00-B Rakic - Pekic 1944-1946 (Anali 4-2007)

199
PEKIÑ I K O M E N TA R I
BOGDAN RAKIÑ
„JA SAM SVOJIM RANIM RADOVIMA

HTEO DA UDAVIM JEDNU REVOLUCIJU”:
OSLOBOÐENJE I PRVE PORATNE GODINE,
JESEN 1944/LJETO 1946.
Proljeñe i ljetni mjeseci 1944. godine najavili su znaåaj-

ne dogaðaje na jugoslovenskim prostorima. Njemaåki voj-
ni poraz postajao je sve izvjesniji. Porodica Pekiñ i srpski
graðanski staleæ u cjelini oåekivali su osloboðenje zemlje
sa donekle pomijeãanim osjeñanjima, buduñi da se sve ja-
snije ukazivala moguñnost dramatiånih politiåkih promje-
na. Tu opsjednutost politikom pri kraju rata opisao je Pekiñ
i u jednom autobiografskom zapisu: „I pojmovi najustalje-
nijih znaåenja traæili su pa i nalazili za sebe nove moguñ-
nosti, nova tumaåenja. Politiåka hermeneutika bila je u
naglom i raskoãnom procvatu.” Baã kao i na poåetku oku-
pacije, tri i po godine ranije, stvari su se izokrenule naglav-
ce: porodiåno bogatstvo i graðansko porijeklo odjednom
su prestali biti prednost i ukazali se kao „neka vrsta sram-
nog æiga s kojim istorija pojedine primerke fele obeleæava
za klanje”.1 U nemoguñnosti da dokuåi ko ñe odigrati kljuå-
nu ulogu u osloboðenju Jugoslavije – sovjetska Crvena ar-
mija koja je nadirala sa istoka ili saveznici åije se iskrcavanje
priæeljkivalo na jadranskoj obali – mnoga se graðanska po-
rodica spremala za „tiho iãåezavanje s ‘buduñe pozornice
najveñeg istorijskog dogaðaja posle Kosova’”, kako je ne-
ko opisao oåekivani poraz Nijemaca.2 Za razliku od svojih
1 Borislav Pekiñ, Godine koje su pojeli skakavci II (Beograd, Priãtina: BIGZ,
Jedinstvo, 1989), str. 52-53.
2 Ibid., str. 54-55.
200
brojnih poznanika, Pekiñev otac Vojislav, meðutim, o ovom
obrtu nije mnogo razmiãljao, mada je bio svjestan mogu-
ñih neprilika ukoliko na vlast doðu komunisti, s obzirom
na svoje predratne funkcije, kao i na poloæaje koje su zau-
zimali neki drugi ålanovi porodice, Borislavljev „ujak [Zlat-
ko Petroviñ], generalni direktor ‘Jugoslovenske Udruæbe
Barv’ u Sloveniji” ili, pak, „[Momir Glomaziñ], direktor
predratne Hipotekarne banke”, jedan od najbliæih kuñnih
prijatelja, prema kome su se u porodici odnosili kao pre-
ma roðaku.3
Veñ u kasno ljeto 1944. godine nestale su sve sumnje
u pogledu toga åije ñe trupe osloboditi Banat, gdje su Pe-
kiñevi naãli utoåiãte na samom poåetku rata, preãavãi sa
Cetinja na porodiåno imanje bake Desanke u selu Bavani-
ãtu, petnaestak kilometara jugoistoåno od Panåeva. Englezi
i Amerikanci prodrli su na teritoriju Treñeg Rajha 11. sep-
tembra, te tako njihovo iskrcavanje na Balkanskom polu-
ostrvu viãe nije bilo vjerovatno. S druge strane, Crvena
Armija nezadræivo je nadirala sa istoka, tako da su veñ 6.
septembra jedinice Treñeg ukrajinskog fronta izbile kod
Turn Severina na jugoslovensku granicu. Na taj naåin se i
Banat naãao u srediãtu veoma vaænih vojnih operacija nje-
maåkih i sovjetskih korpusa. S obzirom na koncentraciju
njemaåkih trupa u Gråkoj, kojima je prijetila opasnost da
budu potpuno odsjeåene i uniãtene, njemaåka komanda
donijela je odluku da se Beograd brani po svaku cijenu, te
se tako prostor juænog Banata naãao uklopljen u ãiri od-
brambeni pojas „Tvrðave Beograd”. Sjeverna pozadinska
granica beogradskog podruåja u kome su se Nijemci utvr-
ðivali protezala se linijom Kovin-Dolovo-Banatsko Novo
Selo-Padina, prolazeñi tako mjestimiåno na svega kilome-
tar-dva od Bavaniãta. Svega nedjelju dana kasnije, 13. sep-
tembra, 23. i 25. divizija NOVJ stupile su na Dunavu kod
Klokoåevca u prvi direktan kontakt sa jedinicama Crvene
Armije, da bi, poslije dogovora u Krajovi, dijelovi 68. i 75.
korpusa Crvene Armije preãle iz Bugarske i Rumunije na
3 Ibid., str. 54.
201
jugoslovensku, odnosno srpsku teritoriju. Time je, u izvje-
snom smislu, najavljeno i skoro uniãtenje graðanskog sta-
leæa u Srbiji, pa tako zapeåañena i „klasna” sudbina poro-
dice Pekiñ.
Borbe za osloboðenje Vrãca i Bele Crkve zapoåele su 1.
oktobra i okonåane u predveåerje istog dana. Tri dana ka-
snije, Sovjeti su prodrli do Alibunara i nastavili nastupanje
prema Panåevu, dostigavãi poloæaje novog njemaåkog ko-
mandnog mjesta u Banatskom Novom Selu, petnaestak ki-
lometara sjeverno od Bavaniãta. Tih dana konaåno su se ak-
tivirali i lokalni partizanski odredi. Partizani koji su djelovali
u okolini Bele Crkve poruãili su dva mosta na rijeci Kara-
ãu, zapaljen je tzv. „Ðavolji most” na putu Bela Crkva-Ko-
vin, kao i jedan drveni most kod sela Straæe; vrãaåki usta-
nici napali su opãtinu u Dolovu, a Panåevci su zapalili
opãtinsku arhivu u Izbiãtu.4 Tako je doãlo i do susreta so-
vjetskih jedinica i juænobanatskih partizana, i to baã u Ba-
vaniãtu – prema podacima iz knjige Ðorða Momåiloviña, 3.
oktobra 1944. godine „Udarni bataljon je iz Peãåare krenuo
u Bavaniãte gde je saåekao prethodnice 10. korpusa Crve-
ne Armije”.5 Susretu je prisustvovao i åetrnaestogodiãnji
Borislav Pekiñ. Bitka za Panåevo poåela je 4. oktobra ruskim
naletom iz pravca Vojlovice, petnaestak kilometara zapad-
no od Bavaniãta, i veñ dva dana kasnije sovjetske jedinice
uãle su u grad. General Felber, komandant njemaåke Gru-
pe armija E, izdao je sljedeñe nareðenje 10. oktobra:
Radi dobijanja snaga za upotrebu protiv neprijatelja zapad-
no od Morave i pojaåanja fronta tvrðave Beograd, mostobran Be-
ograd-sever evakuisati do 11. oktobra ujutro. Sa evakuacijom,
bez prenagljenosti, otpoåeti odmah.6
Bilo je to posljednje njemaåko nareðenje koje se odnosi-

lo na Banat. Nakon osloboðenja Beograda, front ñe se usko-
4 Vidjeti Ðorðe Momåiloviñ, Banat u narodnooslobodilaåkom ratu (Beograd:
Vojnoizdavaåki zavod, 1977), str. 541-42.

5 Ibid., str. 544.
6 Navedeno prema ibid., str. 547.
202
ro pomjeriti joã viãe prema zapadu. Na banatskoj teritoriji vi-
ãe nije bilo njemaåkih vojnika, ãto je za lokalno srpsko sta-
novniãtvo praktiåno znaåilo i zavrãetak rata. Vojislavu Peki-
ñu i njegovoj porodici, meðutim, mir neñe donijeti niãta dobro.
MASAKR NA KONJSKOM GROBLJU

Dan uoåi osloboðenje Bavaniãta, 2. oktobra 1944. go-
dine, Nijemci su „izneli laki mitraljez na sokak ispred ku-
ñe [Pekiñeve] bake, uglavili ga na kratke gvozdene noga-
re, cev mu upravili istoku i ostavili kraj njega vojnika koji
nije imao viãe od sedamnaest godina.” Sutradan su, iz prav-
ca istoka, „na seljaåkim taljigama, u druãtvu Ciganina, na-
iãla dva ruska peãadinca mongoloidnog lika”.7 Naravno,
onog preplaãenog sedamnaestogodiãnjaka viãe nije bilo
pokraj mitraljeza. Dok su imuñniji seljani zakopavali drago-
cjenosti, Pekiñev otac je otkopao revolver kalibra 6,35 i s
njim, u pratnji sina, oko podne stigao na seoski trg na na-
rodni zbor u åast osloboðenja. Prigodan govor odræao je
prvi predsjednik mjesnog Narodnooslobodilaåkog odbo-
ra, uåitelj Mitar Milenoviñ, dok su – kako se kasnije saznalo
– za to vrijeme ona dva ruska oslobodioca „bili okupirani
oslobaðanjem [njegove] ñerke [...] od okupacije graðanskih
predrasuda nevinosti”. Primijetivãi u gomili okupljenog
svijeta Pekiñevog oca, nekoliko seoskih napoliåara-bezem-
ljaãa poåelo da uzvikuje: „Dole gospoda!”, nakon åega je
on demonstrativno napustio zbor, dok je njegov sin po pr-
vi put osjetio „bolno oseñanje iskljuåenosti”. Puni smisao
tog osjeñanja razumjeñe tek kad se ono „u nedogled pro-
duæilo”.8 To, naæalost, nije bio i jedini dogaðaj åije ñe puno
znaåenje Pekiñ shvatiti mnogo kasnije.
Pekiñevi roditelji proveli su noñ vijeñajuñi ãta da se
radi – da li da se ostaje u selu ili da se kreñe za Panåevo i
Beograd. Miãljenja su se razilazila. Sutradan je dilema raz-
7 Borislav Pekiñ, Vreme reåi, ur. Boæo Koprivica (Beograd: BIGZ, 1993),
str. 142.
8 Godine koje su pojeli skakavci II, str. 144.
203
rijeãena – u selo su umarãirali partizani Deliblatskog par-
tizanskog odreda kojima je komandovao Bogdan Drenåa
Æuhraj. Nakon dva dana, nova vlast je pokazala da od po-
vratka na staro nema niãta – veñina domañih Nijemaca po-
hapãena je i zatvorena u ãkolsku zgradu. Meðu zatvoreni-
cima „bilo je dosta onih kojima su Srbi mnogo dugovali”.9
U selu se osjetila napetost. S razlogom – od jednog svog
prijatelja, åiji je otac bio u seoskoj miliciji, Pekiñ je saznao
ãta ñe se desiti narednog jutra. Kao ãto je to åesto bivao
sluåaj na Balkanu, dæelati i ærtve preko noñi su zamijenili
uloge – zapoåinjao je joã jedan ciklus nasilja nad civilnim
stanovniãtvom u kome ñe potpuno nestati „podunavske
Ãvabe”, do tada najbrojnija i ekonomski najjaåa nacional-
na manjina u Jugoslaviji. Za Pekiña ñe to predstavljati je-
dan od najznaåajnijih dogaðaja iz ovog dramatiånog peri-
oda koji ñe u velikoj mjeri utjecati i na njegovu buduñnost.
Prema popisu iz 1921. godine, 513472 graðanina Kralje-
vine Srba, Hrvata i Slovenaca izjavila su da im je maternji
jezik njemaåki.10 Dva posto od tog broja otpadalo je na Je-
vreje, dok su ostalo bili Nijemci, potomci njemaåkih doselje-
nika koji su poslije 1699. godine poåeli da pristiæu u Vojvo-
dinu, u krajeve opustoãene u ratovima koje su u 17. vijeku
Habzburzi vodili sa Turcima. Najveña koncentracija Nije-
maca bila je upravo u Banatu, Baåkoj i Baranji, gdje ih je po-
slije Prvog svjetskog rata bilo 328173,11 odnosno åak 23,8
odsto od ukupnog broja stanovnika.12 Taåno sedamdeset
godina kasnije, na posljednjem popisu stanovniãtva izvrãe-
nom u Jugoslaviji neposredno pred njen raspad i poåetak
graðanskog rata devedesetih godina, svega su se 3873 oso-
be deklarisale kao Nijemci.13 Ãta se, dakle, desilo sa pripad-
9 Ibid., str. 145.
10 Vidjeti Æeljko Ãeviñ, „The Unfortunate Minority Group: Yugoslavia’s
Banat Germans” u German Minoroties in Europe, ed. Stefan Wolff (New
York and Oxford: Berghahn Books, 2000), p. 147.
11 Ibid.
12 Vidjeti G. C. Paikert, The Danube Swabians (The Hague: Martinus Nij-
hoff, 1967), p. 263.

13 Vidjeti Ãeviñ, p. 156.
204
nicima nacionalne manjine koja su u jednom periodu broj-
åano znatno nadmaãivala i Maðare i Albance?14
Nakon propasti Austro-ugarske monarhije i stvaranja
Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od podunavskih Ãva-
ba nije se moglo oåekivati da preko noñi razviju osjeñaj lo-
jalnosti prema novoj dræavi kao ãto se to, barem u izvjesnoj
mjeri, desilo sa nekim juænoslovenskim narodima, kod ko-
jih je ideja za nacionalnim osamostaljenjem ili, pak, uje-
dinjenjem imala dublje istorijske korijene i sezala u prve
decenije 19. vijeka. Osjetivãi se formiranjem nove juænoslo-
venske dræave odsjeåeni od nacionalne matice, vojvoðan-
ski Nijemci brzo su i sami uãli u proces nacionalne homo-
genizacije. Tako su u Novom Sadu 20. juna 1920. godine
oni osnovali Ãvapsko-njemaåki kulturni savez (Schwäbisch-
Deutcher Kulturbund), koji se u prvo vrijeme zalagao samo
za kulturnu autonomiju i obrazovne privilegije. Situacija
se, meðutim, iz korijena preokrenula poåetkom tridesetih
godina. Ciljevi Kulturbunda bitno su se izmijenili dola-
skom nacista na vlast u Njemaåkoj, kada su se podunav-
ske Ãvabe poåele osjeñati kao Germanissimi Germanorum,15
odnosno veñim Nijemcima od svojih sunarodnika iz mati-
ce. U organizaciji koja je tada brojila veñ preko 64 hiljada
ålanova javilo se i radikalno krilo pod imenom Erneuerer
(„obnovitelji”), na åije åelo se stavlja potonji Volksgruppen-
fuhrer Banata Sep Janko.16 Izjednaåivãi svoje „njemaãtvo”
sa nacistiåkom ideologijom i aktivno se ukljuåivãi u naci-
stiåki pokret, uåinili su podunavski Nijemci kobnu greãku
koja ñe ih nekoliko godina kasnije skupo stajati i podarili
svojim politiåkim protivnicima izgovor da se s njima na
kraju rata izuzetno surovo obraåunaju.
Veñ 1938. godine stotine mladih Nijemaca iz Vojvodi-
ne ilegalno su napustili Jugoslaviju i prikljuåili se njemaå-
kim Waffen-SS jedinicama. Mnogi koji su ostali u zemlji do-
bili su uputstva da ometaju eventualnu mobilizaciju i, u
14 Vidjeti Paikert, p. 263.
15 Vidjeti ibid., p. 273.
16 Vidjeti ibid.
205
sluåaju otpoåinjanja ratnih dejstava, vrãe sabotaæe. Veñ u
januaru 1941. godine podunavske Ãvabe osnivaju tajne SS
jedinice (getarnte SS Standarte), a poåetkom aprilskog rata
mnogi od njih izbjegavaju mobilizaciju, ilegalno se preba-
cuju u Rumuniju i Maðarsku, ili dezertiraju iz jugosloven-
ske vojske, prelazeñi masovno na njemaåku stranu. Tada
se aktiviraju i njihovi vojni odredi – aerodrom u Zemunu,
strateãki najznaåajniji u predratnoj Jugoslaviji, zauzela je
grupa komandosa formirana od domañih Nijemaca, a voj-
ne jedinice pod nazivom Deutsche Mannschaften (MA) – lo-
kalna verzija nacistiåkih SA juriãnih trupa (Sturm Abtei-
lung), koje su osnovane joã prije rata sa zadatkom da djeluju
u kriznim situacijama – eliminiãu posljednje dæepove ot-
pora jugoslovenske vojske u Vojvodini. Tada dolazi i do
znatne nacifikacije podunavskih Ãvaba, uz promjenu ãkol-
skih programa i aktiviranje organizacija kao ãto su „Sluæba
rada” (Arbeitsdienst), „Æensko odjeljenje” (Frauenschaften)
i „Njemaåka omladina” (Deutsche Jugend), koje su funkci-
onisale „na osnovu njemaåkih nacistiåkih modela”.17 Pre-
ma postojeñim podacima, ukupno 93450 jugoslovenskih
Nijemaca, odnosno 18,6 posto od cjelokupne njemaåke po-
pulacije, uzelo je aktivnog uåeãña u Drugom svjetskom ra-
tu,18 od åega ih je u SS jedinicama sluæilo oko 20 hiljada.19
Najpoznatija njemaåka SS formacija sastavljena od doma-
ñih Nijemaca bila je 7. dobrovoljaåka brdska divizija, po-
znatija pod imenom Prinz Eugen, formirana u aprilu 1942.
godine, u kojoj je do kraja rata sluæilo preko 15 hiljada ba-
natskih Nijemaca.20 Ova jedinica djelovala je na ãirem ju-
goslovenskom prostoru i njena visoka ratna reputacija tako-
ðe je doprinijela da se po osloboðenju meðu pobjednicima
prema domañim Nijemcima stvori osjeñaj snaæne netrpelji-
vosti, a åesto i mrænje.
17 O nacifikaciji podunavskih Ãvaba vidjeti ibid., pp. 273-79.
19 Vidjeti Ivan Ivanji, „Osveta i stid: Sudbina podunavskih Ãvaba posle
Drugog svetskog rata”, str. 7. Rukopis ovog teksta g. Ivanji je ljubazno

