-

_---

----" MEMO

':~

Pregled grad iva metematike za osnovne i srednje skote

1.3. Oduzimanje prirodnih brojeva

I .... ' •• 1 a?b Broj aje umaujenik(minuend), broj bje umanjitelj (suptrahend), a broj c razIika(diferencija).

Ako je umanjenik manji od umanjitelja razlika nije iz skupa No. Primjeri: 5 - 7, 10 -15, 17 - 20

11i.IIU! •• bi ..... NoWW: a-0-8 8-8-0 !Primjeri: 5-0=5 6-6=0

1.4. Mnoienje prirodnih brojeva

I., • I Broj aje mnoienik(multiplikand), broj b je mnotitelj (multiplikator), a broj c je umnoiak (produkt).

Mnoienik i mnotitelj jednim imenom zovu se faktori:

Za mnoienje prirodnih brojeva vrijede sljedeca svojstva: Prim jeri:

I a- 8 broj I je neutralni element u odnosu na rnnozenje 2 1 = 2 1 . 8 = 8

I •• 8 - 0 ako je je~ faktor 0 ta~ je umnozak 0 2 : 0 = 0 0 . 8 = 0

• kom~ta~lvnost mnoze~ja 4 . 5 = 20 5· 4 = 20 4 . 5=5 . 4

.-a (b •• ) asocuanvnost mnozenja _ _ .. _. _

...... + r,. c distributivnost mnozenja prema zbrajanju (3·4)'5-12'5-60 3 (45)-320-60

10" .. distributi " . duzi (6+4)·2=6·2+4·2=12+8=20

.-., •• -"'0· .,. C Ism uttvnost mnozenja prema 0 uzimanju (10-5)' 3= I O· 3-5' 3=30-15= 15

Mnoienjem brojeva iz skupa No dobije se uvijek broj iz skupa No •

.. __ ...........• - - __ __ __ .. __ .

ISBN: 978-953-202-105-9

Sastavili: grupa autora

Uredio: I. Horvat

Tehnicki urednik: Z. Novak

'L >'[.- ." 11'_]

9789532021059

~I!!-!~~~ .. - - _............................................................... . .

1.1. Uvod

Skup prirodnih brojeva oznacavamo slovom N, a zapisujemo: I N-{I. 2. 3,4.5,6, 7. 8, 9. 10. 11, ... ,II, 8+1 .... }i Brojevi 2, 4, 6, 8,10,12, ... su parni prirodni brojevi. Brojevi 1,3,5,7,9, II, ... su neparni prirodni brojevi. Prirodnih brojeva ima beskonaeno ( bezbroj ).

Svaki prirodni broj, osim broja I, ima svoga prethodnika. Primjer: Broj 4 je prethodnik broja 5.

Svaki prirodni broj ima svoga sljedbenika. Primjer: Broj 11 je sljedbenik broja 10.

Skup prirodnih brojeva i nule oznacavamo No, a zapisujemo: I No- {O, 1.2. 3.4.5 .... , II, 8+1 .... }.I Broj 0 nije prirodan broj.

Prirodne brojeve eesto oznacavamo malim pisanim slovima a, b, c, d, ••. , m, n, x,y.

Ako je n prirodni broj onda je n-I njegov prethodnik, n+1 njegov sljedbenik, 2·n oznaka za pame prirodne brojeve, a 2·n-l oznaka za nepame prirodne brojeve.

Za dva prirodna broja a i b vrijedi jedna od ovih triju mogucnosti:

11. 8 < b 2. a-b 3. 8>b I Primjer: 4<5 8=8

Prirodne brojeve mozemo pridruzivati tockama pravca.

10 >7

o

E

A

B

c

D

F

o

2

3

4

5

6

7

p

Tocka 0 zove se pol!etna tol!ka iii ishodi§te i pridruzen joj je broj O. Tocka E zove se jedinil!na tol!ka i pridruzen i joj je broj 1. Duzina OE je jedinil!na dutina.

: 1.2.Zbrajanje prirodnih brojeva

!":: .. I!+,.c I Brojevi a i b su pribrojnici( sumandi), a broj c zbroj (suma). ; Za zbrajanje prirodnih brojeva vrijede sljedeca svojstva:

0+ 8 ... 8 nula je neutralni element .-----------:P=-r-.,-im-I).,-·e-n,-·:---------, u odnosu na zbrajanje

2 + 0 = 2 4 + 5 = 9 (3+5)+ I 0 = 8+ I 0 = 18

komutativnost zbrajanja 5 + 0 = 5 5 + 4 = 9 3+(5+10) = 3+13 = 18

+0-&+ b+c) asocijativnost zbrajanja 0 + 9 = 9 4 + 5 = 5+4 (3+5)+10 = 3+(5+10)

~ ~_~ _J

Zbrajanjem brojeva iz skupa No dobije se uvijek broj iz skupa No.

..

Broj a jedjeljenik (dividend), broj b je djelitelj (divizor), a broj c je koli~nik (kvocijent). Dijeljenjem dvaju brojeva iz skupa No nece se uvijek dobiti broj iz skupa No.

Prim jeri: 24: 4 = 6 35 : 8 = 4 -e-nepotpuni kolicnik Kolienik 35:8 nije iz skupa No.

3 ~ ostatak

Za dijeljenje prirodnih brojeva vrijede sljedeca svojstva: Prim jeri:

I. a: I = a broj podijeljen s I jednak je samome sebi 5: I = 5 8: I = 8

2. a: a =1 prirodni hroj podijeljen sa samim sobomjednakje 1 2:2 = I 5:5 = 1

3. 0: a = 0 nula podijeljena prirodnim brojem jednaka je 0 0:2 = 0 0:7 = 0

4. a: b = c => (a ·d): (b. d) = c prosirivanje kolicnika I 16:8 = 2 (16'3) : (8'3) = 48:24 = 2

5. a: d = c => (a:d) : (b : d) = c skracivanje kolicnika . 16:8 = 2 (16:4) : (8:4) = 4:2 = 2

d;t:O

Dijellti s nulom nema smisla!!! Primjer: 8:0 = ? , jer ne postoji prirodni broj koji pomnozen s nulom daje 8.

1.6. Redoslijed racunskih radnji

Zbrajanje i oduzimanje su raeunske radnje (operacije) prvoga stupnja, a mnozenje i dijeljenje drugoga stupnja. Ak. u~datku imamo ra~unske radnje istoga stupoJa ra~uoamo ih po redu kako su nazoa~eoe.

Prim jeri: 16-9 +3 = 7+3 =10 48:8:2 = 6:2 =3

Ako Qzadatku imamo ra~unske radoje razli~itog stupoja oajprije se mnoZi i dijeli, a zatlm zbraja i oduzima.

Ak:ou zadatku iInamo zagrade najprije se izraeunava ono sto je U ojima naznaceno.

Primjeri: 27:(9:3) = 27:3 = 9 30-(5+2) = 30 -7 = 23

U matematici koristimo 3 vrste zagrada. To su:

( ) okrugla iIi mala zagrada , [] uglata iii srednja zagrada i { } viticasta iii velika zagrada

Ukoliko u zadatkuimamo namaeene razlicite zagrade najprije racunamo ono unutar okruglih, zatim uglatih i na kraju 'Viti~tihzagrada.

1.7. Rje~avanje jednadzb] na osnovu definicija racunsklh radnji

1. 5+4=9 ~ 5=9- 4 4=9-5

raj -dmgi pribrojnik 3. 9·4=36 ~ i:;l: ~ jedanfalOOr=Ulllfl.Oiak: drugifaktor 4. 36:9 = 4 ~ 36 = 4·9 djeljenik "" koliCnik ·djelitelj

9 = 36 :4 djelitelj "" djeljenik : koliCnik

Prim jeri:

1. 5+x = 14 2. x - 4 = 8

x= 14-5 x= 8+4

x=9 x= 12

(5+9 = 14) (12-4 = 8)

2. DJELJIVOST PRIRODNIH BROJEVA

20-x = 9 x = 20-9 x = II

(20 -II = 9)

3. 8· x = 40 x =40:8 x=5

(8'5 = 40)

4. x: 6 = 9 x = 9·6 x= 54 (54:6 = 9)

2.1. Djeljivost i visekratnlci Prirodni broj a djeljiv je s prirodnim brojem b ako postoji broj n tako da je a = n . b. Broj a je visekratnik broja b, a broj b je djelitelj (divizor) broja a. Zapisujemo a! b i ~itamo a [e djeljivo s b, odnosno b I a i citamo b je djelitelj od a.

Primjer: Broj 15 djeljiv je s brojem 5,jer je IS = 3·5. Pisemo 15i5 iii 5 115.

Svaki prirodni broj djeljiv je s I i sa samim sobom. I a: 1 == a 8:a= II

Nula je djeljiva sa svakim prirodnim brojem. S nulom nema smisla dijeliti.1 L.. ..:;.;O:""'a .... =....:O~_-"a;.;_;:O;;_=~·d

2.2. Djeljivost s 10,5,2,3 i 9 Brojevi 10, 100, 1000, 10000, ... zovu se dekadske jedinice .

• • tfjeljiv je s t.febdskom.jedinicom. alto zavdava s najrnanje .onoliko nula koliko ih ima·ta dekadska.,.· __ , 9JUivje.s 2 ., muje pos1jednja znamenka djeljiva s 2. .~t:.qj _jet 3., jezbroj vrijednosli njegovih znamenaka djeljiv s 3.

. . s S ., DlIljeposljedqia znamenka 0 iii S.

lUI Ul_'Vje s 9ako je zbroj vrijednosti njegovih znamenaka djeljiv s 9.

Prim jeri: Broj 91 djeljiv je s 13, jer je 91: 13 = 7 Broj 103 nije djeljiv sa 7, jer pri dijeljenju 103 i 7 postoji ostatak. 103: 7 = 14 i ostatak 5

..

2.3. Djeljivost zbroja, razlike i umno§ka

Ako je svaki pribrojnik odredenog zbroja djeljiv sa zadanim brojem tada je i zbroj djeljiv s tim brojem.

Primjer: Zbroj 8+4+28 djeljiv je s 4, jer su pribrojnici 8, 4 i 28 djeljivi s 4.

Ako 5U urnanjenik i umanjitelj djeljivi sa zadanim brojem tadaje i razlika djeljiva s tim brojem.

Primjer: Razlika 40-25 djeljiva je 5 5, jer su urnanjenik (40) i umanjitelj (25) djeljivi 5 5.

Ako je bar jedan faktor umnoska djeljiv sa zadanim brojem tada je i umnozak djeljiv s tim brojem.

Primjer: Umnozak 5 ·7 . 9 djeljiv je s 3, jer je faktor 9 djeljiv s 3.

2.4. Prosti i slozeni brojevi

: Prosti brojevi (prim brojevi) su oni prirodni brojevi koji imaju sarno dva djelitelja. Oni su djeljM samo sa 1 i sa . samim sobom. Prostih brojeva ima beskenacnc.

Prosti brojevi su: 2,3,5, 1,11,13,17,19,23,29,31,37,41,43,47,53,59, ...

Sioieni brojevi su oni prirodni brojevi koji imaju YBe od dva djelitelja. Oni su osim sa 1 i sa samim sobom djeljivi

jo§ i sa bar jednim prirodnim brojem. Slozenih brojeva ima beskonacno. .

Slouni brojevi su: 4,6,8,9, 10, 12, 14, 15, 16, 18, 20, 21, 22, 24, 25, 26, 27, 28, ... Broj I nije ni prost ni slozen broj.

2.5. Rastavljanje slozenih brojeva na proste faktore

Rastaviti slozeni broj na proste faktore znaci taj broj napisati kao urnnoZak prostih brojeva. Svaki slozen! broj mofe se rastaviti na proste faktore.

Primjeri: 4 = 2 ·2 6 = 2·3 8 = 2·2·2 9 = 3 . 3

Pri rastavljanju slozenog broja na proste faktore koristimo pravila 0 djeljivosti brojeva s 2, 3 i 5.

Primjer: 120- 2· 6,R 120 2

= 2·2· 3,.Q_ 60 2 120 = 2·2·2·3·5

= 2 ·2·2· I).. iii 30 2

=2·2·2·3·5 153

5 S

2.6. Zajedni~ki djelitelji i najveel zajednlckl djelitelj Djelitelj (divizor, mjera) broja a je svaki broj s kojim je djeljiv broj a.

Primjer: Djelitelji broja 20 su brojevi 1,2,4, S, 10 i 20. Krace pisemo: d (20) = 1,2,4,5, IO i 20

Zajednicki djelitelji dvaju iii vise brojeva su brojevi s kojima su djeljivi svi zadani brojevi.

Primjer: d(12)=1,2,3,4,6iI2 d(18)=1,2,3,6,9iI8

Zajednicki djelitelji brojeva 12 i 18 su brojevi 1,2,3 i 6. Krace pisemo: z d (12, 18) = 1,2,3 i 6

Najveci zajedni~ki djelitelj dvaju iii vi§e brojeva je najveCi broj s kojim su djeljivi svi zadani brojevi.

Primjer: Najveci zajednicki djelitelj brojeva 12 i 18 je broj 6. Krace pisemo: D (12,18) = 6

Ako je najveci zajedni~ki djelitelj dvaju iii vi§e brojeva 1 tada se za zadane brojeve kaze da su relativno prosti brojevi.

Primjer: Brojevi 8 i 15 su relativno prosti brojevi, jer je D (8, IS) = I.

Najveci zajedni~ki djelitelj dvaju iii vi§e brojeva izra~una se tako da se zadani brojevi rastave na proste faktore, a zatim pomnoze samo njihovi zajedniek! faktori.

Ako zadani brojevi imaju vise jednakih faktora tada se uzimaju sarno faktori od onoga broja gdje ih je najmanje.

Primjer: D (12, 18,30) 12 18 30 12

12=2,2,3 6 9 15 3 D( 12, 18,30)=2'3=6

18 = 2 . 3 . 3 iii 2 3 S

30 = 2 . 3 . 5 ~ ~ ~

Brojevi 2, 3 i S su relativno prosti brojevi.

2.7. Zajedni~ki vi§ekratnici i najmanji zajedni~ki vi§ekratnik

Visekratnic! prirodnog broja su svi brojevi koji su djeljivi s tim brojem. Prirodni broj ima beskonacno visekratnika.

Prim jeri: Visekratnici broja S su brojevi 5, 10, IS, 20, 25, 30, ... Visekratnici broja n su brojevi I-n, 2'n, 3'n, 4'n, 5·n, ...

Zajednicki visekratnici dvaju iIi vise brojeva su brojevi koji su djeljivi sa svim zadanim brojevima Primjer: Visekratnici broja 4 su brojevi 4, 8, 12, 16,20,24,28,32,36,40, ...

Visekratnici broja 6 su brojevi 6, 12, 18,24, 30,36,42, ... Zajedni~ki visekratnlcl brojeva 4 i 6 su brojevi 12,24,36, ... Zadani brojevi imaju beskona~no zajednlekih vi§ekratnika.

Najmanji zajednicki visekratnik dvaju iii viSe brojeva je najmanji prirodni broj koji je djeljiv sa svim zadanim brojevima.

Primjer: Najmanji zajednicki visekratnik brojeva 4 i 6 je broj 12. Krace pisemo: V (4, 6) = 12

Najmanji zajednieki visekramik dvaju relativno prostih brojevajednakje njihovu umnosku,

Primjer: V (7, 8) = 7 . 8 =56

Najmanji zajedni~ki vi§ekratnik dvaju iii vi§e brojeva izra~una se tako da se zadani brojevi rastave na proste faktore, a zatim se pomnoze zajedni~ki faktori i oni koji nisu zajedni~ki.

Ako zadani brojevi imaju vi§e jednakih faktora tad a se uzimaju faktori od onoga broja koji ih ima najvi§e .

..

Primjer: V (8,10,12) 8=2,2,2

10 = 2·5 iii

12 = 2·2·3

8 10 12

4 5 6

2 5 3

1 5 3

1 5 1

1 1 1

2 2 2 3 5

V (8,10,12) = 2 ·2 . 2 . 3· 5 = 120

Ako su dva broja medusobno djeljiva onda je manji od njib njihov najveCi zajednieki djelitelj, a veci od njib njibov

najmanji zajednicki visekratnik, Primjer: D (10, 50) = 10 V (10, 50) = 50

3.1. Uvod

Tocka je osnovni element u geometriji. Tocke najcesce prikazujemo kruzicem (0) i krizicem (x), a oznacavamo

velikim tiskanim slovima abeeede. Primjer: A 0 B xC.

DuZina, pravae, polupravae, k:ruZniea, krug, trokut, pravokutnik, ... su skupovi tocaka u ravnini. • Ravninu zami§ljamo kao ravnu neomedenu plohu, a predocavamo je paralelogramom.

""/

., ", ..

", .' -,

.- .

.. , .

.. "::: .:.: R •

Poluravnina P s rubnim praveem p.

Ravnina u kojoj ertamo je list papira, straniea biljeznice iii ploha skolske ploce.

Ako ravninu pravcem podijelimo na dva dijela nastaju dvije poluravnine. Pravae je rubni pravae poluravnine.

/

/

P

p

p

p

3.2. Pravae, polupravae i duzina

• Pravac zami§ljamo kao ravnu neomedenu ertu. Pravae je odreden s dvjema toekama, odnosno kroz dvije tocke mote se nacrtati sarno jedan pravae.

__ ---~-)P

-----cA B

pravac AB iii pravae p

Ako pravac podijelimo tockom na dva dijela nastaju dva polupravea. Ta tocka je rubna tocka polupravea.

a

T

b

polupravei a i b s rubnom tockom T

• Duzina je dio pravea omeden dvjema tockama, Te dvije tocke su krajnje iii rubne tocke duflne, Svaka duzina ima svoju duljinu iii velicinu koju izrafavamo u jedinicnim duflnama (mm, em, dm, ... ).

A

B

Duzinu s rubnim tockama A i B zapisujemo AB . Njenu duljinu (velicinu) oznacavamo IABI iii d (A,B).

IABI=3 em

d (A,B) = 3 em

3.3. Medusobni odnos dvaju pravaea u ravnini

• Pravac je dio iii podskup ravnine. Dva pravea koji pripadaju istoj ravnini mogu imati samo jednu zajednicku tocku, sve zajednicke tocke i nijednu zajednicku tocku.

~ Pravei a i b sijeku se u tocki S. Tocka S je sjeci§te iIi presjek pravaea a i b.

a S

Pravei p i r imaju sve zajednicke toeke, tj. oni su identieni. Zapisujemo p == r. Znak == eitamo identicno iii pokJapa se.

r

c

Pravei e i d nemaju zajednickih tocaka, Kazemo da su oni medusobno usporedni

d (paralelni). Zapisujemo ell d. Znak II citamo usporedno so (paralelno so).

--------

Poseban slucaj dvaju pravaea koji se sijeku su okomiti pravci, Okomiti pravci dijele ravninu oa cetiri jedoaka dijela.

sf

p

Pravei p i r imaju jednu zajednicku tocku (S) i medusobno

su okomiti. Zapisujemo p .1 r. Znak .1 citamo okomito no. Okomitost dvaju pravaea na slici oznacavamo malim kvadraticem .

..

