Professional Documents
Culture Documents
Redni
Tema Nastavna jedinica
broj
1. Istorijat i arhitektura PC računara
Hardver
2. Periferni uređaji i mediji za skladištenje podataka
Organizovanje podataka na disku/disketi i osnovne komande za rada sa fajlovima i
3.
direktorijumima
4. Osnovne komande DOS-a
DOS
Promena programa je moguća u toku izvođenja kursa zavisno od tempa usvajanja novih znanja od strane
polaznika kursa.
1 Hardver
1.1 Istorijat i arhitektura PC računara
Familija računara IBM PC počela je svoj svetski pohod 24. aprila 1981. godine. Računar odlikuje širokim
krugom periferijalnih uređaja. Glavni cilj kod projektovanja IBM PC računara je bio da se stvori mikroračunar
sa pristupačnom cenom koji pruža svom korisniku mogućnost dogradnje osnovne konfiguracije po svojim
ličnim zahtevima i mogućnostima. posle prvih PC-jeva pojavili su se upotrebljivi računari proizvedeni u
velikim serijama zvani XT po engleskoj reči (extended – proširen). Tri godine posle pojave XT računara
pojavilo se računar AT (Advanced Technology - napredna tehnologija). Gro prodatih PC računara nije
originalan IBM-ov proizvod nego takozvani IBM kompatibilni klon. Klonovi su takvi računari koji su slične
arhitekture i funkcionisanja kao i originalni PC-jevi. Svet je ukratko bio poplavljen klonovima poreklom sa
dalekog istoka proizvodi nepoznatih proizvođača. Ti računari su se odlikovali nižom cenom ali i nižim
performansima od originalnih proizvoda. No, cilj IBM-a je postignut PC arhitektura je postao standard u klasi
personalnih računara izguravši sa tržišta konkurenciju. Krajem 80-tih godina pojavio se naslednik AT
računara nazvan 386 a početkom devedesetih i četvrta generacija zvana 486. Pentium računari – peta PC
generacija – pojavili su se 1994. godine i održali su se i do danas. U međuvremenu pojavila se i šesta, pa
čak i sedma generacija PC-ja, zvani Pentium Pro (P6) i Pentium II.
PC se satoji od sledećih glavnih delova:
mikroprocesor iz Intelove serije x86 ili njihov klon
radna memorija (RAM)
matična ploča
kućište
periferijalni uređaji
1.1.1 Mikroprocesor
Mikroprocesor je “mozak” računara. Namenjen je da upravlja radom ostalih delova računara i da obrađuje
podatke (matematičke operacije, uspoređivanje itd.). Kada se radi o procesoru najvažnije je znati o kojoj se
familiji radi (8086/8088, 80286, 80386, 80486, Pentium, Pentium Pro, Pentium II) i koliki je njen radni takt. O
radnom taktu treba zapamtiti da što je veći radni takt procesora to je procesor “brži”. Generacije PC
računara dobijaju nazive prema ugrađenom procesoru. Po sadašnjim uslovima računari do 486 se smatraju
zastarelima i pri kupovini računara ih teba izbegavati. Treba napomenuti da pored Intela procesore za PC
računare proizvode i firme AMD i Cyrix. Njihovi procesori su napravljeni po uzoru na Intelove i predstavljaju
značajnu konkurenciju Intelovim procesorima naročito zbog niže cene i sličnih performansi. Ti procesori su
uglavnom preporučljivi za kućnu upotrebu, dok za profesionalne namene treba se držati Intelovih procesora
zbog pouzdanosti.
Označava jedan odgovor “DA” ili “NE” u računaru predstavljeni kao “1” ili “0”. Od bita veća merna jedinica je
bajt (byte) koji je jednak 8 bitova (1 byte = 8 bit). Od bajta veće jedinice se zovu po sledećem:
1 kilobajt (kB) = 1024 bajta
1 megabajt (MB) = 1024 kB = 1.048.576 bajta
1 gigabajt (GB) = 1024 MB = 1.048.576 kb = 1.073.741.824 bajta
Prvi PC računari su se isporučivali sa 512 kB RAM memorije, ubrzo je taj broj povećan na 640 kB. Tada su
tvorci tih računara govorili da “640 kB memorije će svima biti dovoljno”. Nije prošlo mnogo i 640 kB RAM-a
se pokazalo tesnim za potrebe korisnika i programa. Tako je RAM računara porastao na 1 MB, pa na 2 MB,
pa na 4MB, itd. Sada u moderne računare možete ugraditi i nekoliko stotina MB RAM-a, zavisno od potreba i
mogućnosti. Važno je znati da u računar se ugrađuje količina memorije koja je jednaka nekom stepenu
broja 2 izražena u megabajtima tj. 2 MB, 4 MB, 8 MB, 16 MB, 32 MB, 64 MB, 128 MB, 256 MB, itd. Ram
memorija se izrađuje na tzv. SIMM ili DIMM modulima RAM-a (kapaciteta 2 MB, 4 MB, 8 MB, 16 MB ili 32
MB) koji se postavljaju u određena ležišta na matičnoj ploči.
1.2.1 Tastatura
Tastatura je ulazni periferijalni uređaj preko kojeg čovek “govori” računaru. Računar analizira taj govor i
postupa prema njemu. Taj “govor”, podrazumeva se, mora biti razumljiv računaru. Tastatura za PC računar
ima najmanje 101 tipku raspoređenih prema sledećoj slici:
Hardver 4
Na njoj se tipke mogu gruposati u nekoliko grupa. Najviše tipki se nalazi na tzv, alfanumeričkoj tastaturi.
ova grupa tipki sadrži sva slova i brojeve i neke tipke posebne namene.Tipke posebne namene su:
Enter ili Return - služi sa pomeranje kursora u novi red
Shift - služi za pisanje velikih slova
Ctrl (controll) - dugme koje tipkama daje drugo značenje
Alt - dugme koje tipkama daje drugo značenje
Caps Lock - služi za prebacivanje tastature u režim velikih slova i nazad
Tab - tabulator, pomera kursor uvek za određeno mesto
Back Space - briše znak levo od kursora
Desno od alfanumeričke tastature nelze se kursorske tipke. Kao i njihov naziv govori služe za pomeranje
kursora na ekranu. Pored tipki sa strelicama desno, levo, gore i dole, koje pomeraju kursor u navedenim
pravcima za jedno mesto, tu su i tipke:
Page Up - pomera kursor za jednu stranicu (ekran) gore
Page Down - pomera kurzor za jednu stranicu (ekran) dole
Home - pomera kurzor na početak reda
End - pomera kurzor na kraj reda
Insert - prebacuje tastaturu u mod ubacivanja slova (insert mode) i u prepisivački mod
Delete - briše znak desno od kursora ili znak obeležen kursorom
Iznad alfanumeričke tastature nalaze se tipka Esc (escape-pobeći) i funkcijske tipke označene sa F1 do
F12. Tipka escape ima ulogu pri napuštanju nekih programa ili procesa, dok funkcijskim tipkama se mogu
dati razne uloge u programima.
Iznad kursorskih tipki nalaze se sledeće tri tipke:
Print Scr - služi za štampanje izgleda ekrana
Scroll lock - služi za zamrzavanje skrolovanja ekrana
Pause – Break - služi za pauziranje toka programa
Sasvim desno se nalazi numerička tastatura sa tipkama za unos brojeva. pored tipki sa brojevima tu se
nalaze još i tipke sa osnovnim matematičkim operacijama i tipka Num Lock, koja služi za prebacivanje
numeričke tastature iz kursorskog u numerički režim i nazad.
Na tastaturi se pored tipki nalaze i tri indikatora:
Caps Lock - pokazivač režima velikih slova
Num Lock - pokazuje da je numerička tastatura u numeričkom modu
Scroll Lock - pokazuje da je uključeno zamrzavanje skrolovanja.
Tastatura se preko DIN konektora spaja direktno na matičnu ploču.
Druga važna karakteristika monitora je njegova rezolucija tj. koliko iz tačaka tačaka (piksela) se sastoji slika
na monitoru. Savremeni SVGA monitori podžavaju rezoluciju i do 1280*1024 piksela ali možete podesiti da
rade i sa manjom rezolucijom (640*480, 800*600, 1024*768).
Razvojem računarske opreme razvijao se i grafički podsistem računara. U Tabela 1 su navedeni standardi
za grafički podsistem sa kratkim objašnjenjima.
Monitor se priključuje na matičnu ploču preko grafičke kartice koja se postavlja u odgovarajući slot. Na
grafičkoj kartici se nalazi grafički koprocesor, koji je odgovoran za prikazivanje slike na monitoru bez
optrerećenja procesora. Brzina koprocesora direktno utiče na brzinu prikazivanja slike. Pored koprocesora
na grafičkoj kartici nalazi se i video memorija u kojoj se pohranjuju podaci o prikazivanoj slici. Veličina video
memorije je ograničavajući faktor u pogledu rezolucije i broja istovremeno prikazivanih boja na monitoru.
Sledeća formula izražava međuzavisnost ovih veličina:
gde je
- VRAM : količina video memorije u bitovima
-x : horizontalna rezolucija
-y : vertikalna rezolucija
-N : broj boja
Savremene SVGA kartice se isporučuju sa 1 MB VRAM-a sa mogućnošću proširenja na 2 MB.
1.2.4 Miš
Miš je ulazni periferijalni uređaj koji u grafičkim radnim okruženjima (npr. Windows) služe za pomeranje
pokazivača (pointer) na ekranu i za izbor odgovarajućih komandi. Priključuje se na serijski interfejs (COM1)
računara. Na mišu se nalaze dva dugmeta: levo i desno.
