Professional Documents
Culture Documents
Zadaci Hidrostatika
Zadaci Hidrostatika
deo – ZADACI
Hidrostatika
GP + G2 − PZ1 + PZ2 = 0
45
46 1. Hidrostatika
= 77.05(0.1 + h∗C )
π(d2V − d2C ) ∗
PZ2 = ρ2 g hC =
4
3.14(0.12 − 0.022) ∗
= 1 · 103 × 9.81 hC = 73.97h∗C
4
U gornjim izrazima, vertikalna komponenta hidrostatičke sile je računata kao
PZ = ρgV gde je ρ gustina fluida koji je u kontaktu sa površinom na koju se
računa komponenta sile, a V je zapremina tela izmed̄u površine na koju se
računa sila i njene projekcije na horizontalnu ravan na visini pijezometarske
kote. Tražena visina dela cevčice koji se nalazi u vodi je:
G = PZ ⇒
ρ3 h
Π1 = + 1.00 =
ρ1
0.4 × 2.5
= + 1.00 = 2.00 m
1.0
Gustina drugog fluida odred̄uje se pomo-
ću pritiska u zajedničkoj tački A:
pA = ρ1 g(Π1 − ZA ) = ρ2g(Π2 − ZA ) ⇒
2.00 − 1.20
ρ2 = 1.0 = 0.8 kg/dm3
2.20 − 1.20
Na valjak treba delovati silom koja je jednaka odgovarajućoj promeni sile
potiska:
π Z0 − 1.00 2 2
PZ = ρ1 g d (Z0 − 1.00) =
12 h
π Z0 − 1.00 2
= 1.0 × 9.81 1.252(Z0 − 1.00)
12 1.50
= 1.784(Z0 − 1.00)3
p0 = ρ2g(2.50 + ∆Z − Z0 )
p0 0.85
Π1 = + Z0 = (2.50 + ∆Z − 2.19) + 2.19 = 0.85 ∆Z + 2.454
ρ1 g 1.0
F = k ∆Z
49
G + F = PZ1 + PZ2
Na delu na kome je vazduh sa obe strane zida (desno od račve i na levom delu
iznad kote 4 m), sile kojima vazduh deluje na zid med̄usobno se poništavaju.
Opterećenja na ostale delove zida su računata kao za ravanski zadatak i to:
– horizontalna opterećenja prema izrazu PX = ρgΩX L, gde je ΩX – po-
vršina dijagrama visine pritiska (tj. dijagrama opterećenja kod koga je
apscisa p/ρg, a ordinata Z) i L – dužina zida,
– vertikalna opterećenja prema izrazu PZ = ρgΩZ L, gde je ΩZ – povr-
šina omed̄ena konturom na koju se odred̄uje sila, njenom projekcijom
na horizontalnu ravan na visini pijezometarske kote i odgovarajućim
vertikalnim izvodnicama.
2
Na slikama su nacrtani pravi smerovi delovanja sila. Znak “−” u izrazima za sile
označava da je hidrostatički pritisak u toj tački negativan, odnosno da je sila usmerena od
konture na koju deluje ka tečnosti (fluid “povlači” konturu). Obrnuto, pozitivan znak sile
znači da je hidrostatički pritisak u merodavnoj tački pozitivan, odnosno da sila pritiska
konturu. Ovakva konvencija usvojena je jer u fluidu ne postoje negativni naponi (naponi
zatezanja) pa ni negativni pritisci. Najniži pritisak (apsolutni) u fluidu je paps,min = 0 Pa,
dok je najniži hidrostatički pritisak:
(pošto je usvojeno da je hidrostatički pritisak vode “nula” kada je paps = patm ). Naglašava
se da je ova konvencija različita od konvencije o znaku presečnih sila koja je usvojena
u predmetu “Otpornost materijala” (“. . . Normalna sila je pozitivna ako zateže svoju
presečnu ravan. Transverzalna sila je pozitivna ako obrće element grede u smeru obrtanja
kazaljke na satu . . . ”, V. Brčić, Otpornost materijala, 1978), odnosno da te dve stvari ne
treba mešati.
53
potrebnu de-
bljinu ustave
iz uslova da
se ona podiže
(obrtanjem o-
ko ose zgloba)
tek kada nivo
vode levo od
ustave padne
ispod prikaza-
nog, za koga
je dubina vode
H = 3.0 m.
√
Težina ustave po 1 m dužine je G = 7.0 × 9.81 × 4 2 δ = 388.46 δ, gde je δ –
debljina ustave. S obzirom da je δ nepoznata veličina, odrediće se iz uslova
da je suma momenata svih sila oko tačke O jednaka nuli:
Z 3 − 9Z 2 + 54 = 0
α = [−(−9)2 + 3 × 0]/9 = −9
pri čemu očigledno samo poslednje rešenje fizički ima smisla (0 < Z3 < H).
Dakle:
Z = Z3 = 3.00 m
1
IY Y 2 = 2(H − Z)(H − Z)3 = 4.50 m4
36
Rešenje.
pM 14.715
Π1 = + ZM = + (−0.50) = 1.00 m
ρ1 g 1.0 × 9.81
58 1. Hidrostatika
πd2O π 0.52
PX = ρ0ghT = 1.0 × 9.81 × 1.5 = 2.889 kN
4 4
Ekscentricitet ove sile je: