Zenidbe megju naravnim srodnicima. Napisao dr, Josip Marusi¢ I Povjesni razvoj Zenidbene zapreke naravnoga srodsiva. Naravno je srodstvo: vinculum personarum, quae ab eodem stipite sive propinquo genitore, aut earum una ab altera per carnalem propagationem descendunt.? U Zidovskom pravu bila je zabranjena zenidba s ma- terom, sa sestrom, s polusestrom (bilo po ocu ili materi), s unu- kama (kéeri sinovom i kéeri kéerinom), s o¢evom i materinom sestrom. Ove zabrane, koje su bile odregjene za muSkarce, vri- jedile su i za Zenske. Opcenito se kazalo; Omnis homo ad pro- ximam sanguinis sui non accedet, ut revelet turpitudinem cius.” A za rodoskvrnce bijahu u Mojsijevu zakonu teSke kazni odre- gjene.* — Grci dopuStahu Zenidbu sa sestrom, samo ako sestra nije potjecala od iste majke. Oni su rado uzimali za Zene svoje bliinje rogjakinje, pa s toga gréke Zenidbe redovno nijesu bile plodne.* U rimskom pravu bile su zabranjene Zenidbe u svim koljenima ispravne loze (inter ascendentes et descendentes in infinitum),® zatim izmegju braée i sestara,® te izmegju osoba, kod kojih postoja8e respectus parentelae, t. j. izmegju strica i si- novke, ujaka i neéakinje, tetke i neéaka.” Caru Klaudiju (41.—49. poslije Is.) bilo je dopuSteno odlukom senata (senatus consul- tum), da se smije oZenitisa bratovom kéerju, no to dopuStenje Schmalzgrueber, T. 2. P. 3. tit, 13. § 1. m1. Lev. 18, 6, i slij. Lov. 20, 17.4 si Zhishman, herecht S, 224 2 4 5 ‘Zenidbe megju naravaim srodnicima, 313 nije vrijedilo za ostale. Zenidbu megju bratuéedima zabranio je Teodozij Veliki (392—395.) a Justinijan (527.—565.) ju je opet dozvolio.$ Crkva se je u poéetku drzala Zidovske i rimske Zenid- bene zabrane, no pokuSala je protegnuti na daljna koliena. Tako je veé sv. Augustin zabranio Zenidbu megju bratuéedima.® Agat- ska pak sinoda godine 506. zabrani Zenidbu ne samo megju djecom od braée nego i megju unucima od braée.’? Grgur I. Veliki (590.—604,) u pismu na vjerovjesnika Augustina dozvoli Anglosasima Zenidbu megju unucima od braée. Ovdje nam je primjetiti, da neki pobijaja pravost toga pisma.'! Na pitanije sv. Bonifacija odgovori papa Grgur Il. (715.—731.), da se Nijemci smiju Zeniti post quartam generationem.” Ali je veé Grgur Ill. (731.—741.) u pismu upravljenom biskupima Galije nalozio, da Zenidbena zapreka srodstva bude protegnuta do sedmoga ko- ljena.%7 No ipak je sve do devetog stoljeéa tetvrto koljeno ostalo posljednje koljeno, do kojega se je Zenidba prijetila megju srod- nicima. U 9. stoljeéu zaviadali su strozi propisi u pogledu rod- binskih Zenidaba. To se vidi iz odredbe, kojom papa Leon IIL. nalaZe godine 800. bavarskim biskupima, neka zabranjuju Ze- nidbe megju rogjacima sve do sedmoga koljena.’* Crkveno je pravo poSlo joS i dalje, te je branilo srodnicima sklopiti Ze- nidbu doklegod su se sjeéali srodstva: usque dum generatio recordatur, cognoscitur, aut in memoria retinetur.!° Kasnije je za Nikole II. (1058.—1061.) stegnuta ta zabrana do sedmoga koljena pobctne loze."° Bududi da nije bilo lako dokazati prije Zenidbe, da zarutnici nijesu u srodstvu do sedmoga Koljena, to se je Zenidba nevaljanom proglasila samo onda, kada se je po- slije veé sklopljene Zenidbe dokazalo, da postoji srodstvo. Po- jedini narodi dobiSe oprost za nekoja koljena, a kod nekih se srodstvo u daljnim koljenima nije uzimalo kao zapreka nego samo kao zabrana. Obiéno se prvih pet koljena uzimalo kao Zenidbena zapreka, a posljednja dva kao zabrana. U saboru * § 4, Inst. 1, 10; 1. 19. Cod. 5, 4 * De civitate’ Dei ed. Maurin. Venet. 