1.2.5 Štampač
Štampač je izlazni uređaj preko kojeg možete podatke odštampati na papir. Postoje razne vrste štampača. U
najširoj upotrebi se nalaze matrični štampači. Ti štampači rade slično pisaćoj mašini. Iglice, koje se nalaze u
glavi štampača pritiskaju traku (ribon) sa mastilom i tako se prenosi otisak na papir. Postoje štampači sa
devet, osamnaest i dvadeset i četiri iglice. Odlikuju se niskom cenom i slabom kvalitetom štampe. Svi
matrični štampači su crno-beli štampači.
Sledeći štampači su tzv. inkdžet (ink-jet) štampači. Oni preko tankih cevčica ubrizgavaju farbu na papir.
Postoje i crno-beli i kolor inkdžet štampači. Odlikuju se pristupačnom cenom i dobrim kvalitetom štampe. Za
individualnu upotrebu predstavljaju jedini izbor kod kupovine kolor štampača zbog astronomno visoke cene
kolor lasreskih štampača.
Gore spomenuti lasreski tampači predstavljaju sam vrh štampača. Odlikuju se vrhunskim kvalitetom štampe,
ali i visokim cenama. U poslednje vreme pojavljuju se jeftiniji crno-beli lasreski štampači, što ove štampače
čini dostupnim i za kućnu upotrebu. Postoje i kolor laserski štampači ali su desetostruko skuplji od crno-belilh
štampača. Laserski štampači na jednom valjku laserskim znakom ispisuju podatke za štampanje. Ovaj valjak
se presvuče tankim slojem praška (toner). Sa valjka se toner prenosi na papir na onim mestima koje je
obeležio laserski snop. Prašak se na papiru fiksira termičkom obradom na oko 200 °C.
Na svim štampačima postoje nekoliko uobičajenih tastera i indikatora. Sledeća tabela prikazuje neke od tih
pojmova:
Pojam Objašnjenje
1.2.6 Modem
Modem je uređaj koji služi za povezivanje računara preko telefonske linije (dial-up networking). Može biti
vanjski i unutrašnji. Vanjski modemi se prikjučuju kablom na drugi serijski port računara (COM2), a unutrašnji
se postavlja u određeni slot na matičnoj ploči. Na modemi se nalaze dva konektora RJ-11, koji služe za
povezivanje modema sa telefonskom linijom sa jedne strane i sa telefonskim uređajem sa druge strane.
Karakteristični izgled zadnje strane uturašnjeg modema prikazan je na sliciSlika 3.
Pošto se radi o uređaju preko kojeg se vrši razmena podataka između dva ili više računara veoma je važna
brzina modema. Brzina modema se meri u broju bita koji je modem u stanju preneti i jednoj sekundi. Naziv
za tu mernu jedinicu je bit-po-sekundi ili skraćeno bps. Savremeni modemi imaju brzinu od 14400, 28800,
33600 ili 56600 bps.
Moramo napomenuti da na brzinu komunikacije preko modema ne utiče samo brzina samog modema nego i
kvalitet telefonskih veza između dva povezanih računara.
Razvojem računarske opreme modem je prestao da bude samo uređaj za povezivanje dva računara.
Vremenom su njegove mogućnosti proširene na prijem i slanje telefaks poruka, kao i na prijem i snimanje
glasovnih poruka na računar (telefonska automatska sekretarica). To znači da ukoliko imate u kući PC
novijeg tipa sa modemom povezanog na telefonsku liniju ne treba vam ni telefaks ni automatske telefonska
sekretarica. Sve ove poslove može da obavi sam računar.
Ima različitih zvučnih kartica različitih proizvođača. Najpozantiji među njima je SoundBlaster firme Creative
Labs. Neke kartice u sebi imaju integrisan FM radio prijemnik.
1.2.9 Skeneri
Skeneri su ulazni uređaji računara a služe za unos slika sa papira u računar. Postoji ručna i stona, kao i
crno-bela i kolor varijanta skenera. Savremeni skeneri se isporučuju sa programom za prepoznavanje
rukopisa.
Staza
Sektor
DS DD 720 kB 80 9 720
3,5 “
DS HD 1,44 MB 80 18 1440
DS DD 360 kB 40 9 360
5,25”
DS HD 1,2 MB 80 15 1200
Kako razlikovati HD od DD disketa? U slučaju 3,5 inčnih HD disketa postoji otvor a kod 5,25 inčnih HD
disketa nema ojačanog prstena na središnjem otvoru diskete.
Zarez za
zabranu
snimanja
Otvor na HD
disketi
Uređaj koji zapisuje, čita i briše podatke sa disketa zove se disketni uređaj (floppy disk drive – FDD).
Podrazumeva se da postoje disketni uređaji za 3,5 inčne i disketni uređaji za 5,25 inčne diskete. Disketni
uređaji se priključuju na uređaj koji se zove floppy disk kontroler (FDC) a zadužen je za kontrolu rada
disketnih uređaja. Floppy disk kontroler je kod savremenih računara integrisan na matičnoj ploči. Na jedan
kontroler mogu se priključiti dva disketna uređaja.
Hardver 10
Glave tvrdog
Cilindar
diska
Staza
Prednosti tvrdog diska nad disketama je u višestruko bržim pristupom podacima i većem kapacitetu.
Savremeni tvrdi diskovi imaju kapacitet od nekoliko gigabajta. Trvdi diskovi se vežu na kontroler tvrdih
diskova (hard disk controler – HDC). Postoje dve vrste kontrolera: IDE (Integrated Device Electronics) i SCSI
(Small Computer System). IDE diskovi su sporiji, manjeg kapaciteta i jeftiniji. SCSI diskovi su brži, većeg
kapaciteta ali i dosta skuplji. Kod savremenih računara na matičnoj ploči je integrisano dva IDE kontrolera:
primarni IDE1 i sekundarni IDE2. Na oba kontrolera mogu se spojiti po dva disk uređaja. Od ta dva uređaja
jedan predstavlja “gospodara” (master) a drugi “roba” (slave). Tako raspoznajemo primarni master, primarni
slave, sekundarni master i sekundarni slave uređaj.
Kod SCSI standarda na jedan kontroler, koji se nalazi na posebnoj kartici i postavlja se u slot matine ploče,
mogu se priljučiti sedam uređaja.
Najpoznatiji proizvođači tvrdih diskova su: Western Digital, Seagate i Quantum.
1.2.12.3 A-drive
Pretstavlja kompletno rešenje za zamenu postojećih disketa. Uređaj izvana izgleda potpuno isto kao i
klasični disketni uređaj, a koristi 3,5 inčne diskete vrlo slične klasičnim, ali na koje može stai 120 MB
podataka. Kompatibilan je sa starim disketnim uređajima, tj može da zapisuje i da čita podatke sa starih 3,5
inčnih disketa. Priključuje se na jedan od IDE kontrolera na matičnoj ploči. Novije matične ploče podržavaju i
podizanje sistema sa A-drive-a.
Koren
Na slici su pojedini direktorijumi označeni posebnim nazivom. Isto tako na disku svaki fajl i direktorijum ima
svoje ime. U DOS-u ime direktorijuma i fajlova može da sadrži maksimalno osam slova i tri slova ekstenzije,
odvojenih od osnovnog naziva tačkom. Pri dodeli imena fajlovima i direktorijumima mogu se koristiti slova
engleske abecede, brojevi i ostali znaci osim sledećih: . “ / \ [ ] : * | < > + = ; , ?. Ovi znaci u DOS-u imaju
posebno značenje o čemu će biti više reči u nastavku.
Primeri naziva fajla su:
propisi.bat ime_dan.txt plate.exe lotus123.prn
Pored izbora slova kod dodele imena mora se voditi računa o sledećem:
• u istom direktorijumu ne mogu se nalaziti fajlovi i direktorijumi sa istim nazivom;
• direktorijum može sadržati fajl (direktorijum) sa nazivom istim nazivu samog direktorijuma;
• različiti direktorijumi mogu sadržati fajlove istog naziva.
NAPOMENA: Izvorni direktorijum nema svoj poseban naziv. U komandama DOS-a znak “\” označava izvorni
direktorijum.
Kako da u komandama DOS-a naznačimo o kom se fajlu ili direktorijumu radi? Pomoću tzv. puta (path). Put
se dobija sastavljanjem imena svih direktorijuma kroz koje se mora preći od izvornog direkturijuma do
naznačenog fajla ili direktorijuma. Između navedenih naziva se stavlja znak “\”. Put do fajla plate.exe koji se
nalazi u direktorijumu plate sa slike 9. glasi:
\programi\plate\plate.exe
Osnove DOS-a 14
2.1.3 Odzivnik
Kada uključite računar, po podizanju sistema pojavi se na monitoru znak koji označava da je računar
spreman za prijem vaše komande. Taj znak se zove odzivnik (prompt) i može izgledati različito.
Najjednostavniji odzivnik sastoji se od oznake aktivnog uređaja i znaka “>”:
C>
Pored znaka se nalazi trepteća crtica “_”, kojeg nazivamo kursorom. On uvek pokazuje mesto gde će se na
monitoru otkucati odgovoarajući znak ako pritisnemo tipku na tastaturi.
Najuobičajeni odzivnik sastoji se od oznake aktivnog uređaja, puta do radnog direktorijuma i znaka “>”:
C:\primeri>_
♦ Formatiranje diska
Da bi novi disk mogli koristiti njegovu površinu moramo organizovati po napred iznetom. Moramo na disku
napraviti boot-sektor, FAT-tabelu, organizovati prostor za osnovni direktorijum i prostor za podatke. Ova
radnja se zove formatiranje diska. Vrši se sa komandom
format <naziv uređaja> [argumenti]
NAPOMENA: Formatiranje nepovratno briše sve podatke sa diska, zato komandu format treba koristiti sa
naročitom pažnjom!
