Vodič Za Eurokod Norme

PRIRUČNIK ZA EUROKODOVE
BAS EN 1990; BAS EN 1991-1-1; BAS EN 1991-1-2; BAS EN 1991-1-3;

BAS EN 1991-1-4; BAS EN 1991-1-5; BAS EN 1998-1
Principi i procedure seta evropskih standarda – sistema tehničkih pravila za

projektovanje zgrada i inženjerskih konstrukcija uključujući građevinske materijale
i objedinjavanje metodologija konstrukterskog projektovanja
(prvo izdanje)
Sarajevo
2018
Autori:
prof. dr. sc. Mustafa Hrasnica, dipl. ing. građ.
prof. dr. sc. Jana Marková, dipl. ing. građ.
prof. dr. sc. Azra Kurtović, dipl. ing. građ.
prof. dr. sc. Amir Čaušević, dipl. ing. građ.
Dejan Dević, dipl. ing. građ.
doc. dr. sc. Salko Kulukčija, dipl. ing. građ.
prof. dr. sc. Rašid Hadžović, dipl. ing. građ.
doc. dr. sc. Suad Zalihić, dipl. ing. građ.
prof. dr. sc. Sanin Džidić, dipl. ing. građ.
mr. sc. Emir Hodžić, dipl. ing. građ.
Recenzent:
prof. dr. sc. Mladen Glibić, dipl. ing. građ.
Izdavači: Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine - BAS,

Vojvode Radomira Putnika 34, 71123 Istočno Sarajevo, BiH
Češka kancelarija za standarde, mjeriteljstvo i ispitivanje - ÚNMZ,

Biskupský dvůr 1148/5, 110 00 Praha 1, Republika Češka
Štampa: Lucc2P studio, Milan Martínek, Republika Češka
Dizajn korica: Zvjezdan Šehovac, dipl. ing. el.
Izdanje: Prvo
Tiraž: 200
-------------------------------------------------
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
006.77(497.6)(035)
006.4:624.04(497.6)(035)
PRIRUČNIK za eurokodove [Elektronski izvor]: BAS EN 1990; BAS EN 1991-1-1;

BAS EN 1991-1-2; BAS EN 1991-1-3; BAS EN 1991-1-4; BAS EN 1991-1-5; BAS EN
1998-1: Principi i procedure seta evropskih standarda - sistema tehničkih pravila za
projektovanje zgrada i inženjerskih konstrukcija uključujući građevinske materijale i
objedinjavanje metodologija konstrukterskog projektovanja / [autori Mustafa Hrasnica ... [et
al.]. - El. knjiga. - Istočno Sarajevo: Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine, BAS;
Praha: Češka kancelarija za standarde, mjeriteljstvo i ispitivanje, UNMZ, 2018
Način dostupa (URL): http://eurokodovi.ba/?lang=bs. - Nasl. sa nasl. ekrana. - Opis izvora

dana 17. 5. 2018.
ISBN 978-9958-530-04-3
1. Hrasnica, Mustafa
COBISS.BH-ID 25695238
-------------------------------------------------
© Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine
SADRŽAJ
PREDGOVOR 5
I UVOD 11
II SISTEM EUROKODOVA ZA PROJEKTIRANJE
KONSTRUKCIJA 15
doc. dr. sc. Jana Marková, dipl. ing. građ.
III OD DIREKTIVE (CPD 89/106/EEC) DO UREDBE
O GRAĐEVINSKIM PROIZVODIMA (CPR EU 305/2011) 30
IV EN 1990 OSNOVE PRORAČUNA KONSTRUKCIJA 47
prof. dr sc. Amir Čaušević, dipl. inž. građ. i Dejan Dević, dipl. inž. građ.
V DEJSTVA NA KONSTRUKCIJE – SPECIFIČNE TEŽINE,
SOPSTVENA TEŽINA I KORISNA OPTEREĆENJA
U ZGRADAMA (BAS EN 1991-1-1:2015
I BAS EN 1991-1-1/ NA:2016) 108
doc. dr. sc. Salko Kulukčija, dipl. ing. građ.
VI OPTEREĆENJE SNIJEGOM 125
VII OPTEREĆENJE VJETROM 142
prof. dr. sc. Rašid Hadžović, dipl. ing. građ. i doc. dr. sc. Suad Zalihić,
dipl. ing. građ.
VIII OPTEREĆENJE TEMPERATUROM 185
IX DJELOVANJA NA KONSTRUKCIJE IZLOŽENE POŽARU
BAS EN 1991-1-2:2015 205
X SEIZMIČKI UTJECAJI PREMA EN 1998-1 221
XI PRIMJERI, DJELOVANJA NA ZGRADE, PRIMJENA
EUROKODOVA ZA ODREĐIVANJE DJELOVANJA I EFEKATA
DJELOVANJA NA KONSTRUKCIJE 248
mr. sc. Emir Hodžić, dipl. inž. građ.
BIOGRAFIJE AUTORA 284

Priručnik je pripremila grupa stručnjaka iz Bosne i Hercegovine,
članova tehničkih komiteta za eurokodove Instituta za standardizaciju
Bosne i Hercegovine, uz doprinos stručnjaka iz Republike Češke,
kao dio projekta razvojne saradnje Republike Češke.
Sadržaj, tumačenja i zaključci sadržani u ovom Priručniku su odgovornost

autora pojedinačnih poglavlja.
Dragi čitaoci,
Pred vama je priručnik koji je pripremljen i objavljen u okviru realizacije

projekta „Podrška kapacitetima Instituta za standardizaciju Bosne i Hercegovine
u oblasti implementacije evrokodova“. Sredstva za ovaj projekat obezbijedila je
Češka razvojna agencija (CzechAid) iz izvora Spoljne razvojne saradnje Češke
Republike. Kako i sam naziv projekta navodi, glavni cilj je bila podrška nacionalnoj
organizaciji za standardizaciju Bosne i Hercegovine u implementaciji seta
evropskih standarda za projektovanje građevinskih konstrukcija – evrokodova.
57 dijelova devet evrokodova prevedeno je na jedan od službenih jezika u Bosni
i Hercegovini i postepeno se usvaja u nacionalni sistem standardizacije. Pored
toga, preneseno je iskustvo neophodno za izradu nacionalnih dodataka, a posebno
na set nacionalno određenih parametara uzimajući u obzir geografske, klimatske
i druge uslove u Bosni i Hercegovini, uključujući i razvoj 5 nacionalnih dodataka
za odabrane dijelove Evrokoda 1 i Dio 1 Evrokoda 8, kao i za stvarnu primjenu
ovih propisa.
Svrha ovog priručnika je predstavljanje javnosti principa i procedura
seta evropskih tehničkih standarda, koji obezbjeđuju jedinstveni sistem tehničkih
pravila za projektovanje zgrada i inženjerskih konstrukcija uključujući sve
osnovne građevinske materijale i objedinjavanje metodologija projektovanja
u zajedničkim područjima različitih tipova konstrukcija. Iako trenutno postoji
mnogo širi spektar izvora informacija, uvjereni smo da će ovaj priručnik pomoći u
razumijevanju ovog seta evropskih standarda, koji koriste teoriju graničnih stanja
koristeći parcijalne faktore za projektovanje i procjenu građevinskih konstrukcija,
te da će doprinijeti njihovoj ispravnoj primjeni.
Ideja o ujedinjenju evropskih građevinskih standarda nastala je 1975.
godine, a razvoj novih standarda je s država članica prenijet na CEN 1989. godine.
Iskorišćena je preporuka Komisije 2003/887/EU od 11. decembra 2003. godine
o implementaciji i korišćenju evrokodova građevinskih konstrukcija i nosivih
građevinskih proizvoda. U svrhu implementacije evrokodova i njihove upotrebe
pripremljeni su Smjernica L i vezani komentari.
Svrha evrokodova, prema njihovim stvaraocima, je sljedeća:
- obezbijediti opšte kriterijume i metode projektovanja koji ispunjavaju
propisane osnovne zahtjeve, kao i aspekte trajnosti i ekonomičnosti;
- obezbijediti opštu osnovu za pregovore između projektanata,
rukovodilaca, vlasnika, dobavljača i proizvođača građevinskih
proizvoda u vezi s projektovanjem;
- omogućiti državama članicama EU da razmjenjuju informacije
5
i sarađuju u oblasti građevinarstva i trgovine konstruktivnim
elementima;
- stvoriti zajedničku osnovu za istraživanje i razvoj u sektoru
građevinarstva, da bi se omogućio razvoj zajedničkih pomoćnih
programa za projektovanje i proračun.
U Češkoj Republici evrokodovi su zamijenili prvobitne građevinske
standarde i prvo su usvojeni kao pred-standardi (ČSN P ENV 199x) u 2004. godini
i primjenjivali su se paralelno s postojećim standardima. Zatim su, 2010. godine,
evrokodovi postali jedini obavezni standardi i implementirani su kao ČSN EN
1990 – ČSN EN 1999.
U Bosni i Hercegovini, evrokodovi su postepeno usvajani u nacionalni
sistem standarizacije metodom proglašavanja, na engleskom jeziku, u periodu
između 2003. i 2013. godine, a nacionalni dodaci nisu bili izrađeni. Od 2014.
godine, započeo je proces usvajanja evrokodova BAS EN 1990 do BAS EN 1999
prevedenih na jedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine, kako bi se krajnjim
korisnicima olakšala primjena evrokodova. Nacionalni dodaci za ove standarde
se kontinuirano izrađuju.
Smatramo da su tehnički standardi vrijedni instrumenti koji nas
svakodnevno okružuju i da oni mogu promovisati poslovanje kroz:
• obezbjeđivanje kvalitetnih i sigurnih proizvoda i/ili usluga,
• postizanje kompatibilnosti između proizvoda i/ili njihovih dijelova,
• pristup novim tržištima i kupcima u inostranstvu,
• zadovoljavanje zahtjeva i očekivanja kupaca,
• smanjenje troškova, količine otpada i povećanje efikasnosti,
• usklađivanje s relevantnim zakonima, uključujući propise EU,
• pružanje znanja o novim tehnologijama i inovacijama.
Za poslovni uspjeh važno je znati koji tehnički standard koristiti i kako
ga pravilno primijeniti.
Ovaj priručnik daje kratki uvod u svijet evropskog sistema tehničkih
standarda koji se bave projektovanjem i procjenom građevinskih konstrukcija.
Vjerujemo da će ovaj priručnik biti od koristi svima onima koji žele
koristiti evrokodove i da će pomoći onima koji su uključeni u projektovanje i
procjene građevinskih konstrukcija.
Osim toga, nadamo se da će sadržaj ovog priručnika doprinijeti boljem
razumijevanju metoda i prakse korišćenih u drugim zemljama.
6
U najboljem slučaju, priručnik može samo da ilustruje sadržaj, značenje
i praktične implikacije korišćenja evrokodova s kojima se bavi. Ne može da
zamijeni pravni tekst ili da promijeni odluku zakonodavaca.
Priručnik je pripremila grupa stručnjaka iz Bosne i Hercegovine, članova
BAS/TC - a za evrokodove, s doprinosom stručnjaka iz Češke, Jane Markove.
Zahvaljujemo se svima koji su bili uključeni u rad na ovom priručniku.
ÚNMZ tim, implementator projekta
7
Dear readers,
You are looking at a handbook prepared and published within the

framework of implementation of the project „Support of Capacities of the Institute
for Standardization of Bosnia and Herzegovina in the Area of Implementation
of EUROCODES“. The funds for this project have been provided by the Czech
Development Agency (CzechAid) from the sources of the Foreign Development
Cooperation of the Czech Republic. As the project title suggests the main
objective was to support the national standardization organization of Bosnia and
Herzegovina in the implementation of a set of European standards for designing
of building constructions - Eurocodes. 57 parts of nine Eurocodes have been
translated into one of the national languages of Bosnia and Hercegovina and will
be gradually adopted into the national standardization system. In addition, the
experience necessary for the development of national annexes has been passed
and, in particular, on set of nationally determined parameters taking into account
geographical, climatic and other national conditions, including development of 5
national annexes to selected parts of Eurocode 1 and Part 1 of Eurocode 8, and
for the actual implementation of these regulations.
The purpose of this handbook is to present to the public principles and
procedures of a set of European technical standards, that provide a unified system of
technical rules for the design of buildings and engineering constructions including
all basic building materials and unifying design methodology in common areas of
different types of constructions. Although there is currently a much wider range of
information sources available, we are convinced, that this handbook will help in
understanding this set of European standards that use the limit states theory using
partial factors for the design and evaluation of building constructions and will
contribute to its correct application.
The idea of European construction standards unification came into
being in 1975, the development of new standards was transferred from the
Member States to CEN in 1989. The Commission recommendation 2003/887/EU
of 11th December 2003 on the implementation and use of Eurocodes of building
constructions and load-bearing building products has been utilized. Guideline
L and the related commentary have been prepared for the purpose of Eurocodes
implementation and its use.
The purpose of Eurocodes, according to their creators, is as follows:
- provide general design criteria and methods that meet the prescribed
basic requirements as well as aspects of durability and cost-
effectiveness,
8
- provide general basis for negotiations between designers, operators,
owners, suppliers and manufacturers of construction products
regarding the design,
- enable EU Member States to exchange information and cooperate in
the field of construction and structural elements trading,
- create a common basis for research and development in the
construction sector; to enable the development of common design
aids and calculation programs.
In the Czech Republic Eurocodes replaced the original building standards
and were firstly adopted as pre-norms (ČSN P ENV 199x) in 2004 being applied
in parallel with present standards. Subsequently, in 2010, Eurocodes became the
only mandatory standards and were implemented as ČSN EN 1990 - ČSN EN
1999.
In Bosnia and Herzegovina, Eurocodes were gradually adopted in the
national standardization system by endorsement method, in English language, in
the period of 2003 – 2013, while the national annexes have not been prepared.
Since 2014, the process of adopting Eurocodes BAS EN 1990 to BAS EN 1999,
translated in one of the national languages of Bosnia and Herzegovina, has begun
in order to facilitate application of Eurocodes to end-users. The national annexes
to these standards are continuously developed.
We are of the opinion that technical standards are valuable instruments
that surround us every day and that they can also promote business by:
• ensuring quality and safety of products and/or services,
• achieving compatibility between products and/or its parts,
• accessing new markets and customers abroad,
• satisfying customer requirements and expectations,
• reducing costs, the amount of waste and by increasing efficiency,
• complying with the relevant legislation including EU regulations,
• providing knowledge on new technologies and innovations.
It is important for the business success to know which technical standard
to use and how to correctly apply it.
This handbook provides a brief introduction to the world of the European
technical standards system that deal with the design and evaluations of building
constructions.
We believe that this handbook will be beneficial to all those who want to
9
use Eurocodes and will help those who are involved in design and evaluations of
building constructions.
Furthermore, we hope that the content of this handbook will contribute
to a better understanding of methods and practices used in other countries.
At best, the handbook can only illustrate the content, meaning and
practical implications of using Eurocodes that it deals with. It cannot replace the
legal text or change the decision of the legislators.
The handbook has been compiled by the group of experts from Bosnia
and Herzegovina, members of BAS/TCs for Eurocodes, with a contribution of an
expert from the Czech Republic, Jana Marková. We thank everyone who has been
involved in working on this handbook.
ÚNMZ team, the project implementer
10
I UVOD
Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine je pokrenuo obiman

projekat usvajanja prevoda evropskih standarda EN 1991 – EN 1999 u Bosni
i Hercegovini. Standard EN 1990 je već ranije preveden i usvojen. Radi se o
tehničkim propisima vezanim najviše za građevinsko konstrukterstvo, poznatim
pod imenom eurokodovi 1991 – 1999 (EC1 – EC9). Riječ je o širokom spektru
propisa, od osnovnih postavki i pravila projektovanja u Eurokodu 1990 preko
raznovrsnih opterećenja u Eurokodu 1991, pojedinačnih standarda za betonske,
čelične, spregnute, drvene, zidane i aluminijske konstrukcije do propisa za
geotehniku i aseizmičko projektovanje.
Uobičajeni nedostatak prilikom uvođenja novih tehničkih propisa
je nedostatak prateće literature koja bi pomogla u tumačenju i lakšoj primjeni
propisa, koji su u svojoj osnovnoj formi često napisani, za inženjere koji uvijek
teže praktičnom rješenju problema, u relativno rigidnoj formi. Stoga je odluka
za pisanje ovog priručnika i donesena s ciljem da se bar u nekoj mjeri olakša
primjena evropskih standarda u svakodnevnoj inženjerskoj praksi.
Eurokodovi, kako ih i u žargonu najčešće zovemo, su dio harmonizacije
tehničke regulative u Evropi. Značajni su ne samo zbog usvajanja evropskih propisa
u procesu priključenja Evropskoj Uniji, nego i zbog toga što sa sobom neizbježno
donose primjenu novih tehničkih znanja iz oblasti građevinskog konstrukterstva.
Bez obzira sto nose naziv Eurocodes, zbog svoje sveobuhvatnosti i kompletnosti,
koriste se i u nekim zemljama Azije, Afrike i Amerike, djelimično kao zvanični
standardi, ali neizostavno kao usporedni propisi.
Građevinski inženjeri-konstrukteri u Bosni i Hercegovini, kao i u cijelom
regionu, već odavno su prepoznali kvalitet popularnih eurokodova i koriste ih
u svakodnevnom radu paralelno s još uvijek važećim domaćim propisima.
Neki od evropskih standarda, kao što su oni za betonske konstrukcije ili za
projektovanje zgrada izloženih potresu/zemljotresu, u upotrebi su u BiH već 15
godina. Pri tome treba istaći da su naši domaći propisi imali zavidan kvalitet, ali
je njihova nadogradnja i proširenje obustavljeno upravo zbog pojave zajedničkih
evropskih standarda u svim oblastima graditeljstva, a posebno u građevinskom
konstrukterstvu. Susjedne zemlje su proceduru usvajanja eurokodova već
završile ili je privode kraju, tako da je bilo krajnje vrijeme da to učini i Bosna i
Hercegovina.
U ovom priručniku su posebno razjašnjeni oni dijelovi eurokodova
koji se tiču analize svih vrsta utjecaja/dejstava od svakodnevnih gravitacionih
11
opterećenja do snijega, vjetra, promjena temperature i potresa, čije prirodno
djelovanje moramo tako predstaviti da bude primjenljivo za analizu nosivih
konstrukcija. Drugo poglavlje priručnika, u kojem je objašnjen sistem eurokodova
i njihovo mjesto u velikoj porodici evropskih propisa, napisala je koleginica iz
Češke Republike, dok su sva ostala poglavlja u priručniku napisali, a također i
recenzirali građevinski inženjeri-konstrukteri iz Bosne i Hercegovine, zaposleni
na univerzitetima, institutima, ili u projektantsko-izvođačkim kompanijama.
Sarajevo, jesen 2017. godine
12
I INTRODUCTION
The Institute for Standardization of Bosnia and Herzegovina has

launched a comprehensive project for the adoption of the translation of European
standards EN 1991 - EN 1999 in Bosnia and Herzegovina. Standard EN 1990 has
already been translated and adopted. These are the technical regulations related
mostly to structural design, known as Eurocodes 1991 - 1999 (EC1 - EC9). It is a
wide range of regulations, from the basic postulates and design rules in Eurocode
1990 through various loads in Eurocode 1991, individual standards for concrete,
steel, composite, timber, masonry and aluminium structures to the regulations for
geotechnics and aseismic design.
The usual shortcoming in the introduction of new technical regulations
is the lack of supporting literature that would help in the interpretation and easier
application of regulations, which are essentially often written in a relatively rigid
form, for engineers who always strive for a practical solution to the problem.
Therefore, the decision to write this handbook was made with the aim to, at least,
facilitate, to some extent, the application of European standards in everyday
engineering practice.
Eurocodes, as they are most often referred to in jargon, are part of the
harmonization of technical regulations in Europe. They are important not only for
the adoption of European regulations in the process of joining the European Union,
but also for inevitably introducing the application of new technical knowledge
in the field of structural engineering. Regardless of their name Eurocodes and
because of their comprehensiveness and completeness, they are used in some
countries of Asia, Africa and America, partly as official standards, but indisputably
as comparative regulations.
Civil engineers and structural designers in Bosnia and Herzegovina,
as well as throughout the region, recognized the quality of popular Eurocodes
long ago and use them in their daily work in parallel with the still valid national
regulations. Some of the European standards, such as those for concrete structures
or design of buildings exposed to earthquake, have been used for 15 years in
Bosnia and Herzegovina. It should be emphasized that our national regulations
have had enviable quality, but that their upgrading and extension was suspended
precisely because of the emergence of common European standards in all areas
of construction, especially in structural engineering. The neighbouring countries
have already completed the process of adopting Eurocodes or are at its very end,
so it is about time for Bosnia and Herzegovina to do so.
13
In this handbook, the Parts of Eurocodes dealing with the analysis of
all types of effects/actions from daily gravity loads to snow, wind, temperature
changes and seismic actions have been specifically clarified, and their natural
actions must be presented in such way to be applicable for the analysis of load
bearing structures. The second chapter of the handbook that explains the system
of Eurocodes and their place in the large family of European regulations was
written by a colleague from the Czech Republic, while all other chapters in the
handbook were written and also reviewed by the civil engineers from Bosnia and
Herzegovina, employed at universities, institutes, or in designing and construction
companies.
Sarajevo, autumn 2017
14
II SISTEM EUROKODOVA ZA PROJEKTIRANJE
KONSTRUKCIJA
doc. dr. sc. Jana Marková, dipl. ing. građ.
1 UVOD
Europski standardi za projektiranje konstrukcija Eurokodovi se
pripremaju u okviru zemalja Europske unije još od 1980. godine. Organizacija
odgovorna za njihovo stvaranje je Europski komitet za standardizaciju CEN. Za
obradu eurokodova EN 1990 do EN 1999 je nadležan tehnički komitet CEN/TC
250 koji se sastoji od tehničkih potkomiteta CEN/TC 250/SC1 do SC11. Specifično
mjesto u ovome imao je osnovni standard EN 1990 za principe projektiranja,
koji je, iako se pripremao u okviru tehničkog potkomiteta CEN/TC 250/SC1 za
opterećenja, zbog svoje važnosti bio odobravan od cijelog tehničkog komiteta
CEN/TC 250. Trenutno se njegov novi tekst u okviru 2. generacije eurokodova
priprema u nedavno osnovanom potkomitetu SC10.
Prva generacija eurokodova je imala tri glavne etape:
- 1976 – 1990: priprema i izdavanje dokumenata (nazvanih eurokodovi)
pod nadzorom Europske komisije (EK);
- 1990 – 1998: priprema i izdavanje preliminarnih standarda (ENV)
eurokodova od strane organizacije CEN, koji su proizilazili iz
obrađenih polaznih dokumenata i također komentara dobijenih
tijekom pripreme ovih preliminarnih standarda;
- 1998 – 2007: transformacija preliminarnih ENV eurokodova u EN
eurokodove.
Prilikom pripreme ovih dokumenata su se osim iskustava čitavog
niza europskih zemalja koristili rezultati istraživanja međunarodnih naučnih i
tehničkih društava. Preliminarni eurokodovi su mogli biti dopunjeni nacionalnim
aplikacionim dokumentom (NAD), za njihovo stvaranje tada nisu bila tako stroga
metodološka pravila, tako da su se instrukcije NAD-a u pojedinim zemljama
CEN-a mogle značajnije razlikovati.
Eurokodovi su sada u svim zemljama CEN-a uvedeni kao nacionalni
standardi i u svrhu projektiranja se koriste zajedno sa svojim nacionalnim
dodacima (ND). Prema metodološkim pravilima Instrukcije L [1] se nacionalni
dodaci eurokodova trebaju izražavati prije svega u odnosu na nacionalno utvrđene
parametre (NDP - National Determined Parameters), koje je moguće nacionalno
izabrati i trebaju se ograničiti naročito na slučajeve koji se tiču pitanja sigurnosti
15
u državama članicama. Zahtjevi za obradu ND su zato sada stroži i nacionalni
dodaci u zemljama CEN-a bi trebali biti jedinstveniji.
2 PROGRAM EUROKODOVA
Eurokodovi za građevinske konstrukcije se sastoje od dokumenata
Eurokodova EN 1990 do EN 1999, koji se s izuzetkom EN 1990 dijele na ukupno
58 samostalnih dijelova (standarda).
Eurokodovi EN 1990, EN 1991, EN 1997 i EN 1998 ne čine samostalne
dokumente, koriste se zajedno s materijalno orijentiranim projektnim standardima.
Pregled dokumenata eurokodova i njihova povezanost je prikazana na slici 1.
Eurokodovi su podijeljeni u dokumente zato, da bi se nakon uvođenja
svih odgovarajućih standarda mogli početi koristiti pri projektiranju konstrukcija
i omogućiti zajednički datum prestanka važenja svih (DoW - Date of Withdrawal)
konfliktnih nacionalnih standarda. Da bi se pojedini eurokodovi mogli uključiti u
nacionalne propise, svaka država članica je morala prvo provjeriti, da li proračuni
konstrukcija vršeni prema ovim europskim standardima pri korištenju izabranih
nacionalnio utvrđenih parametara
- osiguravaju odgovarajući nivo pouzdanosti;
- ne vode do neprimjereno (ekonomski) neefikasnog rješenja.
Za ovu provjeru je bio uveden prelazni, maksimalno dvogodišnji period
koegzistencije prethodnih nacionalnih standarda i uvedenih eurokodova.
EN 1990 Principi projektiranja
EN 1991 Opterećenje
EN 1992 EN 1993 EN 1994

