UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

TEORIJA SAOBRAĆAJNIH TOKOVA

TEHNIČKA BAZA CESTOVNOG SAOBRAĆAJA

Profesor:
Prof..dr.Fadila Kiso

Sarajevo,februar,2012.god
 UVOD
 Pod pojmom “vozilo” podrazumijeva se veoma složena
mašina ili mašinski sistem, sposobna da se kreće samostalno
(“motorno vozilo”) ili uz pomoć neke druge mašine (“priključno
vozilo”).

 Zavisno od čitavog niza uticajnih parametara konstrukcija

vozila može biti vrlo različita. Međutim, zajednička osobina
svih rješenja vozila, koja će se ovdje razmatrati je u tome što
se sva ona kreću po kopnu, odnosno na tvrdim podlogama.

 Cestovni transport bitno se razlikuje od ostalih grana po

svojoj tehnologiji i upotrijebljenoj tehnici. S obzirom na
potpuno drugačije uvjete rada i na drugačije osobine
prometnog puta, cestovni saobraćaj koristi i prijevozna
sredstva drugačija nego u ostalim granama saobraćaja.
 1. MOBILNA SREDSTVA
( vozila cestovnog saobraćaja )

1.1. Razvoj motornih vozila

 Nastanak motornih vozila vezan je za mehanizaciju ljudske i
animalne energije neophodne za savladavanje otpora pri
kretanju i prevozu ljudi i tereta. Razmišljanja da se sagradi
vozilo, koje bi se pokretalo snagom motora, javlja se već
onda kada je izumljena parna mašina (1765 god.)

 Prvo vozilo, koje je imalo parnu mašinu kao pogonski

agregat, konstruisao je inženjer N. J. Cugnot (Kinjo) 1769
god.

 Nikolas Oto zajedno sa inženjerom Ojgenom Langenom

1864 god. osniva fabriku, gdje se prema idejama N. Ota
razvija motor, koji ima i praktičnu upotrebu.
 Prvi realni automobili sa benzinskim motorom pojavljuju se 1886
godine, konstruisani od strane Karl Benz-a i Gottlieb Daimler-a,
neovisno.

 1895. godine u US bilo je registrovano samo 4 putnička vozila, a

1900 već 8000 putničkih vozila.

 Izgled Daimler-ovog vozila “Mercedes” iz 1900 god. pokazuje da je

razvoj vozila za samo 15godina toliko napredovao da je ostvareno
rješenje putničkog motornog vozila, koje u osnovi ima skoro sve
osnovne sisteme, koji egizistiraju na savremenim motornim vozilima
ove vrste.
 Tek je u XX stoljeću počeo veliki polet automobila, koji je svoju
prekretnicu doživio godine 1914. kad je Henry Ford učinio
tehnološki prijelom stavljanjem u pogon pokretne montažne
trake. Time je proizvodnja u njegovoj tvornici samo u toj godini
porasla za 250 000 osobnih automobila.

 Rudolf Diesel je 1898. godine. postavio temelje za razvoj dizel

motora, koji imaju bolju ekonomičnost od oto motora'‘.

 Nakon prvog svjetskog rata došlo je do pravog stvarnog širenja

automobilskog transporta u svim razvijenim zemljama na
temelju velike nove automobilske industrije.

 Poslije drugog svjetskog rata, uz naglo povećanje broja vozila,

značajno usavršavanje tehnike vozila započinje proširenje
automobilizma na čitav svijet i taj proces još uvijek traje.
Izgled jednog modernog vozila nove generacije
1.2. Savremena motorna vozila
 Današnji stepen razvoja motornih vozila karakteriše se
proizvodnjom vrlo širokog spektra različitih vrsta, tipova i
katergorija vozila. Savremena vozila karakterišu se
velikom složenošću mehanizama, koji se nalaze na
njima. Posebno treba istaći automatizaciju i elektronsku
kontrolu pojedinih procesa na vozilu sa ciljem
zadržavanja njegove konkurentnosti.

 Borba za opstanak vozila na tržištu traži stalno

poboljšanje kvaliteta istog. Pojam “kvaliteta” vozila
uključuje čitav niz karakteristika, koje predstavljaju
mjerilo za ocjenu vozila.

 Karakteristike vozila se mogu podijeliti u četiri grupe i to:

1.2. Savremena motorna vozila
 Današnji stepen razvoja motornih vozila karakteriše se
proizvodnjom vrlo širokog spektra različitih vrsta, tipova i
katergorija vozila. Savremena vozila karakterišu se
velikom složenošću mehanizama, koji se nalaze na
njima. Posebno treba istaći automatizaciju i elektronsku
kontrolu pojedinih procesa na vozilu sa ciljem
zadržavanja njegove konkurentnosti.

