građani mogu osigurati dobrovoljnim zdravstvenim osiguranjem.

2. Obavezno zdravstveno osiguranje (nositelji i prava iz obaveznog zdravstvenog

osiguranja)

Obavezno zdravstveno osiguranje odnosi se na: osiguranike i članove porodice osiguranika.

Pravo na obavezno zdravstveno osiguranje imaju po zakoni i članovi porodice osiguranika,
Obim prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja određen je zakoskim odredbama zakona i
propisima donesenim na osnovu zakona.

3. Osiguranici, ostvarivanje i zaštita prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja

Osiguranici su lica koja su u radnom odnosu, druga lica koja vrše određene djelatnosti ili
imaju određeno svojstvo, kao i članovi njihovih porodica:

 osiguranici
 članovi porodice osiguranika
 druga lica osigurana u određenim okolnostima

 obaveznim zdravstvenim osiguranjem, u slučajevima i pod uvjetima određenim

zakonom, osigurava se :
 zdravstvena zaštita,
 naknada plaća,
 naknada putnih troškova u vezi sa korišćenjem zdravstvene zaštite;

članovima porodice osiguranika:

 zdravstvena zaštita,
 naknada putnih troškova u vezi sa korišćenjem zdravstvene zaštite.

12
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

4. Privremena spriječenost za rad (bolovanja - dužina i naknada plaće)

Osiguranici na osnovu zakona imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene

spriječenosti za rad ako su:
 privremeno spriječeni za rad zbog bolesti ili povrede odnosno radi liječenja ili
medicinskih ispitivanja smješteni u zdravstvenu ustanovu,
 privremeno spriječeni za rad zbog određenog liječenja ili medicinskog ispitivanja koje se
ne može obaviti izvan radnog vremena osiguranika,
 izolovani kao kliconoše ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini,
 određeni za pratioca bolesnika upućenog na liječenje ili ljekarski pregled u najbliže
mjesto,
 određeni da njeguju oboljelog supružnika ili djeteta pod uvjetima propisanim ovim
zakonom.
Naknada plaće pripada osiguraniku samo za dane za koje bi mu pripadala plata ili naknada
plaće u smislu propisa o radnim odnosima.
Osiguranicima kod kojih sprijećenost za rad nastupi dok se nalaze na neplaćenom odsustvu,
pripada naknada plaće samo po isteku neplaćenog odsustva, ako u to vrijeme još postoji
privremena spriječenost za rad.

5. Osiguranje sredstava za obavezno zdravstveno osiguranje i obaveznici osiguranja

sredstava

Sredstva za finansiranje prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju se iz:

 doprinosa iz plaća radnika koji su u radnom odnosu kod pravnog ili fizičkog lica;
 doprinosa na prihod lica koja obavljaju privrednu ili neprivrednu djelatnost ličnim radom;
 doprinosa iz penzija i invalidnina i drugih naknada iz penzijskog i invalidskog osiguranja,
 doprinosa za nezaposlene građane,
 doprinosa koji se plaća na stalnu novčanu pomoći za lica,
 smještena u ustanovama socijalne zaštite,
 doprinosa iz prihoda od samostalne estradne djelatnosti,
 izdavanja ploča, audio i video kaseta, i na ulaznice za organizaciju sportskih, estradnih i
drugih kulturnih javnih priredaba,
 doprinosa za prihod od autorskih prava, patenata i tehničkih unapređenja,
 dodatnog doprinosa za koričćenje zdravstvene zaštite u inozemstvu,
 doprinosa iz dohotka od poljoprivredne djelatnosti, odnosno drugih prihoda ostvarenih
obavljanjem poljoprivredne djelatnosti, kao i zakupnine za poljoprivredno zemljište,
 doprinosa lica koja sama plaćaju doprinos,
 naknada za zdravstvenu zaštitu članova porodice radnika zaposlenih u inozemstvu
inostranih penzionera i članova njihovih porodica,
 sredstava budžeta kantona odnosno općine,
 sredstava ličenog učešća osiguranih lica u pokriću tročkova zdravstvene zaštite, i

13
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

prihoda od donacije, pomoći, taksi, kamata, dividendi i drugih prihoda.

6. Participacija u zdravstvu

Lično učešće osiguranika

Sredstva ličnog učešća osiguranih lica zakona može se utvrditi za odrežene vidove
korišćenja zdravstvene zaštite na osnovu propisa koje donosi zakonodavno tijelo kantona na
prijedlog kantonalnog zavoda osiguranja.
Pri donošenju propisa o visini iznosa, te kriterija i načina ušečća osiguranih lica u koričćenju
zdravstvene zaštite uzimaju se u obzir socijalne prilike osiguranih lica i obim raspoloživih
sredstava za finansiranje obaveznog zdravstvenog osiguranja.

