Linearna algebra II

Kolokvij 2A

Mihailo Valjeti¢

2017/2018

Zadatak 1. U ovom slu£aju, operator S prebacuje iz baze E0 u E, a operator T prebacuje iz e

u e0 . Tada je traºeni matri£ni zapis dan s:
 
   0 0 0 1
0 0 1 −2 −1 2 0 1 0  1 1 1 −1
[A]eE = ([T ]ee )−1 [A]eE 0 [S]E
E0 =− 
2 0 1 0 0 0 2 0 −1 −1 1 

0 −1 0 1
Tada je:  
0 0 −2 −1 4
[A]eE =
0 1 0 −1
Zadatak 2. Najprije odredimo matri£ni zapis operatora F u paru kanonskih baza.

a) Svojstvene vrijednosti operatora F su λ1 = 0 i λ2,3 = −2. Kako je l(0) = d(0) = 1, ali

l(−2) = 2 > 1 = d(−2), operator F se ne moºe dijagonalizirati (Korolar 2.71.)

b) Operator F∗ je dan s:

F ∗ (x, y, z) = (2x − 4y, 2x − 4y, −4x + 4y − 2z)

Takožer, operator F + F∗ je hermitski jer vrijedi:

(F + F ∗ )∗ = F ∗ + (F ∗ )∗ = F ∗ + F = F + F ∗

Zadatak 3. Karakteristi£ni polinom operatora A nam govori da su svojstvene vrijednosti

λ1,2,3 = −2 i λ4,5,6 = 2 te da je l(−2) = 3 i l(2) = 3. Kratnosti nulto£aka u minimalnom
polinomu nam govore veli£inu najve¢eg Jordanovog bloka pa moºemo (do na permutaciju blo-
kova) odrediti sljede¢u Jordanovu formu operatora A:
−2 0
 
0 0 0 0
 0 −2 0 0 0 0
 
0 0 −2 0 0 0
J =
0

 0 0 2 1 0 
0 0 0 0 2 0
0 0 0 0 0 2
Kako je geometrijska kratnost svake svojstvene vrijednosti jednaka broju njenih Jordanovih
blokova, slijedi da je d(−2) = 3 i d(2) = 2. Preostaje jo² odrediti sin A:
 
sin(−2) 0 0 0 0 0
 0 sin(−2) 0 0 0 0 
 
 0 0 sin(−2) 0 0 0 
sin A = 
 
 0 0 0 sin(2) cos(2) 0 
 0 0 0 0 sin(2) 0 
0 0 0 0 0 sin(2)

1
Zadatak 4. Iz danih podataka kreiramo sustav jednadºbi i pripadni matri£ni zapis:
   
1 −1   −2
1 1  α1 0
Ax = b =⇒ 1 0  α2 =  2 
   

1 4 3

Sustav nema jedinstveno rje²enje pa pomo¢u QR dekompozocije traºimo najbolju aproksimaciju

rje²enja. √ 

1/2 −2/ 14  
1/2 0√  2 √2
A = QR = 
 
1/2 −1/√ 14 0 14
1/2 3/ 14
1 11
Tada je f (x) = − 28 + 14 x.

2
 Linearna algebra II
Kolokvij 2A

Mihailo Valjeti¢

2018/2019

Zadatak 1.

a) Traºeni matri£ni zapis u paru baza (e0 , f 0 ) je:

    
1 0 −1 1 1   −2 0
0 1 1
[A]fe0 = ([T ]ff )−1 [A]fe [S]ee = −1 1 1  0 2 =  4 0
1 0
1 −1 0 1 3 0 1

b) Traºeni zapis u danim bazama je:

 
5
[Ax]f = [A]fe [x]e =  6 
11
 
−4
0 f0 e0 f0 e −1
[Ax]f e
= [A]e0 [x] = [A]e0 ([S]e ) [x] = 12 

−1

Zadatak 2. Nakon odreživanja baze i provoženja Gram-Schmidtovog postupka ortogonalizacije

dobivamo da je ONB za U ⊥:
(√ √ √ )
2 6 3
(1, 0, 0, −1), (1, 2, 0, 1), (−1, 1, 3, −1)
2 6 6

Zadatak 3.

a) Svojstveni polinom je kA (λ) = −λ2 (λ − 3)

pa su svojstvene vrijednosti matrice A jednake
λ1,2 = 0 i λ3 = 3. Svojstveni vektor pridruºen svojstvenoj vrijednosti λ = 0 je v1 =
(−1, −1, 2)T , a svojstveni vektor pridruºen svojstvenoj vrijednosti λ = 3 je v3 = (1, 1, 1)T .
Kako je l(3) = d(3) = 1, ali je l(0) = 2 > 1 = d(0), dobivamo da se matrica A ne moºe
dijagonalizirati (Korolar 2.71.)

b) Kako se matrica A ne moºe dijagonalizirati, odrežujemo joj Jordanovu formu. Algebarska

kratnost svojstvene vrijednoti λ = 3 odgovara geometrijskoj kratnosti pa pripadni svoj-
stveni vektor v3 ne genenira ni²ta, a kako je l(0) = 2 > 1 = d(0), iz pripadnog svojstvenog
vektora v1 generiramo v2 kao (A − 0I)v2 = v1 . Dobivamo v2 = (1, −1/2, 0)T . Pripadna
Jordanova forma je:
 
0 1 0
0 0 0
0 0 3
Iz Jordanove forme odmah zaklju£ujemo da je pripadni minimalni polinom µA (λ) = λ2 (λ−
3). On mora biti normiran, a kratnosti nulto£aka dobivamo iz veli£ina najve¢eg Jordanovog
bloka pridruºenog svakoj svojstvenoj vrijednosti.

1
 c) Imamo jednakost dvije funkcije operatora sin A i A(I + αA). Budu¢i da matri£ni zapisi
moraju biti u Jordanovoj bazi (Oprez: ne moºete ra£unati direktno produkt A(I + αA)
ve¢ to morate promatrati kao funkciju f (x) = x(1 + αx) = x + αx2 ) dobivamo sljede¢e:

sin A = A + αA2
   
0 1 0 0 1 0
0 0 0  = 0 0 0 
0 0 sin(3) 0 0 3 + 9α

Iz toga slijedi da je α = 91 (sin(3) − 3)

Zadatak 4. Uputa: zapi²ite kako izgledaju piq kao polinomi prvog stupnja.

a) Preslikavanje je skalarni produkt na P1 .

 
2 0
b) [A∗ ]ee = , A∗ p(t) = 2t + 8
−1 2

c) Budu¢i da je AA∗ 6= A∗ A slijedi da operator nije normalan.