p rob lemi

Mihalj Szentmartoni

GRANIČNA LIČNOST U O D G O J N O J PERSPEKTIVI

TZV. GRANIČNA LIČNOST

S v a k i o d g o j i t e l j , k a o i s v a k a z a j e d n i c a , p o z n a j e o s o b e koje »nisu k a o
drugi«. P r i d a j u im se različite etikete, npr. teško odgojivi, p r o b l e m i , svo­
jevrsni tipovi i si. N i s u p a t o l o š k i slučajevi, ali n e s p a d a j u ni u k a t e g o ­
riju o n i h što i h o b i č n o n a z i v a m o » n o r m a l n i m a « u s m i s l u d o b r e p r i l a g o d b e
•luipsjs
Stručna literatura naziva taj skup ljudi zajedničkim imenom »gra­
nična ličnost«, o d n o s n o općenito se govori o »graničnom s i n d r o m u « . Nije
p r i t o m riječ o g r a n i c i sa, o d n o s n o o t e n d e n c i j i p r e m a p s i h o z i ili n e u r o z i ,
nego se r a d i o posebnoj, svojevrsnoj kategoriji, za koju z a s a d ne postoji
adekvatniji izraz. A u t o r i se u g l a v n o m s l a ž u u t o m e da je riječ o stabilnoj
karakternoj organizaciji, koja je otporna na promjene.^ To znači da Im
je b a z i č n a p s i h i č k a struktura stabilna, a eventualni psihotički, bolje re¬
čeno neintegrirani aspekti ličnosti dolaze d o i z r a ž a j a u s i t u a c i j a m a stresa
ili u stanjima regresije, npr. p o d utjecajem alkohola. Knight je precizniji

1 N p r . R O B B I N S , M . D . B o r d e r l i n e P e r s o n a l i t y O r g a n i z a t i o n : T h e N e e d for a
N e w T h e o r y . Jou^al o f the Amer. Psychoanal. Assoc., 1 9 7 0 , 4 , s t r . 8 3 1 s i . ; G A L L A ¬
H O R N , G. E. The Borderline Personality. In L I O N , J. R. ( E d . ) , Personality Disorders.
B a l t i m o r e : Williams and Wilkins, 1974, str. 193; W È 1 N E R , 1 . B . Psychodiagnosis i n
Schizophrenia. N e w Y o r k : Wiley, 1966, str. 3 9 8 .

232
 u definiranju granične ličnosti kad kaže da se radi o osobi kod koje su
normalne ego-funkclje, kao što su sekundarni proces mišljenja, realistično
planiranje, prilagođenje svojoj okolini, održavanje stabilnih međuljudskih
odnosa te sposobnost obrane od primitivnih nagonskih impulsa, znatno
oslabljene.^

Ovaj članak nema u prvom redu za cilj istraživati etlologlju, tj.

uzroke koji su odgovorni za nastanak takve karakterne organizacije —
njih ćemo tek u s p u t spomenuti. Htjeli bismo, naprotiv, n a temelju o n o g a
što dosad z n a m o o p s i h o d i n a m i z m u granične ličnosti formulirati nekoliko
odgojnih smjernica. Čini se, naime, da se t a k v i m ljudima često k r i v o pri¬
stupa, što za posljedicu ima — ako ne p o g o r š a n j e , a ono b a r perpetuira¬
nje n j i h o v a stanja. No p o s t o j i i s t v a r n a o p a s n o s t da se p r o m a š e n i m odgoj¬
nim postupcima dezorganizira njihova ionako labilna psihička struktura
te da ih se tako dovede na rub p s i h o t i č k o g stanja.

Budući da se radi o slučajevima koji se rijetko pojavljuju u psihi¬

jatrijskim ordinacijama (ponavljamo: nisu patološki slučajevi u strogom
smislu riječi), razumljivo je da s obzirom na njihovo dijagnosticiranje v l a d a
prilična nesigurnost i nesuglasnost m e đ u a u t o r i m a . I sama etiketa »granič­
na ličnost« kaže više o tome što ti ljudi nisu, nego o tome što oni po¬
z i t i v n o jesu. Nadalje, čini se da se m o ž d a I ne radi o jedinstvenoj, ho¬
mogenoj kategoriji, već se izrazom »granična ličnost« obuhvaćaju razli¬
čiti k a r a k t e r n i de fekti s različitim uzrocima i psihodinamizmom k a o po¬
kretnim mehanizmom. Zbog toga ćemo najprije d a t i k r a t a k pregled razli¬
čitih tipova »granične ličnosti«.