 Borba za opstanak vozila na tržištu traži stalno

poboljšanje kvaliteta istog. Pojam “kvaliteta” vozila
uključuje čitav niz karakteristika, koje predstavljaju
mjerilo za ocjenu vozila.

 Karakteristike vozila se mogu podijeliti u četiri grupe i to:

a) Performanse
Obuhvataju energetske, eksploatacione i
ekološke karakteristike vozila.
b) Pouzdanost
Obuhvata sve one parametre kvaliteta, koji se odnose na
mogućnost nesmetanog obavljanja svih funkcionalnih
zadataka u toku eksploatacije u svim radnim uslovima.
c) Ekonomičnost
Obuhvata sve elemente, koji se odnose na ekonomsku
opravdanost korištenja vozila.
d) Bezbijednost
Obuhvata sve one komponente kvaliteta, koje se
odnose na stepen sigurnosti korištenja vozila sa
stanovišta vozača, putnika i okoline u najširem smislu
riječi.
 1.3. Klasifikacija cestovnih vozila

Prva gruba raspodjela može se učiniti na sljedeći način:

 osobna vozila dvokotačna i četverokotačna,

 putnička javna vozila (autobusi),
 teretna vozila s pogonom (kamioni i tegljači),
 vozila bez pogona (prikolice),
 specijalna vozila u cestovnom saobraćaju.
 Međutim osnovna podjela cestovnih vozila je na:

 Osobna vozila su dvokotačna i četverokotačna. Prva

predstavljaju motocikle, skutere i mopede, a treba
spomenuti i bicikle iako oni ne pripadaju u transportna
sredstva ceste u užem smislu, pa nisu uključeni ni u
statistike brojnog stanja motornih cestovnih vozila.

 Komercijalna cestovna vozila

Komercijalna vozila su oni tipovi koji po svojoj
konstrukciji i veličini prvenstveno služe namjeni javnog
transporta. To su, dakle, razne vrste autobusa, kamiona,
specijalnih i radnih namjenskih vozila.
S gledišta vlasništva vozila se dijele na:

 Javna vozila, tj. ona koja su namijenjena potrebama

trećih osoba od kojih se usluga naplaćuje na temelju
dogovora, ugovora ili utvrđene tarife.

 Režijska vozila, tj. ona koja su namijenjena vlastitim

potrebama pojedine radne organizacije; njihove usluge
se ne naplaćuju nego se interno obračunavaju u
troškove poslovanja i terete cijenu proizvoda.

 Individualna vozila, tj. ona koja su namijenjena

potrebama fizičkih osoba.
 Autobusi
Autobus je javno cestovno putničko sredstvo sa gumenom
oblogom (pneumatikom) na naplatcima točka, a koje se
snagom vlastitog, u principu dizel, motora kreće po cestovnoj
i/ili uličnoj transportnoj mreži uz mogućnost prilagođavanja
trenutno vladajućim eksploatacijskim uslovima djelovanja
unutar mješovitog prometa.

Autobus je danas najzastupljeniji vid prevoza u većini gradova

kako kod nas tako i u svijetu. To je posljedica, prije svega,
visoke elastičnosti koji on posjeduje, a koja se u nasljednim
strukturama grada zahtijevala.
U osnovi razlikujemo sljedeće vrsta autobusa

 minibus,
 standardni (klasični) autobus,
 zglobni (harmonika) autobus (s jednim i/ili dva
zgloba)
 autobus na sprat (spratni autobus) te,
 ostale vrste autobusa (autobus na polusprat,
pullman, skyliner, rotel i autobus za posebne
namjene).
 Teretna vozila cestovnog transporta

Osnovne kategorije cestovnih teretnih vozila su:

 teretna cestovna vozila s vlastitim pogonom (kamioni)

 vozila bez pogona (prikolice).
 zglobna kombinacija motornog dijela i dijela prevoznog
sredstva bez pogona (tegljači).
 Kamioni
 Samac
-Do 3,5 T ( Pick up) – sa prostorom do 4 europalete
-Preko 3,5 T ( najčešće 7,5 T) – sa prostorom od 15 – 19
europaleta
 Kamion + priključak (truck – trailer)
Obično je i kamion i priključak po 7,5 T. Tovarni prostor je od
15 – 19 europaleta
 Kamion sa zamjenskom platformom ( tovarni prostor 15
– 19 europaleta). Nosivost 7,5 T.
 Kiperi
 Automješalice
 Za specijalne namjene
 Prikolice
Prikolice, prema broju osovina djelimo na:

 Prikolice s dvije osovine,

 Prikolice s tri osovine,
 Prikolice s četiri, pa i
 Prikolice s više osovina
Prema kategoriji, prikolice djelimo na:

 jednoosovinske do 1,5 tone,

 male prikolice nosivosti do 3 tone s dvije
osovine,
 srednje prikolice od 5 do 8 tona s dvije
osovine,
 teške prikolice od 16 do 24 tone s tri osovine,
 vrlo teške prikolice preko 30 tona s četiri
osovine
Ostala vozila cestovnog prevoza

Sredstva specijalne namjene, imaju široku primjenu u

građevinarstvu i djelimo ih na:

 sredstva za transport po terenu

 sredstva za podizanje i prenos tereta
 sredstva za iskop i utovar
 sredstva za razastiranje
 sredstva za ugradnju i zbijanje materijala
 sredstva za betonske radove
 sredstva za proizvodnju kamenog agregata:
drobilane i separacije
Vozila za prijevoz tereta
Vozila za vuču priključnih vozila (tegljači)

Vozila za vršenje rada

Cestovna priključna vozila

- Prikolice
- Poluprikolice
- Specijalna priključna vozila
Drumski skupovi (spregovi) vozila
Drumska zaprežna vozila
HISTORIJSKI RAZVOJ CESTA
 3. SAOBRAĆAJNA MREŽA
Prve ceste javljaju se prilično rano. Njihova pojava datira iz
starog vijeka u Babilonu još prije gotovo 5.000 godina. Osobito
su ih u starom vijeku razvili Rimljani. Prva autocesta je
izgrađena kraj Berlina 1921. godine u dužini od 10 km.

Danas u svijetu ima oko 25.000.000 km cesta. SAD i Europa

raspolažu s glavninom svjetskih cesta sa savremenim
kolničkim zastorima. U Europi ih ima oko 4.000.000 km, a u
SAD 3.633.520 km. Razvojem motornih vozila i gradjenjem
cesta dosli su do izražaja elementi po koima se ceste
medjusobno razlikuju.Tako da danas imamo vise klasifikacija
cesta,koje se rade na osnovu različitih kriterija.

Najčesća klasifikacija odnosi se na sledeće kriterije:

-Geopolitički kriterij ( prema društveno-privrednom značaju )
- Eksploatacioni kriterij
-Tehnički kriterij
PODJELA CESTA
 Cesta je građevinski objekat koji služi za
kretanje i prevoz ljudi i materijalnih dobara
sa jednog mjesta na drugo

 Ceste najčešće klasificiramo prema

sljedećim kriterijima:

 GEOPOLITIČKI kriterij (prema društveno-

privrednom značaju),

 EKSPLOATACIONI kriterij,

 TEHNIČKI kriterij.
A - GEOPOLITIČKI KRITERIJ

 Prema ovom kriteriju ceste se dijele na:

 magistralne,
 regionalne i
 lokalne.
Magistralne ceste

Slika 5 - Magistralna cesta

Regionalne ceste

Slika 6 - Regionalna cesta

Lokalne ceste

Slika 7 - Lokalna cesta

B – EKSPLOATACIONI
KRITERIJ
 Prema eksploatacionom kriteriju imamo tri
klasifikacije, i to:

 prema vrsti saobraćaja za koji su

namjenjene,

 prema veličini saobraćajnog opterećenja i

 prema namjeni i saobraćajnom značaju

 Prema vrsti saobraćaja za koji su
namjenjene, ceste se dijele na:
 ceste za isključivo motorni saobraćaj i
 ceste za mješoviti saobraćaj.