Projektiranje konstrukcija
od pojedinih materijala
EN 1995 EN 1996 EN 1999
Projektiranje seizmičkih i
EN 1997 EN 1998 geotehničkih konstrukcija
Slika 1: Međusobni odnos pojedinih dokumenata eurokodova
16
Organiziranje teksta pojedinih dijelova Eurokodova se razlikuje od
nacionalnih propisa time što su svi članovi obilježeni kao principi ili aplikaciona
pravila.
Principi su elementarne osnove ponašanja konstrukcije, koje se moraju
ispuniti.
Aplikaciona pravila preporučuju metode pomoću kojih se ovi principi
ispunjavaju. Tamo, gdje se koriste alternativna pravila za projektiranje različita od
aplikacionih pravila, mora se dokazati, da su ova pravila u skladu s principima i
pružaju najmanje istu sigurnost, koja bi se dostigla korištenjem eurokodova. EN
1990 za principe projektiranja navodi važna upozorenja, da ukoliko se koriste
alternativna pravila projektiranja, građevinski proizvod ne mora ispunjavati
zahtjeve za mogućnost dodjele CE oznake.
Svaki od nacionalno objavljenih eurokodova mora ispunjavati osnovne
metodološke instrukcije navedene u dokumentima CEN-a, vidi N 1250 [3].
Ove se instrukcije prema potrebi kontinuirano dopunjavaju i ažuriraju. Svaki
nacionalno uvedeni dio eurokodova ima svoju nacionalnu naslovnu stranu,
nacionalni predgovor, vlastiti prevedeni tekst standarda, uključujući normativne
ili informativne anekse i nacionalni dodatak. Prevesti se mora cijeli tekst svakog
standarda, iako se neki informativni dodaci ne moraju koristiti u određenoj državi
članici CEN-a. Primjer je informativni dodatak B u EN 1991-1-3 za opterećenje
snijegom, koji se na osnovu analiza izvršenih u suradnji s hidrometeorološkim
zavodom neće koristiti na teritoriji Bosne i Hercegovine.
3 NACIONALNI DODACI ZA EUROKODOVE

U nacionalnom dodatku (ND) su navedene informacije o nacionalno
definiranim parametrima (NDP), čiji izbor eurokodovi omogućavaju, gdje
spadaju:
- vrijednosti i/ili klase, ukoliko su u eurokodu navedene alternative,
- vrijednosti, koje će se koristiti tamo, gdje je u dijelu eurokoda
navedena samo oznaka (veličine),
- specifične podatke zemlje (geografske, klimatske i sl.), npr. mapa
opterećenja snijegom,
- izbor alternativnog postupka, ukoliko se nalazi u dijelu eurokoda.
U nacionalnom dodatku može biti navedeno, kako će se u državi članici
koristiti informativni dodaci pojedinih dijelova eurokodova. Ovdje mogu biti
bibliografske reference za korisnike i dopunske informacije koje, međutim, ne
smiju biti u sukobu s eurokodovima. Ove reference se trebaju odnositi samo na
17
dostupne i ovjerene tehničke dokumente, nisu pogodne reference na istraživačke
izvještaje ili naučne publikacije, koje ne moraju biti uvijek lako dostupne
javnosti.
Za ustanovljavanje nacionalnih parametara i obradu ND-a u zemljama
CEN-a bio je određen period od dvije godine (vidjeti Instrukcija L [1]), po čijem
isteku je svaki eurokod morao biti nacionalno objavljen. Ukoliko to odgovarajući
eurokod ne omogućuje, ND ne smije mijenjati ili prilagođavati sadržaj originalnog
teksta eurokoda. Pojedine države članice su pozvane, da prevedu svoje ND na
engleski jezik, kako bi bili na raspolaganju i korisnicima na međunarodnom
nivou. Nacionalno definirani parametri i cijeli nacionalni dodaci se trebaju dati
međunarodnom istraživačkom centru JRC (Joint Research Center) sa sjedištem
u Ispri (Italija), koji je osnovao bazu podataka ovih parametara i vrši redovne
statističke i teoretske analize. Ovdje je također na raspolaganju međunarodni
tehnički centar (help desk), gdje se nacionalna tijela za standardizaciju (NSBs)
mogu obratiti sa svojim pitanjima, ukoliko ih ne mogu riješiti u svojim vlastitim,
za ove svrhe osnovanim, nacionalnim centrima. Ovim nacionalnim centrima se
projektanti i ostala tehnička javnost mogu obraćati sa svojim pitanjima koja se
tiču praktične primjene eurokodova.
Svaka država članica CEN-a mora imati na raspolaganju svoje vlastite
nacionalne dodatke eurokodova, koji će se koristiti za projektiranje građevinskih
konstrukcija izgrađenih u toj državi. Ukoliko, na primjer, projektant bude trebao
projektirati konstrukciju na teritoriji Njemačke, koristit će njemačke nacionalne
dodatke. Nacionalni dodaci pojedinih država članica CEN-a bi zato trebali biti
stranim korisnicima na raspolaganju odvojeno, da bi bili lakše dostupni.
Prema Instrukciji L [1] nacionalni dodaci trebaju imati informativni
karakter, što se ne može razumjeti tako, da se preporučeni parametri NDP ne
moraju koristiti pri projektiranju konstrukcija. U nacionalnom predgovoru
standarda država članica i također u nacionalnom dodatku se zato mora navesti,
da nacionalno ustanovljeni parametri imaju normativni karakter, na teritoriji
odgovarajuće zemlje članice, odnosno da su izabrani s obzirom na uvjete te
zemlje.
Vlastito uvođenje nacionalnih dodataka se odvijalo na različite načine
u pojedinim zemljama CEN-a, u vezi s nacionalnom legislativom. Evropska
komisija je zahtijevala, da od strane nacionalnih tijela za standardizaciju pojedinih
država bude informirana o toku nacionalnog uvođenja eurokodova, o eventualnim
poteškoćama, o nacionalnim kalibracijama, o nedostacima otkrivenim u
eurokodovima ili zahtjevima industrije na njihov dalji razvoj. Zato će također na
teritoriji Bosne i Hercegovine biti važno osigurati povratne informacije korisnika,
i također prikupljati informacije, koje bi se u slučaju potrebe koristile za dopunu
nacionalnih dodataka.
18
4 CILJEVI EUROKODOVA
Eurokodovi pružaju sustav tehničkih pravila za projektiranje u
niskogradnji i visokogradnji s ciljem izmjene različitih pravila u pojedinim
zemljama članicama CEN. Na osnovu posebnog dogovora između CEN-a i
Evropske komisije eurokodovi trebaju služiti zemljama članicama CEN-a kao
referentni dokumenti prije svega u svrhe:
a) ispunjavanja osnovnih zahtjeva za građevine koji su sad navedeni u
CPR (ranije u direktivi CPD, na koje se do sada eurokodovi pozivaju),
posebno s osnovnim zahtjevom br. 1 za Mehaničku otpornost i
stabilnost, uključujući aspekte zahtjeva br. 4 Sigurnost pri upotrebi,
koji su u vezi s mehaničkom otpornosti i stabilnosti, i također sa
zahtjevom br. 2 Zaštita od požara,
b) specifikacije ugovora za izvođenje gradnje,
c) stvaranje usuglašenih tehničkih specifikacija za građevinske proizvode.
Namjera uvođenja eurokodova u sustav nacionalnih standarda je
poboljšanje funkcioniranja jedinstvenog tržišta s proizvodima, odnosno time bi
se trebale odstraniti prepreke dane različitošću nacionalnih propisa koji određuju
pouzdanost građevina.
Uvođenje eurokodova u Bosnu i Hercegovinu bi zato trebalo olakšati
građevinskim stručnjacima učešće na međunarodnim projektima i ekspertizama,
doprinijeti nastanku novih radnih prilika, otvoriti nove mogućnosti proizvođačima,
projektantima i dobavljačima u okviru Europe. Također bi se kroz centraliziran
pristup razvoju standarda, njihovom ažuriranju i daljem razvoju, trebala povećati
efikasnost u građevinarstvu s povoljnim ekonomskim učincima. Zato se očekuje,
da će se, sukladno s uobičajenim pravilima koja će slijediti po nacionalnom
uvođenju europskih standarda, eurokodovi koristiti u izgradnji na ugovornoj
osnovi. Vlastiti način uvođenja eurokodova se, međutim, u pojedinim evropskim
državama razlikuje u zavisnosti od nacionalne legislative.
5 KOMITET CEN/TC 250 EUROKODOVI ZA GRAĐEVINSKE

PROIZVODE
Tehnički komitet CEN/TC 250 „Eurokodovi za građevinske konstrukcije“
(Structural Eurocodes) surađuje s Upravljačkim centrom CEN-a (CEN
Management Centre, CMC), sa službama Komisije, sa Stalnim odborom za
građevinarstvo i s istraživačkim centrom JRC (Joint Research Centre). Bavi
se stvaranjem eurokodova, aspektima nacionalnog uvođenja, korištenjem i
propagiranjem eurokodova, koordinira aktivnost pojedinih tehničkih potkomiteta.
19
Organizira ili sudjeluje u zajedničkim radnim susretima s tehničkim komisijama
CEN/TC za proizvode, s kojima ostvaruje suradnju. Osnova za ovu suradnju je
stvaranje europskih standarda ili tehničkih specifikacija na osnovu Instrukcija
L a sukladno s principima EN 1990. U slučaju potrebe CEN/TC 250 pruža
nacionalnim institutima za standardizaciju konzultantske usluge pri rješavanju
specifičnih problema pri uvođenju standarda. U suradnji je s JRC-om osnovano
međunarodno kontakt mjesto u JRC-u. CEN/TC 250 zajedno s JRC-om organizira
seminare o eurokodovima, izdaje informativne ili radne materijale.
Za rješavanje zadataka pri stvaranju standarda i koordinaciju svoje
aktivnosti, Tehnički komitet CEN/TC 250 ima dvije horizontalne grupe:
- HG Fire – koordinira stvaranje instrukcija za projektiranje konstrukcija
za požare u EN 1991 do EN 1999,
- HG Bridges – koordinira aktivnosti u okviru EN 1992 do EN 1996

za mostove.
Važan cilj je dostizanje što veće usuglašenosti europskih standarda
za projektiranje i tehničkih specifikacija za proizvode. Komitet CEN/TC 250
surađuje s ostalim tehničkim komitetima CEN-a, npr. u oblasti izvođenja gradnje
i standarda za proizvode. Surađuje također s međunarodnom organizacijom za
standardizaciju ISO, koja se bavi razvojem međunarodnih standarda.
6 PRIMJENA EUROKODOVA U TEHNIČKIM SPECIFIKACI-

JAMA
Eurokodovi su europski standardi za projektiranje, koji daju metode za
proračun mehaničke čvrstoće građevinskih elemenata, koji imaju nosivu funkciju
u građevinama. Da bi se postigla najveća moguća usklađenost u građevinarstvu,
principi i aplikaciona pravila navedeni u eurokodovima bi trebali biti u najvećem
mogućem skladu sa specifikacijama za građevinske proizvode (hEN i ETA).
Pri primjeni eurokodova u harmoniziranim standardima i europskim tehničkim
odobrenjima, za nosive (konstruktivne) građevinske proizvode se prema Instrukciji
L razlikuju:
- proizvodi s osobinama koje se uzimaju u obzir pri projektiranju
građevinskih konstrukcija, a tiču se mehaničke otpornosti i stabilnosti,
uključujući aspekte trajnosti i upotrebljivosti, i zato trebaju biti
sukladni s eurokodovima (npr. beton, armatura),
- proizvodi s osobinama koje se mogu direktno odrediti metodama
korištenim za projektiranje građevinskih konstrukcija, po principima
20
eurokodova (tiče se uglavnom prefabrikovanih „konstruktivnih
dijelova i sustava“, ovdje spadaju npr. prefabrikovani betonski
dijelovi, prefabrikovane stepenice).
Za određivanje osobina nosivog proizvoda, koje su u vezi s osnovnim
zahtjevom za mehaničku otpornost i stabilnost i također na otpornost od požara,
navedenih kao informacije koje prati oznaka CE, moguće je postupati prema tri
metode:
- Metoda 1: Određivanje geometrijskih podataka dijela i osobina
korištenih materijala i proizvoda,
- Metoda 2: Određivanje osobina pomoću eurokodova (rezultati na
osnovu karakteristične ili projektne vrijednosti),
- Metoda 3: Poziv na projektnu dokumentaciju građevine.
Eurokodovi se koriste u metodi 2, ili je moguće također aplicirati u metodi
3, ukoliko se umjesto nacionalnih standarda koriste eurokodovi. U tehničkim
specifikacijama hEN i ETA se moraju uzimati u obzir principi eurokodova tako,
da budu ispunjene pretpostavke projektiranja prema eurokodovima. Važno je
utvrđivanje karakteristične i projektne vrijednosti osnovne veličine i utvrđivanje
klasa pouzdanosti.
Problem stavljanja proizvoda na tržište u određenoj državi bi mogli biti
različiti nacionalno utvrđeni parametri, koje je moguće, na primjer, uzimati u obzir
u različitim državama CEN-a posredstvom klasa pouzdanosti. Zato se za narednu
generaciju eurokodova planira prenijeti izabrane nacionalno utvrđene parametre
u sustav nekoliko klasa tako, da bi se u usklađenim europskim standardima za
proizvode mogle izvršiti smjernice na projektne vrijednosti proračunane na
osnovu pojedinih klasa.
7 REVIZIJA EUROKODOVA
Prema pravilima se CEN-a eurokodovi nakon pet godina redovno
revidiraju, ukoliko nisu zahtijevane eventualne neodložne izmjene s obzirom
na sigurnost i zdravlje. Ove revizije se vrše u okviru CEN/TC 250 i njegovih
potkomiteta SC1 do SC9, ukoliko su osnovane radne grupe, gdje se prispjele
primjedbe obrađuju i podnose na odobrenje u ovim SC-ovima ili u cijelom
tehničkom komitetu. Ukoliko se primjedbe tiču zadataka rješavanih u okviru
projektnih timova (PT), predaju se ovim PT-ima na rješavanje.
21
8 NOVA GENERACIJA EUROKODOVA
8.1 UVOD
Trenutno se u okviru tehničkog komiteta CEN/TC 250 i njegovih
potkomiteta SC1 do SC10 pripremaju novi dijelovi eurokodova ili dolazi do
modifikacija nekih poglavlja ili djelimičnih instrukcija. Ove obrade trebaju
doprinijeti većoj razumljivosti eurokodova, pojednostavljenju njihovog korištenja
za uobičajene tipove građevina, dok će istovremeno omogućiti projektiranje
složenih konstrukcija.
8.2 EN 1990 PRINCIPI PROJEKTIRANJA

Razvoj EN 1990 se priprema u okviru novog tehničkog potkomiteta
SC10, u kojemu trenutno djeluju tri radne grupe (WG) i dva projektna tima (PT).
Radna grupa WG1 se bavi kombinacijama opterećenja i kalibracijom parcijalnih
koeficijenata, koeficijenata kombinacije i ostalih elemenata pouzdanosti za
opterećenja, grupa WG2 se bavi principima za mostove, a WG3 postupcima
nelinearnih metoda za provjeru pouzdanosti konstrukcija.
Postupci provjere konstrukcija za granično stanje nosivosti bi se trebali
pojednostaviti, a parcijalni koeficijenti za opterećenje preporučiti u pojedinim
dijelovima Aneksa A za odgovarajuće tipove konstrukcija. Pretpostavlja se, da
će se dati prednost osnovnoj kombinaciji opterećenja (6.10). Na osnovu zahtjeva
nekoliko zemalja bit će, međutim, također moguće i dalje postupati prema paru
odnosa (6.10a, 6.10b). Pripremaju se kriterijumi upotrebljivosti za ograničavanje
ugiba i deformacija, koji su u EN 1990 do sada nedostajali. Aneks B bit će podvrgnut
promjenama usmjerenim na kategorizaciju pouzdanosti konstrukcija. Pretpostavlja
se proširenje broja klasa pouzdanosti na 5, one najčešće korištene će navoditi niže i
više potkategorije pouzdanosti. Za pojedine se kategorije konstrukcija preporučuju
pokazatelji pouzdanosti (vjerojatnoća poremećaja, indeks pouzdanosti). Aneks C
će navoditi način određivanja projektnih vrijednosti za opterećenja i parametre
otpornosti i također nuditi principe kalibracije parcijalnih koeficijenata i koeficijenata
kombinacije. Parcijalni koeficijenti bi trebali biti više diferencirani, na primjer za
vlastitu težinu se u radnim projektima EN 1990 očekuje manji parcijalni koeficijent
za vlastitu težinu 1,15, za ostala stalna opterećenja 1,35. Kod klimatskih opterećenja
postoje veće nesigurnosti pri određivanju karakterističnih i projektnih vrijednosti
opterećenja datih prirodnom varijabilnošću ovih klimatskih opterećenja i također
preciznošću utvrđivanja modela klimatskih opterećenja. Za opterećenje vjetrom i
snijegom se pretpostavlja, da bi parcijalni koeficijenti ovih opterećenja trebali biti
veći nego što je trenutno preporučena vrijednost 1,5 za sva klimatska opterećenja.
Dopunit će se detaljnijim instrukcijama za nelinearnu analizu konstrukcija i za
22
provjeru konstrukcija na zamor. Aneks A će se proširiti za principe projektiranja
dimnjaka i tornjeva, skladišta i rezervoara, kranova i ostale mašinske opreme i
također ležišta mostova, koji su se dosad nalazili u nekim dijelovima EN 1991 i
također EN 1993. Principi za ove konstrukcije će precizirati i preporučiti uvrštavanje
konstrukcija u klase pouzdanosti tako da bude veća dosljednost, također s obzirom
na dijelove eurokodova orijentirane na materijale.
Bitno je pravilno podesiti zahtjeve za normiranu vrijednost indeksa
pouzdanosti βt. Trenutno se u EN 1990 preporučuje za nove konstrukcije
normirana vrijednost indeksa pouzdanosti βt = 3,8 za trajnost konstrukcija 50
godina u klasi posljedice poremećaja CC2 (Consequence Class 2). Za pouzdanost
mosta se ista vrijednost indeksa pouzdanosti navodi za trajnost 100 godina. U
ISO 13822 za procjenu postojećih konstrukcija se ova vrijednost uzima u obzir
za preostalu trajnost konstrukcije. Međunarodna istraživačka organizacija JCSS
međutim preporučuje vrijednost 4,2 za referentni period od 1 godine, odnosno za
trajnost 50 godina bi to bila vrijednost indeksa pouzdanosti samo 3,2. Poređenje
normiranih vrijednosti indeksa pouzdanosti prema propisu EN 1990, prema
priručniku Vjerojatnoće modela JCSS, ISO 2394(1998) i nedavno revidiranog
međunarodnog standarda ISO 2394(2013) je ilustrirano na sljedećoj slici 2.
Slika 2: Indeks pouzdanosti β za granična stanja nostivosti i referentni period 50 godina

s obzirom na posljedice poremećaja
8.3 EN 1991 OPTEREĆENJE

Razvoj dokumenta Eurokod EN 1991 za opterećenja se priprema u
okviru tehničkog potkomiteta SC10. Ovdje djeluju radne grupe za leđenje, za
23
klimatska opterećenja (opterećenje snijegom, vjetrom, temperaturom), za požare,
za opterećenja vodom i vodenim strujama i za skladišta i rezervoare.
Za rad na pripremi novih tekstova su ovlašteni projektni timovi, koji
svojim radnim grupama, a potom također odgovarajućim potkomitetima podnose
radne verzije novih dijelova eurokodova. Radne grupe zatim ove primjedbe
obrađuju, i odgovorne su za završni tekst pojedinih dijelova EN 1991.
Pripremaju se također dva potpuno nova dijela eurokodova na osnovu
međunarodnih dokumenata ISO 21650 za opterećenja valovima i vodenim
strujama i ISO 12494 za opterećenje ledom (leđenje). Osim toga osnovan je PT
koji se bavi mogućim efektom klimatskih promjena na eurokodove, koji predviđa
mogući utjecaj klimatskih promjena na građevine, naročito na one s dužim vijekom
trajanja. U okviru ovog PT je pripremljen tehnički izvještaj s preporukama za
formulacije instrukcija u pojedinim eurokodovima.
U okviru SC1 će raditi PT koji se bavi interakcijom različitih tipova
klimatskih opterećenja i također PT za dopunu instrukcija u EN 1991-1-7 za
izvanredna opterećenja, prije svega s obzirom na zahtjeve robusnosti građevina i
također za preciziranje nekih modela izvanrednih opterećenja.
8.3.1 EN 1991-1-1 Zapreminske težine, vlastita težina i korisna opterećenja

za zgrade
EN 1991-1-1 sadrži instrukcije i preporuke za projektiranje konstrukcija
za efekte vlastite težine, stalnih i korisnih opterećenja. Korisne površine zgrada se
klasificiraju u nekoliko katetorija od A do K, za koje se preporučuju ravnomjerna
i fokusirana opterećenja. Na primjer, u kategoriji A su prostorije stambenih zgrada
i kuća, u kategoriji B su kancelarijske površine. EN 1991-1-1 navodi dopunska
pravila za kombinacije opterećenja, za njihov prostorni raspored i također
postupke za redukciju korisnih opterećenja, ukoliko na projektirani element djeluje
opterećenje iste kategorije s više katova ili s veće opterećene površine. Trenutno su
rasponi preporučenih CEN karakterističnih vrijednosti korisnih opterećenja dosta
široki, zato se pretpostavljaju njihove veće analize i veća usklađenost. Također
korištenje redukcionih koeficijenata α za opterećenje vodoravnih elemenata s veće
površine ili za opterećenja vertikalnih konstrukcija iz nekoliko katova je potrebno
precizirati.
8.3.2 EN 1991-1-2 Opterećenje konstrukcija izloženih djelovanju požara