3.4. Krufnica, krug i dijelovi kruga

ea je skup toCaka mvnine koje su jednako udaljene od jedne zadane tocke mvnine. Ta zadana tot!ka je srediste ) kruZnice i oznat!ava se, najt!e§ce, slovom S.

jer iii radijus je duzlna koja spaja srediste kruznice s bilo kojom tockom kruzuice. jinu polumjera oznacavame slovom r. Kruznica je odredena sredlstem i polumjerom. coja spaja dvije tocke kruZnice zove se tetiva. Najveca tetiva prolazi sredistem kruznice i zove se promjer metar). Duljinu promjera oznacavamo slovom d. Dio kruznice omeden dvjema toekama je kruzni luk.

C k (S, r) ... kruZnica

duzina AS je polumjer kruznice k Krugje skup tocaka mvanine

IASI = r je duljina polumjera omeden kruZnicom

duzina AB je tetiva kruznice (zajedno s kruZnicom).

duzina CD je promjer kruznice Krug K odreden je

d = 2r sredlstem S i polumjerom.

Ail i' krufni luk ~ ffiemo: K (s,,~

KruZni i~okj~ dio kruga omeden ~ Kruzni odsjeeak je dio kruga omeden

'~~:::::=::ije~m'ne::ei pripadnim kruznim lukom

~ (kruznice zajedniekog sredista razlicitih polumjera.) 3.5. Paralelogram

svih tocaka ravnine izmedu dva medusobno usporedna pravca zajedno s tim pmveima je pruga. Ti pravci bni pravci pruge. Medusobna udaljenost tih dvaju pravaca [e sirina pruge. Pruga nastaje kao presjek -':.., ......... " .... dio) dviju polumvnina eiji su rubni pravci medusobno usporedni.

jekom dviju pruga mogu nastati razni podskupovi ravnine. Jedan od njih je paralelogram. gram je Cetverokut cije su suprotne stranice medusobno usporedne (paralelne). Suprotne straniee paralelograma • jednaku duljinu.

B

s

D

PRUGA

a b IABI je sirina pruge

B

[

A

Ako su rubni pravci dviju pruga medusobno okomiti dobiveni paralelogram je pravokutnik.

o pruge imaju jednaku . u nastaje paralelogram ji se zove romb. Straniee unaju jednaku duljinu.

Ako su dvije pruge medusobno okomite i jednake sirine dobiveni paralelogram je kvadrat. Kvadrat je i romb i pravokutnik.

3.6. Trokut

Kao presjek dvije poluravnine mogu nastati razni podskupovi ravnine. Jedan od njih je kut.

Tocka V je vrh kuta, a polupmvci a j b kmkovi kuta .

...,.,..~---...,......"

C tOOke A. B. C au

b ~ a IABI = e vrhovl trokuta

lekom triju poluravnina moze nastati trokut. A ~ B IBCI = a ~~.

e IACI = b trokuta

~=:.:.;::..~~--"""

..

..

Krugje centraInosirnetrican s obziromna svoje srediSte.

-Centralna simetrija ravnine s obzirom na bilo koju tocku ravnine preslikava duzinu u njoj usporednu duzinu jednake

duJjine. ~Bt ABllAtBti IABI=IAtBtl

~,;: Duzine AB i AIBt su centralnosimetricne s obzirom na tocku S.

A At 3.8. Osna simetrija ravnine

• Osna simetrija ravnine tofku T preslika u tofku T 1 ako postoji pravae s koji je okomit na duiinu IT 1 i koji

dijeli duiinUrIT I na dva dijela je~:~~1 duljina. IS

_ _ _ _ _ _ _ __ To ke T ! TI s~ osn~~imetriene s obzirom na pravaeL¥ sl

T P T t Pra ae s je os simetnje.

• Geometrijski lik je osnoslmetrlean ako postoji pravae s ." . :A ~ B .. obzirom na koji osna simetrija taj lik preslika u samoga sebe. puz.I;"a)e osnosl~etnena s.~bzl!om nap':8vae k?JI Osnosimetrieni su duZina, pravac, pravokutnik, kvadrat, kruZnica, je dijeli na dva jednaka dijela ! okomit je na nju.

krug, kruZni vijenac,jednakostraniam trokut i mnogi drugi likovi. ®\./ KruZnieaje osnoslmetricna

Ea' Pravokutnik je osnosimetrlean s obzirom na pravee _,/ '\ pS :~~~o:J' e:~:~::;~t~~~

- - koji prolaze pelovlstlma suprotnib straniea. '

I Pravokutnik ima dvije osi simetrije. ~ Simetrala duZine je pravac koji

s dijeJi doZinu na dva jednaka

¢s BI Osna simetrija ravnine s obzirom na dijeJa i okomit je na nju.

pravae s dufinu Rreslikava u duzinu A P I

A Atjednakeduljine.ItABI-IAIBIII B IsJ.~. IAPI =.~PBII

Pravae S je simetrala duzme AB.

Svaka tocka koja pripada simetrali duZine jednako je udaljena od krajDib tocaka te dulioe. To svojstvo koristimo pri konstrukciji simetrale duZine samo sestarom i ravnalom.

• S obzirom oa duijine stranica trokut moze biti raznostranican, jednakokraean i jednakostranican, Raznostranican trokut ima sve tri straniee razlifite duljine. Jednakokracan trokut ima dvije straoice jedoake duljine.

C Straniee jednake duljine zovu se krakovi, a treca straniea osnoviea.

b~b IABI = IACI = b

A ~ B straniee AB i AC su krakovi trokuta, stranica BC je osnoviea trokuta.

Jednakostra:ifan trokut ima sve tri straniee jedoake duljine. B~

• Ako su dvije straniee trokuta medusobno okomite trokut je pravokutan.

Stranice k_<>je su medusobno okomite zovu se katete, a trees hipotenuza (najdulja straniea). Straniee AC i IK; su katete, a AB hipotenuza.

• Dulina koja spaja dva suprotna vrha pravokutnika je dijagooala. C A D I~ C Dijagonala AC dijeli pravokutnik na dva pravokutrta trokuta jednakih povrsina. Prema

tome, povrsina svakog tog pravokutnog trokuta je dva puta manja od povrsine pravokutnika

IABI =a i IBCI =b PoABco=a'b IPh.ABC=(a·b):21

A B .

Povriina pravokutnog trokuta jednaka je umno§ku duljina njegovih kateta podijeljeno sa dva.

Primjer: Ako su katete pravokutnog trokuta a = S em i b = 4 em njegova povrsina je IOem2

a = S em P = (a' b) : 2 = (S em' 4 em) : 2 = 10 ern?

b=4cm

3.7. Centralna simetrija

• Ceotralna simetrija ravnine tofku T preslika u tocku T 1 ako postoji tocka S koja duzinu fT 1 dijeU oa dva

dijela jednake duljine. T

S I ITSI = ITISI

T ~ Tocke T i TI su centralnosimetricne s obzirom na tocku S.

~ Tocka S je centar (srediste) simetrije.

oGeometrijski Uk (dio ravnine) je centraloo simetri~ ako postoji tofka S 5 obzirom oa koju centralna simetrija taj lik preslika u samog sebe.

Centralnosimetrifni su dunn a, pravae, pravokutnik, krug, krufn] vijenae i mnogi drugi likovi.

D~Cp ku ik i

Duzina je ravo tnt je

P B centralnosimetricna centralnosimetrican

A s obzirom na svoje S s obzirom na sjeciste

poloviste P. A B svojih dijagonala.

4.1. Uvod

• Razlornak je broj koji izrazava dio jedinice, a dobije se dijeljenjern jedinice na jednake dijelove.

Primjeri: 1:2 = ~ __ jedna polovina 1:3 = j -- jedna trecina 1:4 = ! -- jedna cetvrtina

Razl ·1111 . 1.23345 . deni I'

orncI2'3'4'5 zovu se osnovm raz ornci, a 3'5 '7 '9'8' ... zovu se izve em raz omci.

j izoad erte zove se brojoik, broj ispod erte nazivoik, a erta razloma~ka erta. Vrijednost razlomka moze biti:

) . d I (b • ik .• d • 'ka) I 2 3 5

a manJa 0 rejn manJlo nmvDl 3' "5' "4' 6' ...

veea od 1 (brojnik veei od nazivoika) 1-. f.1, :t' ... c) jedoaka 1 (brojnikjednak nazivoiku)+' t, t···· • Razlornak koji je veci od I cesto se izrazava kao mjesoviti broj. Mjesoviti broj dobije se tako da brojnik podijelirno s nazivnikorn.

Primjeri: t = I ; • jer je r 5 = I I] = 3 t ,jer je I f= 4 = 3

Mjdoviti broj mou se izraziti razlomkom. Prim jeri: 2 ~ = 2 . 55 + 3 = 10; 3 = Ii 5 t = S· 33+ 2 = 15; 2 = 137

Svaki prirodni broj moie se pisati u obliku razlomka.

Prim jeri: l=l-l=J.=!= ... 3=.l-Q=.2.=11= ...

I -2 3 4 I -2 3 4

o A B

3 2

2

p

E

c

D

• Razlomci se mogu pridruflvati to~kama pravca.

1 1 0 I I

To~ki A pridruZen je razlomak "4 ' to~ki B razlomak "2 itd. "4"2

4.2. Zbrajaoje i oduzimanje razlomaka jednakih nazivnika

• Zbroj dvaju razlomaka jedoakibnazivnika je razlomak eiji je nazivoik jednak nazivoiku razlomaka koje zbrajamo, a brojnik jednak zbroju brojnika razlomaka koje zbrajamo.

I..!.+.h. ... a+b I n;tO Primjer: 1.+~_ 2+3=.1

!l D n (s nulorn nerna srnisla dijeliti) . 7 7 - 7 7

~ • RazUka dvaju razlomaka jednakih nazivoika je razlomak ~iji je nazivoik jednak nazivniku razlomaka koje , oduzimamo, a brojnik jednak razlici brojnika razlomaka koje oduzimamo.

II-i"- t=~ I az b i n;tO Primjer: t - ~ = 8~? = t

i • Mjdoviti brojevi zbrajaju se i oduzimaju tako da ih najprije «pretvorime» u razlornke.

: ... 2 1 I 7 6 23 3 I 2 13 8 13-8 5 2

:"";":. Primjeri: 35+15= 5+5 = 5=45 4"3-2"3= T-"3 = -3- ="3 = 13

4.3.Pro~irivanje i skraeivanje razlomaka

• Pro§iriti razlomak zadaoim prirodnim brojem zna~i brojnik i nllZivnik pomooziti s tim prirodoim brojem. Pro§irivanjem razlomka dobije se razlomak jednak zadanom razlomku.

~ b;t 0 i n;t 0 Primjer: Razlomak 1. prosiri s dva. 1._ =1.1.=.! []] = OJ]

~ Broj n je faktor prosiritelj. 3 3 3·2 6 [I[]

• Skratiti razlomak zadanim prirodnim brojem zoaei brojnik i nazivnik podijeUti s tim prirodnim brojem. Skracivanjem razlomka dobije se razlornakjednak zadanorn razlomku. Skratiti se moze sarno onaj razlomak eiji su brojnik i nazivnik djeljivi istim prirodnim brojem razli~itim od 1.

Prim jeri: .!= 4:2 _1. _2_= 9: 3 _~ l§_= 16:4 =±.

6 6:2 - 3 12 12:3 - 4 12 12:4 3 2 3 5 7

Za razlomak koji se ne moze skratiti kaze se da je neskrativ. Neskrativi su razlornci "3' 5' 9"' 12.""

4.4. Svodeoje razlomaka na jedoaki oazivnik i usporedivanje razlomaka

• Cesto je potrebno razlomke razli~itih oazivoika svesti na razlomke jednakih nazivnika, tj. svesti ih na zajedni~ki nazivoik. Iz prakticnih razIoga svodimo ih na najmanji zajednicki nazivnik (najmanji zajednicki viSekratnik nazivnika). Ra'l.lomke svpdimo na zajednicki nazivnik prosirivanjem.

Primjer: Razlomke ~ i .1 svedi na najrnanji zajednicki nazivnik. V (4, 6) = 12 ~ = 1.] = _.2_ .1 = 5· 2 =!Q

4 6 4 12 12 6 12 12

oAkojea>b,ondaje l>\ oAkojea<b,ondaje ~<~ f >t,jerje5>2

• Akojea-b, ondaje t = \ n¢O t < t ,jer je 3 < 5

t = ;, jer je 5 = 5 i

,

...... _ .

..

Razlomci .razlicitih nazivnika usporeduju se tako da Ih najprije svedemo na jednake nazivnike, a zatim . usporedimo kao razlomke jednakih nazivnika.

Primjer: Usporedi razlomke i i ~ V (6, 8) = 24

.... ~~.~.! .. ~~~.~.~! .

5.1. Uvod

• Razlomci cijl su nazivnici dekadske jedinice (10,100, 1000, 10000, ... ) zovu se decimaini raziomcL

Decimalni razlomci mogu se izraziti u decimalnom zapisu kako slijedi: /0 = 0.1 = jedna desetinka

11m = 0.01 = jedna stotinka Idoo = 0.001 = jedna tisucinka lO~Oo = 0.0001 = jedna desettlsueinka Osim decimalnih razlomaka i ostale razlomke mozemo izraziti u decimal nom zapisu. To izvodimo prosirivanjem

razlomaka iIi dijeljenjem brojnika s nazivnikom, I I ·5 5 3 3·25 75

Prim jeri: '2= H =10 = 0,5 "4= 2·25 = fOo = 0,75

Razlomci izrdeni n decimalnom zapisu zovu se decimalni brojevi.

Svaki decimalni broj sastoji se od dekadskih [edlnlca, dedmalne tocke i dedmalnih [edlnlca (decimala). Dekadske [edlnlce su Iijevo, a decimalne jedinice desno od decimalne toeke.

Primjer: 235.748 = 235 cijelih i 748 tisucinki

Znamenka 5 je na mjestu jedinica (1), znamenka 3 je na mjestu desetica (D), znamenka 2 je na mjestu stotica (S), znamenka 7 je na mjestu desetinki (d), znamenka 4 je na mjestu stotinki (s), znamenka 8 je na mjestu tisucinki (t).

• Od dva decimalna broja veei je onaj koji ima veei djeD dio. Ako su im cijeli dijelovi jednaki veei je ooaj koji ima veeu prvu decimalu (desetinku, stotinkn, ... ) Prim jeri: 3.5>2.9 0.9>0.6 5.27 >5.09 0.7 = 0.700

Svaki prirodni broj moze se pisati kao decimaloi broj. Prim jeri: 5 = 5.0 8 = 8.0 23 = 23.0000 ....

5.2. Zbrajanje i oduzimanje decimalnih brojeva

Kod zbrajanja i oduzimanja decimal nih brojeva koristimo isto pravilo kao i kod prirodnih brojeva. Ono glasi: Zbrajamo (oduzimamo) istoimene jedinice, tj. jedinice i jedinice, desetice i desetice, desetinke i desetinke, stotinke i stotinke, ...

Prim jeri: 3.8 0.32

+2.1 15.2

TI + 9.353 24.873 5.3. Mnoienje decimalnih brojeva

• Decimaini broj mnoti se s dekadskom jedinicom (10,100,1000, ... ) tako da mu decimalnu tocku pomaknemo udesno za onoliko decimalnih mjesta koliko nula ima ta dekadska jedinica.

Primjeri: 5.432 . lO = 54.32 5.432 . 100 = 543.2 5.432 .. 1000 = 5432

J '-,} '-...../

6.5 - 0.9 5.6

192.00 - 3.27 TSKij

23 . 10 = 230 j

• Decimalni broj mooB se s prlrodnim brojem kao da Bema Prim jeri: ..1J...:.l

deeimalne tocke, ali u dobivenom umoo§ku naznacimo 8.4

onoliko decimala koliko ih Ima taj decimalnl broj.

42.53' 25 8506

+ 21265 1063.25

0.234' 300 70.200

• Decimalni broj mnoZi se s decimalnim brojem kao da su Prim jeri: 12.45 . 0.3

prirodni brojevi, ali u dobivenom umno§ku oaznaCimo 3.735

onoliko decimala konko ih imaju oba {akton zajedno.

2.38· 0.023 476

+ 714 0.05474

5.4. Dijeljenje decimalnih brojeva

• Decimaini broj dijeU se 5 dekadskom jedinicom tako da mn decimalnu tocku pomaknemo ulijevo za onoliko decimalnih. mjesta koliko nula ima ta dekadska jedinica.

Primjeri: 45[,9: 10 = 45.79 4(!} : 100 = 4.579 e9: 1000 = 0.4579 3t: 10 = 3.4 ~: 100 = 0.34

• Decimalni broj dijeU se s prirodnim brojem kao Prim jeri: 382.45: 5 = 76.49 4.6 : 6 = 0.766 ...

da nema decimalne loCke, aU u koUCniku naznaclmo 32 46 ovaj kolicnik

decimalnn loCku kad zavriimo s dijeljeojem cijelog 24 40 ima beskonacno

dijela djeljenika. 46 4 decimala

• Decimalni broj dijeU se s decimalnim brojem tako 7.08: 0.4= (7.08,10):(0.4'10)=

da djeljenik i djeUtelj pomnotimo s dekadskom = 70.8:4= 17.7

jedinicom koJa Ima tonka nula koliko djeUtelj decl.mala. 30 0.8 : 0.25 = (0.8'100):(0.25'100)=

Na taj nacin djelitelj postaje prirodni broj i dijeljenje 280 = 80:25=3.2

nastavimo po pretbodno objaSnjenjom postupku. 50

o

..

Zbroj prirodnog broja i razlomka koji je manji od 1 zapisuje se tako da se izostavi znak + i zove se mje~oviti

br~j. . . -11_ mjesoviti broj Prim jeri: 3 + 1 = 31 7· + 1 = 7 1

prirodni broj - 5 5 4 4

MjeSoviti broj moze se pretvoriti u razlomak i obrnuto.

razlomak/ c 7; 0 Primjeri: 21 = 2,5+3 = 10+3 = Q 21 = 21'5 = 41..

'55 55 5' 5

l" Prosiriti razlomak zoaN brojoik i nazivnik pomnoziti istim prirodnim brojem.

l a, b, n su prirodni brojevi Prim jeri: 1 = U = __§_ 1. = 1.l = _§_

broj n je faktor prosiritelj 4 4 . 2 8 5 5 . 3 15

l' Skratiti razlomak znaci brojnik i nazivnik podijeliti istim prirodnim brojem.

l a, b, D su prirodni brojevi Primjeri: .i = 4: 4 = _l II = 18: 6 = 1

j Razlomak se De moze skratiti ako su mu brojnik 8 8 : 4 2 30 30 : 6 5

j i nazivnik relativnoprosti brojevi (brojevi ciji je najveci zajednicki djelitelj jednak 1).

I Primjer: 1, 1 , i ,...2.. ... su neskrativi razlomci. ~I~m~i se mo~ skraci~ati. postupno, odjednom

j 4 8 7 13 (dijeljenjem s D) 1 rastavljanjem na proste faktore.

j • Svakom razlomku moze se pridruZiti tocka pravca. :

1"", ~ ~ o. Tocka 0 je isbodisre, loCka E je jedinicna tocka, a duZina OE je jediniena duzina i

o ~ ~ * 1 ~ 2 P Razlomku} pridruzena je tocka A, razlomku ~ pridruzena je tocka B itd. j

l • Razlomci razlicitih nazivnika mogu se prosiriti tako da imaju jednake nazivnike. Taj postupak naziva se

j svodenje razlomaka na zajednicki nazivnik. Radi lakseg racunanja obicno se razlomci svode na najmanji

j zajednicki nazivnik.