Slika autoput
 Auto cesta je precizno definirana kao javna cesta
namijenjena isključivo za saobraćaj motornih vozila uz
obavezno dvije fizički odvojene kolovozne trake za saobraćaj
iz suprotnih smjerova.
Kolovozna traka ima najmanje dvije saobraćajne trake (širine
najmanje 3,5m) i jednu traku za zaustavljanje u nuždi(širine
2,5m).Na autocestama nema križanja u istoj razini sa drugim
cestama niti željezničkim prugama.Na autocestama se ulazi i
izlazi samo na posebno izgradjenim priključnim
trakama.Autocesta mora biti dizajnirana tako da omoguci
siguran saobraćajni tok brzinom od najmanje 80km/h u
normalnim uslovima.
RATEĆI USLUŽNI OBJEKTI UZ AUTOCESTU
Prateći uslužni objekti (PUO) uz AC i druge ceste su sastavni
dio te služe potrebama putnika i vozila s poželjnim
redoslijedom usluga:
1. Uzimanje goriva
2. Parkiranje
3. Odmor i druge potrebe putnika
Razmještaj i kapacitet PUO-a ovisi o posebnim mjerilima a
čine ih normativi vezani uz promet, lokaciju na mreži, poslovna
načela i opću regulativu.
Raspored objekata PUO-a uzduž trase po pojedinim tipovima:
P - parkiralište
BS - benzinska postaja
R - restoran
M - motel
Rangiranje cesta prema veličini
motornog saobraćaja

Razred ceste Broj motornih vozila u toku 24

sata u oba smjera (PGDS –
prosječni godišnji dnevni
saobraćaj)
Auto ceste > 12 000
Ceste 1 razreda
Ceste 2 razreda 7 000 – 12 000
Ceste 3 razreda 3 000 – 7 000
Ceste 4 razreda 1 000 – 3 000
Ceste 5 razreda < 1 000
 Prema namjeni i saobraćajnom značaju,
ceste se dijele na:

 eurposke ceste za daleki saobraćaj,

 ceste za daleki saobraćaj,

 zemaljske ceste,

 turističke ceste,

 ceste za specijalne svrhe i

 gradske ulice.
Europske autoceste (u km)
C – TEHNIČKI KRITERIJ

 Tehnički kriterij podrazumjeva podjelu

cesta prema:
 topografskim obilježjima terena i
 prema vrsti kolovoznog zastora
 Tereni na kojima se projektuju javne
ceste dijele se na:

 I – ravničarske,
 II – brežuljkaste,
 III – brdovite i
 IV – planinske.
 Ovisno o tome na kakvom su terenu
ceste građene dijelimo ih na:

 ceste na ravničarskom terenu (I),

 ceste na brežuljkastom terenu (II),
 ceste na brdovitom terenu (III) i
 ceste na planinskom terenu (IV).
 Prema vrsti kolovoznog zastora imamo
podjelu na:

 ceste sa savremenim kolovozom (asfalt,

beton, kocka) i
 ceste sa nesavremenim kolovozom
(tucanik i zemlja).
GORNJI STROJ CESTE
Zastor od a) malih kocaka b) velikih kocaka
ASFALTNI ZASTOR

Može biti od nabijenog ili lijevanog asfalta.

Nabijeni asfalt je od prirodnog asfaltnog kamena sa 10 %
bitumena.
Nanosi se na betonsku podlogu.
Gladak i za ceste sa malim nagibom.
Lijevani asfalt je od kamenog brašna, kamene sitneži,
pijeska i bitumena.
Betonska podloga, nanosi se drvenim gladilicama uz
posipanje pijeskom.
Ljevani asfalt na makadamu i tucaniku
ZASTORI OD ASFALTNOG I KATRANSKOG
BETONA

Na kamenom kosturu,koji se sastoji od

kamene sitneži, kamenog brašna i pijeska i
ima što manje šupljina, dodaje se asfalt i
katran, vrući i hladni, kao vezno sredstvo.
Za vrlo opterećene ceste.
Zastor od asfaltbetona
 GRADSKA SAOBRAĆAJNA MREŽA
Saobraćajna mreža grada stara je koliko i samo naselje i predstavlja jedan
od elemenata slike grada. Ima značajnu ulogu u urbanističkom
projektovanju, služi kao mreža regulacije izgradnje po horizontali i po
vertikali.

Šeme gradskih saobraćajnih mreža imaju historijski slijed.

Historijsko naslijeđe možemo pratiti kroz:

- Ortogonalne saobraćajne mreže (Rim);

-Radijalne (zrakaste) saobraćajne mreže (srednji vijek)
- Kombinacija navedenih mreža dovela je do pojave
• ortogonalno-radijalnih kao i
• radijalno-prstenastih mreža;
- Nepravilne šeme saobraćajnih mreža sa čestom pojavom trgova (barok);
- Organske saobraćajne mreže u gradovima novijeg doba (bazirane na
principu slijeđenja terena).
Faktori pri formiranju gradske saobraćajne mreže

Konfiguracija terena

Odnosi se na terenske uvjete koji su uticali na pojavu tipičnih

šema:

- ravničarska područja (pravilne geometrijske šeme)

