Revizija, makaze za orezivanje

Tema ovoga jutra je: “Revizija, makaze za orezivanje“. Čvrsto vjerujem da, kada
biste mudro i svakodnevno koristili reviziju, da biste uvidjeli da Vam nijedan cilj
nije nedostižan. I mislim to ozbiljno, nema cilja koji je izvan Vaše sposobnosti da
ga ostvarite.
Kad mi je bilo sedam godina, jedna gospođa rekla mi je: “Imala sam viziju o tebi.
Objasniću ti je vrlo, vrlo plastično — ne znam šta je to što ćeš ti uraditi, ali
prikazalo mi se ćeš uraditi nešto što ljudi neće poništiti i vijekovima nakon što
umreš. To jasno vidim; i kroz vjekove će ti ugled rasti, dugo posle tvoje smrti. I tri
čovjeka će biti pominjana u nekoliko narednih stotina godina, a ti ćeš biti jedan od
te trojice kada se bude govorilo o zaslugama za čovječanstvo.“
Osjećam da bi ova jutrošnja tema, da bi to moglo biti to, da nisam nikada rekao ni
jednu jedinu riječ, i vi čuli ovo predavanje i povjerovali, i zaista ga primijenili, ovo
bi bilo sjeme koje bi se odavde raširilo tako da ga buduće generacije ne bi mogle
poništiti. Jer to je čarolija, makaze za orezivanje, revizija. Nije baš vezana za
dostizanje ciljeva, ali ako je svakodnevno budete praktikovali, probudiće u Vama
duh Isusa, što podrazumijeva neprestano opraštanje grijeha.
Po ovom učenju, grešnik uvijek mora otići slobodan; nikada ga nećete osuditi, jer
kad se u Vama probudi duh, shvatićete da u njemu nema osude, već jedino
praštanja, a praštanje nije ono što svijet misli da jeste kada izostavi svoj uobičajeni
čin osvete. Ono što mi podrazumijevamo pod praštanjem je identifikacija onoga
kome želimo da oprostimo sa idealom koji on želi da otjelovi u ovom svijetu. I
tako činimo njemu ono što očekujemo, ili bismo voljeli, da drugi čine nama. Dakle,
što god ja želim da postanem, to je vizija koju moram imati za svakog čovjeka sa
kojim dođem u dodir u mom svijetu; da niko ne treba biti odbačen, svaki čovjek
treba da bude iskupljen, a moj život je proces kroz koji to iskupljenje dolazi. A to
postižem tako što ću prosto poistovjetiti drugog sa idealom koji želim da
eksternalizujem u mom svijetu.
Sada ćemo se vratiti drugom poglavlju Knjige Postanja/1. Mojsijeve. Tamo se
kaže: “I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti čovjeka, kog
stvori.“ (1. Mojsijeva 2:8) Sada, Vi čitate tu priču i mislite da se sve ovo dogodilo
hiljadama godina ranije. Ja sam došao da Vam kažem da se ovo dešava sada. Vi se
sada nalazite u Edemskom vrtu i mislite da ste izbačeni ili prognani. U njemu ste, i
vrt je Vaš um, ali Vam je potreban — kao i svakom baštovanu — alat za
kultivisanje. Jer ste zaspali, kao što Vam je rečeno u drugom poglavlju; budući da
ste zaspali, korov se pojavio u vrtu i manifestuje se u vidu uslova i okolnosti u
Vašem životu. Jer Vaš vrt neprestano projektuje sebe u prostor, i možete pažljivim

1
posmatranjem Vašeg svijeta vidjeti čemu sve dozvoljavate da raste u Božijem vrtu.
Ali Vi imate misiju, imate svrhu, i ona nije da nagomilavate bogatstvo — možete
to učiniti ako želite — nije da postanete poznati, nije da budete nosilac neke
izuzetne moći, već prosto da se starate o Božijem vrtu. To je Vaša svrha. Smješteni
ste u vrt da biste ga sređivali i pazili, tako da samo lijepe stvari rastu u vrtu
Božijem.
Sada, svaki čovjek u svijetu je ukorijenjen u Vama, koji gledate i vidite taj svijet.
Svaki čovjek je ukorijenjen u meni; završava se u meni a ja sam ukorijenjen i
završavam se u Bogu. Budući da je ukorijenjen u meni, on ne može donijeti ploda
koji je u suprotnosti sa prirodom korijena. Dakle, on je u meni i bilo kakve
promjene koje želim da vidim u spoljašnjem svijetu mogu se realizovati jedino ako
promijenim korijen onoga što vidim da raste u mom svijetu.
“Vidiš li ona polja?
Nemoj se iznenaditi kad vidiš susam:
Susam bijaše susam,
I žito bijaše žito,
I tišina i tama to spoznaše
Tako se rodi vjera u čovjeka.”
Prema tome, ne osuđujte ga, jer Vi ste uzrok i izvor toga što vidite. Sada se
okrenite sebi i kultivišite ga koristeći ove makaze za orezivanje — reviziju.
A evo kako to radimo. Na kraju mog dana, ja pregledam dan; ne sudim, prosto
pregledam. Prođem kroz čitav dan, kroz sve epizode, događaje, razgovore, susrete i
potom, kako ga jasno vidim u svom umu, iznova ga ispišem. Ponovo ga napišem i
učinim da se slaže sa idealnim danom koji sam želio da doživim. Prolazim scenu
za scenom i ponovo je ispisujem, prepravljam ih, i nakon što sam prepravio svoj
dan, ponovo ga proživim u svojoj imaginaciji, prepravljeni dan, i činim to iznova i
iznova u svojoj imaginaciji sve dok to naizgled zamišljeno stanje ne poprimi
svojstva stvarnosti. Izgleda kao da zaista jeste stvaran, da sam ga zaista doživio i iz
iskustva sam naučio da će ovi revidirani dani, ako ih stvarno proživim, promijeniti
dane koji mi dolaze. Kada sjutra sretnem ljude koji su me razočarali, neće me
razočarati i tada, jer sam u sebi promijenio samu prirodu tog bića, i nakon što sam
to učinio, on će sjutra posvjedočiti o promjeni koja je u meni nastala. Moja je
dužnost da se posvetim ovom vrtu i da ga zaista načinim vrtom koristeći alat za
kultivisanje, reviziju.
Iz iskustva znam da njome nećete ostvariti samo ove ciljeve, i donijeti ove
promjene, već je slavna stvar što ona u Vama, koji je koristite, budi duh Isusa i Vi
hvatate sebe kako ne samo opravdavate, već opraštate, i shvatićete da su sloboda i
praštanje neraskidivo povezani. Ne možete biti slobodni i ne oprostiti, jer onaj

2
koga bacate u okove, osuđujete i krivite veže Vas Vašim sopstvenim sudom o
njemu — jer on je u Vama. I identifikujući ga sa idealom koji zaista želite da
ostvarite, Vi sebe oslobađate. Rečeno Vam je: “Praštajte i biće vam oprošteno. Ne
oprostite li, neće vam biti oprošteno.“ To je automatska uslovljenost; ne može biti
drugačije, jer sve na svijetu izvire iz Vas, koji ga posmatrate. I kada počnete ovo da
praktikujete, sam duh u Vama se budi i Vi znate da ste onaj o kom drugi govore i
misle da je živio prije dvije hiljade godina.
Dakle, kada to shvatite, shvatićete kroz stvarno znanje, Vi to znate; o tome nema
rasprave, ne govorite drugima, Vi znate da ste On. I onda ćete pročitati riječi:
“Tako se i Hristos jednom prinese, da uzme mnogih grijehe.“ (Jevrejima 9:28). I
znaćete da ste Vi onaj koji uzima mnoge grijehe sopstvenom žrtvom, a žrtvovanje
sebe ne znači pokazivanje hrabrosti tako što ćete se baciti pred metak da biste
zaštitili brata, ne znači davanje svog tijela da bi bilo spaljeno, ili raspeto na krstu,
već je čovječije Ja skup svega u šta čovjek vjeruje i prihvata kao tačno. Dakle, to je
Ja koje se žrtvuje.
Čuo sam se sa jednom gospođicom koja bi nekome bila predivna žena, a ipak je
neudata. Želi da bude životna saputnica neke divne plemenite osobe, ali je neudata,
to mi je rekla. To postaje dio mene, to je moje znanje; moram žrtvovati to Ja, da bi
taj dio mog bića bio srećan koliko i ja i drugi ljudi u mom svijetu. Jer to je Ja koje
moram žrtvovati i ukloniti grijeh, jer “grijeh“ za mistika znači promašivanje mete;
a ne kršenje nekog pravila, osim, naravno, ako imate cilj, a kršenje znači
podbacivanje, već grijeh za mistika znači prosto imati neki cilj u životu i ne uspjeti
u njegovom ostvarenju. Dakle, kada promašite cilj, zgriješili ste; i On se pojavio da
preuzme grijeh sopstvenom žrtvom, i znajući da je on samo sve ono na šta sam
pristaje, sve što prihvata, sve za šta vjeruje da je tačno, onda — šta ja vjerujem u
vezi sa tim nekim? — Da je nezaposlen i ne može naći posao? Ja u to vjerujem.
Sada, uklanjam taj grijeh, to njegovo promašivanje mete, i uklanjanjam taj grijeh
jedino žrtvovanjem Sebe, a Ja sam to uvjerenje, zato sada vršim reviziju. Nije
dovoljno reći: “Pa dobro, više neću vjerovati da je nezaposlen.“ Vjerujem da je
zaposlen.
Činim to makazama za kultivisanje, revizijom. Vidim ga u svom umu i čestitam
mu na dobroj sreći, jer sada je berićetno zaposlen. Dopuštam mu da primi moje
čestitke, jer ne vidim pred sobom čovjeka koji nezaposlen, vidim zaposlenog
čovjeka i on zna da je u mom umu, jer u tom stanju sam ga kultivisao iz stanja
nezaposlenosti i još jednom preoblikovao granu koja raste u Božijem vrtu. Sjutra
će ga ljudi vidjeti drukčije nego što su ga gledali prije kultivisanja koje se u meni
odigralo, i on će biti dobro zaposlen. Ako nekome nije dobro, kultivišite, orežite, tu
granu. Ne prihvatajte nijednu stvar na ovom svijetu kao konačnu osim ako se ne
uklapa u ideal koji želite da ostvarite u svom svijetu. Ali radite ovo svakodnevno,
3
jer ako svakoga dana ne kultivišete izgubićete tu naviku i počeće da raste korov.
Svaki čovjek koji je zaista baštovan, koji sebe naziva baštovanom, baštovanom u
Božijem vrtu, jer svaki dan je prilika da zaista kultivišete to drvo, to čudesno drvo.
Dakle, svako koga sretnete je loza koja raste iz čokota — koji ste Vi, a Vi ste to
posebno drvo u Božijem vrtu, drvo koje donosi život, koje rađa plod i hrani nacije.
To ste Vi.
Ako me danas shvatite ozbiljno, ne dozvolite da sunce zađe nad bilo kojom
neprijatnošću koja se tokom dana desila. Samo je sagledajte, ne poričite je, ne
eskivirajte je, sagledajte je kako biste je mogli orezati i preoblikovati. Prođite kroz
današnje razgovore sa prijateljima: jesu li bili prijatni, jeste li raspravljali, nije
bitno o čemu, jesu li bili negativni?
Zatim ponovo ispišite scenario i samo zamislite da se odigrao razgovor koji ste
sada po prvi put osmislili. I on će se desiti, jer sve na ovome svijetu, iako izgleda
da je u spoljašnjosti, nalazi se unutra, u Vašoj mašti. I ta Vaša predivna mašta je
Isus Hrist. Mašta je stvarno boravište svake stvorene stvari. Bez obzira šta vidite u
svijetu, ono potiče iz Vaše mašte. Dakle, tamo odlazite, to je radionica, vrt Božiji.
Tako, sada imate misiju, imate svrhu u životu; to je plemenita svrha, jer ste
izabrani da zaista postanete glavni baštovan u Božijem vrtu, a u vrtu morate imati
alat za kultivisanje i taj alat je revizija. Prosto napravite reviziju, i kako revidirate
dan, Vi ga poništavate, jer taj dan ne odlazi u prošlost, ne iščezava, kako ljudi
obično misle, već uvijek napreduje ka budućnosti da Vas ponovo susretne — ili
kultivisan ili u nekom čudnom obliku korova. Dakle, sve je na nama — nadam se
da će me svaki muškarac i svaka žena, koji su danas ovdje, shvatiti ozbiljno i da
ćete već od danas početi da kultivišete svoj vrt, da kultivišete svoj um. Znam da
ćete, prije nego odem iz ovoga grada za dvije sedmice, moći da mi ispričate o
novim stvarima koje se pojavljuju u Vašem svijetu, koje izviru iz kultivisanog
drveta koje je Vaša sopstvena divna mašta. Isprobajte ovo: onda ćete znati šta je
Blejk mislio kada je rekao: “Na nebesima, jedina vještina življenja je zaboravljanje
i opraštanje.“ Jedina vještina življenja je potpuno zaboravljanje tako što ćete na to
mjesto staviti nešto drugo, ne ostaje vakuum, već stavljate nešto drugo na mjesto
ružnog događaja.
Dakle, kada budete čitali one čudne priče u dnevnoj štampi, prosto ih ignorišite.
Ništa one ne znače. Ljudi koji sebe nazivaju vođama, pastirima stada,
ekskomuniciraju — ne samo u jednoj religiji, sve religije daju sebi pravo da
ekskomuniciraju, ne znajući da ništa ne može biti odbačeno, ne možete odbaciti ni
jednu stvar na svijetu jer ona je vječna, ali može biti kultivisana i uklopljena u
idealnu sliku. Čovjek koji ne vrši reviziju svog dana ili ne zna za nju ili je

4
zaboravio kako je življeti kao pravi pregalac Isusovog duha koji je transformisao
ovaj život. Zato ih nemojte odbacivati.
U akutelnom izdanju magazina “Tajm” je i jedna plemenita duša nama poznata kao
Spinoza, Baruh De Spinoza, koji je toliko toga pružio svijetu filozofije, toliko smo
svi bogatiji jer je on hodao zemljom. I danas, tri stotine godina kasnije, bivši
premijer Izraela, Ben-Gurion, tražio je od vodećih rabina današnjice da opozovu
onu ekskomunikaciju od prije tri stotine godina, i onu su odgovorili tom dobrom
čovjeku da ne mogu poništiti djela njihovih prethodnika, da kletva ostaje zauvijek,
i trebali biste pročitati ovu blesavu, blesavu kletvu, jer je oštampana u aktuelnom
izdanju magazina “Tajm”. Pozivaju sve anđele da ga prokunu, kao da bi anđeli
ikada kleli; pozivaju sve da ga uništi, da ne može kročiti izvan svoje sjenke; niko
ne bi smio s njim razgovarati, niti biti prema njemu ljubazan, niko mu ne bi smio
pisati niti ikada pročitati išta što on ima da kaže; i sve to prije tri stotine godina.
Ti rabini koji su ga prokleli su još odavno zaboravljeni, a ako kojim slučajem i
nisu, to je zato što su njega prokleli. I niko ne zna ko su u stvari oni, ali ne možete
zaboraviti Spinozina djela, ako ste ih u ovome svijetu čitali. Svako iz današnje
publike je vjerovatno upotrijebio neku njegovu frazu; jeste li znali da je on rekao:
“priroda se grozi vakuuma“? Danas tu rečenicu koristite Vi; koristim je ja, ali od
koga je potekla — od Spinoze. Jer postojao je taj džinovski um, kog, nakon tri
stotine godina, mali umovi koji misle da su vodiči stada; oni sebe nazivaju
pastirima. Trebali bi da se vrate i da dobro pročitaju Jeremijinu Knjigu: O, vi
pastiri koji upropastiste moje loze i koji ste došli u moj vrt i uzeli moje loze, pa
sada ne rađaju ploda i nemaju lišća, i vrt jerusalimski savlada korov. Pročitajte u
Jeremijinoj Knjizi, kako vapi jer su pastiri, oni koji sebe nazivaju pastirima,
slijepci koji vode slijepce.
Držite me ovoga jutra za riječ: ništa mi ne dugujete, ništa Vas ne košta da jutros
budete ovdje, dođete, posvetite mi svoje vrijeme i ja Vama posvetim svoje, ali idite
i isprobajte sve ovo i počnite od danas da kultivišete tu svoju predivnu maštu.
Znate li za nekoga da je zao? Prestanite to da znate tako što ćete ga zamisliti i u
umu voditi s njim najdivniji mogući razgovor na svijetu, nježna duha, punog
ljubavi, i vjerujte u stvarnost ovog druženja, jer ako zaista tako učinite, ulazite u
carstvo nebesko, jer u njega ulazite kroz ljupko, znalačko zajedništvo sa
prijateljem. Dakle, učinite ga prijateljem, ako je dobar, nije bitno kakav je, možete
ga kultivisati i dok to radite, radite posao koji ste poslati da radite za čovjeka — a
Vi ste taj čovjek — smješteni ste danas u Rajski vrt da ga pazite i čuvate. Ne
dozvolite korovu da i dalje uspijeva u Vašem svijetu.
Apsolutno ste odgovorni za svako biće koje sretnete na ovome svijetu; to je Vaša
odgovornost. Baš kao i nastavnica o kojoj sam vam govorio, koja se postarala za

5
djevojčicu koja samo što nije bila izbačena iz škole; ne, djevojčica nije izbačena,
jer je ona čula isto ovo što Vi slušate jutros. Dakle, zamislila je djevojčicu za koju
su se direktor, psiholog i svo nastavno osoblje složili da je izbace iz škole na njen
šesnaesti rođendan, jer je bila nepristojna, gruba, nemoralna; i otišla je kući u
nedjelju veče, zamislila to dijete i družila se snjim, i vidjela nježno dijete, obzirno
dijete, ljupko dijete. Sledećeg dana, u ponedjeljak, u razredu je djevojčica pokazala
svu ljubaznost i dobrotu iz revizije od prethodne večeri, a deset dana potom, kada
su isto uočili svi članovi osoblja i psiholog, održan je još jedan sastanak i poništili
su odluku od prije deset dana, i dijete nije izbačeno. Još uvijek ide u Srednju školu
“Džordž Vašington“ u Njujorku, koja je na zaista dobrom glasu, dakle, eto nje tu,
bez ikakvih zamjerki na njen račun, jer je jedna nastavnica sjedjela u publici, kao
što Vi sjedite ovdje, i vjerovala je u nešto za šta se nadam da svi ovdje vjeruju, i
iskupila je granu sopstvenog drveta. Nije shvatala da je to dijete ona sama. Gledala
je, do toga trenutka, svu djecu kojoj je predavala skroz objektivistički. Slijepac vidi
svijet kao potpuno objektivan u odnosu na njega, kao nešto što je od njega
odvojeno. Kada se počne buditi, onda vidi da je sve subjektivno; sve sa čime se
susretne je dio njega samoga, a za ono što još uvijek ne razumije, on ipak zna da je
sa tim povezan afinitetom neke još neostvarene sile u sopstvenom biću. I zato to ne
odbacuje, zna da je njegov život proces kojim iskupljuje, i on to iskupljuje
koristeći alat za kultivisanje, reviziju.
Dakle, osjećam da je ovo, posle pedeset godina hodanja ovom zemljom, da je ovo
vidjela ona gospođa kad mi je bilo tek sedam godina. Mogao bih, zaista, u
svakome trenutku otići iz ove tri dimenzije znajući da ovo ne možete opovrgnuti:
možda je nikada nećete koristiti, ali nikada nećete moći ni opovrgnuti ovu vještinu
revizije. I svaki onaj koji je isproba će, na svoje veliko zadovoljstvo, dokazati da se
može uzdići iznad najluđih ljudskih snova, i uzdižući se, probudiće duh praštanja.
U ranim fazama će se uzdići u uspješnim poduhvatima; povećaće svoj prihod,
ostvariće sve te stvari, ali će nedugo potom shvatiti da to nije bila svrha. To su bile
samo igračke, da mu zagolicaju um, igračke kojima se zabavljao dok u sebi ne
probudi Isusov duh. Posle toga vidi potpuno drugačiju misiju, ne zgrtanje
bogatstva, već iskupljivanje društva, iskupljivanje svakog čovjeka na svijetu.
Počinje da ispunjava Očevu volju, a rečeno nam je u šestom poglavlju Jevanđelja
po Jovanu: “A ovo je volja Oca koji me je poslao: da ne izgubim ništa od onoga što
mi je dao, nego da to vaskrsnem u poslednji dan.“ (Po Jovanu 6:39)
Ništa nemojte izgubiti — ne, ne ekskomunicirajte, ne izbacujte, već ga prosto
uzdignite, vaskrsnite, i kako ga uzdignete i sami ćete se izdići i to putovanje vječno
traje. Krećete se po beskonačnoj vertikalnoj liniji Vaše predivne mašte, a idete ka
gore jedino uzdizanjem drugih. Slijepci misle da mogu sami sebe spasiti i zato
misle da mogu spasiti sebe, a druge zanemariti, odbaciti. Slijepac je ovo rekao i

6
prije nekoliko stotina godina: “Drugima je pomogao, a sebi ne može pomoći”.
Kažem Vam da je to lažna izjava: stavljena je u usta Fariseju, u usta Sanhedrinu,
vođama — koji su mislili da su vođe — ali ja Vam kažem da čovjek spašava sebe
jedino i isključivo spašavanjem drugog ljudskog bića. Ne postoji drugi način
spašavanja sebe osim da spasite stvarnog sebe — a svaki čovjek je ukorijenjen u
Vama, koji ga posmatrate. I zato ne odbacujte, uzdignite ih, orezujte, kultivišite
drvo, i postanite pravi baštovan u vrtu Božijem.
Uzmite bilo šta; imate ovoga jutra dijete: primili smo sve jutrošnje zahtjeve, bilo je
na desetine zahtjeva jutros. Na svaki se mora odgovoriti, niko ne smije biti
zanemaren; nemojte reći da je neki od njih nemoguć, ništa nije nemoguće Vašoj
mašti, a Vaša mašta je Isus Hrist. Njemu je sve moguće. Upotrijebite ga, upravljajte
njime, probudite ga iz njegovog sna; vjekovima je spavao: i zato što je spavao
isanjao je u postojanje sva ova čudna stanja lošeg oblika. Jer svijet samo svjedoči o
upotebi ili zloupotrebi imaginacije. Kao što nam je rečeno, na svijetu postoji samo
On. Šta je to jedino na svijetu? — Vaša mašta, jer ona je stanište svih stvorenih
stvari i ona stvara sve i bez nje ništa nije stvoreno što je stvoreno. Zato je mudro
koristite, koristite je s ljubavlju i svaki put kada koristite svoju maštu s ljubavlju za
račun drugog, tada bukvalno posredujete između Boga i čovjeka. Imaginacija je
moć iskupljenja svijeta, i zaista posredujete između Boga i čovjeka koristeći je
divno i s ljubavlju.

Meditacija

Mnogi ljudi mi kažu da ne mogu da meditiraju. Pomalo mi liče na one koji kažu
kako ne mogu svirati klavir nakon samo jednog pokušaja. Meditacija, kao i svaka
vještina, zahtijeva konstantno vježbanje za savršene rezultate. Zaista dobar
pijanista, na primjer, osjećao bi da ne može svirati najbolje što umije ako ne bi
vježbao samo jedan dan. Ako ne bi vježbao čitavu sedmicu ili mjesec dana, znao bi
da bi čak i najneupućenija publika uočila njegove greške. Tako je i sa meditacijom.
Ako svakodnevno praktikujemo s radošću ovu naviku, usavršavamo je kao vješinu.
Shvatio sam da, za one koji se žale na njenu teškoću, meditacija nije svakodnevna
praksa, već oni radije čekaju dok se u njihovom svijetu ne pojavi nešto hitno i
onda, snagom volje, pokušavaju da fokusiraju pažnju na željeno stanje. Ali oni ne
znaju da je meditacija edukacija volje, jer kad su volja i mašta u konfliktu, mašta
sigurno pobjeđuje.

Rječnici definišu meditaciju kao usmjeravanje pažnje; planiranje u umu;

zamišljanje i planiranje; upuštanje u kontinuirano i kontemplativno razmišljanje. O
7
meditaciji je napisano dosta gluposti. Većina knjiga na tu temu čitaoca ne vodi
nikud, jer ne opisuju proces meditacije. Sve na šta se meditacija svodi je
kontrolisana imaginacija i dobro održavanje pažnje. Prosto zadržite pažnju na
određenoj ideji sve dok ona ne ispuni um i istisne sve druge ideje iz svijesti. Moć
pažnje je siguran znak unutrašnje snage. Moramo se koncentrisati na ideju koju
želimo da ostvarimo, ne dozvoljavajući bilo kakve smetnje. To je velika tajna čina.
Ukoliko pažnja odluta, ponovo je vratite na ideju koju želite da ostvarite i uradite
to opet i opet, sve dok pažnja ne postane imobilisana i bez napora krene za idejom
koju joj predstavite. Ideja mora držati pažnju — mora je opčiniti — da se tako
izrazim. Svaka meditacija se, na koncu, završava sa misliocem i on uviđa
da Jeste ono što je sam zamislio. Pažnja nedisciplinovanog čovjeka je sluga
njegovog vida, prije nego gospodar. Usmjerava se na ono što je trenutno hitno,
umjesto na ono što je važno.

U činu meditacije, kao i u činu obožavanja, tišina je naša najveća (po)hvala.

Sačuvajmo naša tiha svetilišta, jer u njima su očuvani vječni vidici. Dan za danom,
nedjelju za nedjeljom, godinu za godinom, u vrijeme kada me niko, iz ljubavi ili iz
nekih nižih pobuda, ne smije ometati, ja se povučem kako bih ovladao svojom
pažnjom i svojom maštom. Iznalazim načine kojima bih učinio još više mojima ta
magična svjetla koja su svitala i gasila se u meni. Želio sam da ih prizovem po
volji i da budem gospodar svoje vizije.

Težio sam da zadržim pažnju na dnevnim aktivnostima uz nepokolebljivu

koncentraciju, tako da mi koncentracija ni na jedan jedini trenutak ne popusti. To je
vježba — trening za veće avanture duše. I nije lak posao. Posao orača u njivi je
daleko lakši.

Carevi ne šalju legije da uguše pobunu toliko brzo koliko sve živo u nama pohrli
duž nervnih autoputeva tijela da bi opstriuiralo stanje meditacije. Divno lice
voljene osobe blista nam pred očima, kako bi nas odmamilo što dalje od našeg
zadatka. Opsijedaju nas stare mržnje i strahovi. Ako odlutamo tragom tih
priviđenja, uviđamo, nakon čitavog sata mozganja, da smo namamljeni daleko od
cilja. Napustili smo naš zadatak i zaboravili na onu čvrstinu pažnje koju smo bili
riješeni da dostignemo. Koji čovjek ima potpunu kontrolu nad svojom pažnjom i
maštom? Kotrolisana imaginacija i smirena pažnja, čvrsto i neprestano fokusirana

8
na ideju čijem ostvarenju težimo, je početak svih magičnih dejstava. Ako istraje
nedjeljama i mjesecima, prije ili kasnije, kroz meditaciju, stvara u sebi centar moći.
Kročiće na stazu kojom svi mogu putovati, ali malo njih to čini. To je staza u
njemu, na kojoj stopala najprije tumaraju u sjeni i tami, ali koja kasnije biva
blještava, osvijetljena unutrašnjim svijetlom. Nisu potrebni nekakav poseban dar ili
genijalnost. Nije rođenjem data nijednom pojedincu, već se osvaja istrajnošću i
praktikovanjem meditacije. Ako istraje, mračne jame njegovog mozga će
osvijetljeti i on će se iz dana u dan radovati tim trenucima namijenjenim meditaciji,
kao što se raduje susretu sa ljubavnicom. Kada to dođe, on se u sebi izdiže, poput
ronioca koji je bio predugo pod vodom, izranja da bi udahnuo vazduh i ugledao
svjetlo. U ovom meditativnom stanju on u imaginaciji doživljava ono što bi
doživio u stvarnosti kada bi ostvario svoj cilj, kako bi vremenom postao
transformisan u oličenje zamišljenog stanja.

Jedini test vjere koji je vrijedan truda je da li je rođena iz istine; da li izvire iz

najdublje svjesnosti pojedinca; je li plod njegovog iskustva; ili je nešto sasvim
treće. Iz ovog razloga ću provesti svoju poslednju nedjelju u Los Anđelesu
govoreći vam o “Pravom religijskom stavu”. Koji je Vaš religijski stav? Govoriću
o ovoj temi sledeće nedjelje ujutro u 10:30h, kao gost Dr Bejlsa. Služba će se
održati u Pozorištu “Foks Vilšir” na Vilšir bulevaru, u blizini La Sienege. Potrudiću
se da vam pokažem da su metodi umne i duhovne spoznaje potpuno različti. Jer
nešto upoznajemo umno posmatrajući njegovu spoljašnjost, poredeći ga sa drugim
stvarima, analizirajući i definišući ga; dok nešto možemo spoznati duhovno samo
tako što ćemo to postati. Moramo biti sama ta stvar, a ne samo govoriti o njoj ili je
posmatrati. Moramo biti zaljubljeni da bismo znali šta je ljubav. Moramo biti nalik
Bogu, da bismo znali šta je Bog.

Meditacija, kao i san, je kapija koja vodi u podsvijest. “A ti kad se moliš, uđi u
sobu svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se Ocu svom koji je u tajnosti; i Otac
tvoj koji vidi tajno, platiće tebi javno.“ (Po Mateju 6:6) Meditacija je iluzija sna,
koja eliminiše utiske iz spoljašnjeg svijeta i čini um prijemčivijim za sugestiju
iznutra. Um je tokom meditacije u stanju sličnom onom koje dostignemo tik prije
nego utonemo u san. Ovo stanje je divno opisao pjesnik Kits u “Odi slavuju“. Kaže
se da je pjesnik sjedio u vrtu i slušao poj slavuja kada je upao u stanje koje je
opisao kao: “muči utrnulost snena moje čulo, ko da kukute sam pio…“ Zatim,

9
nakon što je otpjevao odu slavuju, Kits postavlja sebi sledeće pitanje: “Bješe li
vizija, il’ budan san? Utihnu muzika sasvim; da li sam budan il’ spim?“ To su riječi
nekoga koji je nešto vidio sa tolikom jasnoćom i utiskom stvarnosti da se pita
može li i dalje vjerovati dokazima svojih fizičkih čula.

Bilo koja vrsta meditacije tokom koje se povlačimo u sebe bez pravljenja
prevelikog napora da mislimo, znači isplivavanje podsvijesti na površinu.
Razmišljate o podsvijesti kao o plimi koja raste i opada. Tokom sna, ta plima stvara
poplave, dok je u trenucuma tokom kojih smo potpuno budni na najnižem nivou.
Kada smo pospani, sanjivi, uljuljkani u maštanja, plima je visoka. Što smo budniji,
plima je niža. Najveći nivo plime koji je usklađen sa svjesnim upravljanjem
mislima događa se neposredno prije nego što zaspimo i u trenutku nakon što se
probudimo. Lak način za kreiranje ovog pasivnog stanja je da se opustite u
udobnoj fotelji ili na krevetu. Zatvorite oči i zamislite da ste pospani, jako pospani,
jako, jako, pospani… Ponašajte se baš kao da ćete da zaspite. Čineći ovo dopuštate
plimi da se popne dovoljno da bi Vaša konkretna pretpostavka postala efektivna.