RAZLIČITI TIPOVI

"Wolpert dijeli sjranične l i č n o s t i u č e t i r i j a s n o razlučene i po simptomi­

ma lako prepoznatljive skupine.^

1. Granična ličnost s psihozom. Premda ima autora koji odsutnost

psihotičnih simptoma navode kao bitni elemenat za diferencijalnu di¬
jagnozu granične ličnosti od psihoza,* čini se da kod nekih slučajeva
postoje Izrazito psihotične crte. To je o n d a ujedno I najteži oblik granič¬
nog sindroma. Radi se o ljudima koji u stvari nikad ne steknu vlastit!
identitet i imaju velikih poteškoća u stvaranju međuljudskih odnosa. No

2 U s p . K N I G H T , R . P . B o r d e r l i n e S t a t e s . U R A B K I N , L . Y . and CARR, J. E.
(Eds.), Sourcebook in Abnormal Psychology, Boston; Houghton Mifflin Co., Ì967,
str. 199.
" W O L P E R T , E. I n d i v i d u a l P a t i e n t s . In GRINKEN, R. R. The Borderline Syn-
drome, B a s i c B o o k s , 1 9 6 8 . , str. 9 8 . si.
G U N D E R S O N , J . G., C A R P E N T E R , W . T . and S T R A U S S , J . S . B o r d e r l i n e
and Schizophrenic Patients: A C o m p a r a t i v e S t u d y Am. J. Psychiatry, 1975, 132:12,
1257—1264.

QQ
njihova je tragedija u tome, što su se odrekli svakog aktivnog pokušaja
da uspostave bilo kakvu objekt-relaciju i više-manje su se povukli sa
scene života. Zarobljeni u svoje a u t i s t i č n o mišljenje, z a t v o r e se u osamlje-
nost i potištenost. Ako i žive u zajednici, kao da nisu p r i s u t n i .

2. Jezgrovna granična ličnost. Za razliku od prijašnje kategorije,

još aktivno traže društvo ljudi I afektivne kontakte s njima. No ti su
o d n o s i slabi i kolebljivi. Oni se, naime, kreću p r e m a objektu-čovjeku, ali
vrlo brzo postaju tjeskobni pa se povuku. Ipak, taj Ih aktivni pokušaj
č u v a od t o g a da se z a t v o r e u s a m e sebe i t a k o p o s t a n u p s i h o t i č n i . Ali u b i t i
doživljavaju vrlo malo istinskih čuvstava.

3. Granična ličnost s neurozom. Posebna karakteristika tog tipa je

naglašena e m o c i o n a l n o s t s j a k o m p o t r e b o m za ovisnošću. L a k o i h j e za¬
mijeniti s depresivnima, b u d u ć i da znaju čak plakati ako misle da im ta
potreba nije u d o v o l j e n a . No ni oni nemaju vlastitog identiteta, pa stoga
ni m o g u ć n o s t i da ga dijele s d r u g i m a , s t o g a n e m a j u i s t i n s k i h m e đ u l j u d s k i h
odnosa.

4. Prilagodljivi, bezosjećajan, obrambeni »kao da« karakter. Taj

tip granične ličnosti predstavlja najzanimljiviji slučaj za naše razmišlja¬
nje, p a ć e m o s e s t o g a k o d njega n e š t o dulje z a d r ž a t i . T o s u o b i č n o povu¬
čeni ljudi, bez negativnih osjećaja ili oblika ponašanja. Nemaju vlastitog
identiteta, već ga dobivaju od drugih ljudi. Stoga stalno čekaju vanjske
z n a k o v e od drugih, kojima se mogu prilagoditi, preuzeti k o m p l e m e n t a r n u
ulogu prema iščekivanjima drugih. Njihovo ponašanje je funkcija iščeki¬
vanja drugih, katkad do te mjere da Izgledaju čak angažiranima. To je
vrlo zanimljiv m a n e v a r . O n i su u b i t i ovisni o d r u g o m e I ne m o g u živjeti
bez te ovisnosti. Ali dok su tako neodvojivi od komplementarne osobe,
u isto vrijeme uvijek imaju »rezerve«, tj. vrlo su vješti u stvaranju rela¬
cija koje s u i m p o t r e b n e . T i s u o d n o s i obilježeni s j e d n e s t r a n e p o d l o ž n o -
šću, s druge strane agresijom. No obje o v e k a r a k t e r i s t i k e njihovih među¬
ljudskih odnosa su vješto prikrivene: podložnost se obično maskira dru¬
štveno prilagođenom kooperacijom, a agresija se redovito pojavljuje u
obliku j a d i k o v a n j a o vlastitoj bespomoćnosti i trpljenjima. Oboje I m a za
funkciju: osigurati naklonost komplementarne osobe.

