Jaja u kukuruzu

Predsjednica usred Borova Sela ne �eli iskori�tavati ovu tragediju?! �eli zatvoriti
najte�a pitanja pro�losti?!? Ni drcni Stipe Mesic, a kamoli Ivo Josipovic, nikad se
nisu usudili dirnuti u mit o tragediji u Borovu Selu i javno zatra�iti istinu:
nitko, eto, do Kolinde Grabar-Kitarovic

slika iz galerije
Mo�ete o Kolindi Grabar-Kitarovic misliti �to hocete, ali toj �eni � nemojte me
krivo shvatiti � od svih oblina najveca su muda. Trebalo je, naime, imati celicna
muda, pa se pro�log cetvrtka pojaviti na obilje�avanju godi�njice pokolja u Borovu
Selu, izaci pred generale, veterane, ministre i cjelokupnu prigodno postrojenu
javnost, prkosno stati pred vidno tronutu slavnu hrvatsku povijest, hrabro je
pogledati u oci i reci: �Nisam zadovoljna time koliko su nadle�na dr�avna tijela do
sada ucinila da se zlocin u Borovu Selu istra�i. Od pravde ne smijemo odustati! To
je test ozbiljnosti na�e dr�ave, prije svega moralni test koji dr�ava trajno pola�e
pred svojim narodom!�

Predsjednica nije zadovoljna time koliko su nadle�na tijela do sada ucinila da se

zlocin u Borovu Selu istra�i?! Moralni test pred narodom?!? Generali, veterani,
ministri, postrojena javnost i tronuta hrvatska povijest blijedo su gledali u
Kolindu Grabar-Kitarovic.

�Zlocinci ne smiju mirno spavati, ali ne smije spavati ni hrvatska dr�ava�,

nastavila je predsjednica Republike. �Ne �elimo �ivjeti u pro�losti, ne �elimo
iskori�tavati ovu tragediju tako da produbljujemo podjele i pro�lo�cu opterecujemo
mlade nara�taje, vec �elimo zatvoriti najte�a pitanja pro�losti i okrenuti se
buducnosti!�

Predsjednica usred Borova Sela ne �eli iskori�tavati ovu tragediju?! �eli zatvoriti
najte�a pitanja pro�losti?!? Generali, veterani, postrojena javnost i tronuta
hrvatska povijest zaprepa�teno su se pogledavali. Takvo ne�to do sada se u Borovu
Selu nije culo, ni drcni Stipe Mesic, a kamoli Ivo Josipovic, nikad se nisu usudili
dirnuti u mit o tragediji u Borovu Selu i javno zatra�iti istinu: nitko, eto, do
Kolinde Grabar-Kitarovic. A pravda za ubijene i istina o zlocinu jest �prije svega
moralni test koji dr�ava trajno pola�e pred svojim narodom�: ��elimo zatvoriti
najte�a pitanja pro�losti i okrenuti se buducnosti!� Pisat ce to jednom valjda na
nekoj spomen-ploci.

Hrvatska je konacno dobila svog Willyja Brandta.

Sve do tada, do pro�log cetvrtka, istina o Borovu Selu bila je zapisana zlatnim
slovima na crnom mramoru. Takvim slovima upisana je i u godi�nje memorijale,
spomen-ploce, TV kalendar, povijesne knjige i �kolske ud�benike: 2. svibnja 1991. u
deset sati ujutro pripadnici srpskih paravojnih jedinica i Teritorijalne obrane iz
Borova Sela podmuklo su, iz zasjede, otvorili vatru na pripadnike Specijalne
jedinice policije iz Vinkovaca, svirepo ubiv�i ukupno dvanaest i raniv�i dvadesetak
hrvatskih redarstvenika.

Bio je to pocetak. Sve do tada bili su sporadicni oru�ani incidenti: pokolj u

Borovu Selu bio je rat. Potvrdio je to i predsjednik dr. Franjo Tudman, objaviv�i
sutradan naciji �najtragicniji dan u kratkoj povijesti nove demokratske vlasti� i,
�mogu reci, pocetak otvorenog rata protiv Republike Hrvatske�: �Ako se bude moralo
ustati s pu�kom u ruci i braniti slobodu i suverenitet Republike Hrvatske, onda
cemo to uciniti. Necemo prezati ni od �rtava ako to bude potrebno!�

Tako je poceo rat. Ostatak price znamo.

Ili smo barem mislili da znamo. Sve dok se nije pojavila Kolinda Grabar-Kitarovic i
zatra�ila pravdu i istinu, otvoriv�i tanku pukotinu u crnom, zlatopisom graviranom
mramornom mitu o Borovu Selu. Recimo: �to su pripadnici Specijalne jedinice
vinkovacke policije uopce radili u vecinski srpskom, zabarikadiranom, ali dotada
posve mirnom Borovu Selu? Dobro, to znamo, to pi�e dolje, manjim slovima: i�li su
osloboditi dvojicu zarobljenih kolega iz Osijeka. Prethodnu noc, naime, cetvorica
pripadnika osjeckog MUP-a napadnuta su na ulazu u Borovo Selo. Dvojica su uspjela
pobjeci, a dvojica su uhvacena.

Pukotina u mitu jedva se vidljivo pro�irila. Recimo: �to su cetvorica redarstvenika

radila u Borovu Selu u gluho doba noci s 1. na 2. svibnja? U redu, to �to ne
spominjemo cesto ne znaci i da ne znamo. Eno, jo� manjim, sitnim slovima, u dnu
onoga mramornog monolita: cetvorica policajaca iz Osijeka u gluho su doba noci
oti�la skinuti cetnicki barjak drsko podignut na barikadama na jednom od ulaza u
Selo. Je li to bilo pametno? Sada znamo da nije, ali njima je javljeno da na toj
barikadi te noci nema naoru�anih stra�a. Tko je mogao znati da im je pripremljena
zasjeda?

