Professional Documents
Culture Documents
Swim
Swim
MOĆ
SADAŠNJEG
TRENUTKA
EQ
Vi ste ovde da božanskom smislu univerzuma
omogućite da se prikaže.
Eto koliki je vaš značaj!
- Ekart Tol
SADRŽAJ
MARK ALEN
Autor knjiga "Vizionarski posao" i "Vizionarski život"
Mark Alen
Novato, Kalifomija SAD
Avgust, 1999.
UVODNA REČ
RASEL E. DI KARLO
Autor knjige ,,U susret Novom pogledu na svet"
Rasel E. Di Karlo
ZAHVALNICE
Upotrebili ste reč Biće. Možete li da objasnite šta ste pod time mis
lili?
§
Kada kažete Biće, da li govorite o Bogu? Ako govorite, zašto onda
ne kažete tako?
§
Šta predstavlja najveću prepreku doživljavanju te stvarnosti?
§
Oslobađanje od sopstvenog uma
§
Stoga, dok osluškujete misao, vi ste svesni ne samo te misli
već i samih sebe kao svedoka te misli. Nova dimenzija svesti se
pojavila. Dok slušate misao, vi zapravo osećate svesno prisustvo
- vaše dublje 'ja' - iza ili ispod misli. Misao tada gubi svoju moć
nad vama i brzo se povlači jer vi više ne osnažujete um pois-
tovećujući se sa njim. To predstavlja početak kraja nevoljnog i
prisilnog razmišljanja.
Kada se misao povuče, vi doživljavate diskontinuitet u toku
misli - prazninu 'ne-uma'. Isprva će ovaj praznina biti kratka,
možda u trajanju od nekoliko sekundi, ali će postepeno postajati
sve duža. Kada se pojavi, osetićete izvesnu smirenost i spokojst-
vo unutar sebe. To je početak vašeg prirodnog stanja opipljivog
jedinstva sa Bićem, što je obično blokirano umom. Vežbanjem,
osećaj smirenosti i spokojstva će se produbljivati. U stvari, toj
dubini nema kraja. Takođe ćete osetiti i suptilno izlivanje radosti
koja izvire iz te dubine: radost Bića.
To stanje nije nalik transu. Nimalo. Ovde nema gubitka
svesti. Slučaj je obrnut. Da je cena mira umanjivanje vaše svesti,
a cena smirenosti manjak vitalnosti i spremnosti, onda ih ne bi
vredelo ni imati. U ovom stanju unutrašnje povezanosti vi ste
daleko spremniji, daleko budniji nego u stanju poistovećenosti
sa umom. U potpunosti ste prisutni. To, takođe, podiže i vibra-
cionu frekvenciju energetskog polja koja vašem fizičkom telu
daje život.
Spuštajući se sve dublje u ovo carstvo ne-uma, kako ga
ponekad nazivaju na istoku, vi spoznajete stanje čiste svesti. U
tom stanju osećate sopstveno prisustvo sa takvim intenzitetom i
takvom radošću da celokupno mišljenje, vaše fizičko telo, kao i
ceo spoljni svet postaju relativno beznačajni u poređenju sa njim.
A ipak to nije sebično stanje, već stanje gubitka svog 'ja'.4 Ono
vas vodi iznad onog što ste ranije smatrali 'svojim ja'. To prisust
vo predstavlja vašu suštinu, a u isto vreme i nešto neizmerno
veće od vas. Ono što pokušavam da predstavim ovde može
zvučati paradoksalno ili čak kontradiktorno, ali ne postoji drugi
način na koji bih to mogao izraziti.
§
Umesto da 'posmatrate mislioca', prazninu u toku misli
možete da stvorite i jednostavno usmeravajući žižu vaše pažnje
ka Sadašnjem trenutku. Naprosto postanite intenzivno svesni
ovog trenutka. Tako nešto pričinjava veliko zadovoljstvo. Na taj
način vi odvlačite pažnju od aktivnosti uma i stvarate prazninu
ne-uma u kojoj ste vrlo pripravni i svesni, ali ne razmišljate. Ovo
je suština meditacije.
U svakodnevnom životu možete da praktikujete ovo, uzi
majući bilo koju rutinsku aktivnost koja inače predstavlja samo
sredstvo za postizanje cilja i posvetite joj apsolutnu pažnju, tako
da ona sama postane cilj. Na primer, svaki put kada se penjete ili
4
Igra reči: 'selfless' znači nesebično, ali u ovom kontekstu ima i značenje
„gubitak svoga ja". - Prim. prev.
spuštate stepenicama u svojoj kući ili na poslu, dobro obratite
pažnju na svaki korak, svaki pokret, čak i na svoje disanje. Budite
potpuno prisutni. Ili, kada perete ruke, obratite pažnju na sve
čulne doživljaje povezane sa tom radnjom: zvuk vode i osećaj
koji ona stvara, pokrete vaših ruku, miris sapuna, itd. Ili, kada
uđete u automobil, nakon što zatvorite vrata, umirite se na neko
liko sekundi i posmatrajte sopstveni dah. Postanite svesni
nečujnog ali snažnog osećaja prisustva. Postoji jedan sigurni kri-
terijum po kojem možete da izmerite svoj uspeh pri ovoj vežbi: to
je nivo mira koji osećate iznutra.
§
Kažete da je emocija odraz uma u telu. Ali, ponekad se između njih
javlja sukob: um kaže 'ne' dok emocija kaže 'da' i obrnuto.
§
Emocija obično predstavlja pojačan i energijom nabijen tok
misli, i zbog njenog često nadmoćnog energetskog naboja u
početku nije lako ostati dovoljno prisutan i biti u stanju posma-
tranja. Ona želi da vas nadvlada i uglavnom uspeva u tome -
osim ako u vama ima dovoljno prisustva. Ako ste manjkom pris
ustva uvučeni u nesvesno poistovećivanje sa emocijom, što je
normalno, ona privremeno postaje 'vi'. Često se izgrađuje
zloćudni krug između vašeg mišljenja i emocije: oni hrane jedno
drugo. Tok misli stvara uvećani odraz samog sebe u obliku emo
cije, a vibraciona frekvencija emocije nastavlja da ishranjuje
originalni tok misli. Mentalnim ovladavanjem situacijom,
događajem ili osobom koja je opaženi uzrok emocije, misao
hrani emociju energijom, a ona zauzvrat energetski pospešuje
tok misli, itd.