Za formatiranje diskete u A: uređaju komanda glasi
c:\>format a:
Računar od nas traži da stavimo disketu u uređaj i po tom da pritisnemo tipku ENTER:
Insert new diskette for drive A:
and press ENTER when ready...
U toku formatiranja na monitoru se prikazuju podaci o stepenu realizacije. Po završetku formatiranja pojavi
se poruka
Format complete.
i od nas se traži da unesemo naziv za disketu (maksimalno 11 karaktera bez razmaka) ili da pritisnemo
ENTER ukoliko nećemo disku dodeljivati poseban naziv:
Volume label (11 characters, ENTER for none):_
Ispisuju se podaci o ukupnoj veličini diskete u bajtovima, zauzetom, neispravnom i slobodnom prostoru. Na
kraju računar na pita da li želimo formatirati neku drugu disketu ili ne?
Format another (y/n)?
Pritiskom na taster Y postupak se ponavlja od ubacivanaj nove diskete za formatiranje, a pritiskom na taster
N prekida se izvršavanje komande format i pojavljuje se prompt.
Ukoliko želimo napraviti disketu za podizanje sistema (tzv. sistemska ili start-up disketa) pri formatiranju
moramo navesti argument /s:
c:\>format a: /s
Time se na disketu posle formatiranja automatski presnimavaju tri fajla potrebna za podizanje DOS-a. Ti
fajlovi su:
• msdos.sys
• io.sys
• command.com
Na kraju formatiranja dobije se poruka o presnimavanju sistema:
System transfered.
Od ranije formatirane diskete isto možemo napraviti sistemsku pomoću komande
c:\>sys a:
NAPOMENA: Prostim presnivanjem navedenih fajlova se ne može napraviti sistemska disketa, pošto se
pri formatiranju na sistemska disketa dobija posebnu oznaku.
Formatiranjem se dobija jedna prazna disketa koja ima samo osnovni direktorijum (root).
♦ Podela tvrdog diska na particije
Pre nego što se novi tvrdi disk formatira na njemu se mora organzovati najmanje jedna particija. Tvrdi disk
se može podeliti na više particija (delova). Ova radnja se izvršava pomoću programa fdisk. Prva DOS
particija se zove primarna, a sve ostale su tzv. proširene (extended). Na proširenim particijama se kreiraju
logički uređaji (logical drive). Ove logičke uređaje DOS posmatra kao zasebne diskove mada su oni fizički
na jednom tvrdom disku.
Primarna particija dobija oznaku C:, prvi logički uređaj oznaku D:, drugi E:, itd. Zbog toga što se particije vide
kao zasebni diskovi, u svakodnevnom govoru se često i zovu diskovima.
Osnove DOS-a 16
UPOZORENJE: Podela diska na particije je posao za iskusnog korisnika DOS-a. Komandu fdisk koristite sa
naročitom pažnjom jer greškom možete nepovratno izgubiti ceo sadržaj vašeg tvrdog
diska.
♦ Defragmentacija diska
Ranije smo videli da se na disku fajlovi smeštaju u tzv. klastere. Uzmimo npr. fajl koji po veličini zauzima 12
klastera. Šta će se desiti ukoliko na disku nemamo slobodnih susednih 12 klastera? U tom slučaju, pri
zapisivanju fajla na disk, fajl će se podeliti na više delova. Recimo, napuniće 6 klastera na jednom mestu, 4
na nekom drugom mestu i 2 na nekom trećem mestu. Podaci o tome u kom se klasteru koji deo fajla nalazi,
kao što je rečeno, zapisuju se u FAT. Za ovakve fajlove, čiji su delovi “razbacani” po tvrdom disku kažemo
da su fragmentovani. Defragmentacija je proces pri kom se pomeraju ti fragmenti fajlova tako da se svaki fajl
zapiše u susedne klastere. Ovakav defragmentizovan disk radi brže. Defragmentacija se vrši pomoću
komande
c:>defrag [naziv diska]
Time se poziva program za defragmentaciju. Korisnik u programu može da bira između defragmentacije
samo fajlova, defragmentacije slobodnog prostora i potpune defragmentacije (fajlovi i prazan prostor).
Preporučljivo je izvršiti defragmentaciju svakih 15 dana.
NAPOMENA: Na računarima, na kojima je instaliran operativni sistem Windows 95 ili Windows NT,
defragmentacija se vrši iz Windows okruženja a ne iz DOS-a
♦ Provera diska
Pri svakodnevnom radu zbog raznih okolnosti može doći do povrede diska i do narušavanja strukture
podataka na diskovima. To rezultira u tome što računar jednostavno neće biti u stanju da pročita određene
podatke. Ukoliko se neki fajl zapiše na neispravnu površinu tvrdog diska on biva izgubljen. Zato neispravna
mesta sistem obeležava sa posebnim oznakama i pri radu ih “zaobilazi”. Za proveru površine diska i
ispravnosti strukture podataka na disku služi program scandisk. Poziva se kucanjem komande:
c:>scandisk
Korisnik treba da izabere disk koji će da se proverava i metodu (delimična provera, pri kojoj se proverava
samo struktura podataka na disku i potpuna provera, pri kojoj se proverava i povrčina tvrdog diska). elimičnu
proveru nije naodmet uraditi jedanput sedmično, a potpunu jedanput mesečno.
NAPOMENA: Na računarima, na kojima je instaliran operativni sistem Windows 95 ili Windows NT, provera
diska se vrši iz Windows okruženja a ne iz DOS-a
U podatke u sadržaju direktorijuma spadaju: naziv fajla ili poddirektorijuma, veličina fajla u bajtovima, datum i
vreme kreiranja ili zadnje izmene fajla ili poddirektorijuma.
Gornji primer prikazuje sadržaj osnovnog direktorijuma. Ukoliko se radi o nekom drugom direktorijum na
početak liste sa podacima dodaju se sledeće dve stavke:
. (DIR) 12/01/97 11:00
.. (DIR) 12/01/97 11:00
Prva simbolizuje tekuči direktorijum a druga naddirektorijum tekućeg direktorijuma.
Za listanje sadržaja bilo kog direktorijuma na disku bez promene tekućeg direktorijuma koristite komandu dir
u sledećoj formi:
c:\>dir <put do direktorijuma>
Evo nekoliko primera
c:\>dir \pisma sadržaj direktorijuma pisma na osnovnom direktorijumu
c:\>dir e:\pisma sadržaj direktorijuma pisma na osnovnom direktorijumu E: diska
c:\>dir \pisma\sluzbena sadržaj direktorijuma sluzbena.
Komanda dir može se koristiti i za listanje filtriranog sadržaja diektorijuma u sledećoj formi:
c:\>dir <klju• listanja>
gde je <ključ listanja> naziv određenog fajla koji se traži. Kod određivanja ključa mogu se koristiti i neki
posebni znaci, tzv. džokeri:
• ? zamenjuje jedan znak u nazivu ili ekstenziji fajla
• * zamenjuje sve zankove u nazivu ili ekstenziji fajla
Primeri:
li?ta.txt : lista.txt, limta.txt, li2ta.txt, itd.
config.* : svi fajlovi koji imaju naziv config bez obzira na ekstenziju (config.sys, config.001, itd.)
*.txt : svi fajlovi sa ekstenzijom txt
*.* : svi fajlovi tekućeg direktorijuma
Tako na primer komanda
c:\>dir *.doc
izlistava sve fajlove tekućeg direktorijuma sa ekstenzijom doc.
♦ Promena aktivnog (tekućeg, radnog) direktorijuma
Za promenu aktivnog direktorijuma koristimu komandu
c:\>cd <•eljeni direktorijum>
gde je <željeni direktorijum> put do novog aktivnog direktorijuma.
Ukoliko otkucate komandu cd bez atributa, kao odgovor dobijate put trenutno aktivnog direktorijuma.
Komanda cd je skraćenica od change diredtory (promeni direktorijum).
♦ Kreiranje novog direktorijuma
Za kreiranje novog praznog direktorijuma pratite sledeće korake:
1. Pozicionirajte se u direktorijum u kom želite napraviti novi poddirektorijum.
2. Otkucajte komandu:
c:\>md <naziv direktorijuma>
gde je <naziv direktorijuma> naziv novog direktorijuma. Pri zadavanju naziva direktorijuma, morate se
držati iznatih pravila o zadavanju imena faljovima i direktorijumima.
3. Pritisnite ENTER.
Komanda md je skraćenica od make directory (napravi direktorijum).
♦ Otklanjanje direktorijuma
Da bi otklonili direktorijum pratite sledeće korake:
Osnove DOS-a 18
c:\>dir adr.txt /s /p
Ova komanda će izlistati fajlove zvane adr.txt na svim poddirektorijumima diska c:.
obrnuto. U samom aktivnom prozoru naziv jednog fajla je uvek obeležen drugom bojom. Ta boja označava
da je taj fajl trenutno u žiži, tj da će se sve aktivnost koje se odnose na fajlove imati uticaja na taj fajl. Tu
oznaku pomeramo kursorskim tipkama i tipkama PgUp, PgDn, Home i End.
