JU Mješovita srednja škola

„Enver Pozderović“
Goražde

MATURSKI RAD
(IZ HISTORIJE)

Tema: Američki građanski rat

Predmetni profesor: Učenik:

Adin Hasanović, prof. Mirza Hadžimešić, IV-1
__________________________________________________
Goražde, april 2020. godine
Sadržaj:

1 UVOD.......................................................................................................................3
2 STANJE U SAD-u UOČI RATA...........................................................................4
2.1 Privreda prije rata..........................................................................................4
2.2 Širenje na zapad i formiranje novih saveznih država...................................6
3 IZBIJANJE RATA.................................................................................................7
3.1 Ropstvo ........................................................................................................8
3.2 Otcjepljenje Južne Karoline..........................................................................9
3.3 Konfederacija................................................................................................9
3.4 Unija............................................................................................................10
4 RAT........................................................................................................................11
4.1 Fort Sumter 1861. .......................................................................................11
4.2 Tok rata........................................................................................................12
4.3 Bitka kod Antietama 1862...........................................................................14
4.4 Bitka kod Gettysburga 1863........................................................................16
4.5 Posljednje godine rata..................................................................................18
4.7 Posljedice rata..............................................................................................19
5 ZAKLJUČAK........................................................................................................21
6 LITERATURA......................................................................................................22
 1 Uvod

Tema ovog maturskog rada je Američki građanski rat, koji se vodio

između sjevernih saveznih država (Unija) i južnih saveznih robovlasničkih
država (Konfederacija). Rad se sastoji od četri dijela. Sadrži sve potrebne
informacije o ovom ratu, te se osvrće na društvene, privredne i političke
promjene.
U prvom dijelu pisat ću stanju prije rata, privredi i razlici između Sjevera i Juga. U
drugom dijelu analizirati ću izbijanje rata, uzroke i bitne činjenice zbog kojeg se vodio
rat. U trećem djelu se nalaze informacije o ratu, velikim bitkama i tehnikama.
Kako bi shvatili odnose Sjevera i Juga moramo objasniti nastanak Sjedinjenih
Američkih država. Sjedinjene Američke Države su nastale nakon rata za nezavisnost
koje su vodili protiv Velike Britanije.Velika Britanija je na sve načine pokušavala da
zaustavi razvoj američkih kolonija, nakon čega su predstavnici Američkih kolonija u
Filadelfiji u julu 1776.g usvojili „Deklaraciju o nezavisnosti“ čiji je tvorac bio Tomas
Džeferson. Saveznici SAD-a bili su Francuska i Španija koje su objavile rat Velikoj
Britaniji. To je dovelo do kapitulacije Britanskih snaga i do toga da je Britanija
priznala nezavisnost svojih kolonija Pariškim ugovorom iz 1783. godine.
Tadašnje kolonije su bile podeljene na sjeverne i južne koje je delila rijeka Potomac.U
južnim kolonijama, preovladavala je plantažerska privreda sa aristokratskim
veleposjednicima za koje su radili siromašni bijelci i robovi-crnci.
U sjevernim kolonijama je preovladavala farmerska privreda sa snažnim pomorstvom
i jako razvijena industrija. Rat se vodio zbog ukidanje ropstva, odnosno sjever je
tražio ukidanje ropstva , a jug je uporno odbijao. Međutim, postojali su i ekonomski
razlozi, a Sjever je to iskoristio i time stekao podršku naroda širom svijeta.

2 STANJE U SAD-u UOČI RATA

 Teritorijalno proširenje Sjedinjenih Američkih Država počinje odmah
posle sticanja nezavisnosti (1783). Povezano je sa naglim porastom
stanovništva, do kojeg je došlo prirodnim putem i useljavanjem velike mase
kolonista iz Evrope i drugih krajeva svijeta.

2.1 Privreda prije rata

Rane godine 19. stoljeća donijele su SAD-u ubrzani razvoj, ali i sve veće
razlike između pojedinih regija, prvenstveno između industrijskog sjevera i
poljoprivrednog juga. Upravo ta ekonomska opredijeljenost na poljoprivredu
označavala je glavnu osobinu američkog Juga. Bogate plantaže u rukama
veleposjednika proizvodile su duhan, šećernu trsku i pamuk. Izumom stupe za
odvajanje vlakana 1793. godine te porastom tekstilne industrije i potražnje za
tekstilnom robom u Europi, upravo je pamuk postao najrasprostranjenija i
reprezentativna kultura čitavog Juga.1 Same brojke govore za sebe. 1814. godine Jug
proizvodi oko 146 000 bala pamuka, 1815. taj broj penje se na oko 209 000 bala, a
1819. iznosi 349 000 bala. 40-ih godina 19. stoljeća raste i uzgoj duhana, a urod
pamuka u tom desetljeću povećava se za 60%., a u idućem desetljeću raste za još
gotovo 100%. Do 1850. godine 80% svjetske proizvodnje pamuka dolazi upravo s
Juga.2