Kada ovo pokušate prvi put, može se desiti da svakakve suprotne misli pokušaju da
Vas ometu, ali ako istrajete, dostići ćete pasivno stanje. Kada dostignete ovo
pasivno stanje, mislite samo o stvarima “koje su na dobrom glasu“ — zamislite da
sada odražavate svoj najviši ideal, ne kako ćete to postići, već prosto osjetite da
ste ovdje i sada ona divna osoba koja želite biti. Jeste sada ta osoba. Prizovite svoj
ideal u postojanje tako što ćete zamišljati i osjećati da već sada Jeste on.

Smatram da sva sreća ovisi o sposobnosti da se zauzme osjećanje ispunjene želje,

maska nekog drugog, savršenijeg života. Ako ne možemo zamisliti da smo drukčiji
od ovoga što smo sada i pokušati pretpostaviti da smo taj drugi, poželjniji, mi, to
znači da sami sebi ne možemo nametnuti disciplinu, iako ćemo možda prihvatiti da
nam drugi nametnu svoju.

Meditacija je aktivnost duše; to je dinamična aktivnost; a dinamična aktivnost je,

za razliku od pasivnog prihvatanja zapisanog, teatralna. Dramatična. To je nošenje
maske. Kada je Vaš cilj prihvaćen, postajete potpuno ravnodušni u odnosu na
mogućnost neuspjeha, jer prihvatanje ishoda prisiljava sredstva za dostizanje tog
ishoda. Kada izađete iz meditacije, to je kao da Vam je prikazan srećan završetak
predstave u kojoj ste Vi glavni glumac. Nakon što ste vidjeli kraj u svojoj
10
meditaciji, Vi ostajete smireni i spokojni uprkos bilo kakvim poteškoćama sa
kojima se susrećete, jer znate da je kraj savršeno određen.

Stvaranje je završeno i ono što mi nazivamo stvaranjem je zaista samo dublja

prijemljivost ili izoštrenija prijemčivost a naše strane, a ona se ne postiže “silom
niti snagom, već duhom mojim! — riječ je Gospoda nad vojskama”. (Zaharija 4:6)
Meditacijom mi u sebi budimo središte svjetla, koji će za nas biti oblak danju a
noću kao od plamena.

Uslišena molitva

Da li Vam je nekada molitva bila uslišena? Šta sve ljudi ne bi dali samo da su
sugurni da će se, kada se mole, dogoditi nešto konkretno. Iz tog razloga, volio bih
da odvojim malo vremena da vidimo zašto neke molitve bivaju uslišene, a neke,
kako se čini, padaju na nepoldno tlo. “Kad se molite, vjerujte da ste primili i biće
vam.“ Vjerujte da ste primili — to je uslov postavljen čovjeku. Ukoliko ne
vjerujemo da smo primili, molitva nam neće biti uslišena. Molitva — uslišena —
implicira da je nešto urađeno kao posledica molitve, što inače ne bi bilo urađeno.
Prema tome, onaj koji se moli je pokretač akcije, upravljački um i onaj koji
uslišava molitvu. Čovjek odbija da prihvati takvu odgovornost, jer je odgovornost,
čini se, nevidljivi košmar za čovječanstvo.

Čitav fizički svijet počiva na zakonu. Ipak, mi ne vidimo takvu vezu između
molitve i njenog ispunjenja. Osjećamo da Bog može uslišiti ili ignorisati našu
molitvu, da naša molitva može pogoditi ili promašiti cilj. Um je još uvijek nevoljan
da prizna da se Bog pokorava sopstvenim zakonima. Koliko ljudi vjeruje da
između molitve i njenog ispunjenja postoji relacija uzroka i posledice?

Bacimo pogled na način kojim je izliječeno deset gubavaca, kako nam je ispričano
u sedamnaestom poglavlju Jevanđelja po Luki. Ono što nam odmah privlači pažnju
je metod upotrijebljen da bi se u njima probudila vjera dovoljnog inteziteta.
Rečeno nam je da su deset gubavaca molili Isusa da im se “smiluje“, t.j. da ih
iscijeli. Isus im je naredio da odu i da se pokažu svještenicima “i oni idući očistiše
se“. (Po Luki 17:14) Mojsijev zakon nalagao je da se gubavac, nakon što ozdravi,
mora pokazati svešteniku da bi dobio potvrdu o svom zdravlju. Isus je postavio test
pred vjeru gubavaca i obezbijedio način na koji se njihova vjera mogla uzdići do

11
punog potencijala. Ako bi gubavci odbili da odu — značilo bi da nisu imali vjere
— i, posledično, ne bi mogli biti izliječeni. Ali, ako bi Ga poslušali, potpuna
realizacija onoga što je njihovo putovanje impliciralo bi se otvorila u njihovim
umovima i tokom puta bi ih ova dinamična misao iscijelila. I zato možemo
pročitati: “i oni idući očistiše se“.

Čuli ste, bez sumnje, mnogo puta riječi one stare inspirativne himne: “Oh, kakvog
se mira često lišavamo; oh, koliki bespotreban bol snosimo, sve zato što Bogu u
molitvi sve ne odnosimo.“ Što se mene tiče, ja sam došao do ovog ubjeđenja putem
iskustva, jer sam bio prisiljen da razmišljam o prirodi molitve. Vjerujem u
upražnjavanje i filozofiju onoga što ljudi zovu molitvom, ali nije sve što nosi to
ime zaista molitva.

Molitva je uzdizanje uma do onoga što tražimo. Prva riječ popravljanja stanja
uvijek je “podigni (se)“. Uvijek uzdignite um do onoga što tražite. Ovo se radi
lako, tako što se zauzme osjećanje kao da je želja već ispunjena. Kako biste se
osjećali da Vam je molitva uslišena? Pa, uđite u to osjećanje sve dok u imaginaciji
ne doživite ono što biste doživljeli na javi kada bi Vam molitva bila uslišena. To
znači držati pažnju na ideji da je želja već ispunjena sve dok ona u potpunosti ne
ispuni um i istisne iz svijesti sve druge misli. Ali, kada kažem da molitva
podrazumijeva ulazak u određeni čin (mentalno) i zadržavanje pažnje na ideji da je
želja ispunjena sve dok ta ideja ne preplavi um i ne istisne iz svijesti sve druge
ideje, to ne znači da je molitva umni napor — čin koji uključuje snagu volje.
Naprotiv, molitvu treba smatrati potpunom suprotnošću voljnom činu. Molitva
znači predaju. Znači prepuštanje sebe osjećanju da je želja ispunjena. U slučaju da
molitva ne urodi plodom — nešto sa njom nije u redu, a problem uglavnom leži u
pretjeranom naporu. Dolazi do ozbiljne zabune jer ljudi poistovjećuju stanje
molitve sa činom (snage) volje, umjesto da ga smatraju njenom potpunom
suprotnošću. Zlatno pravilo je da ne ulažete nikakav napor i ako se toga budete
držali intuitivno ćete ući u ispravno stanje (u originalu: “The sovereign rule is to
make no effort, and if this is observed, you will intuitively fall into the right
attitude.” Prim. prev).

Kreativnost nije čin snage volje, već dublja perceptivnost, oštrija prijemčivost.
Prihvatanje krajnjeg stanja — prihvatanje uslišenja molitve — pronalazi sredstva

12
za njegovu realizaciju. Osjećanjima se dovedite pravo u stanje (svijesti) uslišene
molitve, sve dok ono ne preplavi um i ne istisne sva druga stanja iz Vaše svijesti.
Ono na čemu moramo raditi nije razvijanje snage volje, već edukacija imaginacije i
ukroćivanje pažnje. Molitva uspijeva tako što se izbjegne konflikt. Molitva je, više
od svega, laka. Najveći njen neprijatelj je napor. Moćnik se potpuno predaje jedino
onome što je najnježnije. Nebeska bogatstva ne mogu se dosegnuti snažnom
voljom, već on sebe predaje, poklanja se, tom trenutku. Linijama najmanjeg otpora
kreću se duhovne, kao i fizičke, sile.

Moramo djelati iz pretpostavke da već posjedujemo to što želimo, jer sve što
želimo već postoji u nama. Čeka samo da položimo pravo na njega. Moramo na to
položiti pravo, to je neophodan uslov za ispunjenje želja. Molitve su nam uslišene
ukoliko zauzmemo osjećanje ispunjene želje i nastavimo dalje iz te pretpostavke.
Jednom od najljepših primjera uslišene molitve sam prisustvovao u mojoj dnevnoj
sobi. Jako šarmantna dama koja nije iz ovoga grada došla je da se vidi sa mnom u
vezi molitve. Kako nije imala kome da ostavi svog osmogodišnjeg sina na čuvanje,
povela ga je sa sobom na razgovor. Naizgled je bio udubljen u igranje sa nekakvim
kamiončetom, ali na kraju razgovora sa njegovom majkom rekao je: “Gospodine
Nevile, sada znam kako da se molim. Znam šta želim — štene australijskog ovčara
— i mogu zamišljati kako ga grlim na mom krevetu svake noći.“ Njegova majka je
i njemu i meni objasnila sve razloge zašto je nemoguće da se ta molitva ispuni,
cijena kučeta, skučen stan, čak i njegovu nemogućnost da se propisno stara o psu.
Dječak je pogledao majku u oči i rekao prosto: “Ali, mama, sada znam kako se
moli.“ I jeste znao. Dva mjeseca posle ovog razgovora, tokom “Nedjelje dobrote
prema životinjama“ u njegovom gradu, svi đaci su morali napisati sastav o tome
kako bi se brinuli o kućnom ljubimcu. Pogodili ste. Njegov sastav, od pet hiljada
poslatih, je osvojio nagradu. A nagrada, koju je dječku uručio gradonačelnik, bilo
je štene australijskog ovčara. Dječak je zaista zauzeo osjećanje ispunjene želje,
grleći i voleći svoje štene svake večeri.

Molitva je čin Imaginarne Ljubavi, što će biti tema mog sledećeg predavanja u
nedjelju ujutru u 10:30h u “Pozorištu Foks Vilšir“, na Bulevaru Vilšir, u blizini Le
Sienege. Želja mi je da vam sledeće nedjelje objasnim kako se i Vi, poput ovog
dječaka, možete prepustiti divnim prikazima svojih želja i istrajati u molitvi čak i
kada Vam, kao onom dječaku, kažu da su Vam želje nerealne i nemoguće.

13
Neophodnost istrajnosti u molitvi nam je prikazana u Bibliji: “Koji od vas ima
prijatelja”, kaže Isus, “i otide mu u ponoći i reče mu: Prijatelju! Daj mi tri hljeba u
zajam; Jer mi dođe prijatelj s puta, i nemam mu šta postaviti; A on iznutra
odgovarajući da reče: Ne uznemiravaj me; već su vrata zatvorena i djeca su moja
sa mnom u postelji, i ne mogu ustati da ti dam. I kažem vam: ako i ne ustane da mu
da zato što mu je prijatelj, zbog njegovog bezobraznog iskanja ustaće i daće mu
koliko treba.“ (Po Luki 11:5-8) Moramo istrajati sve dok ne uspijemo da se u
imaginaciji vidimo u situaciji uslišene molitve. Tajna uspjeha je riječ “istrajnost“.
Onaj koji zamišlja sebe u činu ubira i plodove tog čina. A ukoliko ne zamišlja sebe
u činu, zauvijek će biti oslobođen i rezultata. Iskusite u imaginaciji ono što biste
doživljeli u stvarnosti da već Jeste ono što želite biti, i požnjećete plodove tog čina.
“Sve što ištete u svojoj molitvi verujte da ste primili; i biće vam.“ (Po Marku
11:24) Moramo istrajati sve dok se ne probijemo do našeg prijatelja na višem
nivou svjesnosti. Moramo istrajati sve dok osjećanje da je želja ispunjena ne
poprimi svu senzornu jasnoću stvarnosti.

Molitva je kontrolisani budni san. Ako želimo da se uspješno molimo, moramo

umiriti pažnju tako da posmatra svijet onakav kakv bismo vidjeli kada bi nam
molitva bila uslišena.

Umirivanje pažnje ne zahtijeva bilo kakvu specijalnu vještinu, ali zahtijeva kotrolu
mašte. Moramo proširiti naša čula — posmatrati našu izmijenjenu relaciju u
odnosu na naš svijet i vjerovati toj opservaciji. Novi svijet se ne može obgrliti, ali
se može osjetiti, dodirnuti. Najbolje ga možemo posmatrati tako što ćemo ga
intezivno postati svjesni. Drugim riječima, slušajući kao da čujemo i gledajući kao
da vidimo, možemo zaista čuti glasove i vidjeti prizore iz naše unutrašnjosti, koji
se inače ne mogu ni vidjeti ni čuti. Kada usmjerimo pažnju na željeno stanje,
spoljašnji svijet se ruši, i zatim svijet — poput muzike — pretvara sve svoje
disonance u harmonije. Život nije borba, već predaja. Molitve nam bivaju uslišene
moćima koje pobudimo, a ne moćima koje primjenjujemo. Sve dok oči obraćaju
pažnju, duša je slijepa — jer svijet koji nas pokreće je onaj u nama, a ne svijet koji
nas okružuje. Moramo čitavo naše biće prepustiti osjećanju da Jesmo ona
plemenita osoba koja želimo biti. Ako postoji bilo kakva rezerva, molitva je
uzaludna. Često nam dostizanje bitnih ciljeva uskraćuju sami naši napori da ih
ostvarimo. Traži se od nas da djelamo kao da većJesmo čovjek koji želimo da

14
budemo. Ukoliko to učinimo bez napora — doživljavajući u imaginaciji ono što
bismo iskusili uživo da smo ostvarili svoj cilj, shvatićemo da smo ga uistinu
ostvarili. Iscjeliteljska moć nalazi se u našem stavu. Ne moramo promijeniti ništa
izuzev sopstvenog stava o tome što želimo. Pretpostavite vrlinu, ako je nemate,
zauzmite osjećanje ispunjene želje. “Molite se za moju dušu; molitvom je
ostvareno više nego što svijet sanja.“

Vaše za uzeti

Samo je jedan uzrok pojave koju zovemo život. Taj uzrok je Bog. Bog koji živi u
Vama je osoba u najdoslovnijem smislu te riječi. Vjerujte mi, jer to znam iz
iskustva. Bog, jedini stvoritelj, je čista moć imaginacije koja radi u dubini naše
duše. Bog je započeo dobar posao u Vama i završiće ga onoga dana kada se Božja
stvaralačka moć otkrije u Vama! Božja stvaralačka moć i mudrost je u Svetom
Pismu opisana kao Hrist. Kada se sami Hrist otkrije u Vama, znaćete da ste Vi
Božja moć i Božja mudrost.

Bog, Vaša sopstvena čudesna ljudska imaginacija, je u pozadini svih Vaših

umijeća, uključujući i čula, i uliva se u Vaš površinski um najmanje prikriven u
vidu kreativne, produktivne mašte. Kad se pitate šta možete učiniti da biste
prevazišli sadašnja ograničenja u svom životu, Vi mislite o sredstvima. Bog od Vas
ne traži da smislite način, već da definišete kraj. Obraćajući Vam se posredstvom
želje, Bog Vam postavlja pitanje: “Šta išteš od mene?” Zatim Vam kaže da se ne
bavite načinom i sredstvima, jer su njegovi putevi nedokučivi. O njima ne treba
raspravljati, niti se mogu otkriti. Ovu izjavu ćete naći u 11. poglavlju Poslanice
Rimljanima. Zato se ne bavite time kako će Bog ispuniti taj kraj, samo budite
uvjereni da hoće. Možete li da vjerujete da Vam je želja ispunjena? Možete li da
vjerujete da je to istina? Ako možete, onda je Vaša za uzeti, jer ništa nije nemoguće
onome koji vjeruje.

A sada mi dozvolite da sa Vama podijelim tri priče koje su našle put do mene
ovoga ljeta. Prvo pismo mi je stiglo od prijatelja Benija. U njemu mi je opisao
kako je ležao na krevetu, opružen, licem nadolje, kada je osjetio kako ga je neko
zgrabio za ramena, i dok se podizao začuo je ove riječi: „Ustani! Zauzmi stav!“
(eng. “Take a stand!” Prim. prev.)

15
Intuitivno je znao da je to trenutak kada mora da odluči da li će vjerovati da
imaginacija stvara realnost ili ne.

U Svetom Pismu se kaže „Onaj koji nije sa mnom, protiv mene je.“ (Po Luki 11:23
i po Mateju 12:30) Nema neutralne teritorije, jer: “Nisam došao da donesem mir,
već mač. Da zavadim sina i oca, i ćerku i majku.” (Po Mateju 10:34,35) Zašto? Jer
su čovjekovi neprijatelji u njemu samom. Svako na kraju mora da zauzme stav da
imaginacija stvara realnost i da sa ovim konceptom ili pliva ili potone.

E, sad, nekoliko dana kasnije, u trenutku dok je meditirao, Beni je osjetio kako ga
odpozadi drže tri čovjeka. Kako su ga oni podizali, on je gledao Sunce kako izlazi i
začuo ove riječi: „Prihvatanje ove istine će te transformisati od onoga koji
pokušava da je učini stvarnom, u onoga koji prihvata da je ona takva.“

Ubrzo nakon toga, neki prijatelj je Benija zamolio da se moli za njega. Želio je da
postane upravnik nepokretne imovine u kompaniji za koju je radio. Iako su ga iz
godine u godinu preskakali prilikom dodeljivanja ove funkcije, Beni mu je rekao
šta da radi, i zamislio kako čuje svog prijatelja kako mu govori da je taj posao sada
njegov. Nekoliko mjeseci kasnije to mjesto je ostalo upražnjeno, i dodijeljeno je
njegovom prijatelju uz povišicu i veću odgovornost, baš kao što je i bio zamislio. A
šta je to Beni uradio? Zamislio je to! Kome se molio? Sopstvenoj čudesnoj
ljudskoj imaginaciji! Bog, stvoritelj svega živog, je kao čista imaginacija u Vama,
stoji iza svih Vaših umijeća — uključujući i čula. On se uliva se u Vaš površinski
um najmanje prikriven u vidu kreativne, produktivne mašte. Beni je zauzeo stav.
Molio se za svog prijatelja i vjerovao da mu je molitva uslišena. On je sebe
iskušavao, i prozori nebesa su se otvorili i rasuli blagoslove da ih svi mogu vidjeti.
Sada Beni zna da je sa Bogom sve moguće.

Bog je Vaše moćnije Ja. Ispraznivši sebe, Bog je zauzeo lik sluge i sada se može
vidjeti u obličju čovjeka. Odrekavši se svoje moći, Čista Imaginacija je na sebe
stavila ograničenja tijela, i time postala ljudsko biće. Bog je taj koji Vašu želju
provlači u trodimenzionalnu stvarnost, koji čeka u Vama da je ostvari efikasno i
brzo, bila ona na zlo ili na dobro. Onaj koji je napravio sklop misli u umovima
Hitlera ili Staljina je onaj isti čija moć je napravila sklop misli u umovima nekog
pape ili kanterberijskog nadbiskupa. Ne postoje dva Boga. Bog je jedan!

16
Poglavlja 14 i 53 u Psalmima su potpuno ista, i u svakom se kaže: „Budala kaže da
nema Boga u njegovom srcu, ali Bog sa nebesa gleda na brojnu djecu čovječiju i
traži one koji mudro čine i traže Gospoda.“ A Bog je sveznajuć i moćan, pa je
potraga za bilo čim sem za Gospodom glupa. Makar bili i najveći matematičar ili
naučnik, najinteligentniji i najuvaženiji među ljudima, ako Vaša potraga nije za
Bogom, u Njegovim očima ste glupi.

Kada ste pozvani da istražite uzrok stvaranja, zašto se gubite u pojavnom životu?
Kada se nešto desi, pretražite svoje misli i ustanovićete da je Vaša sopstvena
čudesna ljudska imaginacija uzrok tog iskustva, jer je Bog osoba. U ovom trenutku
u sadašnjosti On nosi masku po imenu Nevil, ali onaj koji Vam se sada obraća zna
za sebe od Pamtivjeka. Svako biće na svijetu je maska koju nosi Bog; jer smještena
u tijelu čovjeka je čovjekova imaginacija.

Misao koja se sprovede u djelo je rezultat imaginacije. Pomislite na neki užasan

zemljotres, i Bog će Vam to i dati. Zamislite rat, i Bog će Vam i to obezbjediti.
Zamislite mir i to ćete i dobiti. Bog će Vam dati zdravlje ako ga želite, ali zamislite
da ste zdravi. Zamislite uspjeh i dobićete ga. Trenutak u kome mislite je trenutak u
kome hranite svoju imaginaciju, što će reći osobu. Namjerno koristim riječ
“osoba”, jer ste Vi osoba. Vi ste maska koju Bog sada nosi, jer je Bog postao Vi da
biste Vi mogli postati Bog.

A sad mi dozvolite da podijelim sa vama još jedno pismo. Prošle godine je ovu
damu, koja živi nekih stotinak kilometara sjeverno od San Franciska, obuzela želja
da dođe u Los Anđeles i da prisustvuje mom predavanju. Javila se na posao da
neće doći, dovezla se kolima do aerodroma u San Francisku, i tu se ukrcala na
avion za Los Anđeles. Tamo ju je dočekala neka prijateljica i one su odatle pošle na
predavanje. Nakon predavanja se pridružila grupi od četiri žene i jednog muškarca,
i tu je izjavila da je gladna jer je tog dana preskočila i ručak i večeru. Gospodin do
nje je rekao: „Ja ću Vas rado častiti šniclom.” Pogledala ga je u oči i začula glas u
sebi kako kaže: „Ovo je tvoj muž.“

E, sad, ova dama se udavala i razvodila četiri puta, pa su njene želje u vezi sa
eventualnim mužem bile specifične, i smatrala je da moraju biti ispoštovane.
Željela je da bude srećno udata za čovjeka koji živi po ovoj istini (po Nevilovom
učenju, prim. ur.). Htjela je da on voli i poštuje nju, ali isto tako i njenog
17
sedamnaestogodišnjeg sina. Nakon što je zamislila takvog čovjeka u septembru,
došla je na moje predavanje u oktobru, a udala se za gospodina kog je tu upoznala
već u januaru.

Taj isti gospodin je dodao svoju priču u istom pismu, rekavši sledeće: “Već neko
vrijeme sam razmišljao o ženidbi, pa sam prošlog septembra otišao u zalagaonicu i
kupio običnu zlatnu traku koju sam stavio na srednji prst svoje lijeve ruke.
Svakoga dana sam nosio taj prsten, a svake noći sam lijegao sa osećajem da sam
srećno oženjen. (Moj prijatelj nije mogao da zamisli kakav je osećaj biti srećno
oženjen bez pomoći fizičkog dokaza, ali Vam zapravo ne treba ništa osim Vaše
imaginacije da biste postigli neko raspoloženje.)

Kako je bio bivši alkoholičar, ovaj gospodin je zamislio da njegova žena nikada ne
pominje njegovu prošlost, jer iako već devet godina nije popio ni kap alkohola,
platio je svoju cijenu potrage za Bogom. Jer, znajte da alkoholičar traga za istinom.
Žedan te istine, on nalazi lažnu utjehu u obliku alkohola, dok oni koji neće ni da ga
liznu — i kritikuju one koji to čine — nisu čak ni započeli svoju potragu. Ali,
takvima imam da poručim sledeće: jednoga dana će i oni osjetiti glad koju neće
moći utoliti hljebom. Osjetiće žeđ tako snažnu da će sasvim izvjesno i pogrešno
pokušati da je utole onim iz flaše. Ali kako će ta žeđ biti lažna, ona će nastaviti da
ih mori. I tek tada će otkriti pravu glad i pravu žeđ, a to su glad i žeđ za rijećju
Božijom.

A u trećem pismu jedan gospodin kaže: „Kako sam svakog mjeseca, po uplati na
moj račun, pozajmljivao od banke, premašio sam ukupan iznos sredstava na mom
saldu. Jednoga dana, dok sam ispisivao ček i upisivao njegov iznos, zatvorio sam
oči i vidio dvije nule na dnu kolone sa bilansom stanja. A zatim sam odahnuo sa
olakšanjem jer je iznos po opomeni uplaćen. U naredna tri mjeseca sam uporno
zamišljao te dvije nule, i radovao se što sam izašao iz duga. A onda je stiglo
neočekivano iznenađenje! Naša kompanija je svima isplatila šestomjesečni bonus
koji je bio toliko veliki da sam mogao da odužim sva svoja dugovanja, uljučujući i
kredit od banke, i da ostatak deponujem u banku.

Meni se sve čini da smo ovaj gospodin i ja od iste fele, jer nas novac izgleda žulja
u džepovima. I umjesto da čuva svoj novac u banci, kako razum nalaže, moj

18
prijatelj je počeo da razmišlja kako da ga potroši, pa je naravno i našao način.
Kupio je kasetofon da snimi i prenese moju poruku!

Kome se to obratio moj prijatelj kada je požileo da otplati kredit? Obratio se Bogu!
Ali on nije pao na koljena i tražio od nekog Boga sa strane da to učini za njega.
Nije otišao u crkvu i pitao za savjet popa, rabina ili sveštenika. Nije zvao nekog
nazovi-učitelja istine, već je samo zatvorio oči za očigledno i ugledao nule na dnu
kolone za iznos duga. A onda je po prvi put u svojoj istoriji njegova kompanija
isplatila šestomjesečni bonus svojim zaposlenima. Ovo mu se dogodilo jer je
koristio Zakon, a to je saznanje ko je Bog. Ne pronađu Boga svi koji ga traže, ali
ima i onih koji kada ga nađu — kao što je to učinio Filip — privedu Bogu i svog
brata Natanijela. Andrija je otkrio Isusa i doveo Petra. I Vi ćete pronaći Isusa dok
budete vježbali svoju imaginaciju, i uzdići ćete do nivoa svoje sopstvene
osviješćene svijesti i one koje volite. Ako Vas zadesi veliko blagostanje, zar ne bi
od toga što ste Vi imali sreće koristi imali i Vaša žena (ili muž), Vaša djeca, i svi
oni iz Vašeg najužeg okruženja? I ako je njih zadesilo takvo dobro, zar ne bi
trebalo da zadesi i Vas? Tako da svi imamo koristi jedni od drugih dok tragamo za
Bogom i iskušavamo ga.

Knjiga Otkrovenja nas uči da budemo ili vrući ili hladni, ali nikako mlaki. Ako mi
toliko ne vjerujete da biste iskušali da li Zakon funkcioniše, onda ste mlaki. Ali
jednoga dana ćete, poput Bena, zauzeti stav. I bićete ili za ili protiv mene.
Pokušaćete da vjerujete da imaginacija stvara realnost, ili ćete odbiti da to
prihvatite. Oko ovoga ćete biti ili vrući ili hladni, a to je bolje nego da ste mlaki. Ja
sam zaključio da su upravo oni koji u početku nisu mogli da me smisle zato što
sam im oduzeo njihove idole, predstavu Isusa koju su imali u svom umu, postali
moji najbolji učenici. Toliko ljudi tvrdi da vjeruje u Isusa, ali ne mogu da ga opišu.
Nisu u stanju da ga smjeste ni u prostor ni u vrijeme, i opiru se kada kažem: Isus u
Vama je Vaša nada u slavu. Oni koji vrijeđaju su hladni. Neki su čak i nasilni. Ali
jednoga dana će pronaći onoga o kom su pisali Mojsije i proroci, okrenuće se i
Gospod će ih prigrliti.

Ja sam ovu priču počeo da pričam tridesetih godina (20. vijeka, prim. ur.), a sada
smo u šezdesetima. Tokom tih tridesetak godina naišao sam na one koji su mi se
zaista protivili — one koji su bili toliko dirnuti ili uznemireni da su riješili da

19
opovrgnu moje riječi. Ali kako to nisu mogli da učine i oni su otkrili da je Bog
njihova sopstvena čudesna ljudska imaginacija. Biblija se odnosi isključivo na
ljudsku imaginaciju. U čuvenom Blejkovom pismu prečasnom Dr Trasleru
(eng. Rev. Dr Trusler), on iznosi sledeći komentar: “Zbog čega je to Biblija
zabavnija i korisnija kao uputstvo od bilo koje druge knjige? Zar nije zbog toga što
se obraća imaginaciji, odnosno duhovnoj spoznaji, pa tek onda razumijevanju,
odnosno razumu?“

Biblija je uputstvo za korišćenje imaginacije. Kada se razvije u Vama stvarnija je

od bilo čega ovde, iako je cijela plod imaginacije, jer Bog je sveopšta imaginacija,
kao i čovjek. Vječno tijelo čovjeka je imaginacija, a to je sami Bog. Ničega nema
osim jednog tijela koga zovemo Isus, a koji je Gospod Bog Jehova.

I kažem vam, Bog je postao što i mi da bismo mi postali što i On. Niko nije uzeo
život Bogu. On ga je sam položio govoreći: “Imam moć da ga položim, i moć da
ga ponovo uzdignem.“ Ovaj pad u određenom djeliću prostora je bio namjeran. I
On koji je pao ima moć da nas sve uzdigne, jednog po jednog, u jedno jedinstveno
telo koje je samo ljubav. Njegovo tijelo je iznad podjele na pol. U njemu nema
Grka, niti Jevreja, ni robova, ni slobodnih, ni muškaraca, ni žena. Kada ga nosite
shvatite šta je Pavle mislio rekavši: “Smatram da patnje sadašnjeg trenutka nisu
vrijedne upoređivanja sa slavom koja mi je otkrivena.“ U tom tijelu shvatate da ste
pravi Čovjek, a da je ovo tijelo od krvi i mesa ništa. I shvatate da nikada niste bili
ni muško ni žensko, već da ste oduvijek bili Bog.

I zapamtite, sve je Vaše za uzimanje. Ako to želite, uzmite ga. Ako sami ne možete
da ga zatražite, zamolite prijatelja za pomoć. Ako želite da ste srećno vjenčani,
uradite isto što i moji prijatelji. Želite da otplatite sve svoje dugove? Šta god želite.
Sve što treba da uradite je da zamislite da to već imate, jer sve u životu je Vaše da
ga uzmete!

A sada utonimo u tišinu.

Kamen temeljac – Imaginacija

Mi vjerujemo da čovjek može kreirati sve što poželi. Vjerujemo da je Univerzum

beskonačni odgovor, a onaj koji sve to pokreće je individualni opažač. Ništa nije

20
nezavisno od Vaše percepcije toga nečega. Toliko smo isprepletani, dio smo
mašine, ali kako se budimo, odvajamo se od ove mašine i stvaramo život kakav
želimo. “Jer čovjek je čitav Imaginacija i Bog je čovjek i postoji u nama i mi u
njemu.“ “Vječno čovjekovo tijelo je Imaginacija: to je sami Bog.“ Vi možete
praviti imaginacije, ja mogu praviti imaginacije, i ukoliko ostanemo vjerni stanju
koje smo zamislili, ono se mora pojaviti u našem svijetu. Ovo nije neka novost.
Dato nam je prije nekoliko vjekova, jer piše u Bibliji; ali ljudi ne znaju kako da
čtaju Bibliju, zato su se skupili i organizovali je u “izm”. Nije ona “izm”, već
slavni plan za oslobođenje čovjeka. Biblija prikazuje ovaj plan do detalja.
Posvetićemo pažnju nekim djelovima teksta i pokazati vam šta su oni koji su ih
pisali namjeravali za nas da u njima vidimo.