Iz gornjeg o p i s a granične ličnosti, točnije »kao da« karaktera, mo¬

žemo shvatiti zašto oni m o g u p o s t a t i vrlo destruktivni za zajednicu. Oni
su, z b o g svoje k o o p e r a t i v n o s t i i ovisnosti, k a t k a d » z a h v a l a n « elemenat za
odgojitelja i poglavara, u tom smislu da mu ne zadaju problema, odani
su mu. Opasnost počinje onda ako poglavar ili odgojitelj ne vidi da ga
t a k v a osoba lako m o ž e m a n i p u l i r a t i i n a taj n a č i n u t j e c a t i n a ž i v o t č i t a v e
zajednice. Lako je sjetiti se primjera koji su bili postavljani kao uzori
p o s l u š n o s t i i k o o p e r a t i v n o s t i , da se o d j e d n o m , k a o p r e k o n o ć i , sruši »ideal¬
n i o d n o s « k a o k a k v a k u l a o d k a r a t a . U č e m u se, naime, sastoji s p o m e n u t a

234
manipulacija? Rekli smo da »kao da« karakter ima bazičnu potrebu za
ovisnošću. Ako u poglavaru ili odgojitelju pronađe osobu koja j e također
afektivno nezrela, a ima bazičnu p o t r e b u za nadređenošću, tj. da vlada,
onda će njih dvoje izgraditi savršenu komplementarnost: uzajamno će
zadovoljavati te potrebe.

Vratimo se na generalnu sliku »granične ličnosti«: čini se da svi

imaju dvije zajedničke crte. Prva je zajednička karakteristika da su im
potrebne vanjske strukture za njihovo opstojanje, psihičko funkcionira¬
nje. M o ž d a t o t u m a č i izbijanje t i h p r o b l e m a n a p o v r š i n u u m n o g i m odgoj¬
n i m z a v o d i m a u p r a v o u d a n a š n j e vrijeme, kad su strogo definirane odgoj¬
ne strukture gotovo nestale i kad je maha uzela demokratičnost, koja
graniči s anarhijom. Granična se, naime, ličnost deteriorizira u svakoj
stres-situaciji, a među ove spada i gubitak struktura. T o j e v a ž n a spozna¬
ja u vidu odgojne prakse. Druga zajednička crta kod različitih vrsta
granične ličnosti jest p o t r e b a jedne osobe s kojom mogu uspostaviti kako-
-tako osmislene afektivne kontakte. Čini se da se granična ličnost ne
može istovremeno vezati na više osoba. Ta jedna osoba obično služi
kao majka-supstitut, a za takvu ulogu najprikladniji je odgojitelj, poglavar
Ili v o đ a grupe. Na značenje tih dviju b a z i č n i h karakteristika vratit ćemo
se još kasnije, kad budemo govorili o psihodinamizmu granične ličnosti.
S a d b i s m o najprije htjeli I m e n o v a t i i opisati s i m p t o m e , po kojima se m o g u
prepoznati.

SIMPTOMI — ZNAKOVI PREPOZNAVANJA

Granične ličnosti, zbog njihovih upravo spomenutih karakteristika,

tj. traženja Identiteta u strukturi I kooperativnog odnosa prema nadre¬
đenom, nije uvijek lako prepoznati. To posebno vrijedi za »kao da«
karakter, koji se po definiciji ponaša kao da je prilagođen, kao da je
sve u redu, a u stvari sve je to samo površinski m a n e v a r u traganju za
vlastitim Identitetom. S t o g a j e k o r i s n o p r o m o t r i t i o n e s i m p t o m e koji omo¬
gućuju njihovo prepoznavanje. Različiti autori Imaju pri tome različite
pristupe — i ovdje se reflektira n e s i g u r n o s t i kontroverzija, koja p o s t o j i u
kliničkoj psihologiji na području dijagnosticiranja. No čini se da većinu
različitih pristupa možemo svrstati pod dva naslova. Jedni govore o
»karakterističnim temama« — to su oni koji izbjegavaju čak I izraze
»simptom« i »dijagnoza«.5 Drugi, koji su, rekli b i s m o , više za klasičan
pristup, govore o sindromu, tj. o skupu s i m p t o m a , razvrstavajući ih po
uobičajenoj shemi: čuvstvo—ponašanje—kognitivni procesi—ego funkcije.