U osnovi, sve emocije su modifikacije jedne osnovne
nejasne emocije koja svoje poreklo ima u gubitku svesti o tome
ko smo izvan našeg imena i forme. Zbog njene nejasne prirode
teško je pronaći ime koje precizno opisuje ovu emociju. 'Strah' je
blizu, ali, pored neprekidnog osećanja ugroženosti, ona takođe
uključuje i dubok osećaj napuštenosti i nepotpunosti. Možda je
najbolje koristiti termin koji je nejasan kao i ta osnovna emocija i
jednostavno je nazvati 'bol'. Jedan od glavnih zadataka uma jeste
da se bori i da odstrani taj emocionalni bol koji je jedan od razlo
ga za njegovu neprestanu aktivnost, ali sve što on ikada može da
postigne jeste da ga privremeno zataška. U stvari, što se um više
bori da se oslobodi bola, to je bol veći. Um nikada ne može da
iznađe rešenje niti može da priušti sebi da vi iznađete rešenje jer
je on sam bitan deo 'problema'. Zamislite šefa policije koji
pokušava da pronađe palikuću, a palikuća je on sam. Nećete se
osloboditi bola sve dok ne prestanete da izvodite svest o sebi iz
poistovećenosti sa umom, odnosno iz ega. Um će tada biti
srušen sa svoje moćne pozicije i Biće će se otkriti kao vaša istin
ska priroda.
Ljubav, sreća i mir su prava stanja Bića ili bolje, tri aspekta
stanja unutrašnje povezanosti sa Bićem. Kao takva, ona nemaju
suprotnosti. To je zato što potiču iz veće dubine nego um.
Emocije su, sa druge strane, kao delovi dualističkog uma,
podložne zakonu o suprotnostima. To jednostavno znači da ne
možete imati dobro bez lošeg. Stoga je, u neprosvetljenom
stanju poistovećenosti sa umom, ono što se ponekad pogrešno
naziva srećom uglavnom zapravo period kratkotrajnog zado
voljstva u okviru neprekidnog naizmeničnog ciklusa bol/zado
voljstvo. Zadovoljstvo je uvek izvedeno iz nečega izvan vas, dok
sreća izvire iz vas. Ona ista stvar koja vam danas donosi zado
voljstvo sutra će vam nanositi bol ili će vas napustiti, tako da će
vam njeno odsustvo nanositi bol. A ono što se često naziva
ljubavlju može biti prijatno i uzbudljivo neko vreme, ali to pred
stavlja zavisničku odanost, stanje ekstremne potrebe koje se
može pretvoriti u svoju suprotnost u treptaju oka. Mnoge
'ljubavne' veze, nakon što prođe početna euforija, zapravo oscili
raju između žljubavi' i mržnje, privlačnosti i napada.
Prava ljubav vas ne tera da patite. Kako bi i mogla? Ona se
ne pretvara iznenada u mržnju niti se prava sreća pretvara u bol.
Kao što sam već rekao, čak i pre nego što ste prosvetljeni - pre
nego što ste se oslobodili sopstvenog uma - možete da zavirite
u pravu sreću, pravu ljubav ili u dubok unutrašnji mir, spokojan
ali ustreptalo živ. Ovo su aspekti vaše prave prirode, koja je
uglavnom zaklonjena vašim umom. Čak i u okviru 'normalne'
zavisničke veze mogu postojati trenuci u kojima se može osetiti
prisustvo nečeg stvarnijeg, nečeg neuništivog. Ali, to će biti
samo letimični pogledi koje će uskoro ponovo prekriti šumovi
uma. Tada vam može izgledati kao da ste posedovali nešto
veoma vredno i izgubili ga, ili vas vaš um može ubediti da je to
ionako bila iluzija. Istina glasi da to nije bila iluzija, već nešto što
ne možete izgubiti. To je deo vašeg prirodnog stanja kog je um u
stanju da zamrači, ali ne i da uništi, čak i kada je nebo potpuno
zamračeno, sunca nije nestalo. Ono se i dalje nalazi tamo, sa
druge strane oblaka.
Buda kaže da bol ili patnja izviru iz želje ili težnje i da je potrebno
raskinuti okove želje kako bismo se oslobodili bola.
§
Bol iz prošlosti: razgrađivanje otelotvorenog bola
Sve dok ne budete u stanju da dosegnete moć Sadašnjeg
trenutka, svaki emocionalni bol koji doživljavate ostavljaće za
sobom ostatak bola koji nastavlja da živi u vama. On se utapa u
bol iz prošlosti koji se već nalazi tu i smešta se u vašem umu i
telu. To, naravno, uključuje i bol koji ste propatili kao dete,
prouzrokovan neposedovanjem svesti o svetu u kom ste rođeni.
Taj nagomilani bol predstavlja negativno energetsko polje
koje okupira vaše telo i um. Ako na njega gledate kao na nekakav
nevidljivi entitet u punom izdanju, prilično ste blizu istine. To je
otelotvoreni emocionalni bol. On ima dva vida postojanja: prita
jeni i aktivni. Otelotvoreni bol može biti pritajen devedeset posto
vremena, ali u vrlo nesrećnoj osobi on može biti aktivan sto posto
vremena. Neki ljudi žive gotovo u potpunosti kroz svoj
otelotvoreni bol dok ga drugi možda doživljavaju samo u
određenim situacijama, kao što su intimne veze ili situacije
povezane sa gubicima u prošlosti, napuštanjima, fizičkim ili emo
cionalnim povredama i tako dalje. Razne stvari ga mogu
pokrenuti, naročito ako on odiše obrascima bola iz prošlosti.
Kada je spreman da se trgne iz pritajene faze, čak ga i neka
misao ili nedužna primedba od strane nekog vama bliskog mogu
aktivirati.
Neki otelotvoreni bolovi su nepodnošljivi, ali relativno
bezopasni, recimo kao dete koje ne prestaje da cmizdri. Drugi
predstavljaju zloćudna i destruktivna čudovišta, prave demone.
Neki su fizički nasilni, a daleko više ih je emocionalno nasilno.
Neki će napadati ljude oko vas ili bliske vam osobe, dok će drugi
možda napadati vas, svog domaćina. Misli i osećanja koja imate
o svom životu tada će postati izrazito negativni i samodestruk-
tivni. Na ovaj način često nastaju nesreće i bolesti. Neki
otelotvoreni bolovi ponekad svoje domaćine nagone na
samoubistvo.
Kada mislite da poznajete neku osobu, a onda iznenada
budete po prvi put suprotstavljeni tom nepoznatom zlobnom
stvorenju, doživljavate priličan šok. Međutim, važnije je posma-
trati ga unutar sebe, nego u nekome drugome. Obratite pažnju na
bilo kakve znake nezadovoljstva u sebi, u bilo kakvom obliku -
možda je u pitanju buđenje otelotvorenog bola. To se može javi
ti u obliku razdraženosti, nestrpljenja, sumornog raspoloženja,
želje za povređivanjem, ljutnje, besa, depresije, želje da stvarate
dramu u vezi i tako dalje. Uhvatite ga onog trenutka kada se još
nalazi u pritajenom stanju.
