Professional Documents
Culture Documents
Slov Kultura
Slov Kultura
Naseljavali su područje od Pirana i Trsta do severnog zaliva Jadranskog mora, istočni Tirol,
dolina Drave, Mure i Aniže, austrijsko Podunavlje (do Beča), a na istoku do Blatnog jezera
Što se tiče naziva za Slovence iz XIV veka, prikazan je kovanik sa natpisom Sklavonug (?)
U vreme Rimskog carstva, Sloveni su naseljavali veliki broj rimskih naselja na mestu
1
Egione=Ljubljana, Creisa=Kranj, Poetona=Ptuj, Celeia=Celje.
Imena reka-Krka, Mura, Soča sui z latinskog perioda.
Šta se dogodilo sa starosedeocima? Dolaskom Slovena velika većina njihovih sela je spaljena.
U Tršćanskom delu su očuvani stari delovi Slovena.
Alpski Sloveni su rimske starosedeoce nazivali Vlasima (stočari).
Romanska naselja su spaljivali ne samo Sloveni nego i Germani. Ostatak romanskog
stanovništva je dočekao Slovene i uticao na njhov privredni razvoj (da ne budu više nomadi,
uticali sun a njihov prelazak u klasno društvo. Razvija se svest o ličnoj imovini i trgovini.
Pašnjaci ostaju zajednički, razvija se voćarstvo, vinogradarstvo, a iz svoje predomovine su
doneli pčelarstvo, počeli su da obrađuju njivu, ali nisu koristili plug, nego rilo. Znali sui zanate-
kovačke, tkačke i lončarske. Naselja Alpskih Slovena nisu bila utvrđena. Slovenački jezik
korišćen je samo u osnovnim verskim molitvama i ponekim pravnim dokumentima . Kao najvrednije
ostvarenje i zdvajaju se Brižinski spomenici iz 1000. god , a osobito ona j njihov deo koji sadrži
svečanu c rkvenu propoved. Valentin Vodnih ih je prvi obradio a objavio ih je Jernej Kopitar.
Drugi spomenici su pisani glagoljicom ili ćirilicom , a Brižinski latinicom(bitna razlika). Kaže se
da je Brižinske spomenike pisao Nemac po diktatu Slovenca. U ovom periodu srednjeg veka su
rukopisi retki.
Rukopis is 14. veka- Celovški (Ratečki)- u njemu je sačuvan gorenski dijalekat . Od Slovenije pa
do Venecije stanovništvoje bilo Slovensko.
U 13. i 14. veku posle pohoda mađarskih kraljeva u slovenski jezik su ušle mađarske reči-
šubara, lopov, gazda, kip, šator, soba.
U 14. veku su se približili Turci koji su ostavili neke reči: bakar, top torba, džep.
Vrlo teško se ostvarivala komunikacija jer je bilo mnogo dijalekata (oko 40).
16. vek- početak razvoja slovenačkog književnog jezika-smatra se da je počeo od 1550. godine
Primož Trubar- protestantski reformator, odštampao prvu slovenačku knjigu. Izdaje 2 knjige:
-Abecedarijum (vrsta bukvara)- ABECEDARIUM
-Katehizen (priručnik za sveštenike)- CATECHISMUS
Trubarov lik se nalazi na apoenu od 1 evra. Školovao se u Saldovigu, Beču, i zato se u
njegovom jeziku osećaju nemački i latinski. Bio je sveštenik, vrlo otvoren, smatrao je da treba
graditi škole, a ne crkve i zato ga ljudi nisu voleli. Tri puta je proterivan iz Ljubljane, posle 3.
puta je otišao u Tibigen. Knjige je pisao svojim dijalektom, obogatio ga je Ljubljanskim govorom.
U 16. veku se formira krug istomišljenika- Dalmatin, Krelj ,Bohorič- smatra se da su oni
postavili temelj slovenačkom književnom jeziku.