5 R O B B I N S , M. D . , o. c, str. 833.

235
S o b z i r o m na naše tretiranje p r o b l e m a , tj. s o d g o j n o g s t a n o v i š t a , čini n a m
se svrsishodnijom klasična shema, tj. opis s i m p t o m a p o područjima.®

1. Čuvstvo

a ) Ahedonija, tj. manjak pozitivnih, ugodnih čuvstava osnovna je

karakteristika afektivnog života tih ljudi. Ona se javlja u obliku sa-
motnjaštva, nesudjelovanja u životu zajednice. Ne znaju se iskreno ra¬
dovati ničemu. Stari su d u h o v n i pisci savršeno uhvatili v a ž n o s t tog mo¬
menta psihičkog života i mentalnog zdravlja, kad im je prvo pitanje za
prosuđivanje nečijeg zvanja bilo: »Jeste 11 zadovoljni u svom zvanju?«
Č i n i se, naime, da se n e t k o , tko n i k a d nije d o ž i v i o u g o d n e č a s o v e u ok¬
v i r u o d r e đ e n o g ž i v o t n o g stanja, poziva, može s pravom smatrati »proma¬
šenim zvanjem«.

b) Nezadovoljstvo. Možda ovaj termin nije dobro odabran, ali ga

smatramo funkcionalnim u ovom kontekstu. N e k i autori govore, naime,
o prikrivenoj agresiji, kao što s m o to v e ć s p o m e n u l i prije, koja se o b i č n o
Izražava u obliku j a d i k o v a n j a o vlastitoj nesposobnosti, no nerijetko u
obliku optužbi da je zanemaren, da ga ne vole, da ga zapostavljaju —
itd. Funkcija te srdžbe izražene u obliku n e z a d o v o l j s t v a jest j a č e prive-
zanje uz sebe komplementarne osobe, koja u datom momentu osigurava
identitet osobi. Ta je, dakle, srdžba, odnosno trajno nezadovoljstvo, u
biti obrambeni adaptivni mehanizam.

2. Ponašanje

a) Impulsivni i samo-uništavajući čini. Kod graničnih ličnosti opće­

nito se o p a ž a oslabljena k o n t r o l a i m p u l s a . T I i m p u l s i v n i čini, na neobičan
način, obično su takvog karaktera da direktno ili i n d i r e k t n o p o s t a j u des­
truktivni, samo-uništavajući za samu osobu, tj. njezina zdravlja ili fi­
zičkog integriteta. Kao primjer autori obično navode seksualni promi­
skuitet (tj. upuštanje u seksualne odnose s različitim o s o b a m a ) , r a z n e per-
verznosti, z a t i m r a z n e ovisnosti, kao što s u p r e k o m j e r n o pušenje, alkohol
i droga, te konačno, kao najteži slučaj, direktnu mutilaciju sebe — sve
to u svrhu zadobivanja vlastitog Identiteta. Treba reći da same osobe
o b i č n o ne smatraju te čine t a k v i m a , tj. ni d e s t r u k t i v n i m a , ni degradirajući-
ma, niti izvorom krivnje. Stoga ovdje treba vidjeti posljedice, a ne in¬
tenciju.

b) Seksualna praksa. Konfuzija seksualnog identiteta samo je logička

posljedica konfuzije općeg identiteta. To se očituje ponajprije u preoku-

« G U N D E R S O N , T. G. and SINGER, M. T. Defining Borderline Patients: An

Overview. Am. }. Psychiatry, 1975, 132:1, str. 3. i dalje, adaptirano.