Otelotvoreni bol želi da preživi, baš kao i svaki drugi živi
entitet, a može da preživi jedino ako vas navede da se nesvesno
poistovetite sa njim. Onda on može da se uzdigne, preuzme kon
trolu nad vama, „postane isto što i vi" i živi kroz vas. Potrebno mu
je da kroz vas nabavlja sebi „hranu". Hraniće se bilo kakvim
iskustvom koje odiše njegovim tipom energije, bilo čime što u
nekom obliku stvara dodatni bol: ljutnjom, destruktivnošću,
mržnjom, žalom, emocionalnom dramom, nasiljem, pa čak i
bolešću. Dakle, otelotvoreni bol će nakon preuzimanja kontrole
nad vama kreirati situaciju u vašem životu koja će reflektovati
natrag svoju energetsku frekvenciju kako bi se on mogao ishran-
jivati. Bol se hrani jedino bolom. Bol se ne može hraniti radošću.
Za njega je ona prilično nesvarljiva.
Onog trenutka kada otelovoreni bol bude preuzeo kon
trolu nad vama, vi ćete poželeti još bola. Postaćete ili zločinac ili
žrtva. Osetićete potrebu da nanesete bol ili da iskusite bol ili
oboje. Između te dve stvari zapravo i nema neke razlike. Vi, nar
avno, ovoga nećete biti svesni i oštro ćete tvrditi kako ne želite
bol. Ali, zagledajte pažljivije i otkrićete da su vaše razmišljanje i
ponašanje kreirani tako da održavaju bol u vama i u drugima. Da
ste toga zaista bili svesni, obrazac bi se raspao, jer priželjkivati
još bola predstavlja ludost, a niko nije svesno lud.
Otelotvoreni bol, ta tamna senka koju baca ego, u stvari se
plaši svetlosti vaše svesti. Plaši se razotkrivanja. Njegovo preživl
javanje zavisi od vašeg nesvesnog poistovećivanja sa njim, kao i
od svesnog straha od suočavanja sa bolom koji živi u vama. Ali,
ako se ne suočite sa njim, ako u bol ne unesete svetlost vaše
svesti, bićete primorani da ga iznova i iznova proživljavate.
Otelotvoreni bol vam se možda može činiti nalik opasnom
čudovištu u koje ne smete ni da pogledate, ali ja vas uveravam
da je to slabašna utvara koja ne može da nadvlada moć vašeg
prisustva.
Pojedina duhovna učenja tvrde da je sav bol na kraju samo
iluzija, i to je tačno. Pitanje glasi: da li je to tačno i u vašem
slučaju? Puko verovanje ne doprinosi istinitosti tvrdnje. Da li
želite da doživljavate bol do kraja svog života pričajući sve
vreme kako on predstavlja iluziju? Hoće li vas to osloboditi bola?
Ono što nas ovde zanima jeste na koji način vi možete da uvidite
tu istinu, odnosno da je učinite stvarnom u sopstvenom iskustvu.
Dakle, otelotvoreni bol ne želi da ga posmatrate direktno i
vidite onakvog kakav je. Onog trenutka kada ga uočite, osetite
njegovo energetsko polje unutar vas i obratite pažnju na njega,
time će identifikacija biti prekinuta. Viša dimenzija svesti će
stupiti na scenu. Ja je nazivam prisustvo. Vi sada postajete sve-
dok ili posmatrač otelotvorenog bola. To znači da vas on više ne
može koristiti pretvarajući se da je isto što i vi i da više ne može
da se obnavlja kroz vas. Pronašli ste svoju najdublju snagu.
Dosegli ste moć Sadašnjeg trenutka.
Osećam da ima toliko toga što treba da shvatim o tome kako moj
um funkcioniše, pre nego što budem u stanju da se na bilo koji
način približim potpunoj svesti ili duhovnom prosvetljenju.
§
Ključ za duhovnu dimenziju
U situacijama neposredne životne opasnosti promena
svesti od vremena ka prisustvu ponekad se odvija prirodnim
putem. Ličnost koja poseduje prošlost i budućnost u trenutku
uzmiče i biva zamenjena intenzivnim svesnim prisustvom, veoma
smirenim, ali u isto vreme i veoma pripravnim. Iz takvog stanja
svesti onda proizlazi svaka potrebna reakcija.
Razlog iz kog neki ljudi vole da se bave opasnim aktivnos
tima kao što je planinarenje, auto-trke, itd., iako možda toga nisu
ni svesni, jeste taj što ih one silom gone u Sadašnji trenutak - to
veoma živo stanje oslobođeno vremena, problema, razmišljanja,
tereta ličnosti. Beg iz sadašnjosti čak i na trenutak može značiti
smrt. Na nesreću, da bi se našli u tom stanju oni postaju zavisni
od određenih aktivnosti. Ali, nije potrebno da se uspinjete sever-
nom stranom Ajgera. U to stanje možete da stupite upravo sada.
§
Intenzivno prisustvo je potrebno kada određene situacije
prouzrokuju reakcije sa snažnim emocionalnim nabojem kao što
su one kada je vaša slika o samima sebi ugrožena, kada se u
vašem životu pojavi izazov koji podstiče strah, kada stvari „pođu
naopako" ili kada ponovo na videlo izađe emocionalni kompleks
iz prošlosti. U tim slučajevima vi težite da postanete „nesvesni".
Reakcija ili emocija preuzima kontrolu nad vama - vi „postajete"
ona. To sprovodite u ponašanju. Vi odobravate, okrivljujete,
napadate, branite... samo što to niste vi, to je obrazac reagovan-
ja, um u svom uobičajenom modalitetu preživljavanja.
Poistovećenost sa umom mu pruža dodatnu energiju, a pos-
matranje uma izvlači energiju iz njega. Poistovećenost sa umom
stvara još vremena, a posmatranje uma otvara dimenziju
večnosti. Energija koja je izvučena iz uma pretvara se u prisust
vo. Onog trena kada budete mogli da osetite šta znači biti prisu
tan, postaće vam mnogo lakše da naprosto odlučite da istupite iz
dimenzije vremena kad god vam vreme ne bude bilo potrebno iz
praktičnih razloga i zađete dublje u Sadašnji trenutak. Ovo neće
umanjiti vašu sposobnost da koristite um, zapravo će je uvećati.
Kada budete zaista koristili svoj um, to će biti oštrije, usmerenije.
§
U stanju sam da uvidim ogromnu važnost Sadašnjeg trenutka, ali
ne mogu da se do kraja složim sa vama kada kažete da je vreme
potpuna iluzija.
U čemu je razlika?
§
Uobičajeno nesvesno i duboko nesvesno
Šta podrazumevate pod različitim nivoima nesvesnog?