: Primjer: Svedi razlomke ~ i * na najmanji zajednicki nazivnik. V (3,4) = 12

6.2. Usporedivanje razlomaka

'" Razlomci jednakih nazivnika usporeduju se kako slijedi:

1 = 2·4 =1. 3 12 12 ~

·4

1 = 3-3 =...2.. 4 12 12 ~

·3

j • Razlomci razlicitih nazivnika usporeduju se tako da ib svedemo na zajednicki nazivnik. Na taj nacin dobijemo j razlomke jednakih nazivnika, a njih znarno usporedivati.

ip' .. U di I mk 5·7 V(6 8)=24 ~=(24:6)'5=4'5=20

~ nmjer: spore i raz 0 e"6 1 '8 . , 6 24 24 24

20 <11 => ~ < I 24 24 6 8

6.3. Zbrajanje razlomaka

i • Zbroj dvaju iii vise razlomaka jednakih nazivnika je razlomak koji u brojniku ima zbroj brojnika razlomaka l . koji se zbrajaju, a u nazivniku njihov zajednicki nazivoik. ~

1.. + 2.. + 1..= 3+9+7 = 12 20 20 20 20 20

i • Razlomci razlicitih nazivnika .,h .. "jQ'ln se tako da ih svedemo na zajednicki nazivnik. Na taj oacin dobijemo

i razlomke znamo zbrajati. (a, b, c, d su prirodni brojevi)

2 3 2·4 3·3 8 9 17 5

Prim jeri: 3" + '4 = 3-4 + 4-:'r 12 + IT = 12 = 112

..

V(8,12)=24

]_ +1. = 7·3 + 5·2 = 21 + 10 = 3241 = 1 274

8 12 24 24 24 24

• Za zbrajanje razlomaka vrijede sljedeca svojstva: 11. t+ 0 =} I nula je neutralni element za zbrajanje

komutativnost zbrajanja 13. (f+f) +7 = t + (i + j->I asocijativnost zbrajanja

6.4. Oduzimanje razlomaka

• RaZ]ikadvajo rmomaJol jednakih naziv111ka je razlomak koji II brajniku ima razliku orojnika razlolllaka koji se oduzintajllJ. a. u nazivniku njiltov zajednicki nazivnik.

a z b i c;tO

P· .. 6 2 6-2 4

nmjen: ---=-=-

7 7 7 7

3 3_3-3_0_0

---_-----

8 8 8 8

• Razlomci razlicitih nazivnika oduzimaju se tako da ih svedemo DB zajednicki nazivnik, Na taj nacin dobijemo .

razlomke jednakih nazivnika, a njih znamo oduzimati.

Primjer:

3 I 3·4 1·5 12 5 7

---=---. =---=-

5 4 20 20 20 20 20

• MjeOOvite brojtWe zbrajaroo i oduzimamo tako da ill pretvorimo u raztoroke,

3.!.-2~= 16 _.!.!.= 16·4 _11·5 = 64 _ 55 =~

5 4 5 4 20 20 20 20 20

6.5. Mnozenje razlomaka

• Umnozak razlomka i prirodnog broja je razlomak koji u brojniku lma umnofak brojnika razlomka i a II nazivniku nazivnik tog razlemka,

3 3·4 12 5

b ;t 0 Primjer: -·4 = - = - = 1-

7 7 7 7

razlomaka je razimnak koji u brojnrku ima umno!ak brojnika, a u flazi~'lliku umnoZak

'UIL,n .. , .... rn1[!mlaka ko-ji se mnofe. I

b"'O,'d"'O Primi ~.~-~-~ lL~=2.~=2J.=2=1.!.

........ tmjert: 5 4 - 5·4 - 20

4 3' A' 3 2·3 6 6

2

mnozenje s nulom

1 aceace 1

4 (_._)._ =_.(_._) asocijativnost mnozenja

_'bdfbdf _

5. (!+!.).!=!.!+!..! distributivnost mnozenja

f f d f prema zbrajanju

16• (!_!.).!=!.!_!..! 1 distributivnost mnozenja

_ b d f b f d f _ prema oduzimanju

6.6. Dijeljenje razlomaka

• Dva razlomka ciji je umaozak jednak 1 zovn se reciprocni razlomci, .

3 4 3 4 3-4 12 (Br?J mila nema

Primjer: Razlomci '4i fsureciprocni,jerje-.-=-=-=I re?}proCn~11

4 3 4·3 12 Vl1JednOSt...).

broj I je neutralni element za mnozenje

komutativnost mnozenja

( b d . dni b . i) Pri .. 2 3 2 4 2·4 8 a, ,c, su pnro rojevi rtmjen: '5: 4 = '5' '3 = 5.3 = J5

a

• Kolicnik .!..! moZe se pisati U obliku ..!2.

b'd c

d

i zove se dvojni razlemak,

umnofak vanjskih C1anova

Za dvojni razlomak vrijedi:

(a, b, c, d su prirodni brojevi) x "h xla

__________ umnozak unutarnjt ~ nova

2 2_1_2.5_10_31 3-"3-~-3- '3

3 3

4 4 3·1 3 '5='5=4.'5= 20

2.

5 2·7 14 Prim jeri: "3 = 5.3 = 15

..

7. TROKUT

ut je sirup tocaka ravnine odreden s tri tocke koje DC pripadaju Istom pravcu. Te tri to~ke su vrhovi trokuta. Trokut je omeden s tri dunne koje se zovu stranice trokuta.

Ll duZine stranice trokuta sarno onda ako je najdulja medu njima kraca od zbroja preostalih dviju stranica,

C A, B, C - vrhovi trokuta IABI = c, IBCJ = a, lAC! = b - duljine stranica trokuta

~a a=4A, ~=4B, y=4C, - unutamjikutovitrokuta

~ Stranice i unutarnji kutovi trokuta su osnovni elementi trokuta.

A c B Opseg trokuta je zbroj duljina njegovih straniea: I 0 = a +b +.c I

• S obzirom na duljiDu stranlca trokut moze biti: 1. raznostranicen - sve stranice imaju razlicitu duljinu jednakokraean - dvije stranice jednake duljine 3. [ednakostrantcan - sve tri stranice jednake duljine

nA Stranice jednake duljine u jednakokraenom trokutu su krakovi, a treca stranica je osnovica.

b a b IABI = lAC! = b IBC! = a

Stranice AB i AC su krakovi, a BC je osnovica.

B a C

'S obzirom na kutove trokut moie biti: 1. siljastokntan - sva tri unutarnja kuta su mu siljasta pravokutan - jedan unutarnji kut mu je pravi 3. tupokutan - jedan unutarnji kut mu je tupi

, B th Najdulja straoiea pravokutnog trokuta je hipotenuza, a druge dvije straniee su katete,

a ~ c AB - hipotenuza

a A AC i BC - katete

C b 7.2. Kutovi trokuta

a, ~, y - unutarnji kutovi trokuta al, y" ~,- vanjski kutovi trokuta • Zbroj veli~ina unutarnjih kutova trokuta je 180°. I CX+Ii+T= 1800 I

a, B' Zbroj veli~ina vanjskih kutova trokuta je 360°. I "1+ PI+'1,= 360 0 I

• Veli~ioa vaojskog kuta trokuta jednaka je zbroju I R R R I

I·x• d . .. . d lh k cx,=,.,+'1 ,.,,=cx+'1 '1,=cx+,.,

ve rema vaju unutarnjlh nesusje Dl utova. .

7.3. Odnos izmedu stranlca i kutova trokuta

• Nasuprot vecoj straoici trokuta lefi veet kut, nasuprot maDjoj straniei manji kut, a nasuprot jednakim

stranieama jednaki kutovi. Vrijedi i obratno. I Ako je a < b < c,ondaje cx < P < 'Y. I

• Nasuprot krakova jednakokracnogtrckuta Ide jednaki kutovi,

• Unutarnji kutovi [ednakostranlcnog medusobno su jednaki i iznose po 60°.

7.4. Simetrala duzine i simetrala kuta

• Simetrala duZineje pravac koji je okomit na tu dufinu i prolazi njezinim polovistem,

% -

ISS .1. ~ Svaka tocka koja pripada simetrali

I IAPI-IPBI dufine jcdnako je udaljena od

A Ip B pravae s je simetrala duzine AB krajnjih tocaka te duiine.

g

Simetrale straniea trokuta sijeku se u jednoj tocki. Ta tocka je sredi§te trokutu opisane kmznlce.

/ s, • SirnetraJa kuta je pravac koji raspolavlia taj kut i prolan njegovirn vrhom.

_4...~V pravac s je simetrala kuta a

a Svaka tocka simetrale kuta jednako je udaJjcna od njcgovih krakova,

Simetrale unutarnjih kutova trokuta sijeku se u jednoj to~ki. Ta tocka [e sredlste trokutu upisane kruznice, 7.5. Konstrukcija kutova od 60°, 30°, 90° i 45°

Ako pn crtanju koristimo samo sestar i ravnalo (trokut) kazemo da je to geometrijska konstrukcija.

Mnoge kutove mozemo konstruirati, tj. nacrtati ih bez kutomjera. ,.

"s. L_ ~ r;i'_

IIIII

7.6. Osnovne konstrukcije trokuta

oOsDovni. elementi trokuta su njegove straniee i unutarnji kutovi, Konstrukcija trokuta pomocu straniea i

ttnutarnjih kutova nazivasi! osnovna konstrukeija trokuta. ~

Postoje tri osnovne konstrukeije trokuta: A C B b 'Y a

1. osnovna konstrukeija 8-8-8, tj. trokut je odreden s tri straniee ~ C u

A e B

2, osnovna konstrukcija trokuta 8-K-8, tj. trokut je odreden s dvije stranice i kutom izmedu njih

IABI=3 em IAq=2em

a=60°

3, osnovna konstrukeija trokuta K-8-K, tj. trokut je odreden s jedntlm stranieom

i dva kuta uz tu stranieu

e = 3 em a = 60° f3 = 30°

t.=...l...----;:_.....L..I:'--""" B e

7.7. Pouccl 0 sukladnosti trokuta

• Akose trokuti podudaraju(medusobno pokrivaju) kazemo da su sukladni. Sukladnost trokuta utvrdujemo izrezivanjem trokuta, ali postoje i poucci (pravila) pomocu kojih utvrdujemo sukladnost trokuta,

Postoje tri poucka 0 sukladnosti trokuta. Trokuti su medusobno sukladni ako se podudaraju u: 1. tri stranice (8·8-S) 2. dvije straniee i kutu izmedu njih (S-K-8) 3. jednoj straniei i dva kuta uz tu stranicu (K-S-K)

C 7.8. Povrslna trokuta

DuZina spustena okomito iz vrha trokuta do suprotne stranice naziva se visina trokuta. Trokut ima tri visine. Tocka u kojoj visina sijece stranieu trokuta zove se noziste visine. Visine trokuta oznacavamo Va, Vb i v;

A B Visine trokuta (iii njihovi produzetci) sijeku se u jednoj toCld, koja se zove sjeeiste

e· visina iIi ortoeentar.

• Povrsitllltrokutlljednakaje polovini umnoska duljine I P = .12' a-v, P= ~'b'Vb P = ~'c'v

sh'llnieei pripadne visine (duljine visinc na tu stranlcu), L. __ -='- -=2'--~ __ --=2'--_c__,

Prim jeri:

e

1. a = 6 em Va = 3 em p=t·a'Va P=t'6'3

p = .If p = 9 em2

2. b=4.5 em vb=3 em 3. e= 5 tdm = ¥run v« = 40 em = 4 dm
p=l.b.vb p=t ·4.5·3 P> L.e.vc 1 23 ·4
2 2 P=-r''4
p = I-t5 P> 6.75 em2 p_ 23 P = 11.5 dm?
- 2
................................. 8. CIJELI BROJEVI

..................................................

8,1. Uvod

o Suprotni pojmevl u matcmatici ozoacavaju se pozitivnim i negativnim brojevima. POZitiVDi brojevi imaju ispred sebe znak (predznak) +, koji se cesto ne piSe, a ncgativni brojevi znak (predznak) - .

Znamo da na praveu prirodoe brojeve nanosimo desno od nule, Taj se smjer naziva pozitivan smjer i oznacavamo ga strelieom. Na istom praveu lijevo od nule nanosimo brojeve -1, -2, -3, -4, ... Taj se smjer naziva negativan smjer i suprotan je od pozitivnog smjera.

o

E

-5

-4

-3

-2

-1

o

2

3

4

p

Brojevi ... , -4, -3, -2, -I, 0, I, 2, 3, 4, 5, ... zovu se cijeli brojevi. Oni Cine skup cijelih brojeva koji oznacavamo slovom Z, a zapisujemo Z = {a, 1,-1, 2, -2, 3, -3, 4, -4, ... }.

Skup pozitivnih cijelih brojeva (prirodnih brojeva) oznacavamo sa Z+ (N) i zapisujemo Z+= N = {I, 2, 3, 4, 5, ... }. Skup negativnih cijelih brojeva oznacavamo sa Z- i zapisujemo Z- = { ... , -5, -4, -3, -2, -I}.

8.2. Suprotni brojevi i apsolutna vrijednost cijelog broja

• Cijeli brojevi koji su na praveu smjesteni simetricno u odnosu na broj 0 medusobno su suprotni brojevi.

Broley! 0 i 0, 1 i-I, 2 i -2, 3 i -3, ... , z i -z su suprotni

-3 -2 -I 0 1 2 3 P broJeYl.

I::(-z) = zl (suprotan broj od negativnogje pozitivan!)

o Udaljenost djelog broja od ishodista (na praveu) zove se apsolutna vrijcdoost iii modul cijelog broja. ApsoIutoa vrijednost djelog broja z pise se [z].

101 = 0 III = 1 1-11 = 1 I-51 = 5 Apsolutna vrijednost je uvijek pozitivao broj iii nula,

(--9) + 9 = 0

8.3. Usporedivanje cijelih brojeva

Cijeli broj a manji je od eijelog broja b ako se na praveu broj a nalazi lijevo od broja b.

~ 0 b • la < b IOd dva negativna cijela broja ma~ji je onaj koji ima veeu apsolutnu vrijednost.

P Prim jeri: 5 < 7 0 < 3 -3 < 0 -5 < -2 -4 > -10

Svaki eijeli broj z ima svoga prethodnika z-I i svoga sljedbenika z+ 1.

8.4. Zbrajanje cijelih brojeva

• Za cijeli broj z vrijedil,-z....,.+ ..... O,-=--,O ..... +,--z -=-'z I tj, broj z se ne mijenja ako mu pribrojimo nulu.

Primjeri: 3 + 0 - 3 (-5) + 0 - -5 0 + (-8) = -8

Zbroj dvaju suprotnih brojeva je nula, tj.lz + (-z) = (-z) + Z = 01. Prim jeri: 5 + (-5) = 0 Za zbrajanje cijelih b ojeva vrijede svojstva:

i r-I ~-.-+-b)-+-c---.-+-(b-+-e)-(-~---)-'1

• Zbroj pozitivnog i negativnog cijelog broja jednak je razlici njihovih apsolutnih vrijednosti s predznakom pribrojnika koji ima veeu apsolutnu vrijednost.

Prim jeri: 8 + (-5) = + (181-1-51) = + (8-5) = +3 = 3 (-8) + 5 = - (1-81-151) = - (8 - 5) =-3

• Zbroj dvaju negativnih cijelih brojeva je negativan broj cija je apsolutna vrijednost jednaka zbroju njihovih apsolutnih vrijednosti. Prim: (-6)+(-3) =- (1-61 + 1-31) = - (6 + 3) = -9 (-4)+(-8) =- (HI + 1-81) = -{4 + 8) = -12 Zbroj od vise pribrojnika mozemo izracunati postupno i grupiranjem pozitivnih, odnosno negativnih pribrojnika .

.--_.__-.:;-8.'7-5.;.,.. 0=i:-jduzimanje cijelog broja

Za cijele brojeve a i b vrijedi Ii! - b = a + (-b)I. Dakle, oduzeti broj b znaci pribrojiti broj -b. Na ovaj nacin oduzimanje cijehh brojeva SVOdl se na zbrajanje.

Prim jeri: 8 - 5 = 8 + (-5) = 3 4 - 9 = 4 + (-9) = -5 (--9) -6 = (--9) + (-6) = -15

8.6. Mnozenje cijelih brojeva

Umnobk pozitivnog i negativnog cijeJog broja jednak je negativnom umnosku njihovih apsolutnih vrijednosti.

I a· (-b)=(-a). b=-(a· b) I Prim jeri: 2'(-4)=-{2'4)=-8 (-5)'3=-(5'3)=-15 Umnozak dvaju negativnih cijelih brojeva jednak je umnosku njihovih apsolutnih vrijednosti.

I (-8). (-b)=~ ·l-bl=a·bl Prim jeri: (-3)· (-4)= 1-31'1-41 =3' 4= 12 (-8)' (-2)= 8· 2 = 16 Ako je u umnosku od vise faktora broj negativnih faktora paran umnozak je pozitivan, a ako je u umnosku

broj negativnih faktora neparan, umaofak je negativan. (-3)'(-2)'(-1 )'(-5) = 30 4·(-2)·(-1 )'(-10) = -80

Za mnofenje cijelih brojeva vrijede sljedeea svojstva:

1. z- 0 = 0 . z = 0 ako je jedan faktor nula

umnofak je nula.

2. z· 1 ,. 1 . z = z broj 1 je neutraJni element mnofen.ja

3. z·(-l)=(-l)·z=-z umnofaks-ljesuprotanbroj.

4. a- b =·b • a komutativnost mnofen.·a

5. (a·b)·c = a·(b· c) asocijativnost mnoZenja

6. (a + b)·c = a-c + b·c distributivnost mnofen.j prema zbrajanju

7. (a - b)· c = a· c - b·c distributivnost mnofen.j prema oduzimanju

8.7. Dijeljenje cijelih brojeva

Kolicnik pozitivnog i negativnog cijelog broja je negativan broj cija je apsolutna vrijednost jednaka kolicniku apsolutnih vrijednosti zadanih brojeva. @: (-b),. (-a):b = -;Ca:b) I (-8):4 =-(8:4) =-2; 12:(-4) = -(12:4)=-3 Kolicnik dvaju negativnih cijelih brojeva je pozitiVan broj cija je apsolutna vrijednost jednaka kolicniku apsolutnih . vrijednosti djeljenika i djelitelja.

1(-8): <""1»- ~:Fbl = a:b I Primjeri: (-15):(-3) = 1-151:1-31 = 15:3 = 5 -32: (-4) = 32:4 = 8

,--_..::....--::..-..::_----------------, z:O =? S nulom nema smisla dijeliti!

2:1=2 3:(-1)=-3 7:7=1

0:6=0 -5:1=-5 -8:(-1)=8

(--9):(-9) = 1 0:(-9) = 0

8.8. Upotreba zagrada

Ako su u zadatku raeunske operacije istog stupnja izracunavamo ih po redu kako su naznaeene, Ako su u zadatku raeunske operacije razlicitog stupnja najprije se mnon i dijeU, a zatim zbraja i oduzima. Ukoliko u zadatku imamo zagrade najprije se izrafunava ono unutar zagrada.