236
paciji s a s e e k s o m . J o š točnije: n j i h o v a s e k s u a l n a a k t i v n o s t o b i č n o j e orijen­
t i r a n a na o r g a n s k o uživanje, a n e n a ljubav i h e t e r o s e k s u a l n i o d n o s . Zbog
toga je k o d njih m a s t u r b a c i j a neriješeni problem (tzv. genitalna fiksacija).
Ovdje bismo i p a k htjeli upozoriti da treba biti oprezan u prosuđivanju
adolescenata, k o d kojih j e k r i z a identiteta n o r m a l n a razvojna faza.

3. Kognitivni procesi

a) Određena konfuznost i nelogičnost u mišljenju. One se najjasnije

očituju u različitim nestrukturiranim ili polustrukturiranim situacijama
(u testovnoj situaciji to su Rorschachovi odgovori i TAT priče). Pod
nestrukturiranom situacijom mislimo n a t a k v e p o d r a ž a j e koji nisu j e d n o ¬
značni, tako da osoba m o r a unositi sadržaje iz vlastitog psihičkog arse¬
nala po interpretaciji. Prevedeno na jezik svakodnevnog života, to znači
z a g r a n i č n u l i č n o s t o n e situacije k a d j o j n i t k o n e k a ž e što d a r a d i ili k a k o
da se p o n a š a , ili t o nije p r e d v i đ e n o , k a d joj k o m p l e m e n t a r n a osoba ne
šalje »poruke« i si. K o d granične ličnosti u takvim situacijama m o ž e m o
često o p a z i t i mišljenje koje j e p r i m i t i v n o , nerealno, katkad bizarno.

b) Previše razrađeno značenje subjektivnih opažanja. Granična lič¬

n o s t , k a d g o v o r i o sebi, č e s t o opisuje s i t n e d e t a l j e i v r l o je z a b r i n u t a da
l i j e onaj d r u g i t o č n o s h v a t i o o n o što j e r e č e n o . T o s e o s o b i t o o d n o s i n a
one aspekte njezine ličnosti, gdje se radi o čuvstvenim implikacijama.
Čuvstvo je česta t e m a k o d njega ( š t o m o ž e i m a t i r a z l i č i t a i m e n a : ljubav,
prijateljstvo, itd.).

4. Ego funkcije

a) Manjkav smisao za stvarnost. Granične ličnosti imaju slab uvid

u v l a s t i t u situaciju, općenito u stvarno stanje stvari. No, za razliku od
psihotičara, nisu sasvim bez te sposobnosti, tj. n e žive izvan stvarnosti,
već u jednoj stvarnosti, koja j e previše obojena subjektivnim interpreta¬
cijama. L a k o ga gube, m e đ u t i m , u situacijama stresa.

b) Stil odnosa prema drugima. Taj stil je karakterističan za granične

ličnosti, a opisuje se k a o k o l e b a n j e i z m e đ u p o v r š n e s a m o d o s t a t n o s t i i in¬
tenzivne ovisnosti o drugome.

Da b i s m o jasnije uočili značenje i sadržaj tih simptoma, analizirat

ćemo jedan konkretan slučaj.

237
ANALIZA JEDNOG SLUČAJA

1. Slučaj

Muškarac, 40 godina, otac dvoje djece. Opisuje sebe kao homosek¬

sualca. Kaže da ima takvu potrebu bar j e d a n p u t tjedno, osobito kad se
osjeća osamljenim ili doživi kakvu jaku frustraciju. Tvrdi da ne poznaje
razloge svog ponašanja. T r a ž i o je pomoć kod nekog liječnika i potrošio
p r i t o m m n o g o n o v a c a , ali b e z u s p j e h a . H t i o b i s e p r o m i j e n i t i , j e r s m a t r a d a
svaki p u t griješi p r o t i v Božjeg zakona. N a k o n svakog č i n a ide na ispovijed,
ali se s m a t r a n e d o s t o j n i m Božjeg o p r o š t e n j a . Osjeća k a o da ga u o d r e đ e n i m
situacijama gotovo neka slijepa sila tjera da ponavlja iste čine. Povreme¬
no susretne nekog partnera koji mu p r u ž i afekt i onda se osjeća sretnim.