1764, t. IX. col. 523. we, & C. XXXV. g.2 13, 4 Freisen, Geschichte des canonischen Eherechts S. 380. 1 Jalfé, Mon, No nal, 88. 8c, 16. C, XXXV. q. 213. 4 Richter-Dove Kah Kirchenrecht, S. 1087. % Concil. Wormaciense an, 868, ¢. 18. C. 35. q. 213. 017, C. 35. g. 213.314 Dr. josip Marui, Lateranskom za Inocencija Hl. god. 1215. odregjeno je, da srodstvo u buduée prijeci Zenidbu ukljutivo do tetvrtoga ko- Ijena pobotne loze. Sabor navodi i razlog toj redukciji: quo- niam in ulterioribus gradibus iam non potest absque gravi di- spendio huiusmodi prohibitio generaliter observari.’” Koncil Trientski (1545—1563,) ostavio je odredbu Lateranskog sabora nepromijenjenu.*® Ona vrijedi i danas. Da li je srodstvo nastalo iz zakonitog ili nezakonitog rogjenja, ne Gini razlike. Po danaSnjem dakle crkvenom pravu na- ravno je srodstvo javna zenidbena zapreka, koja seZe u ispravnoj lozi in infinitum, a u poboénoj lozido Setvrtoga koljena ukljudivo. Kada je u ne- jednakoj pobotnoj lozi jedna osoba od zajednitkog stabla uda- Jjena vise od éetiri koljena, moZe ona po kanonskom pravu sklopiti Zenidbu s drugom osobom, koja stoji u Setvrtom ko- ijenu naravnoga srodstva."? Kanonisti pak jednoduSno uée, da osoba, koja je udaljena od zajednitkog stabla vise od Setiri ko- Vena, moze sklopiti Zenidbu s osobom, koja stoji u zabranjenom koljenu pa makar i prvom. Na saboru u Vieni godine 1311. zaprijetio je Kiement V. izopéenjem latae sententiae onima, koji sklapaju incestuoznu Zenidbu. Eos, qui divino timore postpo- sito in suarum periculum animarum scienter in gradibus con- sanguinitatis constitutione canonica interdictis contrahere matri- monialiter non verentur, ipsos excommunicationis sententiae ipso facto decernimus subiacere.*! Bula Pija IX.: ,Apostolicae sedis moderationi“ od 12. listopada 1869. ne spominje viSe ovog izopéenja. Neka nova drZavna zakonodavstva, koja su na svoju ruku odregjivala Zenidbene zapreke, uzeSe samo prva dva ko- ljena pobotne loze kao zapreku za Zenidbu, Tako austrijski op¢i gragjanski zakonik odregjuje: megju rogjacima u uzlaznoj i si- laznoj lozi, megju potpunom bracom i polubra¢éom, megju djecom braée i sestara te sa bracom roditeljas o¢eve i materine strane ne moze se vaijana Zenidba sklopiti, polazilo srodstvo od zako- nitog ili nezakonitog rogjenja.” Austrijski kazneni zakon kazni 110. 8 X. IV. 14. 48 Sess. XXIV. c. 5, de ref. matr. 19 ¢, 9. X. IV. 14. 2” Sanchez, De matrim. 1. 7. disp. 53. n. 5. sq. » Clem. cap. un. lib. IV. tit, un. » Austrij. opci gragjanski zakonik § 65.Zenidve mégiu im srodnicim rodoskvyrnje megju braéom i polubraéom zatvorom od 1—3 mje- seca, a prema prilikama moze se ta kazan i pooStriti.** Njematki drZavni zakon od g, 1875. zabranjuje Zenidbu megju srodnicima u ispravnoj lozi in infinitum, a megju srodnicima u pobotnoj lozi samo u prvom koljenu.24 Njematki kazneni zakon (§ 173.) kazni prileg megiu braéom zatvorom do dvije godine.** Code Napoleon (§ 162. i 163.) prijeti Zenidbu megju bracéom i se- strama in gradu «cundo tangente primum (ujak i ne¢akinja, neéak i tetka). Isto je i u Italiji. Svajcarski zakon 0 civilnoj Zenidbi zabranjuje Zenidbu megju srodnicima u svim koljenima ispravne loze; megju bra¢om i polubracom, tetkom i necakom, ujakom i neéakinjom, svejedno da li potiva srodstvo na zako- nitom ili nezakonitom rogjenju.