stavio autoru na raspolaganje.
206
Meðutim, uprkos prividnoj monolitnosti, meðu podu-
navskim Ãvabama ipak su postojale izvjesne – ponekad åak
i snaæno izraæene – ideoloãke razlike. One su, prije svega,
poticale iz konfesionalne podijeljenosti ove nacionalne sku-
pine. Naime, åak dvije treñine banatskih Nijemaca bili su
katolici, koji su od samog poåetka najåeãñe bili ravnoduãni
prema idejama koje su ãirili „nacionalisti”. Radikalno kri-
lo, bastion deutchbewusst-a ili „svjesnog njemaãtva”, saåinja-
vali su uglavnom manjinski protestanti. Ti radikalni ele-
menti prevagnuli su nad konzervativnom veñinom tek 1939.
godine, nakon Hitlerovih prvih velikih vojnih uspjeha.21 Pa
i kasnije, u toku ratnih godina, meðu banatskim Nijemci-
ma uoåavao se generacijski rascjep na umjerenjake, uglav-
nom ljude srednjih i starijih godina, koji su ostali da obra-
ðuju zemlju ili sluæe u lokalnim, pozadinskim jedinicama
(sa kojima je i Pekiñ kao djeåak u Bavaniãtu igrao ping-
pong), i ostraãñene omladince, pripadnike SS-a, koji su ra-
tovali na strani. Ovom ideoloãkom i generacijskom podje-
lom moæda je moguñe objasniti i Pekiñevo zapaæanje da su
Srbi u Bavaniãtu dosta dugovali svojim njemaåkim komãi-
jama, buduñi da u selu nije bilo radikalizovanih nacistiåkih
elemenata. Zanimljivo je da pojedine primjere velikoduãno-
sti domañih Nijemaca prema Srbima, pa åak i onima koji su
bili aktivni pripadnici pokreta otpora, biljeæi i pobjedniåka
istoriografija, u åijoj interpretaciji je inaåe podunavskim Ãva-
bama redovno dodijeljivana skupna uloga ratnih zloåina-
ca. Tako je, na primjer, Nijemac po imenu Frank Ber u fe-
bruaru 1943. godine na svom salaãu nedaleko od Bavaniãta
otkrio grupu partizana koji su tu potraæili utoåiãte bjeæeñi
pred njemaåkim potjernim odredima. Ber je tom prilikom
obeñao da ih neñe prijaviti vlastima i zadatu rijeå je odræao.22
Imajuñi u vidu postojanje ovih dviju grupa, paradok-
salno je da su pod najæeãñi udar partizanskog terora nepo-
sredno po osloboðenju u velikom broju potpali upravo oni
ljudi koji su smatrali da – s obzirom na pasivno dræanje u
21 Vidjeti ibid., pp. 266, 274.
22 Vidjeti Momåiloviñ, str. 317.
207
toku rata – nemaju åega da se plaãe. Naime, sa evakuaci-
jom njemaåkog stanovniãtva iz jugoslovenskih krajeva or-
ganizovano se krenulo poåetkom 1944. godine, kada je veñ
svima bilo jasno da je poraz neminovan. Meðu banatskim
Nijemcima tada je ponovo doãlo do generacijske podjele.
Mlaði ljudi zagovarali su masovnu evakuaciju, „dok su se
stariji obiåno tome æuåno opirali [...] buduñi da je njihovo
uåeãñe u ratnim aktivnostima bilo potpuno zanemarljivo”.23
Prema postojeñim njemaåkim podacima, Jugoslaviju je u
toku 1944. godine napustilo otprilike 60 odsto njemaåkog
stanovniãtva, dok jugoslovenski izvori navode da ih se eva-
kuisalo oko 80 odsto.24 Ãta se, dakle, desilo sa onima koji
su ostali, åiji broj razliåiti izvori procjenjuju na 100 do 200
hiljada ljudi?
Do dramatiånog smanjenja broja podunavskih Ãvaba
u Jugoslaviji – o kome svjedoåi i popis iz 1990. godine – do-
ãlo je iz viãe razloga, koji su svi bili u vezi sa zbivanjima
neposredno po osloboðenju. Prije svega, nekoliko hiljada
njih strijeljano je u pogromima u oktobru i novembru 1944.
godine, kada je, prema njemaåkim podacima iz ãezdesetih
godina, ubijeno 8049 graðana njemaåke nacionalnosti,25
dok domañi izvori pominju broj od 6763 likvidiranih Nije-
maca.26 Ti pogromi nisu bili stihijski – Vladimir Dedijer na-
vodi pismo Josipa Broza upuñeno Peku Dapåeviñu 16. ok-
tobra 1944. godine: „Poãalji mi hitno preko B. Crkve za
Vrãac jednu od najboljih jakih brigada, eventualno Kraji-
ãku. Potrebno mi je da oåistim Vrãac od ãvapskih stanov-
nika.”27 Poziv na linå podunavskih Nijemaca prihatili su i
drugi rukovodioci – Æarko Veselinov zapoåeo je jedan od
govora u novembru 1944. godine rijeåima: „Ãvabama me-
23Paikert, p. 285.
24 Ibid., p. 285.
26 Vidjeti Srðan Cvetkoviñ, Izmeðu srpa i åekiña. Represija u Srbiji 1944-
1953 (Beograd: Institut za savremenu istoriju, 2006), str. 227.

27 Vladimir Dedijer, Novi prilozi za biografiju druga Tita, III (Beograd: Rad,
1983), str. 145; navedeno u Cvetkoviñ, str. 172

208
ðu nama viãe nema mesta!”28 Ivan Ivanji, koji je bio meðu
rijetkim jugoslovenskim istraæivaåima ovih dogaðaja, na-
vodi da je veñ 10. oktobra, svega sedam dana po oslobo-
ðenju Zrenjanina, i u tom gradu izvrãena racija na njemaå-
ko stanovniãtvo:
Naoruæane partizanske grupe, u kojima su se nalazile i æe-
ne u uniformama, krenule su od kuñe do kuñe. Legitimisale su
celo stanovniãtvo tog dela grada [zapadni dio Zrenjanina, koji su
preteæno naseljavali Nijemci, primjedba B. R.], i gdegod su misli-
li da su naãli nekog nemaåkog muãkarca ili mladiña, smesta bi ga
isterali iz kuñe. Jesi li ti Nemac? bilo je jedino pitanje na koje je do-
tiåni morao da odgovori, a ako bi odgovor bio potvrdan, sledeñe
bi se nareðenje sastojalo od tri reåi: Vezati i streljati!29
Istoriåar Srðan Cvetkoviñ istiåe da je „[s]amo u Srp-

skoj Crnji [...] za nekoliko dana osuðeno na smrt javnim
streljanjem 160 Nemaca”.30 Kao izuzetno drastiåne primje-
re pogroma nad podunavskim Ãvabama on navodi i „biv-
ãa ‘nemaåka sela’ Kraljeviñevo (Francfeld) sa 97% i Jabuka
sa 82,5% Nemaca, koja su posle rata potpuno oåiãñena sa
svega 3-4% preostalog nemaåkog stanovniãtva”.31 Ãto se,
pak, tiåe åitavog Panåevaåkog okruga, kome je pripadalo
i Pekiñevo Bavaniãte, u njemu je 1931. godine æivjelo ukup-
no 23826 Nijemaca, dok se 1948. godine taj broj veñ bio sveo
na 5483.32 A u razgovoru sa Ivanjijem iz 1989. godine, To-
ma Granfil, predratni advokat iz Kikinde, ratni ilegalac i
posljeratni ministar za trgovinu i snabdijevanje, ovako je
obrazloæio shvatanje koje je po osloboðenju prevladavalo
meðu partizanima i njihovim simpatizerima:
Mislio sam da je to pravilna i normalna reakcija na to ãto
su Nemci nama uåinili, nismo razmiãljali o tome da su oni koji
su poåinili najveña zla veñ pobegli. Bili smo miãljenja da je zajed-
28 Paikert, p. 286.
29 Ivanji, str. 2.
30 Cvetkoviñ, str. 233.
31 Ibid., str. 234.
32 Vidjeti ibid.
209
niåki æivot Srba i drugih starosedelaca u Vojvodini sa Nemcima
postao nemoguñ, jer oni su i pre rata æiveli dobro, veoma dobro,
ne samo ravnopravno, ali postali su izdajnici, neljudi, naroåito
prema Srbima, o Ciganima i Jevrejima da i ne govorimo.33
Pojedini istoriåari istiåu da su se na udaru naãli svi nje-

maåki graðani, bez obzira na pol, uzrast i zdravstveno stan-
je, „muãkarci, æene i djeca, mladi, zdravi, stari i bolesni”.34
Sredinom novembra uvedene su nove mjere – poåela je de-
portacija Nijemaca u logore, tako da „do kraja novembra
nijedna ãvapska porodica nije æivjela u vlastitoj kuñi”.35
Ovaj potez takoðe objaãnjava Toma Granfil: „Odatle je tre-
balo da se isele u Nemaåku i Austriju. Logore nismo zami-
ãljali kao neãto definitivno, nego kao etapu da bismo im
omoguñili iseljenje.”36 Buduñi da su æivotni uslovi u logo-
rima bili izuzetno teãki i da su se – prema rijeåima Mirka
Tepavca, tadaãnjeg sekretara KPJ za Banat – mnoge logor-
ske starjeãine prema logoraãima „ponaãali kao robovlasni-
ci”,37 veliki broj logoraãa, najåeãñe starijih ljudi i djece, tu
je i umro. Prema njemaåkim podacima, rijeå je o 48447 lju-
di,38 dok domañi izvori navode brojku od 9860 umrlih lo-
goraãa.39 Osim toga, prema njemaåkim izvorima, u logori-
ma je izmeðu 35 i 40 hiljada njemaåke djece mlaðe od 16
godina odvojeno od roditelja.40 Domañi podaci navode,
meðutim, brojku od ukupno 24403 logorisane djece.41 Ubr-
zo se poåelo i sa slanjem logoraãa na prinudni rad u Sovjet-
ski Savez, istim onim vagonima kojima su Nijemci ranije
deportovali vojvoðanske Jevreje. Za transport su odreðe-
ni svi muãkarci u æivotnoj dobi izmeðu 17 i 45 godina, kao
33 Ivanji, str. 5.
34 Paikert, p. 286.
35 Ibid., p. 286.
36 Ivanji, str. 5.
37 Ibid., str. 4.
39 Vidjeti Cvetkoviñ, str. 233.
41 Vidjeti Cvetkoviñ, str. 233.
42 Vidjeti Ãeviñ, pp. 153, 155.
210
i æene od 18 do 40 godina starosti. U putu je stradalo joã
2599 ljudi.42
Osim toga, Predsjedniãtvo AVNOJ-a je 21. novembra
1944. godine u Beogradu donijelo odluku o „oduzimanju
dræavljanstva i eksproprijaciji Nemaca”, odnosno o „pre-
lasku neprijateljske imovine u dræavnu”.43 Tako je „po-
druãtvljeno” 637939 hektara obradive zemlje koja je do ta-
da pripadala domañim Nijemcima, odnosno 59,7% od
okupne povrãine konfiskovanog zemljiãta u poslijeratnoj
Jugoslaviji.44 Naime, vojvoðanski Nijemci najåeãñe su se
bavili poljoprivredom i æivjeli uglavnom na selu (oko 80
posto). Osim toga, oni su u prosjeku bili imuñniji i ekonom-
ski mnogo efikasnije organizovani od svojih komãija dru-
gih nacionalnosti. Uprkos tome ãto su u svom posjedu ima-
li oko jedne treñine obradivog zemljiãta45 – dakle, svega
neãto viãe od procenta u kome su bili brojåano zastupljeni
– oni su prije rata kontrolisali åak polovinu ukupnog voj-
voðanskog ekonomskog potencijala, uåestvujuñi u izvozu
na inostrano træiãte sa otprilike 80 posto i potpuno dræeñi
u svojim rukama mlinarsku i graðevinsku industriju,46 kao
i jednu treñinu bankarskog kapitala.47 Po rijeåima G. C. Pa-
ikerta, koji se bavio uzrocima pogroma nad podunavskim
Ãvabama, jugoslovenski komunisti su, prisvajajuñi njemaå-
ku imovinu i fiziåki uniãtavajuñi njene vlasnike, „elimini-
sali jednu radinu i imuñnu druãtvenu grupu koja je poten-
cijalno mogla prerasti u jezgro iz koga bi se razvila srednja
klasa u usponu”.48 Osim toga, Josip Broz je tim potezom
ostvario i nekoliko drugih znaåajnih ciljeva: „S jedne stra-
ne, on je ojaåao pozicije vlastite partije i omoguñio izvo-
ðenje programa agrarne reforme. Sa druge, ne samo da je
time uklonio prijetnju unutraãnjoj sigurnosti Jugoslavije,
nego je istovremeno zalijeåio i povrijeðeni nacionalni po-
43 Ivanji, str. 7.
45 Vidjeti Ivanji, str. 1
47 Vidjeti Ivanji, str. 1.
48 Painkert, p. 287.
211
nos slovenskog æivlja koje je dugo patilo pod Nijemcima.
Na kraju krajeva, nije ni bitno koji je motiv bio najsnaæniji
u ovom obraåunu: ideoloãki, nacionalni ili ekonomski”.49
Meðutim, åini se da su ideoloãki razlozi ipak prevag-
nuli. Naime, kako uoåava Paikert, tako brutalne mjere ipak
nisu bile preduzete prema pripadnicima nekih drugih et-
niåkih skupina, prevashodno Albancima, Hrvatima i Ma-
ðarima, koji su takoðe u velikom broju podræali razbijanje
Jugoslavije i njenu okupaciju od strane sila Osovine.50 S ob-
zirom na potrebu izmirenja meðusobno zavaðenih etniå-
kih skupina u okvirima nove Jugoslavije i rjeãavanja me-
ðunacionalnih odnosa na naåelima „bratstva-jedinstva” –
kao i politiåkih prevrata do kojih je doãlo u zemljama Is-
toåne Evrope, pa tako i Albaniji i Maðarskoj, gdje su na
vlast doãli komunisti – jasno je zbog åega su na udaru osve-
toljubivih oslobodilaca naãle jedino podunavske Ãvabe.
Isuviãe mlad da bi u potpunosti shvatio ideoloãku slo-
æenost dogaðaja koji su potresali Banat neposredno po oslo-
boðenju – ali prijemåiv na ljudsku patnju, osjetljiv na ne-
pravdu i veñ bolno svjestan åinjenice da oslobodioci nisu
naklonjeni ni druãtvenom staleæu kome je po roðenju i sam
pripadao – kao åetrnaestogodiãnjak prisustvovao je Pekiñ
jednom od tih masovnih pokolja vojvoðanskih Nijemaca.
U cik zore jednog maglovitog oktobarskog jutra, u druãtvu
nekolicine drugara, naãao se on na rubu oveñeg valovitog
ulegnuña, bavaniãtanskog konjskog groblja. Slutio je ãta ñe
se pred njegovim oåima odigrati, ali ga tu nije dovela sa-
mo morbidna djeåaåka radoznalost. Iako nije mogao da
gleda „kako se nedeljom kolju piliñi”, u tim prvim danima
slobode nije smio dozvoliti da izgubi „autoritet”51 koji je s
mukom stekao kod svojih drugova u godinama rata i ta-
ko, po drugi put po osloboðenju, postane izopãtenik. A on-
da su se uznemirile i grakñuñi odletjele vrane koje su klju-
vale po okolnim njivama:
49 Ibid., pp. 287-88.
50 Ibid., p. 291.
212
Ponovo se åuo ãum gacanja. Kroz maglu se provlaåila ave-
tinjska kolona. Stotinak polunagih ljudi i æena, vezanih po dvoje
æicama, spuãtalo se u uvalu i tonulo u maglu. Kao da ulaze u le-
kovito blato. Dole su im ostala torza. Sve ispod kolena bilo je od-
seåeno. Oko njih su se kretali, sivo, sablasno, kao da pripadaju
drugoj slici, drugom svetu, partizanski vojnici sa maãinkama. [...]
Vojnici na uzviãici gubili su telo u magli. Komandir [Bog-
dan Drenåa] je podigao maãinku i ispalio u uvalu prvi rafal. Voj-
nici su vatru prihvatili. Buka je trajala nekoliko trenutaka. Ubi-
jeni su nestali u magli. Skoro se i nisu videli. Sa zemlje se, tamo
gde su pali, vampirski neåujno podigao Crni konj Arion. [...]
Video sam ga samo ja.
Meðu ubijenim Nemcima sela bila je i E.D., devojåica koju
sam voleo...52
Ovim maglovitim jutrom stavljena je taåka na Pekiñe-