Dolazi iz brojne obitelji. Tvrdi da je u djetinjstvu doživio odbačenje

od majke, koja g a j e p o s l a l a u odgojni z a v o d k a d je imao tri godine. To
je učinila poslije smrti muža, jer inače ne bi mogla prehraniti brojnu
obitelj. U zavodu, kaže, stalno je osjećao potrebu za ljubavlju. Afekt j e
našao samo kod jednog druga, i tog se prijateljstva uvijek s nostalgijom
sjeća. Poslije praznika nije se više htio vratiti u zavod, no majka ga je
prisilila jer drukčije ne bi mogli preživjeti.
Sve žene smatra pokvarenima. Želio b i p o s t a t i prijatelj svoje majke,
ali osjeća da će je zauvijek i z g u b i t i j e r je već stara. Vjeruje da je svoju
ženu uzeo slučajno. Naime, o n joj j e p i s a o , a p o običaju o n o g kraja t a k v o
dopisivanje znači već zaruke. Prema ženi ne osjeća mnogo privlačnosti.
Seksualno se osjeća nezadovoljan, jer, kaže, ona je mnogo inhibirana.
Voli s i n o v e i ž r t v u j e se za njih.

2. Analiza

Slučaj ćemo a n a l i z i r a t i najprije po simptomima, i to po predloženoj

s hemi.

Čuvstvo: S obzirom na čuvstvo Iz čitavog opisa dolazi do izražaja

gotovo trajna ahedonija, tj. nedostatak pozitivnih afektivnih stanja. Što¬
više, ima perioda kad se osjeća veoma osamljenim. Nosi u sebi trajan
osjećaj neshvaćenosti.

Ponašanje: Očit je neriješeni seksualni identitet. Nema zadovoljava¬

jućih seksualnih odnosa. O ženama ima negativnu sliku. Upušta se u
homoseksualnu praksu s različitim osobama. U čitavom opisu seks je
glavna tema.

Kognitivne funkcije: Opaža se određena primitivnost, možda čak

bizarnost u s h v a ć a n j u njegova odnosa prema majci. Iz čitavog p a k opisa

238
vlastitog slučaja v i d i se p r e n a g l a š e n a briga z a sebe (npr. n i k a d se ne pita
kako ga doživljavaju drugi, npr. žena).

Ego funkcije: Ima slab uvid u vlastitu situaciju. Kontrola impulsa

je oslabljena, što po riječima samog pacijenta osobito dolazi do izražaja
u m o m e n t i m a frustracije. U međuljudskim odnosima ima znatnih poteško¬
ća. Zapravo i nema nikoga s kim bi u o v o m času imao zadovoljavajuće
afektivne odnose. T r a ž i te k o n t a k t e , ali s e z b o g h o m o s e k s u a l n i h implika¬
cija odmah povlači. No v i d i s e d a j o š nije sustao od tog traženja (dokaz
za to je i činjenica da t r a ž i p o m o ć od p s i h o l o g a ) .

Imajući pred očima ove s i m p t o m e , čini s e da s p r a v o m m o ž e m o di¬

jagnosticirati tog pacijenta kao graničnu ličnost, i to tipa defenzivnog
»kao da« karaktera. N o taj n a m slučaj daje t a k o đ e r n e š t o u v i d a i u p s i h o -
d i n a m i z a m granične ličnosti. S t o g a ć e m o s a d a p o k u š a t i d a u h v a t i m o glav¬
n e m o m e n t e ovog p s i h o d i n a m i z m a .

PSIHODINAMIZAM

Ako još j e d a n p u t pročitamo naš slučaj, uočit ćemo da kao glavnu

temu ima neuspjeli odnos prema majci. Dobiva se dojam da je njegov
čitav kasniji, odrasli život traganje (podsvjesno) za izgubljenom majkom.

Stručna literatura u takvom slučaju govori o neuspjeloj objekt-rela-

ciji.' Ovdje prepoznajemo psihoanalitičku terminologiju, i to tipa Me-
lanle Klein. Ne u l a z i m o u kontroverziju o terminologiji, t o više što zasad
nemamo bolje alternative. Ideju o ranoj objekt-relaciji i njenoj važnosti
za kasnije mentalno zdravlje detaljno je razradio Otto Kernberg. Njega
slijedimo ovdje u glavnim crtama.^ Prva i glavna objekt-relacija jest
majka. Kod granične ličnosti, odnosno u ranoj povijesti njihova slučaja
obično postoji intenzivna frustracija i izloženost jakoj agresiji sa strane
majke. Dijete je nesposobno integrirati u sebi oprečna čuvstva, tj. ljubav
prema majci i odbačenost. Obrana se izvrši rascjepom: držanjem odvoje¬
nima introjekciju o p r e č n i h kvaliteta majke. Izvrši se »kompartmentaHza-
cija« u svijesti: vanjski objekti postaju ili sasvim dobri ili sasvim zli;
oni su ili idealizirani ili devaluirani, pa se, dosljedno, njima p r i s t u p a na
nerealističan način. No isto tako i identifikacija doživi ovaj rascjep i
kompartmentalizaciju: dijete nije u stanju doživjeti sebe kao istovremeno
d o b r o g i z l o g , već će o sebi i m a t i k o n t r a d i k t o r n e slike. To z a k o č i izvršenje