Slika 1. Berači pamuka

1
Američka povijest,Howard, Cincotta,1998., str. 127.
2
Povijest Sjedinjenih Američkih Država, C. Sellers, H. May, N.R. McMillen, str. 165.
Uz plantažersku kulturu stvara se i oblikuje južnjačko društvo, kao ruralno i
konzervativno te odvojeno od sve veće urbanizacije i industrijalizacije u velikim
gradovima sjevera. Tako na američkom Jugu gotovo da i nema industrije, a izgradnja
željeznice počinje kasno, do kasnih 50-ih naime nema ni jedne.3
Ruku pod ruku s rastom plantaža rasla je i institucija ropstva o kojoj je gospodarstvo
Juga bilo izravno ovisno te koja je igrala veliku ulogu u formiranju Juga kao
kompaktne političke i teritorijalne cjeline. Jug je razvio vlastiti društveni sustav,
kulturu i svjetonazor, potpuno drugačiji od liberalnog kapitalizma sjevera.4
Jug je pak sasvim ovisio o industriji Sjevera. Plaćao je visoke pristojbe sjevernjačkim
bankama, a gotovo sve industrijske proizvode uvozili su sa sjevera. Kapitalistička elita
Sjevera sve je više trebala izravni nadzor nad proizvodnjom pamuka. Ukidanje ropstva
omogućilo bi oslobađanje kapitala u robovima, koji bi postali jeftina radna snaga te
oslobodilo zemlju za nove naseljenike i male i srednje zemljoposjednike koje bi
pritom bilo lakše eksploatirati.5
Upravo se institucija ropstva, neshvatljiva za industrijski sjever, nespojiva s liberalnim
kapitalizmom i mladom građanskom klasom te tako važna za ruralni Jug nametnula
kao najvažnije pitanje u daljnjem razvoju SAD-a. Preko nje su se lomile sve razlike
između dvije regije. Jug i Sjever postale su dvije odvojene nacije, dva različita svijeta
ujedinjena ekspanzijom na nova područja i širenjem vlastitih kultura, kapitalizma i
robovlasništva. Kada je jednom to širenje dosegnulo vrhunac, prirodno je moralo doći
do razdvajanja dvije bogate klase i sukoba dvije imperijalne vizije.6

2.2 Širenje na zapad i formiranje novih saveznih država

3
Američka povijest, Howard Cincotta, 1998, str. 148.
4
Povijest 14 Industrijalizacija i nacionalne revolucije, Skupina autora, 2008., str. 587.
5
Povijest 14 Industrijalizacija i nacionalne revolucije, Skupina autora, 2008., str. 584 – 586.
6
Povijest Sjedinjenih Američkih Država, C. Sellers, H. May, N.R. McMillen, str. 167
 „Sjeverozapadna ordonansa“ je dokument kojim se trebao uspostaviti uredan
proces uspostave budućih saveznih država. Međutim, treći članak ordonanse obećao je
američkim Indijancima, naseljenim na sjeverozapadu, da će poštovati njihovu zemlju,
prava i slobodu, što će kasnije biti prekršeno. Godine 1803. S.A.D. su od Francuske
kupile posjede Luisiane7 i tako proširile svoj teritorij na središnji dio
sjevernoameričkog kontinenta. Na širenje S.A.D.-a utjecala je i američka ideja
„Manifest sudbine“ tj. ideja da je sudbina Amerikanaca nastaniti vlastiti kontinent od
istočne do zapadne obale. Teorija Manifesta sudbine tvrdila je da su Amerikanci
superiorni ljudi čija je dužnost civilizirati inferiorna indijanska plemena.

Slika 2. Kupovina Luizijane i ostali teritorijalni dobici

Indijanska plemena, nakon što su otjerana sa svoje zemlje, upućena su prema

Indijanskom teritoriju koji se nalazio u današnjoj Oklahomi. Doseljenici su
opravdavali tjeranje indijanskih plemena s njihove zemlje stavkom da na zapadu ima
dovoljno zemlje na koju se ta plemena mogu naseliti.
Pleme Cherokee se najjače borilo za ostanak na svojoj zemlji, međutim to je završilo
njihovim nasilnim iseljavanjem s teritorija Georgije, takozvanom Stazom suza.8