** Ni ugarski zakon o Zenidbenom pravu od g. 1894, ne pozna ove crkvene zapreke u onom opsegu, u kojem je ona zenidbena zapreka po crkvenom pravu. § 11. toga zakona glasi: Zenidbe ne mogu sklopiti: a) srodnici u ispravnoj lozi; b) braéa i sestre; c) brat i sestra s naravnim potomcima brata i sestre. Ne Gini razlike, da li je tko zakonito ili nezakonito rogjen, kao ni to, da li imadu braéa i sestre oba roditelja ili samo jednoga zajednitkoga. U sluéaju totke c) moze kralj podijeliti oprost na prediog ministra pravosugja. Prema tomu proteze se zapreka naravnoga srodstva po gragjanskom ugarskom zakonu: 1. u ispravnoj lozi in infinitum, a 2. u podoénoj lozi samo u prvom stupnju i uw drugom tan- gente primum. Naravno srodstvo pobséne loze drugi stupanj progiasuje se u ovom zakonu samo Zenidbenom zabranom. §. 17. naime veli: Zenidba je zabraniena megiju brati¢ima i sestri¢ima. Srodstvo valja prosugjivati po §. 11. Ministar pravosugja moze podijeliti oprost.27 U istotnim crkvama drze se komputacije rimskog prava: tot gradus quot generationes. Prema tomu Sests koljeno pobotne loze po komputaciji rimskoj odgovara treéem koljenu pobotae loze po komputaciji kanonskoj, a Setvrio keljeno po- + Isp. Lefbuch der gerichtlichen Medizin von dr. A. Schawenstein, Wien 1875. §. & * Dekischtes Reichsgesetz vom 6, Februar 1875. §. 33 * Isp. Dr. Schauenstein, 0. c, str, 1 Schweiz. Gesetz vom’ 23. Mai 1875. Art, 28. Nr. 2 a, “1 Isp, Dr. Belaj. Crkv. pravo, 1901. str. 497.376 . Josip Mar boéne loze po komputa rimskoj odgovara drugom koljenu pobotne loze po komputaciji kanonskoj. Po pravu gréko-istotne crkve Zenidba je megju naravnim srodnicima u ispravnoj lozi zabranjena in infinitum, a u poboénoj lozi do sedmoga koljena. No u sedmom koljenu naravno srodstvo nije viSe zapreka nego samo zabrana Zenidbena. Tako je odredila sinoda u Carigradu god. 1025, pod predsjedanjem patrijarhe Aleksija.”*. I kod unijata (grkokatolika) ide Zenidbena zapreka do Sestoga koljena, dok u sedmom koljenu srodstva posteji samo zabrana. U Grtkoj je zabranjena Zenidba megju srodnicima do Se- stoga koljena na osnovu sinodskog pisma od 6. oZujka 1873. a u Rusiji do Cetvrtog koljena srodstva na temelju sinodske od- redbe od 19. sijetnja 1870. U protestantskim crkvenim odredbama protezala se je Zenidbena zapreka naravnoga srodstva do drugoga, pate i do treéega koljena po kanonskoj komputaciji.’ Kasnija. zako- nodavstva reduciraSe tu zapreku kod protestanata na drugo, dapaée i na prvo koljeno.*? I. Uzroci, s kojih je naravno srodsivo Zenidbena zapreka, Ima viSe uzroka, s kojih se Zenidba zabranjuje megju krvnim srodnicima. Spomenut éemo glavnije. 1. Covjeku je prirogjeno, da se ustrugava puteno op- citi sa srodnicima. Takav horror sanguinis opaza se i kod najdivijijih i najsurovijih naroda, Kod Australaca kazne se ta- kove Zenidbe smréu.*' Samojedi i Kinezi ne ée da se Zene ni u daleki rod, a Hotentoti smréu kazne rodoskvrnce.® Vrijedno je napomenuti, da se od toga pravila izuzimlju neki narodi, koji stajahu na viSem stepenu kulture kao primjerice stari Grei, stari Perzijanci i stari Egipéani.®3 Ova Ginjenica, Sto upravo najsu- roviji narodi najoStrije osugjuju Zenidbu megju rogjacima, poka- zuje, da se horror sanguinis ne ucjepljuje tovjeku kulturom i obrazovanodéu, nego ga je u ljudsku duSu usadio sam Stvoritelj. % Isp. V, Harmenopuli Procheiron 1. 4. tit, 8 P, 515, (editio Heimbach) % Igp. Richter, Lenrbuch 7. Auflage N. I 20 Das preussische Landreeht (If. 1. § + Isp. Ratzel, Volkerkunde 2. Aufl. Binnie 1864, # sil. 1.71.81; 1.65. 432, 7675 Ill. 489. » Isp. Peschel, Vélkerkunde str, 232. i sl. 39 Isp. Peschel, 0. c. p, 233.377 2. Kada bi se dozvolile Zenidbe megju rogjacima, mogla bi se grjeSna pohota uvudi megju Ganove obitelji2¢ I nag naputak kaze (§. 81.): gdje se GeSée Zene blizi rogjaci, truje se obiteljski Zivot i pobugjuju se u njemu putene poZude ili sum- nja o njima. 