“Zato ovako veli Gospod Bog: Evo, ja mećem u Sionu kamen, kamen oproban,
kamen od ugla, skupocjen, temelj tvrd; ko vjeruje neće biti u žurbi*.“ (Isaija 28:16)
Sada, rečeno nam je u Knjizi Psalama da je svijet odbacio kamen. “Kamen koji
odbaciše zidari, posta glava od ugla.” (Psalmi 118:22) “Jer temelja drugog niko ne
može postaviti… Ako li ko zida na ovom temelju zlato, srebro, drago kamenje,
drva, sijeno, slamu…svačije djelo izići će na vidjelo.“ (1. Korinćanima 3:11-13)
Kažem Vam da je ovaj kamen Vaša imaginacija, i u Bibliji se zove: Isus Hrist, ili
Bog, ili Gospod. Vaša je Imaginacija, koja je jedno sa Božanskom Imaginacijom,
stvorila, održava, mijenja, pa čak i uništava puteve stvaranja. To je kamen koji je
oproban i temelj tvrd, i onaj ko vjeruje neće se plašiti. Samo ako mogu zamisliti
(napraviti imaginaciju, prim. prev) i znati da Imaginacija stvara realnost, neću biti
nestrpljiv ili voditi površan život. Kada čovjek ne živi u svojoj Imaginaciji postaće
nestrpljiv po pitanju željenog ishoda, i naposletku će postati nasilan u svojim
naporima da dobije ono što želi.

Ovdje imamo jednoga koji pita: “Šta kažu ljudi, ko je Sin Čovječiji?“ Neki su rekli
ovo, neki ono, ali on je pitao opet: “A šta vi kažete, ko sam ja? Odgovori Simon
Petar i reče: ‘Ti si Hristos, Sin Boga živoga’. A Isus odgovori i reče mu: ‘Blažen si,
Simone, sine Jonin, jer ti to ne otkri tijelo i krv, nego Otac moj koji je na nebesima.
I ja ti kažem da si ti Petar i na ovom kamenu sazidaću crkvu svoju‘.“ (Po Mateju
16:15-18)

21
Crkve Vam govore da se ovdje radi o čovjeku po imenu Petar. Ovdje se ne radi o
individui. Čitava stvar odvija se u umu Vas—individue. Vi zamišljate određeno
stanje i ono se naziva Petar. Da je u pitanju čovjek Petar, ne biste mogli naći ono
što piše samo šest stihova posle toga. Jer tu se On (Isus, prim. prev) okreće istom
tom liku i kaže mu: “Idi od mene, Sotono: sablazan si mi, jer ne misliš što je
Božije, nego što je ljudsko.“ (Po Mateju 16:23) To radi svaki čovjek na svijetu.
Doživi otkrovenje i shvati da je Imaginacija kamen temeljac svega. Vidi prijatelja
kome treba pomoć i zamišlja da prijatelj ima to što mu je potrebno. Ako u to
vjeruje, onda nije u žurbi. Zamišlja ono što želi i nije nasilan, i nije zabrinut i ne
daje prijatelju savjete šta bi trebao da uradi fizički da bi ostvario svoju želju.
Ukoliko je kamen temeljac pravi, postoji samo jedna moć koja ga može podržati.
Ukoliko to zna, neće dozvoliti da bude skrenut, ostaće vjeran svojoj pretpostavci.
Ali u priči iz Biblije rečeno nam je da se onaj koji je bio pohvaljen, Petar, okrenuo
nasilju i onda mu je Isus rekao: “Idi od mene, Sotono“. Ponovo se vraćate na
čovječije načine dovođenja stvari u ono stanje koje želite. Povlačite konce i tako
ste se okrenuli od jedinog kamena temeljca na svijetu, a to je Isus Hrist, koji je
ljudska Imaginacija. Ako u ovo vjerujete, nećete odbaciti kamen.

“Kamen” je “jednako“ (na hebrejskom, prim. ur.) i znači stvarati, ili graditi ili
začinjati djecu. Ovdje imamo kamen u “Sionu” (što znači visok vrh ili golo,
neplodno mjesto, prim. ur). To je čovjek, prije nego što se u njega položi kamen —
jalovište, pustinja. Položen u čovjeku, u obliku njegove Imaginacije, je jedini
kamen temeljac, jer ne postoji drugi temelj do Boga, a On je Sebe u mene položio.
Stoga, ja sam sin Boga živoga, jer postoji samo jedan i ja sam On. Ukoliko u ovo
vjerujem, neću biti nestrpljiv. “Ko vjeruje neće biti u žurbi.“ To je Gospodnji način.
Tražim od Vas da ga isprobate. Postavite pred umno oko ono što želite da ugledate
u ovom svijetu. To može biti posao, ili prijateljeva sreća. Može biti bilo šta, jer na
ovaj temelj možete staviti smeće ili drvo ili slamu. Gradite slamom onda kada za
nekoga kažete: “Znam ja — ništa on nije valjao“. Življeli su u tom stanju u odnosu
na drugoga, i onda se to ostvarilo — i oni kažu: “Uvijek sam mislio da je on
takav“. Neki od nas grade čudne stvari za druge. Zamišljali smo na jedinom
temelju, ali smo na njega stavljali đubre umjesto zlato ili srebro, i svjetlost dana ga
je otkrila a mi tada ne možemo povezati to što se desilo sa bilo čimo što smo mi
uradili.

22
Hebrejsko značenje “kamena” je “začinjati djecu“. Svi događaju u mom životu su
moja djeca. Svako može graditi na ovom jedinom temelju. “Evo, ja mećem u Sionu
kamen.“ Kakav kamen? Bog zakopava sebe u svakome na svijetu. To je kamen
oproban, kamen od ugla, skupocjen, temelj tvrd, i ko vjeruje neće biti u žurbi.
Vidio sam slučaj kada je imaginativnom činu trebalo dvije godine da se
manifestuje, ali kada se pojavio — kakav div! Gledao sam kako se manifestuje u
jednom satu. Ali nemojte biti u žurbi ili misliti da postoji neki drugi temelj i — kao
Petar — okrenuti se nekom drugom temelju, postavši nasilni prema onima koji će
voditi Isusa na krst. Ali Hrist mu je rekao: “Ja sam došao da bih išao ka krstu. Idi
od mene, Sotono; sablazan si mi.“

Ako sam još uvijek u mašini, onda mislim da se dobre stvari dešavaju samo
slučajno. Pustite da se točak okreće, jer svako mora proći kroz sve muke dok se ne
probudi i ugleda čitav Univerzum kao jedan beskonačan odgovor. Doći će dan
kada će svaka osoba, sa određenim nivoom budnosti, zamrznuti aktivnost u sebi i
kako se aktivnost zaustavi u njemu, čitav taj jedan dio je “mrtav”. Prirodni zakoni
su samo slobodna akcija, koja se ponavlja sve dok ne postane prihvaćena kao
zakon. Ipak, vidjećete lišće koje lebdi u vazduhu i ne pada, i ljudi koji se kreću u
prostoru će prestati da se kreću ali neće pasti, jer kada ste u sebi zaustavili akciju
— sve je stalo. I sve ćete vidjeti kao Sion — pustinju — i jedino što ga čini živim
je kamen u njega položen. Ali čovjek biva izgubljen u stvarima koje je sam
napravio i njima daje moć. Na primjer, upotrebom Imaginacije u svoj svijet donese
novac; potom zaboravi da je to učinila aktivnost njegovog uma, i u samom novcu
vidi moć da dobije ono što želi. Ali, jednom kada se probudi, više se neće gubiti u
sopstvenoj kreaciji.

Kažem vam svima: postoji samo jedan kamen. Ako večeras postoji neko jako
bolestan ko treba Vašu pomoć i Vi zamišljate za njega sve najbolje a sjutra dobijete
vijest da mu se stanje pogoršalo, nemojte biti u strahu, već ostanite vjerni kamenu
položenom u Sionu. Šta još možete učiniti nakon što ste zamislili (uradili
imaginaciju, prim. prev)? Neko Vam piše o određenom problemu. Zamislite za njih
ono što sami žele i posle toga ne krećite da uradite bilo šta da bi se to ostvarilo.
Samo ostanite vjerni i ono će samo stvoriti uslove neophodne za ostvarenje.

23
Možete posmatrati nekoga sa dubokom zabrinutošću i željeti promjenu. Ne
izgovarate to, već potisnete u sebe, a četrdeset i osam sati potom pokrenuto je ono
što ste započeli. I oni se pitaju: “Da li bi se uzrok mog problema mogao pratiti do
toga-i-toga?“ Baš to ste mislili i Vi! Posvetili ste se njihovom problemu sa velikom
zabrinutošću, i onda ćete pitati: “Jesi li ti uticala na mene ili sam ja uticao na tebe?
Kada se ovo pomislila?“ I ona kaže: “Baš sada,“ a Vi onda kažete: “Prije četrdeset
osam sati ja sam pomislio isto, ali nisam rekao naglas.“ Nema veze. “Svim bićima
zakon kaže da jedno u drugom utočišta traže.“ Svi se međusobno prožimamo, i što
je osoba zabrinutija za drugog, taj drugi je više prožima.

Ja kažem da je Univerzum beskonačan odgovor, ali on takođe vraća više nego što
zamišljate. Ima svega dovoljno, i preliva se. Stoga, biti negativan može biti
zastrašujuće. Dobro će se hiljadostruko vratiti, ali isto tako će i negativno. Ali, ako
sam optimističan i ne kolebam se, i to ću privući tako da bude prepuno i da se
preliva. To je nešto predivno; kao erupcija. Svijet vraća više nego što uzima, i
pojedincu daje više nego što zamišlja — dobrog ili lošeg.

Svima govorim da je Biblija najveća od svih knjiga, ali ljudi su je organizovali, i

čak kažu da su pronašli Petrove zemne ostatke, ili nekog drugog biblijskog lika.
Petar nije čovjek, već stanje. Vi se uzdižete do krune svega toga, a to je Hrist.
Stanja su trajna, ali ja nisam prikovan; ja sam živo, pokretljivo biće. Mogu biti
nagrađen za jedno stanje, a onda vidjeti novinski natpis, recimo, i udaljiti se od tog
istinskog temelja, i onda me moć prekorijeva kao Sotonu, jer sam reagovao
umjesto da sam djelao. Da li želite biti u stanju zvanom Petar iz šesnaestog
poglavlja Jevanđelja po Mateju? Kako? Reći ću, i stvarno to misliti: “Moja
Imaginacija je Bog i nema drugog boga. Ona je jedno sa najuzvišenijom moći i ja
ću življeti u tom stanju.” I onda će mi biti rečeno: “Blažen si, Simone, sine Jonin“.
To znači da mi sve daje dubina mog bića. Mogu li to uraditi? Onoga dana kada to
učinite, i upamtite da ste učinili, bićete povezani sa pričom. Kada je Petar priznao:
“Ti si Hristos“, to je kamen na kom sve živo počiva, ali kada se udaljio od toga i
reagovao, onda je nazvan Sotonom, ili onim koji reaguje.

Bog začinje svoje sinove posredstvom kamena. Sahranjuje sebe u svakom čovjeku
u svijetu, ali biva odbačen. Ove stvari mogu pričati vama ovdje, ali ako bih ih
govorio preko radio talasa, bio bih automatski isključen. Ljudi ne mogu da vjeruju

24
da su odgovorni za sopstvena imaginativna djela. Ne žele u to da vjeruju. Ja ne
mogu biti oslobođen rezultata onoga što zamišljam. Izađite odavde riješeni da ovo
dokažete, i jednom kada dokažete održavajte kamen u životu. Nema drugog
kamena. “Jer temelja drugog niko ne može postaviti osim onog koji je postavljen,
koji je Isus Hristos“ već na ovome sve gradite, ali gradite zlatom, ne gradite
slamom ili smećem. Želim da svako ovdje ovo isproba. Pomislite na nekoga ko je
zaista u nevolji, i ako stvarno vjerujete u temelj otići ćete odavde večeras bez i
najmanje brige za tu osobu, čak i ako primite vijest da se stvari pogoršavaju. Može
potrajati sedmicu ili mjesec dana, ali ono što ste zamislili, ako ostanete vjerni
kamenu, će se ostvariti.

Znam čovjeka koji je posmatrao zgradu — koja je beživotna — i rekli biste da ne

može odgovoriti. Kako je može posmatrati i na njoj vidjeti ispisano svoje ime, ako
nema ni pare u džepu? Ali posmatrao je tako. Znam toga čovjeka. I na način koji
nije mogao zamisliti, zgrada je postala njegova*. Ne dozvolite da Vam iko kaže da
nešto ne može odgovoriti, nego dok smo još dio mašine ne možemo da shvatimo
da smo mi uzrok svega u našem svijetu i nadamo se da će nam se nasmiješiti sreća.
Onda, kada pokrenete nešto loše i mašina se okrene, ne možete shvatiti da ste to Vi
izazvali, ali kada se probudite možete kontrolisati mašinu. Ona reaguje na
imaginativna djela probuđenog čovjeka, jer probuđeni čovjek ima kontrolu.

Čeka Vas izuzetno oduševljenje kada napokon zaustavite svu aktivnost, i sve se
zamrzne. Znaćete šta takozvani mudri ljudi govore, ali ćete čuti samo ove riječi:
“Hvalim te, Oče, Gospode neba i zemlje, što si sakrio ovo od učenih i pametnih, a
otkrio bezazlenima.“ (Po Mateju 11:25) Jer ćete znati da je opažač taj koji svemu
udiše život. Uvidjećete da ništa nije nezavisno od uma opažača. Zaista probuđen
učitelj bi mogao zamrznuti određene djelove zarad edukacije svojih učenika, ako bi
htio. Po uobičajenim standardima, sve bi umrlo ako biste Vi zaustavili aktivnost;
ali ne umire, jer ništa ne postoji izvan Vaše percepcije. Pomislite na šefa ili na
nekog zaposlenog i predstavite ih sebi onakvima kakve želite da budu, i vjerujte u
stvarnost kamena temeljca, i tada nećete biti nestrpljivi u pogledu ostvarenja toga.
Jer Imaginacija kreira stvarnost, i na način koji nikom nije poznat, to će se ostvariti
— ako ostanete vjerni kamenu temeljcu. Nije bitno ko ste ili šta imate. Čovjek koji
ne može uvijek potpisati ček da bi ostvario svoj cilj je u prednosti, jer je budniji;
zato što mora koristiti dar koji mu je Bog dao, a to je sami Bog. Ako uvijek moram

25
pritiskati nekoga da bih dobio ono što želim, nikada neću znati da sam mašina. Ali,
ako to moram sve da uradim unutar sebe, onda znam.

Večeras mi je ispričana priča o čovjeku čija je supruga preminula prilikom rađanja

njihovog sina i dječak je morao biti odveden u Sent Luis, kako bi ga odgajala tetka
(sestra njegove majke, prim. prev). Ovaj čovjek je tokom sedam godina pokušavao
da sakupi dovoljno novca za put do Sent Luisa, kako bi vidio svoje dijete.
Konstantno je pokušavao da vidi sebe kako dobija bolje plaćen posao, tako da
može otputovati. Rečeno mu je da bi, u skladu sa pravilnom upotrebom ovog
zakona, trebao da vidi sebe kako se druži svojim djetetom, a da način prepusti
Bogu. Nakon ovoga, dobio je posao koji ga je odveo iz Los Anđelesa u Nju
Orleans. Ali to nije bilo blizu Sent Luisa. Prihvatio je posao i istrajao u svom snu, i
nakon tri mjeseca bio je premješten u Sent Luis i dobio dodatna dvadeset četiri
slobodna časa sedmično.

Najbolja stvar koja mi se ikada dogodila je bilo otpuštanje iz “Mejsi” kompanije,

tokom velike ekonomske krize. Možda bih bio kapetan liftova, da sam tamo ostao.
Moj otac je izgubio sve što je imao, i ispostavilo se da je to bio početak ostvarenja
njegovog velikog sna. Jedna osoba je u njega vjerovala i od toga je krenuo, a kada
nas je napustio prošlog oktobra, ostavio je zajednici mnogo više nego iko prije
njega. Ispostavilo se da je najcrnji dan njegovog života u stvari bio najsvjetliji. Bez
obzira šta ste uradili, zaboravite to. Vi ste Bog, a Bog je neukaljan, jer sve zamišlja.

Sada, počnite da zamišljate i neka to bude nešto čime ćete se ponositi. Neka bude
veliko. Ako je u Sionu zaista položen kamen, ne obraćajte pažnju na ljudske
argumente. Ostanite vjerni, i šta god stavite na kamen, u vidu imaginarne
aktivnosti, će se pojaviti u Vašem svijetu. Naravno, možda ćete se vratiti starim
stazama, poput Petra. On se odrekao kamena tri puta, ali mu se potom vratio.
Možda ćete to učiniti, ali na kraju ćete shvatiti, jer u dubini Vašeg bića izgovaraju
se riječi: “Idi od mene, Sotono“. Ali, vidio sam i ljude koji su zaboravljali. Gledao
sam kako se ni iz čega uzdižu u veličanstvene visine i onda kažu: “Ionako bi se
desilo“. Ne vjeruju da je njihova imaginativna aktivnost bila temelj na kom je sve
to nastalo. Postoji samo jedan kamen i to je Vaša predivna Imaginacija.

Ovo bolje funkcioniše ako ne pokušavate da ga potpomognete spolja, jer Vam ga

nisu otkrili tijelo i krv. Dobili ste ga od Hrista.
26
A sada utonimo u tišinu.

Jesam
Sve što se prizna biva prikazano svjetlošću;
jer sve što je prikazano svjetlost je. (Efescima 5:13)
“Svjetlost” je svjesnost. Svjesnost je jedna, i manifestuje se kroz mnoštvo oblika ili
nivoa svjesnosti. Ne postoji niko ko nije sve što postoji, jer svjesnost, iako izražena
na beskonačno mnogo nivoa, nije djeljiva. Ne postoji stvarna podijeljenost ili jaz u
svjesnosti. Jesam ne može biti podijeljeno. Ja o sebi mogu pojmiti da sam bogataš,
siromah, prosjak ili lopov, ali središte mog bića ostaje isto, nezavisno od
koncepcije koji imam o sebi. U središtu prikaza postoji samo jednoJesam koje se
manifestuje kroz mnoštvo formi ili koncepcija Sebe, i zato u Bibliji možemo
pročitati: “Jesam ono što Jesam“.
Jesam je samo-definicija apsolutnog, temelj na kom sve počiva. Jesam je prvobitna
supstanca.Jesam je samo-definicija Boga.
Jesam me posla k vama. …
Ja (Je)sam ono što Jesam. (2. Mojsijeva 3:14)
Umirite se i poznajte da sam ja Bog. (Psalmi 46:10)
Jesam je osjećanje stalne svjesnosti. Sama srž svjesnosti je osjećanje Jesam. Mogu
zaboraviti kosam, gdje sam, šta sam, ali ne mogu zaboraviti da Jesam. Svijest o
postojanju ostaje, nezavisno od toga koliko sam zaboravio ko, gdje i šta sam.
Jesam je ono što je, okruženo bezbrojnim formama, uvijek isto. Ovo veliko otkriće
uzroka govori nam da je, dobar ili loš, čovjek u stvari gospodar svoje sudbine i da
njegova sopstvena koncepcija Sebe determiniše svijet u kom živi [a njegova
koncepcija Sebe su njegove reakcije na život]*. Drukčije rečeno, ako ste lošeg
zdravlja, znajući istinu o uzroku, ne možete pripisati bolest ničemu drugom osim
osobitom uređenju osnovne supstance-uzroka, uređenju [koje su proizvele Vaše
reakcije na život i] koje je definisano Vašom koncepcijom “loše mi je”. Zbog
ovoga Vam je rečeno “ko je slab, neka reče: junak sam” (Joilo 3:10) jer ovom
pretpostavkom supstanca-uzrok — Jesam— biva preuređena i mora, stoga,
manifestovati ono što njeno preuređenje svedoči. Ovaj princip vlada svim
aspektima Vašeg života: socijalnim, finansijskim, intelektualnim ili duhovnim.
Jesam je ona stvarnost kojoj se, šta god se dogodilo, moramo okrenuti u potrazi za
objašnjenjem fenomena života. Jesam-ov koncept Sebe je ono što određuje oblik i
prirodu njegovog postojanja. Sve zavisi od njegovog stava prema Sebi; ono što ne
potvrdi kao tačno o Sebi ne može se pojaviti u njegovom svijetu. Što će reći, Vaša
koncepcija Sebe, poput “jak (Je)sam“, “bezbedan sam“, “voljen sam“ determiniše
svijet u kom živite. Drugim riječima, kada kažete: “ja sam muškarac, jasam otac,
ja sam Amerikanac“, ne definišete različite Jesam-ove; definišete različite
27
koncepcije ili uređenja jedne supstance-uzroka — jednoga Jesam. Čak i u prirodi,
kada bi drvo moglo da govori, reklo bi: “Ja sam drvo, jabukovo drvo, plodno
drvo.“
Kada znate da je svjesnost jedna i jedina realnost — pojmeći da je nešto dobro,
loše ili neutralno, i postajući ono što pojmi da jeste — oslobađate se tiranije
sekundarnih uzroka, oslobađate se vjerovanja da postoji nešto izvan Vašeg uma što
Vam može uticati na život.
U stanju svijesti individue nalazi se objašnjenje fenomena života. Da čovjek ima
drukčiju koncepciju Sebe, sve u njegovom svijetu bilo bi drukčije. A pošto je
njegova koncepcija Sebe takva kakva jeste, sve u njegovom svijetu mora biti onako
kako jeste.
Dakle, sasvim je jasno da postoji samo jedno Jesam i da ste Vi to Jesam. I, mada
je Jesambeskonačno, Vi, sopstvenom koncepcijom Sebe, predstavljate samo
ograničeni aspekt beskonačnog Jesam.
Velelepnije gradi vile,
O dušo moja,
Dok hitra se kotrljaju doba!
Zaboravi bezvrjednu prošlost!
Nek svaki hram novi plemenitiji
od prethodnog bude, Od neba se
kupolom prostranijom zakloni,
Dok napokon slobodna ne budeš,
Ostavivši svoju preraslu školjku
životnom neumornom moru!
Oliver V. Holms

Svjesnost

Jedino promjenom svijesti, tako što ćete zaista promijeniti sopstveni koncept Sebe,
možete “velelepnije graditi vile“ — manifestacije sve viših i viših koncepata.
(Pod manifestovanjem misli se na doživljavanje rezultata ovih koncepata u Vašem
svijetu.) Od presudne je važnosti jasno shvatati šta je to svjesnost.

Razlog leži u činjenici da je svjesnost jedna i jedina realnost, prva i jedina

supstanca-uzrok fenomena života. Što se čovjeka tiče, ne postoji ništa čega on nije
svjestan. Dakle, morate se okrenuti svjesnosti, jer je ona jedini temelj na osnovu
kog se može objasniti fenomen života.

28
Ukoliko prihvatimo ideju o prvobitnom uzroku, usledio bi zaključak da evolucija
tog uzroka nikada ne bi mogla rezultirati bilo čime što je tome uzroku strano. Hoću
reći, ukoliko je prvobitna supstanca-uzrok svjetlost, sve njene evolucije, plodovi i
manifestacije i dalje bi bile svjetlost. A kako je prvobitna supstanca-uzrok
svjesnost, sve njene evolucije, plodovi i pojavni oblici moraju i dalje ostati
svjesnost. Sve što bi se moglo vidjeti bili bi samo visočiji ili niži oblici ili varijacije
jedne te iste stvari. Drugim riječima, ako je Vaša svjesnost jedina stvarnost, mora
takođe bitijedina supstanca. Posledično, ono što Vama izgleda kao okolnosti,
stanja, pa čak i materijalni objekti, su samo proizvodi Vaše svjesnosti. Ideja
prirode, dakle, kao stvari ili gomile stvari koje su izvan Vašeg uma, mora biti
odbačena. Vi i Vaša okolina ne možete biti posmatrani kao entiteti čije je
postojanje odvojeno. Vi i Vaš svijet ste jedno.

Dakle, morate se okrenuti od objektivnog privida stvari ka subjektivnom

izvoru stvari, Vašoj svjesnosti, ukoliko zaista želite da shvatite uzrok fenomena
života i kako da iskoristite ovo znanje da biste ostvarili svoje najljuđe snove. U
središtu prividnih kontradiktornosti, antagonizama i kontrasta Vašeg života, na
djelu je samo jedan princip, samo Vaša svjesnost. Različitost ne proizilazi iz
raznovrsnosti supstanci, već iz raznovrsnosti uređenja jedne supstance-uzroka,
Vaše svjesnosti.

Svijet se kreće bez motiva i prinudno. Hoću reći, svijet nema sopstvenih motiva,
već je pod prinudom manifestovanja Vašeg koncepta, uređenja Vašeg uma, a Vaš
um je uvijek uređen u skladu sa svim u šta vjerujete i šta prihvatate kao tačno.
Bogataš, siromah, prosjak ili lopov nisu različiti umovi, već različita uređenja
jednog-istog uma, u istom smislu u kom se namagnetisani komad željeza ne
razlikuje od razmagnetisanog u sastavu, već u uređenju (rasporedu) svojih
molekula. Jedan elektron, koji orbitira određenom putanjom, sačinjava osnovnu
jedinicu namagnetisanja. Kada se komad željeza ili bilo čega razmagnetiše,
orbitiranje elektrona ne prestaje. Prema tome, namagnetisanje nije prestalo da
postoji. Samo je raspored čestica preuređen tako da one ne proizvode nikakav
spoljašnji ili opažljiv efekat. Kada su čestice raspoređene nasumično, pomiješane u
svim pravcima, kaže se da je supstanca razmagnetisana; ali kada se čestice postave
u određeni položaj, tako da je jedan njihov broj okrenut u istom smjeru, supstanca
je magnet. Magnetimzam se ne stvara; magnetizam se samo prikazuje.Zdravlje,

29
bogatstvo, ljepota i genijalnost se ne stvaraju; samo se manifestuju kroz uređenje
Vašeg uma — to jest, Vašim konceptom Sebe, [a Vaš koncept Sebe je sve ono što
prihvatate i na šta pristajete kao istinito. Ono na šta pristajete može biti otkriveno
jedino nekritičkim posmatranjem Vaših reakcija na život. Vaše reakcije pokazuju
gdje živite psihološki; a gdje živite psihološki determiniše kako živite u spoljašnjem
vidljivom svijetu]. Važnost ovoga u Vašem svakodnevnom životu trebala bi da bude
odmah očigledna.

Osnovna priroda primarnog uzroka je svjesnost. Dakle, ultimativna supstanca

svega što postoji jesvjesnost.

Moć pretpostavke

Čovjekova glavna zabluda je njegovo uvjerenje da postoje uzroci izvan njegovog

stanja svijesti. Sve što čovjeka zadesi — sve što uradi — sve što od njega potekne
— dešava se kao rezultat stanja njegove svijesti. Čovjekova svjesnost je sve ono
što on misli i želi i voli, sve za šta vjeruje da je istinito i na šta pristaje. Iz tog
razloga je neophodno promijeniti svijest prije nego mognete mijenjati Vaš
spoljašnji svijet. Kiša pada kao rezultat promjene temperature vazduha u višim
slojevima atmosfere; na sličan način, promjena okolnosti događa se kao rezultat
promjene u stanju Vaše svijesti.

Preobražavajte se obnavljanjem uma svog.

(Rimljanima 10:2)

Da biste se tansformisali, mora se promijeniti čitava osnova Vašeg razmišljanja. Ali

Vaše misli mogu se promijeniti jedino ako usvojite nove ideje, jer razmišljate iz
svojih ideja. Svaka transformacija počinje intenzivnom, gorućom željom za
promjenom. Prvi korak u “obnavljanju uma” je želja. Morate imati želju [i
namjeru] da budete drukčiji prije nego započnete sa mijenjanjem sebe. Potom
morate san za budućnost učiniti sadašnjom činjenicom. Ovo činite tako što
ćete zauzeti osjećanje ispunjene želje. Time što želite da budete drukčiji nego sada,
možete kreirati ideal osobe koja želite biti i pretpostaviti da već Jeste ta osoba.
Ukoliko u ovom osjećanju istrajete sve dok ono ne postane Vaše dominantno
osjećanje, dostizanje Vašeg ideala je neizbježno. Ideal kom težite je uvijek spreman
za inkarnaciju, ali osim ako mu Vi ne ponudite ljudsko roditeljstvo, on je

30
nesposoban za rađanje. Dakle, Vaš stav trebao bi biti onaj u kom — budući da
želite dostići uzvišenije stanje — sami Vi prihvatate zadatak otjelovljenja ove nove
i veće vrijednosti Vas samih.

Prilikom rađanja Vašeg ideala, morate imati na umu da su načini mentalnog i

duhovnog saznanja potpuno različiti. Vjerovatno samo jedna osoba u milion ovo
zaista razumije. Spoznajete nešto mentalno posmatrajući ga spolja, upoređujući sa
drugim stvarima, analizirajući i definišući, misleći o tome; dok duhovno stvar
možete spoznati samo tako što ćete postati ona, [jedino tako što ćete razmišljati iz
nje]. Morate biti sama ta stvar, a ne samo govoriti o njoj ili je posmatrati. Morate
biti poput noćnog leptira u potrazi za njegovim idolom, plamenom,

koji se otisnu zadojen željom, zagnjuri čitav

u plamen sveti, u njemu krila sakupi svoja
sve dok sa plamenom ne posta jedno
i jedna boja. Poznade plamen samo onaj
koji u njem’ ždije, i samo je onaj ispričati mog’o
koji se, da priča, vratio nije. (“Sabor ptica“, Atar)

Baš kao što je noćni leptir bio voljan da nestane samo da bi spoznao plamen, tako i
Vi morate biti voljni da sadašnji Vi umre u procesu postajanja nove osobe.

Morate biti svjesni da Jeste zdravi, ako želite znati šta je zdravlje. Morate biti
svjesni da Jestebezbjedni, ako želite znati šta je bezbjednost. Dakle, da biste
otjelovili novog i vrijednijeg sebe, morate pretpostaviti da već Jeste ono što želite
biti i potom življeti u vjeri u tu pretpostavku — koja još uvijek nije opipljiva u
Vašem životu — u ubjeđenju da će se ova nova vrijednost ili stanje svijesti
otjeloviti kroz Vašu apsolutnu vjernost pretpostavci da već Jeste ono što želite biti.
To cjelina znači, to znači cjelopkupnost. Znače predavanje čitavog sebe osjećanju
ispunjene želje, ubjeđenju da je novo stanje svjesnosti obnavljanje uma koje
preobražava. U Prirodi ne postoji ništa što se može porediti sa ovom svojevoljnom
predajom Sebe idealu koji je iznad Vas. Prema tome, najveća je ludost očekivati
otjelovljenje nove i uzvišenije koncepcije Sebe putem uobičajenog procesa
evolucije. Ono što zahtijeva određeno stanje svijesti da bi sebe dovelo u postojanje
očigledno ne može nastati bez takvog stanja svijesti, i u Vašoj sposobnosti da
pretpostavite osjećanje uzvišenijeg života, da usvojite novu koncepciju
31
Sebe, posjedujete ono što ostatak Prirode nema — Imaginaciju — sredstvo putem
kojeg stvarate svijet.

Vaša imaginacija je instrument, sredstvo koje dovodi do Vašeg iskupljenja iz

ropstva, bolesti i siromaštva. Ako odbijete da preuzmete odgovornost za
otjelovljenje novo uzvišenije koncepcije Sebe, onda odbacujete jedini način kojim
se može postići Vaše iskupljenje — to jest, dostizanje Vašeg ideala.

Imaginacija je jedina iskupljujuća moć u univerzumu. Međutim, Vaša priroda je

takva da imate izbor da li ćete ostati u Vašoj sadašnjoj koncepciji Sebe (gladno biće
koje žudi za slobodom, zdravljem i sigurnošću) ili izabrati da postane sredstvo
Vašeg iskupljenja, zamišljajući da ste onaki kakvi želiti biti, zadovoljavajući time
svoju glad i iskupljujući sebe.