U matematici se koriste tri vrste zagrada. To su: ( ) okrugla iii mala, ( J uglata iii srednja i { } viticasta iii velika. Najprije se rjesavamo okrugle, zatim uglate i na kraju viticaste zagrade.

Primjeri: 15 + (9 - 4) = 15 + 5 = 20 15 - (9 - 4) = 15 - 5 = 10

Zagrada se mozemo «osloboditi» koristeci sljedeca pravila:

1. Ako je ispred zagrade znak plus (+), zagrade izostavimo a brojevi iz zagrade zadrfavaju svoje predznake

Primjer: 15 + (9 - 4) = 15 + 9 -4 = 24 - 4 = 20

2. Ako je ispred zagrade znak minus (-), zagrade se izostave a brojevi iz zagrade mijenjaju svoje predznake

Primjer: 15-(9-4)= 15-9+4=6+4= 10

20 +{15 - [6+ (9 - 5))}=20+{15 - [6 + 9 - 5]) = 20 +{15 - 6 - 9 + 5}= 20 + 15-6 - 9 + 5 =40-15= 25

8.9. Rjesavanje jednadZbi na temelju definicija ra(!unskih operacija

Na temelju ovih pravila rjesavaju se jednostavnije jednadzbe kao npr.

1. x+5=8 2. x-4=5 3. 9-x=6 4. x'2=-10

x = 8 - 5 x = 5 + 4 x = 9 - 6 x = (-10):2

x=3 x=9 x=3 x=-5 .

.........................

9. RACIONALNI BROJEVI

9.1. Uvod

• Racionalni brojevi su svi negativni razlomci, nula i svi pozitivni razlomci. Skup racionalnih brojeva oznacava

se sa Q. Svaki prirodni broj n i svaki Cije!i broj z je racionalan broj, jer je I n = T i z = T I·

Svaki razlomak moze se zapisati u obliku b ' gdje je a cijeli broj, a b prirodni broj.

a a

U razlomku b broj a je brojnik, a broj b je nazivnik. Oblik razlomka b (ae Z i be N) je standardni oblik racionalnog

broja. Za svaki racionalni broj r vrijedi I.;. - 0 i f = r I· a. a

• Racionalne brojeve mofemo pridruZivati tockama pravca. • Racionalni brojevi b I - b su suprotni brojevi .

• Apsolutna vrijednost (modul) racionalnog broja je racionalni broj koji u brojniku ima modul brojnika, a

u nazivniku modul nazivnika zadanog racionalnog broja. I!.I = l!I =!. , b * 0

Primjeri: 1-31=1-31=~ 10.31=1~1=~ b Ibl b

4 141 4 10 10 I a a . n a a : n I

• Racionalni brojevi mogu se prosirtvati i skracivati, tj. vrijedi b = b.ii i b = b:";. , b t:- 0 i n t:- O.

9.2. Usporedivanje racionalnih brojeva

Pravila koja smo naucili pri usporedivanju prirodnih brojeva i cijelih brojeva vrijede i za usporedivanje racionalnih brojeva. Osnovno pravilo glasi: Racionalni broj r} manji je od

racionalnog broja ri ako je na brojevnom pravcu rt smjesten lijevo od r: .

ri r2

Za usporedivanje dva racionalna broja ~ i .:. (bez brojevnog pravca) vrijedi:

b d

-2 < ~ ,jerje(-2) '4=-8 <3, 3 =9 -2 > -4 .jerjef-Z): 10=-20= 5· (-4)=-20 ~ > ~ , jerje4· 8=32> 5·3 = 15

3 4 5 10 . 5 8

• Pri usporedivanju vise racionalnih brojeva najbolje ih je preslrlvanjem svesti na zajednicld nazivnik (najmanji!).

Primjer: Poredaj po velicini (od najmanjeg) racionalne brojeve =-!., -3 i _!_.

-r -6 -3 -9 1 2 2 4 6 -3 -1 1

V (2,4,6) = 12 '2=12' '4=12 i 6=12 -9<-6<2:::} -<-<-

4 2 6

9.3. Zbrajanje racionalnih brojeva

·bRac.ionalneb~rojevle.(raZlomke)1 a b a+b n*ol

Ako su razlomci razlicitih nazivnika svedemo ih na

z rajamo po ormu J: ;+; = -;- zajednicki nazivnik i zbrajamo po pretbodnoj formuli.

-3 5 -3+5 2 1 3 1 6 1 7 1 -7 1 -7 5 -2 1

-+-=--=-=- -+-=-+-=- -0.7+-=-+-=-+-=-=--

8 8 8 8 4 4 8 8 8 8 2 10 2 10 10 10 5

-Za zbrajanje racionalnih brojeva x, y, z, kao i za cijele brojeve vrijede svojstva:

Ell

9.4. Oduzimanje racionalnih brojeva

Za racionalne brojeve x i y, kao i za cijele brojeve, vrijedi 1 J: - Y = J: + (-y) I. Dakle, oduzimanje racionalnih brojeva svodi se na zbrajanje racionalnih brojeva na naein da umanjeniku pribrojimo suprotan broj od umanjitelja.

P· . r • 4 2 4 2 -4+(-2) -6

rlmJerz. ---_= __ +( __ )= =-

7 7 7 7 7 7

2 I 2 I 4 3 -4+3 -1 1

---(--)=--+(+ -) =--+- =--=-=-- 323266666

9.5. Mnozenje racionalnih brojeva

a c I a c a-c I .

o Ako su - i -dvaracionalnabroja,ondaje-'-=- (b:;t:O1 d:;t:O)

b d _ . b d b·d.

-3 3 -3·3 -9 9 2 -4 -2·(-4) 8

Prim jeri: -.-=--=-=-- --.-=-~..:..

4 5 4·5 20 20 3 5 3·5 15

x ·1 = 1· x = x neutralnost jedinice kOO mnotenja

X· (-1) "" (-1) ·X = -x mnotenjem s -1 dobije se $uprotan broj

o ·X = x . 0"" 0 ako je jedan faktor nula \11DJlO&k je

9.6. Dijeljenje racionalnih brojeva

• Racionalni brojevi ~ i ~ su reclprocni brojevi. Za njih vrijedi I..!,!. = 1 I (a:;t: 0 i b:;t: 0) .

b a b a

Dijeljenje racionalnih brojeva svodi se na mnozenje djeljenika s reclprocnem vrijednoscu djelitelja, tj. vrijedi:

a·d 2 3 2 4 -2 . 4 -8 2 3 5 -3 . ( - 5) 15 3

; ... ;:; -5:'4=-5'3 5.3=15 -0.3:(-5)=-10'(-'2)= 10·2 20 4

(b:;t:O ,c;tO i d ;to)

a

-

a c b

• testo se koli~nik b: d pise u obliku c i love se dvojni razlomak,

. d

2

(b;tO,c:;t:O id:;t:O) -5 -2·4 -8 8 3=5.3=15=-15

: 4

1·····1O:-i.iEARNA·jEDNADtBA·S·jEDNor~ NEP'ijiNANlcoM····· .. ··

~ _ .

10.1. Uvod

• lednakosti 3 = 3, 2 . 5 = 10, 8 - 5 = 2 + I, ... su brojevne iii identicne jednakosti (identiteti), a jednakosti x + 3 = 5, 2x + 5 = 11, 3x + 2 = 20, ... su odredbene jednakosti iii [ednadzbe.

Nepoznati broj u jednadZbi obi~no oznaeavamo slovima x, y, Z, ... Jednadzba moze biti prvog stupnja, drugog stupnja, treeeg stupnja, a moze imati jednu, dvije, tri iii vise nepoznanica. Jednadzbe prvog stupnja zovu se Iinearne [ednadfbe,

Linearne jednadzbe s jednom nepoznanicom su npr.: x + 3 = 5, x - 4 = 8, 3y - 5 = 10, 2 : z = 8, ...

10.2. Pojam rjesenja jednadZbe

• RijMiti [ednadzbu zna~j Izraeunati vrijednost nepoznatog broja koji uvrsten u jednadzbu daje identitet. Jednostavnije jednadzbe rjesavaju se na temelju znanja 0 osnovnim racunskim operacijama, a rjesavanje slozeniiih naucit cemo U ovoj cjelini!

Svaka Iinearna [ednadfba s jednom nepoznanicom moze se svesti na oblik a-x = b, gdje su a i b racionalni brojevi. To se postize koristeci svojstva racionalnih brojeva:

3 3

I.akojea=b,ondajea+c=b+c i a-c=b-c 2.akojea=b,ondajea·c=b·c i a:c=b:c (c¢O)

Jednakost se ne mijenja ako Iijevoj i desnoj strani Jednakost se ne mijenja ako Iijew i desnu stranu

dodamo iii oduzmemo isti broj. pomnoZimo iIi podijeUmo istim brojem.

Primjenom ovih svojstava slozenije jednadzbe mogu se preoblikovati (transformirati) u jednostavnije jednadzbe koje irnaju isto IjeSenje i nazivaju se ekvivalentne jednadzbe.

Primjer 1. x + 3 = 8

x + 3 -3 = 8-3 x=5

x-4=8 x-4+4=8+4 x= 12

........................................................................................

Ell

Iz praktiC!nib razloga ovaj postupak skracujemo,jer svaki clan jednadZbe mofemo «prebaciti» s jedne strane joonadfbe na drugu, ali sa suprotnim predznakom.

x

Primjer 2. 3 x = 12 -5 = 4 0'· k, k A kraeul ':-. -:.-=-. -------

va] postupa ta ouer, s acujemo 1 pisemo:

3 x'3-12'3

- ~·5=4·5
x=4 3 x= 12 -=4
5 5
x=20 x = 12:3 x=4'5
• Jednadzba ax '" b moze imati: x=4 x=20
l. jedno tjoleJije x = ~ , ako je a ¢ O. 2 • nijedno ljeAenje, ako je a = 0 i b ¢ O.
3. beskona6no tjeAenja (svaki racionalni broj), ako je a = 0 i b = O. 10.3. Rjdavanje linearne [ednadfbe s jednom nepoznanicom • Pri rjdavanju slozenijih jednadzbi koristimo sljedeci redoslijed rada:

I. oslobodimo se zasrada

2. oslobodimo se razlomka mnot.enjem svaleog ~Iana jednac:l!be zajednil!kim nazivnikom

3. «prebaoimo» alanove s nepoznanicama na lijew stranu jednadfbe, a poznate l!lanove na desnu stranu jednJu:W)e

4. iznI6unavamo lijew i desnu stranujednadZbe

S. osIebodimo se broja lIZ nepoznanicu mnofenjem iii dijeljenjem jednadZbe s tim brojem 6. provjerimo toanost tjeAenja

3x-6=x+1 3x-x = 1+6 2x =7 1:2

x=l 2

10.4. Rje§avanje Iinearne nejednadZbe s jednom nepoznanieom

• Brojevni izrazi 5 + 2 > 4, 3 + 2 >0, 5· 4 < 30, ... su nejednakosti, a x + 2 > 0, x - 3 < 4, 2x + 3 ~ 3, ... su nejednadfbe.

Pri rjdavanju linearnih jednadZbi s jednom nepoznanieom koristimo znanje 0 rjeAavanju jednadZbi i svojstva racionalnih brojeva:

3. ako Je a < b i e < 0, ODda je a • e > b • e Ako nejedDakost maoilmo ill diJeHmo s negativnim raeionalnimj

brojem ZDak nejednakosti se mijenja. 1

• Linearna nejednadfba s jednom nepoznanicom irna beskonacno mnogo rjesenja. Rjdenje nejednadZbe obiC!no se predoC!ava i na brojevnom praveu.

I. 2x + 2 + 3x < 5 + 4x 2. x +.!.. ~ ~ I. 4

2x + 3x - 4x < 5 - 2 4 2

4x+l ~ 6 4x ~6-1 4x~5 1:4

5 x~- 4

1. akojea<b,ondajea+e<b+c NaiNln.Irftat se ne mijenja aka Ii' . i desnoj stmni ~ dodamo isti racion~ broj.

-I 0 I 2 3 4 P

Znak 0 oznaeava da broj 3 nije tj~enje nejednadibe.

3. -~.x > -~ 1.6

-5x >-10 1:(-5)

provjera:

1 1

2".(x-2)=6·(x+l)

1 7 1 7

2"'(2"-2)=6(2"+1)

I 3 1 9 3 3

Napomena: Zavisno 0 obliku jednadlbe neeemo uvijek koristiti sve navedene postupke. Mnogi zadaci zadani rijecima svode se na rjesavanje lincarnih jednadzbi s jednom nepoznanicorn, Takvi zadaci nazivaju se problemi. (Problemje u sastavljanju jednadzbel).

2 2 6 2 4 4

2. ako je a < b i e > 0, onda je a • e < b • e Nejednakost se ne mijenja ako lijevu i desnu strano neJednakosti mnomno s pozitivnim racionalnim brojem.

p

o 1 4

12- 4

2

Znak • oznacava da je i broj t rjesenje nejednadZbe.

11. KOORDINATNI SUSTAV NA PRAVCU

, 11.1. Koordinatni sustav na praveu

o E T. Ako na praveu p odaberemo isbodi~te 0 i jedinicnu

-I 1 0 1 3 2 x toeku E, kaZemo da smo uveli (orgaoizirali) koordinatni

-"2 2 2" sustav na praveu p (brojevni pravae). Dufina OE je

Broj x je koordinata tocke T. jedinicna dulina.

~ 11.2. Pravokutni koordinatni sustav u ravnini

~ • Par u kojemu je odreden re40sJijed elanova zove se uredeni par. Ako su a i b racionalni brojevi, onda se (a, b) zove ~ uredeni par raeionalnih brojeva. Broj a zove se prvi clan (koordinata), a broj b drugi clan (koordinata) uredenogpara

I (a, b). I (a, b) = (e, d) akojea=c i b=d i (a,b)*(b,a) I

~ • Polozaj tocaka u ravnini odredujemo pomocu uredenih parova brojeva. To postizemo uvodenjem pravokutnog ~ koordinatnog sustava u ravnini. Pravokutni koordinatni sustav u ravnini ciDe dva medusobDO okomita brojevDa

~ q pravca p i q sa zajedDickim isbodi§tem.

~ 3 Prave~ pi q su koordinatne osi, a njibovo sjeciste 0 je isbodi~te (pravokutnog)

~ koordmatnog sustava.

~ 2 Uredenom paru racioDalDib brojeva x i y pripada tocka T. Kdemo da tocki

~ 1 T pripadaju koordinate x i y, OdDOSDO da joj je pridrufen uredeni par (x, y),

"""""",!. 0 E To zapisujemo T (x, y).

-+-,__+--+----+-+---+ Prvi clan r uredenog para (x, y) love se apscisa tocke T, a drugi clan Y love

-3 -2 -I 0 2 3 P se ordinata tocke T. Zbog toga se pravae p love apseisna os, a pravae q ordinatna

-I os. U mjesto p i q ~o~rdiDa~e osi obi~DO 2. kvadrant Y. I. kvadrant

-2 olnacavamosa x I y I govonmo X-oS I y-os. h +) (+, +)

-3 Koordinatne osi dijele ravninu na cetiri 3. kvadrant 0 4. kvadrant x

, kvadranta. (_, _ ) (+, _ )

'-~AjjoST"j""OBRN"ijlip'ROPORCloNALNrisT""" ·························· H •••••

,..-_ _ : ································,···l2I])roporcionalne veliclne ~

• U matematici se cesto pojavljuju dvije promjenljive velicine iii varijable (x i y) koje ovise jedna 0 drugoj. :

Jedna od vaznijih ovisnosti medu velicinamaje tzv. proporeionalnost. Velicine y i x su proporcionalne (razmjerne) [

ako .za njib vrijedif~~mula Iy = a : x I (a ~ 0 ). ... Y.. . ••

Bro] a se zove keeficijeat proporclonalnosti. Iz formule y = a . x (a >0) slijedi a = x , tj, vehcme su ~

proporcionalne ako im je kolicnik stalan (konstantan). Mozemo, takoder, reci: Velicine su proporcionalne ako [ se povebvanjem (smaDjivanjem) jedne velicine druga velicina poveeava (smanjuje) isti broj puta. Proporcionalne . velicine cesto primjenjujemo u svakodnevnom zivotu.

Prim jeri: Svota novea koju treba platiti proporeionalna je kolicini kupljene robe, prijedeni put proporeionalan je utrosenom vremenu (uz stalnu brzinu), ...

Proporcionalne velidne mogu se graficki prikazati u koordinatnom sustavu.

12.2. Obrnuto proporcionalne velicine

• U matematici (i praksi) cesto se pojavljuje ovisnost medu velidnama koja se love obrnuta proporcionalnost. Velicine x i y su obrnuto proporcionalne ako za njib vrijedi formulaLU~ (a > 0), tj. ako je njihov umnofak stalan (konstantan). Broj a zove se koeficijent obrnute proporcionalnosti.

Mozemo, takoder, reci: Velicine su obrnuto proporcionalne ako se poveeavaDjem (smanjivanjem) jedne velicine druga velicina smaDjuje (poveeava) isti broj puta.

Primjer: Ako jedan traktor moze uzorati njivu za 4 dana, dva takva traktora uzorat ce tu njivu za 2 dana.

Obrnuto proporcionalne velicine mogu se graficki prikazati u koordinatnom sustavu.

12.3. Postoci i racunanje s postocima

• U svakodnevnom zivotu kolicinske odnose izrazavamo i u postocima. Postotak (procent) je razlomak s nazivnikom • 100, a zapisuje se znakom %.

Prim jeri: 3% = I~O = 0.03

• Izraiunaj: ~

a) 20% od 250 = 1,0,0 . 25.0 = 50

12% = /~O= 0.12 20% = 12000= 0.2 50% = 15000 = 0.5

5 35

b)5%od70=100' '7(1=10=3.5

100%= I •

..

• Raeun koji se bavi racunanjem s postoeima zove se postotni racun. Temeljna formula postotnog ra~una je I y=ti;'X I, gdje je x osnovna vrijednost, y postotni iznos, a p postotak. Mozemo reci:

Postotni iznos y je proporeionalan osnovnoj vrijednosti x s koeficijentom proporcionalnOstil P I.Iz navedene

formule mofemo izra~uoati oepozoatu veli~inu, ako su nam poznate ostale dvije. 100

Primjer: Odredi postotni iznos ako je x = 2000 i p = 6. y = _E_ . x = _i_ . 200'.0 = 120

100 1 ~~ ,---;-----

Osim postotaka ~esto koristimo i promile (%0). Promilje razlomak s n8llivnikom 1000.11%0 = rdoo = 0.001

12.4. Jednostavni kamatni racun

• Svakodnevno Ijudi raspolazu novcem: ulazu ga u banku, posuduju, ... Ako netko ulozi novae u banku uobieajeno , je da nakon nekog vremena pri podizanju te svote dobije i jos izvjesnu svotu nove a koju zovemo kamate. Svota . novea koja se ulde na §tednju zove se glavniea. Raeun koji se bavi izra~unavanjem tih veli~ina zove se kamatni ra~un. Postoji jednostavni i slozeni kamatni racun. Temeljna formula jednostavnog kamatnog raeuna je

gdje su k kamate, s kamatna stopa (postotak), g glavniea i v vrijeme (u godinama). Iz navedene formule uvijek mozemo izracunati traZenu vellcinu, ako su nam poznate preostale tri veli~ine.