To je takođe u redu.
§
Pa?
Bilo je potrebno čekati dosta dugo pre nego što se sledeća misao
pojavila.
Upravo tako. Sve dok se nalazite u stanju intenzivnog pris
ustva, oslobođeni ste misli. Smireni ste, ali ipak veoma oprezni.
Istog trenutka kada se vaša svesna pažnja spusti ispod
određenog nivoa, misli nagrnu unutra. Mentalna buka se vraća,
smirenost je izgubljena. Ponovo ste se vratili u vreme.
Kako bi testirali nivo prisustva svojih studenata, neki Zen
majstori su imali običaj da im se prikradaju s leđa i iznenada ih
udaraju štapom. Kakav šok! Ako je student bio u potpunosti prisu
tan i u stanju opreza, ako je držao „stegnuta leđa i lampu da
gori", što je jedna od analogija koje je Isus koristio za prisustvo,
bio je u stanju da primeti učitelja kako mu se približava s leđa i
zaustavi ga ili se izmakne. Ali ako je dobio udarac, to je značilo
da je bio uronjen u misli, što znači odsutan, nesvestan.
Ostati prisutan u svakodnevnom životu, to vam pomaže da
budete duboko ukorenjeni unutar sebe; u protivnom će vas um,
koji ima neverovatan zamah, povući za sobom poput divlje reke.
Ono što ste vi upravo opisali jeste nešto što ja s vremena na vreme
nakratko iskusim kada se oko mene ne nalazi niko i ništa osim prirode
Da. Zen učitelji koriste reč satori kako bi opisali bljesak
uvida, trenutak ne-uma i potpunog prisustva. Iako satori ne pred
stavlja trajnu promenu, budite mu zahvalni kada nastupi jer vam
on pruža delić prosvetljenja. Možda ste ga zaista iskusili mnogo
puta, a da niste znali o čemu se radi niti shvatali njegov značaj.
Da bi čovek postao svestan lepote, uzvišenosti, svetosti prirode,
potrebno je prisustvo. Da li ste ikada tokom vedre noći zurili u
beskraj svemira, zatečeni njegovom apsolutnom tišinom i nepoj
mljivim prostranstvom? Da li ste osluškivali, zaista osluškivali,
zvuk planinskog potoka u šumi? Ili pesmu kosa u sumrak tihe let-
nje večeri? Kako bi postao svestan svih tih stvari, um treba da
bude umiren. Potrebno je da na trenutak odložite svoj lični prtlj-
ag pun problema, pun prošlosti ili budućnosti, baš kao i svoje
znanje, jer ćete u protivnom gledati a nećete videti; slušaćete a
nećete čuti. Potrebno je vaše potpuno prisustvo.
Ispod lepote spoljašnjih oblika postoji još nešto: nešto što
se ne može imenovati, nešto neopisivo, nekakva duboka
unutrašnja sveta suština. Kad god i gde god da postoji lepota, ova
unutrašnja suština na neki način izbija na površinu. Ona vam se
otkriva jedino kada ste prisutni. Da li može biti da su ova neimen
ovana suština i vaše prisustvo jedno te isto? Da li bi ona postojala
bez vašeg prisustva? Porinite duboko u nju. Sami otkrijte istinu.
§
Uviđanje čiste svesti
Ja razumem ono što ste upravo rekli, ali to kao da sugeriše da Biće,
konačna transcendentalna stvarnost, još uvek nije kompletno, da
je ono u procesu razvoja.
Da li je Bogu potrebno lično usavršavanje?
§
Nikada nemojte da personifikujete Hrista. Nemojte od
Hrista da stvarate neki oblik identiteta. Avatari, božje majke,
prosvetljeni učitelji, ona nekolicina istinskih, kao ličnosti nisu
nimalo posebni. Bez lažnog „ja" koje treba održavati, braniti i
ishranjivati, oni su još jednostavniji i običniji od običnih muškara
ca ili žena. Svaka osoba sa jakim egom njih bi videla kao nebitne
ili ih, što je još verovatnije, ne bi čak ni videla. Ako vas je
privukao prosvetljeni učitelj, to je zato što u vama već ima
dovoljno prisustva da biste prepoznali prisustvo u drugima.
Postojali su mnogi ljudi koji nisu prepoznali Isusa ili Budu, baš
kao što je oduvek bilo i uvek će biti onih koje privlače lažni
učitelji. Ego biva privučen još većim egom. Tama ne može da
prepozna svetlost. Jedino svetlost može da prepozna svetlost.
Stoga, nemojte da verujete da se svetlost nalazi izvan vas ili da
može da se pojavi samo u jednom određenom obliku. Ako samo
vaš učitelj predstavlja inkarnaciju Boga, ko ste onda vi? Svaka
vrsta isključivosti predstavlja poistovećenost sa formom, a pois-
tovećenost sa formom označava ego, bez obzira na to koliko je
dobro maskiran.
Iskoristite prisustvo svog učitelja kako biste odrazili sop-
stveni identitet izvan imena i forme natrag ka sebi i postali i sami
pojačano prisutni. Uskoro ćete uvideti da u prisustvu nema
„moga" ili „tvoga". Prisustvo je samo jedno.
Grupni rad takođe može biti koristan u pojačavanju svetla
vašeg prisustva. Grupa ljudi koja se sastaje u stanju prisustva
stvara kolektivno energetsko polje velike gustine. Ono ne samo
da podiže nivo prisustva svakog člana grupe, već takođe
pomaže da se kolektivna čovekova svest oslobodi iz svog
sadašnjeg stanja kojim dominira um. To će stanje prisustva
učiniti daleko dostupnije pojedincima. Međutim, ukoliko se
barem jedan član grupe već ne nalazi čvrsto ukorenjen u njemu
i samim time može da održava energetsku frekvenciju tog stanja,
egoistični um može lako ponovo da se sabere i sabotira nasto
janja grupe. Iako je grupni rad neprocenjiv, on nije dovoljan i ne
smete da zavisite od njega. Niti smete da zavisite od učitelja,
osim tokom prelaznog perioda kada se upoznajete sa značenjem
i vežbama prisustva.
UNUTRAŠNJE TELO
§
Promena kroz telo
Zbog čega većina religija prezire ili poriče telo? Čini se da su
duhovni tragači oduvek telo smatrali smetnjom ili čak grehom.
Beseda o telu
Vi. Ali pošto vi u svojoj biti jeste svesni, mogli bismo isto
tako reći da je to zapravo buđenje svesti iz sna o obliku. To ne
znači da će vaš sopstveni oblik istog trenutka nestati u eksploziji
svetlosti. Vi možete nastaviti dalje u svom sadašnjem obliku, a
ipak biti svesni onog bezobličnog i besmrtnog koje se nalazi
duboko u vama.