vo djetinjstvo i otpoåeo period u kome ñe æivot skupo na-
platiti preðaãnju sreñu, izmeðu ostalog i godinama koje su
pojeli skakavci. Naravno, Pekiñ tada nije mogao biti svjestan
svih politiåkih implikacija ovog masakra i åinjenice da, na
izvjestan naåin, prisustvuje najavi onoga ãto ñe se uskoro
– doduãe, u manje drastiånom obliku – desiti i sa srpskim
graðanstvom. Uprkos tome, ne åudi da je ovaj dogaðaj
ostao neizbrisivo urezan u njegovom sjeñanju i da ñe mu
se on kasnije, u godinama zrelosti, åesto vrañati. Tako se,
na primjer, neobjavljeni dio rukopisa nezavrãenog roma-
na Graditelji prekida biljeãkom u kojoj se bavaniãtanski ma-
sakr pominje u neznatno fikcionalizovanoj formi: „Jedina
realna scena u Isidorovoj mladosti biñe streljanje Nemaca
na konjskom groblju u Bavaniãtu. [...] Konjsko groblje je
oproãtaj sa mladoãñu i nevinoãñu.”53 Na prepoznatljiv na-
åin – mada u novom kontekstu – isti dogaðaj opisuje se i
u romanu Kako upokojiti vampira, u prizoru u kome se biv-
ãi SS poruånik Konrad Rutkowski sjeña smrti svog oca koji
je „jedne kiãne oktobarske zore godine 1944. bio sahranjen
na konjskom groblju” sela Bavaniãta, „negde na jugoistoå-
52 Ibid., str. 145.
53Borislav Pekiñ, Tamo gde loze plaåu (Beograd: Partizanska knjiga, 1984),
str. 534.
213
nom rubu Panonije”.54 Odjek traumatiånog doæivljaja iz
mladosti javiñe se i u djelima koja na prvi pogled nemaju
niåega zajedniåkog s Pekiñevim boravkom u Banatu – ka-
ko se vidi iz jednog dnevniåkog zapisa, masakr lokalnih
Nijemaca utjecañe i na knjiæevnu sudbinu glavnog junaka
Hodoåaãña Arsenija Njegovana: „[U]spomena na likvidaciju
‘krznenih okovratnika’ i incident za vreme demonstracija
protiv Pakta [...] biñe njegovo Konjsko groblje. Arsenije Nje-
govan [...] neñe umreti jedne jesenje veåeri 1944, na kale-
megdanskoj klupi, s mirisom zgariãta svojih kuña u nozdr-
vama, i ehom brðanskih pesama u uãima; æiveñe do svog
pravog Konjskog groblja...”55
Ovo iskustvo ñe se indirektno inkorporisati i u druga
djela, i to ne samo ona koja se bave totalitarnim ideologi-
jama i njihovim neposrednim posljedicama na protagoni-
ste. Kako se, uostalom, moæe objasniti veza izmeðu mit-
skog konja Ariona koga Pekiñ uvodi u sjeñanje na ovo
jesenje jutro u Bavaniãtu i njegovog pojavljivanja na kraju
sedmog toma Zlatnog runa? Nije li Pekiñeva preokupira-
nost kentaurima, kao simbolima dvogube, protivurjeåne
ljudske prirode, barem dijelom proizaãla i iz doæivljaja sa
konjskog groblja na kome su se doslovno pomijeãale ljud-
ske i konjske kosti? Ova pitanja izmeðu ostalog upuñuju i
na one puteve „knjiæevne transmutacije” koji, naroåito kod
Pekiña, mogu biti izuzetno krivudavi i zamrãeni. Uprkos
njegovom upozorenju da je piãåevoj „emotivnoj biografiji
ili krvnoj vezi izmeðu personalnog iskustva i njegovih knji-
ga”56 potrebno pristupiti sa mnogo opreza, ipak se åini da
je bavaniãtanski masakr u znaåajnoj mjeri odredio prirodu
Pekiñevog odnosa prema politiåkoj „stvarnosti”, a time po-
sredno uticao i na proces „uknjiæavanja iskustva” åak i u
onim djelima koja su vremenski ili prostorno locirana iz-
van ratnog i poslijeratnog Banata, Srbije, pa i Balkana.
54 Borislav Pekiñ, Kako upokojiti vampira (Beograd: Partizanska knjiga,
1984), str. 77.
55 Tamo gde loze plaåu, str. 534.
56 Vreme reåi, str. 93.
214
U svakom sluåaju, najveñe djeåaåko razoåaranje i naj-
teæi udarac doæivio je, dakle, Borislav Pekiñ u trenucima u
kojima je trebalo da osjeti najveñu radost – za njega su stvar-
ne æivotne nevolje poåele tek s jeseni 1944. godine, kada su
u Bavaniãte umarãirali oslobodioci, pripadnici Deliblat-
skog partizanskog odreda. Kako je kasnije zapisao, to je bi-
la prelomna godina u njegovom æivotu, „godina u kojoj [je]
bio liãen jednog od najpotresnijih ljudskih oseñanja – ose-
ñanja osloboðenja, pobede, trijumfa i kad [je] spoznao da
nesreñnijeg nema od oseñanja poraæenosti u pobedi”.57 Joã
jednom se, dakle, Pekiñ osjetio izopãtenim – iskustvo koje
za njega, uostalom, sada veñ viãe nije bilo novina. No za
razliku od sliånih doæivljaja iz najranijeg djetinjstva, pro-
uzrokovanih stalnim seljakanjem iz grada u grad, ovog pu-
ta nije bilo rijeåi o osjeñaju odbaåenosti koji je proizilazio
„iz drugog jezika, ili barem njegovog dijalekta, drugih obi-
åaja i navika”, zbog kojih se, po dolasku u svako novo mje-
sto oåevog sluæbovanja, uvijek iznova morao boriti „za svo-
je mesto pod suncem, za prihvatanje u novoj sredini, koja
je, po inerciji, odbacivala svako strano telo”.58 Jaz koji se
izmeðu Pekiña i partizanskih oslobodilaca otvorio nakon
traumatiånog doæivljaja sa konjskog groblja u Bavaniãtu
bio je nepremostiv, buduñi da ga je iskopalo moralno gnu-
ãanje pomijeãano sa ideoloãkom netrpeljivoãñu. Otuda se
Pekiñ po osloboðenju osjetio „dvostruko izolovanim”: „Od
ostalog sveta koji je uistinu bio osloboðen, ili je bar tako
mislio, ili se najzad pravio da se osloboðenim oseña, a i od
dela vlastitog naroda, koji, åak i ako se naroåito osloboðe-
nim nije oseñao, u revoluciji ni ropstvo nije video...”59 Sa
neãto pretjerivanja, moglo bi se reñi da je on postao politiå-
ki disident veñ u petnaestoj godini u Bavaniãtu:
Odmah posle te krvave zore poåinje moj „drugi” æivot. Ne
tvrdim da je on ustao iz jame konjskog groblja u Bavaniãtu, da
57 Tamo gde loze plaåu, str. 555.
58 Borislav Pekiñ, Godine koje su pojeli skakavci III (Beograd, Priãtina: BIGZ,
Jedinstvo, 1990), str. 474.
59 Vreme reåi, str. 18.
215
je bio privatan rat, retribucija za uspomenu koju nikad ne mogu
zaboraviti. Ali, da je barem s poåetka, prvih nekoliko meseci, u
mojim kontrarevolucionarnim aktivnostima bilo i liånog, ube-
ðen sam. Herakle je svoje radove nagovestio davljenjem zmija u
kolevci. Ja sam svojim Ranim radovima hteo da udavim jednu
revoluciju.60
No ta se revolucija – barem s poåetka – odlikovala iz-
vjesnom postupnoãñu koja nije bila karakteristiåna za sliå-
ne pokrete u novijoj evropskoj istoriji.
O NEKIM SPECIFIÅNOSTIMA
JUGOSLOVENSKE REVOLUCIJE
U jednom od svojih autobiografskih zapisa, Pekiñ uo-

åava da je razaranje starog i uspostavljanje novog dru-
ãtveno-ekonomskog poretka u Jugoslaviji neposredno po
osloboðenju izvedeno na pomalo neuobiåajen, gotovo „ne-
revolucionaran” naåin:
Jugoslovenska [revolucija] uopãte kao Revolucija nije do-
ãla. Predstavila se kao osloboðenje od okupatora, ãto je i bila ako
se iz osloboðenja mi izuzmemo. Osim obraåuna sa kolaboracio-
nistima, u malo opseænijem shvatanju izdaje, svojstvenom „vre-
menu”, restriktivnih mera shvatljivih u ratno doba – front je bio
sto km od Beograda – i malo kasnije Agrarne reforme, koju ñe
kao neophodnu podræati sve joã diãuñe graðanske stranke (åak
i naã Program), ona u sebi nije imala niåeg uistinu revolucionar-
nog. U bitne osnove nasleðenog kapitalistiåkog druãtva – sve do
Nacionalizacije sredstava za proizvodnju – nije dirano i bez kla-
snog obrazloæenja. [...] Vladajuñi administrativno-politiåki sloj je
razbijen, no najpre je on sam sebe razbio, a potom je njegov osta-
tak podveden pod druge priruånije, a ne klasne, kategorije ne-
podobnosti. [...] Buduñe promene se nasluñuju, pretpostavljaju,
ponegde brzopleto, neoprezno nagoveãtavaju, ali nisu iminent-
ne, i ako su, po prirodi stvari, imanentne...61
60 Godine koje su pojeli skakavci II , str. 146.

61 Ibid., str. 329-30.
216
Ovo miãljenje dijeli Srðan Cvetkoviñ, istiåuñi da se za-
tiranje graðanske opozicije u Jugoslaviji poslije Drugog
svjetskog rata odvijalo u dvije faze. U prvoj od njih (1944-
1946), uporedo su tekla dva, naoko iskljuåiva, procesa. S
jedne strane, „koristeñi specifiåne okolnosti joã nezavrãe-
nog antifaãistiåkog i graðanskog rata, monopol na vlast u
predizbornom periodu” i „izborne manipulacije i instrumen-
talizaciju procesa kaænjavanja kolaboracionista i ratnih zlo-
åinaca”,62 komunisti su uspjeli da u kratkom vremenskom
roku – od novembra 1945. do maja 1946. godine – gotovo
u potpunosti fiziåki eliminiãu najopasnije politiåke pro-
tivnike, prevashodno pristalice Milana Nediña, Dimitrija
Ljotiña i Draæe Mihailoviña. Neposredno po osloboðenju
Beograda poåela su masovna hapãenja i pogubljenja kola-
boracionista ali i politiåkih neistomiãljenika, u kojima je,
prema nekim procjenama, samo u glavnom gradu strijelja-
no oko 10 hiljada ljudi, meðu kojima je svakako bio i veli-
ki broj nevinih.63 Kao dobar primjer ovog procesa moæe
posluæiti spisak od 105 strijeljanih osoba koji je Politika ob-
javila 27. novembra 1944. godine, na kome se naãlo i ime
Duãana Gliãiña, oca Pekiñeve supruge Ljiljane. Cvetkoviñ,
koji se bavio problemima politiåke represije u Srbiji u pe-
riodu 1944-1953, istiåe da su „[s]treljane liånosti sa liste pri-
padale [...] razliåitoj ideoloãkoj i politiåkoj orijentaciji, ali i
razliåitom praktiånom delovanju u ratnim uslovima”:64
Pored stvarnih kolaboracionista i moguñih ratnih zloåina-
ca, streljani su bez valjanog sudskog postupka ministri i njihovi
pomoñnici (åak i iz sporednih resora), åinovnici ali i ljudi koji su
u vreme okupacije gledali svoja posla i posedovali znaåajniji kapi-
tal, imali simpatije za åetniåki pokret, kritikovali i ismevali ko-
muniste i njihovu taktiku, ili su naprosto bili ugledni kulturni i
javni radnici koji nisu prihvatali komunistiåku ideologiju. Oãtri-
ca maåa bila je usmerena prema starom graðanskom staleæu i na-
sleðenoj druãtvenoj eliti predratne Srbije.65
63 Vidjeti ibid., str. 179.
64 Ibid., str. 181.
65 Ibid., str. 182.
217
Bilo je to, dakle, vrijeme u kome je – baã kao i u sluåa-
ju podunavskih Ãvaba koji su takoðe tada pobijeni – „re-
presija nad optuæenim za kolaboraciju” predstavljala i
„sredstvo sistematskog obraåuna sa politiåkim i klasnim nepri-
jateljem koji je stajao na putu revolucije”.66 Komunistima je
iãlo na ruku ãto su utisak opãteg pokolja zamagljivale rat-
ne operacije koje su joã bile u punom zamahu, odvlaåeñi
paænju onih koji se nisu neposredno naãli na udaru na dru-
gu stranu, a uz to i omoguñavajuñi da se mnogi od „nepo-
dobnih” eliminiãu slanjem na Sremski front, na kome je po-
ginulo dodatnih 10 do 30 hiljada srpskih mladiña, od kojih
su mnogi bili iz graðanskih porodica koje nisu podræava-
le komunistiåki pokret.67 Taåne brojeve nastradalih u ovom
prvom revolucionarnom naletu joã je nemoguñe sa sigur-
noãñu utvrditi i oni åesto variraju, ponekad u zavisnosti i
od ideoloãke opredjeljenosti istraæivaåa, kreñuñi se od 20
do 150 hiljada ærtava samo u Srbiji.68
S druge strane, uporedo sa ovim krajnje represivnim
„divljim åiãñenjima” – tipiånim, uostalom, za svaki period
„revolucionarnog terora” – odvijao se i sasvim netipiåan,
naizgled åak i neuobiåajeno „liberalan” proces uspostav-
ljanja „prividnog politiåkog pluralizma”, u kome je KPJ
formirala ãiroku koaliciju „stranaka levice i levog centra” u
okvirima Narodnog fronta.69 Ti potezi takoðe su donekle
ublaæili izuzetno teæak utisak o ideoloãkoj beskompromi-
snosti ratnih pobjednika i prividno nagovijestili moguñnost
politiåke kohabitacije stranaka graðanske orijentacije i ko-
munista. No to stanje relativne politiåke uglaðenosti nije du-
go potrajalo. Preokret je nastupio åim su se komunisti uåvr-
stili na vlasti. Time je zapoåela i druga faza obraåuna sa
preostalom graðanskom opozicijom (1946-1948), u kojoj su
mjere koje su putile na politiåku dobrohotnost i „toleranci-
ju” u potpunosti napuãtene. Po Cvetkoviñevim rijeåima, u
66 Ibid., str. 172.
67 Ibid., str. 180.
68 Vidjeti ibid., str. 236-239.
69 Ibid., str. 302.
218
tom periodu jedini cilj komunista bio je da potpuno politiå-
ki neutraliãu, ali ponekad i fiziåki eliminiãu, sve one „saput-
nike revolucije (po uzoru na boljãevike koji su eliminisale ese-
re)”, odnosno politiåke neistomiãljenike koji su poãteðeni u
prvom naletu, ali su i dalje stajali na putu uspostavljanja
potpune „monolitnosti u frontu i [...] de facto jednopartijskog
sistema (sistema sa hegemonom strankom)”.70
Razloge za ovakvu postupnost u preuzimanju apso-
lutne vlasti valja traæiti prije svega u specifiånom spoljno-
politiåkom okruæenju, ali i nekim unutraãnjim okolnosti-
ma sa kojima su se jugoslovenski komunisti u poåetku
suoåavali. Bitno je zapaziti da je u toku pregovorâ sa Vin-
stonom Åeråilom u avgustu 1944. godine, Josip Broz viãe
puta naglasio kako „nema nikakvu æelju da u Jugoslaviji
uvede komunistiåki sistem, ako ni zbog åega drugog, on-
da zato ãto treba oåekivati da ñe veñina evropskih zemalja
posle rata æiveti pod demokratskim sistemom, od koga Ju-
goslavija ne moæe sebi dozvoliti da se razlikuje”.71 Neznat-
no izmijenjena, ova izjava ukljuåena je i u sluæbenu Dekla-
raciju predsjednika Nacionalnog komiteta osloboðenja
Jugoslavije: „Prema tome, joã jedanput podvlaåim da voð-
stvo narodnooslobodilaåkog pokreta Jugoslavije ima pred
sobom jedini i najvaæniji cilj – borbu protiv okupatora i nji-
hovih slugu i stvaranje demokratske federativne Jugosla-
vije, a ne uspostavljanje komunizma, kao ãto nam neprija-
telj podmeñe”.72 Osim oåiglednog nastojanja da se podiðe
æeljama zapadnih saveznika, u ovim rijeåima otkriva se i
drugi razlog Brozove prvobitne „tolerantnosti”: potreba
da se premosti jaz koji je postojao izmeðu pristalica komu-
nistiåkog pokreta i veñine obiånih graðana Jugoslavije. Taj
70 Ibid., str. 169.
71 „Britanski zapisnik napuljskog susreta”, NIN, 18. maj 1980; navede-
no u Vojisav Koãtunica i Kosta Åavoãki, Stranaåki pluralizam ili monizam.
Obnova i zatiranje posleratne opozicije (Beograd: Privredno pravni priruå-
nik, 1990), str. 52.
72 Peti kongres Komunistiåke partije Jugoslavije 21-28. jula 1948. Stenograf-
ske beleãke (Beograd: Kultura, 1949), str. 102; navedeno u Koãtunica-Åa-