EN 1991-1-2 se bavi uglavnom toplotnim opeterećenjem na osnovu
krivulje nominalnih temperatura. Toplotna je opterećenja na fizičkoj osnovi
moguće koristiti tamo gdje postoje pojednostavljeni analitički modeli ili direktni
projektni podaci. Za primjenu standarda EN 1991-1-2 potrebno je u mnogim
24
zemljama CEN-a revidirati količinu povezanih nacionalnih propisa. U okviru
daljeg razvoja ovog standarda neke instrukcije preciziraju, uključujući Aneks
B za toplotna opterećenja vanjskih elemenata, Aneks C za opterećenje lokalnim
požarima i Aneks E za gustinu požarnog opterećenja. Neke zemlje su uvele Aneks
E s većim nacionalnim izmjenama ili su izabrali drukčiji pristup, na primjer
Njemačka. Neke promjene su značajne, zato je potrebno analizirati nacionalni
dodatak i dodatno precizirati neke postojeće modele.
8.3.3 EN 1991-1-3 Opterećenje snijegom

EN 1991-1-3 sadrži instrukcije za određivanje opterećenja snijegom u
normalnim i izvanrednim snježnim uvjetima. Ovdje se razmatra o opterećenosti
konstrukcija snijegom bez nanosa i s nanosima. Prema EN 1991-1-3 moguće
je odrediti opterećenost snijegom na krovovima različitih oblika i uzeti u obzir
opterećenost snježnim prepustima i opterećenost uzrokovanu snježnim nanosima.
U informativnom Aneksu A navedena je europska mapa snježnih oblasti, koja je
rezultat zajedničkog istraživanja nekoliko država članica CEN-a. Opterećenost
snijegom u zavisnosti od nadmorske visine se obično određuje na osnovu
izračunatih odnosa važećih za pojedine klimatske zone. Neke nove zemlje CEN-a
nisu imale priliku sudjelovati u zajedničkom istraživanju i nisu uspjele dobiti
financijska sredstva potrebna za stvaranja nove cjeloeuropske klimatske mape.
Zbog toga ove zemlje pripremaju svoje nacionalne klimatske mape u suradnji sa
svojim hidrometeorološkim institutima.
U okviru daljeg razvoja eurokodova se obavljaju analize koeficijenata
oblika, utjecaja veličine krovova (npr. za ravne i velike industrijske objekte),
metode odlaganja snijega i stvaranja nanosa na različitim tipovima krovova, npr.
na cilindričnim krovovima ili na složenijim krovovima s raznim preprekama.
EN 1991-1-3 se ne bavi opterećenjem leđenjem, ovo opterećenje u okviru
EN 1991 još uvijek nedostaje. Sada se priprema transformacija međunarodnog
standarda ISO 12494 u novi dio EN 1991-1-9.
8.3.4 EN 1991-1-4 Opterećenje vjetrom

EN 1991-1-4 sadrži upute za opterećenje konstrukcija vjetrom. Ovdje se
navode procedure kako odrediti kvazi-statičke modele opterećenja za uobičajene
vrste konstrukcija, također porocedure za određivanje dinamičkih modela
opterećenja vjetrom kod ovih konstrukcija, gdje može nastati značajna reakcija
na opterećenje vjetrom. Svi zahtjevi za opterećenje vjetrom nisu obrađeni,
npr. neki aero-elastični utjecaji, torzione vibracije ili vibracije od poprečnih
turbulencija vjetra. Ovdje su instrukcije kako odrediti pritisak vjetra, kako
razmotriti lokalne utjecaje (npr. lokacija gradilišta, orografija terena) ili primjeri
oblika krovnih konstrukcija. Iako je cijeli standard mnogo puta prepravljan, za
25
količinu proračunatih odnosa i različitih poveznica, tekst standarda ostaje u nekim
dijelovima dosta kompliciran i za korisnike prilično nejasan.
U okviru je daljeg razvoja ovog Eurokoda potrebno pojasniti standard s
mogućnošću da se izvrše neka pojednostavljenja za uobičajene vrste konstrukcija.
Analiziraju se modeli opterećenja vjetrom s mogućnošću određivanja brzine
vjetra uključujući kategoriju konfiguracije terena. Vrši se revizija koeficijenta
sile, eksternih i internih koeficijenata pritiska vjetra. U EN 1991-1-4 se prenose
uputstva za tornjeve, dimnjake i druge konstrukcije uključujući reakcije ovih
konstrukcija, koji su do sada bili sadržani u EN 1993. Dopunjavaju se instrukcije
za opterećenja mostova vjetrom i za aero-elastičnu reakciju konstrukcija. Nastojat
će se uskladiti pristupi sadržani u različitim NP-ima.
8.3.5 EN 1991-1-5 Opterećenje temperaturom

EN 1991-1-5 sadrži instrukcije kako odrediti opterećenja klimatskim
temperaturama na različitim tipovima konstrukcija. Za industrijske objekte,
među kojima su cijevi, rashladni tornjevi i dimnjaci, preporučuju se metode za
kombinaciju opterećenja temperaturom od klimatskih temperatura i tehnoloških
uticaja. Novo su obrađene preporuke za opterećenje temperaturom kod konstrukcija
nadzemnih zgrada (visokogradnja).
U daljemu se razvoju eurokodova planiraju preporučiti karakteristične
vrijednosti opterećenja temperaturom za ležišta i dilatacione sprave mostova, za
interakciju pojedinačnih komponenti temperatura i za reakciju različitih tipova
konstrukcija na opterećenje temperaturom.
8.3.6 EN 1991-1-6 Opterećenje tijekom izvršenja

EN 1991-1-6 sadrži procedure i preporuke kako odrediti opterećenja
i njihovu kombinaciju u različitim fazama gradnje. Standard se detaljnije bavi
opterećenjima gradilišta, koja su specifična za faze izvođenja radova. Navode
se uputstva kako izračunati karakteristične vrijednosti klimatskih opterećenja
za kraći period izgradnje i vrijednosti smanjenih koeficijenata za kombinaciju
opterećenja gradilišta s drugim vrstama opterećenja. Standard preporučuje
postupke za određivanje izvanrednih opterećenja tijekom izvršenja, koja mogu
biti, na primjer, uzrokovana padom nosivih elemenata tijekom manipulacije.
Neke preporuke za opterećenja gradilišta mostova i njihova kombinacija s drugim
vrstama varijabilnih opterećenja već su prešli u Aneks A2 k EN 1990 za osnove
projektiranja mostova.
Principi projektiranja za privremene projektne situacije, kombinacije
opterećenja, parcijalne koeficijente i koeficijente kombinacije za opterećenje
gradilišta u zgradama bit će preneseni u Aneks A EN 1990.
26
8.3.7 EN 1991-1-7 Izvanredna opterećenja
EN 1991-1-7 preporučuje modele za izvanredna opterećenja od utjecaja
drumskih vozila, od vlakova, helikoptera, brodova i također eksplozije plina.
Prema težini posljedica poremećaja konstrukcije se dijele na tri kategorije. Za
pojedine klase su preporučene opće preventivne mjere, modeli kvazi-statičkih
opterećenja i različite metode naprednih načina projektiranja. Standard navodi
minimalne zahtjeve za kvazi-statičke modele udarnih snaga, preporuke
odgovarajućih vrijednosti izvanrednih opterećenja se ostavljaju na odgovornost
pojedinih država CEN-a. U EN 1991-1-7 su također date instrukcije, kako vršiti
analize rizika u nekim opasnim situacijama.
Planira se uključiti u standarde druge vrste izvanrednih opterećenja, koje
su do sada navedene u drugim dijelovima Eurokoda 1, npr. eksplozije prašine u
skladištima navedene u EN 1991-4.
8.3.8 EN 1991-2 Opterećenje mostova prometom

EN 1991-2 sadrži upute za opterećenje mostova prometom na kopnenim
komunikacijama, od pješaka i željezničkog prometa, koja uključuju dinamičke
efekte, centrifugalne sile, zaustavne i startne sile u privremenim, trajnim i
izvanrednim situacijama. Validnost drumskih modela opterećenja prometom se
pretpostavlja do dužine opterećenja do 200 m, kao dodatna uputstva u slučaju
dužeg opterećenja mogu se navesti u nacionalnom dodatku. Standard uključuje
modele za vertikalno opterećenje, modele za provjeru konstrukcije od zamora,
za centrifugalne i zaustavne sile i također modele za izvanredna opterećenja.
Instrukcije za izvanredna opterećenja temelja mosta su ipak točnije navedene
u EN 1991-1-7. Pravila za određivanje reprezentativnih i projektnih vrijednosti
opterećenja prometom i njihova kombinacija s drugim vrstama opterećenja su u
Aneksu A2 EN 1990.
U okviru se razvoja EN 1991-2 revidiraju modeli na zamor kod
prometnih i željezničkih mostova, preciziraju se modeli s aerodinamičkim efektom,
pripremaju se novi modeli opterećenja prometom, koji će također uključivati
druga teška vozila cjelokupne težine do 60 tona i dužine do 25 m. Kod pasarela
za pješake se dopunjava model za provjeru konstrukcija na vibracije. U suradnji
s Europskom željezničkom agencijom (ERA - European Railway Agency) širi se
opseg EN 1991-2 za željeznički promet na mostovima, da bi se uključili dodatni
modeli željezničkih vlakova, koji će biti sukladni s TSI (Tehničke specifikacije za
infrastrukturu - Technical Specification for Infrastructure) uključujući modele za
teške i brze putničke željezničke vlakove s brzinom do 200 km/h i modele teških
i lakših katergorija vlakova.
27
8.3.9 EN 1991-4 Opterećenje rezervoara i skladišta
EN 1991-4 daje upute za opterećenje skladištenja rasipnih materijala i
tekućina u skladištima i rezervoarima. Razmatraju se različite projektne situacije
uključujući izvanredne i seizmološke. Tu su također upute kako spriječiti eksplozije,
kako osigurati nepropustljivost betona i ograničiti nastanak i razvoj pukotina.
Ako se skladište puni više nego jednom dnevno, važno je provjeriti naprezanje
konstrukcije na zamor. Skreće se pozornost na varijabilne osobine skladištenog
materijala, na način njihovog punjenja i pražnjenja. Standard preporučuje modele
izračunavanja, kako odrediti opterećenja u skladištima i rezervoarima uzimajući
u obzir njihovu veličinu i oblik. Ovdje su preporučeni eksperimentalno određeni
koeficijenti trenja na omotaču (vanjskom zidu).
U okviru razvoja EN 1991-4 pripremaju se procesi za određivanje
pritiska na vertikalnim zidovima skladišta velikog kapaciteta (oko 10 tisuća
tona) sa specijalno oblikovanim lijevcima (nasipnicima) npr. za cement. Ovaj tip
skladišta do sada nije bio uključen u okviru EN 1991-4, zato što je u cijelom
nizu takvih skladišta došlo do njihovog kolapsa, tako su se tražili pogodni modeli
proračuna za određivanje pritiska na zidove ovih skladišta. Također se pripremaju
upute za određivanje pritiska kod skladišta s fleksibilnim zidovima, modeli
proračuna pritiska kod nesimetričnih konusnih lijevaka, utjecaju temperature u
skladištima nepravilnog oblika, ekscentrično pražnjenje u simetričnim lijevcima,
prilikom neuravnoteženog protoka materijala u cilindričnom skladištu, pražnjenje
vertikalnih skladišta s veoma ekscentričnim pražnjenjem itd. Priprema se nova
kategorizacija skladišta prema prema klasi rezultata, da bi bilo postignuto sukladno
s EN 1990, Aneksom B.
Također, nedostaju modeli za određivanje pritiska u skladištima za
sjenažu i silažu. Principi projektiranja i kombinacija opterećenja bit će preneseni
iz Aneksa A EN 1991-4 u Aneks A4 EN 1990.
8.3.10 Opterećenje leđenjem

Novi dio Eurokod EN 1991-1-9 bit će obrađen na osnovu ISO 12494, a
potrebno je osigurati usuglašenost s EN 1990 i EN 1991. Tekst ISO 12494 bit će
preformuliran i izmijenjen, dopunit će se potrebne informacije i razmotrit će se
komentari korisnika i također iskustva nekih zemalja, koje su ISO 12494 uvele
u svoj sistem nacionalne standardizacije. Npr. u Češkoj je standard preveden,
nacionalni je dodatak dopunjen s instrukcijama za određivanje karakterističnih i
projektnih vrijednosti za opterećenje leđenja i poledice, a također je urađena mapa
područja leđenja.
28
8.3.11 Opterećenje valovima i vodenim strujanjima na priobalnim
konstrukcijama
U novom dijelu Eurokod 1991-1-8 nastaje transformacija ISO 21650
u stil eurokodova. Vrši se analiza informativnih aneksa, razmatra se da li će neki
od njih poslije prilagođavanja biti normativni ili informativni, eventualno da li će
neki od njih prijeći u temeljne dokumente. Tekst ISO 21650 bit će preformuliran
i prilagođen, dopunit će se potrebne informacije i razmotrit će se komentari
korisnika i također iskustva nekih zemalja, u kojima je ISO 21650 uveden u sistem
nacionalne standardizacije.
9 ZAVRŠNI KOMENTARI
Eurokod EN 1990 za principe projektiranja i Eurokod EN 1991 za
opterećenje pružaju detaljne informacije o osnovnim postupcima projektiranja i
opterećenja, koje se trebaju obično uzimati u obzir za projektiranje visokogradnje
i niskogradnje u državama članicama CEN-a. Dokument EN 1991 će se koristiti u
kombinaciji s EN 1992 do EN 1999 za provjeru pouzdanosti konstrukcija prema
EN 1990.
Za efikasno i ekonomično provođenje eurokodova u sustavu standarda
u Bosni i Hercegovini važno je ispravno odlučiti o nacionalno određenim
parametrima. Za ovo je neophodno izvršiti cijeli niz uspoređivanja, usporednih
proračuna i analiza pouzdanosti. Usvajanje predloženih vrijednosti opterećenja
dovodi uglavnom do veće pouzdanosti građevina jer su zahtjevi eurokodova
uglavnom stroži. Važno je odrediti nacionalne modele klimatskih opterećenja
prema novoj europskoj metodologiji.
U nacionalnim dodacima pojedinih eurokodova za opterećenje vjetrom,
snijegom i temperaturom, uvode se nacionalne mape brzine vjetra, opterećenja
snijegom na terenu, minimalnih i maksimalnih temperatura. Mapa mora biti
određena u skladu s novim europskim definicijama i proizilaziti iz dugoročnih
klimatskih mjerenja.
Također je važno pripremiti sistem edukacije i tehničku podršku za
projektante i druge korisnike eurokodova.
10 LITERATURA
[1] Guidance Paper L, Application and Use of Eurocodes: Director General
Enterprises – European Commission, 2002.
[2] Towards a second generation of Eurocodes, Response to Mandate
M/515, N 993, 2013.
[3] Policy guidelines and procedures for CEN/TC 250, Structural Eurocodes,
N 1250, 2017.
29
III OD DIREKTIVE (CPD 89/106/EEC) DO UREDBE O
GRAĐEVINSKIM PROIZVODIMA (CPR EU 305/2011)
1 UVOD
U ovom momentu Bosna i Hercegovina se nalazi u fazi obaveznog
usklađivanja svog zakonodavstva jer je zaključila Sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju (2015. godine), a Vijeće ministara Bosne i Hercegovine u oktobru
2016. godine (Službeni glasnik BiH br: 75/16) donijelo Odluku o postupku
usklađivanja zakonodavstva Bosne i Hercegovine s pravnom tečevinom Evropske
unije (Acquis communautaire). Acquis communautaire – pravna tečevina Evropske
unije (pravo Evropskih zajednica i Evropske unije) je jedan od najznačajnijih
pravnih i političkih principa evropskih integracija.
Sekundarni izvori prava (sekundarno pravo) obuhvata akte koje
institucije Zajednice donose u okviru nadležnosti koje su im dodijeljene Ugovorom
o Evropskoj uniji. Ugovor o Evropskoj uniji uspostavio je pravnu strukturu na tri
stuba (slika 1).
Evropska unija
II stub I stub III stub
Zajednička vanjska i sigurnosna Evropske zajednice Policijska i sudska saradnja

politika Zajedničke vrijednosti, u krivičnim stvarima
sigurnost, mir, demokratija, Unutrašnje tržište, čl. 29-42 Ugovora o EU
vladavina prava, međunarodna Ekonomska i Prevencija rasizma
saradnja, humanitarni zadaci... monetarna unija i ksenofobije, borba protiv
organizovanog kriminala,
EUROATOM bliža saradnja između
policije, carine, sudstva
Slika 1: Pravna struktura Evropske unije [1]
Vijeće/ministara/Evropske unije usvaja propise obično zajedno s

Evropskim parlamentom, koordinira ekonomske politike država članica, definira i
implementira zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, zaključuje u ime Zajednice
i Unije međunarodne sporazume, koordinira aktivnost država članica i usvaja
30
mjere u oblasti policijske i sudske saradnje u krivičnim pitanjima, usvaja budžet
Zajednice zajedno s Evropskim parlamentom.
Sekundarni izvori prava dijele se na: uredbe (regulation); direktive
(directive); odluke (decision); preporuke (recommendation); mišljenja (opinion).
Uredbe, direktive i odluke su pravno obavezujući akti, a preporuke i
mišljenja su pravno neobavezujući akti.
Uredbe postaju dio nacionalnog pravnog sistema automatski nakon
njihovog stupanja na snagu. To znači da uredbe isključuju nacionalnu zakonodavnu
aktivnost, odnosno bilo kakvu intervenciju ili posredovanje zakonodavnih i
izvršnih organa država – članica. Uredbe se razlikuju od direktiva prema tome što
su obavezujuće u cijelosti, a direktive su obavezujuće u pogledu ciljeva koji treba
da se postignu. Uredbe se neposredno primjenjuju, odnosno ne preuzimaju se u
nacionalno pravo, za razliku od direktiva koje se mogu implementirati. Direktive
obavezuju u pogledu ciljeva koji treba da se postignu, ali ostavljaju slobodu u
pogledu izbora oblika i metoda za njihovu implementaciju.
Direktna primjenjivost se tumači kao svojstvo pravnog akta koji je
samoizvršiv (self-executable) ili koji ne zahtijeva legislativnu intervenciju države
članice za njegovo uključenje u nacionalni pravni poredak. Objavljivanjem
i stupanjem na snagu ovakvog akta on postaje dio unutarnjeg zakonodavnog
korpusa države članice.
Ugovor o Evropskoj zajednici je svojstvo direktne primjenjivosti
eksplicitno povjerio samo uredbama. To potvrđuje da je direktna primjenjivost
svojstvo pravnog akta, a direktno djelovanje tiče se pojedinih odredaba pravnog
akta. Svaka odredba direktno primjenjivanog pravnog akta ne sadrži automatski
i direktno djelovanje, ona je jasna i precizna, bezuslovna i provodiva, dakle nije
predmet dalje implementacije članica. Direktive ni drugi pravni akti koji nisu
direktno primjenjivi mogu imati direktno djelovanje (slika 2).
Slika 2: Direktno djelovanje pravnih akta [1]
31
Usklađivanje (aproksimacija) je ujednačavanje zakona i drugih propisa
država – članica s pravom Evropske zajednice. Cilj usklađivanja je regulisanje
društvenih odnosa na jedinstven ili što je moguće sličniji način na nivou Evropske
unije.
Razlike između prava država članica mogu se prevazići zamjenom
nacionalnih propisa propisima Evropske zajednice, kada se u jednoj oblasti
mora primijeniti jedinstveno unificirano rješenje u cijeloj Evropskoj uniji i
harmonizacijom nacionalnih propisa preuzimanjem odredaba prava Evropske
zajednice u nacionalno pravo kako bi se u svim državama članicama stvorile
jednake materijalne pretpostavke za ostvarenje propisanih ciljeva (npr. radi
poboljšanja funkcionisanja zajedničkog tržišta).
Mjere usklađivanja (aproksimacije) su:
- unifikacija - u određenim oblastima u kojima Evropska zajednica ima
potpunu nadležnost nacionalne propise zamjenjuju propisi Evropske
zajednice,
- harmonizacija – nacionalni propisi se usklađuju s ciljevima
propisanim u aktima Evropske unije,
- koordinacija – neki pravni akti Evropske unije propisuju koordinaciju
aktivnosti, razmjenu informacija.
Uredbe su glavni elementi koji se koriste za unifikaciju. Direktive su
glavni instrumenti za harmonizaciju.
Iz navedenih definicija uočava se da izraz “aproksimacija“ ima šire
značenje nego izraz „harmonizacija“. Općenito, u pravnoj literaturi izrazi
“aproksimacija“, „harmonizacija“ i „koordinacija“ se koriste kao sinonimi. Stoga
se u dokumentima za usklađivanje propisa Bosne i Hercegovine koristi izraz
„harmonizacija“ kojim se obuhvata cijeli proces pravnog usklađivanja.
2 POSTUPAK USKLAĐIVANJA ZAKONODAVSTVA