O, budite jaki tada i hrabri,

čisti, strpljivi i pravi;
Ne dajte posao koji je vaš
tuđa ruka da bavi.
Jer snaga sva koja treba
data će biti bez jemstva
Iz izvora u vama —
Nebeskog Kraljevstva.

Želja

Promjene koje se u Vašem životu dogode kao rezultat promjene Vaše koncepcije
Sebeneprosvijećenima uvijek izgledaju kao rezultat, ne promjene Vaše svjesnosti,
već sreće, spoljašnjeg uzroka, slučajnosti. Ipak, jedina sudbina koja upravlja Vašim
životom je sudbina determinisana Vašim koncepcijama, Vašim pretpostavkama*;
jer pretpostavka, iako netačna, ako je se budemo držali će postati činjenica. Ideal
za kojim tragate i nadate se da ćete ga dostići neće se manifestovati, nećete ga
realizovati, sve dok ne budete zamislili da već Jeste taj ideal. Za Vas nema drugog
izlaza, osim radikalne psihološke transformacije, osim zauzimanja osjećanja da
Vam je želja već ispunjena. Prema tome, učinite da rezultati ili dostignuća budu
nezamjenljivi test Vaše sposobnosti da koristite imaginaciju.

32
Sve zavisi od Vašeg stava prema Sebi. Ono što ne prihvatite kao istinito o Sebi
nikada ne možete realizovati, jer sami stav je neophodan uslov kojim ostvarujete
svoj cilj.

Svaka transformacija zasniva se na sugestiji, a ona može funkcionisati jedino ako

se potpuno prepustite određenom uticaju. Morate se prepustiti svom idealu kao što
se žena prepušta ljubavi, jer potpuno predavanje je način da se sjedinite sa svojim
idealom. Morate pretpostaviti osjećanje ispunjene želje sve dok ta pretpostavka ne
poprimi karakteristike stvarnosti. Morate zamisliti da već uživate u onome što
želite. To jest, morate zauzeti osjećanje da Vam je želja već ispunjena sve dok Vas
ono potpuno ne obuzme i ne istisne iz svjesnosti sve druge ideje.

Čovjek koji nije spreman za svjesno uranjanje u pretpostavku da mu je želja

ispunjena, sa vjerom da je to jedini način za ostvarenje njegovog sna, još uvijek
nije spreman da svjesno živi po zakonu pretpostavke, mada nesumnjivo već živi po
tom zakonu nesvjesno. Ali za vas koji prihvatate ovaj princip i spremni ste da
svjesno pretpostavite da vam je želja već ispunjena, životna avantura počinje. Da
biste dostigli uzvišeniji nivo postojanja, morate pretpostaviti uzvišeniju koncepciju
Sebe.

Ako ne budete zamislili da ste drukčiji nego sada, onda ćete ostati baš takvi kakvi
ste sada, jer

ako, naime, ne povjerujete da sam Ja On, umrijećete u svojim grijesima. (Po

Jovanu 8:24)

Ukoliko ne povjerujete da ste On (osoba koja želite da budete), ostaćete takvi

kakvi ste sada. Putem vjerne sistematične kultivacije osjećanja da Vam je želja već
ispunjena, želja postaje obećanje sopstvenog ispunjenja. Zauzimanje osjećanja da
je želja ispunjenja pravi od sna za budućnost sadašnju činjenicu.

Istina

Želim da svakome od vas koji me danas slušaju postavim jedno pitanje — pitanje
koje mora biti blisko srcima svih nas koje zanima istina.
33
Ako bi neko, poznat kao ubica, upao u Vaš dom, i pitao Vas gde vam je majka, da li
biste mu rekli gde je? Da li biste mu rekli istinu? Biste li?

Pretpostavljam da ne biste — nadam se da ne biste. U najmističnijem od svih

jevanđelja — Jevanđelju po Jovanu — ovako piše: “Poznaćete istinu, i istina će
vas osloboditi.” (8:32)

Upravo tu leži izazov za sve nas, “Istina će vas osloboditi.“

Ako biste rekli istinu u vezi sa Vašom majkom, da li biste je oslobodili? Još
jednom, u Jevanđelju po Jovanu stoji: “Posveti ih istinom.“ (17:17). Ako biste
odali svoju majku jednom ubici, da li biste je “posvetili”? Pa o kakvoj se onda to
istini sve vreme govori u Bibliji? Biblijska istina uvek ide ruku pod ruku sa
ljubavlju. Biblijska istina je ona duhovna realizacija svesnog života u Bogu, u
pravcu koje se ljudska duša razvija kroz celu večnost.

Istina je sve veća prosvetljenost. Niko ko iskreno traga za istinom ne treba da se

plaši za ishod, jer svaka pređašnja istina koja se uzdiže iznosi na videlo neku veću
istinu koju je ranije skrivala. Pravi tragalac za istinom nije samozadovoljan,
kritičan, ličnost svetija od drugih. Pre će biti da tragalac za istinom zna da su
Zaharijine reči istinite: “govorite istinu jedan drugom“ (8:16) i “ne mislite jedan
drugom zlo u srcu svom“ (8:17). Tragalac za istinom ne sudi po onome što mu
govore čula — on vidi dobro, istinu u svemu što opaža. On zna da pravi sud ne
mora da odgovara spoljašnjoj stvarnosti na koju se odnosi. Nikada nismo tako slepi
za istinu kao kada vidimo stvari onakvima kakve se čine. Samo slike koje
idealizuju zaista prikazuju istinu. Nikada zbog nekakvog superiornog uvida, već
zbog totalnog slepila vidimo u tuđoj veličini neke niskosti, koje su nam, čudnog mi
čuda, odnekud poznate.

Svi znamo makar jedan bezazleni trač koji ne samo da smišlja zlo protiv suseda,
već i insistira na tome da se to zlo širi sve dalje. Njegove surove optužbe uvek prati
izjava “to su činjenice“, ili “znam da je to istina”. Ali koliko je to samo daleko od
istine. Čak i da ima istine u smislu u kom on vidi istinu, bolje je da je ne izgovara,
jer je “istina rečena sa lošom namerom gora od svih laži koje biste Vi mogli da
smislite.“ Takav čovek nije tragalac za istinom kakvu otkriva Biblija. On ne traga
toliko za istinom, koliko za potvrdom sopstvenog stava. Svojim predrasudama on

34
otvara vrata svog srca i pušta neprijatelje koji zauzimaju njegove skrivene kutke.
Krenimo iskreno u potragu za istinom, onako kako to opisuje Robert Brauning
(eng. Robert Browning):

“Šta god vi mislili, istina je u nama samima,

I ne izvire iz nečega spolja.
Besmrtno središte je u svima nama,
I u njemu istina u svojoj punoći obitava.“

Istina koja je unutar nas je pod vlašću imaginativne ljubavi. Kad jednom spoznamo
ovu veliku istinu, više ne možemo da mislimo zlo na bilo kog od svojih suseda.
Zamislićemo samo najboljeg njega. Moje je duboko uverenje da kad god je nečiji
stav prema životu vođen imaginativnom ljubavlju, da je to religiozan stav – da tada
obožavamo – da tada vidimo istinu.

O ovoj temi ću govoriti sledeće nedelje ujutro, a nasloviću je “Imaginativna

ljubav”. Tada ću imati čast i zadovoljstvo da preuzmem službu Dr Frederika Beila
(eng. Dr. Frederick Bailes), u “Pozorištu Foks Vilšir“, na Bulevaru Vilšir, u blizini
Le Sienege. Služba će se održati u uobičajeno vreme, u 10:30h u nedelju ujutro.

Celo čovečanstvo, svaki pojedinac, intuitivno želi da bude bolje, plemenitije biće,
da čini dela puna ljubavi. Ali možemo da činimo takva dela samo kada je sve što
zamišljamo ispunjeno samo ljubavlju za svog suseda. Tada spoznajemo istinu,
istinu koja oslobađa celo čovečanstvo. Verujem da je upravo to poruka uz koju
ćemo usavršiti umetnost boljeg i lepšeg života. Beskrajna ljubav u nezamislivom
izvorištu prozvana je Bog, Otac. Beskrajna ljubav u kreativnom izrazu prozvana je
Bog, Sin. Beskrajna ljubav u sveopštem preplitanju i u Beskrajnom postojanju u
svemu stvorenom i u Večnom razvoju, prozvana je Bog, Sveti Duh. Moramo da
shvatimo sebe kao Beskrajnu ljubav, kao dobro, a ne zlo.

To nije nešto što tek treba da postanemo, već pre nešto što treba da shvatimo da
već jesmo. Prvobitno rodno mesto imaginacije je ljubav. Ljubav je njen sok života.
I dok god imaginacija zadržava ovaj sok života u sebi, njene vizije su slike istine.
Tada ona prikazuje pravi identitet stvari na koje spusti pogled. Ali ako bi
imaginacija odbacila upravo onu moć koja ju je donela na svet, tada bi nastupili
najgori mogući užasi. Umesto da vraća žive prikaze istine, imaginacija će se

35
okrenuti nečemu što je suprotnost ljubavi — strahu, i njene vizije će onda biti
iskrivljeni i izobličeni odrazi bačeni na platno plašljive mašte.

I umesto da bude vrhovna stvaralačka moć, imaginacija postaje aktivni činilac

uništenja. Kad god je čovekov stav prema životu u potpunosti imaginativan, tada
su čovek i Bog sjedinjeni u kreativnu celinu. Setite se, Ljubav je uvek kreativna i
pokretačka sila, u svim sferama, od najviše do najniže. Nikada nije postojala neka
misao, reč ili delo a da nije nastalo iz ljubavi, ili iz njene suprotnosti — nekog
straha, pa makar to bila i želja za manje vrednim ciljem. Ljubav i strah su pokretači
naše mentalne mašinerije. Sve je misao pre nego što postane tvar.

Ja preporučujem potragu za uzvišenim idealom, da učinite da činjenica postojanja

postane činjenica svjesnosti, i da ovo postignete uvežbavanjem imaginacije da
shvati da je Beskonačna Ljubav jedino okruženje u kom zaista živimo i krećemo i
postojimo. Bog je Ljubav. Ljubav nikada ne greši. Beskonačni Kreativni Duh je
Ljubav. Poriv koji je pokrenuo Beskonačnu apsolutnu svesnost da se uredi u
milione osetljivih oblika je Ljubav.

Ljubav koja se posmatra kao apstrakcija — odvojeno od bilo kakvog objekta —

nezamisliva je. Ljubav nije ljubav ako nema ljubljenog. Ljubav postaje zamisliva
samo u odnosu, u procesu, u delu. Prihvatimo ono što Blejk navodi, “Onaj ko ne
živi u ljubavi, mora biti pokoren strahom”, i postavimo sebi najviše ideale po
kojima ćemo da volimo i da živimo. Ali naši najviši ideali nisu blagosloveni dok se
ne otelotvore i postanu od krvi i mesa. Svoju imaginaciju i svoju ljubav moramo da
testiramo kroz finalni test, kroz rezultate i postignuća, jer inkarnacija podrazumeva
jedino istinsko shvatanje. Naša istinitost mora biti skup svih istina koje smo
spoznali, i mora biti apsolutna. U suprotnom, toj istini nedostaje sredstvo kojim će
se otelotvoriti, i ona neće moći da se inkarnira u nama.

Naš koncept Sebe određuje izgled naših života. Mi vječito zarobljavamo sami sebe.
Vrata zatvora, za koja smo mislili da su zatvorena, zapravo su širom otvorena —
čekaju da mi uvidimo ovu istinu. “Čovek uvek okružuje sebe istinskom slikom
sebe,” rekao je Emerson. “Svaka duša gradi sebi kuću i okućnicu, svet, i izvan
sveta, nebo. Znajte da svet postoji za Vas, i da je taj fenomen savršen. Mi možemo
da vidimo samo ono što Jesmo. Sve što je Adam imao, sve što je Cezar mogao,
imate i Vi, možete i Vi.
36
Adam je svoj dom nazivao rajem i zemljom. Cezaru je dom bio Rim. Vaš se možda
zove obućarska radnja, ili sto ari oranica, ili studentski sobičak. Ipak, ako ćemo red
po red, i stavku po stavku, Vaše carstvo je isto onoliko veliko kao i njihovo, iako
možda nema tako fina imena. Zato izgradite svoj svet, i što pre prilagodite Vaš
život toj čistoj ideji u Vašem umu, tim pre će se on razviti do svojih velikih
proporcija.

Istina je naša tajna unutrašnja stvarnost, uzrok, svrha, veza naših života sa svime
ostalim. Dopustite da nas ova istina nosi ka nebu, pritom šireći naše koncepcije,
povećavajući naše razumevanje, sve dok ne spoznamo Istinu i ona nas ne oslobodi.

Istina koja oslobađa

Drama života je psihloška drama u kojoj su svi uslovi, okolonosti i događaji
rezultat Vaših pretpostavki.
Budući da je Vaš život određen pretpostavkama koje imate, primorani ste da
shvatite da ste ili rob ili gospodar svojih pretpostavki. Ključ ka nesanjanoj slobodi i
sreći je u tome da postanete gospodar svojih pretpostavki. Ovu vlast možete
uspostaviti promišljenom, svjesnom, kontrolom svoje imaginacije. Svoje
pretpostavke određujete na sledeći način: formirajte mentalnu sliku, prikaz
željenog stanja, odnosno osobe koja želite da budete. Usmjerite svoju pažnju na
osjećanje da već Jeste ta osoba. Prvo vizualizujte sliku u svojoj svijesti. Potom
osjetite da ste u tom stanju, kao da je zaista izgradilo svijet koji Vas okružuje.
Putem Vaše imaginacije ono što je bila puka mentalna slika pretvara se u naizgled
objektivnu stvarnost.
Velika tajna leži u kontrolisanoj imaginaciji i istrajnoj pažnji, čvrsto i neprekidno
usmjerenoj na željeni cilj. Ne možemo prenaglasiti da, time što kreirate ideal
unutar svoje umne sfere, time što pretpostavljate da već Jeste taj ideal, Vi se sa
njim poistovjećujete i time sebe transformišete u njega, [misleći iz ideala, umjesto
da mislite o idealu. Sva stanja postoje kao “puke mogućnosti“, sve dok mislimo o
njima, ali kao neodoljivo stvarna kada mislimo iz njih]. Ovo su drevni učitelji
nazivali “podvrgavanje Božijoj volji” ili “boravljenje u Gospodu”, i jedini pravi
test “boravljenja u Gospodu” je to što svi koji u Njemu borave neizbježno bivaju
transformisani u ono u čemu borave [razmišljanje iz stanja ispunjene želje].
Postajete nešto u skladu sa svojom usmjerenom, a Vaša usmjerena volja je Vaša
koncepcija o sebi i sve na šta pristajete i prihvatate kao tačno. Vi, zauzimajući
osjećanje ispunjene želje i istrajavajući u njemu, primate rezultate tog stanja; ako
ne zauzmete osjećanje ispunjene želje, bićete vazda oslobođeni i rezultata.

37
Kada shvatite iskupljujuću ulogu Imaginacije, u rukama imate ključ za rješenja
svih svojih problema. Svaka faza Vašeg života je rezultat korišćenja Vaše
imaginacije. Samo kontrolisana imaginacija je sredstvo Vašeg napretka, ispunjenja
Vaših snova. Ona je početak i kraj svakog stvaranja. Velika tajna je kontrolisana
imaginacija i čvrsta pažnja stalno iznova usmjerena na osjećanje ispunjene želje,
sve dotle dok to osjećanje ne preplavi um i istisne iz njega sve druge ideje. Možete
li dobiti veći dar nego da Vam se kaže Istina, Istina koja će Vas osloboditi? A Istina
koja oslobađa je da možete iskusiti u imaginaciji ono što želite da iskusite u
stvarnosti, i time što ćete održavati ovo iskustvo u Imaginaciji, Vaša želja će postati
zbilja.
Ograničeni ste jedino nekontrolisanom imaginacijom i nedostatkom pažnje
usmjerene na osjećanje da Vam je želja već ispunjena. Kada imaginacija nije pod
kontrolom, i pažnja nije usmjerena na osjećanje ispunjene želje, nikakva molitva,
ili bogobojažljivost ili prizivanje Boga neće uroditi plodom. Kada možete prizvati
koji god prizor želite, kada su oblici Vaše imaginacije jasni kao oblici u prirodi,
tada ste gospodar svoje sudbine. [Morate prekinuti sa trošenjem svojih misli, svog
vremena i novca. Sve u životu mora biti investicija.][1]
Vizije ljepote i sjaja,
Oblici davno nestalog roda,
Zvuci i lica i glasi,
iz če’te dimenzije
prostornog svoda —
I univerzumom beskonačnim,
Putuju naše misli, nošene
od blještavila svog —
Jedni to zovu imaginacija,
a drugi zovu Bog.

[1]
Nevil je posle ovoga napisao i datum 12. april 1953. U svojoj sledećoj knjizi,
“Probuđena imaginacija” (1954) napisaće: “Ujutru 12. aprila 1953. godine moju
suprugu je probudio vrlo autoriativan glas koji je u njoj govorio: ‘Moraš prestati sa
trošenjem svojih misli, vremena i novca. Sve u životu mora biti investicija.‘ Trošiti
znači ćerdati, arčiti, prosipati bez koristi. Investirati znači uložiti u svrhu iz koje se
očekuje sticanje dobitka. Ovo oktrovenje koje je moja supruga imala odnosi se na
važnost sadašnjeg trenutka. Odnosi se na transformaciju trenutka. ……… Samo
ono što se radi  sada ima neki značaj. ……… Kada god zauzmemo osjećanje
da Jesmo ono što želimo biti, mi investiramo.“ (V poglavlje) — Prim. ur.

38
Pažnja

Čovjek podijeljene duše nepostojan je na svim svojim putevima.

(Jakovljeva 1:8)

Silovitost pažnje je obrnuto proporcionalna sa suženošću njenog fokusa, to jest,

kada je zaokupljena jednom idejom ili senzacijom. Moguće ju je umiriti i snažno
fokusirati jedino takvim stanjem uma, koje Vam omogućava da vidite samo jednu
stvar, jer umirujete pažnju i povećavate joj snagu jedino njenim ograničavanjem
(sužavanjem). Želja koja se ispunjava je uvijek ona na koju je pažnja ekskluzivno
usmjerena, jer ideja je zadojena snagom samo u proporciji sa pažnjom koja joj se
posveti. Usmjereno opažanje je usredsređeni stav usmjeren [iz][1] nekog
određenog ishoda. Usredsređeni stav podrazumijeva selektivnost, jer kada vodite
računa, to znači da ste odlučili da usmjeravate pažnju isključivo na jedan objekat
ili stanje, prije nego na drugi.

Stoga, kada znate šta želite, morate namjerno usmjeriti pažnju na osjećanje da Vam
je želja već ispunjena, sve dok to osjećanje ne ispuni um i istisne iz svijesti sve
druge ideje.

Snaga pažnje je mjera Vaše unutrašnje sile. Koncentrisano posmatranje jedne stvari
isključuje ostale, i čini da nestanu. Tajna uspjeha je u koncentrisanju pažnje na
osjećanje da Vam je želja ispunjena, bez dopuštanja ikakvih distrakcija. Kompletan
napredak zavisi od porasta pažnje. Ideje koje Vas primoravaju na akciju su one
koje preovladavaju Vašom sviješću, one koje zaokupljuju pažnju. [Ideja koja
isključuje sve druge ideje iz svijesti nalazi svoj odušak u akciji[2].]

Ali jedno ipak stoji: zaboravljam što je za mnom, a

pružam se za onim što je preda mnom. (Filipljanima 3:13)

Ovo znači da i Vi možete “zaboraviti ono što je za Vama”. Možete se pružiti ka

cilju da ispunite um osjećanjem da Vam je želja već ispunjena.

Neprosvijetljenima se čini da je sve ovo fantazija, a ipak, kompletan progres dolazi

od onih koji ne usvajaju ustaljena mišljenja, niti prihvataju svijet onako kako im
ga serviraju. Kao što smo govorili i do sada: ako možete zamisliti ono što želite, i

39
ako su slike u Vašim mislima jasne i živopisne kao one u prirodi, Vi ste,
posredstvom moći Vaše imaginacije, gospodar svoje sudbine.

Vaša imaginacija ste Vi sami, a svijet, onako kako ga vidi Vaša imaginacija, je
stvarni svijet.

Kada se otisnete na put ovladavanja kretanjima Vaše pažnje, što morate uraditi ako
želite da uspješno mijenjate svoj život, tek onda shvatite koliko u stvari malo
kontrolišete svoju imaginaciju i koliko na nju utiču čulni poticaji i ćudljive plime i
osjeke jalovih raspoloženja.

Da biste pospiješili proces ovladavanja svojom pažnjom, upražnjavajte sledeću

vježbu: iz noći u noć, baš prije nego utonete u san, trudite se da usmjeravate svoju
pažnju na aktivnosti iz tog danau obrnutom redosledu. Usmjerite pažnju na
poslednju stvar koju ste uradili, to jest, na lijeganje ukrevet, a zatim se vraćajte
unazad u vremenu preko svih događaja, sve dok ne dođete do prvog događaja iz
toga dana, ustajanja iz kreveta. Ovo nije lagana vježba, ali, isto kao što određene
fizičke vježbe pomažu u razvoju određenih mišića, mnogo će Vam pomoći u
jačanju “mišića” Vaše pažnje. Vaša pažnja mora biti snažna, kontrolisana i
usmjerena da biste mogli uspješno mijenjati koncepcije o sebi, a samim tim i svoju
budućnost. Imaginacija može uraditi bilo šta, ali samo u skladu sa unutrašnjim
smjerom Vaše pažnje. Ako budete istrajni iz noći u noć, prije ili kasnije ćete u sebi
probuditi centar moći i postaćete svjesni Većeg Sebe, pravog sebe. Pažnja se
razvija istrajnom vježbom ili navikom. Kroz naviku, djelo postaje lakše, i tokom
vremena razvijaju se sposobnosti koje mogu biti upotrijebljene za više ciljeve.

Kada uspostavite kontrolu nad unutrašnjim kretanjima svoje pažnje, više nećete
boraviti u plićaku, već ćete se otisnuti u životne dubine. Hodaćete u pretpostavci da
Vam je želja ispunjena kao da hodate po podlozi čvršćoj i od zemlje.

Osnovi

Kada je u pitanju ovako široka tema, zaista je težak zadatak sažeti u nekoliko
stotina riječi ono što ja smatram najosnovnijim idejama na koje se oni koji tragaju
za stvarnim razumijevanjem metafizike, moraju odmah koncentrisati. Ali, daću sve

40
od sebe, i to predstavljajući tri osnovna principa. A ti principi su: samo-
posmatranje, definicija cilja i razjedinjavanje.

Svrha prave metafizike je da dovede do ponovnog rođenja, ili radikalne psihološke

promjene u individui. Do takve promjene ne može doći sve dok osoba najprije ne
upozna Sebe koje bi promijenila. Ovo upoznavanje može postići isključivo putem
nekritičkog posmatranja svojih reakcija na život. Zbir ovih reakcija definiše stanje
svijesti individue, a to stanje svijesti privlači situacije i okolnosti njenog života.

Dakle, početna tačka istinske metafizike, na njenoj praktičnoj strani, je samo-

posmatranje sa ciljem otkrivanja sopstvenih reakcija na život, reakcija koje
oblikuju skriveni dio osobe — uzrok pojavnog oblika života.

Slažem se sa Emersonom da “se čovjek okružuje stvarnom slikom Sebe …. da

možemo vidjeti samo ono što Jesmo.“

Postoji nesumnjiva veza između onoga što je spolja i onoga što čini unutrašnjeg
čovjeka, i uvijek su naša unutrašnja stanja ta koja privlače naš spoljašnji život.
Stoga, osoba mora uvijek početi od Sebe.

Mora promijeniti samu sebe.

Čovjek, u svojoj slijepoći, je prilično zadovoljan sobom, ali mu se ni najmanje ne

dopadaju okolnosti i životne situacije u koje upada. To su njegova osjećanja, zato
što ne zna da uzrok njegovog nezadovoljstva ne leži u okolnosti ili osobi kojom je
nezadovoljan, već u njemu samom, koji mu se toliko dopada. Ne shvatajući da “se
okružuje stvarnom slikom Sebe“ i da “može vidjeti samo ono što Jeste“, biva
šokiran kada otkrije da je uvijek bio sumnjičav prema drugima zbog sopstvene
prevrtljivosti.

Samo-posmatranje bi otkrilo ovog prevrtljivca u svakom od nas; i on mora biti

prihvaćen da bi mogla započeti bilo kakva transformacija.

Baš ovoga trenutka, pokušajte da utvrdite svoje unutrašnje stanje. Na koje misli
pristajete? Sa kojim se osjećanjima identifikujete? Uvijek morate izuzetno voditi
računa o mjestu na kom boravite unutar sebe.

41
Većina nas misli da smo ljubazni i puni ljubavi, darežljivi i tolerantni, puni oprosta
i plemeniti; ali nekritičko posmatranje naših reakcija na život će otkriti jedno Ja
koje nije ni najmanje ljubazno i ispunjeno ljubavlju, darežljivo i tolerantno, puno
oprosta i plemenitosti. I to Ja moramo najprije prihvatiti, a potom se posvetiti
njegovom mijenjanju.

Ponovno rođenje zavisi od unutrašnjeg rada na Sebi. Niko se ne može preporoditi

bez mijenjanja ovog Sebe. Svaki put kada potpuno novi skup reakcija uđe u život
osobe, dogodila se promjena svijesti, dogodio se preporod.

Nakon što otkrijete, putem nekritičkog posmatranja Vaših reakcija na život, Sebe
koje valja promijeniti, morate formulisati svoj cilj. To jest, morate definisati osobu
koja zaista želite da budete, umjesto osobe koja potajno zaista Jeste. Kada jasno
definišete ovaj cilj, morate, tokom svojih budnih sati, voditi računa o svakoj svojoj
reakciji koja sa tim ciljem ima veze.

Razlog za ovo leži u činjenici da svako živi u određenom stanju svjesnosti, koje
smo već opisali kao zbir reakcija koje osoba ima na život. Stoga, prilikom
definisanja cilja Vi definišete stanje svijesti, koje, kao i sva druga stanja svijesti,
mora sadržavati sopstvene reakcije na život. Na primjer: ako bi glasina ili usputna
primjedba izazvale burnu reakciju u jednoj osobi a u drugoj ne bi izazvale ništa,
jasno je da te dvije osobe žive u dva različita stanja svijesti.

Ako za svoj cilj definišete plemenitu, darežljivu, sigurnu, ljubaznu osobu —

znajući da je sve što postoji samo različita stanja svijesti — možete sa lakoćom
procijeniti da li ste vjerni svom životnom cilju tako što ćete posmatrati sopstvene
reakcije na svakodnevne životne događaje. Ukoliko ste vjerni svom cilju, Vaše
reakcije će biti usklađene sa njim, jer ćete se poistovjetiti sa svojim ciljem i stoga,
misliti iz njega. Ukoliko Vaše reakcije nisu u skladu sa idealom kom težite, to je
siguran znak da ste od tog ideala odvojeni i da samo mislite o njemu. Pretpostavite
da Jesteona osoba puna ljubavi, koja želite da budete, i vodite računa o sopstvenim
svakodnevnim reakcijama koje su povezane sa tom pretpostavkom; jer Vaše
reakcije će Vam prikazati stanje iz kog funkcionišete.

Ovdje na scenu stupa treći osnovni princip — razjedinjavanje. Nakon što smo
otkrili da je sve što postoji samo otjelovljenje stanja svijesti, i definisali ono

42
određeno stanje koje želimo da otjelovimo, sada se upuštamo u zadatak ulaska u to
stanje, jer se moramo psihološki preseliti iz mjesta u kom trenutno boravimo, tamo
gdje želimo da budemo.

Svrha razjedinjavanja je da nas odvoji od reakcija koje trenutno imamo na život i

ujedini nas sa našim životnim ciljem. Ovo unutrašnje razdvajanje mora se razviti
vježbanjem. U početku se čini da nemamo moći da se odvojimo od nepoželjnih
unutrašnjih stanja, prosto zao što smo svako raspoloženje, svaku reakciju shvatali
kao prirodnu i sa njima se poistovjetili. Kada pojma nemamo da su naše reakcije
samo stanja svjesnosti od kojih je se moguće odvojiti, samo se vrtimo u krugu istih
problema — ne videći ih kao rezultat unutrašnjih stanja, već spoljašnje situacije.
Vježbamo razjedinjavanje, ili unutrašnje razdvajanje, da bismo mogli pobjeći iz
kruga sopstvenih, navikom uslovljenih, reakcija na život. Zbog toga moramo
definisati svoj cilj i konstantno voditi računa o našem položaju u odnosu na taj cilj.

Ovo učenje počinje samo-posmatranjem. Potom pita: “Šta želite?“ I na kraju uči
odvajanju od svih negativnih stanja i ujedinjenju sa Vašim ciljem. Ovo posednje
stanje — jedinstvo sa ciljem — se postiže tako što ćete često zauzimati osjećanje
da Vam je želja već ispunjena.

Moramo vježbati da se razdvojimo od negativnih raspoloženja i misli u vihoru svih

nevolja i bijeda svakodnevnice. Niko ne može biti drukčiji od onoga što Jeste sada
osim ako počne da se odvikava od trenutnih reakcija koje ima na život i poistovjeti
se sa svojim ciljem. Razjedinjavanje od negativnih stanja i usvajanje pretpostavke
da nam je želja već ispunjena moraju biti praktikovani usred svih blagoslova i
prokletstava života.

Put prave metafizike leži u središtu svega što se u životu dešava. Moramo
konstantno praktikovati samo-posmatranje, razmišljanje iz svog cilja i
razjedinjavanje od negativnih raspoloženja i misli, ako želimo da budemo izvršioci
istine, a ne samo puki slušaoci.

Praktikujte ova tri osnovna principa i uzdizaćete se u sve više i više nivoe
svjesnosti. Zapamtite, uvijek je Vaše stanje svijesti ono koje privlači Vaš život.

Počnite da se uzdižete!