U dnu ekrana vidimo ispisane funkcije koje su pridružene funkcijskim tipkama od F1 do F10. Te funkcije se
pozivaju pritiskom na odgovarajuću funkcijsku tipku. Te funkcije su:
F1 Help Pozivanje ekranske pomoći;
F2 Menu Pozivanje korisničkog menija
F3 View Pregled sadržaja tekstualnh i drugih fajlova
F4 Edit Pregled i promena sadržaja tekstualnih datoteka
F5 Copy Presnimavanje označenih fajlova iz aktivnog prozora u pasivni
F6 RenMov Preimenovanje i pomeranje fajlova iz aktivnog prozora u pasivni
F7 MkDir Kreiranje novog poddirektorijuma u aktivnom prozoru
F8 Delete Brisanje označenih fajlova i poddirektorijuma
F9 PullDn Aktiviranje padajućih menija
F10 Quit Napuštanje Norton Commandera
Funkcije koje su priružene funkcijskim tipkama se menjaju ako funkcijske tipke koristimo u kombinaciji sa
tipkama Ctrl i Alt. Te funkcije su sledeće:
Ctrl+F1 Left Uključivanje i isključivanje levog prozora
Ctrl+F2 Right Uključivanje i isključivanje desnog prozora
Ctrl+F3 Name Poređanje sadržaja aktivnog prozora po nazivu
Ctrl+F4 Exten Poređanje sadržaja aktivnog prozora po priširenju naziva
Ctrl+F5 Time Poređanje sadržaja aktivnog prozora po vremenu kreiranja
Ctrl+F6 Size Poređanje sadržaja aktivnog prozora po veličini
Ctrl+F7 Unsort Prikazivanje sadržaja bez poredjanja
Ctrl+F8
Ctrl+F9 Print Štampanje označenog fajla
Ctrl+F10
Alt+F1 Left Izbor uređaja za levi prozor
Alt+F2 Right Izbor uređaja za desni prozor
Alt+F3 View... Pregled sadržaja tekstualnh i drugih fajlova
Alt+F4 Edit... Pregled i promena sadržaja tekstualnih datoteka
Alt+F5 Comp Kompresija fajlova i direktorijuma sa programom arj
Alt+F6 DeComp Dekompresija fajlova i direktorijuma sa programom arj
Alt+F7 Find Pronalaženje fajlova na disku
Alt+F8 History Istorijat ukucanih komandi
Alt+F9 EGA Ln Prikaz ekrana u EGA rezoluciji
Alt+F10 Tree Pozivanje programa za grafičku promenu radnog direktorijuma Norton
Change Directory
Na vrhu ekrana se nalazi linija sa padajućim menijima. Padajućin menija ima pet.To su: Left, Files,
Commands, Options i Right.
Stavke menija Left i Right su potpuno identične a odnose se na način prikazivanja sadržaja u levom
odnosno desnom prozoru:
Brief Sažeti prikaz – samo nazivi fajlova i direktorijuma
Full Potpuni prikaz svih podataka o fajlovima i direktorijumima
Info Prikaz informacija raznih informacija o aktivnom prozoru
Tree Prikaz stabla direktorijuma
Quick View Pogled na sadržaj označenog fajla
Compressed file Prikazivanje kompresovanog fajla
Link Prikazivanje sadržaja direktorijuma sa povezanog računara preko serijskog
ili paralelnog kabla
On/Off Ctrl+F1 Uključivanje i isklučivanje prozora
Name Ctrl+F3 Poređanje sadržaja aktivnog prozora po nazivu
Extension Ctrl+F4 Poređanje sadržaja aktivnog prozora po priširenju naziva
Time Ctrl+F5 Poređanje sadržaja aktivnog prozora po vremenu kreiranja
Size Ctrl+F6 Poređanje sadržaja aktivnog prozora po veličini
Unsort Ctrl+F7 Prikazivanje sadržaja bez poredjanja
Osnove DOS-a 24
Sadržaj ovog objekta su novi objekti koji se dalje mogu otvarati, njihove osobine se mogu pregledati,
podešavati i slično.
Preduzimanje akcija Windows 95 kreće sa jedinstvenog, centralizovanog i uvek dostupnog mesta – dugmeta
sa natpisom Start. Ovim dugmetom se pokreću sve instalirane aplikacije (programi), kreće u razna
podešavanja sistema, zahteva pronalaženje podataka ili traži upustva (Help).
Prozor
aplikacije
Komandna
linija
(taskbar)
Prikaz
Dugme za pokretanje statusa
programa Dugme aplikacije
Taskbar se sastoi od tri osnovna segmenta. U levom uglu je dugme Start preko koga se pokreću sve
instalirane aplikacije i zadaju razne sistemske komande. O ovom važnom dugmetu govorićemo kasnije
veoma detaljno. U desnom uglu je statusno polje (notification area) preko koga se prati stanje sistema,
odnosno raznih programa koji se izvršavaju u pozadini, bez otvaranja prozora i dugmeta na taskbaru. Tu se
može nalaziti i časovnik, komanda za podešavanje jačine zvuka (sličica zvučnika), komanda z apraćenje
toka štampanja (sličica štampača koja se pojavi kada je štampanje u toku), tok modemske ili faks veze
(sličica modema), simbol za ozbor aktivnog rasporeda tastature ukoliko je instalirano više od njih itd. Ak o
par sekundi zadržite pokazivač iznad ovih sličica, dobićete dodatne informacije, a dvostrukim klikom se
pokreće aplikacija za upravljanje njihovim radom.
Centralni deo taskbara rezervisan je za dugmad trenutno aktivnih aplikacija. Pri pokretanju aplikacija ovde se
pojavljuje njihovi grafički simboli u obliku dugmeta (tastera), što omogućava da se na jednom mestu prate svi
pokrenuti programi i da se jednostavnim pritiskom na dugmr nekog od njih izabere ona sa kojom se trenutno
radi. Ovaj deo taskbara se, dakle, može posmatrati kao birač kanala na televizoru.
• prevlačenje objekata: pokazivač miša se slobodno kreće po keranu, ne utičući na objekte preko kojih
prelazi. Međutim, često je potebno neki objekat premestiti, označiti neki širi prostor na ekranu i slično. To
se onda izvodi pomeranjem miša uz pritisnuti levi taster (prevlačenje). Pokazivač se dovede na objekat,
pritisne se (i ne pušta!) levi taster i pri tome pomera miš. Pokazivač na ekranu onda sa sobom “nosi”
zabrani objekat, sve dok se taster na pusti, kada se objekat odvoji od pokazivača i “padne” na desktop.
Dugme za
Kontrolni minimizaciju Dugme za
meni Naslovna maksimalizaciju
prozora
linija prozora
Menu bar
Tool bar
Dugme za
zatvaranje
prozora
Radni
prostor Vertikalni
klizač
Hvataljka
Horizontalni Statusna za
klizač linija Ivica
promenu
prozora dimenzija
Na ekranu može bit istovremeno aktivno više prozora. Da bi oni bili jasno razgraničeni, svaki od njih ima
naslovnu liniju (title bar) sa nazivom aplikacije (caption) koja se u njemu izvršava (eventualno i nazivom
dokumenta koji se trenutno obrađuje ili sličnim podacima). Naslovna linija je i “nosilac” čitavog prozora,
odnosno “hvatanjem“ naslova i njegovim prevlačenjem se čitav prozor pomera po ekranu. Dovedete
pokazivač miša unutar naslovnog dela (linija u kojoj u ovom slučaju piše Document – WordPad), pritisnite
levi taster i, držeči ga pritisnutog, pomerate mišem okvir prozora po ekranu. Kada otpustite taster, ceo prozor
e biti premešten na novu lokaciju.
Ivice prozora imaju posebnu ulogu: njihovim prevlačenjem se menjaju dimenzije standardnih prozora.
Dovedite pokazivač na neku od horizontalnih ili vertikalnih ivica i njegov oblik će se promeniti u dvostrane
strelice, koje pokazuju smer mogućeg prevlačenja. Ukoliko se u tom položaju pritisne levi taster miša i miš
pomera, izabrana ivica prati smer pomeranja. Otpuštanjem tastera prozor se skalira na novu veličinu.
NAPOMENA: Ne može se menjati veličina svakog prozora. Aplikacije mogu otvarati i prozore fiksne
veličine, ukoliko to odgovara njihovoj nameni. Ivice takvih prozora ne mogu se “hvatati” i
pomerati.
Uglovi prozora, kao spojevi dve ivice, omogućavaju da se dimenzija prozora istovremeno menja i po
horizontali i po vretikali. Posebno j epogodan desni donji ugao prozora koji je i označen malom šrafurom.
Dovođenjem pokazivača na šrafuru i prevlačenjem mogu se pomerati dve ivice istovremeno, što važi i za
preostala tri ugla na kojima nema šrafure i čije hvatanje zahteva veću preciznost.
Prozor prikazan na slici j eu “normalnom” stanju. Njegove dimenzije mogu se povećavati i smanjivati
prevlaćenjem ivica i uglova mišem, ali postoje i posebne komande za trenutno uvećaje prozora do
maksimuma, njegovo potpuno umanjivanje, kao i zatvaranje prozora, što se najčešće svodi na istovremeni
završetak rada programa koji ga je otvorio. Za te važne operacije zadužena su tri dugmeta u desnom
gornjem uglu prozora. Klik mišem na prvo dugme sleva umanjiće prozor, a prisustvo aplikacije označava
samo njeno dugme na taskbaru. Klik n ato dugme taskbara vratiće prozoru njegovu prvobitnu poziciju i
dimenzije.
Windows 95 31
Pritisak na srednje dugme će uvećati prozor tako da ispuni sav raspoloživi prostor na ekranu. Ponovni
pritisak na isto dugme (sa sada promenjenim simbolom) će vratiti prozor na prethodne dimenzije. Ova dva
koraka se mogu izvesti i dvostrukim klikom na naslovnu liniju prozora.