Integrisanje Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju je veoma značajan
proces koji zahtjeva korijenite promjene u društvu i ispunjavanje prioriteta
evropskog partnerstva.
Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju Bosna
i Hercegovina se obavezala pratiti pravnu tečevinu (acquis) Evropske unije i
prilagođavati postojeće nacionalne zakone i regulative s važećim zakonima
Evropske unije.
Globalizacija međunarodne ekonomije kao i povećanje svijesti potrošača
doprinijeli su stvaranju novog termina: infrastruktura kvaliteta. Ovaj termin
se odnosi na sve oblasti mjeriteljstva, standardizacije i ispitivanja, upravljanja
32
kvalitetom i ocjene usklađenosti, uključujući certifikaciju i akreditaciju (slika 3).
U Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Evropskih zajednica
i njihovih država članica, s jedne strane i Bosne i Hercegovine, s druge strane u
čl. 75 (standardizacija, mjeriteljstvo, akreditacija i ocjenjivanje usklađenosti) se
navodi da će Bosna i Hercegovina poduzeti neophodne mjere kako bi postepeno
postigla usklađivanje s tehničkim propisima Zajednice i evropskim postupcima
standardizacije, mjeriteljstva, akreditacije i ocjenjivanja usklađenosti.
U tu svhu strane će nastojati da:
- promoviraju upotrebu tehničkih propisa Zajednice, evropskih
standarda i postupaka za ocjenjivanje usklađenosti;
- pružaju pomoć u podsticanju razvoja infrastrukture kvaliteta:
standardizacije, mjeriteljstva, akreditacije i ocjenjivanja
usklađenosti;
- promoviraju učešće Bosne i Hercegovine u radu organizacija
specijaliziranih za standarde (Evropski odbor za standardizaciju
CEN), ocjenjivanje usklađenosti (Evropska saradnja za akreditaciju
– EA), mjeriteljstvo (Evropska saradnja u pravnom mjeriteljstvu –
WELMEC);
- po potrebi, zaključuju sporazum o ocjenjivanju usklađenosti i
prihvatanju industrijskih proizvoda kada zakonski okvir i postupci
Bosne i Hercegovine budu dovoljno usklađeni s istim okvirom
i postupcima Zajednice, te kada bude raspoloživa odgovarajuća
ekspertiza.
Slika 3: Institucionalni okvir infrastrukture kvaliteta u Bosni i Hercegovini
33
Aktivnosti na koordinaciji infrastrukture kvaliteta podrazumijevaju
tehničke propise, ocjenjivanje usklađenosti, inspekciju i nadzor nad tržištem,
sigurnost hrane, standardizaciju, mjeriteljstvo, akreditaciju i zaštitu potrošača,
kao i sva druga pitanja koja spadaju u domen slobode kretanja roba. Rezultati
rada institucija infrastrukture kvaliteta proizilaze iz procesa izrade, izdavanja i
primjene standarda i tehničkih propisa, kao i dokazivanja o usklađenosti s njima,
a radi poboljšanja pogodnosti proizvoda, procesa i usluga te uklanjanja prepreka
trgovini i olakšavanja tehnološkog razvoja.
Uslov za punopravno članstvo zemlje u Evropsku uniju je da institucije
u oblasti infrastrukture kvaliteta budu članice odgovarajućih evropskih asocijacija
u ovim oblastima. To zahtjeva da te institucije budu organizirane u skladu sa
harmoniziranim zakonodavstvom.
3 NOVI PRISTUP, NOVI ZAKONODAVNI/PRAVNI/OKVIR EU

2008
Novi pristup za osiguravanje slobodnog protoka tehničkih industrijskih
proizvoda u Evropskoj uniji baziran je na direktivama novog pristupa.
Elementi novog pristupa su: akreditacija, nadzor tržišta, certifikacijsko
tijelo, uloga i značaj CE označavanja, opće /zajedničke/ definicije i opće
/zajedničke/ obaveze.
Direktiva Vijeća 89/106/HS (koja uključuje izmjene 93/68/EHS i
1882/2003/ES) o (ne)usklađenosti zakona, propisa i administrativnih odredaba
Zemalja članica je bila osnova pravne prakse za građevinske proizvode (CPD).
Temeljila se na ocjenjivanju od strane grupa i na relevantnim harmoniziranim
standardima.
Za poboljšanje unutrašnjeg tržišta roba i jačanje uslova za stavljanje
proizvoda na tržište Evropske unije, provedena je revizija Novog pristupa na
inicijativu Evropske Komisije pod nazivom „Bolja regulativa: pojednostavljenje
strategija“ kako bi europska legislativa /pravni okvir/ bila manje složena, lakša za
primjenu i učinkovitija.
Tako je 2008. godine usvojen paket mjera (Novi zakonodavni
/pravni/ okvir (paket) Evropske unije (EU) za usklađivanje u području tehničkog
zakonodavstva) usmjerenih na:
- poboljšanje pravila nadzora nad tržištem radi bolje zaštite potrošača
od nesigurnih proizvoda, uključujući one uvezene iz zemalja izvan
EU;
- postavljanje jasnih i transparentnih pravila za akreditaciju za tijela za
ocjenu usklađenosti;
34
- jačanje kvalitete i povjerenja u ocjenjivanju usklađenosti proizvoda
kroz jača i jasnija pravila o zahtjevima za prijavljivanje tijela za
ocjenu usklađenosti;
- pojašnjenje značaja CE označavanja za povećanje vjerodostojnosti;
- uspostavljanje zajedničkog zakonodavnog okvira za industrijske
proizvode kao alata u donošenju budućih zakona.
Novi zakonodavni okvir čine:
- Uredba (EC) 764/2008 – definiše postupke koji se odnose na
primjenu određenih nacionalnih tehničkih propisa, na proizvode koji
se zakonito plasiraju na tržište u drugoj državi članici (uzajamno
priznavanje)
- Uredba (EC) 765/2008 – navodi zahtjeve za akreditaciju i nadzor nad
tržištem koji se odnose na stavljanje proizvoda na tržište
- Odluka 768/2008/EC – o zajedničkom /općem/ okviru za stavljanje
proizvoda na tržište i kojom se povlači Odluka Vijeća 93/465/EEC.
S obzirom na specifičnost građevinskih proizvoda i posebnu usredočenost
sistema za njihovo ocjenjivanje, postupci ocjene usklađenosti navedeni u Odluci
768/2008/EC i moduli utvrđeni u toj Odluci nisu prikladni i ne mogu se primijeniti
bez značajnog prilagođavanja za građevinski sektor:
Modul A, A1, A2: interna kontrola proizvodnje; Modul B: početno
ispitivanje tipa
Modul C, C1, C2: usklađenost s tipom; Modul D, D1, E: obezbijeđenost
kvaliteta u proizvodnji; Modul F: verifikacija/provjera proizvoda; Modul G:
usklađenost koja se temelji na ovjeravanju jedinice; Modul H, H1: usklađenost
koja se temelji na potpunom osiguranju kvaliteta
Stoga je bilo potrebno utvrditi posebne metode ocjenjivanja i provjere
stalnosti svojstava u vezi s bitnim značajkama građevinskih proizvoda.
Uslovi za stavljanje na tržište EU građevinskih proizvoda i postavljanje
CE znaka definisani su Uredbom (EU) 305/2011 - Regulation construction
products (CPR) koja slijedi Novi zakonski okvir.
Uredbu CPR je donio Evropski parlament i Vijeće Evropske unije
uzimajući u obzir Ugovor o funkcionisanju Evropske unije, prijedlog Komisije,
mišljenje Evropskog privrednog i socijalnog odbora u skladu s redovnim
zakonodavnim postupkom. Stupila je na snagu 1. 7. 2013. godine i sadrži zahtjeve
za ocjenjivanje usklađenosti građevinskih proizvoda.
Uredbom 305/2011 Evropskog parlamenta i Vijeća izvršeno je
utvrđivanje usklađenih uslova za stavljanje na tržište građevinskih proizvoda.
35
Stupanjem na snagu Uredbe (EU) 305/2011 stavljena je van snage Direktiva
Vijeća 89/106/EEC.
Pravila država članica zahtijevaju da se građevine projektuju i izgrade
tako da ne ugrožavaju sigurnost osoba, domaćih životinja, te da nisu štetne za
okoliš. Ta pravila direktno utiču na zahtjeve u vezi s građevinskim proizvodom.
Prema članu 2 Uredbe „građevinski proizvod“ znači svaki proizvod ili
sklop koji je proizveden i stavljen na tržište radi stalne ugradnje u građevinu ili
njezine dijelove, te čija svojstva imaju uticaj na svojstva građevine s obzirom na
sedam bitnih zahtjeva za građevine (građevinske radove):
1. Mehanička otpornost i stabilnost
Građevinski objekti moraju biti projektovani i izvođeni na takav način
da opterećenja koja djeluju na njih tokom njihove gradnje i korištenja neće dovesti
do bilo kojeg od sljedećeg:
a) kolapsa cjelokupnog ili dijela objekta,
b) velikih deformacija na dopuštenom stepenu,
c) štete na drugim dijelovima građevinskih objekata ili na ugrađenoj
ili montiranoj opremi kao rezultat velike deformacije nosive
konstrukcije,
d) štete od događaja u mjeri koja je nerazmjerna u odnosu na izvorni
uzrok.
2. Sigurnost u slučaju požara
da u slučaju izbijanja požara:
a) kapacitet nosivosti konstrukcije se može pretpostaviti za određeno
vremensko razdoblje,
b) generiranje i širenje vatre i dima unutar građevinskih objekata je
ograničeno,
c) širenje vatre na susjedne građevinske objekte je ograničeno,
d) korisnici mogu napustiti građevinske objekte ili biti spašeni drugim
sredstvima/načinima,
e) sigurnost spasilačkih ekipa je uzeta u obzir.
3. Higijena, zdravlje i okoliš

Građevinski objekti moraju biti projektovani i izvođeni na takav
36
način da neće tokom svog živitnog ciklusa biti prijetnja higijeni ili zdravlju
i sigurnosti radnika, korisnika ili susjeda, niti će imati izuzetno veliki uticaj
tokom svog cjelokupnog životnog ciklusa na kvalitet okoliša ili na klimu tokom
njihove izgradnje, korištenja i demoliranja, a posebno kao rezultat bilo čega od
sljedećeg:
a) ispuštanja otrovnog gasa;
b) emisije opasnih tvari, isparljivih organskih spojeva (VOC),
stakleničkih gasova ili štetnih čestica u vazduh unutar ili izvan
objekata;
c) emisije opasnog zračenja;
d) oslobađanja opasnih tvari u podzemne vode, morske vode, površinske
vode ili tlo;
e) oslobađanja opasnih tvari u vodu za piće ili tvari koje imaju na drugi
način negativan uticaj na vodu za piće;
f) neispravnog ispuštanja otpadnih voda, emisija dimnih gasova ili
neispravno odlaganje čvrstog i tekućeg otpada;
g) vlage u dijelovima građevinskih objekata ili na površinama u okviru
građevinskih objekata.
4. Sigurnost i dostupnost u upotrebi

da ne predstavljaju neprihvatljive rizike od nesreća ili štete u službi ili na radu kao
što su klizanje, padanje, sudar, opekline, strujni udar, ozljeda od eksplozije i krađe.
Konkretno, građevinski objekti moraju biti projektovani i izvođeni uzimajući u
obzir dostupnost i korištenje za osobe s invaliditetom.
5. Zaštita od buke
da je buka, koja je percipirana od strane korisnika ili ljudi u blizini, zadržana na
nivou koji neće ugroziti njihovo zdravlje, te će im omogućiti da spavaju, da se
odmaraju i rade u zadovoljavajućim uslovima.
6. Energetska ekonomija i zadržavanje toplote
Građevinski objekti i njihove instalacije za grijanje, hlađenje, rasvjetu i
ventilaciju moraju biti projektovani i izvođeni na takav način da količina energije
koju oni zahtjevaju da se koristi mora biti niska kada se uzimaju u obzir korisnici i
37
klimatski uslovi lokacije. Građevinski objekti, također, moraju biti energetski efikasni,
da koriste što je moguće manje energije tokom njihovog izvođenja i demontaže.
7. Održiva upotreba prirodnih resursa
Građevinski objekti moraju biti projektovani, izvođeni i finalizirani
na takav način da je upotreba prirodnih resursa održiva i posebno da osigurava
sljedeće:
a) ponovno korištenje ili recikliranje građevinskih objekata, njihovih
materijala i dijelova nakon rušenja;
b) trajnost građevinskih objekata;
c) korištenje ekološko kompatibilnih sirovina i sekundarnih materijala
u građevinskim objektima.
Navedeni bitni zahtjevi se stoga odražavaju na nacionalne standarde
za proizvode, nacionalna tehnička dopuštenja i druge nacionalne tehničke
specifikacije i odredbe koje se odnose na građevinske proizvode. Zbog njihove
neusklađenosti, navedeni zahtjevi ometaju trgovinu unutar Evropske unije.
Uredba o građevinskim proizvodima CPR 305/2011 (slika 4) je
dokument:
- kojim se uspostavlja odnos između traženih svojstava konstrukcija
(objekata) i građevinskih proizvoda;
- kojim se omogućava usklađenost tehničkih propisa u oblasti
građevinskih proizvoda;
- koji obuhvata proizvode koji su:
- obuhvaćeni harmoniziranim standardima (oznaka CE);
- nisu u potpunosti obuhvaćeni harmoniziranim standardima
(CE oznaka prema ETA odobrenju u skladu s EAD) i
- nisu obuhvaćeni harmoniziranim standardima (CE oznaka
prema ETA odobrenju u skladu s EAD).
38
ETA zahtjev za
EOTA tijela
Slika 4: Postupak usklađivanja i certifikacije definisan uredbom CPR 305/2011
Tumačenje oznaka na slici 4:
hEN: harmonizirani standardi - evropski i internacionalni standardi koje su prihvatile evropske

organizacije za standardizaciju i koji su pripremljeni u skladu s općim smjernicama, koje su
postavljene zajedničkim dogovorom Evropske komisije i evropskih organizacija za standardizaciju
i u skladu su s ovlaštenjima koja je dala Komisija nakon konsultacija s državama članicama.
U harmoniziranim standardima dat je Anex ZA koji upućuje na odredbe EU Direktive odnosno
Uredbe za građevinske proizvode.
EAD (European Assessment Documents) evropski dokumenti o ocjeni koje uspostavlja evropska
organizacija za tehničku ocjenu EOTA (European Organization for Technical Assessment) kao bazu
za izdavanje evropske tehničke procjene ETA (European Technical Assessment).
CEN - Evropski odbor za standardizaciju
CENELEC - Evropski odbor za elektrotehničku standardizaciju
CE oznaka - kada proizvođač postavlja oznaku CE ili da postaviti takvu oznaku na građevinski
proizvod, također bi morao naznačiti da preuzima odgovornost za usklađenost tog proizvoda s
njegovim navedenim svojstvima
Oznaku CE potrebno je staviti na sve građevinske proizvode za koje je proizvođač sastavio Izjavu
o svojstvima u skladu sa Uredbom o građevinskim proizvodima. Ako Izjava o svojstvima nije
sastavljena, oznaka CE ne smije se staviti na proizvod. Proizvođač može upotrebljavati i druge
tehničke specifikacije, kojima zadovoljava bitne zahtjeve direktiva i uredbi novog pristupa.
39
4 VEZA EUROKODOVA I NOVOG PRISTUPA
Na osnovu sporazuma između Komisije Evropskih zajednica i Evropskog
odbora za standardizaciju (CEN) o radu na eurokodovima za proračun zgrada i
inženjerskih građevina, priprema i objavljivanje eurokodova prepuštena je CEN-u
putem niza mandata kako bi im se osigurao budući status evropskih standarda
(EN).
Na ovaj način eurokodovi su povezani s odredbama svih direktiva
Komisije i/ili odlukama Komisije povezanih s evropskim standardima (npr. s
Direktivom Vijeća 89/106/EEC o građevinskim proizvodima – CPD).
Eurokodovi su, u mjeri u kojoj se odnose na same građevinske objekte,
u direktnom odnosu s interpretativnim dokumentima (ID) navedenim u članu
12. Direktive Vijeća 89/106/EEC od 1988. godine o građevinskim proizvodima
(CPD), iako je njihova priroda drugačija od usklađenih standarda za građevinske
proizvode.
U Direktivi (CPD) o usklađenosti zakona, propisa i administrativnih
odredbi članica koji se odnose na građevinske proizvode, u poglavlju IV član 12.
- Interpretativni dokumenti (ID) stoji:
a) dati konkretnu formu bitnim zahtjevima koji su propisani u članu 3. i u
aneksu I usklađujući terminologiju i tehničke osnove i naznačavajući
klase i nivoe za svaki zahtjev gdje je to potrebno i gdje stanje naučnog
i tehničkog znanja to dozvoljava;
b) naznačiti metode dovođenja u uzajamni odnos ovih klasa ili nivoa
zahtjeva s tehničkim specifikacijama navedenim u članu 4., na
primjer, metode kalkulacije i dokaza, tehnička pravila za dizajn
projekta itd.;
c) služiti kao preporuka za utvrđivanje harmoniziranih standarda
i priručnika za evropska tehnička odobrenja i za priznavanje
nacionalnih tehničkih specifikacija u skladu s članom 4(3).
Države članice Evropske unije i EFTA-e potvrđuju da eurokodovi služe
kao referentni dokumenti u sljedeće svrhe:
- kao sredstvo potvrđivanja usklađenosti građevinskih objekata s
bitnim zahtjevima Direktive Vijeća 89/106/EEC, posebno s bitnim
zahtjevom br. 1 – Mehanička otpornost i stabilnost i bitnim zahtjevom
br. 2 – Sigurnost u slučaju požara;
- kao osnova pri specificiranju ugovora za građevinske radove i
pripadajuće inženjerske usluge;
40
- kao okvir za izradu usklađenih tehničkih specifikacija za građevinske
proizvode (evropski standardi, evropska tehnička dopuštenja i dr.).
Stoga, tehnička pitanja koja proizlaze iz eurokodova, trebaju biti
prikladno razmotrena na tehničkim komitetima CEN-a koji rade na standardima
za proizvode, radi postizanja pune spojivosti tih tehničkih specifikacija s
eurokodovima.
5 OCJENJIVANJE USKLAĐENOSTI / OCJENJIVANJE I PROVJERA