3 IZBIJANJE RATA
Postojanje robovlasničkog juga i antirobovlasnički nastrojenog sjevera u
jednoj državi učinilo je konflikt izvjesnim. Dolazak Linkolna na mjesto
predsjednika SAD kao prvog predsjednika novoformirane republikanske
7
Pored kupovine Luizijane od Francuske,dobili su teritorije Meksika i samostalnog Teksasa kroz ratove koji su
se vodili od 1845. – 1848.g. te ugovorom sa Velikom Britanijom dobijaju teritoriju Oregona.
8
„Staza suza“ naziv je za seriju akcija nasilnog iseljavanja indijanskog stanovništva sa njihovih vjekovnih
ognjišta na teritoriji današnjih jugoistočnih država SAD. Veliki broj iseljenih Indijanaca umro je na putu od
surovih vremenskih uslova, bolesti i gladi.
 stranke uzburkao je strasti na američkom jugu. Iako Linkoln nije izričito
najavio ukidanje ropstva, u svom govoru iz 1858. rekao je da se nada kako će
prestati sa širenjem takve prakse, što bi na kraju dovelo i do nestanka ropstva i
robovlasništva u SAD.
Postojala je tendencija da sve novoformirane teritorije budu nerobovlasničke
("slobodne države"), što je povećavalo južnjačke težnje za otcijepljenjem. I na sjeveru
i na jugu su smatrali da će, u slučaju da se ropstvo ne bude moglo teritorijalno širiti,
ono oslabiti i nestati. Izravni sukob dogodio se prilikom naseljavanja Nebraske i
Kansasa. Događaji u Kansasu, odnosno sukob robovlasničkih doseljenika i
slobodnjaka, uskoro će dovesti do prvoga otvorenog sukoba i eskalacije
suprotstavljenih težnji Juga i Sjevera. Pitanje Kansasa otvorilo je Pandorinu kutiju. Po
načelu naseljavanja Kansasa trebalo je naseliti čitav Srednji Zapad. Podijelivši zemlju
„freesoilerima“ i načinivši hiljade malih zemljoposjeda, neograničeno tržište za
industriju Sjevera bi bilo otvoreno, a čitav Srednji Zapad postao bi jedan veliki
poligon Sjevera i njegove industrije. 9

Slika 3.Tragični Preludij10

3.1 Ropstvo
Iako je ropstvo očigledno bilo karakteristično za jug, ono ni u kom slučaju nije
zahvatalo cjelokupno tamošnje društvo. Od šest miliona bijelaca samo je 347 hiljada
9
Povijet 14 Industrijalizacija i Nacionalne revolucije,Skupina autora,2008, str. 591 – 593,604
10
Mural koji prikazuje čovjeka sa biblijom i puškom te tornado u pozadini što predstavlja nadolazeći rat
posjedovalo robove. Ropstvo je, kako su to tvrdili abolicionisti 11, bilo droga, jer samo
nekoliko robova nikada nije bilo dovoljno.Taj sistem je doveo do stvaranja velike
mase robova u plantažnoj ili čak industrijskoj proizvodnji.
U najmanje osam država robovi su činili 30 pa čak i više procenata ukupnog
stanovništva.12

Slika 4. Procenat
robova u ukupnom
stanovništvu 1850.

Također 95% amerikanaca crne boje kože živjelo je na jugu, što je činilo gotovo jednu
trećinu ukupnog broja stanovnika u tim oblastima. Na sjeveru je živjelo samo 1%
crnih amerikanaca.
Abolicionizam je bio prava mora za južnjake, kojima je ropstvo bilo ne samo izvor
dobiti, već i simbolična oznaka koja ih je razlikovala od vulgarnih masa urbanog
društvenog sjevera. Osim toga, od 1830. godine postojanje ropstva opravdavano je i
naučnim teorijama koje su koristile argumente o biološkoj i historijskoj
neophodnosti.13

3.2 Otcjepljenje Južne Karoline

11
Abolicinisti su militantni protivnici ropstva u 19. stoljeću u SAD-u, povezani i s europskim borcima protiv
ropstva.
12
Istorija Sjedinjenih Američkih Država,Filip Dženkins,1997,str.110-111
13
Istorija Sjedinjenih Američkih Država,Filip Dženkins,1997,str.115
 Izbor Abrahama Lincolna za predsjednika S.A.D. potresao je Jug. Radikalni su
južnjaci zahtijevali secesiju južnih saveznih država. Prva država koja je reagirala bila
je Južna Karolina. Parlament Južne Karoline sazvao je konvenciju koja je trebala
odlučiti o secesiji te je ona donijela jednoglasnu odluku o ukidanju veza Južne
Karoline s ostalim saveznim državama S.A.D.-a, 20.decembra 1860.g.