voãki, str. 53.
219
rascjep bio je naroåito vidljiv u Srbiji, koja je, prema britan-
skim procjenama, „u novoj situaciji, kada se teæiãte narod-
nooslobodilaåke borbe prenosilo sa zapada Jugoslavije na
istok, dobijala specijalan znaåaj kao Vandeja jugosloven-
ske revolucije i monarhistiåki centar, antifaãistiåki ali i an-
tipartizanski raspoloæena, s kojom je narodnooslobodilaå-
ki pokret tek trebalo da se ‘izmiri’”.73
Trudeñi se da na svoju stranu privuku sve patriotski
raspoloæene graðane koji se nisu naãli na udaru prvobit-
nog revolucionarnog terora, jugoslovenski komunisti u
poåetku nisu unijeli „u svoj neposredni program ekspro-
prijaciju imovine buræoazije”, nisu davali „izjave o ekspro-
prijaciji privatne svojine” i, sve do novembra 1944, nisu
donosili „pravne akte koji bi [privatnu svojinu] ograni-
åavali”.74 Ãtaviãe, insistirali su „da je privatna svojina
neprikosnovena i da se ostavlja puna moguñnost za samo-
inicijativu u industriji, trgovini i poljoprivredi”, te da „na-
rodnooslobodilaåki pokret nema za cilj promene u druãtve-
no-ekonomskoj strukturi”.75 A kada je eksproprijacija
pravno regulisana Odlukom Predsjedniãtva AVNOJ-a od
21. novembra 1944. godine, pod njen udar potpala je samo
imovina njemaåkih dræavljana, pripadnika njemaåke naci-
onalne manjine i saradnika okupatora. Sve je to moglo u
samom poåetku zavarati preæivjele pripadnike graðanskog
staleæa i uljuljkati ih u uvjerenju da do nekih dramatiånih
promjena u zemlji i pored svega neñe doñi – ukoliko, na-
ravno, nekako izbjegnu postupak pred novoustanovljenim
Sudom za suðenje zloåina i prestupa protiv srpske nacio-
nalne åasti.
Meðutim, joã je mnogo vaænije ãto su u aneksu dru-
gog, takozvanog „beogradskog” sporazuma izmeðu Josi-
pa Broza i Ivana Ãubaãiña date garancije „za rad politiåkih
stranaka i grupa, slobodu izbora, udruæivanja i ãtampe”,
73 Branko Petranoviñ, Istorija Jugoslavije 1918-1988, II (Beograd: Nolit,
1988), str. 321.
74 Ibid., str. 342.
75 Ibid., str. 242-243.
220
kao i „nezavisan rad sudova”. Drugim rijeåima, na britan-
sko insistiranje, a uz deklarativnu saglasnost SSSR-a, u Ju-
goslaviji je u poåetku doãlo do zadovoljenja „formalnih
demokratskih sloboda”, åime su stvoreni uslovi za „viãe-
stranaåki sistem i slobodnije odmeravanje novih i starih
snaga, ukoliko ove druge nisu bile dokraja kompromito-
vane saradnjom sa neprijateljem”.76 Time je otvoren put za
obnovu politiåkog viãestranaåja, odnosno legalizaciju ne-
kih od predratnih politiåkih partija. Procedura legalizacije
odvijala se na dva naåina: izjavom o pristupanju Narod-
nom frontu ili zvaniånim podnoãenjem zahtjeva za odo-
brenje rada politiåke organizacije. Na taj naåin, u godinama
neposredno poslije rata, u Jugoslaviji je, osim KPJ, djelo-
valo joã devet politiåkih partija: Demokratska stranka, Ra-
dikalna stranka, Zemljoradniåka stranka, Hrvatska republi-
kanska seljaåka stranka, Samostalna demokratska stranka,
Socijalistiåka partija, Socijaldemokratska partija, Republi-
kanska stranka i Narodna seljaåka stranka. Imajuñi sve ovo
u vidu, ne åudi ãto je na Prvom kongresu Narodnog fron-
ta, odræanom 1945. godine, Edvard Kardelj isticao hetero-
genost ove organizacije kao njen temeljni kvalitet:
Neki misle, da je jedinstvo narodno-oslobodilaåkog fronta
nespojivo sa postojanjem åitavih partija u narodno-oslobodilaå-
kom frontu. Takvo je miãljenje pogreãno. Narodno-oslobodilaåki
front nije po svom klasnom socijalnom sastavu homogena organi-
zacija. On u tom pogledu predstavlja blok, i to blok radnika, selja-
ka i srednjih slojeva, pri åemu taj blok ne iskljuåuje i uåeãñe dru-
gih slobodoljubivih elemenata. Sasvim je moguñe, prema tome, da
u takvom bloku postoje i partije pod uslovom, da su to stvarno
partije, koje odraæavaju teænje i interese toga bloka, odnosno nje-
govih sastavnih delova, a ne reakcionarnih snaga naãe zemlje.77
Meðutim, pluralistiåka „otvorenost” tadaãnjeg jugo-

slovenskog druãtva veñ i u toj prvoj fazi pokazala se tek
76 Ibid., str. 380.
77 Edvard Kardelj, Put nove Jugoslavije. Ålanci i govori iz narodnooslobodi-
laåke borbe 1941-1945 (Beograd: Kultura, 1946), str. 95; navedeno u Ko-
ãtunica i Åavoãki, str. 37.
221
kao politiåka fasada – kako istiåe Branko Petranoviñ, spo-
razum izmeðu Broza i Ãubaãiña stvorio je „moguñnost da
se revolucionarne promene nastave na legalnoj osnovi, a
na drugoj strani uslove da se borba celog ‘stranaåko-poli-
tiåkog i idejnog konglomerata starog druãtva’ protiv na-
rodnooslobodilaåkog pokreta i njegovog programa revo-
lucionarne druãtvene transformacije strogo ograniåi u
narednoj etapi”.78 U odnosu prema Britancima, „[z]a nove
revolucionarne snage bilo je karakteristiåno da nisu fron-
talno odbacivale preporuåivana reãenja, proistekla iz do-
govora koje su saveznici postigli, ali su uspevale da ih
menjaju i prilagoðavaju novostvorenoj situaciji dajuñi im
drugo znaåenje od onoga koje su velike sile imale u vidu”.
Naime, ukljuåivãi opozicione politiåke stranke u okvire Na-
rodnog fronta, komunisti su veoma efikasno onemoguñili
„namere dela njihovog voðstva i njihovih stranih pokrovi-
telja”.79 Kao ilustracija tih nastojanja moæe posluæiti i mje-
ãoviti sastav Privremene vlade DFJ, koja je trebalo da po-
tvrdi politiåku „otvorenost” novog druãtva veñ i time ãto
su se u njoj, osim komunista, nalazili i Milan Grol (Demo-
kratska stranka), Ivan Ãubaãiñ, Juraj Ãutej, Frane Frol i Zla-
tan Sremec (Hrvatska republikanska seljaåka stranka), Sava
Kosanoviñ (Samostalna demokratska stranka), Jaãa Proda-
noviñ (Jugoslovenska republikanska stranka), Edvard Koc-
bek (bivãi hriãñanski socijalist), kao i vanstranaåki ugled-
ni javni radnici Josip Smodlaka i Vasa Åubriloviñ. Uprkos
tome ãto su neki od njih nominalno imali visoke funkcije
u Vladi, njihov stvarni uticaj bio je beznaåajan. Dobar pri-
mjer predstavlja sluåaj tadaãnjeg ministra inostranih po-
slova, Ivana Ãubaãiña. Bez obzira na funkciju koju je on za-
uzimao, svi poslovi s inostranstvom bili su u rukama Josipa
Broza, koji je formulisao i iznosio glavne linije spoljne po-
litike u svojstvu predsjednika Privremene vlade. To je va-
æilo prevashodno za odnose sa Sovjetskim Savezom koji je
postajao sve znaåajniji politiåki partner novih vlasti. Tako
78 Petranoviñ, II, str. 319.
79 Ibid., str. 379.
222
je, na primjer, Ãubaãiñ odreðen da vodi dræavnu delegaci-
ju u San Francisko na osnivaåku skupãtinu Ujedinjenih na-
cija, gdje je usput trebalo da rijeãi i pitanja pomoñi po Za-
konu o zajmu i najmu. U to isto vrijeme, meðutim, Broz je
otputovao u Moskvu da bi potpisao Ugovor o prijateljstvu
i uzajamnoj pomoñi izmeðu Sovjetskog Saveza i Jugosla-
vije, koji je u domañoj javnosti bio oznaåen kao osnova ju-
goslovenske spoljne politike.
Isto se moæe reñi i za brojåanu zastupljenost opozici-
onih poslanika u Privremenoj skupãtini. Tu su dvije neka-
da najjaåe politiåke partije u Jugoslaviji, Radikali i Demo-
krati, koji su prije rata osvajali izmeðu 20% i 32% glasova,
imali svega 6 odnosno 13 poslanika, dok su Republikan-
ska stranka Jaãe Prodanoviña i Narodna seljaåka stranka
Dragoljuba Jovanoviña imale åak 11, odnosno 8 poslanika,
uprkos tome ãto su Republikanci na predratnim izborima
dobijali tek oko 1% biraåke podrãke, te nikada nisu u Skup-
ãtini bili zastupljeni sa viãe od 3 predstavnika, dok se Jo-
vanoviñeva frakcija izdvojila u posebnu stranku tek 1940.
godine i tako nije ni imala priliku da samostalno uåestvu-
je na izborima.80 Neproporcionalna zastupljenost poslani-
ka iz redova ovih malih partija proizlazila je, naravno, iz
njihove programske bliskosti sa KPJ. Samostalna demo-
kratske stranka i Hrvatska republikanska seljaåka stranka
– koje su po izvjesnim opredjeljenjima takoðe bile bliske
komunistima – imale su u Skupãtini 11 odnosno 13 posla-
nika, Zemljoradniåka stranka (koja je zastupala interese
seljaåkog sloja, pa se time takoðe pribliæavala komunisti-
ma) 12, a Socijaldemokrate tek jednog poslanika.81 Kao pri-
mjer komunistiåkog shvatanja legalizma i odnosa prema
vlastitoj ulozi u druãtvu, zanimljivo je napomenuti da – za
razliku od graðanskih opozicionih stranaka – KPJ poslije
rata nije ni bila formalno legalizovana, „poãto nije smatra-
la da ona sâma, poput drugih stranaka, treba da podnese
odgovarajuñu prijavu saveznom Ministarstvu unutraãnjih
80 Vidjeti Koãtunica i Åavoãki, str. 24-26.
223
poslova”. Tako se doãlo do paradoksa „da se stranka na
vlasti formalno nalazila u ilegalnosti u odnosu na tu istu
vlast koju je åvrsto dræala”.82
Uprkos prisustvu opozicionih politiåara u Privreme-
noj skupãtini i Vladi, prethodni politiåki sistem u godina-
ma neposredno poslije rata bio je u potpunosti demonti-
ran, tako da se taånim mogu prihvatiti tvrdnje da – uprkos
formalnom djelovanju opozicionih stranaka – stvarna po-
litiåka opozicija u Jugoslaviji tada suãtinski ipak nije ni po-
stojala.83 Uostalom, nije trebalo dugo åekati da se izmijeni
i onaj, ma koliko licemjeran, u poåetku ipak relativno tole-
rantni, stav prema „heterogenosti” Narodnog fronta. Na
Drugom kongresu ove organizacije, odræanom 1947. godi-
ne, Josip Broz je u izlaganju porekao stavove svog najbli-
æeg saradnika Edvarda Kardelja izreåene svega dvije go-
dine ranije, istakavãi da „[n]ovo druãtveno ureðenje u naãoj
zemlji zahtijeva i novi oblik politiåkog æivota. Malobrojne i he-
terogene po svojim shvatanjima politiåke partije predstav-
ljale bi u naãoj zemlji najveñu smetnju za brzi i trajni raz-
vitak naãe zemlje”.84 No zavrãni udarac doãao je nakon joã
dvije godine, na Treñem kongresu Narodnog fronta. Ålan
2 novousvojenog Statuta ove nekada „heterogene” orga-
nizacije, naime, propisuje da „ålan Narodnog fronta Jugo-
slavije ne moæe biti pripadnik one politiåke organizacije åi-
ji je program u suprotnosti sa programom Komunistiåke
partije Jugoslavije”.85 Na taj naåin opozicione politiåke
stranke izgubile su åak i onaj minimum politiåke samostal-
nosti na koju su do tada mogle raåunati. Nakon 1949. go-
dine, naime, veñina njih je potpuno razbijena i praktiåno
nestala sa javne politiåke scene, iako su neke – kao, recimo,
Republikanska stranka ili Hrvatska republikanska seljaå-
82 Ibid., str. 190.
83 Vidjeti ibid., str. 30-31.
84 Josip Broz Tito, Izgradnja nove Jugoslavije, II, knj. 2 (Beograd: Kultura,
1948), str. 386; navedeno u Koãtunica i Åavoãki, str. 37.

85 „Statut Narodnog fronta Jugoslavije” u Josip Broz Tito, Treñi kongres
Narodnog fronta Jugoslavije (Beograd: Savezni odbor Narodnog fronta,

1949), str. 107; navedeno u Koãtunica i Åavoãki, str. 169.
224
ka stranka – nastavile joã godinama da tavore, ali praktiå-
no bez ikakvog stvarnog druãtvenog uticaja. Vrhunac cini-
zma, naravno, predstavlja åinjenica da onih „sedam reãenja
na osnovu kojih je obnovljen rad predratnih politiåkih stra-
naka [...] nikada nisu izriåito ukinuta”,86 odnosno da je u
formalnom smislu viãestranaåki politiåki sistem ostao na
snazi i u toku åetiri i po decenije neprikosnovene komuni-
stiåke vlasti u Jugoslaviji.
U ovom poåetnom periodu relativne politiåke tole-
rantnosti uoåavaju se i drugi znaci koji upuñuju na preo-
kret koji ñe uskoro uslijediti. Njih je ovdje potrebno neãto
podrobnije razmotriti i to – s obzirom na Pekiñevo hapãenje
u novembru 1948. godine – moæda upravo na primjeru re-
forme kriviånog zakonodavstva iz „prve faze” komunistiå-
kog obraåuna sa graðanskom opozicijom. Naime, veñ u av-
gustu 1945, na zasjedanju Privremene Narodne skupãtine,
predloæeno je usvajanje Zakona o ureðenju narodnih su-
dova kojim se predviðalo da „pored sudija prisuditelja (po-
rotnika), i stalne sudije mogu da budu laici bez ikakve struå-
ne spreme [podvukao B. R.]”. Za takvo „laiåko” rjeãenje
zalagala se tadaãnja skupãtinska veñina koju su predvodi-
li komunistiåki poslanici, istiåuñi da je, prilikom izbora su-
dija, trebalo „dati prednost moralnim a ne struånim kvali-
fikacijama”.87 U raspravama oko uloge i ovlaãtenja javnog
tuæioca, koje su uslijedile u ljeto 1946. godine, opozicioni
poslanik Dragoljub Jovanoviñ isticao je da je tuæilac u po-
stojeñem pravosudnom sistemu veñ ionako predstavljao
„neãto mnogo viãe nego stranka, on je svemoguñan organ
u suðenju” i insistirao da se tuæiocu ograniåiti ta neprirod-
na moñ, s obzirom na to da mu je „ni Ustav, a [...] ni sam
ovaj zakon ne æeli da dâ”.88 Jovanoviñ je uãao i u polemi-
ku sa Miloãem Miniñem – zastupnikom optuænice u dva
86 Koãtunica i Åavoãki, str. 191.
87 Ibid., str. 130-131.
88 Prvo redovno zasedanje Saveznog veña i Veña naroda, 15. maj-20. jul 1946,
Beograd Narodna skupãtina FNRJ, str. 501-502; navedeno u Koãtunica

i Åavoãki, str. 136.
225
mjeseca ranije odræanom procesu protiv Draæe Mihailovi-
ña – oko uloge koja je trebalo da bude dodijeljena grupa-
ma graðana predviðenim da pomaæu javnom tuæiocu. U
toj funkciji Jovanoviñ je uoåio zastraãujuñe sliånosti sa rim-
skom ustanovom delatora, odnosno potkazivâåa koji su „do-
stavljali vlasti ãta ko radi, ãta misli i kada se kreñe i kako
se ponaãa”. Za Miniña, meðutim, bila je to „samo joã du-
blja demokratizacija åitavog aparata naãe narodne vlasti,
a ne ono ãto bi g. Jovanoviñ hteo da prikaæe”.89 No najveñe
meðustranaåke rasprave izazvao je Zakon o kriviånim dje-
lima protiv naroda i dræave, po kome ñe i Pekiñu biti suðe-
no u maju 1949. godine. Prilikom njegovog donoãenja,
predstavnici graðanske opozicije u Skupãtini upozoravali
su da prijedlog zakona sadræi „veoma neodreðenu inkri-
minaciju”, tako da je „prepuãten proizvoljnom tumaåenju
jedne vlasti koja je politiåki iskljuåiva”. Dragiñ Joksimoviñ
je isticao da se prema usvojenom zakonu „okrivljuje agita-
cija protiv tekovina oslobodilaåke borbe i protiv narodnih
vlasti, ãto znaåi da se inkriminiãe i sama diskusija tih ma-
lo odreðenih termina i svaka agitacija za reformu uopãte”90
– ãto ñe, nekoliko godina kasnije, po Pekiña i ålanove nje-
govog SDOJ-a imati teãke posljedice.
Zaoãtravanje kursa prema ideoloãkim protivnicima i
preokret do koga ñe uskoro doñi nagovjeãtavani su i dru-
gim mjerama. Sa eliminisanjem privatne svojine takoðe se
krenulo veñ i u ovoj poåetnoj „liberalnoj” fazi, a Zakon o
nacionalizaciji privatnih preduzeña konaåno je donesen 5.
decembra 1946. godine. Ãto se, pak, tiåe prvobitno prokla-
movane slobode ãtampe, sa izuzetkom nekoliko opozicio-
nih listova – ukljuåujuñi Demokratiju, koja je, doduãe, pre-
stala da izlazi poslije svega sedam brojeva, ili Republiku, koja
je od samog poåetka bila potpuno skrajnuta na marginu
druãtvenih dogaðaja – sve ostale novine odmah su potpa-
89Ibid., str. 496, 507; navedeno u Koãtunica i Åavoãki, str. 137.
90Rad zakonodavnih odbora Predsedniãtva Antifaãistiåkog veña narodnog oslo-
boðenja Jugoslavije i Privremene Narodne skupãtine DFJ (3. aprila-25. okto-
bra 1945), str. 489; navedeno u Koãtunica i Åavoãki, str. 157.
226
le pod punu kontrolu Agitpropa, koji je vodio raåuna o to-
me ãta se objavljuje i kakva se tumaåenja tekstova nude åi-
taocima, tako da su redakcije i njihovi ålanovi bili svedeni
tek na razinu tehniåkih lica. Zakon o ãtampi, koji je usvojen
u Privremenoj skupãtini 19. avgusta 1945. godine, predvi-
ðao je „vrlo restriktivne odredbe kako u pogledu moguñ-
nosti izdavanja i ureðivanja tako i sadræaja ãtampe”.91 Na-
ravno, podrazumijevalo se da su u javnim glasilima sva
pitanja „morala da se tumaåe sa stanoviãtva opãte partijske
linije kako se ne bi ‘unakazila’ teorija marksizma-lenjini-
zma”.92 Izvjestilac manjine Dragiñ Joksimoviñ najavio je „da
ñe opozicija [...] glasati protiv, jer smatra da zakon daje ve-
lika ovlaãñenja javnom tuæiocu i vrlo restriktivno tretira ovu
oblast”.93 Na ovakve i sliåne otpore parlamentarne opozi-
cije reagovao je Moãa Pijade na jednoj od sjednica Zakono-
davnog odbora joã u avgustu 1945. godine: „Ako ovi naãi
novi saputnici, saraðujuñi sa nama sa toliko dobre volje,
poånu da se tako åesto izdvajaju svojim miãljenjima, da se
uzdræavaju od glasanja, – ja uostalom nemam niãta protiv,
– jednog dana moæemo doñi u otvorenu borbu, borbu koja
bi moæda bila lakãa nego ovakva saradnja.”94
Bio je to rjeåit nagovjeãtaj onoga ãto se spremalo i
stvarnog odnosa snaga meðu suprotstavljenim politiåkim
grupacijama u vrijeme kada je Pekiñ otpoåinjao svoje kon-
trarevolucionarne „rane radove”. No prije nego ãto se okre-
nuo protiv Revolucije, on joj se – barem tako izgleda – i sam
bio nakratko prikljuåio.