STALNOSTI SVOJSTAVA GRAĐEVINSKIH PROIZVODA
Uredba CPR definiše vrste tijela uključenih u ocjenjivanju i provjeri
stalnosti svojstava za građevinske proizvode:
1) tijelo za certificiranje proizvoda: vladino ili nevladino prijavljeno tijelo
koje ima potrebnu stručnost i odgovornost da provodi certifikaciju
proizvoda u skladu s datim pravilima postupka i upravljanjem;
2) certifikacijsko tijelo za kontrolu tvorničke proizvodnje: prijavljeno
tijelo, vladino ili nevladino tijelo koje ima potrebnu stručnost i
odgovornost da provodi certifikaciju kontrole tvorničke proizvodnje
u skladu s datim pravilima postupka i upravljanjem;
3) ispitni laboratorij: prijavljeni laboratorij koji mjeri, ispituje, istražuje,
umjerava ili na drugi način određuje karakteristike ili svojstva
materijala ili građevinskih proizvoda.
U sistemu ocjenjivanja primjenjuju se metode kontrole usklađenosti:
a) početni tip ispitivanja proizvoda (ITT) od strane proizvođača ili
priznatog organa, odnosno prema Uredbi: određivanje tipa proizvoda
(PTD),
b) ispitivanje uzoraka uzetih u tvornici, u skladu s planom ispitivanja
koji je propisan od strane proizvođača ili priznatog organa,
c) reviziono ispitivanje uzoraka uzetih u tvornici, na otvorenom tržištu
ili na gradilištu, koje vrši proizvođač ili priznati organ,
d) ispitivanje uzoraka iz serije koja je spremna za isporuku ili koja je
već isporučena, koje vrši proizvođač ili priznati organ,
e) kontrola tvorničke proizvodnje (podrazumijeva stalnu unutrašnju
kontrolu proizvodnje koju provodi proizvođač),
f) početna inspekcija tvornice i kontrole tvorničke proizvodnje koju
41
provodi priznati organ,
g) stalni nadzor, ocjenjivanje i procjenjivanje kontrole tvorničke
proizvodnje od strane priznatog organa.
U sistemu ocjenjivanja i provjere stalnosti svojstava građevinskih
proizvoda (AVCP -The Assessment and Verification of Constancy of Performance)
utvrđeni su, shodno Uredbi CPR sistemi 1, 1+, 2+, 3, 4. Za svaki navedeni
sistem ocjenjivanja i provjere stalnosti svojstava su utvrđeni zadaci koje provode
proizvođač i tijelo za certificiranje (tabela 1).
42
Tabela 1: Sistemi ocjenjivanja i provjere stalnosti svojstava građevinskih proizvoda
(AVCP)
Dokumenti
Zadaci Certifikacionog
Sistem Zadaci proizvođača Osnova za CE
tijela
označavanje
• Utvrđivanje vrste
proizvoda na
osnovu ispitivanja
tipa, proračuna
tipa, tabličnih
4 Nema zadataka
vrijednosti ili opisne
dokumentacije
proizvoda;
• Kontrola tvorničke
proizvodnje (FPC) DoP
Prijavljena ispitna Izjava proizvođača o
laboratorija provodi svojstvima
određivanje vrste
proizvoda na
osnovu ispitivanja
Kontrola tvorničke
3 tipa (zasnovano na
proizvodnje (FPC)
uzorkovanju koje je
proveo proizvođač),
proračuna tipa, tabličnih
vrijednosti ili opisne
dokumentacije proizvoda
• Određivanje vrste
proizvoda na
osnovu ispitivanja
Certifikat o usklađenosti
tipa (uključujući
kontrole tvorničke
uzorkovanje), DoP
proizvodnje na osnovu:
proračuna Izjava proizvođača o
• početnog pregleda
tipa, tabličnih svojstvima
proizvodnog pogona
vrijednosti ili opisne na osnovu
2+ i kontrole tvorničke
dokumentacije Certifikata o
proizvodnje,
proizvoda; usklađenosti kontrole
• stalnog nadzora,
• Kontrola tvorničke tvorničke proizvodnje
ocjenjivanja i
proizvodnje (FPC);
vrednovanja kontrole
• Ispitivanje uzoraka
tvorničke proizvodnje
uzetih u tvornici u
skladu s propisanim
planom ispitivanja
43
Dokumenti
Zadaci Certifikacionog
Sistem Zadaci proizvođača Osnova za CE
tijela
označavanje
Certifikat o stalnosti
svojstava proizvoda na
osnovu:
• utvrđivanja vrste
proizvoda na
osnovu ispitivanja
tipa (uključujući
• Kontrola tvorničke
uzorkovanje), proračuna
kontrole proizvodnje;
tipa, tabličnih vrijednosti
• Daljnje ispitivanje
ili opisne dokumentacije
1 uzoraka uzetih u
proizvoda,
tvornici u skladu s
• početnog pregleda
propisanim planom
proizvodnog pogona
ispitivanja
i kontrole tvorničke
proizvodnje,
ocjenjivanja i
tvorničke proizvodnje DoP
Izjava proizvođača o
izdaje Certifikat o svojstvima
stalnosti svojstava na osnovu
proizvoda na osnovu: Certifikata o stalnosti
• određivanja vrste svojstava proizvoda
proizvoda na
osnovu ispitivanja
tipa (uključujući
• Kontrola tvorničke uzorkovanje), proračuna
kontrole proizvodnje tipa, tabličnih vrijednosti
(FPC); ili opisne dokumentacije
• Daljnja ispitivanja proizvoda,
1+ uzoraka uzetih u • početnog pregleda
tvornici u skladu s proizvodnog pogona
propisanim planom i kontrole tvorničke
ispitivanja proizvodnje,
ocjenjivanja i
tvorničke proizvodnje,
• ispitivanja slučajnih
uzoraka uzetih prije
stavljanja proizvoda na
tržište
44
Promjena terminologije prema Uredbi (EU) 305/2011 (CPR) u odnosu
na Direktivu 89/106/EEC (CPD):
- Sistem ocjenjivanja i provjere stalnosti svojstava – AVCP umjesto
ocjena usklađenosti, sistem usklađenosti
- Certifikat o stalnosti svojstava umjesto Certifikat o usklađenosti
- Tip proizvoda (PTD) umjesto početno ispitivanje tipa (ITT)
- Izjava o svojstvima (Declaration of Performance) DoP umjesto Izjava
o usklađenosti.
6 PROBLEM U BOSNI I HERCEGOVINI: NIJE USVOJENA

DIREKTIVA NITI UREDBA O GRAĐEVINSKIM
PROIZVODIMA
Neminovnost uključivanja Bosne i Hercegovine u evropske integracije
zahtjeva, između ostalog, razvoj nacionalnog sistema akreditiranja i prilagođavanja
rada tijela za ocjenjivanje usklađenosti jednoobraznim uslovima koji su prihvaćeni
u cijelom svijetu.
Prema Zakonu o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju
usklađenosti (Službeni glasnik BiH br. 45/04) proizvodi se mogu staviti na tržište
ili staviti u upotrebu ako ispunjavaju tehničke zahtjeve koji se na njih odnose, ako
je njihova usklađenost s tehničkim zahtjevima utvrđena propisanim postupcima
ocjenjivanja usklađenosti, te ako nose znak usklađenosti u skladu s tehničkim
zahtjevima.
Stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Bosna
i Hercegovina se obavezala pratiti pravnu tečevinu (acquis) Evropske unije i
prilagođavati postojeće nacionalne zakone i regulative s važećim zakonima
Evropske unije.
Uslov za punopravno članstvo zemlje u EU je da institucije u oblasti
infrastrukture kvaliteta budu članice odgovarajućih evropskih asocijacija u ovim
oblastima. To zahtjeva da te institucije budu organizirane u skladu s harmoniziranim
zakonodavstvom.
Država članica, u pravilu, ne može zabraniti prodaju robe na svojoj
teritoriji, ukoliko je ona zakonito proizvedena i stavljena na tržište druge države
- članice, čak i kada je ta roba proizvedena u skladu s tehničkim ili kvalitativnim
opisom, koji se razlikuje od onog koji se traži u prvoj državi članici. (Case
120/78 “Cassis de Dijon”). U pravilu, države - članice moraju se suzdržavati od
usvajanja mjera koje nisu u skladu s UEZ. No, da bi se osigurala pravna sigurnost,
države članice moraju u svoje zakonodavstvo ugraditi klauzulu o međusobnom
priznavanju.
45
Usljed neusvajanja Uredbe (EU) 305/2011 nije moguće potpisivanje
ACCA sporazuma s Evropskom unijom, sporazuma o međusobnom priznavanju
dokumenata iz područja ocjenjivanja usklađenosti.
Prema Uputstvu o načinu izrade i postupku donošenja tehničkih propisa
(Službeni glasnik BiH br. 35/06), Direktive se preuzimaju tehničkim propisima
u formi naredbi, koje na prijedlog Komiteta za tehničke propise BiH donosi
Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.
Međutim, poznavajući osnovnu razliku između Direktive i Uredbe, da
se Direktive uvode u zakonodavni sistem država - članica, a Uredba direktno
primjenjuje na teritoriji cijele Evropske unije, nije poznato iz postojeće legislative
Bosne i Hercegovine kako će se Uredba (EU) 305/2011 preuzeti i implementirati
u zakonski okvir Bosne i Hercegovine.
7 LITERATURA
[1] Priručnik za usklađivanje propisa Bosne i Hercegovine s propisima
Evropske unije, Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine,
Sarajevo 2005.
[2] S. Klarić, D.Šamić, J.Katica, A.Kurtović, M.Duerod, M.Popovac-Roso:
Vodič energetska efikasnost u zgradarstvu kao polaznica za ostvarivanje
održivog društveno ekonomskog razvoja u Bosni i Hercegovini, Savjet
za zelenu gradnju Green Council 2016.
[3] Program preuzimanja tehničkih propisa, („Službeni glasnik BiH“, broj
35/06)
[4] Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju usklađenosti,
(„Službeni glasnik BiH“, broj 45/04)
[5] Uputstvo o načinu izrade i postupku donošenja tehničkih propisa,
(„Službeni glasnik BiH“, broj 35/06)
[6] Direktiva Vijeća 89/106/EEC o usklađenosti zakona, propisa i
administrativnih odredbi država članica koji se odnosi na građevinske
proizvode
[7] Regulation (EU) No 305/2011 of the European parlament and of the
Council of 9 March 2011 laying down harmonised conditions for the
marketing of construction products and repealing Council Directive
89/106/EEC
[8] Opći zahtjevi za tijela koja provode certificiranje proizvoda (ISO/IEC
Uputstvo 65:1996 i Smjernice međunarodnog foruma za akreditaciju
(IAF) o primjeni Uputstva)
46
IV EN 1990 OSNOVE PRORAČUNA KONSTRUKCIJA
prof. dr sc. Amir Čaušević, dipl. inž. građ. i Dejan Dević, dipl. inž. građ.
1 PODRUČJE PRIMJENE
Ovo poglavlje daje smjernice sadržane u EN 1990: Eurokod – Osnove
projektovanja konstrukcije (EC0) za objekte u okviru ovog priručnika. Evrokod
EN 1990 utvrđuje načela i zahtjeve za bezbjednost, upotrebljivost i trajnost
objekata, opisuje osnove za njihov proračun i provjeru i daje smjernice vezano za
aspekte pouzdanosti konstrukcije.
Evrokod EN 1990 je namijenjen da se koristi u kombinaciji s
evrokodovima EN 1991 do EN 1999 za projektovanje konstrukcija objekata.
Evrokod EN 1990 daje sveobuhvatan popis termina i definicija. Termini
koji se koriste u ovom poglavlju dati su u poglavljima od 2.2 do 2.5 u EN 1990.
2 TERMINI I DEFINICIJE
2.1 UOBIČAJENI TERMINI I DEFINICIJE KORIŠĆENI U EN 1990 I

EN 1992 PA DO EN 1999
Građevinski materijal - Materijal koji se koristi za građevinske radove,
na primjer beton, čelik, drvo, ziđe.
Građevinski radovi - Sve što je izgrađeno, ili je rezultat građenja. Ovaj
se termin odnosi kako na zgrade, tako i na ostale građevinske objekte.
Napomena: Ova definicija je u skladu s Međunarodnim standardom ISO
8930. Termin pokriva izgradnju objekata visokogradnje i niskogradnje i odnosi
se na kompletne građevinske radove uključujuči nosive konstrukcije, nenosive
konstrukcije, kao i geotehničke elemente.
Izvođenje - Sve aktivnosti koje se provode za fizički završetak radova
uključujući nabavku, inspekciju i dokumentaciju o tome.
Napomena: Termin pokriva rad na licu mjesta; može značiti i proizvodnju
dijelova konstrukcije na licu mjesta i njihove naknadne montaže na licu mjesta.
Oblik nosive strukture - Konstruktivni sklop dijelova konstrukcije.
Napomena: Sklopovi dijelovi konstrukcije su, primjerice, rešetkasti
nosači, okvirni sistemi, trozglobni luk, Gerberov nosač i sl.
Način gradnje - Način na koji će se vršiti izvođenje konstrukcije, na
primjer, montažne konstrukcije, „izlijevanje“ na licu mjesta i sl.
Dijelovi konstrukcije - Na primjer - stub, greda, ploča, temelj i sl.
Napomena: Ovo su dijelovi konstrukcije koje su namijenjeni za
47
nošenje opterećenja ili su projektovani da budu u stanju da to učine u određenim
okolnostima.
Model konstrukcije - Idealizovani konstruktivni sistem koji se koristi
za potrebe analize, dizajna i verifikacije nosive konstrukcije.
Konstruktivni sistem - Način na koji dijelovi konstrukcije djeluju
zajedno.
Konstrukcija - Organizovana kombinacija povezanih dijelova
projektovana tako da se obezbijedi odgovarajuća krutost.
Tip objekta ili građevinskih radova - Tip konstrukcije s određenom
namjenom, primjerice stambene zgrade, potporni zid, industrijska hala, mostovi.
Tip konstrukcije - Materijalizacija dijelova konstrukcije, na primjer
armirano-betonska konstrukcija, čelična konstrukcija, drvena konstrukcija, zidana
konstrukcija, spregnuta konstrukcija.
2.2 POSEBNI TERMINI KOJI SE ODNOSE NA PROJEKTOVANJE

UOPŠTE
Projektovanja konstrukcije na slučajna djelovanja - Projektna
situacija koja uključuje izuzetne uslove izloženosti nosive konstrukcije, kao što
su dejstva požara, eksplozije, udar ili lokalni kolaps.
Osnovna promjenljiva - Dio određenog skupa varijabli koje se
predstavljaju fizičkim veličinama koje karakterišu dejstva i uticaje okoline,
geometrijske veličine i svojstva materijala, uključujući i svojstva tla.
Proračunski kriterijumi - Brojne formulacije koje opisuju uslove koje
treba ispuniti za slučaj graničnog stanja.
Napomena: Na primjer, izraz 6.10 u Evrokodu EN 1990 je kriterijum
dizajna (vidjeti odjeljak 2.10.3.3).
Proračunska situacija - Setovi fizičkih uslova koji predstavljaju
očekivane uslove u određenom vremenskom intervalu za koji će proračun pokazati
da relevantna granična stanja nisu premašena.
Očekivani vijek trajanja - Pretpostavljeni period u kojem će se
konstrukcija ili njen dio koristiti za predviđenu namjenu s predviđenim načinom
održavanja, bez potrebe za značajnije intervencije. Nacionalni dodatak za EN
1990 daje indikativni očekivani vijek trajanja od 50 godina za zgrade.
Projektovanje konstrukcije na djelovanja požara - Projektovanje
konstrukcije s ciljem da zadovolji zahtijevano ponašanje u slučaju dejstva
požara.
Hazard - Opasnost od pojave neočekivanih dejstava, prouzrokovanih
incidentom ili uticajem okoline, nedovoljnom čvrstoćom ili otpornosti konstrukcije,
ili odstupanjem od projektovanih dimenzija.
48
Nepovratna granična stanja upotrebljivosti - Granična stanja
upotrebljivosti kod kojih će posljedice prekomjernih dejstava ostati i kada se
uklone navedena dejstva.
Granična stanja - Stanja nakon kojih konstrukcija više nije sposobna
da ispuni projektom zahtijevane kriterije.
Aranžman opterećenja - Identifikacija položaja, veličine i pravca
djelovanja.
Slučaj opterećenja - Odgovarajući aranžman opterećenja, set
deformacija i nesavršenosti koji se posmatra istovremeno s određenim dodatnim i
stalnim djelovanjima za određenu provjeru.
Održavanje - Set od prethodno planiranih aktivnosti koje treba da se
obave u toku predviđenog vijeka trajanja konstrukcije kako bi se omogućilo da
ispuni zahtjeve za pouzdanost.
Napomena: Aktivnosti za intervencijama na konstrukciji nakon slučajnog
djelovanja ili djelovanja potresa su obično izvan obima održavanja.
Nominalna vrijednost - Vrijednost koja nema uporište u statistici, na
primjer stečeno iskustvo ili fizičko stanje.
Trajna proračunska situacija - Proračunska situacija koja je relevantna
tokom perioda očekivanog vijeka trajanja konstrukcije i uglavnom se odnosi na
uslove normalne upotrebe.
Pouzdanost - Sposobnost konstrukcije ili dijelova konstrukcije da ispuni
tražene zahtjeve, uključujući i period očekivanog vijeka trajanja konstrukcije,
za koji je bila projektovana. Pouzdanost se obično izražava u probabilističkom
smislu.
Napomena: Pouzdanost normalno pokriva bezbjednost, upotrebljivost i
trajnost konstrukcije.
Intervencije - Aktivnosti koje se poduzimaju s ciljem očuvanja ili
ponovnog uspostavljanja funkcije konstrukcije, a koje nisu obuhvaćene definicijom
održavanja.
Otpornost - Kapacitet dijela konstrukcije, ili poprečnog presjeka dijela
konstrukcije, da izdrži dejstva bez otkazivanja, na primjer, otpornost na savijanje,
otpornost na izvijanje, otpornost na zatezanje.
Reverzibilna granična stanja upotrebljivosti - Granična stanja
kod kojih nema posljedica u slučaju kada dejstva prelaze propisane vrijednosti
upotrebljivosti, nakon što dejstva budu uklonjena.
Proračun na seizmička dejstva - Proračunska situacija koja uključuje
izuzetne uslove konstrukcije podvrgnute seizmičkim dejstvima.
Kriterijum upotrebljivosti - Projektantski kriterijum za granično stanje
upotrebljivosti.
49
Granična stanja upotrebljivosti - Stanja koja odgovaraju uslovima
nakon kojih propisani uslovi upotrebljivosti konstrukcije ili dijela konstrukcije ne
mogu biti zadovoljeni, na primjer, ugib, dinamičko pomjeranje.
Čvrstoća - Mehaničko svojstvo materijala koje ukazuje na njegovu
sposobnost da se odupre dejstvima, obično se izražava u jedinicama za napon.
Projektovanje na povremena dejstva - Projektantska situacija koja
uključuje period dejstava znatno kraći od upotrebnog vijeka konstrukcije i za koji
kažemo da ima visoku vjerovatnoću pojave.
Napomena: Projektovanje na povremena dejstva se odnosi na
privremene uslove konstrukcije, njenog korišćenja ili izloženosti tokog izgradnje
ili intervencija.
Granična stanja nosivosti - Stanja povezana s kolapsom ili sa sličnim
oblicima otkazivanja konstrukcije.
Napomena: Ova stanja uglavnom odgovaraju maksimalnom kapacitetu
nosivosti konstrukcije ili dijela konstrukcije.
2.3 USLOVI KOJI SE ODNOSE NA DEJSTVA

Proračunske vrijednosti dejstava ( Fd ) se određuju prema izrazu
Fd = Frep $ c f
gdje je Frep = } $ Fk .
Dejstva se uvode u proračun svojim proračunskim vrijednostima
]Fdg. Proračunske vrijednosti dejstava se dobijaju iz karakterističnih vrijednosti
dejstava ]Fkg množenjem parcijalnim koeficijentima sigurnosti ^c f h za
dejstva. Karakteristične vrijednosti za dejstva date su u standardima, a dobijaju
se osmatranjem (npr. težina snijega), proračunom (npr. težina konstrukcije
poda), izborom (npr. odabire se nosivost krana) i procjenom (npr. opterećenje
od zemljotresa). Dejstva se klasifikuju prema promjeni u vremenu (stalna,
promjenljiva i incidentna), promjeni u prostoru (fiksna i slobodna) i svojoj prirodi
(statička i dinamička).
Pomoću parcijalnih koeficijenata sigurnosti za dejstva uzima se u
obzir netačnost u modelu opterećenja i mogućnost nepovoljnog odstupanja od
karakterističnih vrijednosti. Parcijalni koeficijenti sigurnosti ^c f h za dejstva su
propisani u standardima čije veličine zavise od posmatranog graničnog stanja.
Parcijalni koeficijenti sigurnosti ^c f h pri dokazu graničnih stanja
upotrebljivosti, jednaki su jedinici, izuzev ako nije drugačije određeno.
Parcijalni koeficijenti sigurnosti ^c f h za dejstva pri dokazu graničnih
stanja nosivosti su različiti za trajno opterećenje, kratkotrajno opterećenje i
incidentno opterećenje.
50
Slučajna dejstva (A) - Dejstva, obično kratkog trajanja, s vrijednostima
koje se ne mogu zanemariti, a za koja postoji mala vjerovatnoća da će djelovati u
projektovanom vijeku trajanja konstrukcije.
Napomena: Slučajna dejstva mogu izazvati teške posljedice, osim u
slučajevima kada su odgovarajuće mjere poduzete.
Napomena: Dejstvo upotrebnog opterećenja, snijeg, vjetar i seizmičke
aktivnosti mogu biti slučajna dejstva, ovisno o dostupnim informacijama statističke
distribucije.
Prateće vrijednosti promjenljivih dejstava (Q) - Vrijednosti
promjenljivih dejstava koja prate vodeća dejstva u kombinaciji.
Napomena: Prateće vrijednosti promjenljivih dejstava mogu biti
kombinacija vrijednosti, najčešće vrijednosti ili kvazi-stalne vrijednosti.
Dejstva (F)
- Set dejstava (opterećenja) nanesenih na konstrukciju (direktno
dejstvo)
- Set nametnutih deformacija ili ubrzanja prouzrokovanih, na primjer,
promjenama temperature, varijacijom vlage, neujednačenih slijeganja
ili zemljotresima (indirektno dejstvo)
- Reprezentativne vrijednosti dejstava.
Kombinacija dejstava - Set proračunskih vrijednosti koje se koriste
za verifikaciju pouzdanosti konstrukcije za granična stanja pod istovremenim
uticajem različitih dejstava.
Vrijednost promjenljivog dejstva za kombinacije ( } 0 Q k ) -
Izabrana vrijednost, ukoliko može biti određena na statističkoj osnovi, tako da
je vjerovatnoća da će efekat izazvan kombinacijom dejstava biti premašen, treba
da bude približno ista kao i za slučaj karakteristične vrijednosti individualnog
dejstva.
Proračunska vrijednost dejstva (F) - Vrijednost koja se dobije
množenjem karakterističnih vrijednosti parcijalnih faktora.
Napomena: Proizvod karakteristične vrijednosti pomnožene s
parcijalnim faktorom može se označiti kao proračunska vrijednost dejstva.
Dinamička dejstva - Dejstva koja uzrokuju značajna ubrzanja
konstrukcije ili dijelova konstrukcije.
Efekat dejstava (E) - Unutrašnja sila, moment, napon, deformacija,
ugib, rotacija i sl. dijelova konstrukcije, ili konstrukcije u cjelosti.
Vezano dejstvo - Dejstvo koja ima stalnu distribuciju i položaj u odnosu
na dijelove konstrukcije, ili konstrukciju u cjelosti.
51
Slobodna dejstva - Dejstva koja mogu imati različite prostorne
distribucije u odnosu na konstrukciju u cjelosti. Učestale vrijednosti promjenljivih
dejstava ( } l Q k ) su određene vrijednosti u mjeri u kojoj mogu biti određene na
statističkoj osnovi - bilo ukupno vremena, u referentnom periodu, tokom kojeg je
premašen samo mali dio datog referentnog perioda, bilo da je učestalost vrijednosti
promjenljivih dejstava premašena u okviru datih vrijednosti.
Geotehnička dejstva - Dejstva koja se prenose na konstrukciju preko
tla, ispune ili podzemne vode.
Stalna dejstva (G) - Dejstva za koja se očekuje da će djelovati u datom
referentnom periodu i za koja su varijacije magnitude u vremenu zanemarive, ili
za koje je varijacija uvijek u istom pravcu (monotono) sve dok dejstvo ne dostigne
određene granične vrijednosti.
Napomena: Stalna dejstva se obično odnose na ono što nazivamo stalnim
opterećenjima, na primjer, vlastita težina konstrukcije i fiksne opreme.
Kvazi-stalne vrijednosti promjenljivih dejstava( } 2 Q k ) - Vrijednosti
određene tako da je ukupan vremenski period za koji će biti premašene veliki dio
referentnog perioda.
Kvazi-statička dejstva - Dinamička dejstva predstavljena ekvivalentnim
statičkim dejstvima na statičkom modelu.
Referentni period - Odabrani vremenski period koji se koristi kao
osnova za statističke procjene promjenljivih dejstava, a moguće i za slučajna
dejstva.
Reprezentativne vrijednosti dejstava ( Frep ) - Vrijednosti koje se
koriste za verifikaciju graničnih stanja. Reprezentativne vrijednosti mogu biti
karakteristične vrijednosti ( Fk ) ili prateće vrijednosti ( }Fk ).
Seizmička dejstva (AE) - Dejstva koja nastaju kao posljedica djelovanja
potresa.
Pojedinačno dejstvo - Dejstva za koja se može pretpostaviti da su
statistički nezavisna u vremenu i prostoru od bilo kojeg drugog dejstva na
konstrukciju.
Statička dejstva - Dejstva koja ne izazivaju značajna ubrzanja
konstrukcije ili dijelova konstrukcije.
Promjenljiva dejstva (Q) - Dejstva za koja promjena veličine u funkciji
vremena niti je zanemariva niti monotona.
Napomena: Promjenljiva dejstva obično se odnose na pokretna
opterećenja koja djeluju na konstrukciju tavanica objekta, grede i krovnu
konstrukciju, djelovanje vjetra ili snijega. Takva dejstva nisu monotona i mogu se
povećati ili smanjiti s vremenom.
52
2.4 POJMOVI KOJI SE ODNOSE NA MATERIJAL I SVOJSTVA
PROIZVODA I GEOMETRIJSKE PODATKE
Karakteristična vrijednost ( X K ili R K ) - Vrijednosti materijala ili
svojstva proizvoda imaju propisane vjerovatnoće koje neće biti postignute
u hipotetički neograničenoj seriji testova. Ova vrijednost obično odgovara
određenom fraktilu preuzetih statističkih distribucija svojstava materijala ili
proizvoda. Nominalne vrijednosti koristi se kao karakteristične vrijednosti u
određenim okolnostima.
Karakteristična vrijednost geometrijskih svojstava (a k) - Vrijednosti
obično odgovaraju dimenzijama navedenim u projektu. Gdje je to relevantno,
vrijednosti geometrijskih veličina mogu odgovarati nekim propisanim fraktilima
statističke distribucije.
Proračunska vrijednost geometrijskih svojstava (a d) - Generalno su
to nominalne vrijednosti. Gdje je to relevantno, vrijednosti geometrijskih veličina
mogu odgovarati nekim propisanim fraktilima statističke distribucije.
Proračunske vrijednosti geometrijskih veličina (ad) se određuju prema
izrazu:
ad = a k + Ta
Geometrija konstrukcije se uvodi u proračun svojim proračunskim
vrijednostima. Proračunske vrijednosti geometrijskih veličina (ad) , najčešće
su jednake karakterističnim vrijednostima (ak). Karakteristične vrijednosti
geometrijskih veličina jednake su geometriji konstrukcije koja opisuje oblik
i veličinu gabarita konstrukcije u cjelini i poprečne presjeke. Kada promjena
geometrijskih veličina može imati značajan uticaj na otpornost konstrukcije, tada
se promjene geometrijskih veličina (Ta) , koje su propisane standardima, trebaju
dodati karakterističnim vrijednostima za dobijanje proračunskih veličina (npr. kod
stubova se dodaje početna zakrivljenost u funkciji dužine stuba).
Napomena: Proračunska vrijednost geometrijskih svojstava je
uglavnom jednaka karakterističnoj vrijednosti. Međutim, može se različito
tretirati u slučajevima gdje su granična stanja, koja se razmatraju, vrlo osjetljiva
na vrijednost geometrijskih svojstava, na primjer kada se razmatra uticaj
geometrijske nesavršenosti na izvijanje. U takvim slučajevima, proračunska
vrijednost obično će biti uspostavljena kao vrijednost direktno navedena, na
primjer u odgovarajućem evropskom standardu. Alternativno, može se utvrditi na
osnovu statističkih vrijednosti, s vrijednošću koja odgovara prikladnijem fraktilu
(npr. za rijetke vrijednosti), a ne na karakteristične vrijednosti.
Proračunska vrijednost svojstava materijala ili proizvoda ( X d ili R d )
- Vrijednost koja se dobije dijeljenjem karakteristične vrijednosti s parcijalnim
53
faktorom ( c m, c M ) ili, u posebnim okolnostima, direktnim određivanjem.
Svojstva materijala (npr. čvrstoća) se uvode u proračun svojim
proračunskim vrijednostima ( Xd ) prema izrazu
X
Xd = h c k .
m
Karakteristične vrijednosti svojstava materijala ( X k ) date su u standardima, a