Veština slušanja
Ostale kapije
Prostor
Baš kao što zvuk ne može da postoji bez tišine, tako i nijed
na stvar ne može da postoji bez nestvari, bez praznog prostora
koji omogućava postojanje. Svaki fizički objekt ili telo nastaju iz
ničega, okruženi su ničim i na kraju će se vratiti ničemu. I ne
samo to već čak i unutar svakog fizičkog tela postoji daleko više
„ničega" nego „nečega". Fizičari nam kažu da je čvrstoća mater
ije varka. Čak i prividno čvrsta materija, uključujući vaše fizičko
telo, gotovo da je sto procenata prazan prostor - toliko su
ogromne udaljenosti između atoma u poređenju sa njihovom
veličinom. Štaviše, unutar svakog atoma nalazi se uglavnom
prazan prostor. Ono što preostaje više je nalik titravoj frekvenciji
nego česticama čvrste materije, više liči na muzičku notu. Budisti
to znaju već više od 2500 godina. „Oblik je praznina, praznina je
oblik", navodi se u Sutri srca, jednom od najpoznatijih
budističkih spisa. Suština svih stvari jeste praznina.
Duhovno nije na ovom svetu prisutno samo kao tišina; ono
takođe prožima ceo fizički univerzum kao prostor - iznutra i
izvana. Kao i tišina i ovo vrlo lako može ostati neopaženo. Svi
obraćaju pažnju na stvari u prostoru, ali ko obraća pažnju na sam
prostor?
Svesna smrt
Osim sna bez snova kojeg sam već pomenuo, postoji još
jedna nesvesna kapija. Ona se nakratko otvara u vreme fizičke
smrti. Čak i ako ste propustili sve ostale prilike za duhovnu spoz
naju tokom vašeg životnog veka, poslednja kapija će vam se
otvoriti neposredno nakon smrti tela.
Postoje nebrojena svedočanstva ljudi koji su imali vizuelni
doživljaj ove kapije u vidu blistave svetlosti, a potom se povratili
iz nečega što je opšte poznato kao iskustvo blisko smrti. Mnogi
od njih takođe su govorili i o osećaju blaženog spokojstva i
dubokog mira. U Tibetanskoj knjizi mrtvih to je opisano kao „sja-
jna blistavost bezbojnog svetla Praznine", što se u njoj naziva
„vašim istinskim ja". Ova kapija je otvorena veoma kratko i osim
ako se već niste susreli sa dimenzijom Duhovnog tokom vašeg
životnog veka, najverovatnije ćete je propustiti. Većina ljudi u
sebi nosi isuviše preostalog otpora, isuviše straha, isuviše oslanj
anja na čulni doživljaj, isuviše poistovećivanja sa pojavnim sve
tom. Stoga oni ugledaju kapiju, u strahu okrenu glavu i potom
izgube svest. Veći deo onoga što se posle toga događa je
nesvestan i automatski. Na kraju krajeva, nastupiće još jedan
krug rođenja i smrti. Njihovo prisustvo još uvek nije bilo dovoljno
snažno za svesnu besmrtnost.
§
Zašto su žene bliže prosvetljenju?
Ako vam nije ugodno sa samim sobom kada ste bez part
nera, tragaćete za vezom kako bi prikrili nelagodnost. Budite
sigurni da će se nelagodnost tada ponovo javiti u nekom drugom
obliku u vezi i vi ćete verovatno vašeg partnera smatrati odgovo
rnim za to.
Sve što je zaista potrebno da uradite, jeste da prihvatite taj
trenutak u potpunosti. Onda će vam biti ugodno ovde i sada i
biće vam ugodno sa samim sobom.
Ali da li je potrebno da uopšte imate odnos sa samim
sobom? Zašto ne možete jednostavno biti to što jeste? Kada ste u
odnosu sa samim sobom, vi delite sebe na dva dela: na „ja" i na
„sebe", na subjekt i na objekt. To umom stvoreno dvojstvo
osnovni je uzrok celokupne bespotrebne zamršenosti, svih prob
lema i sukoba u vašem životu. U stanju prosvetljenja vi jeste ono
što jeste - vaše „ja" i vaše „sebe" spajaju se u jedno. Vi ne
osuđujete sebe, ne sažaljevate sebe, niste ponosni na sebe, ne
volite sebe, ne mrzite sebe, i tako dalje. Podela koju stvara
samoreflektujuća svest biva isceljena, njena kletva poništena.
Više nema tog „sebe" koji mora biti zaštićen, odbranjen ili
prehranjen. Kada ste prosvetljeni, jednu vezu više nemate, vezu
sa samim sobom. Jednom kada se toga odreknete, sve vaše
ostale veze biće ljubavne veze.
IZNAD SREĆE I NESREĆE POČIVA
SPOKOJSTVO
Zar nije moguće privući samo pozitivne uslove u naš život? Ako bi
naš stav i naše razmišljanje uvek bili pozitivni, ispoljavali bismo
samo pozitivne događaje i situacije, zar ne?
Kao što sam rekao, sprečićete njenu pojavu time što ćete
biti potpuno prisutni. Ali nemojte se obeshrabriti. Za sada posto
ji vrlo malo ljudi na ovoj planeti koji mogu da održe stanje
neprekidnog prisustva, mada se još neki približavaju tome.
Uskoro, verujem, biće ih mnogo više.
Kad god primetite da se neki oblik negativnosti javlja u
vama, posmatrajte ga ne kao neuspeh, već kao koristan signal
koji vam govori: „Probudi se. Izađi iz svog uma. Budi prisutan."
Postoji priča Oldosa Hakslija koja se zove Ostrvo,
napisana u poznim godinama, kada je postao veoma zaintereso-
van za duhovna učenja. Ona govori o čoveku čiji se brod
nasukao na udaljenom ostrvu odsečenom od ostatka sveta. To
ostrvo ima jedinstvenu civilizaciju. Neobična stvar u vezi sa njim
jeste ta da su njegovi stanovnici, za razliku od ostatka sveta,
zapravo zdravog duha. Prva stvar koju taj čovek uočava su šareni
papagaji koji sede na drveću i kao da neprekidno grakću reći:
„Pažnja. Ovde i sada. Pažnja. Ovde i sada." Kasnije saznajemo da
su ih ostrvljani naučili tim rečima kako bi ih konstantno
podsećale da ostanu prisutni.