Treće dugme na kome je stilizovano slovo X služi za zatvaranje prozora: korisnik prekida dalji rad programa
koji se u tom prozoru izvršavao. Po pritisku n adugme neće nestati samo prozor, već i njegovo dugme na
taskbaru.
NAPOMENA: Treba oučiti razliku između minimizovanja i zatvaranja prozora. Kod minimizovanja aplikacija
nastavlja da se izvršava, ali je njen prozor privremeno sklonjen sa ekrana, na koji se
kasnijom naredbom korisnika može vratiti. Kod zatvaranja se i izvršavanje aplikacija prekida
i nema mogućnosti za njen nastavak, već je treba ponovo pokrenuti.
U levom gornjem uglu prozora nalazi se grafički simbol aplikacije koja se u njemu izvršava. Klikom na taj
simbol dobija se lista sa kontrolnim komandama za upravljanje prozorom, koja sadrži praktično sve komande
koje smo upravo opisali. Restore vraća dimenzije prozora n apočetne, ukoliko je on trenutno maksimizovan,
naredbom Move se prozor premešta na novu lokaciju, Size započinje promenu dimenzije prozora, Minimize
uklanja prozor sa ekrana, Maximize ga uvećava na celu površinu desktopa, dok se izborom naredbe Close
prozor zatvara i aplikacija u njemu prestaje sa radom (ova važna naredba se može izvesti i direktno sa
tastature, pritiskom na Alt+F4). I ovoj listi mogu da se jave i neke dodatne stavke koje zavise od aplikacije.
Kod Windowsa se ista stvar obično može postići na nekoliko različitih načina, pa su tako i sve operacije
pristupačne i preko tastature. Pritiskom na Alt+Space otvara se lista, kurzorskim tasterima (ili podvučenim
slovom) se odabere komanda i potvrdi sa Enter.
jedno od dva moguća stanja: ako se, recimo izabere lista View a potom komanda Ruler koja je standardno
čekirana, izgubiće se prikaz lenjira u editorskom prozoru, dok će komanda Ruler postati neoznačena.
ponovnim zadavanjem komande View -> Ruler lenjir se opet pojavljuje.
NAPOMENA: U daljem tekstu ćemo izbor stavki iz menija skraćeno ozančavati sa ->. Ako u tekstu piše
“izaberite komandu iz menija Edit->Find”, treba da kliknete na listu Edit pa zatim iz nje
izaberite komandu Find.
Dobar deo komandnih lista (menija) karakteriše većinu aplikacija, pa
je snalaženje olakšano. Svaka aplikacija koja obrađivanje podatke
snima u datoteke ima listu File sa standardnim opcijama za
manipulaciju datotekama, lista Edit uvek sadrži komande za obradu
blokova podataka i slično. Svaka aplikacija ima Help listu preko koje
se dobijaju uputstva za rad sa programom, razna obaveštenja i
slično.
U nazivima lista i samih komandi uvek postoji po jedno podvučeno
slovo, na osnovu koga se ta komanda bira sa tastature. Uz pritisnut
taster Alt otkuca se neko od podvučenih slova u meniju, čime se
otvara lista sa tim nazivom. Daljim kucanjem podvučenih slova iz
liste se biraju komande itd.
Pojedine komande izvršavaju se jako često, pa nije racionalno tražiti
ih po menijima i listama. Zbog toga je ostavljena mogućnost
upotrebe “kontrolne table” sa dugmićima (paleta sa alatkama – tool
bar), koja se postavi ispod menija: pritisak na dugme direktno poziva
naredu čiji je stilizovani grafički simbol n anjemu nacrtan. Aplikacije
često imaju tasterski meni koji se sastoji od jednog reda dugmića, ali
Slika 15.- Padajući meni složeniji programi mogu imati i više ovakvih kompleta alatki. Recimo,
ovde je dodat red sa koamndama i listama za formatiranje teksta
(format bar).
U mnoštvu grafičkih simbola često nije lako pogoditi šta koji od njih označava – najzad, neki simbol ne mora
vas asocirati na ono na šta je asocirao autora programa. Zbog toga aplikacije pisane za Windows 95
podržavaju prikaz kratkih napomena (tooltip) koje se pojave ako pokazivač miša stoji par sekundi iznad
nekog objekta (npr. dugmeta), bez klika. U malom pravougaoniku se obično ispiše naziv komande što je
dovoljan podsetnik. Tooltip se koristi u raznim segmentima Windows 95: preko njega ćete saznati naziiv
programa čije je dugme na taskbar-u, datum ako se pokazivač zadrži iznad časovnika i slično.
Naziv komande nije uvek dovoljan da korisnik zaključi čemu ona služi, pogotovu ako tek ovladava novim
programom. Dodatnu pomoć pruža linija za poruke (message bar) koja se nalazi na dnu prozora večine
aplikacija. Kada se pokazivač miša zadrži iznad nekog dugmeta na tool baru, neće se pojaviti samo tooltip
prozorčić već i rečenica u statusnoj liniji koja će pojasniti ulogu dotičnog tastera. Slično važi i za šetnju kroz
menije – statusna linija, poput vodiča, objašnjava čemu trenutno izabrana naredba služi.
U statusnoj liniji se ispisuju i druga obaveštenja koja emituje aktivni program: mogu se pojaviti i izdvojena
statusna polja koja pokazuju stanja pojedinih tastera, mod rada i slično (status bar).
Najpotrebnije komande se obično mogu zadavati i sa tastature, korišćenjem kombinacije tastera koje se
zove hot key (vruća tipka). U te svrhe se obično koriste funkcijski tasteri ili slova u kombinaciji sa Ctrl ili Alt
modifikatorima. Ove kombinacije su u menijima naznačene desno od imena pridružene komande.
• komandno dugme (command button) u svemu liči na taster koji se pritisne da bi bila izvedena neka
operacija. Tako se i koristi: dovođenjem pokazivača miša na njega i klikom na levi taster miša (ili
pritiskom na razmaknicu ili Enter ukoliko je dotično dugme u fokusu što se prepoznaje po isprekidanim
linijama oko naziva) dugme se “pritiska” što prati odgovarajuća animacija, a time se i pokreće akcija kojoj
je dugme namenjeno na šta upućuje natpis ili simbol na njemu.
• kvadratić za čekiranje (check box) koristi se za zadavanje opcija koje imaju samo dva moguća stanja,
npr. uključena i isključena. Klikom na kvadratić (ili pritiskom na razmaknicu) opcija se uključuje (čekira)
dok je sledeći klik isključuje.
• izbor opcije (option button) se koristi kada treba između više mogućih opcija odabrati jednu. Opcija se
bira kliktanjem na kružić pored nje (ili kucanjem razmaka ako je u fokusu) čime on postaje aktivan, a
pošto u jednom trenutku u datom polju opcija može biti samo jedna aktivna isključuje se automatski ona
koja je do tada bila uključena.
• lista (list box) sadrži listu mogućih opcija. lista se otvara klikom na strelicu sa desne strane (ili
kombinacijom Alt+Down), a potom se odabere neka stavka.
• kombinovana lista (combo box) je ista kao prethodna ali je korisniku ostavljena mogućnost da ukuca
sopstveni sadržaj pored onog na listi. Dakle, radi se o kombinaciji polja za unos teksta (edit box) i liste
(list box).
Postoje još neke specijalne vrste lista koja se dobijaju pri lociranju datoteka, kao što je lista za izbor diska
(drive list box), direktorijuma (directory list box) i samih datoteka (file list box). posebna vrsta “padajućih” lista
su meniji o kojima ćemo detaljnije malo kasnije.
Opcije unutar dijalog prozora mogu da se biraju i sa tastature. Ukoliko u nazivu nekoog polja postoji
podvučeno slovo, kucanjem tog slova uz pritisnut taster Alt ulazi se u dotično polje. Između pojedinih polja
dijalog prozora se kreće pritiskanjem tastera Tab, a unutar lista kurzirima.
Dobija se dijalog čiji sadržaj zavisi od konkretnog objekta koji je u pitanju – na slici je dat primer za jednu
datoteku. pored navođenja raznih informacija o datoteci mogu se podesiti njeni atributi (Attributes) ili saznati
verzija i proizvođač u panelu Version.
Tu je najpre spuštajuća
(drop-down) lista za izbor
fonta (oblika slova). Klikom
u desnom uglu ovog polja
(na strelicu koja pokazuje
dole) lista se otvara i iz nje
se može izabrati neki od
raspoloživih fontova. Sledi Slika 21.- Izgled palete sa alatkama WordPad-a
potom lista za izbor veličine
slova (Font Size), koja je izražena mernom jedinicom za visinu slova koja se naziva broj piksela. Standardni
tekstovi obično koriste veličinu 10 ili 12, veći se koriste za naslove a manji za napomene.
Pored tipa i veličine slova, preko sledeće grupe od četiri dugmeta može se izabrati isticanje masnim ispisom
(Bold), iskošavanjem (Italic) ili podvlačenjem (Underline), a može se izabrati i boja (Color) kojom se ispisuje
tekst, mada je to ređe korišćena tehnika jer zahteva štampač u boji.
Slede tri dugmeta za izbor uravnavanja teksta. Tekst može biti poravnat sa leve strane (Align Left), što j
epodrazumevani oblik, centriran u sredini reda (Center) ili poravnat sa desne strane (Align Right). Na kraju,
može se kreirati i lista naznaka (Bullets) pri čemu svaki pasus biva malo uvučen i ispred njega dodat
poseban simbol.