3.3 Konfederacija

Prije nego što je Linkoln položio predsjedničku zakletvu slijedilo ju je još šest
država. Skupština Mississippija je 9. januara donijela odluku o izlasku iz Unije, 10.
januara slijedila ju je Florida, 11. Alabama, 19. Džordžija, 26. Louissiana, te na koncu
1.februara i Teksas. Tih sedam država 7. februara. 1861. donijelo je privremeni ustav
Konfederalnih Država Amerike u Montgomeriju, glavnom gradu Alabame. Nekoliko
dana nakon toga, 18. februara za predsjednika je izabran Jefferson Davis (Džeferson
Dejvis).
Sam predsjednik Davis bio je osoba velike snage, volje, šutljiv, energičan i strog. Bez
ambicije, postojan, s vojničkim iskustvom ratnog tajnika Mississippija bio je stabilan i
odlučan predsjednik. Nije se zavaravao o izgledima za mir, te je počeo Konfederaciju
pripremati za rat odmah po ustroju kabineta. U odabiru ljudi na ključna mjesta u
kabinetu vodio se političkim smjernicama, imenujući ljude različitih sposobnosti i
iskustava.14

Slika 5. Prva zastava Konfederacije

Slika 6. Jefferson Davis

3.4 Unija
U martu 1861. g. Abraham Linkoln inauguriran je na mjesto predsjednika
S.A.D.-a za vrijeme najveće krize te nacije do sada. Sjever nije ni mogao ni želio
14
Povijet 14 Industrijalizacija i Nacionalne revolucije,Skupina autora,2008, str.610-617
prihvatiti tu secesiju te je nije priznao. Rat je bio sasvim izgledna mogućnost. Jug se
počeo pripremati za isti iako u vrlo teškoj situaciji, suočen s nedostatkom svega. U
brojkama, gotovo 84% industrije nalazilo se u rukama Sjevera, 81% bankovnih
depozita, 72% željezničke mreže i 67% zlatnih rezervi bile su također njegovi, a u
ljudstvu je nadmašivao Jug i četiri puta. Također, brodovlje Sjevera je u tonama
iznosilo 5,539.812 tona, naspram 500 000 tona koje je imao Jug. To će gotovo
onemogućiti trgovinu s Europom i izvoz pamuka koji je bio osnova južnjačke
ekonomije.15 Dvadeset i tri države ostale su odane Uniji: Kalifornija, Connecticut,
Delaware, Illinois, Indiana, Iowa, Kansas, Kentucky, Maine, Maryland,
Massachusetts, Michigan, Minnesota, Missouri, New Hampshire, New Jersey, New
York, Ohio, Oregon, Pennsylvania, Rhode Island, Vermont i Wisconsin. Tokom rata
Nevada i Zapadna Viržinia pridružile su se Uniji kao nove države.

Slika 7. Zastava Unije

Slika 8. Abraham Lincoln

4 RAT
Građanski rat obilježile su krvave i učestale bitke. Tokom četiri godine ratovanja
dogodilo se 237 oružanih sukoba te puno više manjih akcija i okršaja. Na ljestvici

15
Povijet 14 Industrijalizacija i Nacionalne revolucije,Skupina autora,2008, str.617
svjetske vojne povijesti, obje sukobljene strane karakterizirali su gorki intenzitet i
mnoštvo žrtava. "Američki građanski rat smatra se jednim od najkrvavijih ratova
uopće". Bez ikakvih želja za zauzimanjem novih prostora, jedina meta svake strane
bio je neprijateljski vojnik.

Slika 9. Karta
zaraćenih strana

4.1 Fort Sumter

Nakon proglašenja Konfederacije došlo je do pitanja vojnih utvrda na području
odcijepljenih zemalja. Konfederacija nije mogla prihvatiti postojanje stranih trupa na
svom teritoriju, a Unija ih nije niti mogla, niti željela maknuti, budući da nije
priznavala postojanje Konfederacije.
Stvari su eskalirale 12.4.1861. kada su formacije Konfederacije nakon odbijanja
predaje Fort Sumtera otvorile vatru na utvrdu. Utvrda se predala. Na to se čitav Sjever
digao na noge i mobilizirao najavljujući rat. Linkoln je uveo vanredno stanje i zatražio
75 hiljada vojnika da uguše pobunu. Zbog sukoba oko Sumtera, Virginija, Arkansas,
Tennessee i Sjeverna Karolina izlaze iz Unije te se pridružuju Konfederaciji. Tako je
počeo najkrvaviji rat u Američkoj historiji.16