Dakle, kad god osetite da se u vama javlja negativnost,
bilo da je prouzrokovana nekim spoljašnjim faktorom, mišlju ili
čak ničim posebnim čega biste bili svesni, posmatrajte to kao
glas koji vam govori: „Pažnja. Ovde i sada. Probudi se." Čak i
najblaža razdraženost je značajna i mora biti priznata i razmotre
na; u suprotnom, doći će do rastućeg nagomilavanja nenad-
gledanih reakcija. Kao što sam ranije napomenuo, možda ćete
biti u stanju da jednostavno odbacite to energetsko polje u sebi i
da zaključite da ono nema nikakvu svrhu, čim shvatite da ga ne
želite. Ali onda se pobrinite da ga odbacite u potpunosti. Ukoliko
ne možete da ga odbacite, jednostavno prihvatite njegovo pris
ustvo i usmerite pažnju na osećanje, kao što sam ranije istakao.
Kao zamena za odbacivanje negativne reakcije možete
učiniti da ona nestane tako što ćete zamisliti sebe kako postajete
prozirni za spoljašnji uzrok reakcije. Preporučujem da u početku
vežbate sa sitnim, čak trivijalnim stvarima. Recimo da sedite
mimo u svojoj kući. Najednom, začuje se prodoran zvuk alarma
na automobilu sa druge strane ulice. Razdraženost se pojavljuje.
Kakva je svrha te razdraženosti? Baš nikakva. Zašto ste je stvorili?
Niste vi. Um je to učinio. Zbilo se sasvim automatski, sasvim
nesvesno. Zašto ju je um stvorio? Zato što se on drži nesvesnog
ubeđenja da će njegov otpor, koji vi doživljavate kao negativnost
ili nesreću u nekom obliku, na neki način uništiti nepoželjno stan
je. To je naravno zabluda. Otpor koji on stvara, razdraženost ili
bes u ovom slučaju, daleko više uznemiruje od prvobitnog uzro
ka koji on pokušava da uništi.
Sve ovo može se pretvoriti u duhovnu vežbu. Osetite sebe
kako postajete takoreći prozirni, bez čvrstoće materijalnog tela.
Sada dozvolite da buka ili bilo šta što uzrokuje negativnu reakci
ju prođe direktno kroz vas. Ona više ne udara u čvrsti „zid" u
vama. Kao što sam rekao, vežbajte u početku sa sitnijim stvarima.
Alarm na automobilu, lavež psa, vriska dece, zastoj u
saobraćaju. Umesto da imate zid otpora u sebi o koji neprekidno
i bolno udaraju stvari koje „ne bi trebalo da se događaju", pustite
da sve prođe kroz vas.
Priroda samilosti
Da li je to samilost?
Telo ne umire zato što vi verujete u smrt. Telo postoji ili naiz
gled postoji zato što vi verujete u smrt. Telo i smrt su deo iste
varke, stvorene od strane modaliteta svesti ega koji ne zna ništa
o Izvoru života, a sebe vidi kao nešto zasebno što je neprekidno
u opasnosti. Tako on stvara iluziju da ste vi telo, gusti fizički
prenosnik kojem konstantno preti opasnost.
Doživljavati samog sebe kao ranjivo telo koje se rodilo i
nešto kasnije će umreti - to predstavlja varku. Telo i smrt su najo
bičnija iluzija. Ne možete imati jedno bez drugog. Vi želite da
zadržite jednu stranu iluzije a da se otarasite druge, ali to je
nemoguće. Ili ćete je zadržati celu ili ćete je celu odbaciti.
Ipak, vi ne možete pobeći od tela niti ima potrebe za tim.
Telo predstavlja neverovatno pogrešnu percepciju vaše prave
prirode. Ali vaša prava priroda je skrivena negde unutar granica
te iluzije, ne izvan nje, tako da je telo ipak jedina tačka iz koje joj
možete pristupiti.
Ako biste ugledali anđela i pogrešno pomislili da je to
kamena statua, sve što bi trebalo da uradite jeste da usredsredi-
te pogled i pažljivije osmotrite tu „kamenu statuu", a ne da gle
date u nekom drugom pravcu. Onda biste otkriti da kamena
statua nikada nije ni postojala.
Ako verovanje u smrt stvara telo, zašto životinja ima telo? Jedna
životinja nema ego i ne veruje u smrt...
Ali ona ipak umire ili naizgled umire.
Setite se da je vaša percepcija sveta odraz stanja vaše
svesti. Vi niste odvojeni od nje, a nikakav objektivan svet ne pos
toji u spoljašnjosti. Svakog trenutka vaša svest stvara svet koji
nastanjujete. Jedan od najvažnijih uvida koji je proistekao iz
savremene fizike jeste onaj o jedinstvu između posmatrača i pos-
matranog: osoba koja izvodi eksperiment - svest koja posmatra
- ne može se odvojiti od fenomena koji se posmatra, a drugačiji
način posmatranja uzrokuje da se opaženi fenomen ponaša
drugačije. Ako na jednom dubljem nivou verujete u odvojenost i
borbu za opstanak, onda se to verovanje reflektuje na sve oko
vas i strah upravlja vašom percepcijom. Nastanjeni ste u svetu
smrti i tela koja se bore, ubijaju i međusobno proždiru.
Ništa nije onako kako se čini. Svet koji stvarate i koji pos-
matrate kroz um ega može izgledati kao veoma nesavršeno
mesto, čak kao dolina suza. Ali sve što opažate predstavlja samo
neku vrstu simbola, kao slika iz sna. To je ono kako vaša svest
tumači i uzajamno deluje sa molekularnim energetskim plesom
univerzuma. Ta energija predstavlja sirovinu takozvane fizičke
realnosti. Vi je vidite u obliku tela, rođenja i smrti ili kao borbu za
opstanak. Beskonačan broj potpuno različitih tumačenja, pot
puno različitih svetova je moguć i zapravo postoji - u zavisnosti
od svesti koja opaža. Svako biće predstavlja fokusnu tačku
svesti, a svaka takva fokusna tačka stvara sopstveni svet mada su
svi ti svetovi međusobno povezani. Postoji svet ljudi, svet mrava,
svet delfina i tako dalje. Postoje nebrojena bića čija je
frekvencija svesti toliko drugačija od vaše da verovatno niste
svesni njihovog postojanja, kao što ni ona nisu svesna vašeg.
Visoko svesna bića koja znaju za svoju povezanost sa Izvorom,
kao i za međusobnu povezanost, nastanjivala bi svet koji bi vama
delovao kao carstvo nebesko - a opet, svi svetovi su u krajnjoj
liniji jedno.
Naš kolektivni ljudski svet je većim delom stvoren
pomoću nivoa svesti koji nazivamo um. Čak i u okvirima kolek
tivnog ljudskog sveta postoje ogromna neslaganja, mnogi
različiti „podsvetovi", u zavisnosti od promatrača ili stvaralaca
sopstvenih zasebnih svetova. Pošto su svi svetovi međusobno
povezani, kada se kolektivna ljudska svest bude preobrazila,
priroda i životinjsko carstvo će odražavati tu promenu. Stoga
navod iz Biblije kaže da u dobu koje dolazi: „Lav će leći sa
jagnjetom". Ovo ukazuje na mogućnost jednog sasvim
drugačijeg stepena realnosti.