Primjer: Kolike ce kamate dobiti stedisa koji je u banku ulozio 5000 kuna na dvije godine, uz kamatnu stopu od 4%?

k = _s_. g. v = ~ . 50GO· 2 = 4·50·2 = 400 Stedisa ce nakon dvije godine dobiti 400 kuna kamata.

Ukoliko j! ~~ijeme u ~feseeima i danima pretvaramo ga u godine. 5 mjeseci = t2 godina

. . . .. b = = = = = = =' .. ;,;; '= = = = = = = .. = = = = = = ;;,.,;:;;.:~=i ;

• Mnogokut (poligon) je dio ravnine omeden sarno dufinama. Mnogokuti su trokuti, cetverokuti, peterokuti, itd.

CD Tocke A, B, C, DiE su vrhovi peterokuta.

E C Kutovi a_J3, 'Y, 0, ~ su unutarnji kutovi peterokuta.

b Duzine AB, BC, CD, DE i EA su straniee peterokuta.

IABI = a, IBq = b, ICDI = e, IDE I = d ilEAl = e su duljine straniea peterokuta.

A a B

Broj vrhova mnogokuta obi~no ozna~avamo sa n. Mnogokut koji ima n vrhovaima i n straniea i n kutova.

13.2. Dijagonale mnogokuta

• Dijagonala mnogokuta je dufina koja spaja dva nesusjedna vrha mnogokuta.

lz svakog vrha mnogokuta mozemo naertati n-3 dijagonale (n je broj vrhova), tj. 1 Dl(n) = n-3 I.

D Primjer: peterokut

n=5

E C

D1(n)= n-3

A B Dl(5)=5-3

Ukupan broj dijagonala mnogokuta izra~unava se po formuli

Primjer: n·(n-3) 0'(0-3)

peterokut D(n) = D(n) = .

n=5 2 2

Efll¥zc

A B

5·(5-3)

D(s) =

2

Iz svakog vrha peterokuta mozemo nacrtati dvije dijagonale.

5·2 D(5)=-

2

Peterokut ima 5 dijagonala.

13.3. Kutovi mnogokuta

• Povlacenjem dijagonala iz jednog vrha mnogokuta mnogokut je podijeljen na n - 2 trokuta. Buduci unutarnji kutovi trokuta iznose 180°, zakljucujemo da svi unutarnji kutovi mnogokuta iznose (0 - 2)'180°, tj.

II((.) - CD - IN. J Primjer: peterokut 0 = 5

K(n) = (0 - 2) .1800 = (5 - 2) '180° = 3 '180° = 5400 Zbroj veli~ina svib vanjskib kutova mnogokuta iznosi 360°.

13.4. Praviloi mnogokuti

• Mnogokut ~ije sve straniee imaju jednaku duljinu i svi uoutarnji kutovi jednaku veli~inu zove se pravilni mnogokut. Jednakestranican trokut je pravilan trokut, a kvadrat je pravilan ~etverokut.

Velicina unutamjeg kuta (a) pravilnog mnogokuta izracunava se po formuli I a= (0-2).1800 I

Pravilni mnogokut je osnesimetrlcan lik koji ima n osi simetrije. 0

..

Pravilni mnogokut koji ima paran broj straniea je centralnesimetrican lik. Pravilnom moogokutu mozemo opisati i upisati kruznieu (kencentrlcne kruznice),

j' nj -m sredi§ta opisaoe kruZniee sa 2 susjedna vrha praviloog moogokuta dobije se jednakokracni trokut oji se zove karakteristi~oi trokut praviloog moo!okuta. Osooviea tog trokuta jednaka je duljini straniee

. .0 :uta, a kut (e ) oasuprot osnoviei izoosi G = 3~OO ,.

Pnm;er. deveterokut 3600 360° Karaktertstlcnl

S &=--=--=40°

n 9

a= (0-2)·180° = (9-2)-180° =1400

n 9

~=70°

2

trokut praviloog mnogokuta koristimo pri konstrukciji praviloih mnogokuta. Pravilni mnogokut mozemo konstruirati ako mu je pozoata straniea (a) iii polumjer opisane kruznlee (r) iii polumjer upisane kruzniee ( p ).

tj. (umnozak vanjskih

clanova razmjerajednakje umnosku unutamjih clanova).

13.5. Opseg i povr§ioa moogokuta

• Opseg mnogokuta je zbroj duljioa svih njegovih straniea, tj. '-1 o-=-a-+-b-+-e-+-d-+-e-+---. -'1 . )pseg pravilnog rnnogokuta racuna se po formuli 10 = n' a I (a je duljina straniee, a 0 broj straniea).

D

·Vee ZDamo izra~unati povriiou trokuta i POVriiDU oekih Prirnjer: peterokut ~

~etverokuta (paralelograma i trapeza). Povriinu drugih E T3 T2 C

mnogokuta izracunamo dijeljeojem tih moogokuta Da _

trokute (povla~eDjem dijagonala iz jedoog vrha). 1 P - P(TJ) + Pm) + Pm) ·1 TI

Po~riiDa pra~og ~Dogokuta ra~uoa se po formuli Ip = n.;. e 1 (0 broj vrhova, a dulji~a straniee i p poYumjer

uplsane kruznice pravilnog mnogokuta), . . .

·····14: .. SUCNOSY · · · ·.. .

B

14.1. Pojam omjera i razmjera

• Izraz oblika a:b ~esto zovemo omjer i ~itamo "a prema b". Vrijedi: I a:b = t I (b *' 0).

Primjeri: a) 1:3, 3:2, ~4: l? = 24: 16 = 3:2, ... su ornjeri.

b) Nacrtaj dvije duzine AB i CD tako daje IABI:ICDI = 2:3,

IABI:ICDI = 2:3 iii AB:CD = 2:3

. 1

A

P

B

C

D

Izrazi oblika a:b:e, a:b:e:d, ... zovu se pro§ireni omjeri.

• Jednadzbu u kojoj su Iijeva i desna straoa omjeri zovemo razmjer. Razmjer zapisujemo la:b = e:d I.

Ako je b *' 0 i d*,O razmjer mefemo pisati u obliku I b = d I Prim jeri: Odredi nepoznati clan razrnjera:

Iz ove jednadzbe slijedi daje ad = be, x: 3 = 12: 4 . 20: x = 5 :1

x'4=3'12 20'1=X'5

4 . x = 36 5 . x = 20

x=9 x=4

14.2. Dijeljenje dufine na jednake dijelove i u zadanom omjeru

• Vee znamo duZinu dijeliti na dva, ~etiri i osam jednakih dijelova (pomocu simetrale duzine). Sada cemo nauciti dijeliti duzinu na proizvoljno jednakih dijelova.

A C D E F B Primjer: Duzinu AB podijeli na 5 jednakih dijelova.

AI ' .. ""/' ' .... '" I. Iz tocke A povucerno poluprayae p. . ..

A2 .... 2. Na polupravae p naneserno 5 jednakih dijelova.

A3 "' ' 3. Naertarno pravae AsB is njirn paralele kroz tocke AI, A2, A3 i A4.

A4 As" P Tako dobijerno tocke C, D, E i F. Vrijedi: hAC! = ICDI = IDEI = IEPI = IPBI I

• Zadanu duzinu, na ovaj nacin, rnozemo dijeliti i u bilo kojern omjeru. A C

Primjer: Duzinu AB tockom C podijeli u ornjeru 3:4. ..,~:o----...,:----~. B

(3 + 4 = 7!) I 2 3: ...

IAq:ICBI = 3:4 iii AC:CB = 3:4 4 5 ....

nCI 14.3. Sli~ni trokuti i sli~oi moogokuti 6 7

C Trokuti su medusobno slicni ako su irn odgovarajuci kutovi

n al jednake velicine i odgovarajuce straniee proporcionalne.

f.I a Ako je 4A = 4AI, 4B =4BI, 4C =4CI i a:al = b:bl = c.cr,

... onda je MBC - 6AIBICI (znak - ~itamo "je slican").

A c B AI

Omjer !! = kbl =~ zove se koeficijent'sli~nosti trokuta i ozna~ava se slovima 5 iii k,

a c

U nasem slucaju je !! =kbl =~ = 2:1, odnosno .!L = kb = c - 1:2 (stranice drugoga trokuta su dva puta vece od

a c al I CI

stranica prvoga trokuta). KaZemo da je drugi trokut uveeana slika prvoga iii prvi trokut umanjena slika drugoga.

Ako je koeficijent sli~nosti s = 1 trokuti su medusobno sukladni. ..

• Opsezi sli~nib trokuta imaju isti omjer kao i njihove odgovarajuee stranice, tjlol:o = al :a = bl :b = CI :c =51.

• Moogokuti su medusobno slibli ako so im odgovu:ajuCi kutovi jednake veli&e i odgovarajute stranice proporcionalne.

• Svi jednakostrani~ni trokuti medusobno su sli~ni, svi kvadrati medusobno su sli~ni, svi pravilni peterokuti

medusobno su sli~ni, •.. !

, SIi~nost trokuta i mnogokuta primjenjuje se u matematici i u svakodnevnom zivotu.

~·-15:-siiTAV··iiiJij"iINEARN·iH··JEDNi'Dziil S"DYJEMA NEPOZ"t~ANICAMA .

IL._ .

. IS.I. Uvod

. .

. .

• Vee znamo da postoje jednadzbe s jednom nepoznanicom, s dvije nepoznanice, s tri nepoznanice itd. Takoder, postoje linearne jednadzbe, jednadzbe drugog stupnja, treceg stupnja itd. Linearna jednad.Zba s dvije nepoznanice ima opei oblik ax + by = c, gdje su a, b i e racionalni brojevi (koeficijenti) a x i y nepoznanice. Linearna jednad.Zba 5 dvije nepoznanice ima beskona~no mnogo rje§enja.

Primjer: x + Y = 12

Rjesenja ove jednadzbe su uredeni parovi (8,4), (9,3), (6, 6), (12,0), (20,-8), ...

Dvije linearne jednadZbe s dvjema nepoznanicama napisane zajedno (shvacene kao cjelina) Cine sustav dviju linearnih jednad.Zbi s dvjema nepoznanicama. ar x + bl y = CI

Sustav dviju linearnih jednadibi s dvjema nepoznanicama zapisujemo u obliku a1 x + bi Y = C1

i zovemo standardni oblik.

Brojevi al i a1 su koeficijenti uz nepoznanicu x, b, i b1 koeficijenti uz nepoznanicu y, a CI i C1 slobodni clanovi. Rijesiti sustav dviju linearnih jednad.Zbi s dvjema nepoznanicama (u daljnjem tekstu sarno sustav) znaei odrediti uredeni par brojeva (x, y) koji uvrsten u sustav daje dva identiteta.

Primjer: Rjesenje sustava x + Y = 8 je uredeni par brojeva (5,3), jer uvrsten u obje jednadzbe x - Y = 2 sustava daje tocne jednakosti 8 = 8, odnosno 2 = 2.

IS.2. Rjesavanje sustava

Postoji vise metoda za rjesavanje sustava.

metoda SUlllstUtucije (1,am.jene)

koraku (izraamavamo drugu DeJ]IOZllani.cul

Primjer: x + Y = 8 x-y=2 x-y-2

'2" (8 - y) - y = 2 \bJ 8-y-y=2 -y-y=2-8

Q) -2 y = -6/:(-2)

=3

x+y=8 CD 5+3=8 8=8

x-y=2 5-3=2 2=2

(f)

(])

x=8-y x=8-3 x=s

Rjesenje sustava je uredeni par brojeva (S, 3).

b) metoda suprotnih koeficijenata

Bit ove metode je da uz istu nepoznanicu u obje [ednadzbe dobijemo suprotne koeficijente, sto pestizemo mnofenjem jedne iii obje [ednadzbe odgovarajueim brojevima. Zbrajanjem tako dobivenih [ednadzbl dobijemo jednadzbu s jed nom nepoznanicom i dalje nastavimo kako smo prethodno objasnili.

1 kPrfiimjlfri: . Li 1 2. 2x + Y = 1 1·(-2) mnozenjem s -2 dobit cemo uz y koeficjent-2

. oe icijentr uz y SU I - 7x + 2y = _ 4

X+lY=81

x - ly = 2 + x + Y = 8 2x·(-2) + y'(-2) = 1'(-2)

5 + Y = 8 7x + 2y = - 4

(x + y) + (x - y) = 8 + 2 Y = 8 - 5 - 4x - 2y = - 2 I +

x+y+x= y= 10 y=3 7x+2y=-4

2x= 10/:2 (-4x+7x)+(-2y+2y)=-2+(-4)

x = 5 3x = - 6 1:3

Rjesenje sustava je uredeni par brojeva (5, 3). x = -2

2x + Y = 1 2·(-2) + Y = 1

-4+y=1 y=I+4

y=S

Rjesenje sustava je uredeni par brojeva (- 2, S).

t. Ako je sustav zadan u slozenijem obliku uvijck ga svedi na standardni oblik i onda Ije§avaj! 2. Sustav se moze rjesavati i metodom komparacije, te grafieki] Sustav dviju Iincarnih jednadfbi s dvjema nepoznanicama moze imati sarno jedno rjdenje, nijedno rjdeoje iii beskonaenn mnogo rje§enja, §to zavisi 0 njegovim koelicijentima. Ako Demo rjdenja kafemo da je sustav nemogue, a ako Ima beskonacDo rjdenja kafemo da je sustav neodreden. Sustav nema rje§eoje ako pri njegovu rjesavanju dobijemo jednakost koja nije istinita, npr: 0 = 2, 0 = 5, 0 = -iI.S, ...

Sustav ima beskonacno mnogo rjesenja ako pri njegovu rje§avanju dobijemo jedoakost 0 = O.

mnozenjem s -3 i 2

uz X cemo dobiti - 6 i 6

2x + 3y = 22

2x + 3·4 = 22

2x + f2 = 22 2x=22-12

2x = 10 /:2 X = 5 Rjesenje sustava je uredeni par brojeva (5, 4).

y=4

3. 2x + 3y =22 /'(-3) 3x + 5y =35 /·2

- 6x - 9y = - 66 I + 6x + lOy = 70

16. UNEARNA FUNKCIJA

-~ •••• _ •.•• I •••.•••• ~ .................••••••••.•.......•.......................•......................•... j.6~.1~ Uvod ,., .

• Funkcija iz skupa D u skup K je pravilo (postupak) po kojem se svakom elementu iz skupa D prldrufuje sarno jedan element iz skupa K. Skup D je domena, a skup K kodomena funkcije. Drugim rijecima, funkcija je ovisnost medu dvjema veli~inama koje naj~e§ee oznaeavamo sa x i y, a zapisujemo y = f (x) (y je funkcija od x). v "ormuli y = f (x), y je funkcija a x argument. Vee smo proucavali mnoge funkcije, a najvaznlje od njih su: zbrajanje, oduzimanje, mnozen]e, dijeljenje (osim dijeljenja s nulom) racionalnib brojeva, proporcionalnost, obrnuta proporcionalnosti, centralna i osna simetrija. Funkcija moze biti zadana rije~ima, formulom, tablicom, grafom i dijagramom.

16.2. Funkcija f (x) = ax + b

• Funkcija f zadana formulom f (x) = ax + b, gdje su a i b racionalni brojevi (a '# 0) zove se lineama funkcija. Linearna funkcija je zadana ako su zadani parametri a i b.

Primjer: a = 2 i b = 3 .. . Ako je u lineamoj funkciji rex) = ax + b parametar b = 0 rijec

r(x): 2~ + 3 _ (x~e racionalan broj) je 0 proporcionalnosti koju zapisujemo f(x) = ax iii y = ax,

f (0) - 2 0 + 3 - 0 + 3 - 3 d" k fici . In . D k.I • In

f(3)=2-3+3=6+3=9 gojeje a oe cuent prcporciona OSO. a e.proporcrona ost

f (-5) = 2'(-5) + 3 = -10 + 3 = -7 je posebni oblik linearne funkcije.

16.3. Graf linearne funkcije

• Linearna funkcija f (x) = ax + b odreduje skup uredenib parova (x,y) koje mozemo prikazati u pravokutnom koordinatnom sustavu u ravnini. Odgovarajuce tocke koje tako dobijemo pripadaju istorn pravcu koji sc zove graf

lineame funkcije. Taj pravac zadan je [ednadfbom y = ax +b. 5 Y.[-/-r-

Ukratko, pravac y = ax + b je graf linearne funkcije f (x) = ax + b. 4 I

Primjer: Nacrtaj graflineame funkcijef(x) = 2x + l. 3 V'i :

f(0)=2'0+1=0+1=1 (0,1) 2 I I

f(I)=2'1+1=2+1=3 (1,3) I, : I

f(2)=2·2+1=4+1=5 (2,5) -31-2-1023

f(-3)=2'(-3)+I=-6+1=-5 (-3,-5) : -I

-2

-3

x

Buduei je pravac odreden dvjema to~kama dovoljno je odrediti dva uredena para (x,y), ali u praksi, zbog sigurnosti, odredimo vise uredenib parova (t'beaka). Pararnetar a odreduje smjer pravca (nagib), pa se zato zove koeficijent smjera pravca.

16.4. Tok linearne funkcije

• Ako vecim argumentima (x) pripada vee a vrijednost funkcije f (x) kazemo da funkcija raste, a ako vecim argumentima (x) pripada manja vrijednost funkcije f (x) kazemo da funkcija pada. Drugacije receno: Ako je koeficijent smjera a > 0 lineama funkcija f (x) = ax + b je rastuea, a ako je a < 0 funkcija je padajuea. Veeoj apsolutnoj vrijednosti koeficijenta smjera odgovara brfi rast, odnosno pad linearne funkcije.

Li)

$

?if-

01 .

f _funk"x

gra rastuce cue

1. Lineame funkcije f(x)=2x+3,

f(x)=3x-5 i f(x)=O.3x+2

su rastuee,

jer je 2 >0, 3 > 0 i OJ >0.

YJ 2. Lineame funkcije

.Y~

<?,r" f(x) ",-2x + I,

II" 0 f (x) = -5x - 4 i

L-x f(x) =-O.5x + 2

ada' e ier i

graf padajuce funkcije su p JU e, J r je

-2 < 0, -5 < 0 I -0.5 < O.

• Ako je u lineamoj funkciji f (x) = ax + b parametar a = 0, onda ona ima oblik f (x) = b i zove se konstanta (niti raste, niti pada). Graf konstante je pravac y = b koji je paralelan S osi apscisa (osi x).

Primjeri: l. f(x)=2 Y y=2 2. f(x)=-2 Y

----O~~--~------- x

-I

-2

2

Graf konstante f (x) = 0 je pravac koji je identiean sa osi apscisa (osi x).

o

x

y =-2

2x = 6/:2 x=3

o Nul-toeka lineame funkcije je ona vrijednost argumenta (x) za koju je vrijednost funkcije f (x) jednaka nuli. Drugim , rijecima, to je ona vrijednost argumenta gdje graf funkcije sijece os apscisa.

• Izracunaj nul-tocku funkcije f (x) = -2x + 6. f (x) = -2x + 6

• Nul-tocka Iineame funkei'e f x = -2x + 6 'e 3. 0 = -2x + 6

······1i·optAjEDNAO!BA··PRAVCA··················· ····......... . .