4.2 Tok Rata

Do sredine 1861.godine, ratna groznica je zahvatila teritorije i Unije i
Konfederacije pa nijedna strana u početku nije imala teškoća da obezbjedi dovoljan
16
Američka povijest, Howard Cincotta, 1998., str. 163
broj dobrovoljaca za formiranje velikih oružanih snaga. Posle pristupanja Virdžinije,
Konfederacija je premjestila svoje sjedište u Ričmond. Do kraja godine, oružane
snage Konfederacije činilo je oko 600.000 dobrovoljaca. Oduševljenje je podsticano
raširenim osjećanjem da to može biti samo kratak rat čiji će ishod odlučiti možda
samo jedna velika bitka. Te nade je raspršio prvi veliki sukob kod mjesta Manasas u
Virdžiniji, jula 1861.g. Vojska konfederacije je natjerala svoje unionističke
neprijatelje u bjegstvo u prvoj bitci kod Bul Rana. To je potvrdilo da su Sjedinje
Države suočene ne sa običnom pobunom naroda, već sa pravim ratom protiv velike
nacionalne cjeline, koja će morati da bude sistematski slomljena.
Bilo je teško predvidjeti kome će se prikloniti nekoliko graničnih država. Kritična
država bio je Merilend, jer ako bio ona istupila iz Unije, grad Vašington bi se našao
izolovan na pobunjeničkoj teritoriji, pa su zato pobornici secesionizma suzbijeni
čvrstom rukom. I Konfederacija je isto tako imala žarišta nezadovoljsta, uglavnom u
planinskim regionima udaljenim od plantažne poljoprivrede, gdje su robovi, ako ih je
uopšte bilo, radili poslove u kući ili na farmi.Osim toga na obje strane je bilo etničkih
i vjerskih manjina koje nisu vidjele nikakvu svrhu rata i smatrale su da se od njih traži
da plate nesrazmjerno visoku cijenu.17

Slika 10. Bitka

kod Bull Runa

Vojna strategija u ovom ratu bila je uslovljena drugačijom ekonomskom strukturom

dva regiona i njihovim različitim međunarodnim usmjerenjima. Sjever je zadržao
kontrolu nad mornaricom Sjedinjenih Država, što mu je davalo osnovu za prirodnu
strategiju „anakonde“,koja je podrazumjevala slamanje juga blokadom, dok bi
mornaričke snage istovremeno zauzimale isložene luke i priobalna područja. Jedna

17
Istorija Sjedinjenih Američkih Država,Filip Dženkins,1997,str.120-122
armija bi nadirala kopnom kako bi Konfederaciju podjelila na dva dijela i otvorila put
Misisipijem dok bi druga upala u Tenesi. Treća armija bi napala glavni grad Ričmond.
Vanjska politika je imala ključni značaj. Vladajući krugovi u Engleskoj gajili su
simpatije za aristokratski jug, a osim toga Britaniji je bio potreban i južnjački pamuk
za njene tekstilne fabrike. Francuska i Rusija nisu imale nikakav interes da potpomažu
snažne Sjedinjene Američke države koje bi mogle da se suprotstave njihovim
imperijalnim planovima.
Za uniji je možda najopasnija godina bila 1862. Tokom cijele zime 1861-62., napori
sjevernjaka bili su usmjereni na stvaranje moćne Potomačke armije od oko 150.000
vojnika pod komandom generala Džorđža Maklelana. Njegov zadatak je bio da svoju
armiju povede u pomorski desant i iskrca se na poluostrvu istočno od Ričmonda, i da
zatim produži duž rijeka Džems i Jork i zauzme prijestolnicu Konfederacije. Ova
kampanja je istovremeno označila pojavu grupe sjajnih komandanata na strani
Konfederacije. Najznačajniji među njima bio je Robert E. Lee, koji je tog ljeta
potpuno zbunio Maklelana u sedmodnevnoj bici za Ričmond, posle koje se Maklelan
povukao na sjever.
U međuvremenu je rat na zapadu bio u punom zamahu. Federalnim snagama
komandovao je Ulysses S. Grant, koji je već pokazao borbeni duh i odlučnost.U aprilu
1862.godine Grant je izvojevao skupu ali kritičnu pobjedu kod Šiloa u blizini granice
Tenesija sa Misisipijem.18

Slika 11.Ulysses S. Grant Slika 12. Robert E. Lee

4.3 Bitka kod Antietama

1862.

U ljeto 1862. je u gradu Washingtonu vladala frustracija. Šesnaest

mjeseci nakon što je prvi pucanj Američkog građanskog rata ispaljen kod
utvrde Sumter, Unija još uvijek nije uspjela izboriti veću pobjedu na istočnom

