LAKOCA U BESTIDNOSTI: Ugledna ljudska bica

Objavljeno: 13.07.2019. u 10:57h

Povijest je ljudska tako ogavna, tako puna zla i bestida, da je bilo koja
definicija covjeka koja ne obuhvata i ono najprljavije, ono najni�e, jednostavno
postavljena previsoko i kao takva - bezvrijedna

Pi�e: Andrej Nikolaidis

Te�ko da je, ma koliko se trudili, genocid u Srebrenici i ono �to se potom desilo,
prilog teoriji o moci nade i pokajanja. Oni ciji su najbli�i pobijeni imali su nadu
da ce se d�elati pokajati. No to je ba� ono �to ni d�elati, ni njihova brojna
publika �to aplaudirala im je onda a plje�ce im i danas � nisu ucinili. Publika je,
zapravo, pogre�na, vrlo pogre�na rijec. Ne bi taj zlocin bio moguc bez miliona,
jel�te, nedu�nih gradana Milo�eviceve skracene Velike Srbije koji su projekat
pogurali politicki i ekonomski, svojim glasovima i platama svedenim na njemacku
marku, svim � crnim � srcem i � mizernom � pamecu. Radilo se o aktivnim
podr�avaocima zlocina koji su izbjegli pravnu odgovornost. Kao �to se danas radi o
aktivnim negatorima i poricateljima zlocina, koji ce takode izbjeci pravnu
odgovornost.

Prije ce biti da je sam genocid i njegovo sistematsko, nacionalno-dr�avno poricanje

dokaz opravdanosti antropolo�kog pesimizma.

LAKOCA U BESTIDNOSTI

Ah, ta lakoca u bestidnosti...

Negdje u Crnoj Gori sam cuo ovo: kad stavi� obraz pod guzicu, kao jastucic, sve ti
u �ivotu krene lako i naprijed. Kada ukloni� stid, ljudski �ivot najednom postaje
tako bezbri�an, tako ugodan. Stid je, medutim, najvrjednije, stid je, medutim,
katkad sve �to imamo. Stid nije suprotstavljen razumu. Nerazumno je ne stidjeti se.
Naravno, onima koji su klali ili klanju aplaudirali stid postaje najgrdi
neprijatelj. Naravno da oni, cim zavr�e sa �rtvama, prikolju i stid. Onda se na
svadbama, u kafanama, u televizijskim emisijama, na skupovima �efova dr�ava,
nehajno mahne rukom, naruci novi oval i tura pica, i govori o tome kako �ono u
Srebrenici� nije bio genocid.

Da bi bio moguc zlocin dimenzija genocida u Srebrenici, to znamo, nu�no je �rtvama

osporiti ljudskost, treba dehumanizovati one koje si naumio ubiti. Medutim... Ubiti
te mo�e svako, svakakav bolesnik, svakakvo smece, ali ljudskost mo�e� oduzeti
jedino sam sebi. Oni koji su ubijeni, i dalje su, i uvijek ce biti, ljudi. Oni koji
su ubijali, oni koji ubice slave, i dalje su �ivi. Samo �to nisu ljudi.

Ah... Na�alost, jesu. Nego me u gornjim redovima ponio, �to bi se reklo,

humanisticki diskurs.

Povijest je ljudska tako ogavna, tako puna zla i bestida, da je bilo koja
definicija covjeka koja ne obuhvata i ono najprljavije, ono najni�e, jednostavno
postavljena previsoko i kao takva - bezvrijedna.

UGLEDNO LJUDSKO BICE

Uzmite za primjer Vladimira �ukanovica, Vucicevog bliskog saradnika. Koji veli:

�Srpskom narodu �elim da cestitam dan oslobodenja Srebrenice. Hvala generalu Ratku
Mladicu na briljantno izvedenoj vojnickoj operaciji ?rivaja 95�.

Je li Vladimir �ukanovic ljudsko bice? Jeste. Ja, recimo, osjecam vecu bliskost sa
muvom koja mi je upravo sletjela na nogu, nego sa tim covjekom. Znam: to je, kako
se veli, tek moj subjektivni osjecaj objektivne stvarnosti. Na�to imam reci kako je
takozvana �objektivna stvarnost� ime za ovozemaljski teror mediokriteta i gada.
Prema toj �stvarnosti� i njenim herojima nemam nikakve obaveze, osim da im jebem
sve po spisku.

Je li, u toj stvarnosti, Vladimir �ukanovic ugledno ljudsko bice? Ja�ta je, covjek
je poslanik u Skup�tini Srbije i clan predsjedni�tva SNS-a. Tamo odakle je on,
ljudi poput njega su dika, dok su Nata�a Kandic, Sonja Biserko i ostali koji vode
uzaludnu bitku za istinu o Srebrenici u Srbiji � nacionalna sramota.

Je li Vladimir �ukanovic, osim �to je ugledno, jo� i imucno ljudsko bice? Po svoj
prilici jeste: pa politicar je. Ako ima djecu, idu li njegova djeca u uglednije
vrtice i �kole, nose li skuplju garderobu i mobilni, jedu li bolje od djece onih
koji su pre�ivjeli Srebrenicu? Naravno � i to nije stvar nacije, nego klase.

Je li se, onda, Vladimiru �ukanovicu isplatio gadluk i bestide? Jasno vam je da

itekako jeste.

Od zajednice koju su po svojoj mjeri uoblicili Vladimir �ukanovic i slicni njemu,

od zajednice koja je uoblicila Vladimira �ukanovica i slicne njemu, izli�no je
ocekivati priznanje i istinu, izli�no se nadati u njeno pokajanje. Od zajednice
koja je i dalje vodena istom ideologijom koja je vodila i Pavla �uri�ica i Ratka
Mladica, razumno je ocekivati jedino isto � novog �uri�ica i novog Mladica.

Ko se drugacijem ishodu nada, pokajace se.