43
Po veri hodite
Blejk je jednom postavio ovo pitanje: “Zbog čega je to Biblija zanimljivija i
poučnija od bilo koje druge knjige? Da nije zbog toga što se obraća Imaginaciji,
koja je duhovni osećaj, a ne direktno razumevanju, odnosno razumu?“
Ta jedna knjiga, koju zovemo Biblija, sastoji se od šezdeset i šest knjiga. Prihvatite
ovaj izazov. Pročitajte svaku od tih knjiga kao da se vaša sopstvena duša iz
najvećih dubina svesti obraća vašem površinskom umu. Kao da neizreciva
Imaginacija govori vašoj ljudskoj Imaginaciji, a ne razumevanju u realnim
okvirima i vašem mislećem umu.
Hajde da malo razradimo ovu misao. U svojoj Drugoj poslanici Korinćanima,
Pavle kaže: “Mi hodimo po vjeri, a ne po vidu.“ Kada hodimo po vidu (odnosno
kad živimo oslanjajući se na ono što nam čula pokazuju, prim.prev), poznajemo
svoj put samo po stvarima koje očima vidimo. Ali Pavle nas uči da uredimo svoj
život prema stvarima koje vidimo samo u svojoj imaginaciji. Drugim rečima, kada
znate gde želite da idete i šta želite da budete, rečeno nam je ne da preuređujete
svoje fizičko okruženje, već da hodite po veri, imajući pred očima u svom umu
samo preuređenu strukturu stvari. I da ćete, budete li ostali verni tom stanju svesti,
videti kako vam se ostvaruju u ovom svetu one stvari koje ste videli samo u svojoj
imaginaciji.
Pavle zatim dodaje još jedno zapažanje, govoreći: „Evo šta ja činim.
Zaboravljajući ono što ostaje da leži za mnom, ja težim onome što leži preda
mnom.“ Pavlov cilj je bio uzvišeni poziv Boga u Isusu Hristu, ali vi ne morate
imati takav cilj. Vaša želja može da bude i uspešan posao. Dakle, sve počinje u
imaginaciji, jer je čovek sav od imaginacije, i Bog je čovek. Bog i čovek se
razlikuju samo po intenzitetu imaginacije. Sad, dok je taj intenzitet slab, čovek
hodi po vidu ili po veri u svoju ljudsku imaginaciju. Ići kroz život upravljajući se
vidom je lakše, jer se zgrade retko kad pomeraju. Ali kada hodite po veri, stvari
koje vidite očima svog uma moraju da ostanu isto tako stabilne kao one koje vidite
fizičkim očima.
Moj brat Viktor je želeo da postane uspešan biznismen, i znao je kako da ostane
veran onome što je zamislio. 1924. godine, u vreme kada je porodica bila bez
dinara, Viktor je preuredio naziv na jednoj poslovnoj zgradi (u očima svog uma)
tako da navodi da mi posedujemo tu zgradu. Tako je radio tokom dve godine, kada
je – u trenutku kad nismo imali ništa više novca nego kad je on počeo tu svoju
imaginaciju – ne tako blizak poznanik kupio je tu zgradu u naše ime, a iznos
zajma, i to bez ikakve garancije, bio je 50.000 dolara. Pre osam godina prodali smo
tu zgradu jednoj banci za 850.000 dolara, a na Barbadosu nema poreza na
kapitalnu dobit!
Hodeći po veri, Viktor je svakoga dana prolazio pored te zgrade, i umesto
postojećeg naziva na ploči, „J.N.Roach & Company“, video je „J.C. Goddard and
44
Sons“ (Dž.C.Godard i sinovi). Fizički vid mu je govorio da ta zgrada pripada
nekom drugom, ali mu je vera govorila da je ta zgrada njegova. Jednostavnim
preslagivanjem stvari u svom umu, svakodnevno tokom dve godine, točak sreće
naše porodice se okrenuo.
E, sad, ovako su nas učili: „Vera je, pak, tvrdo čekanje onog čemu se nadamo; i
ubeđenost u ono što ne vidimo, tako da ono što je vidjeno nastane od stvari koje se
ne vide.“ (Jevrejima 11:1) Samo je moj brat Viktor video svoje umno delo. Drugi
su videli naziv “J. N. Roach & Company” – fizičkim vidom, ali Viktor je video
naziv “J.C. Goddard & Sons” – po svojoj veri.
Jednom su pitali Blejka šta vidi kad gleda u Sunce, a on je odgovorio: „Vidim
armiju andjela kako pevaju ‘Svjat, svjat, svjat Gospod Savaot.’“ Mi svi možemo da
gledamo isto drvo ali ćemo ga videti drugačije, kao što vidimo i istog čoveka.
Jedan će možda u njemu videti nemaštinu, dok će ga drugi videti srećno
zaposlenog, a obojica će koristiti istu moć. Vi imate moć da živite ili po veri ili po
vidu. Ako živite po vidu, prihvatajući sve što vam se dešava, ostajete automaton,
nesposobni da promenite uslove i dogadjaje u svom svetu. Tek kad počnete da
živite po veri, i vaš život će početi da se menja.
Pavle nas uči da šta god da je uradio ili nije uradio, on to ostavlja za sobom i pruža
se unapred, prema onome što je pred njim. Pavlov ideal je bio da bude pozvan do
najviše tačke Božje. Nadam se da je to i vaš ideal, ali možda i nije. Možda vas
okupiraju neke druge stvari, kao što je potreba za novcem. Ako je tako, postavite to
sebi za cilj, ali koristite istu tehniku.
Ostavite prošlost iza sebe. Ne osvrćite se i nemojte da budete kao Lotova žena koja
se okrenula i pretvorila u stub soli – koji je konzervans. Uvek se stavlja u
konzervans ono što želimo da očuvamo. Ako se osvrćemo i mislimo o stanju koje
želimo da ostavimo za sobom, mi ga stavljamo u konzervans, i ono će ponovo
nastati. Ali ako prošlosti okrenete ledja, bez obzira na to šta ste uradili ili šta niste
uradili, i pružite se napred ka onome što želite da budete ili da radite, i ostanete
verni toj svojoj želji – ništa vas ne može sprečiti da je dostignete. Postaćete osoba
kakvom sebe vidite, ako ostanete uporni u pretpostavci da ste već tamo!
Kao i Blejk, i ja smatram Bibliju izuzetno zabavnom, izazovnom i poučnom. Ipak,
nju nije lako čitati. Da jeste, ne bi bila vredna moje pažnje, jer kako su i drevni
mudraci ustanovili, najzgodnije za poduku je ono što nije previše očigledno, jer
pokreće umne sposobnosti na delanje.
Uzmite, recimo, ovu jednostavnu izjavu u Poslanici Jevrejima: „Na mnoge i razne
načine se obraćao Gospod našim očevima kroz proroke, ali je u poslednje vreme
govorio kroz svog sina koji oličava slavu Božju i nosi pečat njegove prirode.“ (1:1)

45
Proroci, instrumenti kroz koje je Bog govorio, zabeležili su svoje vizije Božjih
promisli, govoreći: „Nebesa kazuju slavu Božiju, i djela ruku Njegovijeh glasi
(razglašava, prim. prev) svod nebeski.“ (Psalmi 19:1) Ali u poslednje vreme Bog
nam se obraća kroz svog sina, Davida. Ovo je fantastično otkriće, jer će nam se na
kraju otkriti i sam Bog.
Mogao bih da vam ponavljam do kraja vremena da ste vi On, ali jedino vas David
može u to uveriti. A sad ću vam reći i zašto. Mnogi, kao što je biskup Pajk, dovode
u pitanje istinitost Svetog pisma, ali jednom kad ga budete doživeli, više ga nećete
dovoditi u pitanje.
U Knjizi Otkrovenja Isus Hrist se naziva i „rečju Božjom“. A u Evandjelju po
Jovanu on objavljuje da je njegova reč istina. I kažem vam, tek kad iskusite istinu
možete je spoznati. Ja znam da je ono što sam iskusio istina. Vi ste čuli moje reči i
poverovali mi, ali nećete znati istinu u njima u meri u kojoj je ja znam sve dok je
ne iskusite.
Već sam vam rekao kako je moj brat hodio u veri pre nego po vidu, i stvorio sjajan
posao na ostrvima. Vid mu je govorio da nema ni dinara na svoje ime. Ali u veri je
on počeo da menja svoj život prema onome što je mogao da vidi samo u svojoj
imaginaciji. Vaš vid registruje samo ono što je pred vama u ovom trenutku. Ako
vam se to ne svidja, imate ono „Ja“, koje je Hrist u vama. On je moć imaginacije
koja, kroz veru, može da promeni vaš život.
Kao izvršna vlast vaše imaginacije, možete da ustanovite kuda idete i šta činite
prateći svoje misli. Ako su neki događaji iz vaše prošlosti ružni i vi ih se sećate, vi
poručujete njihovo ponovno doživljavanje. Ali ako okrenete leđa prošlosti,
zaboravljajući šta je za vama, i pružite se ka onome što je pred vama, posložićete
vaše razgovore kako treba i postaćete ono čega se držite. Istina nikad neće biti
opovrgnuta, ali vi ste njena izvršna moć i morate živeti po njoj. Ništa vam nije
potrebno spolja, već možete početi odatle gde ste; ali morate ići u pravcu koji ste
postavili u svojoj imaginaciji.
Postavite sebi ovo jednostavno pitanje: Kako bi bilo kad bi bila istina da sam ja
sada osoba kakva želim da budem? Zatim posegnite za tim osećajem, za duhovnim
doživljajem. A šta je to? Pokazaću vam na vrlo jednostavan način. Osetite „pod
rukom“ komad stakla, a zatim osetite lopticu za bejzbol. Da li je loptica za bejzbol
pod rukom kao staklo? Možete li zatim da osetite i tenisku lopticu? Da li je ta
loptica pod rukom kao loptica za bejzbol ili kao staklo? Možete li da osetite parče
štofa, ljubičicu, klavir? Da li oni pod rukom deluju isto? Naravno da ne. To je
duhovni doživljaj – živ način korišćenja čula vida, sluha, mirisa, ukusa, i
doživljavanja stvarnosti.

46
Pre nekoliko godina držao sam jedno ovakvo predavanje u Njujorku, i jedna dama
iz gledališta je rešila da me testira. Dok je sedela u svojoj stolici, zagrlila je veliki
buket ruža. Omirisala ih je, osetila njihove somotski meke latice, i u svom umu
videla njihovu lepotu. A zatim je, prekinuvši tišinu, napustila taj skup i vratila se u
svoju sobu u hotelu Waldorf Astoria.
Narednog dana je za kraljicu majku, Kraljicu Elizabetu, u hotelu Waldorf
Astoria priređena zabava, kojoj je prisustvovalo dve hiljade ljudi. Ne želeći da se
dobijeno cveće baci nakon prijema, domaćin hotela je naložio da se tri tuceta ruža
odnesu u sobu ove dame. A kada se ona te večeri vratila kući, jedini miris koji je
osećala je bio miris tih divnih ruža. Zagrlila ih je i izgubila se u osećaju da
poseduje ove predivne ruže. Hodila je u veri a ne po vidu, i već sledećeg dana
njena soba je bila ispunjena božanskim mirisom ruža.
A sad, možda i zbog sećanja na to, uhvatićete sebe da se i dalje osvrćete ka onom
što ste bili (i što ste još uvek) a ne napred, ka onome što želite da budete. Ako biste
posložili svoje razgovore kako treba, upravo sada, njihova istina će se pokazati na
najjednostavniji način.
Švalja i krojačica koju znam želela je više para. Koristeći svoju imaginaciju, držala
je u rukama koverat i slušala kako se papir cepa dok ga je otvarala. Istresavši
sadržaj, prebrojala je novac do poslednjeg penija. Ovo je radila sedam noći. Osmog
dana ju je pozvala jedna gospođa, ponudila joj posao, i platila joj isti onaj iznos
koji je videla u svojoj imaginaciji, do poslednjeg penija. Znate li da bi ta dama – da
je izbrojala mnogo više od onoga što je izbrojala – to i dobila? Ali ona je bila
sasvim zadovoljna iznosom koji je zamislila.
I ako postoji dokaz za nešto, da li je bitno šta svet misli? Da li biste ikada mogli da
oduzmete toj dami njeno iskustvo? Ne! Istina, koju je ona iskusila, je u skladu sa
Svetim pismom, jer sve je moguće onome koji veruje. Kako je ova dama
poverovala u ono što je zamislila? Učinila je to dozvavši sva njena čula da
posvedoče ovaj događaj. Koristeći svoje čulo sluha, čula je cepanje papira.
Istresavši sadržaj koverte, čula je zveckanje novca po stolu. Osetila je pod rukom
kovertu i videla novčanice u njoj. Znate li da novac ima miris nalik nijednom
drugom mirisu? Dakle, novac možete i omirisati. Ona je odlučila šta će raditi ako
bude imala para, i to je i uradila.
Jedna druga dama je otišla u robnu kuću Sterns, u Njujorku, govoreći u sebi:
“Nevil kaže da mogu da imam sve što hoću ako samo to budem zamislila i
verovala svojoj zamisli.” Bez para, ova dama se uputila ka odeljenju za šešire,
skinula svoj šešir i probala novi. Šetala se, ogledala zadivljeno u svim ogledalima,
ali kad se vratila njenog šešira više nije bilo. Kada ga je opisala prodavačici,
saznala je da je njen šešir prodat! Pozvali su šefa odeljenja, i on joj je rekao da
može da uzme bilo koji šešir, na račun kuće Stern. Dopao joj se onaj koji je nosila,
47
pa je tako napustila robnu kuću sa novim šeširom na glavi, a nije dala ni dinara za
njega.
Evo još jedne slične priče. Ova dama je bila, kako se to ponekad kaže, „prijateljica
noći“. Prisustvovala je svim mojim predavanjima, i jednog dana mi je rekla:
“Znate, Nevile, dogodilo se nešto neverovatno. Rekli ste mi da mogu da imam sve
što poželim ako to jednostavno zamislim.
Jednog dana sam ugledala jedan predivan šešir u izlogu robne kuće na Brodveju.
Koštao je 18 dolara, ali se meni toliko dopao da sam zamišljala kako ga nosim. I
dok sam išla ulicom nastavila sam da zagledam svoj odraz u izlozima, vidjeći taj
šešir na mojoj glavi. Po dolasku kući sam zamišljala kako svoj novi šešir stavljam
u orman umesto onog starog. Svakoga dana, tokom narednih desetak dana, ja sam
zamišljala da stavljam novi šešir na glavu kad god sam stavljala stari. A onda me je
jednoga dana prijateljica pozvala da je posetim. Dok sam bila kod nje, ona je
izvadila kutiju za šešir i rekla: „Mora da sam poludela kad sam kupila ovaj šešir.
Ne bih ga nosila ni na borbu pasa; pa ipak, imam neki čudan osećaj da bi na tebi
izgledao lepo.“ Onda je otvorila kutiju i izvadila ne bilo kakav šešir, već onaj šešir,
onaj isti šešir koji sam ugledala u izlogu i nosila u svojoj imaginaciji.“ A onda me
je upitala: „Nevile, zašto mi Bog nije dao novac da ga sama kupim, nego mi ga je
dao na ovaj način?“
Znajući čime se bavi, rekao sam joj: „En, da li kasniš sa plaćanjem kirije?“ a ona je
odgovorila, „Da, dve nedelje.“ „I koliko plaćaš, oko 17,50 dolara nedeljno?“ „Da.“
„Znači da sada duguješ 35 dolara. A koliko koštaju šeširi koje obično kupuješ? Tri-
četiri dolara po komadu? Jesi li ikada kupila šešir od 17 dolara?“ „Nikad.“ „Onda
mi iskreno reci, da si na zemlji našla novčanicu od 100 dolara onda kad si tražila
šešir, da li bi ga tada kupila?” Rekla je: “Ne bih.” A ja sam joj rekao: “Koliko god
da ti je para Bog dao, ti opet ne bi kupila taj šešir, pa je neko drugi morao da ti ga
kupi, i to su i učinili.“
Meni se dešavalo da kupim odeću, donesem je kući, i tek onda se zapitam šta mi je
bilo da to kupim. Radio sam to jer je neko negde gnječio grožđe u presi za
grožđe[1]. Neko je zamislio neko odelo, i ja sam otišao do svog krojača, odabrao
štof i platio to odelo. Ali kad sam došao kući, moja žena mi nije dozvolila da ga
unesem u kuću. I tada je prijatelj koji je želeo upravo tako nešto stupio u kontakt sa
mnom i dobio to odelo. On je gnječio grožđe u presi a ja sam platio odelo.
Verujte mi, imaginacija je duhovni osećaj. To je živopisna slika, jasan zvuk. Kada
je Betoven ogluveo, došao je kraj svakom zvuku u njegovom spoljašnjem uhu. A
onda je Betoven počeo da sluša svojim unutrašnjim uhom i napisao svu onu
božanstvenu muziku u kojoj tako uživamo.
Sada možete da mislite na nekoga koga volite i da ga čujete kako govori. Ako ne

48
možete da ga čujete, koristite neka druga od svojih duhovnih čula. Dodir, zvuk,
slika ili miris će pomoći. Znam da sam, pre više godina, šetajući Harlemom u sred
Njujorka osetio miris hrane koji me je u trenu preneo na Barbados. I mada sam
fizički bio u Harlemu, moje čulo mirisa me je odvelo 2000 milja dalje, do
Barbadosa.
Možete da se prisetite nekog zvuka, dodira, izgleda, i da se stavite na bilo koje
mesto. Kao i Pavle, naučite da hodite po veri, a ne po vidu. Zaboravite šta leži za
vama i pružite se ka onome što leži pred vama. U trećem poglavlju poslanice
Filipinjanima, Pavle objavljuje kako je njegova želja poziv Gospoda u Isusu
Hristu, ali to ne mora da bude i vaša želja.
Navodim vas da isprobate ovo, jer je vaš život večan. Ništa ne umire. Mala ruža
koja procveta jednom cveta večno, jer ništa ne prolazi. Ako neko od naših dragih
prestane da postoji u ovoj maloj sferi, on ne umire, već se odmah vraća u život da
nastavi svoje predivno putovanje u ovom dobu, sve dok ne dođe čas da Bog
progovori kroz njega kao njegov Sin, koji ga naziva Ocem svojim. I tek tada će
spoznati da je on stvoritelj ovog sveta. I tada će njegovom putovanju doći kraj, a
kada skine to svoje malo ruho, učiniće to po poslednji put.
Pavle nas uči u poslanici Filipinjanima: „Želim da odem i da budem sa Hristom, jer
je to daleko bolje, ali je potrebnije da ostanem u ovom telu zbog vas.“ Pavle je
žudeo da ode i bude jedno sa Bogom Ocem, ali je znao da je za njega važno da
ostane u telu i da nastavi svoju poduku, kao što to i ja činim.
Primite u srce moje reči i ostvarite svaku svoju želju. Naučite da hodite po veri a
ne po vidu, i poput Pavla, okrenite leđa svemu što ste ikada postigli i krenite
napred – po veri – prema cilju koji ste sebi postavili. Znajući šta biste videli kad
biste ostvarili svoj cilj, kako biste se osećali da ste tamo, šta biste sada radili da je
to stvarno? Hodite u tom stanju i ostvarićete ga.
A sad utonimo u tišinu.

Umne dijete

Razgovor sa samim sobom je navika u koju se svi upuštamo. Mogli bismo prestati
govoriti sami sa sobom taman onoliko koliko bismo mogli prestati jesti i piti.
Jedino što možemo učiniti po ovom pitanju je da kontrolišemo prirodu i pravac
naših unutrašnjih razgovora. Većina nas je potpuno nesvjesna činjenice da su naši
unutrašnji razgovori uzrok okolnosti u našem životu. Rečeno nam je da “kako
čovjek u srcu misli, takav je” (Poslovice 23:7), ali, da li znamo da čovjekove misli
prate stazu utabanu njegovim unutrašnjim razgovorima?

49
Da bi okrenuo stazu za koju je prikovan u pravcu u kom želi putovati, mora se
odreći svojih starih razgovora, koji se u Bibliji nazivaju Stari čovjek i preporoditi
se u duhu svog uma. Govor je slika uma; dakle, da bi promijenio svoj um, čovjek
najprije mora promijeniti svoj govor. Pod govorom se misli na one umne razgovore
koje vodimo sami sa sobom. Svijet je magični krug beskonačnog broja mogućih
umnih transformacija, jer postoji beskonačan broj mogućih umnih razgovora. Kada
čovjek otkrije stvaralačku moć unutrašnjeg govora, shvatiće svoju ulogu i misiju u
životu. Tada može djelovati sa ciljem. Bez takvog znanja, on djeluje nesvjesno.

Sve je manifestacija mentalnih razgovora koji se odvijaju u nama, a da mi toga

nismo svjesni. Ali kao civilizovano biće, moramo toga postati svjesni, i djelati sa
svrhom. Čovjekovi unutrašnji razgovori kreiraju njegov život. Sve dok ne dođe do
promjene u njenom unutrašnjem monologu, lična istorija osobe ostaje ista.
Pokušati promijeniti svijet prije nego smo promijenili naše unutrašnje razgovore,
znači pokušati boriti se protiv samog prirodnog poretka stvari. Čovjek je u stanju
da vječito živi u istom krugu razočarenja i baksuzluka, ne vidjeći ih kao posledicu
njegovih sopstvenih unutrašnjih razgovora, već kao nešto za šta su krivi drugi.
Možda ova tvrdnja zvuči malo nategnuto, ali svako je slobodan da je podvrgne
ispitivanju i eksperimentima. Formula koju iscrta hemičar ne može se dokazati
ništa sigurnije nego ova nauka, po kojoj se riječi preslikavaju u objektivnu
stvarnost.

Jednoga dana, jedna djevojka mi je ispričala o poteškoćama koje ima tokom

saradnje sa njenim poslodavcem. Bila je ubijeđena da je on nepravedno odbacivao
i kritikovao plodove njenih najpredanijih napora. Nakon što sam saslušao šta je
imala da kaže, objasnio sam joj da — ako je smatrala da je on nepravedan, to je
siguran znak da joj je potrebna nova tema za razgovor. Bez sumnje, ona se u umu
raspravljala sa svojim poslodavcem, jer drugi samo glasno govore ono što smo ih
mi potajno naučili da kažu. Priznala je da se, u sebi, svađala sa njim po čitav dan.
Kada je shvatila šta je radila, pristala je da promijeni unutrašnje razgovore koje je
vodila sa svojim poslodavcem. Zamišljala je da joj on čestita na dobro urađenom
poslu, i da ona njemu zauzvrat zahvaljuje na pohvali i ljubaznosti. Na njeno veliko
zadovoljstvo, uskoro je otkrila da je njen sopstveni stav bio uzrok svega što ju je
zadesilo. Ponašanje njenog poslodavca se preokrenulo, odslikavalo je — kao što je
to uvijek i bio slučaj — razgovore koje je sa njim vodila u svojoj glavi.

50
Rijetko kad pogledam osobu koja je sama, a da se ne zapitam za kakav je ona to
mentalni razgovor vezana, po kojoj li misterioznoj stazi hoda… Moramo početi
životu da pristupamo svjesno, jer rješenje svih problema leži u ovome: Drugi
čovjek, Gospod sa nebesa u svima nama pokušava da postane samosvjestan u
tijelu, da bi mogao ići za poslom njegova Oca. Kakvi su to poslovi? Da imitira svoj
Oca, da postane gospodar Riječi, gospodar sopstvenog unutrašnjeg razgovora,
kako bi mogao oblikovati ovaj naš svijet po ugledu na Kraljevstvo ljubavi. Prorok
je rekao: “Podražavajte Boga, kao draga djeca” (Efescima 5:1). Kako bih
podražavao Boga? Pa, rečeno nam je da Bog poziva stvari nevidljive kao da su
vidljive, pa nevidljivo postane vidljivo (Rimljanima 4:17). Tako je djevojka
prizvala pohvale i ljubaznost njenog poslodavca. Vodila je zamišljeni razgovor sa
njim, iz pretpostavke da je pohvalio njen rad. I tako je i bilo.

Naši unutrašnji razgovori na razne načine predstavljaju svijet u kom živimo. Naši
individualni svijetovi su slika našeg sopstvenog unutrašnjeg govora. Rečeno nam
je da će čovjek odgovarati za svaku zaludnu riječ koju izgovori, jer će po riječima
biti opravdani i po riječima osuđeni (Po Mateju 12:37). Prepuštamo se negativnom
unutrašnjem govoru, a očekujemo da zadržimo kontrolu nad životom. Naši trenutni
umni razgovori ne odlaze u prošlost, kao što ljudi vjeruju, već putuju u budućnost
da se sa njima suočimo — kao sa protraćenim ili pametno uloženim riječima.

Moja riječ — rekao je prorok — neće se vratiti k meni prazna, nego će učiniti šta
mi je drago, i srećno će svršiti na šta je pošaljem (Isaija 55:11). Kako bih poslao
svoju riječ da pomogne prijatelju? Zamislio bih da čujem njegov glas, da je fizički
prisutan, da sam na njega položio ruku. Zatim bih mu čestitao na dobroj sreći,
govoreći mu da ga nikada nisam zatekao u boljem stanju. Slušao bih, kao da ga
čujem, zamišljao bih kako mi govori da se nikada nije ni osjećao bolje, da nikada
nije bio srećniji. I znao bih da mi se zbog ovog plemenitog udruživanja sa drugim,
udruživanja praćenog lijepim mislima i osjećanjima, moja riječ neće vratiti prazna,
nego će učiniti šta mi je drago, i srećno će svršiti na šta je pošaljem. Sada je
prihvaćeno vrijeme, Sada je dan spasenja. Računa se samo ono što se čini sada,
iako će posledice toga možda biti vidljive tek sjutra.

Ne prizivamo naglas, već kroz unutrašnji napor intezivne pažnje. Slušati pažljivo,
kao da čujete, znači stvarati. Događaji i odnosi u životu su Vaša riječ otjelovljena.

51
Većina nas uskraćuje drugima njihovu sposobnost i volju da budu ljubazni i
velikodušni, zauzimajući čvrsto mišljenje o njima. Naša se mišljenja u nama
manifestuju u obliku unutrašnjih razgovora. Unutrašnji razgovor čiji je izvor
pretpostavka ispunjene želje je put ka svjesnom kreiranju okolnosti. Naši
unutrašnji razgovori neprekidno bivaju odslikani svuda oko nas u vidu događaja.
Dakle, ono što želimo vidjeti i čuti “spolja”, najprije moramo vidjeti i čuti iznutra.
Jer čitav svijet služi da nama pokaže na koji način smo koristili Riječ. Ukoliko
budete praktikovali (vježbali) ovu vještinu kontrolisanog unutrašnjeg razgovora, i
Vi ćete znati kako je divno kada možete reći “I sada vam rekoh, prije nego što se
zbilo, da biste povjerovali kad se desi.“ (Po Jovanu, 14:29) Bićete u stanju da
svjesno koristite svoju imaginaciju da biste transformisali i kanalisali neizmjernu
stvaralačku energiju Vašeg unutrašnjeg razgovora sa umnog, emocionalnog nivoa,
na fizički nivo. I ja ne znam kakvim granicama — ako ih uopšte ima — je ovaj
proces ograničen.

Koji je Vaš cilj? Da li je Vaš unutrašnji razgovor sa njim usklađen? Mora biti,
znate, ukoliko želite da taj cilj ostvarite. Jer, kao što je prorok pitao: “Mogu li
dvoje hodati zajedno, a da se ne slažu?“ (Amos 3:3) I, naravno, odgovor je — ne,
ne mogu. Dvojac koji se mora složiti je Vaš unutrašnji razgovor i željeno stanje. To
znači: ono što želite vidjeti i čuti spolja, morate vidjeti i čuti unutra. Svaki korak
čovjekovog napretka postiže se svjesnom upotrebom imaginacije, usklađujući
unutrašnji razgovor sa stanjem ispunjene želje. Kako kontrolišemo unutrašnji
razgovor, usklađujući ga sa našim ispunjenim željama, možemo staviti po strani
sve druge kontrolne mehanizme. Tada prosto djelamo na osnovu jasne imaginacije
i namjere. Zamišljamo da nam je želja ispunjena i vodimo umne razgovore iz te
pretpostavke.

Pravilan unutrašnji razgovor je razgovor koji biste sa sobom vodili kada biste
osvarili svoj ideal. Drugim riječima, to je razgovor ispunjene želje. Sada ćete
shvatiti kako je mudar bio drevni pisac kada nam je u “Hermetikumu” rekao:

“Dva je dara Bog dao čovjeku i nijednom drugom smrtnom biću. To su um i govor.
A ti su darovi isto što i besmrtnost. Ako čovjek ispravno koristi ova dva dara, ni u
čemu se neće razlikovati od besmrtnih. ….. I kada jednom napusti svoje tijelo, um

52
i govor će mu biti vodiči koji će ga odvesti u društvo bogova i među duše koje su
dostigle blaženstvo.”

Darovima zvanim um i govor, vi stvarate uslove i okolnosti života.

“U početku bješe Riječ, i Riječ bješe sa Bogom, i Bog bješe Riječ.” (Po Jovanu
1:1)

“Riječ“, rekao je Hermes, “je sin. A Um je otac Riječi. Nisu odvojeni jedno od
drugog, jer život je jedinstvo Riječi i Uma”. Vi i vaš unutrašnji monolog, ili Riječ,
ste jedno. Ako je Vaš um jedno sa Vašim unutrašnjim razgovorom, onda,
transformisati se u umu, znači transformisati se u [unutrašnjem] govoru. Nalet
najdubljeg nadahnuća ponukao je Pavla da napiše: “Ostavite se ranijih razgovora,
Starog čovjeka, iskvarenog varljivim žudnjama, pa se onbavljajte duhom uma
svog. I da obučete Novog čovjeka, koji je prema Bogu stvoren u istinitoj
pravednosti i svetosti.“ (Efescima 4:22-24)

Obući Novog čovjeka i obnoviti se duhom uma svog znači promijeniti svoj
unutrašnji razgovor, jer su govor i um jedno. Promjena govora je promjena uma.

Prorok Samuilo rekao je: “Gospod govoraše kroz mene, i Njegova riječ bješe na
mom jeziku.“ (2. Samuilova 23:2) Ako Gospodnja riječ bješe u prorokovom jeziku,
onda Gospodnja usta, iz kojih je Riječ izašla, mora biti prorokov um. Unutrašnji
razgovori nastaju u umu i uzrokuju malene pokrete jezika. Prorok nam govori da je
čovječiji um u stvari usta Gospodnja. Da su naši unutrašnji razgovori riječ
Gospodnja, koja stvara svijet oko nas na osnovu onoga što u sebi stvaramo. U
Bibliji Vam je rečeno da Vam je Riječ jako blizu: u ustima i u Vašem srcu, kako
biste je mogli izvršavati. Vidite, stavljam jutros pred vas život i dobro, smrt i zlo,
blagoslove i kletve — izaberite život (parafraza 5. Mojsijeve 30:19, prim. prev).

Uslove i okolnosti Vašeg života ne stvara neka moć koja je izvan Vas, već su ti
uslovi rezultat Vašeg korišćenja slobode izbora koja Vam je data. Slobode da birate
ideje na koje ćete odgovarati. Sada je prihvaćeno vrijeme. Ovo je dan spasenja.
Koje god su stvari na dobrom glasu — mislite o njima. Jer Vašu će budućnost
odrediti riječ Božija, koja je Vaš trenutni unutrašnji razgovor.

53
Stvarate svoju budućnost unutrašnjim razgovorom. Svjetovi su uobličeni riječju
Božijom, t.j. Vašim unutrašnjim razgovorom.

“Gledajte ona polja! Susam bješe susam, a žito bješe žito. Tišina i Tama znale su!
Tako je rođena čovječija sudba.” (Edvin Arnold, “Nirvana”)

Jer ishod direktno zavisi od začetka. Ako želite dostići uspjeh, morate računati na
uspjeh. Ideja u Vašem umu koja započinje čitav proces, je ideja koju prihvatite kao
istinitu. Ovo je vrlo važno, i treba ga dobro shvatiti. Jer istina zavisi od inteziteta
imaginacije, a ne od činjenica.

Kada je djevojka zamišljala da je njen poslodavac nepravedan, njegovo ponašanje

potvrđivalo je njenu imaginaciju. Kada je promijenila njene pretpostavke, i
njegovo ponašanje odražavalo je tu promjenu, dokazujući da će pretpostavka, iako
netačna — ako je se budemo držali — postati činjenica. Um se uvijek ponaša u
skladu sa pretpostavkom od koje polazi. Dakle, da bismo iskusili uspjeh, moramo
pretpostaviti da smo uspješni. Moramo u potpunosti življeti na nivou same
imaginacije, i tog se poduhvata moramo prihvatiti svjesno i namjerno. Nije važno
ako eksterne činjenice, u sadašnjem trenutku, negiraju istinitost Vaše pretpostavke.
Ukoliko istrajete u svojoj pretpostavci, ona će postati činjenica. Znaci slijede, a ne
prethode.