3. Sv. Augustin navodi socijalni uzrok toj zapreci, kada kaze, da se ima ukloniti rodbinski egoizam i da treba Sto viSe obitelji po Zenidbi spojiti vezom ljubavi.’ 4, Iskustvom je utvrgjena Cinjenica, da iz takovih Zenidaba, Sto se sklapaju megju naravnim srodnicima, ili nema djece ili su djeca duSevno ili tjelesno slaba: ex tali co- niugio sobolem non posse succrescere.** Fiziolozi i lije€nici odlutno ustaju protiv Zenidbenih sveza, koje se sklapaju megju krvnim rogjacima. Statistika pokazuje znatan procenat djece duSevno i tjelesno slabe, Sto se ragjaju iz takovih Zenidaba. Sto je blizZe rodbinstvo, to Stetnije utjete na potomstvo. Dr. Cadiot je opazio, da je od 54 Zenidbe megju srodnicima treéega i te- tvrtoga koljena bilo njih 14 bez ploda, 7 imalo ih je djecu mrtvo rogienu, a od 18 takih Zenidaba rodiSe se djeca skrofulozna i gluhonijema. Slitnih slugajeva moglo bi se mnogo nabrojiti.*” Generacija iz potetka jaka oslabit ¢e duSevno i tjelesno, ako se opetovano sklapaju Zenidbe megju srodnicima. Ako nam se kat- kada uw pojedinom sluéaju i Gini, da Zenidba megju rogjacima nije u potomstvu ostavila zlih posljedica, to ne smijemo s uma smetnuti, da tjelesne i duSevne osobine predaka nerijetko do- laze na vidjelo ne samo kod unuka i praunuka, nego dapate i kod potomaka u petom koljenu. U mjestima, gdje su Zitelji megiu sobom u krvnom srodstvu i to u dvostrukom i trostrukom, puk je mekoputan, raznje%en i strastima podan. Stoga je duZ%nost duhovnog pastira upozoriti stado na zle posljedice takovih Zenidaba i na pametan natin odvraéati Zupljane od takova ko- raka. Kada svecenik govori o Zenidbenim zaprekama, treba da bude oprezan u izrazima, jer se scandalum pharisaicum to vise Siri, Sto viada veéa neéudorednost. U biskupijama njematkoga carstva vec je od mnogo godina uveden obitaj, da se na drugu nedjelju po bogojavljenju upucuju viernici o Zenidbi i Zenid- benim zaprekama. Takav je obiéaj vrijedan hvale, jer je sve- S. Thom: Summa theolog. 2. 2. q. 154. a 9. * De civitate Dei 1. 15, ¢. 16. (Sr. takogier c. un, C. XXXV. q. 1.) 3c. 20. C, XXXV. q. 2. 31 Weber, die kanonischen Ehehindernisse 3. Aufl. S. 58.Dr. Josip Man €enik po svome zvanju duzan opirati se Stetnim Zenidbenim svezama. Syecenik je ¢uvar éudoregja u puku, pa mu je zato paziti, da se Zenidbom promige dobro Jjudstva i dobro obitelji. Il. Oprost od zapreke naravnoga srodetva. Oprost je: relaxatio legis ecclesiasticae in casibus par- ticularibus a competente superiore ecclesiastico ex causa spe- ciali et sufficienti facta.* Svaki oprost jest mera gratia, koja se moze ili podijeliti ili uskratiti. Crkveni poglavar prosugjuje, ho¢e li oprost podijeliti ili ne ¢e. Prije su u Rimu bili strogi kod po- djeljivanja zenidbenih oprosta. Ni u daljnim koljenima srodstva nijesu rado podjeljivali oprost. Istom od Pija IX. upotrebljava se blaZa praksa. Na tu su blagost Crkvu natjerali moderni dr- Zavni zakoni, koji dopuStaju Zenidbu i megju najblizim rogia- cima; pa stoga, kada erkveni organi uskrate oprost, idu kandi- dati Zenidbe pred civilnu oblast, da pred njom sklope gra- giansku Zenidbu. Imaju¢i pred ofima plemenitu svrhu, dase naime po mo- gucnosti sprijeti degeneracija Ijudskoga roda, opomenuo je Leon XIII. okruzZnim pismom od 19. lipnja 1895. sve Ordinarije, neka molbenice za oprost in secundo gradu consanguinitatis tangente primum gradum (megju stricem i sinovkom, ujakom i neéakinjom, tetkom i neéakom) samo onda upravijaju na sv. Stolicu, kada vazni razlozi vojuju za takovu Zenidbu. U toj okruznici opaZa papa, da se Cudorednost ugroZava, ako se di- spenzacije