Sebastijan Krelj: Biblija za decu 1566, bila je namenjena verskoj nastavi, uveo je nov način
pisanja.
Jurij Dalmatin: prevod Biblije 1584. To je bio nejgov životni cilj. Svi koji su želeli da pišu na
slovenačkom, imali su tu knjigu kao uzor. Ovaj prevod je koristio još 2 veka, a novi je nastao u
19. veku
Adam Bohorič: Prva slovenačka gramatika-Vitenberg 1589. Bio je obrazovani humanista
2
obučavan u manastirima.Prevod ove gramatike na nemački-1984. Njegovo pismo- Bohoričica.
Ovaj književni jezik iz 16. veka postavlja temelj modernom. Do druge polovine 18. veka ovaj
duhovni proces je naglo prekinut. U 17. veku enma mnogo sačuvanih knjiga. U 18. veku jezik je
bio nejedinstven (svaka pokrajina je pisala na svoj način). u 18. i 19. veku je slovenački jezik bio
poluslužbeni, glavni je bio nemački.
Period protivreformacije
U vreme Manrizma u Sloveniji dolazi do baroknih tendencija: bile su popularne verske drame,
katihizam, rad sa rečnicima i gramatika. Najvidnija obeležja baroka su u arhitekturi, muzici,
likovnim umetnostima, pozorištima- predstave na slovenačkom, nemačkom, italijanskom,
latinskom. Zvanični jezik je bio slovenački. Već je bila osnovana akademija
filharmonije.Literatura je bila verska za obrazovane, bohoričica se skoro izgubila.
Tipičan barokni autor. Objavljuje knjige u kojima daje topografski, geografski i istorijski opis
Kranjske. Njegovo najznačajnije delo SLAVA VOJVODSTVA KRANJSKOGA gde opisuje život u
Sloveniji u 17. veku.
U 18. veku je bila živa pozorišna umetnost. Bila je važna i filharmonija – Academia
Philoharmonicorum.
Marija Terezija od 1740 uvodi reforme, nove prosvetiteljske tendencije: radno vreme, uniforme,
obavezno osnovno školovanje, ukinula je monaški red, poboljšala stav seljaka, uvela
urbanističke planove.
Od 1809 do 1813 Ljubljana izlazi iz Habzburške monarhije i postaje sedište Čairke provincije(to
je bila okupacija Napoleona). Napoleon je insistirao da sve bude na jeziku stanovništva;
pokrenuli su novine, predstave su bile na narodnim jezicima.
Na prelazu iz 18. u 19. vek najznačajniji je bio Baron Žiga Cojs. Bio je bogat, i pokrenuo je
otvaranje biblioteke. Interesovao se za filologiju. Sistematičko prikuplja sve do tada objavljene
knjge na slovenačkom, glagoljske i ćiriliske rukopise
Valentin Vodnik
3
Slovenačko narodno stvaralaštvo(usmena i pismena tradicija, muzika, likovna
umetnost)
Posto Slovenci u srednjem veku nisu bili politički samo stalni, osnovni nosilac književne
delatnosti je bilo plemstvo. Pisanje je bilo strano za narod, pa ima malo srednjovekovnik spisa.
Elitna feudalna kultura je bila strana običnom svetu.
U usmenom stvaralaštvu(herojski likovi nisu deo usmene tradicije) više je zastupljen lik majke
nego oca i teme su češće lirske nego ratničke. U rukopisima se ispoljavaju velike razlike u
narečjima. Latinski ej bio nedijalektičan (ko je bio obrazovan, govorio je tim jezikom).
Prepisivanje knjiga i bavljenje naukom spadalo ej u najveću dužnost sveštenika. –Pisanje
hronika na latinskom jeziku. Nemačko plemstvo na slovenačkom tlu je u dodiru sa viteškom
tradicijom. U 15. veku počinje prva hronika o gorofvima Celskim. Život celskih grofova je u 18. i
19. veku je bio dobra građa za pisanje drama i proze.