Selektovanjem dela teksta i izborom odgovarajuće komande mogu se gore navedena podešavanja izvesti i
na već unet tekst.
3.5.4 Multimedia
Multimedija podmeni sadrži aplikacije za prikazivanje video sekvenci i za kontrolu
zvuka i muzike na računaru.
3.5.4.1 CD Player
Ovaj program simulira rad muzičkog CD uređaja. Ukoliko imate ugrađen u računar CD-ROM uređaj, muzičku
karticu i zvučnike možete slušati vaše omiljene CD ploče dok radite na računaru raznorazne druge poslove.
Prozor, koji se dobija aktiviranjem ove oplikacije sadrži
elemente, koje sadrži i pravi CD uređaj. Tu je displej koji
prikazuje redni broj pesme koja svira i vreme. Desno od
displeja se nalaze dugmad za kontrolu rada uređaja: u
gornjem redu Play – za pokretanje, Pause – za pauziranje,
Stop – za zaustavljanje uređaja, a u donjem redu: Prevous
Track – za prelazak na prethodnu pesmu, Skip Backwards –
za motanje unazad, Skip Forwards – za premotavanje
unapred, Next Track – za prelazak na sledeću pesmu i Eject
za otvaranje ladice CD uređaja.
Ispod displeja i dugmadi nalaze se tri polja. Prvo (Artist –
izvođač) pokazuje informaciju o ploči u aktivnom CD uređaju.
Drugo sadrži naziv albuma (Title) dok treće naziv i redni broj Slika 27.- Aplikacija CD Player
pesme koja svira (Track).
U statusnoj liniji prozora prikazane su ukupno trajanje
CD ploče (Total play) i dužina pesme koja svira
(Track).
Aktiviranjem opcije Disc->Edit play list iz menija
dobijate dijalog prozor za upisivanje naziva izvođača,
albuma i pesama. Kada prvi put ubacite neku ploču u
CD uređaj vašeg računara ažurirajte ovu listu i
ubuduće će se, ako ubacite ovu ploču, automatski
ispisati ovi podaci.
Za unošenje liste pesama uradite sledeće:
• Naziv izvođača unesite u polje Artist, a naziv
albuma u polje Title.
• Izaberite prvu pesmu (Track 1) iz liste Available
Tracks, i u polje Track unesite naziv pesme, pa
pritisnite Set Name.
• Ponovite ovaj postupak za svaku pesmu
• Na kraju pritisnite OK. Slika 28.- Dijalog za sastavljanje liste
pesama
3.5.4.2 Media player
Ova aplikacija služi za pregled multimedijalnih datoteka. Zavisno od instaliranih multimedijalnih uređaja
(zvučna kartica, CD-ROM ...) ovaj program može da reprodukuje digitalne zvučne snimke (*.WAV),
komandne datoteke za sintesajzer u tzv. MIDI formatu (*.MID), audio CD snimke, video sekvence (*.AVI) i
slično.
Windows 95 43
3.5.4.4 Volume Control (Podešavanje jačine zvuka) Slika 30.- Sound Recorder
Aplikacija služi za podeđavanje
zvuka pojedinih zvučnih kanala
(Wave, MIDI, CD Audio, Line-In i
Microphone) kao i ukupne jačine.
Jačina zvuka se podešava pomoću
vertikalnih klizača (Volume), a ako
se potvrdi polje Mute taj kanal se
isključuje. Horizontalnim klizačem
se podešava balans zvuka.
Tipkom Advansed otvara se prozor
za detaljnije podešavaje kvaliteta
zvuka gde možete da podesite
jačinu niskih i visokih tonova, kao i
da ukljušite ili isključite trodi-
menzionalni efekat.
programere (logičke operacije i drugo.) Kalkulator poštuje prioritet matematičkih operacija, tj. množenje i
deljenje se obavljaju pre sabiranja i oduzimanja. Rezultati se mogu prenositi iz menija Edit->Copy (ili Ctrl+C)
i Edit->Paste (ili Ctrl+V) unutar samog kalkulatora ili između njega i neke druge aplikacije.
Sledeća tabela sardži funkcije fojedinih tipki standardnog kalkulatora:
3.5.11 Notepad
Program Notepad je jednostavan editor
ASCII teksta. Prednost mu je što se lako
koristi, brzo učitava i kao rezultat snima
čist tekst bez kontrolnih kodova i oznaka
formatiranja. Nedostaci su ograničene
mogućnosti u editovanju, limitirana
veličina teksta koji se može obrađivati,
nemogućnost rada sa više tekstova i
nedostatak opcija za formatiranje. Dakle,
pogodan je za editovanje sistemskih Slika 34.- Aplikacija Notepad
datoteka u tekst foematu i vođenje
priručnih beležki.
Novi dokument se kreira sa File->New, neki od postojećih se učitava preko File->Open, a dokument se
snima sa File->Save (promena naziva i lokacije dokumenta na disku se obavlja preko File->Sane As). Pored
stanardnih Edit opcija za kopiranje (Copy, Paste), premeštanje (Cut, Paste) i brisanje (Delete) delova teksta,
može se zadata i pretraživanje (Search->Find). Tu su još opcije za prelom teksta na kraju reda (Edit->Word
Wrap), ubacivanje trenutnog datuma i vremena (Edit->Time/Date), podešavanje papira za štampu (File-
>Page Setup), kao i samo slanje na štampač (File->Print).
3.5.12 Paint
Program Paint služi za
pregled slika, jednostavno
crtanje, pripremu manje
složenih ilustracija i šema za
neki dokument, izradi tapeta
(wallpaper) za radnu
površinu ekrana i slično. On
radi sa grafičkim datotekama
u BMP, RLE i PCX
formatima, takozvanim bit
mapiranim zapisima slike,
zasnovanim na opisu boje
svake od tačaka koja
sačinjava crtež. Format BMP
je standardni Windows
format direktnog zapisa, RLE
format podrazumeva
kompresiju pa datoteka
zauzima manje prostora na
disku, dok je PCX standardni
fomat za PC grafiku nastao iz
programa PC Paintbrush.
Paint može da snima BMP
format datoteka u crno-belom Slika 35.- Aplikacija Paint
formatu ili u 16, 256 i 16,7
Windows 95 46
miliona boja.
Pored potpuno standardnih komandi u meniju Filekoje se odnose na rad sa datotekama i editorskih funkcija
u Edit meniju, sadrži i neke specifične komande. To su opcije za izbor prikaza palete sa alatkama za crtanje
(View->Tool Box,ili Ctrl+T), prikaza palete za izbor boja (View->Color Box ili Ctrl+A) i statusne linije na dnu
prozora za prikaz poruka, komanda za uvećavanje dela slike (View->Zoom), prikaz slike preko celog ekrana
(View->View Bitmap ili Ctrl+F) kao i prikaz tekst alata za izbor slova prilikom upisivanja teksta na sliku (View-
>Text Toolbar).
Osnovni alati za crtanje se biraju sa palete sa alatkama, pritiskom na odgovarajuće dugmence. Tu su
komande za izbor dela slike proizvoljnog (Free-Form Select) ili pravougaonog oblika (Select) koji se onda
može premestiti ili obraditi na drugi način, gumica za brisanje dela slike (Eraser), kantica za popunjavanje
zatvorenih površna bojom izabranom sa palete sa bojama (Fill With Color), pipeta za izbor neke od
postojećih boja na crtežu (Pick Color) i lupa za uvećavanje slike radi preciznije obrade (Magnifier).
Slede alati za crtanje: olovka (Pencil) koj ase koristi kao i prava, četka (Brush) za izvlačenje debljih linija,
prskanje sprejom (Air Brush) i upis teksta na sliku (Text), pri čemu se pojavljuje dodatni dijalog za izbor tipa i
veličine slova. Postoje alati za crtanje elementarnih geometrijskih figura kao što su prava (Line) i kriva linija
(Curve), pravougaonika (Rectangle), poligona (Polygon) sastavljenog od serije izlomljenih linija, elipse
(Ellipse) i krugova uz pritisnuti Shift i, na kraju, pravougaonika sa zaobljenim uglovima (Rounded Rectangle).
Zavisno od odabranog alata ispod dugmića se pojavljuje mali prozor za ozbor podopcija kao što su veličina
gumice za brisanje, debljina linije, oblik četke, načinpopunjavanja figure i slično.
U slučaju greške, prethodni potez se poništava uobičajenim Edit->Undo ili Ctrl+Z.
Nad urađenom slikom se mogu izvesti i neke elementarne transformacije i obrade preko menija Image,
recima rotiranja (Flip/Rotate ili Ctrl+R) i razvlašenja (Stretch/Skew ili Ctrl+W), uz dodatne dijalog prozore za
preciziranje u kom smeru i obimu se izvode. Moguće je invertovati boje (Invert Colors ili Ctrl+I), podesiti
dimenziju i format slike (Attributes, Ctrl+E) ili obrisati sliku (Clear Image, Ctrl+Shift+N).
U meniju Options nalaze se komande za rad da paletema boja koje se mogu definisati (Edit Colors), snimiti
na disk (Save Colors) kao datoteka sa paletom boja (*.PAL) pa po potrebi učitati (Get Colors). Tu je još
opcija Draw Opaque kojom se bira da li pri isecanju i premeštanju ide i pozadinska boja sa selektovanim
delom (opaque) ili se providi (transparent).
Rezultat rada se preko File->Save snima u datoteku, odštampa (File->Print ili Ctrl+P) uz prethodni pregled
kako će izgledati na papiru (File->Print Preview) i podešavanje izgleda na papiru (File->Page Setup) ili se
jednostavno od njega naprave “tapete” za radni ekran (File->Set As Wallpaper).