18
Istorija Sjedinjenih Američkih Država,Filip Dženkins,1997,str.122-124
 frontu. U očajničkom pokušaju da povrati borbeni moral svojim razočaranim
trupama, predsjednik Abraham Linkoln je vratio generala McClellana na
položaj vrhovnog zapovjednika. McClellan je bio graditelj Armije Potomaca,
ali se na bojnom polju pokazao previše oprezan i bez dovoljno inicijative. On je
krenuo na sjeverozapad u Mariland kako bi presreo pubunjenike.
Pobjeda na sjevernjačkom tlu bi dozvolila Leeu da zaprijeti Philadelphiji ,Baltimoreu i
Washingotnu. Možda najvažnije od svega, takva je pobjeda mogla donjeti formalno
priznanje i mnogo traženu pomoć od vlada Velike Britanije i Francuske.
Kako su konfederati napredovali prema gradu Fredericku, unijin arsenal kod Harpers
Ferryja našao se između Leea i njegove opskrbne baze u Winchesteru. Lee je suočen s
brojnijim neprijateljem podijelio svoju vojsku te poslao Jacksona da zauzme Harpers
Ferry. Vjerujući da još uvijek može spasiti svoj pohod, Lee se odlučio braniti duž
niskog hrpta s kojeg se moglo nadgledati potok Antietam. Do večeri 16.septembra je
većina Jacksonovih trupa stigla iz Harpers Ferryja i udvostručila Leeove snage na oko
36.000 vojnika. McClellan je istočno od Antietama okupio 75.000 vojnika.19

Slika 13. Bitka kod Antietama

Kada je bitka konačno započela, topovska je paljba otvorila velike rupe u redovima
konfederacijskih branitelja, te je žarište sukoba postalo polje kukuruza. Obje su strane
dovele dodatna pojačanja, te su se počeli gomilati mrtvi i ranjeni. Tokom marširanja,
jedna je divizija od 5000 ljudi pod generalom Sedgwickom nastavila napredovati,
ravno u klopku koju je postavio Džakson. Unakrsna paljba iz gotovo 10.000
konfederacijskih mušketa je u svega 20 minuta pokosila pola vojske.

19
Velike Bitke, Skupina autora,2007,str.175-177
 Slika 14.
Konfederacijiski konjanik

Borbe su se tada pomjerile na jug, gdje je Hill kao prirodnu odbrambenu poziciju
iskoristi utonulu cestu. Unionistički napadi nisu prestajali. Konfederacijska su se tijela
gomilala po utonuloj cesti koja je kasnije dobila nadimak „Krvava staza“.
Unionističke trupe su od jutra do poslijepodneva pokušavale zauzeti kameni most
preko potoka Antietam. Nakon četri sata bezuspješnih pokušaja da zauzme most,
savezne trupe iz New Yorka i Pennsylvanije uspjele su ga ipak preći i zauzeti zapdanu
obalu potoka. Do 18 sati Bitka kod Antietama bila je završena. Lee je pretrpio
prevelike gubitke da bi mogao preći u ofanzivu. Gubici ovog „najkrvavijeg dana
Amerike“ bili su strašni. Armija Unije je izbrojala 12.410 mrtvih, ranjenih ili nestalih
dok je konfederacija izgubila 10.700.
Nakon ove bitke predjesdnik Linkoln bio je uvjeren da je postignut dovoljno velik
uspjeh da izda Proglas o emancipaciji, koji je oslobodio robove na teritoriju koji su
tada držali poubunjenici. Taj dokument je pretvorio rat iz napora za spašavanje Unije
u borbu
za oslobođenje i održavanje slobode. Također je otklonjena mogućnost europske
intervencije u korist Konfederacije.20
4.4 Bitka kod Gettysburga 1863
Nevjerovatna pobjeda kod Chancellorsvillea u maju 1863. dala je
generalu Robertu E. Liju njegov najveći uspjeh, ali i najmračniji trenutak
zapovjedništva na bojnome polju. Leeov najtalentiraniji podređeni zapovjednik
general Thomas J. Jackson ostao je smrtno ranjen od neprijateljske vatre.
Konfederacijska je vojska bila nadahnuta pobjedom te stajala na vrhuncu svoje
20
Velike Bitke, Skupina autora,2007,str.178-179
 moći. Zbog toga je njen zapovjednik ponovno gledao prema sjeveru. Leeovi
ciljevi bili su slični onima iz phoda koji je poveo devet mjeseci ranije, završno
s Bitkom kod Antietama.
Armija Konfederacije se 3.juna 1863.počela polako pomicati na sjeverozapad. Četri
dana prije bitke za generala Unionističke vojske postavljen je general George G.
Meade. Niti Lee niti Meade nisu se namjeravali boriti kod Getsburga, koji nije imao
nikakvo strateško značenje. Događaji su, međutim, uskoro izmakli kontroli vrhovnih
zapovjednika. Odlučujuća bitka Američkog građanskog rata počela je dok većina
vojnika, kao i obojica vrhovnih zapovjednika, još uvijek nije bila prisutna. Generalova
Bufordova odluka da se ne povlači, zajedno s Hillovom odlukom da pošalje preveliku
izvidnicu, rezultirala je sukobom iz kojeg se niti jedna strana više nije mogla lako
izvući.