Osim hronika i zapisa iz ovog vremena treba spomenuti i likovnu umetnost koja predstavlja
duhovnost i molitvu obicnog coveka. Svi sačuvani rukopisi iz tog vremena dokazuju da se
maternji jezik koristio u svakodnevnom životu.
Pismena književnost: dvorovi, manastiri, dominira lirska poezija i ima dosta obrednih pesama
(za dozivanje kiše i sunca).
Među slovenačkim pesmama je bilo dosta onih koje se oslanjaju na narodnu poeziju. Vuk
Karadžić je uticao dok je bio u Beču (sa J. Kopitarom).
Lirska poezija je važna, čak i kada se piše o borbama i ratovima.
Pojedini istorijski događaji i ličnosti nalaze emsto u slovenačkim epskim pesmama, ali one
nemaju pretenziju da veličaju borbe- "Kralj Matjaž i Alenčica"- Alenčica je njegova žena i nije
važna sve dok je ne ugrabe Turci.
Period stvaralaštva u II svetskom ratu pokazuje da je lirski element važan.(lirski element-pesma
se pevala).
Dve vrste pesama:
- recitativne (južnoslovenska tradicija)
- muzički akcenat i ritam (slovenačka usmena poezija)
Još pesama: Lepa Vida (Desetnica, Mlada Breda) --> stihovi Franca Prešerna (smatra se
najvećim slovenačkim pesnikom).
Akcenat bola je na tragičnom motivu žene; surove ljudske sudbine i tragičan položaj ćoveka,
posebne žene ; jaka obeležja paganskog u brojnim obrednim i običajnim pesmama. Izrazit kult
Bogorodice, Marijanske pesme, među najbrojnijim religijskim pesmama.
Motivi iz narodnog stvaralaštva u književnosti 19. veka.
Sadržani elementi oživljeni i u proznim delima- Franjo Levstik napisao priču "Martin Krpan iz
Vrha"- simbolizuje snagu malog naroda u borbi sa velikim silama.
U 19. veku interesovanje za narodnu književnost (počela braća Grim-to je bila odlika
romantizma)
Članovi Žiga Cojskog udruženja (kružoka ) zapisuju narodne umotvorine. Vodnik piše narodne
pesme sa narodnom melodijom, inspirisano ritmom.
4
Jarnik sastavio etimiloški rečnik.
J. Kopitar je smatrao da književnost treba da se spusti na nivo narodnog jezika.
U 19. veku je važan Poljak Emil Koritko- zapisivao je usmenu poeziju baš onako kako glasi na
narodnom jeziku.
Posle Stanko Vraz pisao na narodnom jeziku, otvorio je novu etapu u odnosu pisane i usmene
reči.
U vreme moderne (20. vek) postaje intenzivna usmena i pisana književnost.
Folklorna tradicija se pokazuje kao idealna celina; likovna umetnost- ostavila traga.
Muzika u 16. veku imala vidno emsto u obrednim i ostala je u baroknoj crkvi.
Tokom 17. veka je muzika u Sloveniji dosledno barokna, sa čvrstim kontinuitetom. Javljaju se
oratorijumi i opere
U Sloveniji je reformacija uhvatila jak koren.
1628. dvor je naredio da svi protestanti moraju da napuste teritoriju Habzburške monarhije.
Najduži je bio tridesetogodišnji rat-verski.
1596. objavljena poslednja protestantska knjiga u Sloveniji a 1615.poslednja katolička knjiga u
periodu reformacije.
1708. u Beču osnovano prvo pozorište u carevini.
1709. u Ljubljani uzeta u najam dvorana za gostovanje pozorišnih grupa- prvo italijansko je
zabeleženo jos 1620.