dobijaju se eksperimentalnim putem. Za tlo i postojeće konstrukcije, karakteristične
vrijednosti svojstava materijala moraju biti ustanovljene za svaki objekat
posebno. Pomoću parcijalnih koeficijenata sigurnosti ( c M ) za svojstva materijala
obuhvaćena je netačnost između svojstava materijala u konstrukciji i svojstava
materijala na uzorcima. Parcijalni koeficijenti sigurnosti za svojstva materijala su
propisani u standardima, a zavise od vrste materijala i graničnog stanja.
3 ZAHTJEVI
3.1 OSNOVNI ZAHTJEVI

Osnovni zahtjevi su zahtjevi za bezbjednost, upotrebljivost, otpornost
na požar i cjelovitost.
Evrokod EN 1990 zahtjeva da se konstrukcija proračunava i izvodi tako
da tokom vijeka trajanja uz zadovoljavajući stepen pouzdanosti i na ekonomičan
način:
- podnese sva dejstva i uticaje koji će vjerovatno pojaviti tokom
izvođenja i korišćenja. (Ovo je prema EN 1990 zahtjev krajnjeg
graničnog stanja. Dejstva i uticaji su definisani iz proračunskih
pretpostavki za konstrukciju),
- i dalje bude spremna za upotrebu koja se traži. (Ovo je prema
EN 1990 zahtjev upotrebljivosti i treba ga tumačiti na način da
znači da konstrukcija i njeni elementi treba da ispunjavaju uslove
upotrebljivosti definisane iz proračunskih pretpostavki za
konstrukciju).
Konstrukcija mora biti projektovana tako da ima zadovoljavajuće:
- konstruktivnu otpornost,
- svojstva upotrebljivosti,
- trajnost.
Pored navedenog, projektant treba da se bavi i optimizacijom
konstrukcije. U slučaju požara, otpornost konstrukcije bi trebalo da bude
odgovarajuća za traženi vremenski period.
54
Što se tiče cjelovitosti, EN 1990 zahtijeva da objekat bude projektovan i
izveden na takav način da neće biti oštećen dešavanjima, kao što su:
- eksplozija,
- udar,
- posljedica ljudske greške u mjeri neproporcionalnoj uzroku.
Događaji koje treba uzeti u obzir da bi bio ispunjen ovaj uslov trebaju
biti usaglašeni za individualni projekat u dogovoru s klijentom i nadležnim
organima.
Osnovni zahtjevi dati gore treba da budu ispunjeni na sljedeći način (sve
za određeni projekat):
- izborom odgovarajućih materijala,
- odgovarajućim projektom i detaljima,
- određujući procedure kontrole za projekat, proizvodnju, izvođenje i
upotrebu.
U skladu s EN 1990 i odredbama 3.1 ovog poglavlja zahtjeva se da se
vještina i održavanje koje odgovaraju datim okolnostima daju u projektu, bazirani
na takvom znanju i dobroj praksi koje su na raspolaganju u trenutku kada je
konstrukcija projektovana.
4 UPRAVLJANJE POUZDANOŠĆU
Potrebnu pouzdanost zahtjevanu za objekte u okviru ovog priručnika
postižemo:
- projektom u skladu s EN 1990 i EN 1991 do EN 1999, ili priručnicima
odgovarajućih institucija,
- odgovarajućim izvođenjem i mjerama upravljanja kvalitetom.
Za objekte za koje je ovaj priručnik pripremljen, preporučuje se da se
poštuju sljedeće mjere kontrole kvalitete s ciljem da se pogreške u proračunu i
izvođenju, te grube ljudske pogreške, redukuju:
- Projekat treba da provjere različite osobe, a u skladu s relevantnim
obezbjeđivanjem kvalitete/provjere. Te osobe treba da imaju
odgovarajuće iskustvo projektovanja, implementacije i rada na
sličnim vrstama građevinskih radova.
- Projekat bi trebalo da bude pripremljen za izvođača radova na jasan
i nedvosmislen način.
- U toku izgradnje, odgovarajuća kontrola treba da se provede s ciljem
da se vidi da je postignut zahtijevani kvalitet.
55
5 PROJEKTOVANI RADNI VIJEK
Za objekte u okviru ovog priručnika generalno treba pretpostaviti
projektovani radni vijek od 50 godina, osim ako nije drugačije zahtijevano od strane
klijenta.
6 TRAJNOST
Da bi se postigla trajnost, EN 1990 zahtijeva da konstrukcija bude
projektovana tako da njena degradacija nakon što je dosegnut projektovani radni
vijek ne ometa performanse konstrukcije, uzimajući u obzir okruženje i očekivani
nivo održavanja.
Sljedeće međusobno povezane faktore treba uzeti u obzir u toku
projektovanja:
- predviđenu ili predvidljivu upotrebu objekta,
- tražene kriterijume projekta,
- očekivane uslove okoline,
- sastav, svojstva i učinak materijala i proizvoda,
- svojstva tla,
- izbor konstruktivnog sistema,
- oblik dijelova konstrukcije i konstruktivnih detalja,
- kvalitet izrade, i nivo kontrole,
- posebne mjere zaštite,
- predviđeno održavanje u toku projektovanog radnog vijeka.
7 UPRAVLJANJA KVALITETOM
U cilju podizanja konstrukcije koja odgovara zahtjevima i
pretpostavkama projekta, odgovarajuće mjere upravljanja kvalitetom treba da
budu poduzete.
Ove mjere uključuju:
- definisanje zahtjeva pouzdanosti,
- organizacijske mjere, uključujući definisanje odgovornosti za
različite strane i pojedince,
- kontrole u fazama projektovanja, izvođenja, upotrebe i održavanja.
56
8 OSNOVNE PROMJENLJIVE
Proračun koji je zasnovan na konceptu graničnih stanja sastoji se od
formiranja modela za konstrukciju i za opterećenje za svako odgovarajuće granično
stanje koje se posmatra, a za različite proračunske situacije i slučajeve opterećenja.
Cilj ovakvog proračuna je da se dokaže da neće doći do prekoračenja nijednog
graničnog stanja, a za data opterećenja, svojstva materijala ili proizvoda i za date
geometrijske podatke primjenjene na odgovarajućim modelima opterećenja i
konstrukcije.
Proračun graničnih stanja bazira se na principima probabilistike
(vjerovatnoće i statistike). Dokaz pouzdanosti konstrukcije, odnosno otkazivanja
ili neotkazivanja nosivosti i/ili upotrebljivosti, vrši se na odgovarajućim modelima
(konstrukcije i opterećenja).
Moraju se razmotriti sve moguće (vjerovatne) proračunske situacije
i uzeti u obzir sve moguće (vjerovatne) kombinacije opterećenja u skladu s
pravilima datim u šestom poglavlju Evrokoda EN 1990 (proračun primjenom
metoda parcijalnih koeficijenata sigurnosti).
Osnovne varijable (promjenljive) od kojih zavisi proračun graničnih
stanja su:
- dejstva i uticaji okoline (član 4.11),
- svojstva materijala i proizvoda (član 4.21),
- geometrijski podaci (član 4.31).
U četvrtom poglavlju Evrokoda EN 1990 definisane su osnovne
promjenljive te je data njihova klasifikacija.
Dejstva su razvrstana prema:
- trajanju,
- porijeklu (direktna, indirektna),
- prostornoj zavisnosti (slobodna, ili fiksirana),
- prirodi i/ili odgovoru konstrukcije (dinamička i statička).
1
Evrokod EN 1990
57
8.1 PODJELA DEJSTAVA
8.1.1 Podjela prema trajanju
Dejstva se u osnovi prvo dijele prema trajanju i to na:
- stalna,
- promjenljiva i
- incidentna dejstva.
Stalna dejstva (Gk) su ona koja će djelovati na konstrukciju za svo vrijeme
životnog vijeka objekta i čije veličine se za to vrijeme neće značajnije mijenjati
(promjena veličine je zanemarljiva). Isto tako, ako su promjene veličine dejstva
monotone (odnosno ukoliko su uvijek istog znaka, odnosno u istom pravcu) i ako
asimptotski teže nekoj vrijednosti, ta dejstva se mogu smatrati stalnim. Stalnim
dejstvima se smatraju: sopstvena težina elemenata konstrukcije, opterećenja od
fiksirane opreme, sile prednaprezanja, pritisak vode i pritsak tla, opterećenje od
slojeva kolovozne konstrukcije ili, na primjer, indirektna dejstva od skupljanja ili
diferencijalnog slijeganja.
Promjenljiva dejstva (Q) su ona kod kojih se promjena vrijednosti ne
može zanemariti u toku vremena, ili kod kojih ta promjena nije monotona. Primjer
promjenljivih dejstava su korisna opterećenja na međuspratne konstrukcije, grede
i krovove. Takođe u njih spadaju i opterećenja od vjetra i snijega, te indirektna
dejstva kao što su temperaturni efekti.
Incidentna dejstva (A) su dejstva za koja postoji mala vjerovatnoća da
će se dogoditi u toku životnog vijeka objekta. Ova dejstva su obično kratkotrajna,
međutim njihova veličina je velika i dovodi do katastrofalnih posljedica. Primjer
incidentnih dejstava su požari, eksplozije, udari vozila u konstrukciju i slično.
Ponekad se pojedina dejstva mogu svrstati u različite grupe u zavisnosti
od lokacije i stvarnih uslova. Na primjer, seizmička dejstva ili dejstva od snijega,
mogu da se u pojedinim slučajevima smatraju indicentnim dejstvima, a ponekad
promjenljivim dejstvima.
U ova dejstva mogu da se ubroje i zemljotresi. U nekim evropskim
zemljama, zemljotresi su česta pojava, te se zbog toga mogu tretirati kao
promjenljiva dejstva.
Dejstva od snijega se ponekad mogu smatrati incidentnim dejstvima.
U određenim klimatskim zonama, gdje je snijeg rijetka pojava (npr. Mostar u
Hercegovini), navejavanje snijega na krovovima može da se tretira kao incidentno
dejstvo (jer je snijeg rijedak u tim krajevima) prema Evrokodu EN 1990.
58
8.1.2 Podjela prema porijeklu
Prema porijeklu, odnosno načinu na koji dejstva utiču na konstrukciju,
dijele se na direktna i indirektna. Kod direktnih, uticaji se direktno prenose na
konstrukciju, dok kod indirektnih ovi uticaju nastaju posredno. Na primjer,
direktni uticaji su sopstvena težina elementa, dok su indirektni uticaji uticaji od
diferencijalnih slijeganja oslonaca ili od temperaturne promjene.
8.1.3 Podjela prema prostornoj zavisnosti

Ova je podjela na nepokretna i slobodna dejstva. Prva zauzimaju trajan
položaj, smjer i veličinu na konstrukciji ili određenom dijelu konstrukcije (na
primjer, trajno fiksirana oprema, ili police u biblioteci ili skladištu), dok druga
mogu da zauzmu proizvoljan položaj, smjer i veličinu u konstrukciji, ili na dijelu
konstrukcije (saobraćajno opterećenje, vjetar, korisno opterećenje na međuspratnu
konstrukciju, namještaj i slično).
8.1.4 Podjela prema prirodi i/ili odgovoru konstrukcije

Ovo je podjela na statičke i dinamičke konstrukcije. Statička dejstva ne
uzrokuju značajna ubrzanja konstrukcije, dok dinamička uzrokuju.
8.1.5 Uticaji sredine

Ovi uticaji mogu imati različit karakter (fizički, hemijski, biološki) i
utiču na degradaciju materijala od kojeg je napravljena konstrukcija te na taj način
utiču na njenu sigurnost i upotrebljivost. Na primjer, pojava korozije u armaturi
može biti uzrokovana prisustvom hlorida ili karbon dioksida i vlage u elementu
konstrukcije.
Ovi uticaji u zavisnosti od trajanja (odnosno izloženosti konstrukcije
njima) mogu biti kategorisani kao trajna, promjenljiva ili incidenta dejstva.
Takođe, potrebno je praviti razliku kada o njima govorimo kao o dejstvima, a
kada kao o uticajima od dejstva.
8.2 REPREZENTATIVNE VRIJEDNOSTI PROMJENLJIVIH

Kao što je ranije već rečeno, dejstva su stohastičke veličine koja se
ponašaju prema zakonima vjerovatnoće.
Ove zavisnosti se uspostavljaju osmatranjem mjerodavnih pojava duži
vremenski period. (o načinu kako se određuju pojedine vrijednosti čitalac se
upućuje na [3] u literaturi).
Kada se ne raspolaže s dovoljnim brojem podataka, moguće je da
reprezentativna vrijednost bude nominalna, odnosno određena (iskustveno)
59
standardom (i/ili propisom, ponekad može da bude definisana samo projektom).
Sva dejstva su u proračunima uključena (predstavljena) različitim
reprezentativnim vrijednostima.
U kombinacijama dejstava, o kojima se bavi šesto poglavlje Evrokoda
EN 1990, javljaju se sljedeće reprezentativne vrijednosti:
- karakteristična vrijednost,
- vrijednost za kombinacije,
- učestala vrijednost,
- kvazi-stalna vrijednost.
8.2.1 Karakteristična vrijednost

Smatra se najznačajnijom reprezentativnom vrijednosti. Javlja se kao
srednja, gornja ili donja vrijednost ili kao nominalna vrijednost (kada se ne odnosi
ni na jednu statističku distribuciju, odnosno kada nema dovoljno statističkih
podataka za njeno određivanje; u tom slučaju usvaja se standardom ili propisom,
a ponekad je čak definisana i u samom projektu, na osnovu projektantske
pretpostavke i iskustva).
8.2.2 Karakteristična vrijednost stalnih dejstava

Kada imamo dovoljan broj statističkih podataka, što se može očekivati
pri određivanju stalnih dejstava, a naročito sopstvene težine elemenata konstrukcije
od uobičajenih materijala, i kada je odstupanje tog dejstva malo, odnosno varijacija
njihove raspodjele mala, onda se za određivanje traženog dejstva koristi jedna
karakteristična vrijednost Gk .
Kada je ova varijacija velika, odnosno kada je ovo odstupanje veliko,
potrebno je koristiti gornju i donju karakterističnu vrijednost, odnosno Gk,sup i
Gk, inf , koje odgovaraju fraktilima 0.05 i 0.95 respektivno2.
8.2.3 Karakteristična vrijednost promjenljivih dejstava

Evrokod kaže da kod promjenjivih dejstava, karakteristične vrijednosti
Qk moraju biti ili gornje vrijednosti (s određenom vjerovatnoćom da ne budu
prekoračena) ili donje vrijednosti (s određenom vjerovatnoćom da budu dostignuta
u toku usvojenog referentnog perioda). Karakteristične vrijednosti promjenljivih
dejstava mogu biti i nominalne vrijednosti u slučajevima kada statistička raspodjela
2
Značenje izraza 95% - fraktil je taj da samo 5% vrijednosti neke slučajne promjenljive (npr. efekta dejstva)
može da bude veće od date karakteristične vrijednosti. S druge strane, kod određivanja otpornosti često se govori
o 5%-fraktilu, koji dozvoljava samo 5% rezultata lošijih od neke zadate karakteristične vrijednosti („podbačaj“;
vidjeti sliku 3).
60
nije poznata, kako je to ranije objašnjeno.
Količina statističkih podataka o promjenljivim dejstvima dozvoljava
statističku obradu. U većini evropskih zemalja postoje meteorološki podaci
(o brzinama i pravcima vjetra, o visinama i gustini snježnog pokrivača, o
temperaturama...) unazad najmanje 40 godina. Na osnovu ovih podataka se
mogu formirati statistički nizovi i naučno odrediti uticaji pojedinih promjenljivih
dejstava. Takođe, kalibracija saobraćajnih opterećenja izvršena je na osnovu zapisa
o saobraćajnim opterećenjima za preko 200000 teretnih vozila na evropskim
autoputevima.
U opštem slučaju, karakteristična vrijednost Qk atmosferskih dejstava i
korisnog opterećenja na međuspratne konstrukcije zgrada, za stalne proračunske
situacije, se zasniva na očekivanoj vjerovatnoći čija vrijednost ne treba da bude
veća od 0.98, i za referentni period od jedne godine.
Koncept referentnog i povratnog perioda ilustrovan je na slici 1.
Slika 1: Referentni i povratni period. Promjenljivo dejstvo Q u funkciji vremena t i

karakteristične vrijednosti Qk
Na slici se vidi promjenljivo dejstvo Q u zavisnosti od vremena t.