Svet, onakav kakav nam sada izgleda je, kao što sam već
rekao, ponajviše odraz uma ega. Pošto je strah neizbežna
posledica zablude ega, to je svet kojim vlada strah. Baš kao što
su slike iz sna zapravo simboli unutrašnjih stanja i osećanja, tako
je i naša kolektivna realnost pretežno simbolički izraz straha i
masivnih naslaga negativnosti koje su se nataložile u kolektivnoj
ljudskoj psihi. Mi nismo odvojeni od našeg sveta i zbog toga će,
onda kada se većina ljudi bude oslobodila zablude ega, ova
unutrašnja promena pogoditi ceo svet. Doslovce ćete nastaniti
novi svet. To je promena u planetarnoj svesti. Reči nepoznatog
budiste koje kažu da će svako drvo i svaka vlat trave na kraju
postati prosvetljeni ukazuju na istovetnu istinu. Prema Svetom
Pavlu čitav svet čeka da ljudi postanu prosvetljeni. To je način na
koji „ja" tumačim njegove reči da: „Stvoreni univerzum nestrplji
vo iščekuje objavu Božijih sinova". Sveti Pavle nastavlja dalje
rečima da će se ceo svet iskupiti kroz prosvetljenje: „Do ovog
trenutka... čitav stvoreni univerzum u svakom svom delu ječi kao
da je na porođajnim mukama."
Ono što se rađa jeste nova svest i jedan novi svet kao njen
neizbežan odraz. To je takođe predskazano u starozavetnoj knjizi
otkrovenja: „Tada sam video novo nebo i novu zemlju jer su prvo
nebo i prva zemlja iščezli".
Ali nemojte pobrkati uzrok i posledicu. Vaš primami
zadatak nije da tragate za spasenjem putem stvaranja boljeg
sveta, već da se probudite iz poistovećivanja sa oblikom. Nakon
toga više nećete biti ograničeni na ovaj svet, ovaj nivo realnosti.
Moći ćete da osetite svoje korene u Duhovnom svetu i na taj
način bićete oslobođeni privrženosti pojavnom svetu. I dalje ćete
moći da uživate u prolaznim zadovoljstvima ovoga sveta, ali
ovoga puta bez straha od gubitka, tako da neće biti potrebe da
se grčevito držite za njih. Iako ćete biti u mogućnosti da uživate
u čulnim zadovoljstvima, žudnja za čulnim iskustvom će nestati,
baš kao što više neće biti ni neprekidne potrage za ispunjenjem
putem psihološkog zadovoljenja, putem zadovoljavanja ega.
Bićete u dodiru sa nečim beskrajno većim od bilo kog zado
voljstva, većim od bilo koje pojavne stvari.
Na izvestan način ovaj svet vam više neće biti potreban.
Čak vam neće biti potrebno ni da bude drugačiji od onoga kakav
već jeste.
Tek u toj tački vi ćete početi da dajete pravi doprinos
proizvođenju novog sveta, stvaranju drugačijeg vida realnosti.
Tek u toj tački bićete u stanju da osetite istinsku samilost i da
pomažete drugima na nivou uzroka. Samo oni koji su prevazišli
ovaj svet mogu da proizvedu bolji svet.
Možda se sećate da smo govorili o dvojnoj prirodi istinske
samilosti koja predstavlja svest o uobičajenoj sponi smrtnosti i
besmrtnosti. Na ovom dubokom nivou samilost postaje iscelju-
juća u najširem smislu te reči. U tom stanju vaš isceljujući uticaj
nije zasnovan na onome što činite, već prvenstveno na bivstvu.
Svi oni sa kojima budete došli u kontakt biće dirnuti vašim pris
ustvom i pogođeni spokojstvom koje iz vas zrači, bilo da su toga
svesni ili ne. Kada ste potpuno prisutni, a ljudi oko vas ispoljava-
ju nesvesno ponašanje, vi ne osećate potrebu da odreagujete na
to, što znači da mu ne pridajete bilo kakvu realnost. Vaše spoko
jstvo je toliko ogromno i duboko da sve što nije spokojno
iščezava u njemu kao da nikada nije ni postojalo. To ruši karmički
ciklus akcije i reakcije. Životinje, drveće, cveće, sve će osećati
vaše spokojstvo i odazvaće se na njega. Vi učite druge pomoću
bivstva, putem demonstriranja spokojstva Boga. Vi postajete
„svetio sveta", emanacija čiste svesti i na taj način poništavate
patnju na nivou uzroka. Uklanjate ono nesvesno iz sveta.
§
Ovo ne znači da ne možete učiti druge preko onoga što
činite - na primer, ukazivanjem na to kako da prekinu
poistovećivanje sa umom, kako da prepoznaju nesvesne
obrasce u sebi, i tako dalje. Ali, ono što vi jeste uvek je važnija
pouka i moćnija stvar koja preobražava svet od onoga što vi gov
orite i bitnije je čak i od onoga što činite. Osim toga, prepoznati
primat Bića i prema tome raditi na nivou uzroka ne isključuje
mogućnost da se vaša samilost istovremeno ispolji i na nivou
onoga što preduzimate i na nivou posledice time što ćete
ublažavati patnju kad god naiđete na nju. Kada vas gladna osoba
zamoli za parče hleba a vi ga imate, daćete joj ga. Ali dok dajete
taj hleb, iako vaše međusobno delovanje može biti tek vrlo
kratko, ono što je zaista važno jeste taj trenutak zajedničkog
učešća u Biću čiji je jedini simbol hleb. Duboko isceljenje se odi
grava u okviru njega. U tom trenutku ne postoji davalac niti pri
malac.
§
Predaja u ličnim vezama
Postoji priča o jednom filozofu stoiku u staroj Grčkoj koji je, pošto
mu je rečeno da mu je sin poginuo u nesreći, odgovorio: „Znao
sam da nije besmrtan". Da li je to predaja? Ako jeste, „ja" je ne
želim. Postoje neke situacije kada se predaja čini neprirodnom i
neljudskom.
Biti odsečen od svojih osećanja nije predaja. Ali mi ne
znamo kakvo je bilo njegovo unutrašnje stanje kada je izgovorio
te reči. U izvesnim ekstremnim situacijama će vam i dalje možda
biti nemoguće da prihvatite Sadašnji trenutak. Ali kod predaje
ćete uvek dobiti drugu šansu.