17.1. Eksplicitna i implieitna jednadzba pravea

o Znamo da je graflineame funkeije f (x) = ax + b pravae zadan jednadzbom y = ax + b. Kazemo da je jednadzba y = ax + b eksplicitna jednadfba pravea. U eksplieitnoj jednadzbi pravea y = ax + b a je koeficijent smjera, a b odsjeCak na osi ordinata. Ako je b = 0 pravae prolazi lshodistem koordinatnog sustava, a ako je a = 0 pravae je paralelan sa osi apscisa ..

-Jednadzba Ax + By + C = 0 (A, B i C su zadani brojevi) zove se implicitna iii opca jednadzba pravca. Svaka eksplicitna jednadfba pravea moze se prevesti u implicitnu jednadzbu pravea (na bezbroj nacinal).

Primjer: Eksplicitna jednadzba pravea y = 2x - 5 moze se u impiieitnom obliku pisati kao:

2x - y - 5 = 0, 4x - 2y - 10 = 0, 20 x - l Oy - 50 = 0, ...

oAko je u implieitnoj jednadzbi pravea Ax + By + C = 0 parametar B * 0 ona se moze pretvoriti u eksplicitni oblik.

Primjer: Pretvori u eksplicitni oblik impiieitnu jednadzbu 4x + 2y - 8 = O. 4x +2y- 8 = 0

2y = - 4x + 8 1:2

y = - 2x + 4 ~ eksplicitni oblik

o Ako je u implieitnoj jednadzbi pravea Ax + By + C = 0 parametar B = 0 jednadzba ima oblik Ax + C = 0 i

predstavija pravae kojije paraleian sa osi ordinata. Y N

'I'

Prim jeri: 2x -:4 = 0 3x + 9 = 0 II ~

2x = 4 3x = -9 ><

x=2 x=-3

• Jednadzba x = 0 je pravac kojije identican sa osi ordinata (osi y).

---+--·r-+-~-+-4--2:1---- x

-3 -2 -1 0

17.2. JednadZba pravea kroz dvije toeke

• Ako su zadane dvije tocke pravea mozemo ga naertati i mozemo odrediti njegovu [ednadzbu.

Primjer: Nacrtaj pravae koji prolazi tockama A (1, 2) i B (4, 3), pa odredi njegovu eksplicitnu jednadzbu,

y ~ P x=1 y=2 x=4 y=3

3 - -- - -~~-- Eksplicitna jednadZba pravea je y = ax + b. Uvrstimo u nju najprije

2 -- x = 1 i Y = 2, a zatim x = 4 i Y = 3. Dobivamo jednadzbe 2 = a-I + b

"-----:fc?: : i 3 = a'4 + b koje zajedno cine sustav dviju linearnih jednadzbi s

______ 1 . I I dvije nepoznaniee.

I I I I I

-1 0 1 2 3 4 x Rijesimo ovaj sustav:

a+b=2/'(-I) 4a+b=3

-a -,1{= -2 1+ 4a +,1{= 3

3a = 1 1:3

1 a ="3

a+b=2 l+b=2 3 1 b=2--

5 3 b=-

3

Dakle, jednadzba pravea je y = j x + ~ x x .. 1 5 sto cesto zapisujemo p == y = "3 x +"3

r-------------------~

Primjer: A (1, 2) i B (4,3).

XI =1, YI =2 i X2 =4, Y2 =3

dvije toeke mefemo odrediti i pemocu formule gdje su XI i YI koordinate prve tocke, a Xz i Yz

formulu koristimo samo uz uvjet XI * Xz •

(s nulom se ne dijeli!).

Ako je XI = Xz onda je pravac paralelan sa osi ordinata.

Primjer: T (3, 5) i a = - 2.

Y - 5 = -2 (x - 3) 2x + Y - 5 -6 = 0

y - 5 = -2x + 6 2x + Y - 11 = 0 ~ opca jednadzba pravea

3-2 y-2=- (x-I) 4-1

I

y-2=- (x-I)

3

1 I

y-2=-x-- 3 3

1 1

y=-x--+2 3 3

1 5

Y=3x+3

...----_ ..

17.3. Usporedni pravci i okomiti pravci

sporedni iii paralelni pravei imaju jednake koeficijente smjera, odnosno imaju isti smjer. Dakle, pravci zadani [ednadfbama pi == Y = al x + bi i pz == y = az x + bz medusobno su paralelni samo onda ako je = a:. Vrijedi i obmuto, tj. ako je al = az pravei pi i pz su medusobno paralelni.

Primjer: Pravei pi == Y = 2x i p2 =i Y = 2x + 3 medusobno su paralelni jer su im koefieijenti smjera al= aa =2 .

• Dva pravea su medusobno okomiti ako su im koefieijenti smjera suprotni i reciprocni brojevi. 17.4. Sjeci§te dvaju pravaca i graflcko rjesavanje sustava

• Koordinate sjecista (8) dvaju pravaea mozemo odrediti grafickom metodom

rrtanjem) i racunskom metodom (rjesavanjem sustava). Ako je rje§enje sustava

:~ ~ : ~~ ~ : 2: : ~ x = xo i y = yo ,onda je S(xo,yo ) sjeci§te zadanih pravaca. Toenost rezultata dobivenih grafickom metodom ovisi 0 preeiznosti i urednosti crtanja, Dakle, ako je PI== AI X + BI y + CI = 0, pz== Az x + Bz Y + Cz = 0 i ako se pravci sijeku njibovo sjeci§te 8 dobije se crtanjem tib pravaca u'

koordinatnom sustavu i odredivanjem koordinata sjecista. Y

Primjer: Odredi grafieki sjecistepravaca zadanih jednadzbama

PI == Y = x + 2 P2== Y = -3x + 6.

-3

p2

y

x

I 8 (I, 3) I

x

• Grafi~ka metoda za odredivanje koordinata sjeci§ta dvaju pravaca zadanih svojim jednadZbama omogucuje nam da grafi~ki rjesavamo sustav dviju linearnih jednadzbi s dvjema nepoznanicama.

Graficki rijesiti sustav dviju linearnihjednadZbi s dvjema nepozoanicarna znaci naertati u pravokutnom koordinatnom sustavu pravce ~ije-su to jednadzbe, Ako se pravci sijeku sustav ima sarno jedno rjeSenje, ako su medusobno paralelni sustav je nemoguc (nema rjesenja), a ako se dobije sarno jedan pravae sustav je neodreden (ima beskonacno mnogo rjeSenja). Tocnost rjesenja sustava grafickom metodom ovisi 0 precizoosti i urednosti crtanja!

t!~JJ!~~~~~)~~~~~::·:·::·:::::::·~.: .. :.:.·:.::· =':':'.

j 18.1. Osnovno 0 krufnlci i krugu

j • KruZnieaje skup svih tocaka ravnine koje sujednako udaljene od neke zadane tocke 8 te ravnine. To~ka 8 zove l se srediste (centar) krufnice. Dufina koja spaja sredlste kruznlce s bilo kojom toekom krumlce zove se j polumjer. Svi polumjeri kruznice imaju duljinu jednaku radijusu r. KruZnica k je zadana sredi§tem 8 i radijusom ! r. To zapisujemo k (8, r).

kGJ"",·····_B

S '"",

r 'co

• Kruiniea je odredena sa tri tocke koje ne pripadaju istom praveu, odnosno sa tri nekolinearne tocke.

• Sve tocke kruznice zajedno s tockama unutar nje ~ine podskup tocaka ravnine koji se zove krug. Krug K zadan sredistem 8 i radijusom r zapisujemo K (8, r),

18.2. Pravac i krumica • Pravac i kruznica mogu imati sljedece medusobne polozaje:

~~--~------------------------------

1. Pravac p sijeee kruZnieu k u dvije tocke, Takav se 2. Pravae dira kruznicu u jednoj tocki,

pravac zove sekanta kruinice. Udaljenost sekante od Takav se pravae zove tangenta (dirka)

sredista kruznlce manja je odradijusa. kruznice. Zajednicka tocka pravca i kruznice je diraliste, Tangenta je okornita na polurnjer kruznice povucen u diralistu, Udaljenost tangente od srediSta kruZnice jednaka je radijusu.

To~ka D je diraliste, I pol snl

• DuZina AB koja spaja dvije tocke kruznice zove se tetiva kruznice, Dio kruznice 9-.meden tockama A i B zove se kruZni luk i oznacava AB. Tetiva koja prolazi sredlstem kruznlce zove se promjer kruznlce. Duljina promjera ozna~ava se d i zove se dijametar krufniee, Vrijedi: I d = 2rl.

8imetrala svake tetive kruZnice prolazi sredistem te kruinice.

To~ka A je unutar kruznice, to~ka B pripada kruznici, a to~ka C je izvan kruznice.

Tocke A i B su zajednicke tocke pravea p i

kruznice k.

a

k s

d*

Pravae s je simetrala tetive AB.

3. Pravae je izvan kruznice, odnosno nema zajednickih toeaka s krufnieom. Njegova udaljenost od sredista kruznice je veca od radijusa.

18.3. Medusobni polobj dviju kruznica

• Kruznice koje imaju zajedniCkO@fa

srediste, a razlicite radijuse zovu se kl S

koncentri~De krulnice. I

ri

• Kruznice koje imaju razlicita sredista zovu se ekscentricne kruZniee.

Dvije ekscentrlene krufnice mogu imati sljedece medusobne polozaje:

2. Kruznica Iu dodiruje iznutra kruznicu au (imaju jednu zajednicku tocku),

1. Kruznica Iu unutar kruznice au (nemaju zajednickih tocaka),

D

IISIS21 = I'l-rl I

4. Kruznica kl dodiruje izvana kruznicu kz (imaju jednu zajednieku tocku).

fa

3. KruZnica kl sijeee kruZnieu au u dvije toeke (imaju dvije zajednieke tocke),

B

5. Kruznica kl je izvan kruznice au (nemaju zajednickih tocaka).

18.4. Sredlsn]] i obodni kut • Kut kojemu je vrh u sredistu kruznice zove se srediAnji kut. Kut kojemu je vrh na kruznici, a krakovi mu sijeku tu kruznicu zovese obodni kut. Za obodni i sredisnji kut koji su nad istim kruznim lukom kazemo da su odgovarajuci. • Svakom sredisnjem kutu pripada bezbroj obodnih kutova koji su jednake vellelne,

18.5. Opseg kruga i duljina kruznog luka

• Opseg kruga je duljina kruznice koja omeduje zadani krug. Opseg kruga izra(!unava se po formuli 10 =2m I, gdje je r radijus kruga, a 1t (grcko slovo pi) beskonacan broj koji iznosi 3.14159 ... Za nas je dovoljno uzeti 1t= 3.14!

Primjer: Izracunaj opseg kruga ciji je radijus 3 em. 0 =2r1t = 2·3·3.14 = 18.84 (em) iii 0=61t em

@~ . KruZni luk je dio kruZniee omeden dvjema tockama Duljina kruznog luka (I) izraeunava se po formuli s.!fJ 1/= ~I ,gdje je r radijus kruznice, a a sredisnji kut koj.! pripad~ zadan~m. luku (uvijek u kutmm stupnjevimal), 18.6. Povdina kruga i dijelova kruga

• Povrsina kruga izraeunava se po formuli I P = r2n I. I r = r . r I • Dio ra~ine. omeden d~jema @

• Dio kruga omeden s dva polumjera i Pripa-@l koncentricnim ~ruZ?lcama R

dnim kruZnim lukom rove se kruZni isjecak. a zove se kruzni vijenac. S r

fp". iii P,.¥ I S r Ipv= R2'K - fl·,. =(R2_ r2)."1

~,-~;

~ajkut

k~

~jeObOdni kut

Vrijedi: la=2 p ~= f

Velicina sredisnjeg kuta dva puta je veca od velicine odgovarajuceg obodnog kuta. Vrijedi i obmuto: Velicina obodnog kuta dva puta je manja od velicine odgovarajuceg sredisnjeg kuta. Iz ovog pravila slijedi: Svaki obodni kut nad promjerom kruznice je pravi kut. To je tzv. Talesov poucak (teorem).

Talesov poueak koristi se pri rjesavanju razlicitih zadataka u geometrlji. Na temelju njega, medu ostaIim, mofemo vrlo brzo konstruirati pravokutni trokut ako mu je poznata hipotenuza.

------~,~,---- - .. - - " .. " " .

IIIDIIRANJEI KORJENOVANJE

,._-_."." .

19.1. Kvadriranje

drirati broj znaci pomnoiiti ga sa samim sobom.] r = a·a IZapis a2 citamo »a na kvadrat« ill a »na drugu«. .. svakog racionalnog broja razlicitog od nule je pozitivan racionalan broj. Kvadrat nule je nula.

s: = 5·5 = 25 W = 14·14 = 196 (-10)2: (-10)'(-10) = 100 0.32 = O.lO.3 = 0.09 02 = 0·0 = 0

I (-il) 2 = a21 K vadrati suprotnih brojeva su jednaki.

Prim jeri: (_2)2 = (-2H-2) = 4 22 = 4 (_8)2 = (-8)'(-8) = 64 82= 64

Pozorl 1(-a)2::1; _a2 I Primjer: (-3)2 = (-3)'(-3) = 9 -32 = -(3'3)=-9

• Ako u zadatku, UZ osnovne racunske operacije, imamo i kvadriranje tada najprije treba kvadrirati, a zatim nastaviti racunanje po pravilima koja vee znamo.

Prim jeri: 1. 2+3'52 -22:2-(-1)2 "'2+3'25-4:2-1"'2+75-2-1"'74 2. (5 - 204)2 + (-4)2 :(-2) = (5 - 8)2 + 16:(-2) = (-3)2 - 8 = 9 - 8 = I

• Za izracunavanje kvadrata racionalnih brojeva koristimo tab lice i elektronska raeunala, a mofemn ih odrediti i mnozenjem sa samim sobom •

. akom racionalnom broju x mozemo pridruziti njegov kvadrat. To

-isujemo: X>--tX2 iii f!.x) = Xl iii y:::: xl i zovemo kvadratna funkcija.

Kvadratnu funkciju y = x2 mOZemo graficki prikazati u pravokutnom koordinatnom sustavu.

Tocke kojima su pridrdeni uredeni parovi iz tablice x

su sarno dio od beskenaen« mnogo toeaka koje -Y=-X""'-2r--t-+-+-+-+-+--+pripadaju odredenoj krivulji. Ta krivulja je graf funkcije

'adriranja f(x) = x' i zove se parabola.

Tocka 0 zove se qeme parabole.

3 x

19.2. Svojstva funkcije kvadriranja

I •

• Kvadrat umno§ka
I (a"')2 = r·))2 I K vadrat urnnoska dvaju iii vi~e brojeva jednak je urnnosku kvadrata tih brojeva.
Prim jeri: (lW = 32. 52 = 9·25 = 225 (5.x.yf = 52. x2. y2 = 25x2 y2
• Umnozak kvadrata
Jednakost (a'W = a2 bI mozemo pisati la2 .))2 = (a'b)2l, tj.: Umnozak kvadrata dvaju iii vise brojeva jednak
je kvadratu umnotaka tih brojeva. .
Primjeri: 502 '22 = (50'2)2 = 10Q2 = 10000 42 • 0.52 = (4'0.5)2 = 22 = 4
• Kvadrat kolicnika
I (a:b)2 = r:))2 ill ( b ) 2 =~ I b:l; 0 K vadrat kolicnika dvaj2u br~eva jednak je kolicniku kvadrata tih brojeva.
Prim jeri: (9:W = 92 :32 = 81:9 = 9 ( ~ ) = ~2 = :4
• Kolicnik kvadrata 2 2 I 2 21
Jednakost (a:W = a2 :b2 mozemo pisati la2:))2 = (a:btl. a jednakost (~) = ~2 kao lit = ( b ) ,tj.:
Kolicnik kvadrata dvaju brojeva jednak je kvadratu kolicnika tih brojeva. 3
3 2 4 2 3 4 2 3 }5; 2 9 2 81
Prim jeri: 322 :162 = (32:16)2 = 22 = 4 ('5 ) : (15) = ('5: is) = r.". . 4) = (4) = 16
• Kvadrat zbroja
1(a+b)2 = a2 +2-a'b +1r I Kvadrat zbroja dvaju brojeva jednak je zbroju kvadrata tih brojeva i njihova dvostrukog umnoska.
Prakticnije: "K vadrat zbroja jednak je prvi na kvadrat plus dvostruki prvi puta drugi plus drugi na kvadrat."
(2x + 5)2 = (2x)2 + 2-2x·5 + 52 = 4x2+20x +25 (3a + 0.2)2 = (3a)2 + 2-3a·0.2 + (0.2f = 9a2 + 1.2a + 0.04
Gornju jednakost mo~emo pisatil a2 + 2ab + 1r=(a + b)21 i koristiti u rjdavanju razlilitih zadataka.
Primjer: 9x2 + 30x + 25 = (3xf + 2·3x·5 + 52 = (3x + W I (8- b)2 = 82 - 2·8·b + 1)2 I Kvadrat razlike dvaju brojevajednakje zbroju kvadrata tih brojeva umanjenom za dvostruki umnozak tih brojeva. Prakticnije: "Kvadrat razlike jednak je prvi na kvadrat minus dvostruki prvi puta drugi plus drugi na kvadrat." Primjer: (4x - 3)2 = (4x)2 - 2·4x·3 + 32 = 16x2 - 24x + 9

Gornju jednakost mozemo primjeniti u obrnutom smjeru, tj.1 82 - 2ab + b2 = (a-b)2I ..

Primjeri: 4x2 - 12x + 9 = (2X)2 - 2·2x-3 + 32 = (2x-3)2 102 - 2·10·9 + 92 = (10 - W = 12", I

• Razlika kvadrata

I 82 - b2 = (8+b)·(a-b) I Razlika kvadrata dvaju brojeva jednaka je umno~ku zbroja i razlike tih brojeva. Ovu jednakost mozemo primijeniti u obrnutom smjeru, tj. vrijedi: I (a+b)·(a-b) = a2 - ~ I ill rijecima:

UmnoZak zbroja i razlike dvaju brojeva jednak je razlici kvadrata tih brojeva.

Prim jeri: 9x2- 4y2 = (3x)2 - (2y)2 = (3x+2y) . (3x-2y)

4392 - 4382 = (439+438) . (439-438) = 877- I = 877 (6x+5y)(6x-5y) = (6X)2_(5y)2 =36x2 - 25y2

19.3. Kvadratna jednadfba

• Povrsina kvadrata odreduje se kvadriranjem duljine njegove stranice, jer je P = a2 • Kako izracunati duljinu stranice kvadrata ako mu je poznata povrsina? Primjer: Ako je povrsina kvadrata 25 cm2 njegova straniea je 5 em.

Pisemo: P = x 2 x2 = 25 em2 x = 5 em

Ako izostavimo mjerne jedinice imamo jednadzbu x2= 25 koja se zove kvadratna jednadzba, jer je u njoj nepoznanica x na kvadrat. K vadratna jednadzba x 2 = b ima dva rjesenja ako je b>O, ima jedno rjesenje ako je b=O i nema nijedno rjesenje ako je b<O.

Prim jeri: 1. x 2 = 25 2. x2 = 0

~~ ::5 (dva suprotna broja!) x = 0

19.4. Kvadratni korijen • U matematici je cesto potrebno izracunati broj ako mu je poznat kvadrat. Toje postupak koji je suprotan

kvadriranju i zove se kvadratni korijen (drugi korijen), a oznacavamo ga znakom '-I .