Prvih decenija 18. veka u Ljubljani često gostuju italijanske operske predstave. Gostovali su
samo pevači, a muzičku pratnju organizuje domaćin. – Ljubljanska Academia Philcarmonicorum
U baroku su se pozoriša igrala na 4 jezika
-Jervitsko (?) pozorište
-Franjevci su imali svoj tip pozorišta.
-Nemački putujući komedijaši.
-Pučka farsa (?)
Najcelovitiji tekst 1721.- Škofjeloški Pasijon (1000 stihova), pasijanska tema- muke Hristove
(podeljena na 13 slika), podsećanje na grešnost i potrebu za pokorom, prolazi se kroz grad i
ima oko 250 učesnika, igre anđela i Lucifera, ali ima i alegoričkih likova; njen osnovni cilj je bio
da šokira i učesnike i gledaoce i da ih podseti na obavezu vršenja. Veći broj pesama je
posvećen majci Mariji.
Početak 19. veka se može nazvati Kopitarevim dobom u Sloveniji. Bio je veliki lingvista. U
baronovu kuću je ušao kao mlad đak i zatim ej postao njegov lični skretar. 1808 godine ga je
poslao u Beč. 1810 postaje cenzor za slovenske i novogrčke knjige, bio je skriptor, a pred kraj
života je bio dvorski savetnik.
Bohorič je prvu gramatiku napisao prema Kopitarevom istraživanju.
Franc Miklošič je 1857 je objavio Kopitareve radove posle njegove smrti.
Kopitar se bavio sakupljanjem starih rukopisa, smatrao je da je crkvenoslovenski nastao u (?)
osnovama panonskih Slovena. Smatrao je da književnost pripada "miroljubivim seljacima".
Kada je postao vodeća ličnost slovenačke kulture, usmeravao je mlađu i stariju generaciju i išao
je logikom- PIŠI KAO ŠTO GOVORIŠ. 1817. se otvara prva katedra na Liceju njegovom
zaslugom.
5
Stvarao je u vreme romantizma. Generacije sa Čopom i Prešerenom nisu želele da pristanu na
njegov program. Romantičari su postavili kao svoj uzor književnost obrazovanom sloju, tako da
se Kopitar povukao u pravcu estetike.
On je razvio tradiciju jedinstvenog slovenskog jezika i podrobno je opisao geografske i istorijske
granice tog jezika.
Metelko je bio Kopitarev učenik- objavio je gramatiku, i uzeo par slova iz ćirilice. U borbu su se
umešali Prešen i Čop koji su želeli latinicu.
U Beču je studirao prava, po završetku studije se vraća u Ljubljanu i počinje da radi kao
pripravnik. Umro je u bedi, napaćen i razočaran.
Kranjska č'belica- u njoj Prešern objavio svoje pesme. Prešern je najpoznatiji po Sonetnom
vencu-vrlo komplikovana forma, iz svakoh stiha ide novi sonet, metrička forma je nenadmašna.
Sve njegove pesme su iskreno emotivne, ali je pisao i satirične pesme u kojima kritikuje
Kopitara. Napisao je pesmu Zdravljica (Zdravica), posle 91. je njenih 7 stihova izabrao da budu
slovenačka himna
Oton Župančić
Zbirka pesama "Ciciban" (reč dolazi iz srpskog-preko turskog- znači deca koja su ,mlađa od
školaraca). Nije pisao samo dečije pesme već i za odrasle- "Čaša opojnosti". Sačuvao se od
nihilizma.
6
Arhitektura
Jože Plečnik(19. i 20. vek)-
najveći slovenački arhitekta. Školovao se u Gracu i Beču, 1901 je otvorio samostalni
arhitektonski atelje, a od 1911. je bio profesor u Pragu, a od 1921 u Ljubljani, od 1938. član
SAZU (Slovenke akademije znanisti i umetnosti), počasni građanin Ljubljane, dobitnik
Prešernove nagrade, počasni doktor nauka. Projektovao je Tromostovje u Ljubljani. Bio je i
dizajner nameštaja. Crkva Svetog Antona u Beogradu!