1. Ugovor o radu (vrste i sadržaj)

Ugovor o radu zaključuje se:

a) na neodređeno vrijeme;
b) na određeno vrijeme.

 ugovor o radu koji ne sadrži podatak u pogledu trajanja smatrat će se ugovorom o radu na
neodređeno vrijeme.
 ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti za period duži od tri godine.
 ako radnik izričito ili prećutno obnovi ugovor o radu na određeno vrijeme sa istim
poslodavcem, odnosno izričito ili prećutno zaključi s istim poslodavcem uzastopne
ugovore o radu na određeno vrijeme na period duži od tri godine bez prekida, takav
ugovor smatrat će se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

Ugovor o radu zaključuje se u pisanoj formi i sadrži, naročito, podatke o:

a. nazivu i sjedištu poslodavca;

b. imenu i prezimenu, prebivalištu odnosno boravištu radnika;
c. trajanju ugovora o radu;
d. danu otpočinjanja rada;
e. mjestu rada;
f. radnom mjestu na koje se radnik zapošljava i kratak opis poslova;
g. dužini i rasporedu radnog vremena;
h. plaći, dodacima na plaću, te periodima isplate;
j. trajanju godišnjeg odmora;
k.otkaznom roku
i. druge podatke u vezi sa uvjetima rada utvrđenim kolektivnim ugovorom.

2. Pripravnici

14
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

 Radi stručnog osposobljavanja za samostalan rad, poslodavac može zaključiti ugovor o

radu sa pripravnikom.
 Pripravnikom se smatra lice sa završenom srednjom ili višom školom, odnosno
fakultetom koje prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a koje je prema zakonu,
obavezno položiti stručni ispit ili mu je za rad u zanimanju potrebno prethodno radno
iskustvo.
 Ugovor o radu sa pripravnikom zaključuje se na određeno vrijeme, a najduže godinu
dana, ako zakonom nije drugačije određeno.

3. Način prestanka ugovora o radu

Ugovor o radu prestaje:

• smrću radnika;
• sporazumom poslodavca i radnika;
• kad radnik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i
radnik drugačije ne dogovore;
• kada se na osnovu evidencija utvrdi da radni odnos radnika traje 40 godina, ako se
poslodavac i radnik drugačije ne dogovore;
• danom dostavljanja pravosnažnog rješenja o priznavanju prava na invalidsku penziju
zbog gubitka radne sposobnosti;
• otkazom ugovora o radu;
• istekom vremena na koje je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme;
• ako radnik bude osuđen na izdržavanje kazne zatvora u trajanju dužem od tri mjeseca -
danom stupanja na izdržavanje kazne;
• ako radniku bude izrečena mjera bezbjednosti, vaspitna ili zaštitna mjera u trajanju dužem
od tri mjeseca - početkom primjene te mjere;
• pravosnažnom odlukom nadležnog suda, koja ima za posljedicu prestanak radnog odnosa
Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti u pisanoj formi.
Sporazumom se utvrđuju rok u kojem radni odnos prestaje, te sva ostala međusobna prava i
obaveze koje iz prekida radnog odnosa proizilaze.

4. Odmori i odsustva

Radnik ima pravo na odmor između dva uzastopna radna dana (dnevni odmor) u trajanju od
najmanje 12 sati neprekidno.
Za vrijeme rada na sezonskim poslovima, radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od
najmanje 10 sati neprekidno, a za maloljetne radnike u trajanju od najmanje 12 sati
neprekidno.

Radnik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno, a ako je
neophodno da radi na dan svog sedmičnog odmora, osigurava mu se jedan dan u periodu
određenom prema dogovoru poslodavca i radnika koji ne može biti duži od dvije sedmice.

Od radnika se može tražiti da radi na dan svog sedmičnog odmora samo u slučaju više sile,
vanrednog povećanja obima posla ukoliko poslodavac ne može primijeniti druge mjere,
sprječavanja gubitka kvarljive robe kao i u drugim slučajevima utvrđenim kolektivnim
ugovorom ili pravilnikom o radu.

Radniku se ne može uskratiti pravo na odmor u toku rada, dnevni odmor i sedmični odmor.

15
 PITANJA ZA STRUČNI ISPIT DIPLOMIRANIH SANITARNIH INŽENJERA
opšti dio, sanitarna inspekcija i zdravstveni sistem

Radnik, za svaku kalendarsku godinu, ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od
najmanje 20 radnih dana, a najduže 30 radnih dana

5. Plaće i naknade plaće

 Plaća radnika utvrđuje se kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

 Plaća za obavljeni rad i vrijeme provedeno na radu sastoji se od osnovne plaće, dijela
plaće za radni učinak i uvećane plaće u skladu sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o
radu i ugovorom o radu.
 Kolektivnim ugovorom i pravilnikom o radu utvrđuju se elementi za određivanje osnovne
plaće i dijela plaće po osnovu radnog učinka.
 Radnik ima pravo na naknadu plaće za period odsustvovanja sa rada iz opravdanih
razloga predviđenih zakonom, propisom kantona, kolektivnim ugovorom i pravilnikom o
radu (godišnji odmor, privremena spriječenost za rad, porođajno odsustvo, plaćeno
odsustvo i sl.).
 Za navedeni eriod naknada isplaćuje na teret poslodavca utvrđuje se zakonom, propisom
kantona, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu.
 Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo zbog
okolnosti za koje radnik nije kriv (viša sila, privremeni zastoj u proizvodnji i sl.), u skladu
sa kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu.

6. Prava iz mirovinskog i invalidskog osiguranja

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su neotuđiva, lična i materijalna i ne mogu se

prenositi na druga lica.
Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja ne mogu zastarjeti, ne mogu se oduzeti, smanjiti
ili ograničiti, izuzev slučajeva utvrđenih zakonom.

7. Mirovine

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiču se za slučaj: starosti, invalidnosti, smrti.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja su:
 pravo na starosnu penziju,
 pravo na invalidsku penziju,
 pravo na porodicnu penziju,
 prava osiguranika sa promijenjenom radnom sposobnosću.

16