Referentni period je određeni vremenski period (na primjer jedna godina) u kojem
promjenljivo dejstvo dostiže maksimum Qmax, 1 (godišnji ekstrem). Na ovaj način,
za svako naredno vremensko razdoblje (jednako referentnom periodu) može se
odrediti maksimum dejstva Q za dati period, u oznaci Qmax, i . Dobija se niz Qmax, 1 ,
Qmax, 2 , Qmax, 3 … čija distribucija je predstavljena funkcijom gustine raspodjele
f(Q).
Karakteristična vrijednost Qk se može definisati na način da, na primjer,
Qk neće biti veće od Qmax s vjerovatnoćom prekoračenja od recimo p = 0,02
(odnosno vjerovatnoća da Qk premaši, tj. bude veće od Qmax je 0,02). Na ovaj
61
način dobijamo karakterističnu vrijednost Qk koja je p-fraktil od ekstremnih
vrijednosti Qmax .
Povratni period je onaj vremenski period u kojem se karakteristična
vrijednost Qk ili vrijednost veća od Qk promjenljivog dejstva Q pojavljuje
prosječno jednom. To ne znači da se ta vrijednost u bilo kojem vremenskom
periodu jednako dugom kao i povratno razdoblje, mora pojaviti, ili da se neće
pojaviti više od jednom. To znači da se ona prosječno pojavljuje jednom u toku
povratnog perioda. Odnosno, biće povratnih perioda kada se neće uopšte pojaviti,
a biće povratnih perioda kada će se pojaviti (odnosno biti prekoračana) i dva tri
puta.
Povratni ( T ) i referentni ( x ) period kao i vjerovatnoća prekoračenja ( p )
x
su povezani jednačinom T = p . Odnosno za referentni period od jedne godine
i vjerovatnoću prekoračenja od p=0,02 povratni period u našem primjeru je 50
godina ( T = 1 0, 02 = 50 ).
Naravno, u zavisnosti od karaktera promjenljivog dejstva, može se
usvojiti i neki drugi prikladniji referentni period, što za sobom povlači i drugačiju
vjerovatnoću prekoračenja karakteristične vrijednosti i drugi povratni period.
Treba imati na umu da neka promjenljiva dejstva nemaju periodični
karakter sličan atmosferskim i saobraćajnim dejstvima. To znači da koncept
referentnog i povratnog perioda neće uvijek biti pogodan. U takvim slučajevima,
karakteristična vrijednost se može odrediti drugačije na način koji će prikladnije
da predstavi prirodu tog dejsva.
8.3 REPREZENTATIVNE VRIJEDNOSTI PROMJENLJIVIH

DEJSTAVA PRI ISTOVREMENOM DJELOVANJU
(KOMBINOVANJE PROMJENLJIVIH DEJSTAVA)
Prilikom proračuna često je potrebno uzeti u obzir više promjenljivih
dejstava koja djeluju istovremeno. Ne bi bilo ekonomično, ni racionalno, u svakom
trenutku (za svaku proračunsku situaciju) ova dejstva uzeti s maksimalnom
vrijednošću da djeluju istovremeno.
Iz tog razloga imamo i druge reprezentativne vrijednosti promjenljivih
dejstava:
- vrijednost za kombinacije - } 0 Qk ,
- učestala vrijednost - }1 Qk ,
- kvazi-stalna vrijednost - }2 Qk .
Faktori }0 , }1 i } 2 su faktori redukcije karakterističnih vrijednosti
promjenljivih dejstava i imaju različita značenja. Ovi faktori se primjenjuju i na
62
vodeća i na prateća promjenljiva dejstva, o čemu će više riječi biti u poglavlju koje
se bavi poglavljem 6 Evrokoda EN 1990, odnosno poglavlju o dokazu metodom
parcijalnih koeficijenata i kombinacijama dejstava. U narednoj tabeli dat je kratak
pregled primjene } koeficijenata prema proračunskoj situaciji ili kombinaciji i
graničnom stanju na koje se primjenjuje.
Tabela 1: Primjena } koeficijenata na vodeća i prateća promjenljiva dejstva za granična
stanja nosivosti i upotrebljivosti i odgovarajuće proračunske situacije i kombinacije
Granična stanja nosivosti

Proračunske situacije i kombinacije
Stalna i povremena Incidentna Seizmička
W0 prateća dejstva ne primjenjuje se ne primjenjuje se
W1 ne primjenjuje se (vodeće dejstvo) ne primjenjuje se
W2 ne primjenjuje se (vodeće) i prateća dejstva sva promjenljiva dejstva

Granična stanja upotrebljivosti
Proračunske situacije i kombinacije
Karakteristična Učestala Kvazi-stalna
W0 prateća dejstva ne primjenjuje se ne primjenjuje se
W1 ne primjenjuje se vodeće dejstvo ne primjenjuje se
W2 ne primjenjuje se prateća dejstva sva promjenljiva dejstva
Faktor kombinacije } 0 Qk uzima u obzir vjerovatnoću istovremenog

pojavljivanja dva ili više nezavisnih promjenljivih dejstava. Ova vrijednost
je povezana graničnim stanjem nosivosti i nepovratnim graničnim stanjima
upotrebljivosti. Primjenjuje se isključivo na pratećim promjenljivim dejstvima.
Učestala vrijednost }1 Qk se primarno povezuje s učestalom
kombinacijom prilikom određivanja graničnih stanja upotrebljivosti, a smatra se
da je adekvatna i za incidentne proračunske situacije graničnih stanja nosivosti. U
oba slučaja primjenjuje se na vodeće promjenljivo dejstvo.
Ova vrijednost karakterističnog dejstva Q se određuje prema EN 1990
tako da je ukupno vrijeme, unutar izabranog perioda, u toku kojeg je Q 2 }1 Qk
samo određeni mali dio tog vremena, ili da je učestalost kada je ispunjeno da je
Q 2 }1 Qk ograničena s odgovarajućom vrijednošću. Ukupno vrijeme za koje je
}1 Qk prekoračeno (premašeno) je jednako zbiru vremenskih perioda Tt1 , Tt2 ,
itd. kako je to prikazano na slici 2 debelim zelenim linijama za učestalu vrijednost
}1 Qk .Za zgrade prema napomeni uz član 4.1.3(1)P Evrokoda EN 1990 izabrana
je učestala vrijednost tako da je vrijeme kada je ona prekoračena jednaka 0,01 od
referentnog perioda (50 godina za zgrade).
63
Slika 2:Šematski prikaz reprezentativnih vrijednosti promjenljivih dejstava i faktora
redukcije }
Kvazi-stalna vrijednost } 2 Qk prema Evrokodu EN 1990 se određuje

tako da je ukupno vrijeme, unutar izabranog perioda, u toku kojeg je Q 2 } 2 Qk ,
zapravo značajan dio tog referentnog perioda, odnosno ona odgovara vremenu od
0,5 referentnog perioda. Ukupno vrijeme prekoračenja vrijednosti } 2 Qk jednako
je zbiru perioda koje odgovaraju vremenu od 0,5 referentnog perioda. Kvazi-
stalna vrijednost se može odrediti i kao prosječna vrijednost u toku izabranog
referentnog perioda. Za neka promjenljiva opterećenja vrijednost koeficijenta } 2
je veoma mala. Na primjer, za saobraćajna opterećenja kod mostova, kvazi-stalna
vrijednost se uzima da je jednaka nuli, osim kod veoma opterećenih mostova u
gradu, naročito u seizmičkim proračunskim kombinacijama.
Za pojedine konstrukcije i određene tipove opterećenja (npr. opterećenje
od zamora) mogu se dati i drugačija reprezentativna dejstva od onih ranije opisanih
i prikazanih u tabeli 1.
8.4 PREDSTAVLJANJE DEJSTAVA ZAMORA, DINAMIČKIH

DEJSTAVA I GEOTEHNIČKIH DEJSTAVA, TE UTICAJA
SREDINE
8.4.1 Predstavljanje dejstva zamora
Dejstva zamora su obrađena u Evrokodu EN 1991. Ukoliko se radi o
konstrukcijama za koje se ne daju uputstva u EN 1991, dejstva zamora treba da
se definišu na osnovu analiza mjerenja (ili sličnih studija) očekivanih spektara
64
dejstva.
S obzirom da dejstva zamora zavise od materijala konstrukcije, u
relevantnim evrokodovima (1992 -1996 i 1999) data su odgovarajuća uputstva za
proračun uticaja od opterećenja čiji se intenzitet višestruko ciklično mijenja.
8.4.2 Predstavljanje dinamičkih dejstava

U opštem slučaju dinamički efekti se u proračunu uzimaju upotrebom
dinamičkih faktora, odnosno primjenom kvazi statičkih dejstava koja se množe
odgovarajućim koeficijentima. Na ovaj način se dinamička dejstva tretiraju kao
statička dejstva. Najčešće su ovi koeficijenti veći od jedan, mada ponekad mogu
biti i manji od jedinice, što je, na primjer, slučaj kod udara vozila u konstrukciju.
Potrebno je posebnu pažnju posvetiti dinamičkim efektima kod procjene
zamora. Kod zamora ovi uticaji se unose u proračun implicitno (direktno) preko
karakteristične vrijednosti (u koju su već uključeni) ili eksplicitno upotrebom
dinimičkih faktora.
Dinamička analiza se vrši kada su ubrzanja konstrukcije, koja nastaju od
uticaja dejstava koja zavise od vremena, značajna.
8.4.3 Predstavljenje geotehničkih dejstava

Evrokod EN 1990 ne daje posebna uputstva za geotehnička dejstva,
osim da se trebaju odrediti u skladu s Evrokodom EN 1997-1.
8.4.4 Uticaji sredine

Na izbor materijala za konstrukciju važnu ulogu igra i uticaj sredine. Na
primjer, uticaj soli, vlažnosti, požara, karbon dioksida itd. mogu značajno da utiču
na osobine materijala od kojih je konstrukcija napravljena.
Ovi uticaji, kao i način na koji se uzimaju u proračunu, obrađeni su u
odgovarajućim evrokodovima (1992-1996 i 1999).
Ponekad je moguće ove uticaje teorijski opisati i kvantitativno obraditi.
Međutim, najčešće se ovi uticaji procjenjuju. Često je kombinacija ovih uticaja od
presudnog značaja za konkretnu konstrukciju pri datim uslovima. Kombinacije
različitih dejstava opisane su u šestoj glavi Evrokoda EN 1990 (i u poglavljima
4.11 i 4.12 ovog priručnika).
8.5 SVOJSTVA MATERIJALA I PROIZVODA

8.5.1 Karakteristične vrijednosti i njihovo određivanje
Svojstva materijala i tla čine važnu grupu osnovnih promjenljivih za
određivanje pouzdanosti konstrukcija. U proračunima prilikom projektovanja,
65
svojstva materijala (uključujući tlo i stijene) ili proizvoda, dati su sa svojim
karakterističnim vrijednostima. Ove vrijednosti odgovaraju unaprijed zadatoj
vjerovatnoći da neće doći do njihovog narušavanja.
Evrokod EN 1990 definiše karakterističnu vrijednost svojstava materijala
ili proizvoda kao onu za koju postoji propisana vjerovatnoća da neće biti dostignuta
u hipotetički neograničenoj seriji ispitivanja. Ova vrijednost odgovara utvrđenom
fraktilu pretpostavljene statističke raspodjele pojedinog svojstva materijala ili
proizvoda. U nekim slučajevima se koristi nazivna vrijednost kao karakteristična
vrijednost.
Slika 3: Fraktil 5% i 95% slučajne promjenjive x. Ilustracija donje i gornje

karakteristične vrijednosti svojstva materijala ili proizvoda ( xk,inf i xk,sup )
Kada je svojstvo materijala igra značajnu ulogu u dokazu graničnog

stanja, onda treba razmoriti i gornju ( xk,sup i xk,inf ) i donju karakterističnu vrijednost
svojstva materijala. Kada je donja vrijednost svojstva materijala nepovoljna, onda
se kao karakteristična vrijednost razmatra 5% fraktil. Kada je gornja vrijednost
nepovoljna, tada se za karakterističnu vrijednost razmatra 95% fraktil.
Detaljnije o opštim informacijama vezanim za modelovanje
karakterističnih vrijednosti svojstava materijala kao i osnovne tehnike za
određivanje karakterističnih i računskih vrijednosti materijala i proizvoda mogu
se naći u [5].
Svojstva materijala se normalno određuju standardizovanim
ispitivanjima pod kontrolisanim (definisanim) uslovima. Nekada je potrebno na
rezultate ovih ispitivanja primijeniti korelacione faktore (faktore konverzije) kako
bi se vrijednosti rezultata prevele da odražavaju ponašanje konstrukcije ili tla. Ovi
faktori dati su evrokodovima za materijale 1992 - 1999. Tradicionalni materijali
(čelik, beton) su dobro pokriveni prethodnim iskustvom i opsežnim ispitivanjima.
Za nove materijale potrebno je razraditi opsežne programe ispitivanja,
66
uključujući ispitivanja cijele konstrukcije, kako bi se odredila relevantna svojstva
i dali odgovarajući faktori konverzije. Nove materijale treba uvoditi samo s
opsežnim informacijama o njihovim svojstvima, a koja treba da budu praćena
eksperimentalnim dokazima.
Prema članu 4.2(5) Evrokoda EN 1990 kada god se ne raspolaže s
dovoljno informacija o statističkoj raspodjeli nekog svojstva, u proračunu se može
koristiti nominalna vrijednost. U slučaju da promjena svojstva malo varira, onda
se može srednja vrijednost koristiti kao karakteristična vrijednost.
Srednjom vrijednošću kao karakterističnom vrijednošću se koriste i
parametri krutosti, naročito kod svojstava krutosti koja se koriste u modelima koji
opisuju interakciju tlo-konstrukcija ili kod konstrukcija u kojima se koristi više
različitih materijala. Svojstva krutosti se ne mijenjaju parcijalnim koeficijentima
sigurnosti jer bi to dovelo do pogrešnih rezultata, odnosno ne bi se dobila „realna“
slika krutosti konstrukcije. Ipak, u nekim slučajevima (npr. pri proračunu šipova
izloženih djelovanju horizontalne sile na vrhu) potrebno je uzeti u obzir i donju i
gornju vrijednost ovih parametara, koji se u opštem slučaju dobijaju inženjerskom
procjenom.
Određene vrijednosti za svojstva materijala i proizvoda date su u
evrokodovima za materijale EN 1992 - 1999, gdje su i definisani odgovarajući
parcijalni faktori sigurnosti. Ako se ne raspolaže s odgovarajućim statističkim
podacima, potrebno je koristiti konzervativne vrijednosti parcijalnih faktora
sigurnosti.
8.6 GEOMETRIJSKI PODACI

Geometrijske promjenljive opisuju oblik, veličinu i ukupan raspored
konstrukcije u cjelini i njenih pojedinih elemenata, kao i poprečnih presjeka
elemenata konstrukcije. Prilikom proračuna potrebno je uzeti u obzir mogućnost
odstupanja ovih veličina usljed nivoa izrade i procesa ugradnje na licu mjesta.
Geometrijski podaci se u proračunu unose kao karakteristične vrijednosti
ili, kao što je to slučaj s imperfekcijama, direktno preko svojih proračunskih
vrijednosti. Prema članu 4.3(2) Evrokoda EN 1990 karakteristične vrijednosti
obično odgovaraju dimenzijama koje su navedene u proračunu u fazi projektovanja,
odnosno nominalnim vrijednostima. Međutim, gdje je to relevantno, vrijednosti
geometrijskih podataka mogu da budu i propisani fraktil neke dostupne statističke
raspodjele. Ovaj fraktil se može odrediti preko formule:
a p = anom + dasys ] t g + k p v a ,
gdje je k p koeficijent koji zavisi od vjerovatnoće p i pretpostavljene distribucije,
a p fraktil dimenzije a odgovarajuće vjerovatnoće p, dasys ] t g je sistematsko
67
odstupanje, vrijednost koja predstavlja dimenzionu varijaciju zavisnu od vremena,
a je neka dimenzija konstrukcije, anom njena nominalna vrijednost.
Važna grupa geometrijskih podataka, koji mogu imati značajan uticaj
na pouzdanost konstrukcije i koji se zbog toga moraju uzeti u obzir prilikom
proračuna, su različite imperfekcije. U zavisnosti od vrste materijala, ove
imperfekcije su opisane u odgovarajućim evrokodovima za materijale od EN
1992 - 1999.
Tolerancije spojenih (povezanih) dijelova napravljenih od različitih
materijala moraju biti međusobno kompatibilne. Kako bi se potvrdila
kompatibilnost svih navedenih tolerancija za dati slučaj, potrebno je uraditi
odvojene analize koje uzimaju u obzir imperfekcije i odstupanja, kako je to dato
u evrokodovima za materijale od EN 1992 - 1999. Statističke metode opisane u
BS 5606 daju detaljan opis provjere uzajamne kompatibilnosti svih razmatranih
tolerancija.
U EN 13670 „Izvođenje betonskih konstrukcija“, data su dozvoljena
geometrijska odstupanja raznih geometrijskih podataka za betonske elemente.
9 PRINCIPI PROJEKTOVANJA GRANIČNIH STANJA
9.1 GRANIČNO STANJE - NAČELA I PROJEKTNE SITUACIJE

Pri upotrebi evrokodova projektovanje je potrebno provesti poštujući
principe graničnog stanja.
Konstrukcija i dijelovi konstrukcije moraju zadovoljavati niz graničnih
stanja. Sva granična stanja se dijele na dvije grupe i to:
a) Granična stanja sigurnosti koja se odnose na nosivost konstrukcije.
Za granična stanja sigurnosti potrebno je dokazati da maksimalni uticaji (npr.
maksimalne presječne sile) od proračunskih djelovanja Ed = E ^Fd, adh ne
prekorače proračunsku nosivost konstrukcije Rd = R ^Xd, adh .
Ed # Rd
b) Granična stanja upotrebljivosti koja se odnose na izgled konstrukcije
i udobnost ljudi. Za granična stanja upotrebljivosti potrebno je dokazati da
maksimalni uticaji (npr. maksimalno pomjeranje) od proračunskih djelovanja
Ed = E ^Fd, ad, Xd h ne prekorače normativne kriterije ponašanja konstrukcije Cd .
Ed # Cd
Verifikacija jednog od dva granična stanja može se izostaviti, pod
uslovom da se obezbijedi dovoljno informacija da bi se dokazalo da je zadovoljeno
s druge strane.
68
Proračun treba da se zasniva na upotrebi konstruktivnih modela i modela
opterećenja za relevantna granična stanja uz provjeru da nisu prekoračena granična
stanja za relevantne proračunske vrijednosti za:
- djelovanja,
- svojstva materijala, ili
- svojstva proizvoda, i
- geometrijske podatke koji se koriste u ovim modelima.
Ovaj zahtjev se treba postići metodom parcijalnih faktora, opisanom u
odjeljcima 2.9 do 2.11.
Granična stanja treba provjeriti za relevantne projektne situacije (vidjeti
odjeljke 2.7.2 i 2.7.3), uzimajući u obzir uslove koje konstrukcija treba da
zadovolji kako bi osigurala svoju funkciju, a koje možemo očekivati da se dogode
za vrijeme izvođenja i korišćenja konstrukcije.
9.2 GRANIČNA STANJA

Granična stanja tretiraju:
- sigurnost ljudi, i/ili
- sigurnost konstrukcije.
Sljedeće projektne situacije treba uzeti u obzir za provjeru krajnjih
graničnih stanja:
- trajne proračunske situacije, koje se odnose na uslove normalne
upotrebe,
- prolazne proračunske situacije, koje se odnose na privremene
uslove primjenljive na konstrukciju, na primjer tokom izvođenja ili
intervencija,
- slučajne proračunske situacije, koje se odnose na izuzetne uslove
primjenljive na konstrukciju ili njenu izloženost, na primjer požaru,
eksploziji, udarima ili posljedicama lokalnih otkazivanja.
Sljedeća granična stanja potrebno je provjeriti tamo gdje su relevantna:
- gubitak ravnoteže konstrukcije ili bilo kojeg njenog dijela, koji se
posmatraju kao kruto tijelo,
- otkazivanje usljed prevelike deformacije, prelazak konstrukcije ili
bilo kojeg njenog dijela u mehanizam, pukotine, gubitak stabilnosti
konstrukcije ili bilo kojeg njenog dijela, uključujući i oslonce i temelje.
69
10 VERIFIKACIJA METODOM PARCIJALNIH FAKTORA
Potrebno je potvrditi da za sve relevantne projektne situacije, nije
dostignuto prekoračenje za slučaj kada je model opterećen projektnim vrijednostima
dejstava ili efektima od dejstava i otporima. Za odabrane projektne situacije i
relevantna granična stanja pojedinačnih dejstava (odnosno karakterističnih,
ili drugih reprezentativnih vrijednosti) kritične slučajeva opterećenja treba
kombinovati kako je to opisano u ovom poglavlju. Dejstva koja se ne mogu
pojaviti istovremeno, na primjer, zbog fizičkih razloga, ne treba uzeti u obzir
zajedno u kombinaciji.
Posebno se mora provjeriti da:
a) učinci proračunskih dejstava ne prelaze proračunsku nosivost
konstrukcije kod graničnog stanja nosivosti, i
b) učinci proračunskih dejstava ne prelaze postavljene kriterije
ponašanja za granična stanja upotrebljivosti.
Kod posebnih konstrukcija može se javiti potreba da se i ostale provjere
uzmu u obzir, na primjer provjera na zamor.
Slika 4: Opšti pregled sistema parcijalnih faktora u evrokodovima