92 Branko Petranoviñ, Istorija Jugoslavije 1918-1988, III (Beograd: Nolit,
1988), str. 121.
94 Rad zakonodavnih odbora Predsedniãtva Antifaãistiåkog veña narodnog oslo-
boðenja Jugoslavije i Privremen narodne skupãtine DFJ (3. aprila–25. okto-

bra 1945), str. 295; navedeno u Koãtunica i Åavoãki, str. 65-66.
227
KRATKOTRAJNA KARIJERA OMLADINSKOG AKTIVISTE
U izjavi koju je dala istraænim organima UDB-e za srez
Kovin 15. novembra 1948. godine, u vezi sa pokretanjem is-
traænog postupka protiv Borislava Pekiña i drugova, dva-
desetãestogodiãnja Desa Ranisavljev, „po zanimanju doma-
ñica [...] stalno nastanjena u Bavaniãtu”, ukazala je na jednu
zanimljivu pojedinost. Po njenim rijeåima, Borislav Pekiñ,
politiåki sekretar upravo pohapãene kontrarevolucionarne
organizacije SDOJ, neposredno je „posle osloboðenja pri-
ãao Omladinskoj organizaciji” i „kao omladinac radio sve
do polovine 1946. godine”, kada je „istupio iz omladinske
organizacije i viãe nije hteo da radi tj. postao je neaktivan”.95
Na isti podatak nailazi se i u dijelu oåevog memoarskog
spisa koji se bavi periodom neposredno po osloboðenju Ba-
vaniãta. Vojislav Pekiñ tu opisuje Borislavljevo pristupanje
seoskoj komunistiåkoj omladinskoj organizaciji i „revolu-
cionarni” rad, kome se „umno, fiziåki, materijalno, moral-
no” u potpunosti predao: „Ti si uzeo aktivnog uåeãña u ra-
du omladine. Po ceo dan si bio na nekim duænostima.
Dolazio si samo da ruåaã i odmah na posao.”96 Ovaj ideo-
loãki zaokret iznenaðuje zbog mnogo åega: zbog porodiå-
nog porijekla i vaspitanja, zbog dotadaãnjih politiåkih ubje-
ðenja, pa åak i zbog odbojnosti koju je Pekiñ imao prema
fiziåkom radu. Otac, naime, u svom spisu pominje i radne
akcije na sjeåi drva u Deliblatu, dodajuñi, doduãe, da je Pe-
kiñeva brigada „viãe pojela nego ãto koãta ono ãto [su] ura-
dili”.97 No rad u omladinskoj organizaciji nije bio samo fi-
ziåki – jedno vrijeme Pekiñ je radio i kao „liåni sekretar
95 Vidjeti kopiju izjave Dese Ranisavljev u posjedu Ljiljane Pekiñ.
96 Ovaj rukom pisani dokument od nekih åetrdesetak stranica, neka vr-
sta porodiånih memoara koje je sastavio Vojislav Pekiñ najvjerovatnije
u proljeñe 1952. godine, nalazi se u posjedu Ljiljane Pekiñ. U daljem tek-
stu on ñe se oznaåavati imenom „Sjeñanja Vojislava Pekiña”. Buduñi da
su listovi ispisani sa obje strane a paginirani samo sa prednje, prednja
stranica ñe se uz broj oznaåavati slovom „a” a ona sa poleðine slovom
„b”; „Sjeñanja Vojislava Pekiña”, str. 15a.
97 Ibid., str. 15b.
228
Dragomira Korovljevog, ålana mesnog narodnog Sovjeta”.
Uzgredan rezultat angaæmana na strani nove vlasti je i nje-
govo „prvo literarno soåinjenije u vidu [...] jedne jednoåin-
ke” koja je „i na pozornici prikazivana”, mada ostaje neiz-
vjesno „da li je njen autor aklamiran od strane publike ili je
ostao anoniman”. Zastupljene su bile i druge knjiæevne vr-
ste – Vojislav Pekiñ se prisjeña da se Borislav tih dana ogle-
dao i na polju revolucionarne poezije, piãuñi stihove u ko-
jima se ispoljavalo njegovo novo ideoloãko opredjeljenje:
„Sa istoka sunce grije...”98 Zanimljivo je da su ovo, u stva-
ri, Pekiñevi prvi zabiljeæeni knjiæevni pokuãaji.
Neoåekivani prelazak u protivniåki ideoloãki tabor ni-
je mogao proñi bez lomova u porodici. Prema vlastitim ri-
jeåima, Vojislavu „nije bilo sasvim pravo” zbog sinovljeve
odluke, ali mu se nije suprotstavljao plaãeñi se reakcije no-
vih glavara, „með kojima je [bio] dobar deo iz redova biv-
ãih crnoberzijanaca”. Sukob sa majkom, meðutim, bio je
mnogo ozbiljniji, pa je Borislav u jednom trenutku – ne mo-
gavãi ga, oåigledno, razrijeãiti razgovorom – svoje postup-
ke pokuãao da obrazloæi u pismenoj formi. To pismo je, na-
æalost, izgubljeno. Da je kojim sluåajem saåuvano – kako
istiåe Vojislav Pekiñ – moglo je biti upotrijebljeno na sud-
skom pretresu nekoliko godina kasnije kao dokaz kojim bi
se pobile optuæbe javnog tuæioca „u onom delu koji se od-
nosio na [kontrarevolucionarni] rad u Bavaniãtu”.99
Åime je, dakle, moguñe objasniti ovako dramatiåan ide-
oloãki zaokret? Da li je u pitanju bila tek pubertetska pobu-
na protiv porodice ili, pak, uvjerenje da se sa komunistima
tih godina ipak moglo saraðivati? Je li Pekiñ kao joã nezreo
djeåak povjerovao zvaniånim proklamacijama o potrebi uje-
dinjenja svih patriotskih snaga na osloboðenju i obnovi ra-
zorene zemlje i varljivoj „tolerantnosti” nove vlasti prema
politiåkim neistomiãljenicima i pomislio da se s komunisti-
ma moæe nañi zajedniåki jezik uprkos ideoloãkim razlika-
ma, da bi tek neãto kasnije „progledao” i politiåki se oãtro i
98 Ibid., str. 15a.
99 Ibid., str. 15a.
229
nedvosmisleno distancirao od njih? Kako se uopãte moglo
desiti da se Pekiñ neposredno nakon strijeljanja bavaniãtan-
skih Nijemaca prikljuåi ljudima koji su za taj zloåin bili od-
govorni? I kako se – u svjetlu pristajanja uz komuniste – mo-
æe prihvatiti autentiånost onog osjeñnja odbaåenosti i
izolovanosti, o kome on tako rjeåito govori opisujuñi naåin
na koji je doæivio osloboðenje? Moæe li se Pekiñu uopãte vje-
rovati kada kaæe da je njegovo subverzivno djelovanje za-
poåelo neposredno po osloboðenju Bavaniãta, ako je, po oåe-
vim rijeåima, u to vrijeme bio preãao u protivniåki tabor?
Zanimljivo je da se ova ideoloãka metamorfoza ne po-
minje ni u jednom od Pekiñevih brojnih autobiografskih za-
pisa. S druge strane, pak, postoji veñi broj tekstova u koji-
ma se neki od njegovih knjiæevnih likova opredjeljuju za
politiåku stranu koja zastupa ideologiju suprotnu „tipiå-
nim” uvjerenjima pripadnika graðanske klase iz koje i sa-
mi potiåu. U ovom pogledu karakteristiåan je sluåaj Filipa
Njegovana. Kao jedan od sporednih likova, Filip se pojav-
ljuje u Zlatnom runu, ali mu je mnogo znaåajnija uloga bila
namijenjena u romanu Crveni i beli, åiju je zamisao Pekiñ de-
taljno razradio, mada nije stigao i da je knjiæevno realizuje.
Sin industrijalca Stefana Njegovana, Filip je zamiãljen kao
„saputnik revolucije”, jedan od onih predstavnika graðan-
skog staleæa koji su, prihvatajuñi komunistiåku ideologiju,
„traæili svoj moralni alibi i predstavljali njenog duhovnog
Trojanskog konja u redovima vlastite klase”.100 Naravno,
Pekiñu nije bilo potrebno da i sam proðe kroz sliåne ideolo-
ãke nedoumice da bi stvorio ovaj lik – jugoslovenska pred-
ratna i poslijeratna stvarnost obilovala je prototipima ove
vrste i ovakve politiåke podjele postojale su i meðu ålano-
vima njegove najbliæe porodice. U ovom pogledu ilustrati-
van je i nezavrãeni roman Graditelji. U komentarima za ovo
djelo, naime, detaljno su opisani razvojni put i ideoloãko sa-
zrijevanje Isidora Njegovana, koji su gotovo u svim pojedi-
nostima identiåni onome kroz ãta je – barem po oåevom svje-
doåenju – proãao åetrnaestogodiãnji Pekiñ:
100 Tamo gde loze plaåu, str. 597-598.
230
Taj razvoj nije lak. Njemu se suprotstavljaju mnoge okol-
nosti. U prvom redu graðansko vaspitanje, ono ãto revoluciona-
ri zovu „buræoaskim predrasudama”. Zatim snaæan otpor poro-
dice [...]. U tom otporu prednjaåi majka, sa kojom odnosi postaju
vrlo teãki. [...] Pristajanje uz Revoluciju [...] dovodi do privreme-
ne krize u prijateljstvu sa Borisom, koji se od samog poåetka an-
gaæuje protiv Revolucije. [...] Dogaðaj za dogaðajem – uzeti iz
ondaãnje revolucionarne praktike – dovode u teãka iskuãenja [I-
sidorove] nove ideale i unose konfuziju u njegovu duãu. [...] Za-
jedno sa Borisom, skriven u jarku pored seoskog konjskog gro-
blja, posmatra on kako partizani bez prethodnog suda mitraljiraju
pripadnike nemaåke nacionalne manjine [...] a meðu njima i de-
vojåicu koju je potajno voleo.101
U procesu Isidorove transformacije u omladinskog ak-

tivistu i revolucionara moguñe je, dakle, prepoznati neke
od poslijeratnih politiåkih trendova, ali i mnoãtvo pojedi-
nosti koje pominje i Vojislav Pekiñ, opisujuñi razvojni put
svog sina. Knjiæevnog junaka Graditelja, meðutim, ipak ni-
je uputno poistovjeñivati sa piscem – problem je u tome ãto
se u romanu, kao Isidorov nerazdvojni prijatelj, pojavljuje
i lik autora, Borislava „Borisa” Pekiña, koji osjeña snaæan
otpor prema Isidorovim „revolucionarnim” sklonostima,
buduñi da se „od samog poåetka angaæuje protiv Revolu-
cije”. Na taj naåin, autobiografski karakter Graditelja temelji
se na pojedinostima iz Pekiñevog æivota koje se u jednakoj
mjeri pripisuju i Isidoru Njegovanu i Borisu Pekiñu. Åini
se, dakle, da je piãåevo liåno iskustvo projektovano u dva
suprotna pravca, åime se on knjiæevno udvaja kroz dvoji-
cu svojih likova. Drugim rijeåima, moglo bi se reñi da se
Borislav Pekiñ u Graditeljima istovremeno pojavljuje u dvi-
je razliåite uloge – djeåaka koji se priklanja revoluciji i dje-
åaka koji joj se suprotstavlja.
Upravo ova podvojenost upuñuje na moguñe obja-
ãnjenje Pekiñeve neoåekivane ideoloãke „metamorfoze”.
Naime, on ovo kratkotrajno politiåko preobrañenje ne po-
101Borislav Pekiñ, Graditelji (Beograd: BIGZ, 1995), str. 259-60. U neznat-
no izmijenjenom vidu, ovaj tekst objavljen je desetak godina ranije i u
zbirci Tamo gde loze plaåu, str. 604-605.
231
minje u autobiografskim zapisima stoga ãto se ono moæda
uopãte nije ni odigralo! Koliko god izgledalo bizarno, rje-
ãenje ove biografske zagonetke moglo bi biti veoma jedno-
stavno, naroåito s obzirom na Pekiñev tadaãnji uzrast. Ka-
ko svjedoåi njegova supruga Ljiljana, neposredno po
osloboðenju sela on je „imao ideju da se, zajedno sa joã ne-
kim prijateljima, kamuflira kao prijatelj nove vlasti u Ba-
vaniãtu [...] da bi se na drugoj strani moglo nesmetano ra-
diti protiv nje”.102 Ukoliko je to taåno, trik je bez sumnje
uspio, buduñi da ni roditelji nisu bili u stanju da ga prozru
– jedini vidljivi znaci ove mladalaåke politiåke igre ostali
su tako saåuvani u Pekiñevom policijskom dosijeu i u ko-
mentarima za nekoliko zamiãljenih ali nenapisanih roma-
na. U svakom sluåaju, ovim se poåetak Pekiñevog aktivnog
djelovanja protiv novog poretka pomjera za joã nekoliko
mjeseci unaprijed u odnosu na vrijeme koje je proveo u
Panåevu, kada je, kako istiåe u autobiografskim zabiljeãka-
ma, oformio svoju prvu ilegalnu organizaciju. A kada je ri-
jeå o eventualnim literarnim manifestacijama ovog djeåaå-
kog iskustva, njih je najlakãe pronañi u okolnostima pod
kojima Konrad Rutkowski, glavni junak romana Kako upo-
kojiti vampira, pristaje da radi za Gestapo, smatrajuñi da je
to najefikasniji naåin na koji se moæe suprotstaviti nacizmu!
PETI GIMNAZIJE: „RANI RADOVI” U PANÅEVU

Ubrzo po osloboðenju Bavaniãta Vojislav Pekiñ prela-
zi u Beograd 1. decembra 1944. godine, prihvativãi mjesto
naåelnika Odjeljenja opãteg kriminaliteta u Kriminalistiå-
koj upravi Ministarstva unutraãnjih poslova DFJ. Nedugo
zatim, iz Bavaniãta odlazi i Borislav da bi poåetkom 1945.
nastavio da pohaða peti razred gimnazije u Panåevu.103
102 Navedeno po elektronskoj poruci Ljiljane Pekiñ autoru, od 7. okto-
bra 2002. godine.