Kvadratni korijen zadanog broja je broj koji kvadriran daje zadani broj.

Prim jeri: {9 = ± 3, jer je 32 = 9 i (_3)2 = 9 10 = 0, jer je 02 = 0 ;J-9 =?

"0.04 = ±0.2,jer je 0.22 = 0.04 i (-0.2)2 = 0.04 (nema racionalnogbroja koji kvadriran daje -9!)

Kod izral!unavanja kvadratnog korijena pozitivnih racionalnih brojeva obicno uzimamo sarno pozitivni rezultat.

Prim jeri: {4 = 2 {9 = 3 ."ffs = 5 {fQO = 10

• Za izracunavanje kvadratnog korijena pozitivnih racionalnih brojeva koristimo tablice, elektronska raeunala i pismeni postupak.

Kvadratni korijen mnogih pozitivnih racionalnih brojevaje beskonacan deeimalni broj.

Prim jeri: {2 = 1.414236 ... ::: 1.41 13 = 1.7320508 ... ::: 1.73

• Svakom pozitivnom racionalnom broju i nuli mozemo pridrufiti njegov kvadratni korijen. Zapisujemo: x ~-.JX (x:;:: 0 ) iii f(x) =;/x iii y =vx i zovemo funkcija kvadratnog korijena.

Funkciju y =;/x x z 0 mozemo grafieki prikazati u pravokutnom koordinatnom sustavu.

fl' - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -.- Tocke kojima su pridruzenl uredeni parovi iz tablice

x 10 II 14191'" . - - - - - - - -~: (i mn.ogi .d~ugi) pripad~Ju odr:edenoj kri~ulji.

~ : Ta krivulja je graf funkcije kvadratnog korijena

y=..JX 0 I 2 3 ... I V: : f(x) =...JX (x <': 0) i zove se poluparabola.

, 0 r II , 19.5.' R~c~na~ie' s tV~dXratnim koriienima

3.

x2 =-9

x =? (nema racionalnog broja koji kvadriran daje -9!)

• Zbrajanje i oduzimanje kvadratnih korijena

Broj IZ kojega se izracunava kvadratni korijen zove se radikand. U zapisu Wi (a <': 0) broj a je radikand. Zbrajati i oduzimati mezemo samo kvadratne korijene koji imaju jednake radikande.

4--/3 + 2--/3 = (4+2) -{3 = 613 8V5 - 3V5 = (8-3) {5 = 5V5 5fi-3-.ff + 4-..ff + 6f'i= 9..Jf + 3f'i

• Kvadratni ko~jen umnoska i umnozak kvadratnih ~ena

Za svaka dva racionalna broja a i b (a <': 0 i bz 0) vrijedi jl$ =..[3.<\fb I, tj.: Kvadratni korijen umnoska dvaju brojeva jednakje umno~ku kvadratnih korijena tih brojeva.

Vrijedi i obrnutof\Ji·'Jb =va:D1 , tj.: Umnofak kvadratnih korijena dvaju pozitivnih brojeva jednak je kvadratnom korijenu umno~ka tih brojeva.

"';25'36 = m 'V36 = 5· 6 = 30 --/3.{5 =M ={f5

"';49'29 =...;49. m = 7 m

3fi'513 = 3y{2· 13 = 15·m = 15{6

..

·U raznim zadacima mozemo samo djelomi~no iii parcijalno lzracunat! kvadratni korijen iz zadanog broja . .J_ ols-no to izvrsili potrebno je radikand rastaviti na faktore tako da se bar iz jednog faktora rnoze tocno izracunati adratni korijen (to nije uvijek moguce!) . ..f5o =fi5:2 =m·..f2 =5 fi -v3OO =~ =1IOO. {f =10.J3

• Kvadratni korijen koli~nika i koli~nik kvadratnih korijena I ra '* I '

~'" svaka dva racionalna broja a i b (a> 0 i b > 0) vrijedi 1M =..Ja :..Jfj I odnosno Vb = b .

I Dakle, kvadratni konjen kolicnika dvaju pozitivnih brojeva jednak je kolicniku kvadratnih korijena tih brojeva,

i Vrijedi i obrnuto IVa: v'b=..Ja:blodnosno 1* = ~I, tj: Kolicnik kvadratnih korijena dvaju pozitivnih brojeva . b b

jednak je kvadratnom korijenu kolicnika tih brojeva.

~683 = (28683 = ~9 = ~3

-J25:49=m:{.i9=5:7= ~ -JSQ:'I2=-J50:2=.Ji5=5 ''OJ 'V63 'V9

• Kvadrat kvadratnog korijena ~

Za svaki pozitivni racionalni broj a vrijedi 1 (..Ja)2 = a I ' jer je (..ra f = va . fa = ..ra:a = -va2 = a.

Prim jeri: ({7)2 = 7 (5 --IW = 52.(13)2 = 25·3 = 75

(-13+..[2)2 == «3)2 +2·{3·..[2 + (..[2)2 = 3+2-./6 + 2 =5+2;/6 ('fi+-J5}(f7"-{5)=({7)2_("f5?= 7 - 5 = 2

• Racionalizacija nazivnika

U rnnogim zadacima imamo razlornke ciji je nazivnik kvadratni korijen koji ne mozemo tocno izracunati, Da bismo izbjegli raeunanje pribIiZnim vrijednostima razlomak prosirimo na nacin da uklonimo kvadratni korijen iz

nazivnika. Taj postupak nazivamo raciooalizacija nazivnika. 3 3· ,[5 3· ,[5 3·,[5

t; t: t: t: ,[5=,[5 .. J"S=(J"S/=-5-

2 2·,,3 2·,,3 2·,,3 2·,,3

5J3 = 5·J3·J3 = 5·(J3i = """5.3=15 _7_= 7'(3+fi) _ 7.(3+fi) = 7.(3+fi) 7'(3+fi) = 3+fi

3-12 (3-12)(3+12) 32_(12)2 9~2 7

5 5·(,[5 -J3) 5·(,[5 -J3) _ 5.(,[5 -J3) _ 5·(,[5 -J3)

,[5 + J3 = (J"S + J3 )( ,[5 - J3) ( ,[5)2 - ( J3 i - 5 - 3 - 2

19.6. Poteocije • Kraci zapis umnoska jednakih faktora zove se potencija.

Prim jeri: a-a e a/ a-aa e a' a·a·a·a=a4. 3.3'3'3.3=35

Opeenlto pisemo a- a- a .... a = an , gdje je aD potencija, faktor a osnovica (baza) potencije, a broj 0 eksponent

potencije. an .... citamo a na entu!

Izra~unavanje vrijednosti poteocije (umnoska jedoakih faktora) zove se poteociraoje.

Primjeri: 24 = 2·2·2·2 = 16 (-3)2 = (-3)·(-3) = 9 0.53 = 0.5·0.5·0.5 = 0.125

Pozor: 1(-&)8 '" -aD I

Primjer: (_2)4 =(-2)·(-2)·(-2)·(-2)= 16 -24=-(2.2.2.2)=-16

• Ako u zadatku uz osnovoe raeunske radnje imamo i potenciranje, onda se oajprije potencira, zatim mnofi i dijeli i na kraju zbraja i oduzima! Ako u zadatku imamo i zagrade najprije rjesavamo 000 unutar zagrada, a zatim nastavimo poznatim redoslijedom.

• Zbrajanje i oduzimanje potencija

Potencije mozemo zbrajati (oduzimati) samo onda ako imaju jedoake osoovice i jednake eksponente.

5.23+3.23 ={5+3)'21 =8,23 9x5-3x5 =(9-3)'x5=6x5 6a4- 5bl +a" + 2b3 =7a4 - 3b3

• Mnozenje i dijeljenje potencija
U osnovnoj §koli mnozimo i dijelimo samo potencije koje imaju jednake osnovice.
1&""a8 =a-I Potencije jednakih osnovica mnozimo tako da zajedni~ku osnovicu potenciramo zbrojem
eksponenata.
23.22 = 21+2 = 25 a5'a3= a5+1=a8 2xl·4x2 =2-4x3+2:8x5 5X3y·4x2yl=(5·4)-(X1X2).(yly)=20x5y4
1&"':a8 =a-I Potencije jednakih osnovica dijelimo tako da zajedni~ku osnovicu potenciramo razlikom
eksponenata djeljenika i djelitelja. 5x5. 4Xl = 5x5 = iX5-1 = iX2 '.
65:61 = 65-3 = 62 x6 : x' = X6-1 = x3 . 4x3 4 4 • Potencije s negativnim eksponentima I a-D= ~ I a*O i neN Potencija s negativnim cijelim eksponentom jednabJeppteociji reciprpcoe osnovice sa suprotnim ekspooentom.

5-2=~=ds (~t=(~)I= ~ (~t= (j)3 = ~j

·1 &1_& I Svakiracionalni broj na prvu potencijujednakje samome sebL 21 = 2 0.31 = 0.3 (--{).3)1 =-{).3

·~:~U(a* 0) $vaki raciooalni broj(osim oule) na nultu potencijujednakjel. 5°=1 0.3° =1 U )°=1

· B B.rC)Jjedao oa eotu potenciju jednak je 1.

r"·"26jiITAG(iRiN·PoutAK"······················w ""." .

~- ~ -.- -,- -.- .•.................... _ _._._ _........... . .

• Trokut koji ima pravi kut zove se pravokutni trokut. Stranica koja Tefi nasuprot pravomkUtiiiove se hipoteilUza, a stranice koje zatvaraju pravi kut zovu se katete.

Starogrcki matematicar Pitagora dokazao je poucak (teorem) koji vrijedi za pravokutni trokut, a glasi: Povrsina kvadrata nad hipotenuzom pravokutnog trokuta jednaka je zbroju povrsina kvadrata nad katetarna tog trokuta. To je tzv. Pitagorin poucak, a moze se izreci i ovako: Zbroj kvadrata nad katetama pravokutnog trokuta jednak je kvadratu

duljine hipotenuze. I c2= &2 + bll ==> I a2= ~ - b21 i I bl= c2 _a21

Pitagorin poucak koristi se za izraeunavanje duljine jedne stranice pravokutnog trokuta ako su poznate duljine ostalih dviju stranica. Lako se dokazuje i obrat Pitagorina poueka koji glasi: Ako za duljine stranica a, b i c nekog trokuta vrijedi jednakost a2 + b2 = c1, onda je taj trokut pravokutan.

. Primjer: Trokut sa stranicama 3, 4 i 5 je pravokutan, jer [e 32 + 42 = 52 . Trokut sa stranicama 3, 4 i 5 zovemo " egipatski trokut, jer su pomoeu njega stari Egipcani odredivali pravi kut na terenu.

Brojevi a, b i c za koje vrijedi a2 + b2 = c2 zovu se Pitagorina trojka brojeva .

• Pitagorin poucak primjenjuje se na svim geometrijskim likovima na kojima imamo pravokutni trokut.

1. Pravokutnik a

i>.

a ~------~

0=2'(a+b) P=a·b

o

x

4.Jednakokracnitrapez ':---:~--..., x_a-c

- 2

v2= b2_ x2 0= a+2b+c P= (a+c)'v 2

c

a

2. Kvadrat

d=a..J2

0=4 'a

d2 P=a2: "2

3. Romb ( e )2 f 2

. a a2= 2 + (2)

a~ 0=4'a

~d p=e'f =a.v

a 2

'---_..;;;_ -'

6. Jednakostranlenl trokut

a·..j3 a'..j3

ill ::3: r=-3

a·..j3 a2 • ..j3 p= -6-

P=T

a

a 2" r- radijus opisane kruznice

p • radijus upisane kruznice

a

5. Jednakokraenl trokut

v2= b2_( ~ /

(,; y2 =(_ rz'2+ J2

x2 = 12+J2 4.: '1'-'

7. Konstrukcija 2 y2 = 2+ 1

I x =1+1 I y2=3

fi i .J3 + x2 = 2 {i Y =-f3

~~fiC~:::::::::::~:~I~.~:::::::::::::::~.:~:~ ::.::.:.: .. :.:::.::.:.: : .. :: ::::::.::: .. : ·.: .. ·:.···:.: · :.· 1

21.1 .. Prirodni, cijeli i racionalni brojevi

• Znamo daje N = {I, 2, 3, 4, ... , n, n+I, } skup prirodnih brojeva,

Z = { ... , - 4, - 3, - 2, - 1, 0, I, 2, 3, 4, } skup cijelih brojeva i Q = {6- :a e Z i bEN} skup racionalnih brojeva.

Takoder, znamo da se svaki razlomak moze pretvoriti u decimalni broj. Pri tome mozemo dobiti:

1. konacan decimalan broj ~ = 2:5 = 0.4 i = 3:8 = 0.375

2. beskonacan (Cisto periodieni) decimalan broj ~= 0.333'" = oj 181 = 8:11 = 0.727272'" = 0.72 = 0.72

Jedna decimala iii grupa decimala ponavlja se pocev§i od decimalne tocke. Ta decimala iii grupa decimala koja se ponavlja zo~e se period. U nasim primjerima period je 3, odnosno 72.

ill

a ~ '--------'

2

0=a+2 b

3. beskonacan (mjesovito periodican) decimalan broj 36 = 4:30 = 0.1333'" = 0.13

Jedna decimala iii grupa decimala ponavlja se, ali ne odmah iza decimalne toeke. Decimala ill grupa decimala koja se De pODavlja je predperiod, a decimala ill grupa decimala koja se ponavlja je period. U nasem primjeru predperiod je 1 , a period 3 .

• Svaki decimalni broj moze se pretvoriti u razlomak. Pretvaranje konacnih decimalnih brojeva u razlomke vee znas, a pretvaranje beskonacnih decimalnih brojeva u razlomke ucit ces naknadno.

21.2. Iraclonalnl brojevi

• Brojevi ..J2,..J3, {5, ..f6, {7, ... 1t,... De mogu se pretvoriti u razlomke, tj. De mogu se pisati u obliku razlomaka, pa oni nisu racionalni brojevi. Takvi brojevi zovu se iracionalni brojevi. Skup iracionalnih brojeva oznaeavamo slovom I. Iracionalnih brojeva ima beskonaen« mnogo. Skup racionalnih brojeva i skup imcionalnih brojeva zajedno cine sirup realnih brojeva kojeg oznacavamo slovomR, Zapisujemo R = QUI. Slikovito predocavamo;

Svaki iracionalni broj je beskonaean, pa ga u praktienom racunanju obicno zamjenjujemo njegovom pribliZnom vrijednoscu.

Primjeri: -f2 ~1.41 {3 ~1.73 1t ~ 3.14

• Racionalni brojevi mogu se prikazati na brojevnom pravcu, a isto vrijedi i za iracionalne brojeve.

y2 = 22+12 y2 =4+1 r= 5 y=-i5

Svi realni brojevi mogu se smjestiti na brojevni pravac, Mozemo reci: Svakom realnom broju pripadajedna i sarno jedna toeka brojevnog pravca i obmuto, svakoj tocki brojevnog pravca pridruZen je jedan i sarno jedan realni broj.

22.1. Uvod

• Vee smo upoznaJi pojam funkcije kao npr.: proporcionalnost, obrnuta proporcionalnost, linearna funkcija, kvadriranje i koIjenovanje. Kod svih ovih funkcija brojevima smo pridruZivali brojeve po odredenim pravilima (formulama). Sada eemo upoznati neke funkcije (presllkavanja) u geometriji ito: OSDU simetriju, centralnu simetriju, rotaciju i translaciju. Pri tim preslikavanjima svakoj tocki ravnine, po odredenom pravilu, pridruZujemo sarno jednu tocku te iste ravnine.

~ 22.2. Osna simetrija

e, ._ .. ---------0 Toeke TiT' su osnosimetricne s obzirom na pravac s ako je: s -!- TT' i ITPI = IPT'I.

T P T' Kdemo, takoder, da je to~ka T' slika tocke T . Pravac s naziva se os simetrije.

-3

IIABI = lA' B'II s .1 AB i IAPI = IPBI => s je simetrala duzine AB
s Simetrala duzine je
s *
': B' Osna simetrija ravnine duzinu cl pravac koji raspolavlja
--'\ preslikava u duzinu jednake duljine.
doZinu i okomitje na nju.
KaZemo da osna simetrija )>cuva« , , Svaka toeka simetrale
. ..,_._[ udaljenost to~aka. Zbog t6ga se A pJ B duzine jednako je udaljena
• -..Q- - - - - --
A P A' svaki lik osnom simetrijom od krajnjih tocaka te
preslika u sukladan Uk. I' duzine, • Simetrale stranica trokuta sijeku se u jednoj to~ki. Ta tocka je srediste trokutu opisane kruznice . • Simetrala kuta je pravac koji prolazi vrhom kuta i raspolavlja taj kut. Svaka tocka simetrale kuta jednako je udaljena od krakova kuta .

• Simetrale unutarnjih kutova trokuta sijeku se u jednoj to~ki. Ta tocka je srediste trokutu upisane kruZnice.

• Neki geometrijski likovi se osnom simetrijom preslikaju u samoga sebe. Kazemo da su to osnosimetricni likovi. Npr.: Duiina,jednakokmcan trokut.jednakostranican trokut, pravokutnik, kvadrat, kruZnica, krug i kruzni vijenac su osnosimetrieni Iikovi.

Pravokutnik ima dvije osi simetrije, kvadrat i!etiri osi simetrije, jednakostranii!an trokut tri osi simetrije,

~~f8bi··m·~~WC ,tk %

22.3. Centralna simetrija

Tocke TiT' su centralno simetriene ako je ITS I = IST'I i ako je toeka S poloviste dufine TT' . Tocka S je srediste iii centar simetrije.

• Neki geometrijski likovi se centralnom simetrijom preslikaju u samoga sebe. Kafemo da su to central no simetrii!ni likovi.

Npr.: Duzina, pravokutnik, kvadrat, romb, kruznica, krug i kruzni vijenac su centralno simetricni Iikovi.

22.4. Rotacija

• Kut nastaje zakretanjem polupravca oko svoje poi!etne toi!ke. Ako je zakretanje u smjeru suprotnom od

A pozitivno ~ negativno kretanja kazaJjki sata kazemo da je kut pozitivno orijentiran,

orijentiran ~ orijentiran a ako je zakretanje u smjeru kretanja kazaljki sata kazemo

kut kut da je kut negativno orijentiran.

sdi

T

I lAB I = lA' B 'I i AB II A' B' I

eentralna simetrija ravnine duZinu preslika u duzinu jednake duljine, tj. centralna simetrija »euva« udaljenost toeaka. Zbog toga se svaki lik centralnom simetrijom preslika u sukladan lik.

• Rotacija (zakretanje) u ravnini oko tocke S za orijentirani kut a tocku T preslika a tocku T" akoje ISTI=IST'I iakoje 4. TST' =a.

Tocka S je srediste (centar) rotacije a kut a je kut rotacije.

IIABI = lA' B'II

Rotacija u ravnini duzinu preslika u duzinu jednake duljine, tj. rotacija »cuva« udaljenost tocaka,

Zbog toga se svaki lik rotacijom preslika u sukladan lik.

• Pravilni mnogokuti se rotacijom oko svog sredi§ta za odredeni orijentirani kut preslikavaju u samoga sebe. Prim jeri: Jednakostranieni trokut se preslika u samoga sebe rotacijom oko svoga sredista za 120°,240°,360°, -120°, -240°, -360° i 0°.