Slika 15. Bitka kod Gettysburga

Bufordovi su konjanici sjahali i poput lavova se borili protiv sve većeg broja
konfederacijskih pješaka.Nakon borbi, sa izloženim krilom, propala je uređena
borbena jedinica I. korpusa Unije. Bježeći natrog kroz Getsburg, sve više i više
unionističkih trupa je stizalo, gdje je general Hancock,postao peti general koji je tog
dana zapovijedao trupama. Meade nije stigao sve do poslije ponoći. Lee je poslao
naredbu generalu Ewellu da „pritisne te ljude“ kako bi zauzeli brda Culp i Cemetery. 21
U ranim satima 2.jula obje su strane održale ratna vijeća. Meade je odlučio ostati na
mjestu iako još cijela unionistička vojska nije stigla do Gettysburga. Lee je odlučio da
bi napad na lijevo krilo, brdo Cemetery i Cul mogao anulirati Meadovu prednost i
pomesti unionističku poziciju. Vojnici Unije su pohitili na položaje prije nego što su
se konfederati počeli penjati uz padinu. Dok se nad bojištem spuštala noć, Ewell je

21
Velike Bitke, Skupina autora,2007,str.183-186
poslao dvije divizije na brda. Borbe su se nastavile nekoliko sati te su konfederati
uspjeli ostvariti napredak.

Slika 16. Vojnici

pennsylvanijskih lakih pješaka

Daljnji konfederacijski napadi na snažno ukopane unioniste na Culpovom brdu

pokazali su se bezuspješnima.
Lee je smatrao da je Meade ostavio centar ranjivim za napad međutim napadači bi
morali preći dva kilometra otvorenog terena i preko postavljenih kolaca. Sila koja
napada brojila bi oko 15.000 ljudi. Topnički dvoboj je potrajao dva sata. Kako su
prelazili otvorenim poljem, unionističko im je topništvo zadavalo velike gubitke. Kada
su došli bliže, pješadija je istodobno sprijeda i sa strana otvorilo vatru na njih. Par
generala je tad poginulo i nekoliko ranjeno.
Lee je 4.jula počeo dugo, bolno povlačenje prema Virdžiniji. Istog dana se
konfederacijski grad Viksburg predao, čime je Jug podjeljen na dva dijela. Unija je u
trodnevnoj bici pretrpjela 3.149 umrlih i 19.664 ranjena ili zarobljena, dok je
Konfederacija imala 4.536 mrtvih i 18.089 ranjenih ili zarobljenih.22

4.5 Posljednje godine rata

Bilo je očigledno da će ratna dejstva u toku iduće godine, neizbježno dovesti

do prodora u Džordžiju ili Alabamu i odlučnog pokreta snaga Unije prema moru.

22
Velike Bitke, Skupina autora,2007,str.186-187
Početkom 1864.godine kada je Grant postao vrhovni komandant sjevernjačke amrije,
konačno je izgledalo da je Lee dobio dostojonog protivnika.23
Lee i Grant suočili su se u bitci kod Wildernessa 4. maja 1864. godine. Trodnevna
krvava bitka završila je neriješeno. Umjesto povlačenja, Grant je nastavio prema
Ričmondu te je uslijedila utrka dvije vojske. Lee ga je uspio zaustaviti kod
Spotsylvanije te se tamo odigrala dvanaestodnevna rovovska bitka nalik onima koje će
obilježiti Prvi svjetski rat. Grant se nastavio primicati Ričmondu, a Lee ga je
pokušavao zaustaviti. Konfederacija više nije imala ni ljudstva, ni materijala da
zaustavi nadiranje sjevernjačkih vojski. U očaju, Konfederacija se suočila s
problemom crnaca i mogućnosti njihova oslobađanja. 24
Početak 1865. godine Jug je dočekao gotovo poražen. Rčhmond je predan i spaljen 3.
aprila. Konfederacija je bila u rasulu, privreda i vojne mogućnosti Juga uništene, a
gotovo sve njene vojske bile ili uništene ili u povlačenju. Napokon, izmorena i
preslaba da bi nastavila rat, 9. aprila 1865. godine vojska sjeverne Virdžinije je
kapitulirala kod Appotomatoxa. Leejeva predaja generalu Grantu simbolično je
označila kraj rata i potpunu kapitulaciju Juga. Konfederacija je prestala postojati. 25