103 Nemoguñe je ustanoviti taåan datum Pekiñevog prelaska u Panåevo.
Po nekim indirektnim nagovjeãtajima koji se otkrivaju u njegovim au-

tobiografskim zapisima, moæe se zakljuåiti da je to bilo u januaru 1945.
232
Pekiñ je u Panåevu stanovao preko puta pravoslavne
crkve, u kuñi svog teåe Radovana Drndarskog, uåitelja „sta-
re ãkole, s navikama iz blagoslovene Dvojne monarhije”.
Åovjek starinskog kova, teåa je åistio „cipele odozdo” i „no-
sio uvek samo crn ãeãir tvrda oboda i koãulje krute bele
kragne s manæetama koje su se menjale i po kojima su alj-
kavi ljudi pravili zabeleãke”.104 Pomalo odsutan duhom,
sasvim po strani od posleratne stvarnosti, on je bio idea-
lan stanodavac za petnaestogodiãnjaka Pekiñevih ambici-
ja. A one nisu ukljuåivale ãkolu. Naime, åak je i otac – za-
okupljen novim poslom i definisanjem vlastitog odnosa
prema komunistima – uoåio da mu je sin znatno popustio
sa uåenjem uprkos tome ãto je ãkolu sada pohaðao redov-
no, a ne privatno. Uslijedile su i posljedice, pa je peti raz-
red zavrãen „dosta traljavo”105 – Pekiñ je morao polagati
popravni ispit iz latinskog, a u rubriku „vladanje” prvi put
mu je ubiljeæena åetvorka. Odliåne ocjene dobio je samo iz
istorije i zemljopisa, vrlo dobre iz srpskohrvatskog i ruskog
jezika i gimnastike, a dobre iz matematike i crtanja.106 Otac
je ovo posrnuñe objaãnjavao uzbuðenjima sa kraja rata, ne
sluteñi da mu se sin veñ upleo u neãto joã mnogo uzbudlji-
vije, ãto ñe ga tri i po godine kasnije odvesti na dugogodi-
ãnju robiju.
Iako Pekiñ u istrazi nije priznao da se za vrijeme bo-
ravka u Panåevu bavio ikakvim ilegalnim radom – isticao
je da „ne odgovara istini” ono ãto je govorio nekim drugo-
vima po prelasku u Beograd, kada se hvalio da je „ilegal-
no radio u Panåevu” i åak „bio hapãen”107 – on je poåeo da
da organizovano radi protiv nove vlasti upravo u ovom
U veñ navoðenom pismu autoru, Ljiljana Pekiñ, meðutim, istiåe da su
poslije osloboðenja srednje ãkole poåele sa radom tek u martu 1945, da-
tirajuñi time i njegov prelazak u Panåevo.
104 Godine koje su pojeli skakavci II, str. 151-152.
105 „Sjeñanja Vojislava Pekiña”, str. 15b.
106 Svjedoåanstvo za peti razred gimnazije, djelovodni br. 737, izdato
31. jula 1945. godine u Dræavnoj realnoj gimnaziji u Panåevu; original

dokumenta nalazi se u posjedu Ljiljane Pekiñ.
233
periodu. Naime, kako je sam zapisao, danju je „na åasovi-
ma dremao” a „noñu radio”, ispisujuñi poslije veåere u svo-
joj sobi letke. Nakon toga bi saåekao „da se svetla pogase
i grad u san trudbeniåki utone, iskakao kroz prozor i po zi-
dovima lepio te letke, a onda se, umoran od bazanja i stra-
ha, pred zoru, po mraku, vrañao kuñi”.108 U ove akcije Pe-
kiñ se nije upuãtao samostalno – on je u Panåevu oformio
svoju prvu ilegalnu grupu åiji rad nije podrazumijevao sa-
mo lijepljenje letaka. Ljiljana Pekiñ navodi da su ålanovi te
grupe jednom prilikom krenuli da åamcem prevezu neki
ilegalni materijal u Beograd, pri åemu ih milicija umalo ni-
je uhvatila, te su morali da se oslobode kompromitujuñeg
tovara bacivãi ga u Dunav.109
Sudeñi prema dostupnim podacima, djelovanje Peki-
ñeve ilegalne „panåevaåke” grupe tih godina nije predstav-
ljalo sasvim marginalnu pojavu. Naime, kako istiåe Srðan
Cvetkoviñ, „[z]a razliku od odmetnika i ostataka poraæe-
nih snaga koji su delovali uglavnom u ruralnim i planin-
skim krajevima, borili se oruæano i nasiljem protiv revolu-
cionarnog reæima”, åija je „ideologija bila nacionalna, pa i
nacionalistiåka”, poslije 1945. godine „naroåito meðu sred-
njoãkolskom i studentskom omladinom, javilo se niz po-
kreta i organizacija antikomunistiåkog karaktera, delom i
graðanske orijentacije”. Ove omladinske grupe bile su sklo-
nije „klasiånim metodama politiåke borbe [...] koja se uglav-
nom svodila na propagandno-obaveãtajni rad a reðe man-
je diverzije, iako su neki u svojoj raspaljenoj pubertetskoj
maãti videli sebe ‘kako pucaju na Tita’”.110 Bilo ih je u skoro
svakom veñem gradu u Srbiji. Veñ u avgustu 1945. godine
u Niãu je uhapãenja dvanaestoålana omladinska grupa TO-
NUS (Tajna organizacija srpskih nacionalista), a krajem iste
godine u Jagodnini i Beogradu grupa maturanata gimna-
zije koji su osnovali antikomunistiåko udruæenje „Kruæok”.
U Kragujevcu su marta 1946. godine pohapãeni pripadni-
108 Ibid., str. 152-153.
109 Ljiljana Pekiñ u elektronskoj poruci autoru od 7. oktobra 2002.
234
ci organizacije „Sloboda ili smrt”, a u Boru u junu ålanovi
udruæenja „S verom u Boga za kralja i otadæbinu”. U jav-
nosti se dosta zna o procesu pripadnicima omladinske gru-
pe NRSO (Nacionalno-revolucionarna srpska omladina),
odræanom u maju 1946. godine, a nekoliko godina kasnije
suðeno je i pripadnicima omladinskih organizacija „Beli
orlovi” i „Nacionalni komitet Jugoslavije”. Iako „ova vrsta
otpora nije bila tako opasna” po komuniste na vlasti, omla-
dinske grupe su ipak „hapãene i strogo kaænjavane naro-
åito po okonåanju rata 1945-46. i u vreme sukoba sa IB-om,
kada se reæim oseñao ugroæenim a svaku kritiku doæivlja-
vao kao izdaju”.111 Mladiñi i djevojke koji su se upuãtali u
takve pothvate rizikovali su, dakle, veoma mnogo.
Ono ãto nije uspjelo miliciji, poãlo je za rukom dobro-
duãnom Radovanu Drndarskom. Briãuñi praãinu u Peki-
ñevoj sobi, on je jednoga dana na polici iza knjiga otkrio pi-
ãtolj marke Valter. Pekiñ je to ovako opisao: „Nesreñni teåa
je dobio nesvesticu. Kad sam ga povratio, ni reå nije rekao.
Niãta me nije pitao. Kao da niãta nije video. Takve je ljude
trebalo primati u organizaciju.”112 No za tako ãta veñ je bi-
lo kasno. U maju 1945. godine, Vojislav Pekiñ dobio je stan
u Malajniåkoj ulici broj 7 u Beogradu i u njemu se uskoro
cijela porodica ponovo naãla na okupu.113 Prelaskom u Be-
ograd okonåan je i Borislavljev ilegalni rad u panåevaåkoj
grupi.
ÃESTI GIMNAZIJE: „DEFAÃIZACIJA” TREÑE MUÃKE

GIMNAZIJE U BEOGRADU
Ljetni raspust 1945. godine proveo je Pekiñ ponovo

kod bake u Bavaniãtu. Imajuñi na umu iskustvo iz Panåe-
va, predloæio je tada nekolicini vrãnjaka sa kojima se sva-
111 Ibid.
113 Stan je tada joã bio u vlasniãtvu izvjesnog Zlatka Grosa, jugosloven-
skog dræavljanina koji ñe se 1949. godine iseliti u Izrael.

235
kodnevno viðao da osnuju grupu koja bi radila protiv po-
stojeñe vlasti. Meðu tim drugovima bili su Stevan Munåan,
åija „reakcionarna” opredjeljenja pominje i Desa Ranisav-
ljev u izjavi za UDB-u, Miñun Veljanoviñ, te Lazar i Ilija Ko-
ãariñ. Pekiñu je, meðutim, najbliæi bio Kosta Jovanoviñ, zva-
ni Ãumanov, åiji je jedan brat za vrijeme rata bio u åetnicima
a drugi u njemaåkom zarobljeniãtvu. Otuda su njih dvoji-
ca ponajviãe i „saraðivali” – Ãumanov je od brata dobio ne-
ki åetniåki list po imenu Pomoravlje koji je pokazao Pekiñu,
a ovaj ga dao dalje na åitanje Munåanu i Æiki Dariñu, da bi
ga naposlijetku „pocepao, jer je bio sav iscepan [sic]”.114 No
politiåki konspiratori umalo nisu bili otkriveni. Spremaju-
ñi jednom prilikom sobu, Ãumanovljeva sestra naãla je le-
tak u åijem sastavljanju je uåestvovao i Pekiñ. Kako se ona
u to vrijeme zabavljala sa Bogdanom Drenåom, komandi-
rom Deliblatskog partizanskog odreda „koji je obavio is-
trebljenje domañih Nemaca u kraju”, uslijedila je istraga u
„familijarnom krugu”, ali Ãumanov nije odao druga i „stvar
je legla”.115 Kontrarevolucionarni rad se tog ljeta u Bava-
niãtu i zavrãio na pisanju letaka i åitanju åetniåkih novina
– ilegalna organizacija nikada nije osnovana buduñi da je
Pekiñ ãkolovanje nastavio u beogradskoj Treñoj muãkoj gim-
naziji, gdje je krenuo u ãesti razred.
Kako je otac kasnije zapisao, Pekiñ je, „ne ulaæuñi mno-
go truda”, pod „uistinu nepovoljnim uslovima” ãesti gim-
nazije ipak zavrãio „dosta povoljno”.116 Postigao je vrlo do-
bar uspjeh, uz svega dvije trojke, od kojih je jedna bila iz
ruskog jezika, sasvim u skladu sa njegovim tadaãnjim po-
litiåkim opredjeljenjima, a druga iz matematike, predme-
ta s kojim je kuburio joã od åetvrtog razreda osnovne ãko-
114 Zapisnik sa Pekiñevog sasluãanja od 4. februara 1949. godine u 10
åasova. Kopija ovog dokumenta nalazi se u posjedu Ljiljane Pekiñ. U
Godinama koje su pojeli skakavci Pekiñ åesto ãaljivo istiåe „nepismenost”
svojih isljednika. Åitajuñi dokumente koji se tiåu istraænog postupka ko-
ji je protiv njega voðen, ti komentari se uopãte ne åine pretjeranim. Oni
su, uostalom, joã jedno svjedoåanstvo o tome kakvo je to „vreme” bilo.
116 „Sjeñanja Vojislava Pekiña”, str. 16a.
236
le. Iz srpskog i engleskog jezika, istorije, geografije, biolo-
gije, fizike, hemije i pjevanja dobio je odliåne ocjene, a iz
fiskulture i crtanja vrlo dobre.117 Nepovoljni uslovi koje po-
minje otac odnose se na jedan od najneprijatnijih doæivlja-
ja iz Pekiñeve mladosti, „defaãizaciju” Treñe muãke gim-
nazije u februaru 1946. godine, kada su åetrdeset i dva
uåenika brutalno pretuåena u ãkolskoj gimnastiåkoj dvo-
rani i privremeno odstranjena iz nastave. No ovome inci-
dentu prethodio je åitav niz dogaðaja kojima je Pekiñ na
sebe navukao netrpeljivost omladinskih aktivista koji su
stajali iza „defaãizacije”.
Kako stoji u zapisniku koji je saåinjen u toku istrage
nad Pekiñem, odmah po prelasku u Treñu muãku on se po-
vezao „s licima koja su bila reakcionarno raspoloæena pre-
ma postojeñoj vlasti”. Meðu njima su bili njegov najbliæi
prijatelj iz gimnazijskih dana, kasnije ugledni klasiåni filo-
log i akademik Miron Flaãar, kao i dvojica potonjih istak-
nutih SDOJ-evaca, Aleksandar Lazoviñ i Duãan Zoriñ.118
Zavjerenici su odluåili da se poåne sa radom „na formi-
ranju jedne ilegalne grupe koja [bi] delovala u ãkoli”119 sa
osnovnim ciljem da „ãiri demokratske ideje” i „smeni omla-
dinske sekretarijate razreda”.120 No, to nije bilo sve – Pe-
kiñ se po dolasku u Beograd angaæovao i na drugim stra-
nama. Bilo je to vrijeme kada se veñ snaæno osjeñao pritisak
koji je na protivnike poåela vrãiti ranije neãto tolerantnija
vlast. Kada je 27. septembra 1945. godine izaãao prvi broj
Demokratije, organa Demokratske partije Milana Grola, Pe-
kiñ je bio meðu dobrovoljnim kolporterima koji su ga di-
jelili po beogradskim ulicama, izlaæuñi se time stalnim fi-
ziåkim napadima skojevaca. Koliko je to bio opasan posao,
svjedoåi i sluåaj sedamnaestogodiãnjeg Dragoljuba Veseli-
117 Duplikat svjedoåanstva za ãesti razred gimnazije, djelovodni br. 812,
izdatog 28. juna 1946. godine u Treñoj muãkoj gimnaziji u Beogradu;

original ovog dokumenta nalazi se u posjedu Ljiljane Pekiñ.
åasova.
119 Ibid.
237
noviña, sina strijeljanog industrijalca Mihaila Veselinoviña,
koji je pod nerazjaãnjenim okolnostima ubijen prilikom ras-
turanja lista.121 Naravno, kako su te novine bile glasilo jed-
ne legalne politiåke stranke åije su se pristalice joã u form-
alnom smislu nalazile u sastavu Skupãtine, njihova
distribucija nije bila protivzakonita, ali se na nju gledalo
kao na „indikacij[u] neprijateljskog dræanja”.122 Uostalom,
o odnosu vlasti prema listu koji je izlazio s njihovim „bla-
goslovom” svjedoåi i javno spaljivanje jednog od brojeva
Demokratije 18. oktobra u Beogradu, u kome je uåestvovao
veliki broj ålanova SKOJ-a i USAOJ-a. Kao dobar primjer
politikanskog cinizma tipiånog za ovaj period, vrijedi na-
vesti i rijeåi generalnog sekretara KPJ Josipa Broza, koji je
– u ime uredniãtva Demokratije – predstavnicima domañih
i stranih medija objasnio razloge zbog kojih je list konaå-
no ugaãen, izjavivãi da su radnici ãtamparije „stupili u ãtra-
jk”, a kako je u Jugoslaviji „sloboda ãtrajka [...] vlada ne-
ma nikakvog moralnog prava da im sugerira da oni moraju
taj list da ãtampaju”, ãto, uostalom, dokazuje i da su „rad-
nici kod nas subjekti a ne objekti”.123
Kada je Demokratija nakon svega mjesec i po dana i se-
dam brojeva prestala da izlazi 8. novembra 1945. godine,
Pekiñ je svoje kontrarevolucionarne napore usmjerio u pot-
punosti na ãkolu. Naravno, kao izuzetno znaåajna poluga
u oåuvanju tekovina Revolucije i ãirenju njene ideologije,
cjelokupan tadaãnji ãkolski sistem nalazio se pod budnim
nadzorom vlasti. Buduñi da se od samog osloboðenja insi-
stiralo na „pravilnom” ideoloãkom i politiåkom vaspitanju
„ãirokih narodnih masa”, nastojalo se da se cjelokupan kul-
turni, prosvjetni, pa i nauåni æivot koncentriãe u „rukama
partijskih ustanova”.124 O tome rjeåito svjedoåi i temeljito
åiãñenje Beogradskog univerziteta od viãe desetina nastav-
123 „Odgovori na pitanja noivinara na Konferenciji s predstavnicima
strane i domañe ãtampe”, Izgradnja nove Jugoslavije, knj. I, tom 2, str. 223;
navedeno u Koãtunica i Åavoãki, str. 74.
124 Petranoviñ, III, str. 120.
238
nika i saradnika koji zbog dræanja u toku rata – ili, pak, zbog
ideoloãkih opredjeljenja – nisu bili po volji reæimu, te su ta-
ko doãli pod udar univerzitetskog Suda åasti kao ogranka
Suda sa suðenje zloåina i prestupa protiv srpske nacional-
ne åasti. Otuda je i odgovornost za rad u ãkolstvu poåivala
na „federalnim ministarstvima prosvete”.125 Idejno-politiå-
kim aspektima nastave bavili su se „agitprop i pedagoãka
komisija pri CK KPJ” u åijoj su se nadleænosti nalazili „na-
stavni planovi i programi, udæbenici i sliåna pitanja osnov-
nih, srednjih i struånih ãkola, kao i univerziteta”.126 Na pod-
sticaj KPJ, po ãkolama su ålanovi SKOJ-a veñ od samog
poåetka bili angaæovani na „vaspitavanju” ålanstva Narod-
ne omladine u duhu marksizma-lenjinizma. Koliko se insi-
stiralo na ukljuåenju ãkolske omladine u politiåki æivot vi-
di se i po tome ãto se apolitiånost tih godina smatrala
potpuno neprihvatljivom, ãtetnom i opasnom, pa åak i ka-
da se radilo o „priredbama, zabavama ili [...] fiskulturi”.127
Rukovodstvo SKOJ-a smatralo je, dakle, da se na
marksistiåkim naåelima mora insistirati u svim oblicima
ãkolskih aktivnosti, izmeðu ostalog i kroz zidne novine ko-
je su tih godina bile izuzetno popularne po beogradskim
gimnazijama, gdje su ih uåenici na smjenu ureðivali. Tako
je u decembru 1945. godine u Treñoj muãkoj na red doãao
i Pekiñev VIb razred. Ãkolsko rukovodstvo Narodne omla-
dine bilo je prijatno iznenaðeno kada su se, „ni od koga na-
terani”, Pekiñ i Flaãar ponudili da obave uredniåki posao.
Nakon nekoliko nedjelja vrijednog rada dvojice dobrovolja-
ca, osvanule su jednog jutra zidne novine u ulaznom gim-
nazijskom predvorju, „raskoãno tehniåki opremljene”. Taj
decembarski broj nije, meðutim, bio dugog vijeka. Uklonjen
je joã istog dana, koliko zbog „reakcionarnog” sadræaja ko-
ji je ukljuåivao „neke znaåajne datume iz vizantijske isto-
rije, proceduru pri pravljenju anilinskih boja, mehanizam
ameriåkog dvodomnog parlamentarizma, britansku pobe-
125 Ibid., str. 143-144.
126 Ibid., str. 144.
127 Ibid., str. 40.
239
du kod El Alamejna, biografiju Tomaæa Masarika”, toliko
i zbog toga ãto se „u celim novinama ni jedan jedini put ni-
je spomenula ni Partija, ni narodnooslobodilaåka borba, ni-
ti jedna tema tada u modi”.128 Pekiña reakcija ãkolske
uprave nije ni iznenadila ni obeshrabrila: kao obrazovna
institucija, ãkola je pruæala i druge moguñnosti da se iska-
æe nezadovoljstvo postojeñim politiåkim prilikama.
Kako je to nekoliko godina kasnije formulisao tuæilac
Nikola Martinoviñ, prvi grijeh i osnovni politiåki cilj åla-
nova Pekiñeve grupe sastojao se u tome ãto su oni „iz ne-
prijateljskih pobuda prema FNRJ” nastojali „da razbiju je-
dinstvo organizacije narodne omladine i oteæaju njihov rad
u ãkolama – ometanjem pravilnog izbora rukovodstva i
politiåkog vaspitanja omladine i izazivanjem nereda na
ðaåkim sastancima”.129 U Godinama koje su pojeli skakavci
Pekiñ se u potpunosti slaæe sa ovom taåkom optuænice:
Åinili smo ãto nam je bilo u moñi da ometemo rad Narod-
ne omladine u ãkoli. Propagirali smo sabotiranje njenih akcija.
Organizovali demonstrativna izostajanja iz ãkole o verskim pra-
znicima, zbog åega sam bio kaænjen ukorom Veña. Odgovore na
åasovima pogodnim za to (srpski, istorija, a kasnije filosofija, bi-
ologija, psihologija) koristili smo za napade na „nauåna” mark-
sistiåka tumaåenja gde god smo ih namirisali. Odlazili smo or-
ganizovano na åasove veronauke, iako smo u veñini bili pagani,
åasove koji su tada bili dopuãteni, i njih pretvarali u slobodne
debatne krugove... Ja sam, na primer, konzekventno odbijao da
pismeni iz srpskog piãem na teme iz narodnooslobodilaåke bor-
be, a kada bi ona bila neodreðeno patriotska, redovno sam birao
neki dogaðaj iz srpske istorije, ãto bi se danas, jamaåno, zvalo
nacionalizmom. I moj drugi ukor zbog toga manje je poticao od
profesora srpskog, kome sam sve ostale zadatke vrañao u naj-
boljem stanju, a viãe od Komiteta.130
128 Borislav Pekiñ, Godine koje su pojeli skakavci I (Beograd, Priãtina: BIGZ,
Jedinstvo, 1987), str. 330.