3.6.2.1 Background
Pozadina može da bude jednobojna, prožeta šrafurom (Pattern) ili
sastavljena od grafičkih elemenata poput tapeta (Wallpaper).
Dezeni se biraju iz jedne od dve padajuće lista na kojoj su
nabrojane sve mogućnosti. Tu je i mali prikaz kako će on izgledati
pre nego što se izbor primeni na stvarni ekran (Apply) ili izađe uz
potvrdu pritiskom na OK, odnosno odustane sa Cancel. Čist
ekran se odabira opcijom (None) na obe liste. Može se još
podesiti da li se tapeta postavlja u centar ekrana (Center) ili
umnožava tako da prekrije čitavu površinu (Tile).
3.6.2.3 Appearance
U ovom panelu se podešava vizuelni izgled (boja, veličina, tip
slova) svih standardnih grafičkih elemenata Windows 95. To su
delovi prozora, okviri, naslovi aktivnih i neaktivnih aplikacija,
ikone, meniji, boj a pozadine aplikacija i mnogi drugi. Iako
aplikacije mogu imati sopstvene boj eili čak posebne procedure
za njihovo podešavanje, velika većina programa koristi za te
potrebe usluge operativnog sistema. Dakle, ono što se podesi u
ovom panelu uglavnom definiše izgled svega što se radi pod
Windows 95.
3.6.2.4 Settings
Ovo je najvažniji panel Display aplikacije: u njemu se biraju
sistemske osobine grafičkog podsistema kao pto su rezolucija,
broj boja i slično.
Slika 40.- Podešavanje boja
Izbor rezolucije zavisi od modela grafičke kartice i kvaliteta
monitora. Tipično se rezolucija podešava na 640 tačaka po
horizontali i 480 tačaka po vertikali ili 800*600 tačaka; ove
vrednosti podržavaju praktično sve danas raspoložive grafičke
kartice i monitori.
Drugi bitan kvalitet prikaza je broj boja koje se istovremeno
mogu prikazati na ekranu, što opet zavisi od tipa grafičke kartice.
Praktično, svaki model omogućava rad sa 16 ili 256 boja, mada
se sve češće koriste kartice koje prikazuju 65536 boja (High
Color) ili čak 16.7 miliona boja (True Color). Broj boja zavisi od
izabrane rezolucije, zbog ograničene memorije grafičke kartice i
brzine obrade podataka.
Rezolucije se bira pomeranjem klizača Desktop area, a broj boja
preko padajuće liste Color palette.
3.8.1 Clipboard
Najjednostavnija je razmena preko zajedničke “oglasne table” koja se zova clipboard. To je ustvari jedan
segment memorije (bafer) u koji svaka aplikacija može da pošalje podatke ili da ih iz njega učita, ako ih tamo
ima.
Ovu tehniku smo pominjali u prethodnim poglavljima o editovanju dokumenata. Selektujete, recimo, deo
dokumenta i onda ga, komandom Edit->Copy ili Edit->Cut, prekopirate ili prebacite u clipboard, odakle se
mođe prekopirati n adrugo mesto komandom Edit->Paste. Pošto Cut, Copy i Paste komande ima svaka
Windows aplikacija koja radi da nekim dokumentima i podacima, one su uniformno rešene na nivou
operativnog sistema, što omogućava prenod podataka između potpuno različitih aplikacija. Dovoljno je u
jednoj poslati neki sadržaj na clipboard, preći u drugu i učitati ga.
Clipboard u jednom trenutku može da čuva samo jedan segment podataka, pa poslati sadržaj ostaje na
njemu dok stigne neki novi ili dok se Clipboard posebnom komandom ne obriše. Može se, dakle iz jedne
aplikacije nešto upisati a onda to iskoristiti u više drugih programa (ili na više mesta u okviru istog programa),
tako što se aktivira jedan po jedan i u svakom od njih uveze poslati sadržaj koji je sve vreme na clipboard-u.
Slanje novog sadrćaja u clipboard briše (bez upozorenja!) ono što se tamo nalazilo.
Ponekad je korisno pogledati šta se trenutno nalazi na Clipboard-u, za šta je obezbeđena sistemska
aplikacija zvana Clipboard Viewer. Pored uvida u trenutni sadržaj clipboard-a, Viewer omogućava snimanje
tog sadržaja u posebno *.CLP datoteku (File->Save As) odakle se može kasnije ponovo učitati u Clipboard
(File->Open) Može se takođe narediti brisanje sadržaja koji se tu nalazi (Edit->Delete, ili pritiskom na Del)
pošto nepotrebni sadržaj samo zauzima računarske resurse. Omogućen je i izbor načina prikaza sadržaja
(Display) koji zavisi od tipa zatečenih podataka.
Moćnije aplikacije namenjene složenijoj obradi podataka omogućavaju da se pri prenosu iz Clipboard
segmenta bira i format u kome će podaci biti uneti. To se običnoradi komandom Edit->Paste Speial ukoliko
je aplikacija poseduje u svom meniju.
Windows 95 52
Očiti nedostatak Clipboard tehnike prenosa podataka je naime u tome što je ona staička, podaci koji su na
njega preneti više ne zavise od izmena sadržaja na mestu sa koga su poslati u clipboard. Jedini način
izmene Clipboard podataka je ponovno kopiranje novog sadržaja.
Međutim, Windows omogućava i napresnije tahnike razmene podataka, kod kojih se uspostavlja stalna veza
između dokumenata, tako da se izmena u polaznom dokumentu automatski prenosi i u sve njegove kopije u
drugim aplikacijama. Takva veza se naziva dinamička a uspostavlja se primenom moćnijih tehnologija
razmene podataka koje se zovu DDE (Dynamic Data Exchange) i OLE (Object Linking and Embedding).
Pritom, OLE tehnologija prevazilazi i problem nestandardnih specijalnih formata koje koriste neke aplikacije i
očuvanja izgleda podataka prenetih iz njih u neku drugu koja normalno ne bi umela taj format da prikaže.
komponenata se i sama sastoji iz više selova, pa se precizniji izbor obavlja klikom na dugme Details (ili
dvostrukim klikom na naziv komponente). Pojaviće se novi dijalog kojiprikazuje pojedinačne delove trenutno
izabranu Windows komponente; sada se na isti način mogu odabrati samo neki delovi dotične komponente
koji su potrebni. Delimično odabrana komponenta (tj. ona koja se ne instalira cela već samo neki njeni
delovi) ima pored sebe potvrđen sivi kvadratić.
traženi fajl.
• u Office programima izaberemo stavku Slika 57.- Otvaranje postojećeg Office dokumenta
File->Open.
Office Assistant
Dobijeni prozor je u velikoj meri sličan poznatom prozoru WordPad-a, samo su njegovi elementi bogatiji,
pokazujući proširene mogućnosti Word-a.
Kao što se vidi iz naslovne linije (Microsoft Word – Document1) Word se otvara sa jednim praznim
dokumentom (izuzev, ako se otvori već postojeći dokumentum). U Word-u se svaki učitani dokument otvara
u jednom posebnom prozoru, koji se uobičajeno naziva podprozor, dok se prozor same aplikacije zove
glavni prozor. Dokument se može posmatrati na četiri načina:
• Normal View prikaz dokumenta u normalnom modu, koji je isti kao kod WordPad-a.
• Online layout view pored dokumenta se pojavljuje i njegov sadržaj (lista naslova i podnaslova)
• Page layout view dokumet se prikazuje kao što će izgledati posle štampanja
• Outline view prikaz koji služi za uređenje strukture (naslova i podnaslova) dokumenta
U sva četiri prikaza se može koristiti zumiranje, tj “približavanje papira našem oku i udaljavanja od papira”.
Treba zapamtiti da se time ne menjaju stvarne veličine objekata na papiru.
Meni se sastoji od sledećih listova:
• File komande za rad sa dokumetima u celini
• Edit komande za editovanje dokumenta
• View izbor načina prikazivanja dokumenta
• Insert umetanje raznoraznih objekata u dokument
• Format komande za formatiranje teksta i objekata
• Tools razne pomoćne opcije
• Table uređenje tabela
• Window način prikazivanja podprozora
• Help pomoć
• Paragraph pasus, najmanja jedinica za tekst. Sastoji se od nekoliko rečenica. Svaki pasus se
završava sa pritiskom na tipku Enter;
• Column Stubac. Tekst na papiru može da se smesti u jednu ili više stubaca. Važah podatak je
razdaljina između stubaca i širina pojedinih stubaca.
• Page Stranica. Deo teksta koji je fizički ograničena veličinom papira;
• Section Sekcija. Složeniji dokumenti se mogu podeliti na nekoliko sekcija. Novu sekciju
počinjemo sa izborom jedne opcije sa dijaloga Insert->Brake->Section brake (New Page
– nova stranica, Odd Page – neparna stranica, Even Page – parna stranica, Continous –
besprekidno).
• Document Dokument. Označava sav tekst i sve objekte koji su smešteni u jedan fajl.
• Header Zaglavje. Gornji deo stranice koji može sadržati razne podatke. Može se podešavati po
sekcijama.
• Footer Potpis. Nalazi se na dnu stranice i kao zaglavlje može sadržati razne podatke.
• Heading Naslov. Pasus teksta koji je označen kao naslov. Word razlikuje devet hijerarhijskih nivoa
naslova.
• Caption Objašnjenje. Objašnjenje koji stoji ispood slika, dijagrama i drugih umetnutih objekata.