Slika
17. Robert E. Lee potpisuje predaju

4.6 Posljedice rata

23
Istorija Sjedinjenih Američkih Država,Filip Dženkins,1997,str.126
24
Povijet 14 Industrijalizacija i Nacionalne revolucije,Skupina autora,2008, str. 659 – 661
25
Povijest Sjedinjenih Američkih Država, C. Sellers, H. May, N.R. McMillen, str. 186
 Trijumf Unije pomračio je atentat na Linkolna koji je 14. aprila izvršila grupa
agenata i nepopustljivih simpatizera Konfederacije koji su operisali u Wašingtonu
tokom većeg dijela rata.
Najočiglednija posljedica rata bio je ogroman gubitak ljudskih života, u bitkama u
kojima su borci sa obje strane bili Amerikanci. U ratu je umrlo ukupno 530.000 ljudi,
uključujući i gubitke u borbi i smrt od bolesti. Poređenja radi, američki gubici u ovom
ratu bili su veći od gubitaka u oba svjetska rata zajedno. Stotine hiljada je osakaćeno,
u vrijeme kada je efikasnost liječenja velikim djelom zavisila od brze amputacije
ranjenih udova. Materijalno razaranje je takođe bilo ogromno, naročito na jugu. Neke
oblasti su teško nastradale, pre svega ona područja u Džordžiji, koju je Sherman
podvrgao svojoj taktici spržene zemlje, masovnog uništenja i pljačke. Nekad napredni
gradovi kao Atlanta i Ričmond bili su opustošeni. Razaranje industrijskih postrojenja i
željeznica je praktično poništilo napredak ostvaren u predratnim godinama a državne
finansije su bile u haosu. Ukidanje rostva je samo po sebi predstavljalo konfiskaciju
nekretnina u vrijednosti od više milijardi dolara.
Decenijama je snaga južnjačkih predstavnika u Kongresu dozvoljavala jugu da stavi
veto na razna unutrašnja poboljšanja i carinsku žaštitu kao i donošenje novih zakona
za pomoć razvoju zapada. Nakon secesije, bilo je jasno da takve opstrukcije više nisu
moguće. Saveznim državama je dozvoljeno da pomažu razvoj mreže novih
univerziteta s posebnim ciljem da razvijaju društveni naredak radničkih klasa.
Potencijal za industrijsku ekspanziju veoma je povećan unosnom ratnom
proizvodnjom i vojnim ugovorima. Ekonomska i industrijska politika Republikanske
stranke omogućila joj je da obezbjedi dominantan položaj u američkoj politici za
narednih pedeset godina.
Posljedice rata će se osjećati još godinama ali je bar u jednom pogledu rat imao trajan
rezultat: Zemlja je sada bila jedinstvena i predstavljala je više od zbira svojih djelova,
a to je najjednostavnije rečeno, upravo ono zbog čega se vodio rat.26

26
Istorija Sjedinjenih Američkih Država,Filip Dženkins,1997,str.127-128
5 Zaključak

Američki građanski rat predstavlja najkrvavi rat u američkoj historiji. Iza sebe je
ostavio dugotrajne ekonomske i demografske posljedice, pogotovo na opustošenom
Jugu koji se nije oporavio sve do kraja 20.stoljeća. Rat je konačno ustanovio SAD kao
pravu nacionalnu državu, ne samo što je jednom zauvijek ustanovljen ustavni primat
federalne nad državnim vlastima, nego su i u kulturnom smislu SAD postale
jedinstveni prostor čiji su se stanovnici smatrali građanima vlastite države.
Na osnovu prethodno izvedenog smatram da se rat nije vodio kako je to u svijetu
predstavljeno za oslobađanje robova. To se vidi iz činjenice da Afroamerikanci ni dan
danas nemaju isti položaj u SAD kao i bijelci, a pogotovo u poslijeratnoj Americi kad
su bili podvrgnuti rasnoj segregaciji. Ropstvo kao institucija jeste bio bitan činioc
Građanskog rata, ali daleko od toga da je bio ključni ili jedini. Privredno totalno
suprotni svjetovi Sjevera i Juga su kroz period svog „hladnog rata“ samo tražili što će
zapaliti iskru koja će dovesti do totalnog sukoba. Poslije rata društvo i identitet Juga
potpuno su promijenjeni.
Robovi su emancipiran i robovski rad zamijenio je plaćeni rad. U gradovima se
pojavio novi srednji sloj, počeo je razvoj industrije i željeznica. Veliki problem Juga
postao je rasizam prema emancipiranim crncima, koji je kulminirao u tajnim
društvima kao što je Ku Klux Klan.

6 Literatura

1. Američka povijest, Howard Cincotta, 1998.

2. Povijest Sjedinjenih Američkih Država, C. Sellers, H. May, N.R. McMillen
3. Povijest 14 Industrijalizacija i nacionalne revolucije, Skupina autora, 2008
4. Battle Cry of Freedom,James McPherson,1988
5. Istorija Sjedinjenih Američkih Država,Filip Dženkins,1997
6. Velike Bitke, Skupina autora,2007.

Internet:
https://www.wikipedia.org ( https://bs.wikipedia.org/wiki/Američki_građanski_rat )
Komentar
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
 _________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________
_________________________________________________________

Datum predaje rada: __. april 2020.godine

Datum odbrane rada: __. __. 2020.godine

Ocjena: ______________________________
Članovi komisije:
1.
______________________________________
2.
______________________________________
3.
______________________________________