Pukotina je, medutim, sad vec dovoljno velika da se prilicno jasno vidi kako se na
barikadi u Borovu Selu u noci s 1. na 2. svibnja ne vije nikakav cetnicki barjak,
vec �obicna� zastava SFRJ, tada jo� uvijek u roku upotrebe. Pravda i istina ba�
nemaju mira, vec cackaju po �ivoj rani. Recimo: za�to su uopce Srbi iz Borova Sela
dan ranije podigli tu, kako ste rekli, jugoslavensku zastavu? Slova su vec toliko
sitna da su jedva citljiva, ali dobro, ako vec inzistirate: bio je 1. svibnja. Prvi
maj. Srbi su za Prvi maj podigli jugoslavensku zastavu.

Pukotina je sve veca, pa pitanja iz mramornog monolita cure kao iz pokvarenog

bojlera. Jasno se sada vide dva pitanja, jedno glupo i jedno malo te�e. Recimo,
prvo i glupo: je li vrijedilo riskirati �ivote zbog jednog komada krpe? Recimo,
drugo i malo te�e: za�to su tamo�nji Srbi, ako je bio samo jedan obicni Prvi maj i
ako je do tada u Borovu Selu bilo mirno, naoru�ani do zuba cekali u zasjedi? Koga
su cekali, cega su se bojali, �to su ocekivali i, najte�e od svega, za�to su
ocekivali to �to su ocekivali?

Eh, koga i cega, �to i za�to. Ona zlatna slova sad su vec toliko sitna da mitu
treba prici sasvim blizu, treba mu se pribli�iti sve do slavne 1991., potom jo�
bli�e, do Prvog maja, pa mu se unijeti na samo dvadesetak dana pred napad na
osjecke policajce: a tamo, jedne travanjske veceri, odjednom, iz cista proljetnog
mira, na Borovo Selo padaju tri granate. Jedna je pogodila prvu kucu u selu, druga
obli�nje krumpiri�te, a treca je neeksplodirana zavr�ila na beogradskoj televiziji
kao trijumfalni dokaz usta�ke agresije. Nakon cega su Srbi u Borovu Selu, prilicno
razumljivo, pojacali nocne stra�e, pa nakon nekoliko dana u zasjedi uhvatili bolno
ocekivane osjecke policajce u povijesnoj misiji skidanja jugoslavenske zastave.

�to su zlatna slova na crnom mramoru mita o Borovu Selu sitnija, to je pukotina u
njemu sve veca, pa je sad vec toliko velika da pitanja �ikljaju. Recimo: tko je i
za�to, zaboga, sredinom travnja nicim izazvan ispalio tri granate na Borovo Selo,
tko je pokrenuo tragicni lanac dogadaja koji ce prekinuti dvanaest mladih �ivota?

Eh, tko i za�to. To ne pi�e cak ni najsitnijim slovima. To pi�e samo u jednoj
usputnoj i neva�noj presudi �upanijskog suda u Zagrebu, kojom je Josip Boljkovac,
tada�nji ministar unutarnjih poslova, prije pet godina pravomocno osloboden optu�be
za klevetu notornog Vice Vukojevica. U jednom davnom i zaboravljenom intervjuu
Boljkovac je, naime, ustvrdio kako su 8. travnja 1991. u vecernjim satima tri
granate iz protutenkovskog bacaca �armbrust� u pravcu Borova Sela, sve �kako bi
isprovocirali rat�, ispalili receni Vukojevic, tada�nji osjecki �erif Branimir
Glava� i � sam ministar obrane Gojko �u�ak! �to je obrana razmjerno lako dokazala i
tada�njim izvje�tajem �efa osjecke policije Josipa Reihl-Kira, kojega su vesela
trojica izvukla iz kreveta da im kroz kukuruze poka�e put do Borova Sela.

Nije ni to ba� posve nepoznata stvar, kao �to je bila slavnih devedesetih, sve dok
istinu o Borovu Selu nismo zaprepa�teni saznali iz BBC-jeve dokumentarne serije
�Smrt Jugoslavije�. Pa ipak, vi�e od dvadeset godina pravimo se da to ne znamo i da
nikad nismo culi. Glupo bi bilo, na �to bi slicila slavna hrvatska povijest da nam
djeca uce kako je velicanstveni Domovinski rat poceo kad su ministar �u�ak,
Vukojevic i Glava� � sve valjda �ne pre�uci ni od �rtava ako to bude potrebno� �
jedne veceri uzeli tri bacaca raketa, do�uljali se kroz kukuruze i ispalili ih na
Borovo Selo, pa se razbje�ali po svojim kancelarijama, da tamo nekoliko dana
kasnije docekaju vijest o pokolju nad dvanaest hrvatskih policajaca?

Od istine i pravde, medutim, ne smijemo odustati. Hrvatska dr�ava, �to rece hrabra
predsjednica, �ne smije spavati�, to je njen, kako ono, �moralni test�. Jer �ne
�elimo �ivjeti u pro�losti, ne �elimo iskori�tavati ovu tragediju�, vec jednom
zauvijek �zatvoriti najte�a pitanja pro�losti i okrenuti se buducnosti�.

To su, pitate li mene, zlatna slova, a ne ona na crnom mramoru. To su muda, a ne

onih �est kukavicjih jaja u kukuruzu oko Borova Sela