Vaša prva šansa jeste da svaki trenutak predate realnosti
tog trenutka. Znajući da ono što jeste ne može biti poništeno - jer
ono već jeste - vi govorite „da" onome što jeste ili prihvatate ono
što nije. Zatim radite ono što morate, šta god da situacija nalaže.
Ako budete obitavali u ovom stanju prihvatanja, više nećete
stvarati negativnost, patnju, nesreću. Tada ćete živeti u stanju
nepružanja otpora, stanju milosti i prosvetljenosti, oslobođeni
borbe.
Kad god ne budete u stanju to da učinite, kad god pro
pustite tu šansu - bilo zbog toga što ne stvarate dovoljno svesnog
prisustva da biste sprečili pojavljivanje nekog uobičajenog i
nesvesnog obrasca otpora, bilo zato što je stanje toliko ekstrem
no da je za vas apsolutno neprihvatljivo - vi tada stvarate neki
oblik bola, neki oblik patnje. Može vam izgledati kao da je
situacija ta koja stvara patnju, ali u osnovi nije tako - to čini vaš
otpor.
Evo sada vaše druge šanse da se predate, ako ne možete
da prihvatite ono što se nalazi spolja, onda prihvatite ono što se
nalazi unutra. Ako ne možete da prihvatite spoljašnje stanje, pri
hvatite unutrašnje. To znači: nemojte se opirati bolu. Dopustite
mu da bude tu. Predajte se žalosti, očaju, strahu, usamljenosti ili
bilo kojem obliku koji patnja poprimi. Budite joj svedok a da je
mentalno ne označavate. Prigrlite bol. Onda ćete videti na koji
način čudo predavanja duboku patnju preobražava u duboki mir.
Ovo je vaše raspeće. Neka ono postane i vaše uskrsnuće i
uzdignuće.
Ne vidim kako neko može da se preda patnji. Kao što ste i sami
istakli, patnja je ne-predaja. Kako možete da se predate ne-
predaji?
Zaboravite predaju na trenutak. Kada je vaš bol dubok, sva
priča o predaji verovatno će delovati isprazno i beznačajno.
Kada je vaš bol dubok, najverovatnije ćete osećati snažan poriv
da pobegnete od njega pre nego da mu se predate. Nećete
želeti da osećate to što osećate. Ima li ičeg prirodnijeg od toga?
Ali ne možete pobeći, nema izlaza. Postoje mnogi pseudo izlazi
- posao, alkohol, droga, bes, projektovanje, potiskivanje, i tako
dalje - ali oni vas ne oslobađaju bola. Intenzitet patnje se ne
umanjuje time što je pravite nesvesnom. Kada poričete emo
cionalni bol, sve što činite ili mislite, baš kao i vaše veze, posta
je zaraženo njime. Vi ga takoreći emitujete kao energiju koja
zrači iz vas, a drugi ga podsvesno prihvataju. Ako su nesvesni,
možda će se čak osetiti prisiljenim da vas napadnu ili povrede na
neki način ili ćete možda vi njih povrediti prilikom nesvesnog
projektovanja vašeg bola. Vi privlačite i ispoljavate sve ono što
odgovara vašem unutrašnjem stanju.
Kada ne postoji izlaz, još uvek ipak postoji prolaz. Stoga
nemojte okretati glavu od bola. Suočite se sa njim. Osetite ga u
potpunosti. Nemojte razmišljati o njemu - osetite ga! Izrazite ga
ako je to neophodno, ali nemojte u svojoj glavi oko njega graditi
scenario. Poklonite svu svoju pažnju osećanju, a ne osobi,
događaju ili situaciji za koje vam se čini da su ga prouzrokovali.
Nemojte dozvoliti umu da iskoristi bol kako bi iz njega stvorio
identitet žrtve za vas. Samosažaljenje i iznošenje svoje priče
drugima će vas održavati zatočenim u patnji. Pošto je nemoguće
pobeći od osećanja, jedina mogućnost promene jeste da se uđe
u njega; u suprotnom, ništa se neće izmeniti. Prema tome, pok
lonite celokupnu pažnju onome što osećate i pokušajte da to
mentalno ne označite. Dok budete zalazili dublje u osećanje,
budite na velikom oprezu. U početku, može vam se činiti kao da
je u pitanju jedno mračno i užasavajuće mesto, međutim, kada se
bude javio poriv da okrenete glavu od njega, posmatrajte ga, ne
reagujte. Nastavite da usmeravate svoju pažnju na bol, nastavite
da osećate žalost, strah, prestravljenost, usamljenost, šta god da
je prisutno. Ostanite oprezni, ostanite prisutni - prisutni celim
svojim Bićem, svakom ćelijom svog tela. Dok to budete činili,
unosićete svetlost u ovu tamu. To je plamen vaše svesti.
Na ovom stadijumu ne morate se više brinuti o predaji.
Ona se već odigrala. Kako? Potpuna pažnja isto je što i potpuno
prihvatanje, isto je što i predaja. Posvećivanjem pune pažnje vi
koristite moć Sadašnjeg trenutka, odnosno moć vašeg prisustva.
Nijedan skriveni ostatak otpora tu ne može opstati. Prisustvo
uklanja vreme. A bez vremena, nikakva patnja, nikakva nega-
tivnost ne može da opstane.
Prihvatanje patnje jeste putovanje u smrt. Suočavanje sa
dubokim bolom, dopuštanje da on postoji, usmeravanje pažnje
na njega, sve to predstavlja svestan odlazak u smrt. Kada budete
umrli ovom smrću, uvidećete da smrti u stvari nema - i da se
nemate čega bojati. Samo ego umire. Zamislite svetlosni zrak
koji je zaboravio da je neodvojivi deo sunca i sebe zavarava
verovanjem da mora da se bori za opstanak, stvarajući neki drugi
identitet koji nije sunce i grčevito se držeći za njega. Zar smrt ove
zablude ne bi predstavljala neverovatno oslobođenje?
Želite li laku smrt? Da li biste radije umrli bez bola, bez
agonije? Onda svakog trenutka umrite za prošlost i pustite da
svetlost vašeg prisustva svojim zracima spere teško, vremenom
okovano „ja" za koje ste mislili da je „vi".
Put krsta
Postoje mnoga svedočanstva ljudi koji kažu da su pronašli Boga
putem duboke lične patnje, a postoji i hrišćanski izraz „put krsta"
koji, pretpostavljam, ukazuje na istu stvar.
Ovde se samo time i bavimo.
Strogo uzevši, oni nisu pronašli Boga putem svoje patnje,
zato što patnja podrazumeva otpor. Pronašli su Boga putem
predaje, putem potpunog prihvatanja onoga što jeste, a njihova
žestoka patnja ih je primorala na to. Mora da su uvideli na nekom
nivou da je njihov bol samog sebe stvorio.
Moć izbora
..
~OO~