129 Presuda okruænog suda za grad Beograd od 14. maja 1949. godine.
Kopija ovog dokumenta nalazi se u posjedu Ljiljane Pekiñ.

130 Godine koje su pojeli skakavci I, str. 332.
240
Uprkos nesumnjivom poletu i sråanosti Pekiña i nje-
govih istomiãljenika – koji su u Treñoj muãkoj gimnaziji bi-
li dosta brojni – taj sukob je ipak po mnogo åemu podsje-
ñao na borbu Davida i Golijata. Naime, kao tvrdo jezgro
komunistiåkog omladinskog pokreta, SKOJ je tih godina
brojao blizu 300.000 ålanova, dok je åak 1.374.000 ålanova
USAOJ-a direktno prevedeno u ålanstvo Narodne omla-
dine Jugoslavije na njenom Treñem kongresu odræanom u
Zagrebu od 9. do 11. maja 1946. godine,131 dakle, upravo u
vrijeme kada je Pekiñ zavrãavao ãesti razred gimnazije. Pa
ipak, bez obzira na nesrazmjer u odnosu snaga, kao i na
javnu podrãku koju su ålanovi Narodne omladine imali u
svakoj od preduzetih akcija, borba se nastavljala. Zbog to-
ga se ni gimnazijski predmeti nisu po sadræaju i nastavni-
cima dijelili samo na lake i teãke – postojala je i druga, po-
litiåka podjela: „Delili smo ih na one na kojima se mogao
voditi ideoloãki rat i one koji su za to nepodesni.”132 Ra-
zumljivo je, stoga, ãto su srpski jezik, filozofija i istorija ima-
li za Pekiña i njegovo druãtvo tako veliki znaåaj. Åak su i
åasovi gimnastike dobili na vaænosti, uprkos tome ãto su
oni, uz matematiku i pjevanje, kroz åitavo ãkolovanje bili
Pekiñeva najslabija taåka. Naime, u gimnastiåkoj sali mo-
glo se „nekaænjeno a ‘sluåajno’” suprotstavljati politiåkim
neistomiãljenicima i to ne samo idejno veñ i fiziåki.133
Ãto se, pak, tiåe gimnazijskih profesora, oni su uglav-
nom bili „predratni trezveni ljudi, bez simpatija za ‘dija-
lektiåke pristupe k istorijskoj’”, ali istovremeno i „sa poro-
dicama”, odnosno „i sa smislom za tekuñu [realnost] od
koje su zavisili”. Razapete izmeðu ideoloãkih potreba no-
vog vremena i vlastitih profesionalnih standarda, bilo ih je
æalosno gledati „kako se muåe da [ðacima] objasne univer-
zalnost dijalektiåkih zakona” zbog kojih su bili „prinuðe-
ni da pod starost lupetaju gluposti”, kako je to Pekiñ naveo
u svojim sjeñanjima.134 Ne svi, doduãe – profesor istorije,
131 Vidjeti Petranoviñ, III, str. 52.
133 Ibid., str, 352.
134 Ibid.
241
na primjer, „apsolutno neobaveãten o predmetu”, provo-
dio je veñinu vremena u direktorovoj kancelariji, „isleðu-
juñi uåenike koji su imali rezerve prema njegovoj osobnoj
ideologiji”.135 Veñina nastavnika, meðutim, ipak nije „pod-
upirala […] troãna vrata materijalizma” – profesori filozo-
fije ponekad bi åak bili i „obazrivo sreñni” kada bi njihovi
uåenici, „neoæenjeni, neodgovorni, naoruæani napabiråe-
nim citatima spiritualistiåke filosofije u modi”, nasrnuli da
ih razbijaju. Prepuãtali su, naime, odbranu marksizma „de-
æurnim skojevskim misliocima”. „Osim u jednom sluåaju”
– Pekiñ vjerovatno na umu ima tadaãnjeg skojevca a kasni-
jeg akademika Nikolu Miloãeviña, koji je s njim iãao u isti
razred – ti „mislioci”, meðutim, nisu mogli da shvate „iãta
dublje od klozetske ãolje”.136
Pekiñ je po dobru posebno zapamtio profesore vje-
ronauke Ñiriña i Vuåiña. Ovaj predmet tada je joã bio
dozvoljen kao fakultativna opcija i – sa izuzetkom ålano-
va Narodne omladine – pohaðali su ga mnogi ðaci, ne zbog
religioznosti, pa ni iz „demonstrativnih razloga”, veñ sto-
ga ãto su ti åasovi bili „jedina mesta na kojima ste o filoso-
fiji neãto pametno mogli åuti”. Kada su se, meðutim, na
njima poåeli pojavljivati i ålanovi SKOJ-a, pred kojima se
„otvoren razgovor ni o åemu nije mogao voditi”, neko se
dosjetio kako da ih se otarase: „Prvog iduñeg åasa smo, i
to pojuñi, åitali Davidove Psalme. Morali su ih pojati i ãpi-
juni. Toliko se za stvar nisu mogli ærtvovati. Viãe se nikad
nisu pojavili.”137 Veoma omiljena bila je i profesorka hemi-
je Ema Strundæaliñ. O njenom odnosu prema uåenicima sa
velikom toplinom pisao je joã jedan od njenih tadaãnjih ãti-
ñenika, Marko Leko:
Ona je smireno oseñala teæinu politiåke situacije i na svoj
mudri naåin uspela da u odeljenju vlada tolerantna atmosfera.
Prihvatila je kao svoju decu i one kojima politiåka zaãtita nije bi-
la potrebna, jer su oni tu zaãtitu sami obezbedili na drugoj stra-
135 Ibid., str. 353-354.
136 Ibid., str. 354.
137 Ibid., str. 355.
242
ni, ali ih je, uveren sam, æalila ãto su takvi nesreñnici. Oni koji-
ma je politiåka zaãtita bila potrebna imali su je u njoj. Te ãkolske
godine nisam osetio nikakav strah. Znalo se ko ãta misli, ali smo
se oseñali kao ljudi koji smeju da ispolje svoja oseñanja. Blagodet
te atmosfere tetka Eminog odeljenja posebno je oseñao Pekiñ.138
U ideoloãkom, ali i u akademskom smislu, Pekiñevo

odjeljenje bilo je sasvim izuzetno. Kako je zapisao Mihajlo
Stajiñ, jedan od bivãih uåenika, ono je bilo sastavljeno:
s jedne strane, od sinova dobrostojeñih ‘buræujskih’ poro-
dica sa Vraåara i iz obliænje okoline, a, s druge strane, od mladih
ljudi koji su bili tokom rata u jedinicama NOV [...] i POJ [...]. U
prvoj grupi dominantna figura je bio Borislav Pekiñ, a skoro svi
su kasnije postali poznati intelektualci, profesori univerziteta i
akademici.139
U ovom pogledu, zanimljivo je navesti da su åak tro-

jica uåenika iz Pekiñevog odjeljenja postali ålanovi Srpske
akademije nauka i umetnosti (Flaãar, Pekiñ i Miloãeviñ), a
tu su joã i petorica univerzitskih profesora, kao i „dvade-
set dva diplomirana struånjaka raznih struka”.140
U svakom sluåaju, odnosi izmeðu dvije antagonistiå-
ke grupe bili su toliko zaoãtreni da se razlika u miãljenju
ispoljavala i kroz fiziåku segregaciju. Dok su „reakciona-
ri” po pravilu sjedili u posljednjim klupama, u prvim su
„sedeli iskljuåivo komunisti”. Ãkolska uprava je u viãe na-
vrata pokuãavala da napravi razmjeãtaj i da „izbor po srod-
nosti” zamijeni „izborom po antagonizmu”. Po Pekiñevim
rijeåima, ovaj plan nije uspio prevashodno stoga ãto „revo-
lucionari” nisu mogli da izdræe pritisak kojem su ih pod-
vrgli „kontrarevolucionari”: „Svako od aktivista kome je
odreðeno da pored mene sedi vrlo je brzo poæeleo da se
vrati na staro mesto, da sedi sa nekim sa kojim za vreme
138 Marko Leko, „Uspomene o Borislavu Pekiñu”, Pekiñeva klupa, ur. Ra-
doslav Bratiñ (Beograd: Legat Borislava Pekiña Treñe muãke gimnazije,

1999), str. 303.
139 Mihailo Stajiñ, „VIII5 razred”, Pekiñeva klupa, str. 293.
140 Leko, str. 304.
243
åasa bar moæe razgovarati.”141 Prema rijeåima jednog od
uåesnika ovih dogaðaja, jednom prilikom, kada su se „re-
akcionari” vrañali sa åasa vjeronauke, umalo nije doãlo i
do fiziåkog obraåuna u ãkolskom hodniku, gdje su ålano-
vi Narodne omladine namjeravali da ih napadnu. Osjetiv-
ãi opasnost, Pekiñ i njegovi prijatelji obratili su se za po-
moñ jednom od najloãijih, ali i najsnaænijih, uåenika iz svog
razreda, Savi „Strndæovu” ili „Glavonji”, „koji se ubrzo po-
javio „vodeñi joã petoricu takvih istih ‘razbacanih’ gla-
vonja”, nakon åega su se skojevci povukli.142
Bila je to, dakle, u malom slika one iste netrpeljivosti
koja se tih godina uoåavala i u Narodnoj skupãtini kroz od-
mjeravanje snaga poslanika komunistiåke i graðanske ori-
jentacije. No jaz koji se sve viãe ãirio izmeðu dvije grupe
uåenika nisu podsticale samo razlike u politiåkom mi-
ãljenju. Zanimljivo je da je Pekiñ mnogo kasnije sa æaljen-
jem priznao da krug ljudi u kojem se on kretao nije bio li-
ãen i drugih predrasuda. Naime, imali su odbojnost prema
svemu ãto je dolazilo iz provincije, tako da njihova netr-
peljivost åesto nije bila samo „ideoloãka” veñ i „klasna”.143
No te dvije kategorije åesto su se i preklapale – prosvjetna
politika novih vlasti oåito je iãla i na „izmenu socijalne
strukture [...] uåenika”. Da bi se to ãto efikasnije ostvarilo,
„podizani su i otvarani ðaåki internati i kuhinje, kao pot-
pora seoskoj i radniåkoj deci da nastave ãkolovanje”.144 Na
taj naåin se sukob prenosio i na druge aspekte svakodnev-
nog æivota. Naime, uprkos svim „razvlaãñenjima i ekspro-
prijacijama”, materijalni poloæaj uåenika iz Pekiñeve gru-
pe „bio je neuporedivo bolji, a s njim i æivot”: „Iako smo
mi bili poraæeni, oni pobednici, oni su zavideli nama, onim
delom svog biña koje se nije moglo zadovoljiti posedo-
vanjem istine, veñ je iskalo neãto i u gotovom, koje nije mo-
glo åekati sjajnu buduñnost nego je traæilo da se malo i sad
142 Mihailo Stajiñ u razgovoru sa autorom, 27. avgusta 2004. godine.
143 Vidjeti Godine koje su pojeli skakavci I, str. 61.
provede.”145 A kada su takvi porivi u pitanju, stvari mogu
da postanu vrlo opasne. Stoga je i protivudarac koji je usli-
jedio bio tako brutalan.
S obzirom na intenzitet netrpeljivosti izmeðu dvije
uåeniåke grupe, Treña muãka gimnazija ubrzo je izaãla na
glas kao „najreakcionarnija” ãkola u Beogradu.146 Pro-
blem politiåkog antagonizma meðu uåenicima, meðutim,
nije bio ograniåen samo na ovu ustanovu. Sliåna situaci-
ja bila je i u Prvoj i u Drugoj realnoj muãkoj gimnaziji,
kao i u Åetvrtoj i u Sedmoj realnoj æenskoj gimnaziji.147
Ne treba, naime, smetnuti s uma da je ovo joã bio period
u kome su komunisti svim snagama nastojali da uåvrste
svoje partijske organizacije, pri åemu se izuzetan znaåaj
pridavao kadrovskim pitanjima, buduñi da su ona imala
„presudan znaåaj sa stanoviãta odræavanja vlasti i nastav-
ljanja revolucionarnog procesa”.148 U kratkom vremen-
skom roku broj ålanova KPJ je stoga viãestruko porastao
– uoåi ustanka Partija je brojala oko 12 hiljada ålanova, a
neposredno po zavrãetku rata bilo ih je 141 hiljada.149 A
kako je to joã bilo vrijeme poåetnog revolucionarnog „åi-
stunstva”, krajem 1945. i poåetkom 1946. godine, uz ogro-
man priliv novih pristalica, otpoåeo je i suprotan proces,
naime, „åistke partije” od brojnih „sluåajnih idejno-poli-
tiåki nezrelih saputnika”.150 Te åistke su se podudarile i
sa promjenom u ponaãanju prema ideoloãkim neprija-
teljima, te su sluåajevi direktog obraåuna sa protivnikom
postajali sve åeãñi.
146 Ibid., str. 325.
147 Kako svjedoåi Ljiljana Pekiñ, u njenom gimnazijskom odjeljenju ot-
prilike jednu petinu åinile su uåenice pripadnice SKOJ-a i sa njima se

nije komuniciralo uprkos tome ãto su im oåevi pripadali graðanskom
staleæu. Jaz je bio toliko dubok da se zadræao i viãe od pedeset godina
kasnije (Ljiljana Pekiñ u elektronskoj poruci autoru od 10. novembra
2003. godine).
150 Ibid., str. 30.
245
Te zime, na izborima za srednjoãkolske narodne odbo-
re u Prvoj beogradskoj gimnaziji, „rezultat je ispao nepo-
voljan po SKOJ, pa ih je direktor poniãtio”. Podstaknuti ova-
kvim obrtom, na skupu odræanom 30. januara 1946. godine,
„skojevci su zapoåeli harangu protiv nenarodnih elemena-
ta, od kojih je potom izbaåeno iz ãkole 27 ðaka antikomuni-
sta”.151 Tako se javila i ideja za „defaãizaciju” beogradskih
srednjih ãkola, odnosno za „spontani” obraåun sa „reakci-
onarima”, åiji je inicijator, prema svjedoåenju nekih savre-
menika, moæda bio tadaãnji omladinski rukovodilac Rato
Dugonjiñ. Prema sjeñanju Marka Leka, u zimu 1946. godine
iz svih beogradskih gimnazija izbaåeno je oko 300 uåenika
i uåenica.152 Na red je doãla i Pekiñeva Treña muãka.
Po rijeåima jedne od ærtava, Milana Veljanoviña, jed-
nog snjeænog februarskog popodneva, po zavrãetku nasta-
ve, „sva odeljenja obiãao je famulus Ljubisav, sa ãajkaåom
na glavi”, i objavio da ñe se u gimnastiåkoj dvorani odræa-
ti zbor obavezan za sve uåenike, a ne samo za ålanove Na-
rodne omladine – „biñe komemoracija drugu Lenjinu!”153
Zgradu niko nije mogao napustiti, buduñi da su prozori na
prizemlju bili zamandaljeni, a izlazna vrata åuvali su ne-
poznati mladiñi koji su viãe nalikovali policijskim agenti-
ma nego gimnazijalcima. Po Pekiñevim rijeåima, gimna-
stiåka dvorana bila je prepuna „kao dæinovski furgon u
kome se osuðenici prebacuju iz logora u logor”. Na uzdig-
nutom podijumu nalazila se „grupa omladinskih voða, ko-
ji ñe, svi do jednog, zavrãiti na Golom otoku”.154 Glavni or-
ganizator skupa bio je izvjesni Miña Miloviñ koji ñe kasnije
zaraditi petnaest godina zatvora zbog privrednog krimi-
nala i po izlasku sa robije pomjeriti pameñu.155 Prema rije-
152 Leko, str. 305. U isto vrijeme bilo je u toku i izbacivanje sa fakulteta
Beogradskog univerziteta (Ljiljana Pekiñ u elektronskoj poruci autoru,
10. novembra 2003. godine).
153 „Kravata sa malim åvoriñem”, razgovor sa Milanom Veljanoviñem,
Pekiñeva klupa, str. 285.