megiu najblizim rogjacima podjeljuju na laku ruku, jer rodoskvrnci drZe, da ée svoje nedjelo, izbije li ono na javu, lako pred svijetom pokriti i od sramote zaStititi Zenidbenim vezom. Biskupi neka mole od sv. Oca oprost od spomenutih zapreka samo onda, kada postoje pravi kanonski uzroci (verae causae canonicae). Sto je oveéie reéeno za biskupe, to vrijedi i za Zupnike, koji mo!bu 2a oprost predaj: biskupu. Sv. Stolica izrijexom kaze, da j eu molbi imaju navesti raziczi, s kojih se trazi oprost od Zenidbene zapreke megiju krvnim rogjacima in secundo gradu tangente primum. Treba dakle da Zupnik podastre svetoj Stolici preko biskupa moibu valjano obr Zenu, a ne da zarutnike a limine odbije s izjavom, da im je uzalud moliti oprost, a budu 8 Wernz L, 120.dbe megju naravaim srodnfcima g stana zarutnika, kada je ovaj izjavio, da trazi oprost, jer se *2ti oZeniti sa svojom neéakinjom. A kakova je bila posijedica Zupsikova postupka? Zarutniki zarutnica prijegjoSe megju evangielike, gdje im je drzavna oblast podijelila oprost i oni se ozeni‘e. Spomenuta okruznica od 19. lipnja 1895. ne traZi drugo nego da se u molbi za oprost navedu verae causae canonicae, a takova vera causa canonica jest upravo: periculum apostasiae a fide catholica. Kada dakle postoji vaZan kanonski uzrok za oprost od Zenidbene zapreke, neka Zupnik za dobe preda kod pskog Ordinarijata molbu za dispenzaciju. Ka- nonski uzroci, koji se obicavaju navesti, da se ishodi oprost, jesu: periculosa familiaritas, praegnatio sive legitimatio prolis, ulteriora pericula incontinentiae, concubinatus incestuosus, pe~ riculum matrimonii mixti vel coram acatholico ministro cele- brandi, periculam apostasiae a fide, vesanus amor, periculum maitrimonii civilis, venustas mulieris praecipue pauperis seduc- tion! expositae.® Godine 1908. izdala je sv. Stolica nove naredbe o po- djeljivanju zenidbenih vprosta. Pijo X.preuredio je rimsku kuriju prema duhui prilikama vremena poznatom: constitutio apo- stolica de Romana curia ,sapienti consilio“ izdanom 29. lipnja 1908, Istoga su dana izdane normae communes, deck su 29. rujna 1908. slijedile normae peculiares. Po toj konstitu- ciji ima za podjeljivanje oprosta u Zenidbenim stvarima najvecu vainost novo osnovana congregatio de sacramentis. Konstitucija ,sapienti consilio‘ kaze o kongregaciji de sacra- mentis: Eidem congregationi tribuuntur ea omnia, quae hucusque ab aliis congregationibus, tribunalibus aut officiis Romanae cu- riae decerni concedique consueverant in disciplina matrimonii, uti dispensationes in foro externo tam pauperibus quam divi- tibus, sanationes in radice, dispensatio super rato, separatio con- iugum, netalium resiitutiv seu legitimatio pro! Dataria apostolica dijelila je oprest od Zenidbenih zapreka pro foro externo in impedimentis p‘:blicis. Dispenzirala je i od tajae zapreke naravnoga srodstva in du secundo tangente primum. Konsiitucijom ,sapienti consilio oduzete su Data- rijisve jenidbene dispenzacije,teimacongregatio protjerao iz * Ispor, ,Instructio s, Congregationis de prop. tide die 9.Maii — super dispensationibus matriionialibus. *380 Dr, Josip Marusi¢. de sacramentis vlast dispenzirati pro foro externo in impe- dimentis publicis. Sacra Poenitentiaria Romana redovno je dispenzirala super impedimentis occultis in foro interno. Dispenzirala je i super impedimentis publicis pro foro externo in forma pauperum. Kon- stitucija ,sapienti consilioS oduzela je poenitencijariji viast dispenzirati pro foro externoin forma pau- perum. I od te zapreke dispenzira congregatio de sacra- mentis. Jurisdikcija poenitencijarije