Pretpostaviti novu koncepciju Sebe znači — do tog stepena — promijeniti svoj

unutrašnji govor, ili riječ Božiju, i samim tim — obući Novog čovjeka. Naši
unutrašnji razgovori, iako ih drugi ne čuju, su značajniji za buduće događaje nego
sva obećanja i prijetnje koje ljudi iskažu. Vaš ideal čeka da bude otjelotvoren. Ali,
osim ako mu Vi lično ne ponudite ljudsko roditeljstvo, on nije u stanju da se sam
rodi. Morate jasno definisati osobu kakva želite da budete, i potom zauzeti
osjećanje ispunjene želje, u vjeri da će ta pretpostavka kroz Vas naći svoj izraz.
Pravi test religije je u njenom korišćenju, ali ljudi su od nje načinili nešto što treba
braniti. Vama su rečene ove riječi: “Blagoslovena je ona koja vjeruje, jer će se
izvršiti što joj reče Gospod“. (Po Luki 1:45)

Testirajte ovo. Probajte. Osjetite da Jeste ona osoba koja želite biti i ostanite vjerni
toj koncepciji. Jer život ovdje je samo vježbalište, na kom učimo da stvaramo.
Isprobajte, i provjerite da li se život neće prilagoditi modelu koji ste u imaginaciji

54
napravili. Sve na svijetu je svjedočanstvo o (pogešnoj) upotrebi unutrašnjih
razgovora koje ljudi vode. Negativni unutrašnji razgovori, a naročito oni zli i
zavistni, su rasadnik budućih svjetskih bojišta i tamnica. Kroz naviku, čovjek je
razvio tajnu naklonost ka ovim negativnim monolozima: kroz njih opravdava svoje
neuspjehe, kritikuje komšije, likuje nad tuđom nesrećom i uopšteno izliva svoj
otrov na sve. Takva zloupotreba Riječi pokreće svo nasilje na svijetu.

Transformacija Sebe zahtijeva da meditiramo nad određenom frazom, frazom koja

implicira da je naš ideal ostvaren. I da je stalno iznova u sebi potvrđujemo, sve dok
nas njeno značenje iznutra ne dotakne, sve dok nas ne opsjedne. Čvrsto se držite
svojih plemenitih unutrašnjih uvjerenja, ili razgovora. Ništa Vam ih ne može
oduzeti, osim Vas samih. Ništa ne može da ih spriječi da postanu opipljive
činjenice. Sve što postoji je stvoreno iz Vaše imaginacije, riječju Božjom, koja je
Vaš sopstveni unutrašnji razgovor. I svaka Imaginacija ubira plodove sopstvenih
riječi, koje je u sebi izgovorila.

Čuvena tajna za uspjeh su kontrolisani unutrašnji razgovori, koji kreću iz

pretpostavke da Vam je želja ispunjena. Jedina cijena koju morate platiti za uspjeh
je odustajanje od ranijih razgovora, koji pripadaju Starom čovjeku, neuspješnom
čovjeku. Došlo je vrijeme da mnogi od nas preuzmu svjesnu odgovornost za
stvaranje Raja na Zemlji. Svjesno i svojevoljno koristiti sopstvenu Imaginaciju da
bismo u sebi čuli i govorili samo ono što je u harmoniji sa našim idealom, znači
aktivno stvarati Raj na Zemlji. Svaki put kada s ljubavlju koristimo svoju
imaginaciju u korist drugog, bukvalno posredujemo između te osobe i Boga.

Uvijek svoju imaginaciju koristite pametno, kao učesnik a ne puki posmatrač

događaja u njoj. Tokom korišćenja imaginacije sa ciljem transformisanja energije
sa umnog, emocionalnog, nivoa na fizički nivo oslobodite svoja čula. Gledajte, i
zamišljajte da vidite ono što želite vidjeti. Da slušate ono što želite čuti i dodirujete
što želite da dodirnete. Postanite intezivno svjesni da to činite. Dajte svom
zamišljenom stanju sve odlike stvarnosti. Nastavite to da činite dok u sebi ne
pobudite raspoloženje ispunjenja i osjetite olakšanje. To je aktivno, voljno
korišćenje imaginacije, za razliku od pasivnog, prinudnog prihvatanja privida.
Ovom aktivnom i svjesnom upotrebom imaginacije se Drugi čovjek, Gospod sa
nebesa, u nama budi.

55
Ljudi imaginaciju zovu igrarijom, sredstvom za sanjarenje. Ali, u stvari, ona je
sama kapija koja vodi u stvarnost. Imaginacija je Put ka željenom stanju, Istina o
željenom stanju i Život željenog stanja. Kada biste ovo u potpunosti pojmili,
shvatili biste da je jedino važno ono što radite u svojoj imaginaciji. U krugu naše
imaginacije, čitava drama života se odigrava stalno iznova i iznova. Kroz odvažnu
i aktivnu upotrebu imaginacije, možemo ispružiti svoju ruku i dotaći prijatelja koji
je stotinama hiljada kilometara daleko i prinijeti zdravlje i bogatstvo suvim usnama
njegovog bića. To je put ka svemu na svijetu. Kako bismo drukčije mogli da
fukncionišemo izvan naših tjelesnih ograničenja?

Ali imaginacija od nas zahtijeva potpunije proživljavanje naših snova u sadašnjem

trenutku. Kroz kapiju sadašnjeg trenutka mora proći cjelokupno Vrijeme.
Zamišljajte da je negdje drugo ovdje i da je tada — sada. Probajte i vidite.

Uvijek možete reći da li ste uspjeli da od budućeg sna napravite sadašnju činjenicu
posmatrajući svoj unutrašnji monolog. Ako u sebi govorite ono što biste govorili
naglas kada biste bili fizički prisutni u tom stanju i u njemu se kretali, onda ste
uspjeli. I iz ovih unutrašnjih razgovora i raspoloženja koja oni u Vama pobuđuju
možete prorokovati sopstvenu budućnost. Jer samo jedna moć čini proroka:
Imaginacija, Božanska vizija. Sve što u životu srijećemo je oličenje naše Riječi, i
ono što trenutno ne razumijemo je afinitetima vezano za nespoznatu snagu naših
sopstvenih unutrašnjih razgovora i raspoloženja koja oni u nama pobuđuju.
Ukoliko nam se ne dopada ono što nam se događa, to je siguran znak da nam je
potrebna promjena umne ishrane. Jer čovjek, rečeno nam je, ne živi samo na hlebu,
već na svakoj riječi koja izađe iz usta Gospodnjih (vidi: Po Mateju 4:4, prim. prev).
Budući da smo otkrili da su usta Gospodnja u stvari ljudski um, um koji živi na
Riječi, ili unutrašnjem razgovoru, trebali bismo svoje umove hraniti isključivo
plemenitim mislima punim ljubavi. Jer riječima, ili unutrašnjim razgovorima,
gradimo svoj svijet.

Neka Božija ruka Ljubavi probudi Vašu glad i žeđ za svim što je plemenito i na
dobrom glasu, pustite Vaše srce da skapa od gladi, radije nego da pružite ruku za
peharom koji ljubav nije napunila, ili činijom koju ljubav nije blagoslovila
(vidi: Kalil Gibran, “The Forerunner“, prim. prev), kako nikada više ne biste

56
morali reći: “Šta rekoh, šta učinjeh?! O, svemoćne ljudske riječi!” (V. Blejk,
“Jerusalim”).

Nebeski novac

Kako je ovo moja poslednja nedelja za ovu godinu, želim da odavde odete bez
trunke sumnje oko onoga što sam pokušao da vam kažem u prethodnih devetnaest
predavanja. Stoga ću vam postaviti pitanje na koje možete odgovoriti sami sebi.
Jeste li proživeli ovaj vaš život tako da želite da ga opet proživite? Ako niste, onda
bolje dobro poslušajte šta ću vam jutros reći ako do sada niste počeli, jer vam
tvrdim da je sledeći život ovaj život. I zato ako niste proživeli ovaj život tako da
zaista želite da ga ponovo proživite, počnite sada da premeštate ove šine i da
postavljate nove.

Dozvolite mi da sa vama podelim jednu jednostavnu, malu viziju; to su sve istinite

vizije ovog govornika. Ležeći u krevetu, odjednom se u meni otvorilo oko,
unutrašnje oko, i ja sam video nekog čoveka, obučenog u svakodnevnu radnu
odeću, kako hoda trotoarom nekog velikog grada. Kako je prišao jednom otvoru za
ubacivanje uglja, koji je bio otvoren a ugalj upravo isporučen, ispustio je nešto iz
ruke i sagnuo se, ali je umesto onoga što je ispustio podigao veliki grumen uglja sa
gomile koja je bila rasuta oko otvora; a onda se moja vizija rastočila. Kada sam se
ponovo koncentrisao na tu viziju, počela je od prvog dela scene, kada taj čovek
hoda trotoarom. Došao je do otvora, ispustio nešto, kao i u prethodnom stanju, i
sagnuvši se podigao ugalj kao što je to učinio i pre. Sve je bilo jasno do poslednjeg
detalja. Dok sam to gledao po treći put, rekao sam “Pa ova scena se nije promenila
ni za jotu”. Moja pažnja je ponovo popustila; a kada sam se ponovo koncentrisao
opet sam bio na prvom delu scene. Sada sam već mogao da proreknem šta će se
tom čoveku dešavati; tačno sam znao šta će raditi u svakom trenutku do trenutka
kad dodje do otvora; da će ispustiti svoj smotuljak i da neće podići njega već ugalj.
i znao sam da će pogledati u otvor i da će se predomisliti,bilo zbog toga što je dole
bio neko ko ga je video kako se saginje pa nije želeo da snosi posledice te svoje
radnje, bilo da se predomislio zbog nečeg drugog, ali ja sam do poslednjeg detalja
znao šta će taj čovek učiniti.

Mi hodimo putevima, a ti putevi se nastavljaju u beskonačnost, i usled proste

zakrivljenosti vremena, vaš sledeći život je ovaj život. Vi ga jednostavno ponovo
57
igrate: i ako do sada niste bili ponosni na njega, počnite sada i pokrenućete
promenu još danas.

Dali smo vam sistem uz pomoću koga ćete ga menjati. Za one koji nisu čuli zbog
čega sam rekao da hodimo šinama, znajte da ste uvek u prisustvu beskrajne i večne
energije, i iz ove energije sve stvari ishode, ali one ishode po šemi. Energija se
kreće po određenoj šemi i vi odlučujete koju šemu će ona preuzeti, jer vi zapravo
postavljate šine po kojima ta energija teče koristeći unutrašnje razgovore. Ova
energija, koju ja sada zovem um, prati šine položene u čovekovom unutrašnjem
govoru. Stoga ako vaši unutrašnji razgovori nisu ono što bi trebalo da budu, ja vas
danas molim da počnete da vodite one razgovore sa sobom sa stanovišta ispunjenih
ideala; čoveka koji želite da budete, žene koja želite da budete, i da u sebi vodite
razgovore sa svojim prijateljima, sa onima koji vas poštuju, ili sa onima za koje
želite da vas poštuju, i nastavite da vodite razgovore sa stanovišta da oni vide u
vama čoveka ili ženu koje želite da svet vidi, kao da to već jeste; I te reči, reči u
vama, koje su zapravo rasadnik budućih radnji, postaviće nove šine a onda će
energija koja uvek teče poći tim šinama, i uslovi i okolnosti života će se promeniti.
Ako ne postavite nove šine, ja vam proričem da ćete se naći u situaciji da
ponavljate sebe a da i ne znate da ste to već činili pre.

Kad bih samo mogao da vas povedem sa sobom u moju viziju i da vam pokažem
kako se ova soba podiže, svaki detalj se podiže kao trodimenzionalna zavesa, i sve
se kreće na gore a opet sve ostaje isto. I to je toliko automatski da se svaki trenutak
u vremenu podiže i sa njim se ceo svet podiže, i kako se podiže, tako svet ostaje
isti. I gotovo kao da se ništa nije dogodilo, pa to zato ne vidite, ali ako se otvori
vaše unutrašnje oko vi vidite da se podiže i da se, dok napušta ono što se začne kao
duplikat, pojavljuje savršeni duplikat toga što se podiglo i pojavljuje se u
trodimenzionalnom obliku, tako da je čovek koji ide ovim šinama potpuno
nesvestan da njima ide oduvek.

Zbog toga vam ovu poruku prenosim da vas osvestim: čovek mora da se probudi iz
sna u kome je samo automaton. On se kreće kao mašina, a zatim počinje da se
budi, i kada se probudi onda on više uopšte nije onaj čovek kog je naizgled do tada
oduvek igrao. On se budi kao novo biće, novi čovek.

58
A taj novi čovek je čovek novih razgovora, kako se i kaže u poslanici Efescima:
ostavite se svojih ranijih razgovora, oni pripadaju starom čoveku koji je iskvaren, i
obucite novog čoveka promenom uma (4:22-24, parafraza. Prim.ur); a taj novi
čovek se poznaje po potpuno novim rečima. On govori samo prijatne stvari; on je
nesposoban za bilo kakvu neprijatnu misao u ovom svetu; on nije u stanju čak ni da
čuje neprijatne stvari jer iznutra on govori samo prijatne i divne stvari o svetu. I
tada otkriva da je probudio u sebi čoveka koji je spavao; on budi drugog čoveka
koga u Bibliji zovu Isus Hrist, a koji je, tvrdim vam, vaša sopstvena divna, čudesna
imaginacija. Kada se imaginacija probudi ona je nesposobna da se ispoljava na bilo
koji način osim kroz ljubav. I zato svaki put kada svoju imaginaciju koristite kroz
ljubav vi bukvalno budite tog unutrašnjeg čoveka i posredujete između Boga i
čoveka. Ako ja mislim o nekome kroz ljubav, ja sam u kontaktu sa tim bićem i Bog
teče ka njemu.

A kako je ovo moja poslednja subota, dobićete od mene isto ono što su dobili i oni
koji su me slušali prošlog petka. I nemojte ovo shvatiti samo kao neku metaforu;
vidite je kao stvarnu sliku. Zamislite sebe u podnožju nekog predivnog vodopada, i
vodu kako divno pada na vas; zamislite da teče kroz vas, a onda od vas prema
nekome na koga mislite. Iznosim sledeću tvrdnju zato što je to istinita tvrdnja: mi
smo sada u Raju, ali spavamo, kako se i kaže u drugom poglavlju Knjige postanja;
čovek je čvrsto zaspao kada je doveden u Raj da ga dotjeruje i pazi.

Da biste se probudili, učinite sledeće – zamislite da ste centar kroz koji voda izbija,
i sve na ovom svetu je ukorenjeno u meni i završava u meni, kao što sam ja
ukorenjen i završavam u Bogu: znači ja sam u Božjem vrtu, to je Raj, ali u Božijoj
bašti svaki čovek na svetu ima svoj plac, svoj mali vrt. U tom vrtu raste drveće,
možete da ga vidite; ako pogledam u ovog čoveka sada i u sebi vidim njegov plac
u mom vrtu, videću drveće; neko možemo zvati zdravlje, neko zovem bogatstvo,
neko čast, drvo plemenitosti, ili poželjnosti – možda su svela, ali nikad ne mogu
stvarno da uvenu, samo im treba voda. I zamislite samo da zalivate tu biljku i da
očima svog uma vidite kako izbijaju pupoljci tamo gde je pre bila gola grana.
Vidite kako se pojavljuju plodovi i kad god u svom umu zalivate njegov vrt, koji je
zapravo vaš vrt, dok ga zalivate on će otelotvoriti upravo one osobine koje to drvo
sada počinje da ima i da pruža. Nadenite ime tom drvetu; kakvo god mu ime date,
tako će se zvati[1]: nazovite ono koje znate da je neželjeno “on želi da bude

59
poželjan”. Nazovite ga tako i pustite vodu da teče ka njemu. Zamislite ga kako
raste zdravo u toj bašti, i vidite kako mu izbijaju pupoljci, i kako se pojavljuju
plodovi. Gde god da je ta osoba na svetu, počeće da bude poželjna ljudima oko
sebe. Ako je nezaposlen, to je drvo zaposlenja, i vidite kako pruža svoje lišće i
kako pruža svoje plodove; on će biti poželjan i biće srećno zaposlen.

Kažem vam, ovo nije prazna priča, svako to može da učini i svako bi to trebalo da
čini, a kad god zalivate drvo u nečijem tuđem vrtu, vi istovremeno zalivate svoj
sopstveni vrt u večnom Božijem vrtu. Jer “Ja sam čokot a vi loze” (Jov. 15:5) i
svako to isto može da kaže. I dok se vi ovde uzdižete, vas 2600, vi ste, svako
ponaosob, centralni čokot u Božjem vrtu, i svako na svetu je loza tog čokota. I
kada ja, centralni čokot, zalivam lozu u svom vrtu, istovremeno zalivam i svoj vrt,
a moj vrt se tada zaliva i u vašem predivnom vrtu. Ja ne moram da zalivam svoj
vrt, jer samim tim što vodim brigu o mnogim vrtovima u Božjem Raju, ja vodim
brigu o svom vrtu koji je povezan lozom sa svim na svetu.

Pokušajte, i moći ćete tako da blagoslovite svakoga na svetu; a onda će se na kraju

otvoriti oko, i uho, i probudiće se unutrašnji čovek u vama, i vi ćete videti svet
slave nebeske koji je tu oduvek da ga gledamo, samo smo zaspali i isključili se iz
njega. Isključili smo čitav taj predivni, zlatni svet otišavši na spavanje i postavši
automatoni; ali shvatite me ozbiljno kad vam kažem da je vaš sledeći život ovaj
život. Proživite ovaj život baš onako kako sami želite, jer ako ne činite tako naći
ćete se automatski — a nećete toga biti svjesni, jer kao usnulo biće vi niste ni
svesni da idete istim šinama; ali kad bih samo mogao da vas povedem u sebe i
omogućim vam da vidite svojim unutrašnjim okom i da gledate automatone po
svetu, usnule ljude; da, oči su im otvorene, i oni deluju kao da su budni, ali zapravo
čvrsto spavaju jer ponavljaju istu stvar.

Osvestite se sada; kako postajete svesni ulazite u veličanstveni krug probuđenog

čovečanstva. Ja ovaj krug zovem svesni krug čovečanstva, ili, kako ga je nekad
moj učitelj nazivao, “Braća”. To jednostavno označava probuđenog čoveka, a kada
se on probudi to su sve božanstvena bića jer su oličenja Tvorca. I stoga probajte,
još danas probajte veštinu revizije. U smiraj dana razmislite o svemu što vam se
danas dogodilo. Ako ste danas doživljeli neku neprijatnost, ne dopustite joj da se
zadrži, zamijenite je nečim drugim. Izdvojite tu neprijatnost i napišite za nju novi

60
scenario, a potom je ponovo proživite. U vašoj imaginaciji zamišljajte kako se
radnja odvija i napišite novi scenario za svaki njen korak koji se odigrao u
“stvarnosti”; i dok je ponovo proživljavate onako kako je trebalo da se odigra i prvi
put, vi je menjate. A trenutak nikad ne ostaje za nama, kako se obično misli,
trenutak uvek ide napred.

Ova tvrdnja vam može zvučati ludo – da je juče budućnost sutrašnjice: zvuči ludo,
i vi mislite kako to nije tako, kako je juče je prošlost; ali prostom zakrivljenošću
vremena, naići ćete — a nećete to ni znati — jer ćete čvrsto spavati, ukoliko se u
međuvremenu ne probudite, naići ćete u svojoj budućnosti na ono što se jednom
davno već odigralo, jer trenutak nikada ne ostaje za nama, on uvek ide napred u
budućnost da se suoči sa nama. I ako ništa ne mijenjate, doći ćete u situaciju da
prosto ponavljate stalno iznova ono što ste srećom, i po Božjoj beskrajnoj milosti,
isključili iz svog sećanja u tom snu, i tako vi to činite i mislite da to činite po prvi
put. Ali ja vas pozivam da se probudite jer je svrha ove govornice da probudi sve
koji ovde uđu, kako bismo svi mogli da uđemo u bratstvo probuđenog
čovečanstva.

Kažu da su na rođenju “čoveku data dva dara”[2]– i pri tom se ne misli na

beznačajno malo rođenje, kada sam napustio majčinu utrobu, već kada sam
napustio utrobu svog oca, koja je veličanstvena, utrobu stvaranja u kojoj je On, pre
postanka sveta, stvorio mene savršenog i poslao me u ovaj svet sa svrhom, da
učim, i pri tom me je darivao sa dva dara: dao mi je Svoj um, i dao mi je i dar
govora, isto ono što je On koristio pri stvaranju sveta. Riječju svojom, On je
iznedrio svet u postojanje, u stvarnost, i dao mi je dar kojim je taj svet učinio
stvarnim; dakle, dao mi je um i govor. Ako ga ne budem koristio mudro, nastaviću
krug sna; ako ga budem koristio mudro, razbiću krug vječitog ponavljanja i izdići
se iznad njega u večnost. Ako ne budem činio tako, nastaviću zakrivljenom linijom
vremena i ponavljati ga stalno iznova dok se jednog dana ne probudim, jer mi je
suđeno da se poistovjetim sa slikom Njegovog sina.

Stoga ne sumnjam da će se svako probuditi, ali zašto ne bismo taj proces buđenja
započeli sada? A započnite ga praktikujući veštinu revizije. Pokušajte, ali ne činite
to tek reda radi. Tražim od vas i molim vas da stalno iznova čitate poglavlje
“Revizija, makaze za orezivanje”, da ga sprovodite u delo iz dana u dan i da nikada

61
ne dozvolite da sunce zađe nad vašim gnevom ili bilo kakvom nervozom ili
problemom toga dana. Rastočite ga i razrešite pre nego što zaspite, i u san ponesite
tu rastočenu i izmenjenu sliku, i shvatićete da se unutrašnji čovek u vama budi. Ali
pokušajte i da za vaše prijatelje budete veliki vodopad.

U Bibliji se govori o vodi, a mistici znaju da ta voda ne znači pravu vodu, već da
znači istinu, a kada nekoga gledam u svom umu i vidim ga slobodnog, pružam mu
jedinu istinu koja će ga osloboditi. I stoga ako zalivam njegovu biljku, zamišljam
da voda zaista stiže do nje, i vidim kako listovi kreću da pupe, i taj čovek postaje
slobodan: on postaje zdrav, postaje obezbeđen, postaje voljen; I dok tako lepo
napreduje drveće u mojoj bašti, i dok ja to činim, ne samo da će on imati koristi od
mog zalivanja njegove biljke, već ću i ja imati koristi, jer ću početi da se budim.

I stoga molim sve ovde da zaista pokušaju. Znam da je naslov današnjeg

predavanja “Nebeski novac”, ali kako nam je ovo poslednji dan, pomislio sam da
bi dobro bilo da vam dam kratak siže svega što sam pokušavao da vam prenesem.
Jer je svrha ovih devetnaest predavanja bila da vas ponuka da se umešate u vaše
putanje vremena, i da možete nešto da promenite u vezi sa njima jer ih puki protok
vremena neće promeniti. Ako budete čekali, misleći kako će se nešto promeniti kad
budete stigli do groba, kažem vam da uzalud čekate. Nema nikakve sile
transformacije nakon groba. Sva sila transformacije je u čoveku, sada, da se umeša
u putanje vremena, a umešaćete se ako jednostavno promenite jedan tren u toku
dana, ne prihvatajući kao konačnu nijednu činjenicu, koliko god ona delovala kao
nepobitni deo tog dana. Znate da ste imali takvo iskustvo, i ne dozvolite da se dan
smiri nad njom i da kažete “Pa dobro, desilo se što se desilo”. Vratite se u taj
trenutak u vremenu, napišite za njega novi scenario, ponovo ga odigrajte u toj
revidiranoj verziji, i ponavljajte ga stalno iznova u svojoj imaginaciji dok ne
poprimi odlike realnosti. Kako bude poprimio odlike realnosti, tako ste vi
promenili svoju budućnost. Uzmite još jedan događaj i promenite ga, a onda
nastavite da menjate sve one manje epizode, sva manja iskustva, uklopite ih u neko
idealnije iskustvo, a zatim ga ponovo proživite.

Ako je danas neko ovde po prvi put, možda misli “pa to je zavaravanje sebe”, ali
svejedno pokušajte. Pokušajte i vidite hoće li se probuditi unutrašnji čovek u vama,
a kada se probudi videćete da je svet automatizovan. Videćete svet – mašinu, i

62
kako svi na njemu samo igraju svoje uloge koje su oduvek igrali, te da će zauvek
nastaviti da ih igraju po vremenoskoj krivoj sve dok ne iskoče iz njenog toka i
probude se iz mrtvih. Kao što vam je i rečeno, “Probudite se, vi usnuli, i ustanite iz
mrtvih.” (Ef. 5:14)

Stanje koje sada zovemo snom je nalik smrti u kojoj je umro sin, a rečeno nam je
da je otac, po povratku onog drugog, rasipnog sina, iz tog kruga, rekao: ”Onaj koji
beše izgubljen, pronađen je, onaj što beše umro ponovo živi.” (Lk. 15:24) Tako
ovo stanje izgubljenosti nalikuje smrti, a jedina prava svrha je ponovo ustajanje; i
to ne da biste stekli bogatstvo, mada imate prava i na to, ne da biste postali poznati,
mada imate pravo i na to, već da biste se probudili iz tog stanja sna. I ja ne znam ni
jedan drugi način da se čovek probudi osim da mu pokažem koliko je
mehanizovan, i ako budete predano i ozbiljno praktikovali veštinu revizije, u vama
će se otvoriti oko i vi ćete iskusiti ono o čemu ste slušali od ovog govornika. I vi
ćete jednom, ležeći u svom krevetu, shvatiti da svojim unutrašnjim okom
razaznajete neki grad koji je možda udaljen i 3000 kilometara od vas, i da ga vidite
jasnije nego što ja vidim sada vas, i vi ćete pratiti kretanje nekog čoveka, pa ćete
izgubiti volju da ga pratite, ali ćete odjednom odlučiti da se još jednom
zainteresujete; i pritom se nećete samo prisjećati onoga što ste ranije vidjeli, već
ćete ponovo gledati sve ispočetka. Gledaćete kako čovek korača istim pločnikom, i
kako čini sve što je činio i trenutak pre toga. A onda opet ispočetka, i zauvek će ići
tim istim putem kao šinama sve dok se ne probudi.

Stoga molim svakoga od vas ovde da me ozbiljno shvatite. Ako vam moje
večerašnje poruke djeluju malo previše mistično, ne izvinjavam se; to je jedino što
mogu da vam dam, jer kako ja počnem da se budim tako moram da vam dam hranu
kojom i moj otac mene hrani. A on me hrani novim idejama; on menja moje
vrednosti, menja svrhu svega što ja jesam na ovom svetu. I moja svrha ne mora da
bude ista kao ona koju sam imao prošle godine; ne moram imati iste vrednosti koje
sam imao prošle godine; jer su motivi koje sam imao prošle godine možda bili
okrenuti u sasvim drugom pravcu; a onda se stvari iznenada promene i vi prosto
više ne možete pridavati važnost stvarima kojima ste je pridavali ranije. Ne
pridajete važnost bogatstvu, ne pridajete važnost društvenom statusu, ne pridajete
važnost priznanjima. Sve vaše vrednosti se menjaju, i tada počinjete iznutra da
sagledavate jedan nov i predivan svet.

63
Zato vam kažem da je vrt o kome govorim stvarni vrt, a vi ga nazivate ovim
svetom. Ni na trenutak nemojte pomisliti da ste u izgnanstvu; ovaj naš predivni i
vidljivi objektivni svet nije mesto na koje se ide po kazni, on je živa odora mog
oca. On je zaista njegova živa odora, ali su joj potrebni tumači. S vremena na
vrijeme se pojave pojedinci koji su počeli da se bude, i oni će vam tumačiti ovu
čudnu i neskladnu harmoniju, jer kada vam kažem da je sve u vašem svetu
usklađeno sa vašom mentalnom aktivnošću i to po srodnosti sa njom, vi to ne
možete da vidite tako, pa ne možete ni da vidite jasno ovaj nesklad kao posledicu
vas samih, i osim ako ne razmišljate drugačije od onoga kako ste naučeni, nećete
biti svesni toga. Kad biste bili svesni onoga što se dešava u vama, videli biste da je
sve povezano sa vama, vašim sopstvenim bićem. I ako ponekad ne biste odmah
prepoznali povezanost uzroka i posledice (pronašli u sebi, svojoj umnoj aktivnosti,
uzrok nekog događaja u svakodnevnici, prim. ur), ipak biste znali da su na neki
način povezani, pa tumači dolaze; jer tumač zna, kad počne da se budi, da ovaj
divni svet ima glas za njega koji govori o stvarima iza vela, iza vela vašeg
sopstvenog uma, jer iza vašeg lica upravo se odvija aktivnost, aktivnost vaše
sopstvene imaginacije, a tu aktivnost biste videli, da možete da je vidite, kao
projekciju uslova i okolnosti vašeg života. Ni jedna stvar nije van reda, promenite
aktivnost i promenićete svet u kome živite, a promenićete ovu aktivnost menjajući
svoj unutrašnji govor, jer se u vašem govoru ogleda vaš um, a u vašem umu se
ogleda Bog. Ako ne promenite govor niste promenili aktivnost, a ako ne promenite
aktivnost ne možete promeniti uslove života, jer oni svedoče o unutrašnjoj
aktivnosti vašeg uma.

Znači, vi želite da se promenite – nadam se da je tako; jer ako se sad osvrnete na

svoj život, bilo deset ili šezdeset godina unazad, i ne možete da kažete sami sebi
“Kad bih mogao da biram, voleo bih ponovo da proživim ovaj život”, onda bolje
odmah počnite da ga menjate, jer vam proričem, i obećavam vam, da je vaš sledeći
život ovaj život. I ako sada ne možete da kažete, gledajući za sobom, “Želim
ponovo da proživim to isto”, još danas počnite da postavljate nove šine jer ćete ga
inače ponovo proživeti, a živećete ga ne znajući da ga ponovo živite. Sve zajedno
je tako automatsko, toliko je lako ići šinama, jer stojite u prisustvu energije i ne
možete da prestanete da idete; vi ste ih postavili i vi ćete ići njima, a zakrivljavanje
vremena će vas stalno i zauvek vraćati nazad sve dok ne prekinete taj začarani krug
i počnete da se budite, i tako budni vi pristupate krugu probuđenog čovečanstva. I

64
kažem vam da ćete ih znati intimnije od bilo koga od onih koje poznajete sada, u
stanju usnulosti. Nema osobe na svetu koju ćete poznavati tako intimno kao što
ćete poznavati one koje su se probudili, jednom kad se i vi probudite.

Kad se jednom nađete u njihovom društvu i počnete da se družite sa njima,

postajete jedno sa njima. I pri tom ne gubite svoj identitet: zapravo težite sve većoj
i većoj individualizaciji. Ne utopite se niti gubite svoju osobenost, već kako se
probudite vi budite u vama ono biće koje je oduvek bilo u vama, samo ste ga
zaboravili kada ste čvrsto zaspali. U tom unutrašnjem čoveku ima lepote koju
spoljašnji svet nikada nije dotakao, niti je ičim ranio, pa kako se budete budili tako
će i oni biti tu da vas dočekaju, jer jedva čekaju da se prekine taj vaš krug
ponavljanja. Zato pokušajte.

Ove godine smo vam rekli mnogo toga, mnogo toga je zvučalo previše mistično,
ali upozorio sam vas, kada sam započeo ova predavanja pre četiti nedelje, da ću
vam ove godine pružiti jedan kraj zlatne niti i pozvao vas da je namotate u klupko,
i obećao da će vas ta nit, ako me budete poslušali, odvesti do nebeske kapije
uzidane u bedeme Jerusalima.