155 „Kravata sa malim åvoriñem”, str. 284.
246
åima Mihaila Stajiña, ni ostali neñe kasnije u æivotu bolje
proñi – „dvojica su se ubili, trojica bili u zatvoru, a samo
deo njih uspeo je da zavrãi fakultet i doðe do nekih viãih
titula. ‘Reakcionari’ su na kraju ipak mnogo bolje proãli’”.156
Nasuprot omladinskim rukovodiocima, „stisla se mala gru-
pa profesora, partijaca, na åelu sa direktorom gimnazije
Markom Vraneãeviñem [sic], naprednim pesnikom, koji ñe
takoðe upoznati Goli otok”.157 Danas potpuno zaboravlje-
ni Vranjeãeviñ bio je u to doba izuzetno znaåajna liånost
kulturnog i javnog æivota i jedan od ålanova Inicijativnog
odbora za osnivanje Udruæenja knjiæevnika Srbije pri Srp-
skoj knjiæevnoj zadruzi, zajedno sa Ivom Andriñem, Isido-
rom Sekuliñ, Veljkom Petroviñem, Radovanom Zogoviñem,
Jovanom Popoviñem, Ðurom Gavelom, Markom Ristiñem
i Elijem Fincijem.158 O njegovim pjesniåkim opredjeljenji-
ma, ali i dometima, svjedoåe stihovi: „Ja sam Marko iz Bo-
sne, / Ti si Jegor iz Moskve...”, koje navodi Veljanoviñ.159
U svakom sluåaju, sastanak je ubrzo poåeo i jedan od or-
ganizatora istakao je koliko je stanje u ãkoli postalo nepod-
noãljivo zbog organizovanog rovarenja „grupice faãista, iz-
dajnika i reakcionara”. Skup je i sazvan sa ciljem da se „ovoj
situaciji na revolucionaran naåin uåini kraj”.160
Nakon toga se preãlo na åitanje pojedinaånih optuæni-
ca. Nekim uåenicima se, izmeðu ostalog, zamjeralo ãto im
se oåevi nisu poslije rata vratili u zemlju iz njemaåkog za-
robljeniãtva, iz åega je proizlazilo da i sinovi rovare protiv
postojeñe vlasti. U Pekiñevom sluåaju optuænica je insisti-
rala na „otvorenim napadima na marksizam na åasovima,
[na] propagandi protiv akcija Narodne omladine”, kao i na
uredniåkom promaãaju sa zidnim novinama.161 Kazna, iz-
bacivanje iz ãkole, prihvatana je „demokratski”, aklamaci-
156 Mihailo Stajiñ u razgovoru sa autorom, 27. avgusta 2004.
157 Godine koje su pojeli skakavci I, str. 325-327.
158 Vidjeti Ratko Pekoviñ, Ni rat ni mir. Panorama knjiæevnih polemika 1945-
1965 (Beograd: Filip Viãnjiñ, 1986), str. 20.

159 „Kravata sa malim åvoriñem”, str. 284.
160 Ibid., str. 325-327.
161 Ibid., str. 330.
247
jom, a onda je uslijedio i njen „revolucionarni” dio – osu-
ðenici su morali da preðu put od podijuma do izlaznih vra-
ta kroz ãpalir svojih drugova koji su ih sa svih strana uda-
rali „pesnicama, nogama, motkama, batinama, lancima,
koji su najednom ispod kaputa izvuåeni”. Doduãe, u ovom
batinanju uglavnom su uåestvovali uåenici radniåkih ãko-
la, dovedeni sa strane, buduñi da se u Treñoj muãkoj ipak
nije naãao dovoljan broj onih koji su bili spremni na tako
neãto.162 Manje od godinu i po dana od dogaðaja na kon-
jskom groblju u Bavaniãtu, Pekiñ je po drugi put – sada i
na vlastitoj koæi – imao priliku da iskusi praktiånu primje-
nu naåela revolucionarne pravde:
Video sam svoje drugove kako krvare prolazeñi kroz tunel
neljudske mrænje, koji ñe se tek dve-tri godine kasnije nazvati
„Toplim zecom”, i u svoj topli zagrljaj primiti mnoge uåesnike
ovog iz 1946.
Video sam svoje drugove kako ñute.
Video sam sebe kako ñutim.
Video sam decu kako viåu „Smrt!” a nemaju ni dvanaest
godina.
Video sam decu kako pokuãavaju drugom ljudskom biñu,
starijem od njih jedva za koju godinu, naneti uvredu, bol i kako
u tome uspevaju.
Video sam na podijumu konstruktore ovog æivog zida ka-
ko uæivaju u svojoj maloj revoluciji, u svojoj igri sa æivotima ãkol-
skih drugova.163
Ako se zanemari brutalnost s kojom se pristupilo

ovom obraåunu, formalne posljedice po Pekiña nisu bile
naroåito teãke. Vijest o linåu brzo se pronijela i ulica pred
ãkolskom zgradom ispunila se izbezumljenim roditeljima.
U hodniku pred gimnastiåkom dvoranom iznenada se po-
javio Pekiñev otac i tresnuo zabezeknutog direktora gim-
nazije o zid. U prvo vrijeme mislilo se da za defaãizaciju
„nije dobijeno odobrenje ni Partije ni dræavnih organa”,
buduñi da je veñina izbaåenih, bar u Treñoj muãkoj, „vra-
162 Ibid., str. 328.
163 Ibid., str. 329.
248
ñena u ãkolu veñ posle nekoliko dana, a samo su neki ima-
li prolongirane neprilike”.164 Savremenici ovog dogaðaja,
Marko Leko i Ljiljana Pekiñ, meðutim, smatraju da se ak-
cija nije mogla sprovesti bez saglasnosti sa najviãeg mje-
sta. Kasnije se pokazalo da je defaãizacija zaustavljena tek
nakon ãto je Jaãa Prodanoviñ, generalni sekretar Jugoslo-
venske republikanske partije, jedne od ålanica skupãtin-
ske koalicije bliske komunistiåkoj veñini, liåno interveni-
sao kod Broza.165 Uprkos svemu, trideset dvojici uåenika
izbaåenih iz Prve muãke realne gimnazije nastavak ãkolo-
vanja omoguñen je tek u oktobru, te su tako svi izgubili
godinu. Jedan od izbaåenih, Budimir Pavloviñ, izgubio je
åak pet godina zbog ovog incidenta.166 Ãto se Pekiña tiåe,
on se uskoro „vratio u stari razred, na staro mesto, pored
[Flaãara] (na uæas aktivista)”.167 No posljedice koje je ovaj
traumatiåni doæivljaj ostavio na jednog ãesnaestogodiãnja-
ka bile su dalekoseæne.
Iako je kasnije insistirao na tome da „defaãizacija” ni-
je niãta bitno izmijenila u naåinu na koji su se on i njegovi
istomiãljenici odnosili prema politiåkom sistemu u zemlji
– „Incident je samo podigao [njihovu] odbrambenu samo-
svest i osnaæio [njihovu] netrpeljivost”168 – svakako nije
sluåajno ãto je ilegalna organizacija, o åijem su se osnivanju
on i joã nekoliko drugih uåenika dogovarali joã od pret-
hodne jeseni, formirana neposredno nakon ovog dogaða-
ja. Kako je izjavio na suðenju u maju 1949. godine, Pekiñ je
svoju prvu beogradsku ilegalnu organizaciju stvorio „s pro-
leña 1946”.169 To je u istrazi potvrdio joã jedan od osniva-
åa, Duãan Zoriñ, navodeñi Aleksandra Lazoviña i Mirona
164 Ibid., str. 331.
165 Vidjeti Godine koje su pojeli skakavci II, str. 357.
166 Vidjeti Leko, str. 307. Na osnovu razgovora sa Pavloviñem, Ljiljana
Pekiñ, meðutim, tvrdi da on nije mogao da zavrãi gimnaziju punih de-

set godina (Ljiljana Pekiñ u elektronskoj poruci autoru od 10. novem-
bra 2003. godine).
169 Ibid., str. 288.
249
Flaãara kao tadaãnje ålanove.170 Ako je vjerovati Pekiñevim
izjavama datim u istrazi, ta grupa „nije bila dobro organi-
zovana” i sastanci su se odræavali „neki put u dva tri me-
seca”.171 Isto je tvrdio i Zoriñ, istiåuñi da se uglavnom raz-
govaralo o tome ko bi se joã od srednjoãkolaca mogao
zavrbovati, dok se ilegalno nije radilo niãta: „Ova grupa
kao celina nije umnoæavala niti rasturala neke letke ili pa-
role, niti smo ma ãta radili zbog åega bi trebali odgovara-
ti, sem po tom organizacionom pitanju ãto smo zajedniåki
radili.”172 Pekiñ je, meðutim, u istrazi naglasio da je u ovo
vrijeme on samoinicijativno „pisao i lepio razne parole po
ãkoli koje su bile [...] uperene protiv postojeñe vlasti i nje-
ne politike u odnosu na intelektualce u Jugoslaviji”, a da
niko „od [njegovih] drugova koji su se nalazili u ovoj [...]
grupi za to nije znao”.173 U svakom sluåaju, izjavama koje
su ålanovi SDOJ-a davali pod istragom ne smije se previ-
ãe vjerovati, te stoga ostaje nejasno åime se sve ova ilegal-
na grupa bavila neposredno po svom osnivanju u proljeñe
1946. Po rijeåima jednog od uåesnika, Balãe Mladenoviña,
aktivnost njegovih drugova u ovom periodu valja posma-
trati viãe kao okupljanje istomiãljenika nezadovoljnih sta-
njem u zemlji, nego kao organizovano politiåko djelovanje
sa jasno odreðenim ciljevima i metodama.174
Po zavrãetku ãestog razreda, Pekiñ prvo odlazi u po-
sjetu ujaku Zlatku Petroviñu u Dol pri Ljubljani, a zatim na-
kratko boravi u Bavaniãtu. Tih nekoliko dana iskoristio je
on da oæivi ranija poznanstva, ali i ideju o organizovanju joã
jedne ilegalne grupe. Od toga, meðutim, nije bilo niãta – ka-
ko je kasnije priznao, on je tog ljeta u Bavaniãtu djelovao na
svoju ruku, izlijepivãi sam „oko 12 komada parola”. Parole
je svojeruåno ispisao u Beogradu, „olovkom crvenom i ma-
170 Vidjeti izjavu sa sasluãanja Duãana Zoriña od 9. novembra 1948, åi-
ja je kopija u posjedu Ljiljane Pekiñ.
åasova.
172 Izjava sa sasluãanja Duãana Zoriña od 9. novembra 1948.
åasova.
174 Balãa Mladenoviñ u razgovoru sa autorom od 6. juna 2003.
250
stilom”. Bile su „antidræavne i privredne sadræine tj. bile su
ispisane u korist seljaka od kojih je dræava trebala da odu-
zme zemlju” – zakon o nacionalizaciji konaåno je donesen
5. decembra 1946. godine, a u toku su bile i akcije „otkupa”
poljoprivrednih „viãkova” – a lijepio ih je „noñu po raznim
kuñama” u zaseocima Bregu i Selancetu.175 Zanimljivo je
prisjetiti se da je u Dolovu, selu udaljenom svega 7-8 kilo-
metara od Bavaniãta, manje od pola godine nakon Pekiñe-
ve posjete, krajem februara 1947. godine doãlo do masovne
pobune protiv seoskih vlasti i lokalnih partijskih aktivista
koji su vrãili rekviziciju æita, kukuruza i stoke, a koja je oci-
jenjena kao „pokuãaj kontrarevolucije i zavere protiv dræave”.
Tom prilikom ubijena su dvojica seljaka, dok su trojica lju-
di koji su optuæeni kao kolovoðe osuðeni na smrt streljan-
jem, a dvanaestorica na robiju u trajanju od 12 do 15 godi-
na.176 Naravno, ovaj dogaðaj se ne moæe dovoditi ni u kakvu
neposrednu vezu sa Pekiñevim letcima, ali je zanimljiv kao
naznaka atmosfere koja je tada vladala u selima juænog Ba-
nata, ãto Pekiñu svakako nije moglo promañi.
Prilikom ovog boravka u Bavaniãtu Pekiñ je pokuãao
da zavrbuje kao saradnicu i Desu Ranisavljev, koja ñe ga, u
izjavi istraænim organima, optuæiti ne samo za ãirenje ne-
prijateljske propagande (dao joj je na åitanje onaj isti iscije-
pani primjerak Pomoravlja od prethodne godine) nego i za
oruæanu prijetnju. Naime, shvativiãi da ona njihove razgo-
vore dojavljuje ålanovima Narodne omladine, Pekiñ ju je
jednom prilikom pozvao na stranu, izvadio revolverski me-
tak iz dæepa i zaprijetio da ñe joj ga „zabosti u åelo” ukoli-
ko se tako neãto ponovi.177 Na tome se, meðutim, sve i za-
vrãilo. Ljetne ferije su proãle i valjalo se ponovo vratiti u
Beograd, iako je ãkola tada bila vjerovatno posljednja stvar
koju je Pekiñ imao na umu. Zapoåinjala je druga faza obra-
åuna sa graðanskom opozicijom, pa åak i onim partijama i
pojedincima koji su se neposredno po zavrãetku rata pri-
kljuåili Narodnom frontu.
175 Zapisnik sa Pekiñevog sasluãanja od 4. februara 1949. u 10 åasova.
177 Vidjeti kopiju izjave Dese Ranisavljev.

00-B Rakic - Pekic 1944-1946 (Anali 4-2007)

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

00-B Rakic - Pekic 1944-1946 (Anali 4-2007)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

199

„JA SAM SVOJIM RANIM RADOVIMA

Proljeñe i ljetni mjeseci 1944. godine najavili su znaåaj-

Bilo je to posljednje njemaåko nareðenje koje se odnosi-

Vojnoizdavaåki zavod, 1977), str. 541-42.

MASAKR NA KONJSKOM GROBLJU

hoff, 1967), p. 263.

Drugog svetskog rata”, str. 7. Rukopis ovog teksta g. Ivanji je ljubazno

1953 (Beograd: Institut za savremenu istoriju, 2006), str. 227.

1983), str. 145; navedeno u Cvetkoviñ, str. 172

Istoriåar Srðan Cvetkoviñ istiåe da je „[s]amo u Srp-

Pojedini istoriåari istiåu da su se na udaru naãli svi nje-

Ovim maglovitim jutrom stavljena je taåka na Pekiñe-

U jednom od svojih autobiografskih zapisa, Pekiñ uo-

60 Godine koje su pojeli skakavci II , str. 146.

ske beleãke (Beograd: Kultura, 1949), str. 102; navedeno u Koãtunica-Åa-

Meðutim, pluralistiåka „otvorenost” tadaãnjeg jugo-

1948), str. 386; navedeno u Koãtunica i Åavoãki, str. 37.

Narodnog fronta Jugoslavije (Beograd: Savezni odbor Narodnog fronta,

Beograd Narodna skupãtina FNRJ, str. 501-502; navedeno u Koãtunica

91 Cvetkoviñ, str. 315.

boðenja Jugoslavije i Privremen narodne skupãtine DFJ (3. aprila–25. okto-

U procesu Isidorove transformacije u omladinskog ak-

PETI GIMNAZIJE: „RANI RADOVI” U PANÅEVU

bra 2002. godine.

Po nekim indirektnim nagovjeãtajima koji se otkrivaju u njegovim au-

31. jula 1945. godine u Dræavnoj realnoj gimnaziji u Panåevu; original

ÃESTI GIMNAZIJE: „DEFAÃIZACIJA” TREÑE MUÃKE

Ljetni raspust 1945. godine proveo je Pekiñ ponovo

skog dræavljanina koji ñe se 1949. godine iseliti u Izrael.

izdatog 28. juna 1946. godine u Treñoj muãkoj gimnaziji u Beogradu;

Jedinstvo, 1987), str. 330.

Kopija ovog dokumenta nalazi se u posjedu Ljiljane Pekiñ.

U ideoloãkom, ali i u akademskom smislu, Pekiñevo

U ovom pogledu, zanimljivo je navesti da su åak tro-

doslav Bratiñ (Beograd: Legat Borislava Pekiña Treñe muãke gimnazije,

prilike jednu petinu åinile su uåenice pripadnice SKOJ-a i sa njima se

Pekiñeva klupa, str. 285.

1965 (Beograd: Filip Viãnjiñ, 1986), str. 20.

Ako se zanemari brutalnost s kojom se pristupilo

Pekiñ, meðutim, tvrdi da on nije mogao da zavrãi gimnaziju punih de-

You might also like