proteze se sada ad ea, quae forum internum, etiam non sasramentale, respiciunt. Hoc tribunal pro foro interno gratias elargitur, absolutiones, dispen- sationes, commutationes, sanationes, condonationes; excutit prae- terea quaestiones conscientiae, easque dirimit. O konkregaciji sancti Officii, kojoj jenatelu sv. Otac papa, a zadaéa joj je bdjeti nad cisto¢om vjere i morala, kon- stitucija ,sapienti consilio“ ovo ka%e: Etsi peculiaris Congre- gatio sit constituta de disciplina sacramentorum, nihilominus integra manet sancti Officii facultas ea cognoscendi, quae circa privilegium, uti aiunt, Paulinum, et impedimenta dispa- titatis cultus et mixtae religionis versantur, praeter ea, quae attingunt dogmaticam de matrimonio, sicut etiam de aliis sacramentis, doctrinam.'* Iz retenoga razabiramo, kakovu kompetenciju imaju u po- djeljivanju Zenidbenih oprosta congregatio de sacramentis, con- gregatio sancti Officii i Poenitentiaria apostolica. Normae peculiares donose vazZne naredbe o Zenid- benim oprostima, Sto ih podjeljuje congregatio de sacramentis. Zenidbene zapreke dijele se u dvije kategorije: 1. impedimenta minoris gradus (zapreke nizeg stepena), 2. impedimenta maioris gradus (zapreke viSeg stepena). Ad 1. Sto se tite naravnoga srodstva, to se uzima kao impedimentum minoris gradus treée i Getvrto koljeno po- botne loze, Setvrto koljeno pomijeSano sa trecim i drugim, i treée koljeno pomijeS3eno s drugim (4/4, ‘/s, */e, 5/s, °/2). U oprostima, Sto se podjeljuju od zapreka gradus minoris pokazala je sv. Stolica veliku blagost obzirom na raz 4° Acta Apostolicae sedis An. I. Vol. 1.Zenidbe megiu narevni loge dispenzacije. U 21. tocki posebnih norma kaze se naime: Dispensationes a minoribus impedimentis conceduntur omnes ex rationabilibus causis as. Sede probatis, Prema toj odredbi sv. Stolice ne treba dakle da sveéenik po sluzbenim katalozima traZi kanonske razloge, kada upravija molbu za oprost od zapreka nizZega stupnja naravnoga srodstva. Sveta ée Stolica podijeliti oprost od tih zapreka ex rationabilibus causis. Zato nije od potrebe, da Zupnik sebi glavu razbija, ima li ili nema kanonskih uzroka za oprost, nego mu je dosta ispitati i prosuditi, hoce li namjeravana sveza doista odgovarati bono familiae et bono individui ili ne &€e, pa €e o tom svoje midljenje ista¢i u molbenici za oprost. Ovom mudrom odredbom pobrinuo se Pijo X. da se Zenidbe valjano sklapaju i da se umiri saviest duSobriznika. Koliko se puta bojao sveéenik kod tra- Zenja dispenzacije, da mozda nema kanonskih uzroka; koliko se puta bojao, ne navodi li moZda molitelj la%an uzrok, da po- stigne oprost (obreptio) ili je moZdau molbi zaSutio neSto isti- nito, 3to je bio duzan saopéiti (subreptio). Sada sva ta bojazan igtezava i sve¢enik nema razloga da se uznemiruje u svojoj sa— viesti, jer sv. Stolica kaze: Sic vero concessae (dispensationes) perinde valebunt ac si ex motu proprio et ex certa scientia im- pertitae sint: ideoque nulli erunt impugnationi obno- xiae sive obreptionis sive subreptionis. Ad 2. Drukéije je sa Zenidbenim zaprekama viSega ste- pena (maioris gradus). Kod naravnoga srodstva postoji za- preka viSega stepena u drugom koljenu pobotne loze, zatim u drugom i treéem koljenu, kada titu prvo koljeno (?