' ROBBINS, M. D . , o. c, str. 833.

* KERNBERG, O. Early Ego Integration and Object Relations. Annals of the
N . Y . A c a d e m y o f S c i e n c e s , 1 9 7 2 , 1 9 3 : str. 2 3 3 — 2 4 7 . T a k o đ e r K E R N B E R G , O . S t r u ­
ctural Derivatives of Object Relationships. The Int. ]. Psychoanal, 1966, 47, 236. si.

239
 integracije slike o sebi u jedinstvenom pojmu »ja«, a rascjep postaje
generalni organizacijski sistem psihe.*

U svjetlu takvog psihodinamizma mogu se razumjeti opisane dvije

glavne karakteristike granične ličnosti, tj. potreba za vanjskom struk¬
turom i t r a g a n j e m za majkom-supstitutom s kojim bi mogla uspostaviti
osmislene afektivne relacije. S obzirom na strukture: budući da nema
jedinstvenu sliku o sebi, tu višu sintezu kuša ostvariti pomoću vanjske
strukture. Stoga strogo strukturirane zajednice mogu biti plodno tlo za
takve osobe. S obzirom na objekt-relaciju: komplementarna osoba po¬
staje obećanje za novo osvajanje izgubljene majke.

Čini se da se i naš slučaj može više-manje smisleno smjestiti u tu

shemu. I kod njega j a s n o uočavamo primarni konflikt s majkom, tj.
neuspjelu objekt-relaciju. Dolazi do rascjepa: sve su žene pokvarene,
majka je u svemu d o b r a ; o n s a m i m a o p r e č n e slike o sebi: s jedne strane
je takav grešnik da ne zaslužuje Božje oproštenje, s druge strane uvijek
su d r u g i krivi za njegovo stanje.

Opisani slučaj vjerojatno nije više za odgojnu praksu, već za tera-

peutsku. Ipak, poznavanje psihodinamizma graničnog karaktera daje
nam bazu za formuliranje nekih odgojnih smjernica koje mogu pomoći
odgojitelju da u r a d u s takvom osobom ide za t i m da je dovede do ade-
kvatnijeg f u n k c i o n i r a n j a i realističnije p r i l a g o d b e . R a d i se, naime, o tome
da je prilagodba takve osobe u biti defenzivna, tj. obrana od tjeskobe
koja s e r a d a i z n e d o s t a t k a osobnog integriteta.

ODGOJNO-TERAPEUTSKE SMJERNICE

I m a m o li pred očima psihodinamiku granične ličnosti, nameću nam

se neki objektivi za odgojno-terapeutski rad s takvim osobama. Pokušat
ćemo ih i z r a z i t i u obliku smjernica: dvije n e g a t i v n e , dvije p o z i t i v n e .

1. Ne oduzeti im potpuno svaku vanjsku strukturu. Vidjeli smo da

je za graničnu ličnost vanjska struktura supstitut za jedinstveni pojam

0 sebi, vanjska struktura joj nadoknađuje osobni integritet. Stoga je
nestanak svake strukture za nju stres-situacija kad joj se deterioriziraju
1 drugi adaptabilni mehanizmi, posebno realističko mišljenje i kontrola
impulsa. Smatramo stoga da se njezin odgoj mora događati unutar
strukturiranog dnevnog reda, radnog dana, općenito planskog života.

• LICHTENBERG, J. D. and SLAP, J. W. Notes on the Concept of Splitting

and the Defense Mechanism of the Splitting of Representations. /. o f Am, Psychoanal.
Asooc, 1973, 2 1 , 4, 771—m.