Word sam vrši numeraciju objašnjenja
Prilikom nabarajanja pasusima možete dodati redne brojeve i oznake pomoću komande Format-> Bullets
and Numberring. Pritiskom na dugme Customize dobiajte dijalog na kome možete podesiti format brojeve i
oznaka.
Promote Demote
Pomoću dugmeta Promote i Demote određujemo koji pasusi sadrže naslove i podnaslove pa se vratimo u
pogled Page Layout (ViewÆPage Layout).
Smestimo kurzor na mesto gde želimo umetnuti spisak sadržaja pa izaberimo iz menija stavku InsertÆIndex
and Tables… čime se otvara dijalog Index and Tables u kom treba izabrati panel Table of Contents. Na tom
panelu izaberemo željeni izgled spiska i pritisnemo dugme OK.
Prozor je u mnogome sličan već poznatim prozorima. Kao u svim Windows programima, i tu se nalazi
naslovna linija, linija sa menijima, paletke sa alatkama, statusna linija i radna površina. Radna površina,
pošto se radi o programu za tabelarna izračunavanja, sadrži jednu tabelu, čije kolone su označene sa
slovima a redovi sa brojevima. U preseku kolone i reda nalazi se ćelija, osnovni element tabele, čiji naziv se
dobija spajanjem naziva kolone i reda u kom se nalazi (npr. druga kolona, treći red – polje C3). Ćelije mogu
da sadrže brojeve i slova. Ćelije koje sadrže slova ne mogu bit argumenti matematičkih funkcija. Pored
brojeva i slova želije mogu sadržati i funkcije. U tom slučaju u ćeliji je vidljiv rezultat funkcije, a funkcija se
vidi u Edit polju.
Tabele u Excel-u se smeštaju na radne listove (worksheet). Nekoliko radnih listova čine radnu knjigu
(workbook). Na tvrdi disk se zapisuje radna knjiga i to u jedan fajl. Radni listovi rane knjige su na radnoj
površini smešteni „jedan iza drugog”. Pojedini radni list možete otvoriti izborom njengovog jezička na dnu
radne površine (Sheet 1, Sheet 2, Sheet 3).
Jedan od ćelija radnog lista je uokvren.Ovaj okvir pretstavlja fokus, što znači da je ćelija u fokusu izabrana i
svaka akcija korisnika se odnosi na nju. Okvir igra ulogu kurzora iz Worda i pomera se na sličan način.
Windows 95 61
Po izboru šablona treba izabrati strukturu početnog slajda. Taj izgled se bira sa sledećeg dijalog prozora:
Posle ovoga treba sastaviti slajd. Po sastavljanju slajda možete podesiti efekat pojavljivanja slajda pomoću
dijaloga koji se dobija izborom stavke menija Slide ShowÆSlide Transition:
Na monitoru se ispod linije sa menijima nalaze dve palete sa alatkama. Gornja paleta je stalna i njen sadržaj
se ne menja u toku rada sa programom, dok se sadržaj donje menja u zavosnosti od izabranog objekta ili
radnje koja se izvršava.
Na levoj strani ekrana se nalazi paleta sa alatkama za crtanje a sa desne strane paleta sa bojama. paleta
alatki za crtanje sadrži sledeće objekte:
• strelica za izbor objekta;
• alatka za promenu oblika objekta;
• lupa;
• olovka za crtanje linija;
• četvorokut,
• elipsa;
• poligon;
• tekst;
• alatka za prelaz boja od osnovne do bele;
• alatka za prelaz od pune boje do providne;
• alatka za prelaz jednog objekta u drugi;
• paleta za podešavanje osobina olovke, kojom se crtaju linije objekata;
• paleta za podešavanje bojenja objekata.
Radno okružene u CorelDraw-u se može podešavat, tako da su pomuće promene u odnosu na gore izneto
stanje.
U sredini ekrana nalazi se radna površian sa papirom za crtanje. Oko radne površine su vidljivi lenjiri:
horizontalni i vertikalni.
Crtanje se vrši tako da se izabere objekat sa palete sa alatkama za crtanje i nacrta se na papir. Ukoliko se
pri povlačenju miše drži pritisnuto dugme Ctrl, objekat koji se crta biće pravilan (Horizontalna ili vertikalna
linija, kvadrat, krug, pravilan poligon). Kada su objekti nacrtani podešavaju im se osobine (boja, redosled,
položaj i sl.).
Mogućnosti crtanja u CorelDraw-u su veoma široke. Za detaljno upoznavanje svih mogućnosti treba nekoliko
meseci rada i vežbanja, a preporučljivo je nabaviti neki priručnik.
4 Računarske mreže i Internet
O povezivanju računara se razmišlja otkad postoje računari. Povezivanjem tačunara se postiže njihova
međusobna komunikacija, tj. razmena podataka. Time se povećava brzina i efikasnost obrade podataka.
Računare možemo povezati na nekoliko načina, počevši od najprostijeg spajanja dva računara preko
komunikacionih portova pa sve do Interneta, koji se međusobno razlikuju u korišćenom hardveru i softveru
kao i u kompleksnosti pruženih usluga.
4.1.1 DOS
U DOS-u se povezivanje postiže pokretanjem dva programa. Na domaćinu se pokreće program intersvr.exe
prostim ukucavanjem komande intersvr. Kod gosta je situacija malo komplikovanija. Tu se u fajl config.sys,
koji se nalazi na korenu tvrdog diska mora upisati red
device=c:\dos\interlnk.exe
posle čega računar treba ponovo pokrenuti. Po ponovnom pokretanju gosta (ako je na domaćinu je pokrenut
program intersvr) veza se automatski uspostavlja. Disk jedinice domaćina na gostu dobijaju prve slobodne
oznake za disk jedinice (D:, E:…), i koriste se kao sami ugrađeni diskovi.
Veza se raskida pritiskom na tipku alt+F4 na domaćinu. Preporučljivo je da posle raskida veze iz fajla
config.sys gosta izbriše upisai red i da se gost ponovo pokrene.
4.1.3 Windows 95
U slučaju korišćenja Windows 95 veza se uspostavlja primenom opcije Direct Cable Connection iz liste
ProgramsÆAccessories Start menija. Ovo aktiviranje se mora izvršiti na oba računara. Ako se na navedenoj
listi ne nalazi ova opcija treba ga instalisati. Instalacija se vrši u panelu Windows Setup objekta Add/Remove
Programs u Control Panel-u. Sa liste se izabere stavka Communications i pritisne se dugme Details. Na
dobijenoj listi se označe opcije Dial Up Networking i Direct Cable Connection, i pritisne se dugme OK. Lisat
nestaje. Ponovo treba pritisnuti dugme OK čime se pokreće instalacija označenih stavki. Pri instalaciji
računar može da zahteva od korisnika instalacioni disk Windows 95. po završetku instalacije restartujmo
Windows 95 68
4.3 Internet
Internet je globalna mreža računara koja pruža raznorazne usluge i mogućnost onima koji se povežu na nju.
Na Internet se možete povezati na dva načina: stalno preko iznajmljene veze ili povremeno preko telefonske
veze. Individualni korisnici koriste ovu drugu mogućnost zbog puno nižih troškova povezivanja. Da bi se
povezali na Internet preko telefonske veze potreban vam je računar, modem (unutrašnji ili vanjski) i
telefonska linija. Sa ovim hardverom ćete moći da se povežete na Internet tako da se telefonskom vezom
priključite na neki računar koji je u stalnoj vezi sa Internetom. Ovako, vi koristite taj računar kao “kapiju za
svet“. Takve računare nude posebne firme koje se bave pružanjem usluga priključivanja na Internet. Ove
firme se zovu dobavljači usluga ili provajderi. Normalno, vi morate provajderu platiti uslugu. Ova usluga se
meri u vremenu koje ste proveli na Internetu preko njihovog računara.
Postupak za priključivanje na Internet je sledeći:
1. Nabavite računar, modem i telefonsku liniju
2. Nazovite provajdera i sa njim stvorite pretplatnički odnos, što se sastoji od toga da na njegov račun
uplatite cenu otvaranja vašeg računa i nekoliko sati Interneta. Preporučuje se da u startu platite
minimum mogućih časova, da prvo vidite šta se na Internatu nalazi, pa ako vam se to svidi lako ćete
doplatiti za više časova. Pri otvaranju računa provajder će vam odrediti korisničko ime i šifru za pristup
Internetu. On njega ćete dobiti i parametre za podešavanje vašeg računara za povezivanje.
Windows 95 69
3. Na vašem računaru podesite softver za povezivanje na Internet. Ovo podešavanje se satoji od instalacije
TCP/IP protokola i otvaranje nove stavke za telefonsko povezivanje u Dial Up Networking-u.
4. Priključite se na računar provardera preko telefonske linije i svet je vaš.
Spemna pisma šaljete preko Interneta pritiskom na dugme Send and Receive. Time pozivate provajdera i
povezujete se na Internet. Program šalje spremljena pisma i proverava vaše sanduče na računaru
provajdera za prispelim pismima. Alo ima novih prispelih pisama prebacuju se na vaš računar, u ulazno
sanduče (inbox). Po završetku prebacivanja ne zaboravite raskinuti vezu sa Internetom. To se obično radi
desnim klikom na sličicu veze u desnom donjem uglu monitora i izborom stavke Disconnect ili Hang up sa
pojavljujuće liste.
Pisma u ulaznom sandučetu otvarate sa dvostrukim klikom na njih. Kada ste ih pročitali, možete ih izbrisati
pomoću tipke Delete, čime se oni prebacuju u Deleted Items.