/s. "4, %/:). U 26. totki posebnih norma kaze se, da seu tim koljenima po- djeljuje dispenzacija ,interveniente legitima causa‘. Kada se dakle trazi oprost od ovakove Zenidbene zapreke, treba na- vesti kanonski uzrok, t. j, causa motiva vel finalis mora da bude causa canonica; to ée reéi da bude jedan od onih uzroka, Sto ih kanonsko pravo spominje kao dovoljne za polugenje oprosta. Kada bi molitelj trazeéi oprost od zapreke viSega ste- pena naveo laz%an uzrok (obreptio), ili zatajio neSto Sto je nuzno imao ista¢i (subreptio), te bi na osnovu takovih razloga dobio oprost, tada bi bio taj oprost nevaljan. Takovi su oprosti nevaljani, pa makar ih podijelio i sam sv. Otac papa, jer u apo- stolskim pismima ako se izrijekom i ne naglasuje, to se uvijek razumijeva clausula: ,si preces veritate nitantur“.382 Dr. Josip Iv. Hoée li crkvena oblast reducirati Zenidbenu zapreku naravnoga srodstva? Naravno srodstvo u prvom koljenu ispravne loze (t. j. megju roditeljima i djecom) prijeti Zenidbu po naraynom pravu. Tu nema kontroverzije. Raziog je taj. Sio se vet aa- vavni osjecaj protivi Zenidbi izmegju roditelja i djece*: Premda neki s Tomom Akvincem tvrde, da naravno srodstvo u i/pravnoj lozi po naravnom pravu ne prijeti Zenidbudalje od prvoga ke- ljena (prema tome bi papa mogao dopustiti, da djed uzme svoju uniuku za Zenu), ipak je skoro opéentio misljenje, da narayno stodstvo u ispravnoj lozi prijeti Zenidbu po naraynom pravuu svim koljenima.* Megju krvnim rogijacima u prvom koljenu pobotne loze, t. j. megju braéom i sestrama, uzima se obitno, da prijeSi Ze- nidbu naravno pravo.* No ima ih, koji sa sv. Tomom Ay- vincem tvrde, da ta zapreka ne potiva wa naravnom pravu.‘* Si- gurno je megjutim to, da apostoiska stolica nije nikada dala oprost od prvoga koljena naravnoga srodstva poboéne loze. Nunquam enim hactenus dispensarunt pontifices super primo consanguinitatis gradu. Huiusmodi dispensationem denegavit Clemens VII. inter ducem de Richemoat naturalem filium et Mariam legitimam filiam Henrici VII. Anglorum regis.* Razlog ovoj Zenidbenoj zapreci jest taj, Sto megju braéom i sestrama viada prirogjeni stid i prirogjeno Stovanje, kojemu se protivi Zenidbeni tin. Od takovih Zenidaba uzdrZavahu se i neznabo- Zatki narodi, a one, koji dopuStahu takove Zenidbe, smatrahu barbarima.“ U drugom j daljaim koljenima pobotne loze prijeti se Ze- nidba samo po erkvenom pravu. U draugom koljenu po- botne loze pate i onda, kada se tite prvo koljeno (n. pr. izmegju ujaka i neéakinje, tetke i ne¢aka), u novije se je doba EeSée dispenziralo ako i nerado i samo s vaznih razloga. U treéem pak i éetvrtom koljenu dispenzira se tako testo i lako, te se javiSe glasovi, da bi trebalo ukinuti Zenidbenu zapreku u tim koljenima. + Reiffenstuel: Jus canon. universum, Venetiis 1763. 1. IV. t. 14. n. 26. @ Tbid.: Lc. 127. Tbid.: Lc. m. 28. * Isp. Vering, Lehrbuch des Kirchenrechtes 1893. S. 892, #8. C, C. 14, prosinca 1793, (kod Richtera p, 261. n. 98.). 48 Reiffenstuel: |. c. n. 29. sibs baa SbZenidbe me; 383 I danas vrijede ustanove IV. Lateranskog sabora (1215), da naravno srodstvo prijeti Zenidbu ukljucivo do tetvrtoga ko- ljena poboéne loze. Tu je odredbu kencil Trientski (1545.—1563.) ostavio nepromijenjenu, premda se javijahu Zelje, neka bi se reducirale Zenidbene zapreke krynoga srodstva." Na saboru Vatikankom (1869.) predlagahu neki, da se éetvrto koljeno a neki da se itreée koijeno poboéne floze ukine kao zenidbena zapreka, ali se o tim prediozima nije rasprav- ljalo, jer je sabor bio odgogjen na povoljnija vremena.” U da- na&Snjim prilikama, gdje srodnici prebivaju u raznim mjestima, iedva se moze znati za njihovu rodbinsku svezu, ako se ona proteZe dalje od drugoga koljena. Stoga u zabranjenim kolje- nima lako nastajy Zenidbe, a dase za toi ne zna. U drugu pak ruku kod udaljenih koljena redovno se daje oprost, pa bi se poradi toga lako moglo u tim koljenima narayno srodstvo uki- nuti