240
 2. Ne dopustiti im da se afektivno navežu na odgojitelja. Ten¬
dencija da se afektivno navežu samo na jednu osobu — a za to je
najprikladniji odgojitelj, odnosno u zajednicama poglavar — proizlazi iz
njihova traganja za izgubljenom majkom. Osobito je kobno, ako se
izrodi komplementarnost, tj. kad uzajamno zadovoljavaju potrebe. Stoga
odgojitelj mora paziti da ne podliježe takvim napastima. To konkretno
znači da im ne smije u svemu izlaziti u susret i da ne p o d l i j e ž e olako
njihovim tužbama da su zanemareni, i konačno, odgojitelj ih mora po¬
vremeno prisiliti na samostalne, možda čak i nekonvencionalne odluke
za koje sami moraju snositi odgovornost pred zajednicom, društvenom
okolinom.

T o nas v o d i d o trećeg p r i n c i p a :

3. Odgojna funkcija treba da smjera na jačanje ego kontrole nad

nagonskim impulsima. Možda bismo to preveli na jezik klasičnog od¬
goja kao jačanje volje. Treba im dati zadatke koji zahtijevaju napor
i zalaganje. Sve t o i m a cilj da im se p o m o g n e da od a u t o p l a s t i č n e adap¬
tacije prijeđu na aloplastičnu adaptaciju — kako se to zove u stručnoj
literaturi^", a to znači da pri uređivanju svog života ne gledaju samo
na vlastite psihičke p o t r e b e , n e g o i na p r i s u t n o s t drugih. A to se najbolje
može ostvariti preko utjecaja g r u p e .

To je o n d a naš četvrti p r i n c i p :

4. Odgoj u grupi za grupu. Možda bismo mogli govoriti o grupnoj

dinamici, no ne u strogo t e h n i č k o m i specifičnom smislu, nego u smislu
normalnog funkcioniranja zdrave grupe. Granična ličnost, osobito »kao
da« karakter, obično je neaktivna u grupi, ili j e nametljivo kooperativna
s nadređenim, v o đ o m grupe. Na taj način zadovoljava bazičnu potrebu
za ovisnošću. Da bi se to izbjeglo, t r e b a je s i s t e m a t s k i i p r o g r a m s k i uklju¬
čiti u r a d g r u p e , d a t i joj eventualno službe koje n o s e za s o b o m odgovor¬
nost za zajedničku stvar. Mnogo pomaže i organizirana diskusija u
grupi, gdje svatko mora iznijeti vlastito mišljenje, opravdati ga i snositi
eventualne posljedice. Treba je uključiti, nadalje, u stvaranje grupnih
p r o j e k a t a gdje i o n a m o r a d a t i svoj sud.

Tako izrečeni ovi principi izgledaju manje spretno formulirani

nego dok su j o š bili neizrečeni. Unatoč tome vjerujemo, da ove smjer¬
nice mogu pomoći odgojiteljima da postupaju s graničnom ličnošću na
takav način da i pojedincu i zajednici učine život, ako ne sretnim, a
ono bar punijim u smislu osobnog ispunjenja i zadovoljstva.

1" KNIGHT, o. c, str. 202

16 ZIVOT 241
BORDERLINE PERSONALITY IN EDUCATIONAL PERSPECTIVE

Summary

Borderline personality is treated by the author as a character defect. At

the beginning of his study he gives first an o v e r v i e w of different types of
borderline personalities. T h e so-called » a s if« character is described with more
detail. After this review the author enumerates and describes the major sym-
p t o m s of the borderline personality, such as ahaedonia, self-destructive actions,
lack of sense for reality, and v a c i l l a t i n g interpersonal relations.
In the second p a r t of the study the author analyzes a real case of a male
patient, diagnosed as a defensive »as if« personality. The author points out two
basic aspects of his p s y c h o d y n a m i s m , namely, a need for external structures
and a need for submission. As a possible cause for such character organization
the author sees the failure in early object-relations.
On the basis of the described p s y c h o d y n a m i s m the author tries to formu¬
late some guidelines for educational practice. He offers four directives to cope
with the borderline p e r s o n a l i t y : 1. N o t to take a w a y all the external structures
in his education; 2. N o t a l l o w him to enter into o n e - w a y affective relations
with only one p e r s o n ; 3. To strengthen his capacity for independent (personal)
decision-making; 4. To foster his active cooperation with the group.

242