K vadrat se preslika u samoga sebe rotacijom oko svoga sredista za 900, 1800, 270~, 3600, -900, -180°, -270°, -360° i 0°.

22.5. Translacija

Ako je duZini AB odredena pocetna i zavrsna toeka kazemo daje to orijentirana duZina (usmjerena A B duzina) iii vektor. Zapisujemo: AS (na prvom mjestuje pocetna, a na drugom zavrsna tocka). Vektor AD ima svoju duljinu koju zapisujemo IABI. Vektori AB i BA imaju jednaku duljinu, ali suprotnu orijentaciju i za njih vrijedi AB ¢ BA. To su suprotni vektori, jer je AS = -SA.

I-._.._. - - -I

aDb i 1AB1=1CD1=IBFI ~AB=CD=EF

F D Vektori su jednaki ako imaju isti smjer, istu orijentaciju i jednake duljine.

E B /B /T' Translacija ravnine za vektor AS tocku T preslika u

b A ~ . to~ku T' ako je TI'=AB

..

1B----7-----B'

A ---- A'

C A

~

A B

[¥rye

A B

Translacija za zadani vektor dutinu preslika u dutinu jednake duljine, pa kdemo da translacija ~uva udaljenost to~aka. Zbog toga se traoslaeijom Jik preslika u sukladan lik.

Za translaciju oekog geometrijskog lika treba preslikati sarno neke njegove karakteristicne tocke (rubne tocke, vrhove, srediste, ... ).

22.6. Zbrajanje i oduzimanje vektora

l.meiil~1

Ako je zavrina to~ka prvog vektora ujedno i po~etna to~ka drugog vektora ooda je njihov zbroj vektor ~ija je po~etna to~ka po~etak prvog vektora, a zavr§na to~ka zavrietak drugog vektora. To je tzv. pravilo trokuta.

I"'~I

Zbroj dvaju vektora s istom poeetnem to~kom je vektor ~iji je po~etak ta to~ka, a zavr§etak u ~etvrtom vrhu paralelograma kojeg ~ine zadani vektori. To je tzv. pravilo paralelograma.

• Razlika dvaju vektora je zbroj prvoga vektora i vektora koji je suprotan drugom vektoru,

'rat&il!3_1

D I D~ iYC'~ -as ~DC

A B .

-2ifoeKE;··PRAViifR·AVN·iNi·iijinosToilij············· .

································~i···················· " ·······i·3·~i~···Pro·stor···············

~I

• Znamo da je pravac jednoznacno odreden svojirn dvjema tockama, .

Ravnina je jednoznacno odredena trima svojim tockama koje ne pripadaju istom praveu (trima nekolinearnim tockama), Ravninaje, takoder, odredena sa:

1. dva paralelna pravea 2. dva pravea koji se sijeku 3. praveem i tockom izvan njega.

• Kad budemo govorili 0 praveima promatrat cemo pravce koji sadrfe bridove kvadta , a kad budemo govorili 0 ravninama promatrat cemo ravnine koje sadrfe strane kvadra!

23.2. Medusobni polobj pravea i ravnine Pravae i ravnina mogu imati sljedece medusobne ~olozaje:

1. Pravac lefi u ravnini

Pravae p lezi u ravnini R ako je njen podskup, odnosno ako svaka toeka pravea p

pripada ravnini R. _

Primjer: Pravae AB, koji prolazi bridorn kvadra AB, lezi u ravnini koju odreduje strana kvadra ABCD.

2. Pravae probada ravninu

Pravae probada ravninu ako s njorn ima samo jednu zajednicku tocku, Ta tocka zove se probodiste pravea i ravnine.

Primjer: Pravae HB, koji sadrZi dijagonalu kvadra HB, probada ravninu R.(ABC) u tocki B. Tocka B je probodiste,

)~i- ---_ C

A B

.... . . .. . . . ~

U matematici prostor shvaeamo kao skup to~aka.

Prostor ima tri dimenzije: duljinu, sirinu i visinu. .Die matematike koji se bavi prou~avanjem prostora zove se geometrija prostora. Podskupovi prostora su pravei, ravnine, geometrijska tijela, ...

Da bismo pr9u~ili odnose pravaca i ravnina u prostoru poslutit cemo se kvadrom prikazanim u kosoj projekciji.

Tocke A, B, C, D, E, F, G i H su vrhovi kvadra, duzine AB, BC, CD, DA, EF, FG, GH i HE su bridovi kvadra, a pravokutnici ABCD, ABFE, ADHE, BCGF, CGHD i EFGH su strane kvadra.

K vadar ima osarn vrhova, dvanaest bridova i sest strana.

------p

3. Pravae je paraielan s ravninom Pravae je paralelan s ravninom ako s njom, nema nijednu zajednieku toeku,

Primjer: Pravae EF, koji prolazi bridom kvadra EF, para1elan je s ravninom R.(ABC).

23.3. Medusobni polofa] dviju ravnina Dvije ravnine u prostoru mogu imati sljedece medusobne polozaje:

1. Ravnine su paralelne Dvije ravnine su medusobno paralelne, ako nemaju nijednu zajednieku tocku.

Primjer: Ravnine R(ABC) i R(EFG) koje sadrze donju i gornju stranu kvadra medusobno su paralelne.

2. Ravnine se sijeku Dvije ravnine se sijelru ako postoji pravac koji pripada i jednoj i drugoj ravnini. Taj

zajednicki pravac zove se njihova presjecnica,

Primjer: Ravnine R(ABC) i R (BCH) se sijeku. Njihova presjecnica je pravac BC koji sadrfi brid BC kvadra.

23.4. Medusobni polozaj dvaju pravaca u prostoru Dva pravca u prostoru mogu imati sljedece medusobne polozaje:

1. Pravci se sijeku

k~i

• Dva pravca medusobno su okomiti ako se sijeku pod pravim kutom.

a 1. b Primjer: Pravac AE okomit je na pravac AB (kvadar!)

• Pravac je okomit na ravninu ako je probada i ako je okomit na svaki pravac te ravnine koji prolazi njihovim

probodistem, Primjer: Pravac AE okomit je na ravninu R.(ABC) .

• Dvije ravnine RI i R2 medusobno su okomite ako u ravnini RI postoji pravac koji je okomit na ravninu R2 . Primjer: Ravnina R.(ADH) okomita je na ravninu R.(ABC). (Beene strane kvadra okomite su na donju i gornju stranu kvadra).

T: 23.6. Ortogonalna projekcija na ravninu

• Svakoj to~ki T prostora mezemo pridruZiti to~ku T' ravnine R koja je prnbodiste okomice povueene to~kom T na ravninu R.

Probodiste T' okomice povucene tockom T na ravninu R zove se ortogonalna projekcija tocke T na ravninu R. Ravnina R zove se ravnina ortogonalne projekcije.

• Ortogonaloa projekcija duzine koja nije okomita na ravninu projekcije je duzina,

Ortogonalna projekcija duzine koja je okomita na ravninu projekcije je tocka. Isto vrijedi i za pravac!

H G P I. Ortogonalna projekcija locke E na ravninu R.(ABC) je locka A.

2. Ortogonaloa projekcija duzine EF na ravninu R.(ABC) je duzina AB, a duzine AE je tocka A.

3. Ortogonaloa projekeija pravca EG na ravninu R.(ABC) je pravae AC, a ortogonalna projekcija pravca BF na ravninu je R.(ABC) je tocka B.

2. Pravci su paralelni

3. Pravci su mimosmjerni

ql

p

a

Pravei se sijeku ako imaju sarno jednu zajednicku toeku, U ovom slucaju pravci pripadaju istoj ravnini.

Primjer: Pravei AC i BD koji sadrze dijagonale donje strane kvadra se sijelru.

Dva pravea su medusobno paralelna ako pripadaju istoj ravnini i nemaju nijednu zajednieku tocku,

Primjer: Pravci AB i EF koji sadrze bridove kvadra AB i EF medusobno su paraJelni.

Dva pravca su mimosmjemi (mimoilazni) ako ne pripadaju istoj ravnini. Oni nemaju

nijednu zajednieku tocku. _ _

Primjer: Pravci AB i CG koji sadrze bridove kvadra AB i CG su mimosmjerni. 23.5. Okomitost

23.7. Udaljenost to~ke od ravnine

Udaljenost tocke od ravnine je udaljenost te locke do njezine ortogonaloe projekeije na

h / tu ravninu. Udaljenost to~ke T od ravnine R je najkraca od svih udaljenosti izmedu

Til to~ke T i ravnine R. Udaljenost to~ke T od ravnine R jednaka je I TT'I·

I....:.;cR --J Primjer: Tocka E udaljena je od ravnine R(ABC) za lEAl, locka H za IHDI itd. (kvadar!)

23.8. Kut pravca i ravnine i kut dviju ravnina

• Ako je pravac okomit na ravninu on s njom zatvara kut od 90°. Ako pravac nije okomit na ravninu njegova ortogonalna projekeija je pravae. Kut izmedu pravea i njegove ortogonalne projekeije na ravninu je kut pravca i ravnine.

• Ako su dvije ravnine okomite one zatvaraju kut od 90°. Ako se dvije ravnine sijeku, a nisu medusobno okomite, one zatvaraju kut razlicit od pravoga.

Da bismo odredili kut ravnina RJ i Rs koje se sijeku moramo odrediti ravninu RJ koja je okomita na njihovu presjecnicu, Ravnina RJ sijece ravninu RI u pravcu pi , a ravninu Rl u praveu pr . Kut izmedu pravaca pi i p2 je kut sto ga zatvaraju ravnine RI j Rs

Ell

Podsjetit cemo se onoga sto smo naucili u osnovnoj skoli 0 skupovima brojeva i kako ih prepoznajerno, te koja su im svojstva.

Skup prirodnih brojeva N = {1,2,3, ... } Skup eijelih brojeva Z = { ... ,-2,-I,O,I,2 ... }

fNc:'Zc:QI

t: - skup negativnih eijelih brojeva z: - skup pozitivnih eijelih brojeva

Sirup raeionalnih brojeva - Q (skup razlomaka)

7. Q je uredenskup

6.

diJel.ie*:

Qje gust sItup(izme4u svaka elva I8cionaIna broja naIazi S¢ rtICionaIan broj)

s,

Brojevi.J2 ,.,fj , 1t •.. cine skup iraeionalnih brojeva I. Niti jedan iracionalan broj se ne da prikazati kao razlomak. Vrijedi Q n I = 0 ; Skup realnih brojeva R ; Q c R i I c R; QuI = R Svojstva zbrajanja i mnozenja brojeva u R

1

a·-=1 , a .. O a

A(,)

o i,f2

2

(sllka 1)

Izborom 0 i tocke E desno od 0 na praveu kojoj pridruzujemo broj I, svakoj tocki pravea pridruzujerno realan broj A(x). Ovako dobijeni pravae zovemo brojevni pravac. Pridruzivanje brojeva tockama pravcajejednoznacno (sl.l).

POTENCIJE

a . a . a . a . a .... a = an

n je eksponent potencije aeR,neN

a - baza iii osnoviea potencije

....._ ... _- ... y- ... --,-",

n- faktora Svojstva poteneija

I. am. an = a m+n

4. an .b" =(a:b)n =(~rb;toO

-n 1

5. a =an

6. a 0 = 1 ,a;to 0, a e R

2. an ·bn =(a·b)n

am: an = a m-n

(_a)2. =a2n. 2njeparanbroj

(_a)2.-1 = -a 2n-1 2n-1 je neparan broj

(a±bY =a2 ±2ab+bl

(a ± b)' = a' ±3a2b+3ab2 ± b3 (a-bXa+b)=a2 _bl

a3 ± b' = (a ± b)(al +ab+ b2)

(a+b+cy =a2 +b2 +c2+ 2ab+2ac+2bc

x2 +mx+n=(x+aXx+b), m=a+b; n e ab

Algebarski razlomei definiraju se kao kvoeijent

dvai I' Pfx)

vaju po lnOma-

Q(x)

Q(x),.: O.

Ell

Algebarski polinom P(x) = an x n + an_I X n-1"'a1 X + ao je polinom jedne varijable, n je njegov stupanj, a an ,an-I , ... .a, ,ao E R su njegovi koeficijenti, an * 0 je vodeci koeficijent.

Podijeliti polinom P(x) stupnja n polinomom D(x) stupnja m (m ~ n) znaci odrediti Q(x) i R(x) tako da vrijedi P(x) = Q(x)D(x) + R(x). Q(x) je rezultat dijeljenja, a R(x) (njegov stupanj je manji od m) ostatak. Ako je R(x)=O, kaiemo daje P(x) djeljiv sa Q(x).

LINEARNE JEDNADZBE

1. PRVOG STUPNJA SA JEDNOM NEPOZNANICOM

Opci oblik I ax = b rjesenje x = ~ I

Komentar rjesenja:

a) za a * O,jedinstveno rjesenje

b) za a = 0 i b * 0, nemoguce rjesenje (nema rjesenja)

c) za a = 0 i b = 0, neodredeno.rjesenje (ima 00 mnogo rjesenja)

PROBLEMI PRVOG STUPNJA (rjesava se linearnom jednadzborn) ;

POSTAVLJANJE PROBLEMA

a) uoeimo nepoznatu i trazenu velicinu, te je oznacimo,

b) skicirajmo odnos trazenc i zadanih velicina,

c) odnos izrnedu trazenih i zadanih velicina napisimo aritmetickim znakovima (operacijama),

d) rijesimo taj odnos poznatim metodama i

e) provjerimo dobiveno rjesenje

Od prije znamo da se rjesenje trazi rnetodama: supstitucije (zamjene), komparacije (usporedbe), suprotnih koeficijenata, grafickom rnetodorn. Podsjetimo se rjesavanja sustava metodom determinanti

DETERMINANTA SUSTAVA

R·• . D D

jesenje sustava: x = _x , y = _y

D D

KOMENTAR SUSTAVA

a) Sustav ima tocno jedno rjesenje ako je odnos pripadajucih koeficijenata ~ * ~

b)S . b konac . x • ko i abe c d ustav ima es onacno mnogo rjesenja a 0 je

b c d f

)S .. k . a e

c ustav nerna rjesenja a 0 Je - = - * -

c d f

3. SUSTAV TRI LlNEARNE JEDNADZBE SA TRI NEPOZNANICE

a2x+b2y+c2z=d2 a3x+b3y+c3z=d3

Kao i kod sustava sa dvije nepoznanice rjesenje trazirno metodama: supstitucije, komparacije i suprotnih koeficijenata. Cilj je eliminirati jednu nepoznanieu, time dobivamo sustav dvije jednadzbe sa dvije nepoznanice cije rjesenje smo prethodno naucili traziti.

26. UREBAJ U SKUPU REALNIH BROJEVA

Kazemo da je broj a manji od b ako vrijedi b - a E R + i pisemo a < b. Predoceno na brojevnom pravcu a je lijevo od b.

x

a b

Brojevi a i bE R mogu bit u odnosu: iii a < b iii a> b iii a = b

a a<b b

a>b

x

a=b

x

3 uredaja

a-c b ee a+c c b+c

a<b;c>O=>a·c<b·c

a < bib < c => a < c svojstvo tranzitivnosti

VAZNO

4) a < b;c < 0 => a . c > b . c iii a>b;c<O=>a·c<b·c

'ERVALI

ejednakostima: x < a, x > b iii a < x < b odredeni su podskupovi u R. Te podskupove zovemo intervali:

x < a iii x e ( - 00, a) x> b iii x e ( b, 00)

C I a < x <b iii x e (a, b)

a

--\-\ .... \ '<-'\ .~, \n', .... \ 'r', .~, \n\-\-\')o) ----~) Ako je ukljucena granica, interval zoverno zatvoreni

intervali piserno a ~ x ~ b iii [a, b].

b (/;'/0'/;'///0'/0')

)

E /11>'>'1>'>' 3 )

a b

Ako granica nije ukljucena a < x < b, zoverno ga otvoreni interval

a b

Ako je sa jedne strane granica ukljucena, a s druge nije I interval je poluotvoren odnosno poluzatvoren.

a b

E "11""» ,),))) J)

poluotvoren s desna

odnosno poluzatvoren s lijeva

LL'iEARNE NEJEDNADZBE

Rjesenja nejednadzbe trazimo koristeci svojstva relacije uredaja. Cilj je naci sve x e R za koje vrijedi zadano.

("U"l/l/ ) )

a b

a b

I( / / / / " / "" ] ) poluzatvoren s desna odnosno

• poluotvoren s lijeva

APSOLUTNA VRIJEDNOST REALNOG BROJA (MODUL) x eR Svojstva apsolutne vrijednosti:
l'l=t .. ' _ .... -. 1. lal=~al 4. I~-I~I
'>O}
x = ° ilqxl = {: x x ;::O} 2. la+~slal+l~ b -Ibl'
'.
x<O , b*O.
x<O 3. la. hi = lal'lhI a> 0, b > 0 a < 0, b < 0

UDALJENOST TOCAKA NA BROJEVNOM PRAVCU

{a> 0, b < 0 a-b c O iii

a < 0, b > 0

a> 0, b > 0

iii ,b=l:O

a<O, b<O

a { .. a > 0, b < 0 b =I: 0

-<0 di ,

b a c 0, b > 0

Ako su A(xA) i B(xB) dvije tocke brojevnog pravca tada je njihova udaljenost jednaka:

JEDNADZBE S APSOLUTNOM VRIJEDNOSTI

x=a za

Akoje [xl=s a gdje je a e R" ondaje

iii

za x<O

x = - a

x>O

IABI

Ovu cinjenicu oristimo kod rjesavanja jednadzbi sa apsolutnim vrijednostima,

NEJEDNADZBE SA APSOLUTNIM VRIJEDNOSTIMA

-a 0 a

.( ,111'111/) )

(I) (2)

Ako je a E R + tada vrijedi I. Ixl < a¢:>- a < x < a

2. Ixl > a ee x < -a iii x > a

YT

x

Y ;;,; 1 T(XnYT) ~ YT

o x.,.

,IIIW )0 (,lillY )

-a 0 a

o - ishodiste

x - os apscisa y - os ordinata

Tocka T jednoznacno je odredena njezinim koordinatama Xr i Yr T(Xr,Y r)'

4.1. UDALJENOST TOCAKA U KOORDINATNOM SUSTAVU

a) d(A,B)=JCxB-xAY+(Yn-YAY

o

. ..' p( X A + X B Y A + Y B )

b) Koordmate polovista duzme 2; 2

x

c)

Koordinate djelista D duzine AB.

Djeliste D dijeli duzinu AB u omjeru A. = AD DB

y

B(x",y.)

A(X~

D(x,.)I,)

x

o

4.2. TROKUT U KOORDINATNOM SUSTAVU

o

a) Teziste trokuta T ima koordinate

Tri tocke leze na istom pravcu (koliname su) ako njihove koordinate zadovoljavaju uvjet c) XA(YB -Yc)+XB(fC-YA)+XC(YA -YB)=O

4.3. PRAVAC U KOORDINATNOM SUSTAVU

Pravac je graf linearne funkcije Funkcija f: R ~ R oblika f(x) = ax + b a, b E R zove se LINEARNA FUNKClJA.

a - koeficijent smjera (nagib) b - odjsecak na y-osi

y

y

t