- padinski tereni (šeme sa lošim elementima ulica kao što su
veliki uzdužni nagibi, vještački razvijene trase uz pojavu
serpentina, kose rampe, vanjska stepeništa itd.
- kupirani tereni (tereni ispresjecani vododerinam, riječnim
tokovima, uz obale jezera
i mora) to su šeme sa većim brojem saobraćajnih objekata kao
što su mostovi, vijadukti, tuneli itd.
Privredni, tehnički i tehnološki razvoj

Ovaj faktor utječe na širenje i osavremenavanje saobraćajnih

mreža na više načina:

-tehničko-eksplatacione karakteristike gradskih saobraćajnica

mijenjaju se i prilagođavaju funkciji i položaju u mreži, pa tako
danas imamo više vrsta gradskih saobraćajnica koje se dijele
na saobraćajnice višeg i nižeg reda;

-gradi se veliki broj saobraćajnih objekata kao što su mostovi,

vijadukti, nadvozi, denivelirana čvorišta itd.;

- razvijaju se posebne mreže za masovni javni gradski

putnički prijevoz.
Kada je u pitanju povezivanje regionalne i gradske
saobraćajne mreže poželjno je da međugradski putevi
tangiraju gradsku saobraćajnu mrežu u obliku obilaznica
i tranzitnih saobraćajnica. Još uvijek postoji niz slučajeva kod
kojih ceste daljinskog saobraćaja presijecaju mrežu gardskih
saobraćajnica. To su najčešće magistralni i regionalni putevi,
vrlo rijetko auto putevi. U savremenom urbanističkom
planiranju ovakve situacije se nastoje izbjeći.

Kod određivanja tipa ceste, prvo što se treba odrediti je

"stepen kontrole pristupa“ koji će biti primijenjen.
Klasifikacija gradskih saobraćajnica

Gradske saobraćajnice klasificiraju se na bazi slijedećih faktora:

- Funkcija koju saobraćajnica obavlja u gradskoj mreži,

- Položaj saobraćajnice u gradskoj mreži,
- Značaj koji saobraćajnica ima u realizaciji saobraćajnih tokova.

Gradske saobraćajnice se dijele na dvije osnovne skupine:

- SAOBRAĆAJNICE VIŠEG REDA;

- SAOBRAĆAJNICE NIŽEG REDA;

Saobraćajnice višeg reda rangiraju se na sljedeći način:

- GRADSKI AUTOPUT (GAP),

- GRADSKA MAGISTRALA (GM),
- GRADSKA SAOBRAĆAJNICA I REDA (GI),
- GRADSKA SAOBRAĆAJNICA II REDA (GII).

Saobraćajnice nižeg reda rangiraju se na sljedeći način:

- SABIRNE ULICE (SU),

- INTRAZONSKE ULICE (IU),
- PRILAZNE ULICE (PU).
Postoji i sljedeća podjela prema stepenu kontrole pristupa):

-Brze gradske ceste

-Glavne gradske ceste

-Gradske ulice

-Sabirne ulice

-Opskrbne (lokalne) ulice

-Kolno-pješački pristupi.
Brze gradske ceste
Osnovni elementi projektovanja cestovnih saobraćajnica

- Računska brzina – Vr

- Poprečni nagib kolovoza

- Elementi trase

- Elementi poprečnog profila saobraćajnica

- Polazni parametar za dimenzionisanje i oblikovanje je računska brzina – Vr

GAP................................Vr= 80 – 120 (km/h),

GM ................................Vr= 60 – 100 (km/h),
GI ................................Vr= 60 – 80 (km/h),
GII ................................Vr= 50 – 60 (km/h),
S.N.R..............................Vr= 50 < 60 (km/h).

Računska brzina je voznodinamička veličina na temelju koje se određuju pojedini

geometrijski elementi ceste:
- poprečni nagib kolovoza u krivini q ()
- duljine preglednosti P1 i P2 (m)
- poluprečnici vertikalnih zaobljenja nivelete R min (m)
-Min poluprečnik krivine sa poprečnim protunagibom kolovoza R min (m)

-Projektna brzina je najveća brzina kojom je zajamčena potpuna sigurnost vožnje u

slobodnom saobraćajnom toku duž poteza trase, pod optimalnim vremenskim
uvjetima i uz dobro održavanje ceste.
Računska brzina ne može biti manja od projektne a najveća vrijednost računske
brzine ne smije biti veća od zakonom dopuštene najveće brzine za određeni razred
ceste. Vr – Vp ≤ 20 (km/h)
HVALA NA PAŽNJI