kao Zenidbena zapreka. Sada se obavija kodifikacija kanonskoga prava, pa stoga drzimo, da ne ée biti izli8no, ako tome vanredno va- Znom poduzeéu posvetimo nekoliko redaka u svezi s naSim pitanjem, koje raspravijamo. Ne treba se Cuditi, ako se od vremena do vremena pojave u Stampi kojekakovi glasovi o na- pretku toga ogromnoga djela, Sto ga je naredio i Sto ga pro- mite papa Pijo X. Da se svijet ne opsjenjuje lberalnim izvje~ Stajima, donijet éemo iz kompetentnog izvora vijesti, koje se smiju saopciti bez povrede sluzbene tajne. Kada su kardinali g. 1909. Eestitali sv. Ocu boziéne praznike, progovorio je sv. Otac o kodifikaciji kanonskoga prava ne samo stoga, Sto ga to pitanje osobno najZivije zanima, nego i zato, Sto sada taj predmet i rimsku kuriju potpuno zaokuplja. Papa je kod te zgode iz- javio najtoplije priznanje i pohvalu neamornom i revnom kar- dinalu Gaspariju i onim komisijama, koje taj rad izvrSuju pod njegovim vodstvom. Budu¢i da papa javno o toj stvari govori, dade se otekivati, da je posao spomenutih povjerenstva veé znatno napredovac. I to nije viSe tajna, da postoji namjera pre- dloZiti djelo biskupima, koji ée svoje miSljenje o raznim mate- rijama poblize izloziti. O glavnim Zeljama biskupa veé je sv. Stolica upuéena, jer su biskupi prije vie godina u svojim iz- 4A ‘Theiner, Acta Con, ‘rid. I Zagrab, et Lips. 1874. 335 sq. 342 9. 4 Lammer, Zur Kodifikation des kanonischen Rechtes, Freiburg 1899. S. 137,yjeStajima upravili na sv. Stolicu obrazlozene predloge. Osim biskupa saslu3at ée se i sud utenjaka u toj stvari. Tako na primjer za Njematku boravi profesor i kanonik Dr. Hollweck z Eichstatta veé viSe mjeseci u Rimu, a ima i drugih konzul- tora, koji se tim pitanjem zanimaju. Osnova novoga kodeksa prediozila bi se opéem koncilu, kada bi se mogao sazvati, no sada je poloZaj sv. Stolice takav, da se op¢i crkveni sabor ne moze sazvati. Oni, koji tvrde, da ¢e se u kodifikaciji raspraviti i odnos erkve prema drZavi, zlo su upuéeni, jer se radi samo o kodifikaciji crkvenoga privatnog prava, a ne jaynoga prava Radi se o velikom poduzeéu, pa se moramo Cuditi odvaznosti Pape Pija X. koji je pokrenuo to poduzeée. Ovu su kodifikaciju Zeljeli sa svih strana, predlozili su je biskupi na vatikanskom saboru, mnogo se veé puta kuSalo provesti je, no uvijek je djelo nai8lo na vanredne poteSko¢e. Sada se dade iz papinih rijeti zakljutiti, da postoji nada, e ée se zapoteto djelo i dovrgiti s uspjehom. Prije Sest godina poéelo se raditi, pa ako i jesu po- slenici u tom orija3kom djelu neobitne radne sile, to ¢e ipak trebati joSte vie godina, dok se taj ogromni posao dovrSi. Ko- difikaciju gragjanskoga prava u Njematkoj jedva su svrSili za 23. godine, a to je bio neznatan rad, ako se isporedi s poslom oko kodifikacije kanonskoga prava. Drzi se megjutim, da ¢e nakon Sest daljnih godina novi kodeks biti gotov, ako ne na- stanu nepredvigjene pote3koce.” Hoée li povjerenstvo, koje se bavi kodifikacijom kanon- skoga prava, reducirati i dokle €e reducirati zapreku na- ravnoga srodstva, toga zasad joS ne znamo, jer su Clanovi ko- misije pod prijetnjom najtezih crkvenih kazna vezani na naj- strozu Sutnju, a ova se Sutnja uzorno vidi. No i u onom slu- éaju, kada bi se ukinula Zenidbena zapreka u trecem i Setvrtom koljenu naravnoga srodstva u pobotnoj lozi, jo3 ce uvijek biti duznost duSobriZnika, da upozoruju svoje stado na Stetne posljedice takovih Zenidaba. Ne budu li vjernici htjeli slugati savjeta svojih duhovnih vogja, neka primijene na se onu po- znatu: ,perditio tua ex te.“ és % Vidi betki .Vateriand* od 11. sijeénja 1910.