Pa, rekao bih da sam vam dao tu nit, ali je ne mogu umjesto vas namotati u klupko.
Obećavam da ću zalivati vaš vrt, ali to vas neće probuditi; probudiće vas samo ka
lepšim stvarima na vašem putu, ali neće zaista probiti taj krug za vas, i zato vam
danas ponovo pružam jedan kraj te zlatne niti, ali tražim od vas da je sami
namotate u klupko svakodnevnom primenom principa revizije, svakodnevnim
praćenjem vaših unutrašnjih aktivnosti, i da vidite da li one odgovaraju
aktivnostima koje želite da obavljate u spoljnom svetu.

Pažljivo pratite svoje razgovore; da li kreću sa stanovišta ispunjenih ideja; Ako to

nije slučaj, vratite se i učinite ih takvim, promenite ih tako da stvarno odgovaraju
idealu koji želite da otelotvorite u ovom svetu. Počnite, i to je to namotavanje u
klupko, i to će vas odvesti do nebeske kapije uzidane u Jerusalimske bedeme. Ni
malo ne sumnjam u to, jer iz iskustva znam da sam tako ja otvorio taj zid; otvorio
sam ga primenom. Zato sam vas upozorio svaki put kad sam bio za ovom
govornicom da je znanje koje imate beskorisno ako ga ne primenjujete. Malo
znanja koje se sprovodi u delo donosi mnogo više koristi od mnogo znanja koje

65
zapostavljate i ne sprovodite u delo. Da imate i svo znanje ovoga sveta, a da ga ne
primenjujete, ne biste se probudili.

I danas su ovde svi čuli isto; počnite od današnjeg dana i počnite danas sa
revizijom, i pratite kako će se krug pokidati, pratite kako će oko početi da se
otvara, i kažem vam da nema tog dara na zemlji, ni tog imanja na svetu koje biste
radije imali od toga da vam se oko otvori, kada se jednom otvori. Zbog toga vam
kažem da se vaše vrednosti menjaju, svrha vašeg života se menja, jer ne biste dali
to otvoreno oko ni za sva blaga ovog sveta; ne biste ga menjali ni za svu slavu
ovog svega koju sada nose takozvani velikani. Videćete da takozvani velikani svi
podjednako čvrsto spavaju dok igraju svoje uloge duž zakrivljenih staza, a onda
ćete se vi otcepiti i preseliti u predivni svet probuđenog čovečanstva u kome ćete
videti sva ova divna bića, i to zaista slavna bića, koji su pre vas prišla krugu
svesnog čovečansta.

A sada je moje vreme isteklo.

Tajna je u osjećanju

Nedavno, upitao sam jednog vrlo uspešnog biznismena o formuli njegovog uspeha.
Nasmejao se i bio je malo zbunjen. Onda je odgovorio, „Pretpostavljam da je to
zato što ne mogu da zamislim neuspeh. To nije nešto o čemu mnogo razmišljam.
Više je kao neko osećanje koje imam.“ Njegova izjava se slaže u potpunosti sa
mojim vlastitim uverenjima i eksperimentima. Mi možemo misliti o nečemu
zauvek i nikada ne videti to u našem svetu, ali jednom kada pustimo sebe da
osetimo njegovu realnost, na putu smo da se neizbežno susretnemo sa tim. Što
intenzivnije osećamo, brže će se taj susret odigrati. Mi svi gledamo na osećanja
daleko više kao na posledice, a ne dovoljno kao na uzroke svakodnevnih događaja.
Osećanja nisu samo rezultat uslova života, ona su takođe i tvorac ovih uslova.
Kažemo da smo srećni jer smo dobro, ne shvatajući da proces funkcioniše
podjednako dobro i u suprotnom smeru. Mi smo dobro jer smo srećni. Svi smo
isuviše nedisciplinovani u našim osećanjima. Biti radostan zbog drugog znači
blagosloviti sebe jednako kao i njega. Biti ljut na nekoga znači kazniti sebe zbog
nečije tuđe krivice. Ožalošćeni um ostaje kod kuće iako telo putuje na kraj sveta,
dok srećan um putuje iako telo ostaje u kući.

66
Osećanje je tajna uspešne molitve, jer u molitvi, mi se osećamo kao da smo u
situaciji molitve na koju je odgovoreno i, onda, mi živimo i delujemo po tom
ubeđenju. Osećanje koje sledi Njega, kako je u Bibliji sugerisano, postepeno
razotkriva skrivene sposobnosti duše. Osećanje se po značaju ne može meriti ni sa
čim drugim. Ono je ferment (sredstvo koje dovodi do vrenja, prim. prev) bez koga
nijedno stvaranje nije moguće. Svi oblici kreativne imaginacije podrazumevaju
elemente osećanja. Sve emotivne sklonosti, kakve god bile, mogu uticati na
kreativnu imaginaciju. Osećanje koje sledi Njega nema konačnost. To je sticanje,
koje raste srazmerno prijemčivosti, koje nema i nikada neće imati konačnost. Ideja
koja je samo ideja ne proizvodi ništa i ne čini ništa. Ona deluje samo ako se oseća,
ako je praćena efikasnim osećanjem. Negde unutar duše postoji raspoloženje koje,
ako se nađe, znači bogatstvo, zdravlje i sreću za nas. Kreativna želja je urođena
čoveku. Čitava njegova sreća je uključena u impuls da stvara. Zato što čovek
ne oseća savršeno, rezultati njegovih molitava su neizvesni, onda kada mogu biti
savršeno izvesni. Čitamo u Poslovicama: „Srce veselo pomaže kao lek, a duh
žalostan suši kosti“ (17:22). Simfonija srca gori u ulju kraljeve lampe. Duh peva
Gospodu novu pesmu. Sve istinske molitve nose radosno raspoloženje; dobri su
miropomazani uljem radosti obilnije nego njihovi bližnji.

Obratimo, onda, pažnju na naša osećanja, naše reakcije na događaje dana. I hajde
da vodimo naša osećanja još revnosnije u činu molitve, jer molitva je istinsko
kreativno stanje. Dostojanstvo pokazuje da čovek čuje veću muziku života, i kreće
se u tempu njegovog dubljeg značenja. Ako ne bismo činili ništa osim zamišljali i
osećli sa ljubavlju, preporod sveta bi odjednom bio ostvaren. Mnoge priče u Biblji
se bave isključivo snagom imaginacije i osećanja. Osećanje koje sledi Njega je
jecaj tragača za istinom. Samo imaginacija i osećanje mogu da vrate Raj iz koga
nas je iskustvo izvuklo. Osećanje i imaginacija su čula sa kojima osećamo ono što
je izvan. Tamo gde znanje završava, oni počinju. Svako plemenito osećanje čoveka
je otvaranje jednih vrata prema božanskom svetu. Hajde da merimo ljude, ne po
veličini njihovih gradova, već po veličanstvenosti njihovih imaginacija i osećanja.
Hajde da okrenemo naše misli ka Nebu i pomešamo našu imaginaciju sa anđelima.

67
Svet koji nas pokreće je onaj koji je u našim mislima, a ne onaj koji nas okružuje.
U imaginaciji leže neistraženi kontinenti, i buduća velika čovekova avantura. Ova
svest o ne-konačnosti u osećanju po Bogu je iskustvo svih najozbiljnijih tragača
koji okreću pipke svojih osećanja ka Bogu. Oni shvataju da se njihova koncepcija
Beskonačnosti neprekidno produbljuje i širi sa iskustvom. Oni koji kroz napor
razmišljaju o značenjima iskustava i usklađuju ga sa ostatkom našeg znanja, su
filozofski mistici; oni koji pokušavaju da razviju sposobnost u sebi, i da prodube
iskustvo su praktični ili eksperimentalni mistici. Neki, među njima najveći, su
pokušali da čine oboje. Religija počinje u subjektivnom iskustvu. Religija je ono
što čovek radi sa svojom samoćom, jer smo u samoći mi gurnuti ka subjektivnom
iskustvu.

Religiozni Stav je nešto o čemu ću govoriti sledeće nedelje ujutru. Ovo će biti
poslednja nedelja ujutru kada ću držati službu za Dr. Bejlsa ove sezone. Služba će
se održati u 10 i 30 u Foks Vilšit Teatru u Vilšir Bulevaru, blizu La Cienege.
Istinski Religiozni Stav je čovekovo spasenje. Bog se nikada ne menja; mi smo ti
koji se menjaju; naše duhovne oči vide sve jasnije i ovo proširenje istine će nas
dovesti do uvek rastućeg unutrašnjeg mira.

Najbolja odbrana protiv napada obmane na naše mentalno i moralno viđenje je

spiritualno oko ili Oko Boga. Drugim rečima, duhovni ideal koji ne može biti
promenjen okolnostima, kodeks lične časti i integriteta u nama i dobre volje i
ljubavi prema drugima. „Ne ono što jesi, ne ono što beše, već ono što ćeš biti vidi
Bog milostivim očima svojim“. Kroz vene najponiznijeg čoveka na zemlji struji
kraljevska krv bića. Stoga, hajde da gledamo čoveka očima imaginativne ljubavi
koja je zaista viđenje Božijim Okom. Kroz uticaj Božijeg Oka , ideal se uzdiže iz
stvarnog kao što voda isparava na suncu u slikovitu zemlju oblaka. Stvari koje
djeluju udaljeno su za duhovno oko sadašnjost. Oko Boga čini budući san
sadašnjom činjenicom. Nisu četiri meseca do žetve – pogledajte ponovo, ako
istrajemo u ovom viđenju, jednoga dana ćemo se uzdići sa distancom u našim
očima, i sve što stoji, što stagnira pored nas, iznenada neće više imati značaja.
Očešaćemo se o to dok prolazimo ka našem dalekovidom cilju. Čovek koji je
stvarno našao sebe ne može da čini drugačije do da dopusti da ga vodi ljubav. On
je suviše čistih očiju da bi video greh. Naša sposobnost da pomognemo drugima
će biti u proporciji sa našom sposobnošću da kontrolišemo i pomognemo sami

68
sebi. Dan kada čovek postigne pobedu nad sobom, biće dan kada će istorija otkriti
da je to bila pobeda nad svojim neprijateljem. Isceljujući dodir se nalazi u stavu, i
jednoga dana čovek će otkriti da se dušama upravlja samo sa spokojstvom. Moćni
predaju sebe samo najnežnijem.

Prepoznajući moć osećanja, hajde da posvetimo pažnju našim osećanjima i

stavovima. Svaki korak čovekovog progresa pravi se korišćenjem imaginacije i
osećanja. Stvaranjem „ideala“ unutar naše mentalne sfere mi možemo osećanjima
dovesti sebe u ovu „idealnu sliku“ sve dok ne postanemo jedno isto sa njom,
apsorbujući njene kvalitete u samo jezgro našeg bića. Samotnjak, ili zatvorenik
može, kroz intenzitet sopstvene imaginacije i osećanja uticati na bezbroj ljudi tako
da deluje kroz mnoge ljude i govori kroz mnoge glasove. Proširite pipke svojih
osećanja, verujte vašem dodiru, učestvujte u svim uzletima vaše imaginacije i ne
plašite se vaše sopstvene senzibilnosti. Najbolji način da osetite šta je dobro za
drugoga je da sami budete što intenzivnije svesni toga. Budite poput mog prijatelja
i imajte „kao neko osećanje ” za zdravlje, bogatstvo i sreću koju želite. Same ideje
vas neće blagosloviti sve dok ne siđu sa Neba i otelove se u mesu. Neka Vam
rezultati i ostvarenja budu presudnim testom istinske imaginacije. Kako budete
opažali te rezultate, odlučićete da ispunite svoje imaginarne slike ljubavlju i da se
krećete u uzvišenom i plemenitom raspoloženju jer ćete, kao i pesnik, spoznati :

„Kako seješ, tako ćeš i žnjeti.

Vidiš li ona polja?

Susam bijaše susam ,

I žito bijaše žito.

Tišina i Tama su znale

Tako je čovekova sudbina rođena.”

A sada hajde da krenemo u tišinu.

69
Odricanje

Ne postoji karakter sačinjen od tako mrtvog uglja, da neće zablistati i buknuti u

plamenu ako se samo malo potpali.

A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnom tvom
obrazu, obrni mu i drugi. (Po Mateju 5:39)

Velika je razlika između opiranja zlu i odricanja od zla. Kada se opirete zlu,
poklanjate mu pažnju, nastavljate da ga činite stvarnim. Kada se odreknete zla,
uskraćujete mu svoju pažnju i usmjeravate je na ono što želite. Sada je vrijeme da
stavite svoju imaginaciju pod kontrolu i date

ljepotu mjesto pepela, ulje radosti umjesto žalosti, hvalu

umjesto duha tužnoga, da se prozovu hrastovima pravde,
sâd Gospodnji, za slavu Njegovu. (Isaija 61:3)

Stavljate ljepotu namjesto pepela onda kada usmjeravate pažnju na željeno,

umjesto na trenutno stanje stvari. Dajete radost umjesto žalosti kada održavate
vedar duh uprkos nepovoljnim okolnostima. Dajete hvalu umjesto duha tužnoga
onda kada održavate pouzdan stav i ne klonjavate duhom. U ovom citatu Biblija
koristi riječ hrast[1] kao sinonim za čovjeka. Postajete hrast pravde onda kada gore
navedena stanja uma postanu stalni dio Vaše svijesti. Biljka ste Gospodnja onda
kada su sve Vaše misli istinite misli. On je JA JESAM, kako je već opisano u
prvom poglavlju. JA JESAM biva proslavljeno kada se manifestuje Vaša
najuzvišenija koncepcija Sebe.

Kada budete otkrili da je Vaša sopstvena kontrolisana imaginacija Vaš spasitelj,

stav će Vam se automatski promijeniti, bez i najmanjeg smanjenja religioznih
osjećanja, i tada ćete za svoju kontrolisanu imaginaciju reći:

Pogledaj ovu lozu. Kad je nađoh bješe divlje drvo, čija se

neobuzdana snaga slivaše u bezbroj štrčavih grančica. Ali je ja orezah i ona presta
snagu svoju trošiti na beskorisno lišće, no je uli, kao što vidiš, u ove prelijepe zrele
grozdove, da se oduži ruci koja je mudro orezivala.

70
Pod lozom se misli na Vašu imaginaciju koja, u nekontrolisanom stanju, troši svoju
energiju na beskorisne ili destruktivne misli i osjećanja. Ali Vi, isto kao što se loza
orezuje i kultiviše tako što se sijeku njene beskorisne grane i korijenje, kultivišite
svoju imaginaciju tako što ćete neljupkim i dekstruktivnim mislima uskraćivati
pažnju i usmjeravati je na ideal koji želite da dostignete. Srećniji, plemenitiji život
koji ćete iskusiti biće rezultat mudrog kultivisanja Vaše imaginacije. Da, budite
očišćeni od svih neljupkih misli i osjećanja, kako biste mogli da

Mislite iskreno, i misli Vaše nahraniće svijet;

Govorite iskreno, i svaka Vaša riječ biće sjeme plodonosno;
Živite iskreno, i život Vaš biće vrijedan divljenja i plemenit.

Stav

Eksperimenti koje su nedavno sproveli Merl Lores (eng. Merle Lowrece) iz

Prinstona i Adelbert Ejms (eng. Adelbert Ames) iz Dartmuta u laboratoriji ovog
drugog, koja se nalazi u Hanoveru, dokazali su da ono što vidite kada nešto
posmatrate ne zavisi toliko od onoga što je zaista tamo, koliko od pretpostavki koje
imate o tome što posmatrate. Budući da je ovo što mi smatramo “stvarnim”
svijetom u stvari samo “pretpostavljeni” svijet, ne iznenađuje činjenica da ovi
eksperimenti dokazuju da je ono što je naizgled suva realnost u stvari rezultat
“očekivanja” ili “pretpostavki”. Vaše pretpostavke ne određuju samo šta ćete
vidjeti, već i šta činite, jer one upravljaju sve Vaše svjesne i nesvjesne poteze ka
sopstvenom ostvarenju. Prije više od jednog vijeka, Emerson je ovu istinu rekao
ovako:

Kao što je svijet bio podložan oblikovanju u Božijim rukama, takav je slučaj i u
mnogo čemu kada smo mi u pitanju. Neznanju i grijehu, svijet je tvrd poput
kamena. Oni mu se prilagođavaju koliko mogu, ali onoliko koliko čovjek u sebi
ima božanskog, nebeski svod pred njim se otkriva i preuzima njegov pečat i oblik.

Vaša pretpostavka je Božija ruka, koja oblikuje nebeski svod u ono što pretposta-
vljate. Pretpostavka da Vam je želja ispunjena je talas koji će Vas lako izdići sa
spruda čula, na kom ste tako dugo bili nasukani. Ona izdiže um do proročanstva, u
punom smislu te riječi; i ako posjedujete takvu kontrolisanu imaginaciju i

71
nepodijeljenu pažnju, koje je moguće dostići, možete biti sigurni da će se sve što
Vaša pretpostavka implicira — dogoditi.

Kada je Vilijem Blejk napisao:

ono što se čini da jeste — jeste — onome kome se pričinjava

samo je ponovio vječnu istinu, da:

ništa nije pogano po sebi, osim kad ko misli da je

pogano, onome je pogano. (Rimljanima 14:14)

Budući da ništa nije pogano samo po sebi (ili plemenito samo po sebi), morali biste
uvijek pretpostavljati najbolje i misliti samo o stvarima koje su ljupke i na dobrom
glasu. Ne zbog superiorne pronicljivosti, nego zbog nepoznavanja ovog zakona
pretpostavke Vi u ljudskoj veličini vidite neku niskost, koja Vam je, eto, odnekud
poznata — ili u nekoj situaciji ili okolnostima vidite nepovoljnost. Vaš konkretni
odnos sa nekim utiče na pretpostavke koje imate o tom nekom i čini da u njemu
vidite to što vidite. Budući da možete promijeniti mišljenje o nekome, onda to što
sada mislite o toj osobi ne može biti apsolutno tačno, već je samo relativno tačno.
Ovo što sledi je istinit primjer, koji ilustruje kako zakon pretpostavke funkcioniše.

Jednoga dana jedna kostimografkinja mi je opisala poteškoće koje doživljava

tokom saradnje sa jednim poznatim pozorišnim rediteljem. Bila je ubijeđena da on
nepravedno kritikuje i odbacuje njene najbolje kostime i da je vrlo često namjerno
nepristojan i nepravedan prema njoj. Nakon što sam saslušao šta je imala da kaže,
objasnio sam joj da, ako ona misli da je neko prema njoj nepristojan ili
nepravedan, da je to siguran znak da ona, samo ona, to priželjkuje, i da nije režiser,
već ona ta koja treba da promijeni svoj stav. Rekao sam joj da moć ovog zakona
pretpostavke i njegove praktične primjene mogu biti otkriveni jedino kroz iskustvo,
i da može dokazati da je sposobna za ostvarenje promjena koje priželjkuje jedino
tako što će pretpostaviti da je situacijaveć onakva kakvom je ona želi. Njen
poslodavac je bio samo puki svjedok, koji joj je svojim ponašanjem govorio kakvu
ona koncepciju o njemu ima. Sugerisao sam da je vrlo vjerovatno sa njim u umu
vodila razgovore koji su bili prepuni kritika i uzajamnog optuživanja. Bez sumnje,
ona se sa njim raspravljala u svom umu, jer drugi samo ponavljaju ono što im mi

72
tajno došapnemo. Pitao sam je, da li nije istina da se sa njim raspravljala u svojim
mislima i, ako jeste, kako su ti razgovori izgledali. Priznala je da mu je svakoga
jutra, tokom putovanja do pozorišta, govorila šta misli o njemu, na način na koji se
nikada ne bi usudila da mu se obrati uživo. Intezitet i silovitost njenih zamišljenih
svađa sa njim automatski su odredili njegovo ponašanje prema njoj. Počela je da
shvata da svi mi vodimo ove zamišljene razgovore ali su oni, nažalost, uglavnom
svadljive prirode ….. da je dovoljno da bacimo pogled na bilo kog slučajnog
prolaznika da bismo dokazali ovu tvrdnju ….. da je toliko puno ljudi udubljeno u
zamišljeni razgovor, a čini se da je samo nekolicina zbog tih razgovora srećna, ali
baš taj intezitet njihovih osjećanja mora ih u vrlo kratkom roku suočiti sa
neprijatnim događajem koji su sami mentalno kreirali, i sada moraju proživljeti.
Kada je shvatila šta je radila, pristala je da promijeni svoj stav i da iskreno živi po
ovom zakonu, tako što će pretpostaviti da je njen posao ispunjava velikim
zadovoljstvom i da sa rediteljem ima prijatan odnos. Da bi ovo uradila, prihvatila
je da svako veče prije nego što zaspi, na putu do posla i u drugim momentima
tokom dana zamišlja kako joj on čestita na dobrim kreacijama i da mu ona,
zauzvrat, zahvaljuje na pohvalama i ljubaznosti. Na njeno veliko zadovoljstvo,
uskoro se lično uvjerila da je njen sopstveni stav bio uzrok svega što ju je zadesilo.

Ponašanje njenog poslodavca se čudesno preokrenulo. Njegov stav, odslikavajući,

kao i uvijek, ono što je ona o njemu pretpostavljala, sada je odslikavao
njenu promijenjenu koncepciju o njemu.

To što je ona postigla, postigla je koristeći moć imaginacije. Njena trajna

pretpostavka uticala je na njegovo ponašanje i odredila stav koji će prema njoj
imati.

Držeću u ruci pasoš načinjen od želje, na krilima

kontrolisane imaginacije otputovala je u budućnost
iskustva koje je sama predodredila.

Stoga vidimo da ono što stvaramo u svojoj imaginaciji, a ne činjenice, oblikuje

naše živote, jer je većina svakodnevnih konflikata posledica težnje malene
imaginacije da izbaci (projektuje) tu gredu koju u oku imamo [1]. Trezveni i
bukvalci su ti koji žive u fiktivnom svijetu. Baš kao što je ova kreatorka,
kontrolisanom imaginacijom, pokrenula suptilnu promjenu u umu svog
73
poslodavca, tako i mi možemo, kontrolom naše imaginacije i mudrim
usmjeravanjem osjećanja, riješiti svoje probleme.

Intezitetom svojih imaginacija i osjećanja, kreatorka je bacila neku vrstu čini na

um svog režisera i navela ga da misli kako su sve one velikodušne pohvale potekle
od njega. Često naše najljepše i najoriginalnije misli određuje neko drugi.

Nikada ne bismo trebali biti sigurni da tu suptilnu promjenu u umovima ljudi, to

moćno kretanje misli i imaginacije o kom su pisali toliki Njemci, nije pokrenula
neka žena dok je muljala grožđe; ili da iskra strasti, zbog koje su se tolike zemlje
latile mača, nije zablistala u umu nekog čobančeta, osvjetljavajući mu pogled
samo na trenutak, prije nego će otrčati za svojim poslom.
Vilijem Batler Jejts (“Ideje dobra i zla“)

Pripremanje Vašeg mjesta

I sve moje – Tvoje je, i Tvoje – moje je.

(Po Jovanu 17:10)

Vjeruj u svoj srp i žnji; jer dođe žetvi vrijeme; zato što je zrela zemaljska žetva.
(Otkrivenje 14:15)

Sve je Vaše. Nemojte tragati za nečim što već Jeste. Prisvojite ga, objavite svoje
vlasništvo, preuzmite[1]. Sve zavisi od Vaše koncepcije sebe. Ono što ne ustvrdite
kao istinito o sebi nikada ne možete realizovati. Obećanje glasi:

Ko ima, daće mu se, i preteći će mu; a koji nema, uzeće

mu se i ono što je naizgled imao. (Po Mateju 13:12)

Čvrsto se, u svojoj imaginaciji, držite svega što je ljupko i na dobrom glasu, jer
ljupko i dobro su neophodni u Vašem životu, da bi bio vrijedan življenja.
Pretpostavite[2]. A to radite tako što ćete zamisliti da već Jeste to što želite biti — i
da već imate sve što želite.

Kako čovjek u duši misli, takav je.

74
Budite mirni i znajte da Jeste ono što želite da budete, i nikada nećete morati za
tim da tragate.

Uprkos prividnoj slobodi djelanja, Vi se, kao i sve drugo, pokoravate zakonu
pretpostavke. Kakav god stav da imate po pitanju slobodne volje, istina je da su
Vaša životna iskustva određena Vašim pretpostavkama — svjesno ili nesvjesno.
Pretpostavka konstruiše niz događaja koji neizbježno vode do njenog ispunjenja.

Čovjek vjeruje da je budućnost prirodan nastavak prošlosti. Ali zakon pretpostavke

jasno pokazuje da to nije slučaj. Vaše pretpostavke Vas psihološki postavljaju tamo
gdje fizički niste; zatim Vaš čula povlače odatle, gdje ste bili psihološki, na mjesto
gdje se nalazite fizički. Ova psihološka kretanja unaprijed su to što generiše Vaše
fizičke korake ka naprijed u vremenu. Predskazanja prožimaju sva sveta pisma na
svijetu.

Mnogi su stanovi u kući Oca mog. A da nije tako, kazao bih vam. Idem da vam
pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim
vam mjesto, opet ću doći, i uzeću vas k sebi da i vi budete
gdje sam ja. ….. I sad vam kazah, prije nego što se zbilo,
da vjerujete kad se zbude. (Po Jovanu 14:2,3,19)

“Ja” u ovom citatu je Vaša imaginacija, koja odlazi u budućnost, u jedan od

mnogobrojnih stanova. Stan je željeno stanje …. govoriti o nekom događaju prije
nego što se zbio fizički jednostavno znači osjetiti kao da ste već u tom stanju, sve
dok ono ne poprimi fizičke osobine. Odlazite tamo i pripremate za sebe mjesto
tako što ćete imaginacijom u sebi izazvati osjećanje da Vam je želja već ispunjena.
Posle toga, hitro se vraćate iz tog stanja ispunjene želje — gdje još uvijek niste
boravili fizički — nazad, gdje ste do malo prije bili fizički. Potom, kretanjem
unaprijed kojem je nemoguće odoljeti, idete naprijed preko niza događaja, sve do
fizičke ralizacije Vaše želje, da biste bili i fizički tamo gdje ste u imaginaciji već
boravili.

Odakle teku rijeke, onamo se vraćaju

da opet teku. (Propovjednik 1:7)

Stvaranje

75
Jer sam ja Bog, i nema drugog Boga, koji od početka javljam
kraj i izdaleka šta još nije bilo. (Isaija 46:9,10)

Stvaranje je završeno. Kreativnost je samo izoštrenija prijemčivost, jer čitav

sadržaj sveg vremena i svog prostora, iako ih doživljavamo u vremenskoj sekvenci,
u stvari postoje u jednom beskonačnom i vječnom sada. Drugim riječima, sve što
ste ikada bili ili ćete biti — u stvari, sve što je čovječanstvo ikada bilo ili će biti —
postoji sada. Na to se misli kada se kaže stvaranje, a izjava da je ono završeno
znači da nikada ništa ne treba stvoriti, već samo manifestovati. Ono što se zove
kreativnost samo znači postati svjestan ovoga što već postoji. Samo postajete
svjesni sve većih djelova onoga što već postoji. Činjenica da nikada ne možete biti
nešto što već niste, ili iskusiti nešto što već ne postoji, objašnjava iskustva kada
imate osjećanje da ste već čuli nešto što tek treba izgovoriti, ili da ste sreli
nekad ranije osobu koju srećete prvi put, ili da ste većvidjeli neko mjesto ili stvar,
onda kada ih posmatrate po prvi put. Čitava kreacija živi u Vama i Vaša je sudbina
da sve više i više postajete svjesni njenih beskonačnih čuda i da doživljavate sve
veće i veće njene djelove.

Ako je stvaranje završeno, i svi događaji se odigravaju u ovom trenutku, pitanje

koje se prirodno nameće je: “šta određuje Vaš put?“ To jest, šta određuje koje ćete
događaje susresti? A odgovor glasi: Vaša koncepcija sebe. Koncepcije određuju
stazu koju će pažnja slijediti. Evo i dobrog načina da potvrdite ovu činjenicu.
Zauzmite osjećanje da Vam je želja već ispunjena, i posmatrajte u kom će pravcu
Vaša pažnja krenuti. Vidjećete da će se, dokle god budete vjerni svojoj
pretpostavci, Vašoj pažnji nametati slike jasno povezane sa tom pretpostavkom. Na
primjer: ako pretpostavite da ste vlasnik odličnog preduzeća, primijetićete kako je
u Vašoj imaginaciji Vaša pažnja fokusirana na događaj za događajem povezan sa
tom pretpostavkom. Prijatelji Vam čestitaju, govore Vam da ste srećnik. Drugi Vam
zavide i kritikuju. Odatle Vam se pažnja seli u veće kancelarije, deblje bankovne
račune i mnoge druge slično povezane događaje. Istrajnost u ovoj pretpostavci će
rezultirati stvarnim doživljavanjem toga što ste pretpostavili.

Isto važi za bilo koju drugu koncepciju. Ako je Vaša koncepcija da ste izgubljen
slučaj, u imaginaciji ćete se susresti sa čitavim nizom događaja koji su u skladu sa
tom koncepcijom.

76
Dakle, jasno je kako Vi, svojom koncepcijom Sebe, određujete svoju sadašnjost, to
jest, određeni dio kreacije koji sada proživljavate, i svoju budućnost, to jest, dio
kreacije koji ćete tek iskusiti.

Uplitanje

Slobodni ste da izaberete koju ćete koncepciju sebe usvojiti. Dakle, imate
moć intervencije, moć koja Vam pruža mogućnost da promijenite tok svoje
budućnosti. Proces izdizanja od Vaše trenutne, do uzvišenije koncepcije sebe je
način za postizanje čitavog stvarnog napretka. Uzvišeniji koncept čeka na Vas da
ga otjelovite u iskustvenom svijetu.

A onome koji svojom silom, što dejstvuje u nama,

može da učini preko svega i iznad svega što mi
ištemo ili mislimo, njemu slava. (Efescima 3:20,21)

On, koji može da učini preko svega i iznad svega što Vi ištete ili mislite je Vaša
imaginacija, a sila što dejstvuje u nama je Vaša pažnja. Budući da ste shvatili da je
imaginacija On, koji je u stanju da učini sve što tražite, i da je pažnja sila kojom
kreirate svoj svijet, sada možete izgraditi idealni svijet. Zamislite da ste oličenje
ideala o kom snivate i koji priželjkujete. Ostanite usredsređeni na ovo zamišljeno
stanje i, onoliko brzo koliko je Vama potrebno da potpuno osjetite da već Jestetaj
ideal, on će se manifestovati kao stvarnost u Vašem svijetu.

Na svijetu bijaše, i svijet kroz njega posta,

i svijet ga ne poznade. (Po Jovanu, 1:10)

Tajna koja je bila sakrivena od postanja svijeta

i naraštaja; Hristos u Vama, nada za slavu.
(Kološanima 1:26,27)

“On” u prvom od ovih citata, je Vaša imaginacija. Kao što je već objašnjeno,
postoji samo jedna supstanca. Ta supstanca je svjesnost. Vaša imaginacija je ta koja
oblikuje ovu supstancu u koncepcije, koji se potom manifestuju kao uslovi,
okolnosti i fizički objekti. Dakle, imaginacija je stvorila Vaš svijet. Ove
najuzvišenije istine, osim nekoliko časnih izuzetaka, ljudi nisu svjesni.

77
Tajna, Hrist u Vama, na koju se odnosi drugi citat, je Vaša imaginacija, kojom Vaš
svijet biva oblikovan. Nada za slavu ja Vaša svjesnost, ili sposobnost da se vječno
uzdižete na više nivoe.

Hrist ne može biti pronađen u istoriji, ili spoljašnjim oblicima. Naći ćete Hrista
samo kada postanete svjesni činjenice da je Vaša imaginacija jedina iskupljujuća
sila. Kada ovo bude otkriveno, “kule dogmi će začuti zvuk truba Istine i, poput
zidina Jerihona, nestati u prašini.”

Slobodna volja

Često se postavlja pitanje: “Šta treba raditi između usvajanja pretpostavke* da je

želja ispunjena i njene realizacije?“ Ništa. Zabluda je da, osim što ćete zauzeti
osjećanje ispunjene želje, možete učiniti bilo šta da biste potpomogli ostvarenje
svoje želje. Mislite da nešto možete uraditi, želite nešto da uradite; ali zaista ne
možete uraditi ništa. Iluzija slobodne volje u djelanju nije ništa više do posledica
nepoznavanja zakona pretpostavke na kom se zasniva svo djelovanje. Sve se
događa automatski. Sve što Vam se dogodi, sve što učinite — dogodi se. Vaše
pretpostavke,svjesne ili nesvjesne, usmjeravaju svu misao i djelovanje ka njihovom
ostvarenju. Shvatiti zakon pretpostavke, biti uvjeren u njegovu istinitost, znači
odbaciti bilo kakve iluzije o slobodnoj volji u djelanju. Slobodna volja u stvari
podrazumijeva slobodu da odaberete bilo koju ideju koja Vam je po volji. Kroz
pretpostavku da je ideja već činjenica, ona se pretvara u stvarnost. Iza
toga,slobodna volja prestaje i sve se događa u skladu sa prihvaćenom
koncepcijom.

“Ja ne mogu ništa činiti sam od sebe; . . . jer ne tražim volje svoje nego volju Oca
koji me je poslao.” (Po Jovanu 5:30)

“Otac” u ovom citatu očito se odnosi na Boga. U prethodnom poglavlju, Bog je

definisan kaoJesam. Pošto je stvaranje završeno, Otac nikada ne može reći “biću“.
Drugim riječima, sve postoji, i beskonačna Jesam svjesnost može govoriti samo u
sadašnjem vremenu.

“Neka ne bude moja volja, nego Tvoja.” (Po Luki 22:42)

78
Reći “biću“ znači priznati da “nisam”. Očeva volja je uvijek “Jesam“. Dok ne
shvatite da ste VI Otac (postoji samo jedno Jesam, a Vaše beskonačno Ja je
to Jesam), Vaša volja će uvijek biti “biću“.

U zakonu pretpostavke Vaša svjesnost o bitisanju je Očeva volja. Gola želja bez
ove svjesnosti je “moja volja“. Ovaj veliki citat, tako slabo shvaćen, je savršena
definicija zakona pretpostavke.

Nemoguće je išta uraditi. Morate biti da biste uradili.

Kada biste imali drukčiju koncepciju Sebe, sve bi bilo drukčije. Vi ste ono što
Jeste, stoga, svejeste onako kako jeste. Događaji čiji ste svjedok su determinisani
koncepcijom koju imate o Sebi. Ukoliko promijenite koncepciju Sebe, događaji
koji su pred Vama bivaju izmijenjeni, ali i tako izmijenjeni ponovo formiraju
deterministički niz počevši od trenutka promjene koncepcije. Vi ste biće sa moćima
intervencije, koje Vam omogućavaju da, kroz promjenu svjesnosti, mijenjate tok
događaja — odnosno, da mijenjate svoju budućnost.

Oduprite se dokazima svojih čula i zauzmite osjećanje ispunjene želje. Onoliko

koliko je Vaša pretpostavka stvaralačka i formira određenu atmosferu, ukoliko je
plemenite prirode, povećava Vaše uvjerenje i pomaže Vam da dosegnete viši nivo
postojanja. Ukoliko je, naprotiv, Vaša pretpostavka neplemenita, onda Vas
unazađuje i ubrzava Vaše propadanje. Kao što ljupke pretpostavke stvaraju
harmoničnu atmosferu, tako i negativna i ogorčena osjećanja stvaraju negativnu i
ogorčenu atmosferu.

“Što je god istinito, što je god pošteno, što je god pravedno, što je god čisto, što je
god divno, što je god na dobrom glasu, i još ako ima koja dobrodetelj, i ako ima
koja pohvala, o tome mislite.“ (Filipljanima 4:8)

Ovo znači da Vaše pretpostavke treba da budu najvisočije, najplemenitije,

najradosnije koncepcije. Nema boljeg vremena za počinjanje od sada. Sadašnji
trenutak uvijek nosi najviše šanse za eliminisanje svih neljupkih pretpostavki i
koncentrisanje isključivo na dobro. Kao i za sebe, i drugima potvrdite njihovu
Božiju prirodu. Vidite samo njihovo dobro i dobro u njima. Pobudite
najplemenitije u drugima, sve do samopouzdanja i samopotvrđivanja, iskrenom

79
pretpostavkom njihove dobrote, i bićete njihov prorok i njihov iscjelitelj, jer sve
istrajne pretpostavke čeka neizbježno ispunjenje.

Pretpostavkom osvajate ono što nikada ne možete osvojiti silom. Pretpostavka je

određeno kretanje svijesti. Ovo kretanje, kao i sva kretanja, utiče na okolnu
supstancu, tako da ona poprima njen oblik, reflektuje i odslikava pretpostavku.
Promjena sreće znači novi smjer i perspektivu, tek promjenu u organizaciji one iste
umne supstance — svjesnosti.

Ukoliko želite da promijenite svoj život, morate početi na samom izvoru, od Vaše
sopstvene bazične koncepcije Sebe. Vanjska promjena, učlanjivanje u organizacije,
politička tijela, religiozne grupe, nije dovoljna. Uzrok je dublji. Esencijalna
promjena mora se odigrati u Vama, u Vašoj sopstvenoj koncepciji Sebe. Morate
pretpostaviti da Jeste ono što želite biti i tako nastaviti dalje, jer stvarnost Vaše
pretpostavke ima svoje postojanje potpuno nezavisno od opipljivih činjenica i
otjeloviće se ukoliko istrajete u osjećanju ispunjene želje. Kada znate da
pretpostavke, ukoliko se u njima istraje, postaju činjenice, onda ćete događaje, koji
neupućenima izgledaju kao puke slučajnosti, shvatati kao logične i
neibježne posledice Vaše pretpostavke.

Važno je imati na umu da imate neograničenu slobodu volje pri izboru svojih
pretpostavki, ali ne i moć da odredte uslove i događaje. Ništa ne možete stvoriti, ali
Vaše pretpostavke određuju koji dio već stvorenog ćete iskusiti.

Neuspjeh

Ova knjiga ne bi bila kompletna bez diskusije o neuspjehu pri pokušajima

korišćenja zakona pretpostavke. Sasvim je moguće da ste ili već imali ili ćete tek
doživljeti neuspjehe u ovom pogledu — od kojih su neki vezani za jako važne
stvari. Ukoliko, nakon što pročitate ovu knjigu i steknete temeljno znanje o
primjeni i funkcionisanju zakona pretpostavke, sa vjerom to znanje primijenite u
pokušaju da ispunite neku snažnu želju i pri tom zakažete — šta je razlog? Ukoliko
na pitanje: “Da li ste bili dovoljno istrajni“ možete odgovoriti sa “da”, a Vaša želja
se još nije ispunila, šta može biti razlog neuspjeha?

80
Odgovor na ovo je jedan od najvažnijih faktora u uspješnoj primjeni zakona
pretpostavke. Vrijeme koje je potrebno da bi Vaša pretpostavka postala činjenica,
vaša želja stvarnost, je direktno proporcionalno nivou prirodnosti Vašeg osjećanja
da već Jeste to što želite biti — da imate to što želite imati.

Činjenica da se osjećate neprirodno dok zamišljate da već Jeste to što želite biti je
uzrok Vašeg neuspjeha. Neovisno od Vaše želje, bez obzira na to koliko vjerno i
inteligentno primjenjivali uputstva, ukoliko se ne osjećate prirodno u koži toga što
želite postati, nikada nećete to postati. Ukoliko za Vas nije prirodno da dobijete
bolji posao, i nećete ga dobiti. Čitav princip je slikovito opisan Biblijskom
rečenicom “umirete u grijesima svojim” — ne uzdižete se sa Vašeg trenutnog nivoa
do željenog stanja.

Kako se može dostići ovo osjećanje prirodnosti? Tajna je u jednoj riječi

— imaginacija. Na primjer, ovo je vrlo jednostavna ilustracija: Pretpostavimo da
ste čvrsto vezani za tešku gvozdenu klupu. Nema šanse da biste mogli trčati, u
stvari, ne biste mogli ni hodati. Pod takvim okolnostima, za Vas ne bi bilo prirodno
da potrčite. Čak ne biste mogli ni osjetiti da je prirodno da potrčite. Ali vrlo lako
biste mogli zamisliti kako trčite. U tom trenu, kada je Vaša svjesnost ispunjena
Vašimzamišljenim trčanjem, zaboravljate da ste vezani. U imaginaciji, Vaše trčanje
bilo je sasvim prirodno.

Prijeko potrebno osjećanje prirodnosti može se postići istrajnim ispunjavanjem

Vaše svjesnosti imaginacijom — zamišljajte da Jeste to što želite biti ili da imate to
što želite imati.

Napredak može proizići isključivo iz Vaše imaginacije, iz želje da se uzdignete sa

trenutnog nivoa. Ono što istinski i doslovno morate osjetiti je da je sa Vašom
imaginacijom sve moguće. Morate shvatiti da se do promjena ne dolazi kapricom,
već promjenom svijesti. Možda nećete uspjeti da dostignete ili održite konkretno
stanje svijesti neophodno za dobijanje rezultata koje želite. Ali, jednom kada
shvatite da je svjesnost jedina realnost i isključivi kreator vašeg svijeta i utisnete
ovu istinu u svaki atom svoga bića, tada znate da je uspjeh ili neuspjeh isključivo
Vaša odgovornost. To da li ste Vi dovoljno disciplinovani da održite potrebno
stanje svijesti u datim prilikama nije pokazatelj istinitosti zakona kao takvog — da
pretpostavka, ako je se držimo, postaje činjenica. Sigurnost u istinitost ovog
81
zakona mora se održati uprkos razočarenjima i tragedijama — čak i kada “ugledate
kako gasne svjetlost života, a čitav svijet nastavlja, kao da još je dan”. Ne smijete
povjerovati da je, zato što se Vaša pretpostavka nije materijalizovala, istina da se
pretpostavke zaista materijalizuju — laž. Ako se Vaše pretpostavke nisu ispunile,
to je zbog nekakve greške ili slabosti u Vašoj svijesti. Međutim, te greške i
slabosti mogu biti prevaziđene. Stoga, posvetite se dostizanju sve viših i viših
nivoa, tako što ćete osjećati da već Jeste osoba koja želite biti. I zapamtite da je
vrijeme koje je potrebno za realizaciju Vaše pretpostavke proporcionalno tome
koliko se Vi osjećate prirodno u toj novoj koži.

“Čovjek se okružuje onim što zaista sam Jeste. Svaka duša gradi svoj dom, pa nad
njim svijet, pa nad njim nebo. Znajte, onda, da svijet postoji zbog Vas. Zbog Vas,
on je savršen. To što Jeste — samo to možete i vidjeti. Sve što je imao Adam, sve
što je mogao Cezar, imate i možete i Vi. Adam je svojim domom zvao nebo i zemlju.
Cezar je dom svoj zvao Rimom; vi svojim domom možda zovete obućarsku radnju,
ili sto hektara zemlje ili studentsku sobu. Ipak, red po red i tačku po tačku, Vaša je
vlast velika koliko i njihova, mada nema tako fin naziv. Izgradite, stoga, svoj svijet.
Onoliko brzo koliko uskladite svoj život sa čistom idejom koju u umu imate, ona će
se razgranati u svoj svojoj silini.” Emerson

Subjektivna kontrola

Vaša imaginacija je u stanju da ispuni sve što od nje tražite, proporcionalno

stepenu Vaše pažnje. Sav napredak, svako ispunjenje želje, zavisi od stepena
koncentracije Vaše pažnje. Pažnja može biti ili privučena spolja ili usmjerena
iznutra. Pažnja je privučena spolja onda kada ste svjesno okupirani trenutnim
vanjskim poticajima. Redovi na ovoj stranici upravo privlače Vašu pažnju spolja.
Vaša pažnja je usmjerena iznutra onda kada svjesno izaberete svoju umnu
preokupaciju. Očigledno je da u objektivnom svijetu Vaša pažnja ne biva samo
privučena, već i konstantnousmjeravana na spoljašnje poticaje. Ali, Vaše kontrole
u subjektivnom stanju skoro da i nema, jer je u ovom stanju pažnja uglavnom
sluga, a ne gospodar — putnik, a ne kormilar — Vašeg svijeta.

Ogromna je razlika između pažnje usmjerene objektivno i pažnje usmjerene subje-

ktivno, akapacitet za mijenjanje Vaše budućnosti leži u ovoj potonjoj. Kada možete
kontrolisati kretanja svoje pažnje u subjektivnom svijetu, možete mijenjati svoj
82
život kako Vas je volja. Ali ova kontrola ne može se dostići ako dozvoljavate da
Vam pažnja konstantno biva privučena spolja. Svakoga dana, postavite sebi
zadatak da namjerno povučete svoju pažnju iz objektivnog svijeta i usmjerite
je subjektivno. Drugim riječima, koncentrišite se na one misli ili raspoloženja koja
svjesno izaberete. Tada će one stvari, koje Vas sada ograničavaju, izblijedjeti i
izgubiti se. Onoga dana kada uspostavite kontrolu nad svojom pažnjom u
subjektivnom svijetu, postaćete gospodar svoje sudbine.

Više nećete prihvatati vlast spoljašnjih uslova ili okolnosti. Nećete prihvatati život
na osnovu spoljašnjeg svijeta. Budući da ste ovladali kretanjima svoje pažnje i
otkrili tajnu skrivanu vjekovima, da je Hrist u Vama Vaša imaginacija, priznaćete
vrhovnu vlast imaginacije i sve drugo njoj potčiniti.

Tajna molitve

Tajna biblijske molitve, kao što nam je ispričano u formi parabole, je da moliš i
nikada ne gubiš srce. Jedna takva parabola govori nam o udovici koja je stalno
dolazila sudiji, moleći za oslobađanje. U početku on nije odgovarao, a onda je
rekao sebi: „Iako se ne plašim Boga, niti zazirem od ijednog čoveka, doneću joj
oslobađajuću presudu, jer me je izmorila njenim mnogobrojnim dolascima.“
Parabola, kao i snovi, sadrži nebrušeni dragi kamen istine. Ova parabola insistira
na istrajnosti u ovladavanju umetnošću molitve. Jednom kada njom ovladate vi
ćete živeti u stanju zahvalnosti, i kroz čitav dan ćete govoriti sebi iznova i iznova:
„Hvala ti, Oče.“

Najefektnija molitva može se pročitati u 11. poglavlju Jevanđelja po Jovanu, stih

41-42: „Oče, hvala ti što si me uslišio, jer me ti svagda uslišiš.“ U ovom poglavlju,
ispričana je priča o jednome koji je umro i naizgled otišao sa ovoga sveta. Ali
istina je da niko nije mrtav u odnosu na vas, ako znate kako da molite. Možda ne
možete više da dodirnete, vidite ili čujete voljene osobe svojim smrtnim čulima ali
ako znate kako da date zahvalnost, možete se pokrenuti iz vašeg tela tame u svet
svetlosti i sresti svoje voljene tamo. Stoga, onaj koji je naučio kako da moli otkriće
veliku tajnu punog i sretnog života.

U 33. poglavlju, stih 18, Knjige Postanja, Jerusalim je nazvan „Sihem“ i rečeno je:
„Jakov dođe srećno u grad Sihem u zemlji Hananskoj, … i tamo on načini oltar i

83
nazva ga El Elohej Izrael, što znači Bog Izraela“. Orijentišući sebe prema Sihemu
(jedinom ispravnom pravcu), Jakov je ostao u El Elohej Izraelu, što znači „siguran
u umu, telu, ili posedu“.

Rečeno nam je da se Danijel orjentisao na otvorenom prozoru, sa kog je gledao

prema Jerusalimu. I oni u Muhamedskom svetu se mole okrenuti prema onom što
zovu Meka. Ali zbog toga što se hrišćanstvo odigrava unutar individue, sveti spis
govori o unutrašnjem Jerusalimu, a ne uopšte o spoljašnjem. Kada se molite,
nemojte padati ničice na zemlju i zuriti u neku daleku tačku na istoku, već prosto
mentalno dovedite sebe u stanje ispunjene želje. Iako je ova tehnika jednostavna,
zahteva praksu da biste njom ovladali. Vaš istinski pravac je prema spoznaji onoga
što želite. Nakon što ste spoznali šta želite, postavite sebe direktno ispred nje
razmišljajući izstanja njenog ispunjenja. Utišajte sve misli i dopustite da se vrata
vašeg uma otvore. Onda uđite u vašu želju. Ostanite sa vašom imaginacijom kao sa
vašim prijateljem. Počnite sa mislima da je imaginacija nešto odvojeno od vas
samih, i na kraju ćete spoznati da ste vi sada ono što ste prethodno zvali svojom
imaginacijom. Moguće je amputirati ruku, nogu, ili različite delove tela – ali
imaginacija ne može biti amputirana, jer je ona vaše večno Sopstvo!

Dopustite mi da vam pokažem na šta mislim. Dok stojim ovde u Los Anđelesu,
možda želim da budem negde drugde.Vreme i novac mi možda to ne dopuštaju, ali
u mojoj imaginaciji mogu zamisliti da sam već tamo. Sada, kroz čisti akt
imaginacije sa moje strane, Bog prenosi ovo telo. Ako pretpostavim da sam u
Njujorku, bilo ko od onih o kojima mislim u Los Anđelesu moraju biti tri hiljade
milja daleko. Ne mogu više da mislim o njima kao da se nalaze dole niže niz ulicu
ili na brdima zapadno od mene. To mi je test.

Reč „molitva“ znači: „pokrenuti se ka, prići, delovati ili biti u blizini nečega“.
Usmeravajući sebe ka Njujorku, ja činim pokret, prilazak njemu. Dok delujem kao
da sam u njegovoj blizini, vidim svoje prijatelje relativno u odnosu na Njujork.
Čineći ovo, potpuno verujem u svoju imaginaciju, znajući da je ona biće koje čini
pokret. Blejkove reči su istinite: „Čovek je sav imaginacija, i Bog je Čovek i
postoji u nama kao i mi u njemu. Čovekovo Besmrtno Telo je Imaginacija, i ona je
Sam Bog.“

84
Možete se kretati ne samo u prostoru, već i u vremenu i ispuniti svaku vašu želju.
Molitva ne mora biti ograničena samo na ono što osoba zove sobom. Možete se
moliti za druge, osećajući da sada imaju ono što su nekada želeli, jer osećanje je
pokret. Prvi kreativni akt zapisan u Svetom pismu je pokret; Postanje 1, stih 2:” …
Duh Božiji lebdeše nad vodama”.

Jedan prijatelj je nedavno imao fantastičnu viziju, za vreme koje je upitao: ”Da li
sam bilo šta naučio?” i ja sam mu odgovorio: ” Da, naučio si kako da se krećeš”.
Onda se sve preobrazilo, dok se konflikt smanjivao, straćara je postala zamak,
bojno polje more zrele pšenice, i on je bio ispraćen ka svom večnom domu.
Molitva je pokret. To je učenje kako se krećete prema promeni bilansa vašeg
bankovnog računa, bračnog statusa, ili socijalnog okruženja. Naučite kako da
ovladate umetnošću pokreta jer pošto ste se pokrenuli, promena počinje da se
uzdiže iz dubina. Tehnika molitve je ovladavanje vašim unutrašnjim pokretom.
Ako vidite ono što biste želeli da promenite, pokrenite se u vašoj imaginaciji ka
poziciji koju biste zauzeli pošto je promena zauzela mesto.

Sve i svako u vašem svetu je projekcija vas samih. Bilo koji zahtev od drugih, koji
ste vi čuli, ne treba da bude ignorisan, jer dolazi od vas samih! Vi ste se spustili iz
sveta svetlosti da biste ograničili sebe u ovom telu tame. Sada samo varnica
beskonačnog sveta svetlosti, jednoga dana ćete se setiti tog sveta i probuditi, ali u
međuvremenu morate da naučite da koristite moć sopstvenog uma. Setivši se
beskonačnog sveta svetlosti, ja sada znam da je sve što vidim u stvari – ja, da su
sve stvari sadržane u meni.

Molitva je psihološki pokret. Ona je umetnost kretanja od problema ka njegovom

rešenju. Kada me prijateljica zove, govoreći mi problem, mi spuštamo slušalice, i
ja odmaknem od stanja problema ka njegovom rešenju zamišljajući da čujem istu
gospođu koja mi govori kako je problem sada rešen.

Prijatelj je nedavno podelio ovaj san sa mnom: Mi smo u bašti i on mi je ispričao

sve svoje želje, na šta sam mu ja rekao:“ Nemoj da ih želiš, živi ih!“ Ovo je istina.
Želja je razmišljanje o nečemu. Živeti je razmišljanje iz nečega. Nemojte da idete
kroz život želeći. Živite svoju želju. Zamislite kako je već ispunjena. Verujte da je
istina; jer pretpostavka, iako neosnovana, ako u njoj istrajete – postaće neosporna
činjenica.
85
Kada učite umetnost molitve, istrajnost je neophodna, kao što nam je rečeno u priči
o čoveku koji je, dolazeći noću, rekao: ”Prijatelju, pozajmi mi tri vekne hleba.”
Iako je njegov prijatelj odgovorio: “Kasno je, vrata su zatvorena, moja deca su u
krevetu, i ja ne mogu da siđem dole da te uslužim“, zbog čovekove nametljivosti,
njegov prijatelj mu je dao ono što je želeo. Reč „nametljivost“ znači „drski
bezobrazluk“. Čovek je ponavljao i ponavljao svoj zahtev, ne želeći da prihvati ne
kao odgovor. Ista istina je u priči o udovici. Ovo su parabole ispričane da bi
ilustrovale molitvu.

Očenaš nam govori da smo svi jedno. Počinje sa: „Oče naš…” Ako je Bog naš
Otac, zar nismo jedno? Bez obzira na rasu ili boju kože, ako imamo istog Oca,
moramo pripadati i istom bratstvu.

Na kraju svi mi ćemo doći do spoznaje da smo mi Otac; ali u međuvremenu,

istrajnost je ključ ka promeni u životu – većem dohotku, većem priznanju, bilo
čemu što želite. Ako vam se želja ne ispuni danas, sutra, sledeće nedelje ili
sledećeg meseca – istrajte, jer istrajnost će se isplatiti. Na sve vaše molitve će biti
odgovoreno ako se ne predate.

Moj stari prijatelj Abdulah, dao mi je ovu vežbu. Svakog dana bih seo u svoj
dnevni boravak iz kog ne bih mogao da vidim telefon u hodniku. Zatvorenih očiju,
zamišljao bih da sjedim u stolici koja se nalazi pored telefona. Onda bih osetio
sebe nazad u dnevnom boravku. Ovo sam radio ponovo i ponovo, dok sam se
upoznavao sa osećanjem pokreta koji donosi promjenu. Ova vežba mi je mnogo
pomogla. Ako je probate, otkrićete da uz ovu vježbu postajete vrlo pokretljivi.

Praktikujte umetnost pokreta, i jednoga dana ćete otkriti da ste se kroz sam čin
zamišljanja odvojili od vašeg fizičkog tela i postavili tačno gde zamišljate sebe da
treba da budete – u toj meri, čak, da oni koji su tamo mogu da vas i vide.

Budući da ste u potpunosti sačinjeni od Imaginacije, morate biti bilo gde da se u

imaginaciji nalazite. Krećući se u imaginaciji, pripremate mesto za ispunjenje vaše
želje. Onda se vratite, da biste prošli kroz niz događaja koji će vas voditi do mesta
na koje ste se ranije postavili. U imaginaciji, mogu da postavim sebe tamo gde
želim da budem. Premestim se i vidim svet odatle. Potom se vraćam ovde, ubeđen
da će me, na meni nepoznat način, ovo biće koje može da učini sve i zna sve,

86
voditi fizički preko niza događaja sve do mesta gde sam sebe postavio. U
imaginaciji možete otići u bilo koje mesto ili bilo koje vreme. Boravite tamo kao
da je to istina, i naučićete tajnu molitve.

Moja supruga imala je predivnu viziju u kojoj je videla sebe u nekom šumarku.
Izašavši na čistinu, ugledala je ljude okupljene oko oltara. Prišla joj je gospođa
noseći knjigu pod imenom “Veroispovest i Opraštanje Greha prema Judaizmu“.
Prilazeći oltaru, počela je naglas čitati. Ubrzo, druga gospođa joj je prišla, noseći
knjigu pod imenom „Veroispovest i Opraštanje Greha prema Hrišćanstvu“.
Prilazeći oltaru, ona je isto tako otvorila knjigu i počela da čita naglas. Slušajući to,
moja supruga spoznala je da je beskrajno teže biti Hrišćanin nego Jevrej. Uvidela
je da je cela stvar psihološke prirode. Da se ništa ne čini od spolja, jer sve dolazi
iznutra.

Brauning započinje svoju predivnu poemu „Uskrs“ rečima: “Kako je teško biti
Hrišćanin“. A Čepmen je rekao: ”Hrišćanstvo nije bilo isprobano i dokazano
manjkavim. Isprobano je i pokazalo se kao teško i stoga je napušteno“. (U
originalu piše: „Christianity has not been tried and proved wanting. It has been
tried and found difficult and therefore given up.“, prim. ur.) Zašto? Zato što
Hrišćanin ne može krivicu tražiti u bilo kome drugom. Hrišćanstvo je izgrađeno na
temelju da smo svi mi jedno. Da čovek uvijek vidi samo ono što je u skladu sa
onim što čini unutar sebe. Da je vaš svet svedočanstvo onoga što činite sebi. Teško
je ovo prihvatiti, a ipak, to vam je Hrišćanstvo. Nijedan čovek ne dolazi k meni,
osim ako ga moj Otac, koji me je poslao, ne prizove k meni. Ja i moj Otac smo
jedno, stoga ja prizivam sve one koji ulaze u moj život da mi otkriju ono što činim
u mojoj imaginaciji.

Naučite kako da se molite. Ovladajte molitvom i učinite da se vaš svet povinuje

idealu koji želite da doživite. Prestanite razmišljati o nečemu, počnite
da mislite iz nečega. Razmišljajući iz stanja ispunjene želje ostvarićete ono što
nikada ne biste doživljeli kada biste samo mislili o tome. Kada stavite sebe u stanje
da je vaša želja ispunjena i mislite iz nje, vi se molite, i na način koji vaš racionalni
um ne zna, vaša želja će postati činjenica u vašem svetu. Možete postati čovek ili
žena koji želite da budete, kada znate kako da se molite. Sve stvari su moguće
onome ko veruje, stoga naučite umetnost verovanja i ubeđivanja sebe da je to

87
istina. Onda ćete jednoga dana, dok zauzimate vreme i prostor u vašoj imaginaciji,
biti viđeni od nekog drugog, koji će vas potom nazvati ili vam poslati pismo
dokazujući vašu posetu. Ovo znam iz svog iskustva.

Biblija nije samo divna poezija, ona je nadahnuta reč Boga. Napisali su je pesnici,
koji su dali prošireno značenje normalnim rečima. Kada legnete na krevet i
zamislite da ste negde drugde, zar vi niste celi imaginacija? U činu imaginacije,
napuštate mračne pećine ovog tela i pojavljujete se tamo gde zamišljate da ste, zato
što ste vi Bog, sav imaginacija, i ne možete umreti. Ne možete ući u večnu smrt u
onome što ne može umreti, a vaše besmrtno biće je imaginacija! Vi ste centralno
biće Svetog pisma – osoba zvana Isus Hrist, koji je Gospod Bog Jehova – koji se
spustio ovde sa svrhom.

Dok ste ovde, morate platiti cenu življenja u svetu Cezara. Možete kritikovati naše
političare i protestvovati zbog nekakvog podizanja poreza, ali ćete i dalje biti
oporezivani. Sve što treba da naučite je umetnost molitve i stvoriti više novca.

Setio sam se priče pokojnog predsednika Kenedija. Izgleda da se njegov otac, koji
je u jednoj generaciji stekao nešto oko četiri stotine miliona dolara, žalio da
njegova deca troše suviše novca. Na banketu, predsednik Kenedi je rekao: “Jedino
rešenje ovog problema za oca je bilo da stvori više novca.”

Jednoga dana prijateljica mi je ispričala da je, dok je bila dete, njen otac imao
običaj da kaže: “Ako imaš samo dolar i moraš da ga potrošiš, učini to kao da se
radi o suvom listu, a ti si vlasnik nepregledne šume.“ Ako neko stvarno zna kako
da se moli, znao bi kako da potroši dolar i onda ga ponovo proizvede. Vidite, ovaj
svet je doveden u postojanje kroz čovekovu imaginaciju, tako da je vrlo važno da
naučite tajnu molitve.

Ako još uvek nešto želite, odmah prekinite sa tim! Zapitajte se kako bi to bilo kada
bi vaša želja bila realnost. Kako biste se osećali već Jeste ono što želite da budete?
Istoga trenutka kada uhvatite to raspoloženje, počinjete da mislite iz stanja
ispunjene želje. A velika tajna molitve je umišljenju iz nečega, pre nego mišljenju o
nečemu. Usidreni ovde, vi znate gde živite, stanje na vašem računu u banci, posao,
kreditore, prijatelje i voljene – dok mislite iz ovog stanja. Ali možete se premjestiti

88
u drugo stanje i dati mu isto osećanje realnosti, kada otkrijete i praktikujete veliku
tajnu molitve.

Primite moju poruku u srce i živite sa njom. Praktikujte umetnost molitve

svakodnevno, i onda ćete jednoga dana otkriti da je najefektnija molitva: „Hvala ti,
Oče“. Osećati ćete ovo biće unutar vas kao vaše pravo sopstvo. Možete mu se
obraćati sa „Ti“ a ipak znati da je to u stvari „Ja“. Tada ćete imati ti/ja odnos, i reći:
„Hvala ti, Oče“. Ako želim nešto, znam da ta želja potuče od Oca, jer sve misli iz
Njega potiču. Pošto mi je dao ovu potrebu, ja Mu zahvaljujem za njeno ispunjenje.
Onda ću hoditi po vjeri, siguran da će onaj koji mi je potrebu dao kroz medijum
želje, istu ogrnuti u telesnu formu da bih je susreo u fizičkom svijetu.

Ne padajte u naviku osuđivanja, kritikovanja i opažanja neželjenih stvari. Imate

svoj život – živite ga plemenito. Mnogo je lakše biti plemenit, velikodušan, pun
ljubavi i ljubazan, nego osuđivati druge. Ako drugi žele da čine tako, pustite ih.

Oni su aspekti vas samih koje još niste prevazišli, ali ne padajte u tu naviku.
Jednostavno zahvaljujte svom nebeskom Ocu uvek ponovo i ponovo, jer će se na
kraju, kada se zavesa spusti na ovu predivnu dramu, iz svega toga uzdići vrhunski
glumac i vi ćete znati da ste vi On.

A sada hajde da utonemo u tišinu.

89