70
11 GRANIČNA STANJA
11.1 OPŠTE ODREDBE

Za opseg konstrukcija koje pokriva ovaj priručnik sljedeća krajnja
granična stanja treba provjeriti:
EQU - gubitak statičke ravnoteže konstrukcije (Napomena dole) ili bilo
kojeg njenog dijela kada se tretiraju kao kruto tijelo, a gdje se čvrstoća građevinskog
materijala ili tlo ne tretiraju. Slučaj EQU treba uzeti u obzir za situacije u kojima
male razlike u vrijednosti ili prostornoj distribuciji dejstava mogu biti značajne u
kontekstu gubitka ravnoteže. Dakle, gubitak statičke ravnoteže je krajnje granično
stanje. Primjere takvih graničnih stanja ne viđamo često. Kada se razmatra ovo
granično stanje nosivosti, treba dokazati da je maksimalna vrijednost uticaja od
proračunskih dejstava manja od proračunske nosivosti konstrukcije. Provjere
statičke ravnoteže i otpornosti:
E d,dst # E d,stb
To znači da su proračunski efekti destabilizacijskih dejstava ( E d,dst )
manji u odnosu na proračunske efekte stabilizacijskih dejstava ( E d,stb ).
Uzmimo, na primjer, jednostavnu konstrukciju grede s prepustom (slika
5), gdje GR predstavlja težinu konstrukcije između oslonaca A i B, i GS predstavlja
težinu konstrukcije konzole BC. Pretpostavimo takođe da oslonci nisu u stanju
preuzeti zatezanje.
Slika 5: Greda s prepustom
U nekim slučajevima (npr. kod seizmički otpornih konstrukcija ili

proračuna plastičnosti), potrebno je da određeni dijelovi konstrukcije popuštaju
i prelaze u mehanizam prije nego čitava konstrukcija dosegne granično stanje.
Kada se razmatra ovo granično stanje nosivosti, treba dokazati da je uticaj od
proračunskih sila manji od kritičnog uticaja koji izaziva slom nosive konstrukcije.
U tom slučaju dijelovi konstrukcije koji popuštaju trebaju biti proračunati tako
da:
E d # R yd,inf
dok će ostali dijelovi konstrukcije biti proračunati tako da :
R yd,sup # R d
71
Slika 6 pokazuje primjer potpornog zida koji leži direktno na kamenoj
podlozi. Granično stanje u slučaju prevrtanja oko tačke A treba uzeti u obzir
za dimenzioniranje temelja, jer nije definisan kriterijum vezan za otpornost
tla. Prevrtanje potpornog zida je generalno posljedica otkazivanja tla koje je u
kontaktu sa temeljnom stopom.
Kada se razmatra ovo granično stanje nosivosti, treba dokazati da je
proračunska vrijednost uticaja na konstrukciju od destabilizirajućih dejstava manja
od proračunske vrijednosti uticaja od stabilizirajućih dejstava (npr. za prevrtanje
potpornog zida treba dokazati da je moment prevrtanja zida od aktivnog potiska
zemlje manji od momenta stabilnosti od vlastite težine zida).
Slika 6: Granično stanje nosivosti usljed gubitka ravnoteže konstrukcije posmatrane kao
kruto tijelo
STR – obuhvata unutrašnje otkazivanje ili prekomjerne deformacije

konstrukcije ili bilo kojeg njenog dijela, uključujući oslonce, šipove, podrumske
zidove, i sl., uz kontrolu čvrstoće građevinskih materijala konstrukcije. Ipak,
moguće otkazivanje konstrukcije može biti posljedica niza neželjenih događaja
koji dovode do hazardne situacije. Podrazumijeva se da je za sve projektne
situacije, idealizujući posljedice određenog hazard scenarija, potrebno uraditi
provjere sa setom c faktora, povezanih s prvim od dešavanja koja dovode do
hazardnog scenarija. Stoga, projektant treba odabrati odgovarajuće granično
stanje koje odgovara prvom dešavanju koji će odrediti kombinacije dejstava.
Provjere statičke ravnoteže i otpornosti:
Ed # Rd
U slučajevima kada rezultati verifikacije mogu biti vrlo osjetljivi na
varijacije veličine stalnog dejstva od mjesta do mjesta u konstrukciji, nepovoljni
i povoljni dijelovi ovih dejstava posmatraju se kao individualna dejstva. To se
posebno odnosi na verifikaciju statičke ravnoteže i sličnim graničnim stanjima.
72
Slika 7: Povoljna i nepovoljna dejstva na konstrukciji
Slika 8: Most izgrađen metodom naguravanja mosta: rizik od gubitka statičke ravnoteže
Za procjenu ekstremne proračunske vrijednosti momenata savijanja

u sredini centralnog raspona, proračunska varijabla dejstava (predstavljena s
ravnomjerno raspoređenim dejstvom) može se nanijeti u centralnom rasponu
(za maksimalnu vrijednost) ili u bočnim rasponima (za minimalne vrijednosti).
U prvom slučaju, proračunska vlastita težina grede će biti najviše „nepovoljna“
( c G, sup G k. sup ), a drugom slučaju, to će biti najmanje ‚nepovoljno‘ ( c G, inf G k. inf ).
GEO - otkazivanje ili pretjerane deformacije tla, gdje je čvrstoća tla ili
stijena značajna u pružanju otpora.
Razlika između graničnih stanja STR i GEO je potrebna jer je moguće
odabrati nekoliko varijanti za slučajeve kada su svojstva tla uključena u dejstva ili
otpore. Preciznije, proračunska vrijednost geotehničkih promjenljivih (dejstvo ili
otpor) može se ocijeniti ili:
- primjenom parcijalnog faktora na rezultat proračuna (primjena
teorijskog modela)
ili
73
- primjenom parcijalnih faktora na svojstva tla prije izračunavanja
otpora preko formule.
Na primjer, aktivni pritisak p ] z g na dubini z potpornog zida može se
proračunati prema Rankinovoj formuli:
p ]z g = ka z
gdje je:
ka = tan2 b r - l
{
koeficijent aktivnog pritiska, a φ predstavlja ugao
4 2
unutrašnjeg trenja.
Jasno je da se pouzdanost može uvesti kroz odgovarajući izbor ovoga
ugla, ili pak primjenjujući parcijalni faktor na rezultat proračuna aktivnog
pritiska.
Provjere statičke ravnoteže i otpornosti
Ed # Rd
FAT – Otkazivanje prouzrokovano zamorom konstrukcije ili bilo kojeg
njenog dijela. Granična stanja prouzrokovana zamorom konstrukcije smatraju se,
u evrokodovima, kao krajnja granična stanja, jer kada dođe do slobodnog razvoja
zamora, konačni ishod tog procesa je otkazivanje konstrukcije. Ipak, opterećenja
koja su odgovorna za fenomen zamora nisu proračunska opterećenja za granična
stanja STR ili GEO. Na primjer, u slučaju čeličnih, spregnutih i betonskih mostova,
glavni uzrok pojave zamora nije efekat opterećenja od najtežih kamiona nego od
najčešćih opterećenja kamionima, koji su srednje veličine, ali s mnogo ponavljanja.
Verifikacije zamora strogo zavise od konstrukcijskog materijala. Stoga, nisu data
specifična pravila u EN 1990, ali se spominju u EN 1991 za dejstva i proračun u
evrokodovima EN 1992 do 1999.
Napomena: EQU se koristi za provjeru stabilnosti konstrukcije ili bilo
kojeg njenog dijela protiv prevrtanja, klizanja ili izdizanja.
74
11.2 PRIMJERI KOJI ILUSTRUJU KOMBINACIJE DJELOVANJA
ZA EQU, STR I GEO KRAJNJA GRANIČNA STANJA
11.2.1 Sile za provjeru čvrstoće elemenata (granično stanje STR)
Maksimalni učinci koji proizlaze iz STR provjere:

- Oslonačka reakcija u A – slučaj STR3
- Oslonačka reakcija u B – slučaj STR1
- Smičuća sila i moment savijanja na dijelu BC - oslonac B – slučaj
STR1
- Moment savijanja unutar raspona AB – slučaj STR3
Napomena: Reakcije nad osloncima A i B se mogu koristiti za proračun
šipova na tim lokacijama.
75
11.2.2 GEO slučajevi opterećenja
MAbmax= 116,00 KNm

MC= -117,97 KNm
RA= 93,59 KN
RB= 227,29 KN
MAbmax=137,16 KNm
MC= -67,19 KNm
RA= 102,05 KN
RB= 178,20 KN
MAbmax= 46,68 KNm

MC= -117,97 KNm
RA= 44,84 KN
RB= 178,54 KN
Maksimalni učinci koji proizlaze iz GEO provjere za dimenzionisanje

temelja su:
- Oslonačka reakcija u A - slučaj GEO 2
- Oslonačka reakcija u B - slučaj GEO 1
11.2.3 EQU slučaj opterećenja
RA = 35,97 KN > 0,0

Princip jednog izvora se ne odnosi na EQU, jer se različite vrijednosti
faktorisane vlastite težine koriste na dva raspona.
76
11.2.4 STR kombinacija za kontinuiranu gredu s tri raspona:
Slika 9: STR kombinacija za kontinualnu gredu s tri raspona
Tabela 2: Proračunske vrijednosti djelovanja za upotrebu u kombinaciji djelovanja
Odabrane proračunske situacije će biti dovoljno složene i raznolike da

obuhvate sve uslove koji se razumno mogu predvidjeti da će se dogoditi u toku
izvođenja i upotrebe konstrukcije.
77
Tabela 3: Proračunske situacije i načini verifikacije
Proračunske situacije Verifikacija

Trajne Normalna upotreba ULS, SLS
Izvođenje, privremeni uslovi koji
Prolazne se odnose na konstrukciju, npr. ULS, SLS
održavanje ili popravke
Normalna upotreba ULS
Izvanredne
Tokom izvođenja ULS
Normalna upotreba ULS, SLS
Seizmičke
Tokom izvođenja ULS, SLS
Kombinacije opterećenja za ULS mogu biti simbolično prikazane kako

slijedi:
- Trajne i prolazne proračunske situacije za provjeru graničnih stanja
nosivosti koja su različita od onih koja se odnose na zamor
/ cG,j Gk,j + c p P + cQ,1 Qk,1 + / cQ,i }0,i Qk,i

j$1 i21
- Kombinacije za izvanredne proračunske situacije
/ Gk,j + P + Ad + ^}1,1 ili }2,1hQk,1 + / }2,i Qk,i

j$1 i21
- Kombinacija za seizmičku proračunsku situaciju
/ Gk,j + P + AEd + / }2,i Qk,i

j$1 i$1
gdje su:
Gkj karakteristične vrijednosti stalnih dejstava,
Pk karakteristična vrijednost dejstava prednaprezanja,
Qk1 karakteristične vrijednosti prevladavajućeg promjenljivog dejstva,
Qki karakteristična vrijednost ostalih promjenljivih dejstava,
Ad proračunska vrijednost izvanrednog dejstva,
AEd proračunska vrijednost seizmičkog dejstva.
78
c Gj parcijalni koeficijent stalnog dejstva j,
c GAj kao c Gj , ali za izvanredne proračunske situacije,
c PA kao c p , ali za izvanredna dejstva,
cp parcijalni koeficijent za dejstvo prouzrokovano prednaprezanjem,
c parcijalni koeficijent promjenljivog dejstva i,
c Qi parcijalni koeficijent za promjenljivo dejstvo i,
} koeficijenti kombinacija.
Tabela 4: Određivanje proračunskih vrijednosti uticaja od djelovanja

Stalne i Stalna dejstva Promjenljiva dejstva
prolazne nepovoljna povoljna dominantno ostala
proračunske
situacije
cGj, sup Gkj, sup cGj, inf Gkj, inf c Q, 1 Qk, 1 c Q, i } 0, i Qk, i
1, 35 / Gkj,sup + 1, 00 / Gkj,inf + 1, 50Qk,1 + 1, 50 / } 0, i Qk, i
j$1 j$1 i21
ili alternativno
cGj, sup Gkj, sup cGj, inf Gkj, inf c Q,i }0,1 Qk,1 c Q,i }0, i Qk, i
pcGj, sup Gkj, sup cGj, inf Gkj, inf c Q, 1 Qk, 1 c Q, i } 0, i Qk, i
1, 35 / Gkj,sup + 1, 00 / Gkj,inf + 1, 50}0,1 Qk,1 + 1, 50 / } 0, i Qk, i
j$1 j$1 i21
0, 85 # 1, 35 / Gkj,sup + 1, 00 / Gkj,inf + 1, 50Qk,1 + 1, 50 / } 0, i Qk, i

j$1 j$1 i21
Kao proračunska vrijednost usvaja se nepovoljnija vrijednost dobijena iz prethodna

dva izraza!
Evrokod preporučuje sljedeće vrijednosti parcijalnih koeficijenata:
cGj, sup = 1, 35 cQ, 1 = cQ,i = 1, 50 (za nepovoljne uticaje)
cGj, sup = 1, 35 cQ, 1 = cQ,i = 0, 00 (za povoljne uticaje)
p = 0, 85
79
12 ANEKS A1 (NORMATIVNI) - APLIKACIJA ZA ZGRADE
Ovo poglavlje se bavi definisanjem kombinacija dejstava i zahtjeva za
verifikaciju građevinskih objekata. Materijal opisan u ovom poglavlju je dat u
Prilogu A1, ‚Primjena za zgrade‘, EN 1990. Ovaj dodatak koji dopunjava dio 6
(vidjeti poglavlje 6), je normativni. Materijal opisan u ovom poglavlju je pokriven
u Dodatku A1 EN 1990 kako slijedi:
- Područje primjene
- Kombinacije dejstava
- Krajnja granična stanja
- Granična stanja upotrebljivosti
12.1 PODRUČJE PRIMJENE

Prilog A1 daje pravila i metode za utvrđivanje kombinacija dejstava
za zgrade. Pored navedenog takođe se daju preporučene proračunske vrijednosti
stalnih, promjenljivih i slučajnih dejstava, kao i faktori koji će se koristiti u
proračunu zgrada.
Napomena: Preporučuje se da proračun radnog vijeka treba biti
definisan. U opštem slučaju, ovaj proračun radnog vijeka se obično ne koristi
direktno u proračunima, već se definiše vezano za neke specifične probleme, na
primjer, zamora ili korozije čelika.
12.2 KOMBINACIJE DEJSTAVA

12.2.1 Opšte
Efekte dejstava koji ne mogu postojati istovremeno zbog fizičkih ili
funkcionalnih razloga ne treba posmatrati zajedno u kombinacijama dejstava.
Primjena ovoga pravila je stvar inženjerske procjene. Naravno, u većini slučajeva,
nekoliko promjenljivih dejstava istovremeno djeluju na zgradu: opterećenja na
etažama, dejstvo vjetra, promjena temperature i sl. Opšta pravila koja se primjenjuju
za uspostavljanje kombinacija dejstava su objašnjena u poglavlju 6, pa je jasno da
sveobuhvatna primjena ovih pravila može dovesti do velikog broja kombinacija
opterećenja. Kao podrška jednostavnosti proračunu, EN 1990 omogućava
kombinacije dejstava koje se zasnivaju na dva promjenljiva dejstva. Na primjer,
ako uzmemo u obzir problem s jednim stalnim dejstvom (npr. vlastita težina Gk)
i dva nezavisna promjenljiva dejstva (npr. opterećenje poda Qk, 1 i dejstvo vjetra
Qk, 2 ), pojednostavljeni format će nam dati sljedeće kombinacije:
80
1.35 Gk + 1.5 Qk, 1
1.35 Gk + 1.5 Qk,2
1.35 Gk + 1.5 Qk, 1 + 1.35 Qk, 2

U stvari, opšti metod (zasnovan na izrazu 6.10 u EN 1990) se koristi
samo za verifikaciju:
1.35 Gk + 1.5 Qk, 1 + 0.9 Qk, 2 ^}0,2 = 0.6 h i
1.35 Gk + 1.05 Qk, 1 + 1.5 Qk, 2 ^}0,1 = 0.7 h

Predložena ograničenja korišćenja dva promjenljiva dejstva su jedino
prihvatljiva u uobičajenim slučajevima (na primjer, stambene zgrade sa šest
etaža), zbog visokog nivoa karakterističnih dejstava i kombinacija vrijednosti
promjenljivih dejstava, kao i male vjerovatnoće pojave kombinacija značajnih
efekata dodatnih dejstava. Ipak, BAS EN 1990, skreće pažnju projektantima na
činjenicu da upotreba predloženih pojednostavljenja može zavisiti o upotrebi,
obliku i lokaciji zgrade. Naglašavamo da ova pojednostavljenja mogu proizvesti
neprihvatljivo nizak nivo pouzdanosti kada se koriste istovremeno s izrazima
(6.10a) i (6.10b).
Tabela 5: Proračunske vrijednosti dejstava za upotrebu u kombinacijama dejstava
Incidentna
Proračunske Nezavisna promjenljiva dejstva Qd dejstva ili
Stalna dejstva Gd
situacije seizmička
Dominantna Ostala
dejstva Ad
Trajne i
prolazne
cG Gk ^c P Pkh c Q,1 Qk,1 c Q,i }0, i Qk,i
Incidentne cGA Gk ^c PA Pkh }1,1 Qk,1 }2, i Qk,i c A Ak ili Ad

Seizmičke Gk }2, i Qk,i ci AEd
81
12.2.2 Vrijednosti Ψ faktora
Tabela 6: Preporučene }i vrijednosti faktora za zgrade
Dejstvo }0 }1 }2
Korisna opterećenja u zgradama, prema kategoriji (vidjeti EN
1991-1-1)
Kategorija A: prostori za stanovanje i boravak 0,7 0,5 0,3
Kategorija B: poslovni prostori 0,7 0,5 0,3
Kategorija C: prostori za okuplјanje lјudi 0,7 0,7 0,6
Kategorija D: trgovački prostori 0,7 0,7 0,6
Kategorija E: skladišni prostori 1,0 0,9 0,8
Kategorija F: saobraćajne površine, težina vozila ≤ 30 kN 0,7 0,7 0,6
Kategorija G: saobraćajne površine, 30 kN < težina vozila ≤160kN 0,7 0,5 0,3
Kategorija H: krovovi 0 0 0
Opterećenja zgrade snijegom (vidjeti EN 1991-1-3)
- za lokacije na nadmorskoj visini H > 1 000 m 0,70 0,50 0,20
- za lokacije na nadmorskoj visini H ≤ 1 000 m 0,50 0,20 0
Opterećenja zgrade vjetrom (vidjeti EN 1991-1-4) 0,6 0,2 0
Temperatura (osim od požara) u zgradama (vidjeti EN 1991-1-5) 0,6 0,5 0
Redukcija korisnog opterećenja kod elemenata međuspratnih

konstrukcija s velikom pripadajućom površinom i višespratnih zgrada
Slika 10: Koeficijenti redukcije korisnog opterećenja (za } 0 = 0, 7 )
12.3 KRAJNJA GRANIČNA STANJA

Tri seta proračunskih vrijednosti dejstava (set A, B i C) su definisana za
stalne i prolazne proračunske situacije, u zavisnosti od graničnog stanja koje se
posmatra. Numeričke vrijednosti faktora γ i Ψ su date u nacionalnom dodatku.
Napominjemo da EN 1990 preporučuje vrijednosti faktora γ i Ψ koje mogu biti
široko prihvaćene. Ove vrijednosti su date u napomenama EN 1990, i uključene su
82
u tabelama A1.2 (A) do A1.2 (C) što odgovara setovima A, B i C respektivno. Što
se tiče stalnih dejstava, podsjećamo da su gornje i donje karakteristične vrijednosti
(vidjeti poglavlje 4) namijenjene za sva granična stanja koja se čine vrlo osjetljiva
na varijacije veličina ovih dejstava (klauzula A.1.3.1 (2)) . Naravno, inženjerska
procjena je neophodna da bi se prepoznali slučajevi u kojima je granično stanje
veoma ili u manjoj mjeri osjetljivo na takve varijacije. Ovo pravilo je namijenjeno
prvenstveno za granična stanja statičke ravnoteže (EQU). Kao što je objašnjeno
ranije, četiri granična stanja su identifikovana, u zavisnosti od načina kako da
se uvede pouzdanost u procjeni geotehničkih i negeotehničkih djelovanja i
geotehničkih otpora: EQU, STR, GEO i FAT.
Slika 11: Ilustracija graničnih stanja
83
12.3.1 Mjerodavne vrijednosti dejstava za proračun trajnih i prolaznih
dejstava
Tabela 7:Određivanje proračunskih vrijednosti uticaja od dejstava
Stalne i prolazne Stalna dejstva Promjenljiva dejstva

proračunske
situacije nepovoljna povoljna dominantno ostala
cGj, sup Gkj, sup cGj, inf Gkj, inf c Q, 1 Qk, 1 c Q, i } 0, i Qk, i
1, 35 / Gkj,sup + 1, 00 / Gkj,inf + 1, 50Qk,1 + 1, 50 / } 0, i Qk, i
j$1 j$1 i21
ili alternativno
cGj, sup Gkj, sup cGj, inf Gkj, inf c Q,i }0,1 Qk,1 c Q,i }0, i Qk, i
pcGj, sup Gkj, sup cGj, inf Gkj, inf c Q, 1 Qk, 1 c Q, i } 0, i Qk, i
1, 35 / Gkj,sup + 1, 00 / Gkj,inf + 1, 50}0,1 Qk,1 + 1, 50 / } 0, i Qk, i
j$1 j$1 i21
0, 85 # 1, 35 / Gkj,sup + 1, 00 / Gkj,inf + 1, 50Qk,1 + 1, 50 / } 0, i Qk, i

j$1 j$1 i21
Kao proračunska vrijednost usvaja se nepovoljnija vrijednost dobijena iz prethodna dva izraza!
Evrokod preporučuje sljedeće vrijednosti parcijalnih koeficijenata:
cGj, sup = 1, 35 cQ, 1 = cQ,i = 1, 50 (za nepovoljne uticaje)
cGj, sup = 1, 35 cQ, 1 = cQ,i = 0, 00 (za povoljne uticaje)
p = 0, 85
12.4 GRANIČNA STANJA I SETOVI PRORAČUNSKIH VRIJEDNOSTI
Tabela 8: Proračunske vrijednosti (STR/GEO) (Set C) (Preneseno iz EN 1990 (Tabela

A1.2(C))
Granično stanje Set parcijalnih faktora
EQU – statička ravnoteža Set A
STR – otpornost konstrukcije objekta bez
Set B
geotehničkih dejstvima
STR – otpornost konstrukcije objekta sa Pristup 1 Set C za sva djelovanja, set B za sva
geotehničkim dejstvima dejstva, najnepoželjnija
GEO – otkazivanje ili prekomjerne
Pristup 2 Set B za sva dejstva
deformacije tla
Pristup 3 Set B za dejstva na/od konstrukcije,
set B za geotehnička dejstva
84
12.4.1 Mjerodavne vrijednosti dejstava za proračun slučajnih i seizmičkih
dejstava
Generalno govoreći, slučajna djelovanja se odlikuju vrlo niskom
vjerovatnoćom pojave tokom vijeka trajanja konstrukcije. Mada su rezultat
aktivnosti čovjeka, ipak su nastale kao rezultat nesvakidašnjih uslova upotrebe
(na primjer, eksplozija, udar vozila ili brodova, požar) i često su kratkog trajanja.
Slučajna djelovanja mogu nastati i kao posljedica izuzetno rijetkih prirodnih ili
klimatskih pojava kao što su zemljotresi, tornada ili teške snježne padavine. S
obzirom na karakter slučajnih situacija njihova primjena spada u scenario opšte
bezbjednosti i zavisna je od vjerovatnoće pojave, važnosti objekta i posljedica
otkazivanja. Odluku o njihovoj upotrebi donose regulatorna tijela. Parcijalni
faktori za djelovanja za granična stanja za slučaj proračunskih situacija slučajnih
i seizmičkih djelovanja (izrazi (6.11a) do (6.12b)) se obično uzimaju jednaki 1.0.
Generalno gledano, ne samo da su elementi pouzdanosti za dejstva modifikovana
za kombinacije slučajnog dejstva, nego su, takođe, modifikovani i parcijalni
faktori otpora. Seizmička dejstva su izdvojena zbog različitog tretmana njihovog
slučajnog dejstva ili ‚normalnog‘ dejstva u skladu sa ‚seizmičkom zonom‘ u
raznim seizmičkim područjima, gdje se povratni periodi seizmičkih događaja
razlikuju značajno.
12.4.2 Stalna opterećenja

Ukupnu vlastitu težinu nosivih i nenosivih dijelova konstrukcije treba
uzeti u obzir u kombinacijama dejstava kao jedno dejstvo. Za područja gdje je
predviđeno uklanjanje ili dodavanje nosivih i nenosivih dijelova konstrukcije,
mora se uzeti u obzir kritično opterećenje kod proračuna.
Kompletan opseg i oscilacije vodostaja se moraju uzeti u obzir kao
odgovarajući kod relevantnih projektnih situacija (vidjeti EN 1997).
Sadržaj vlage rasutih materijala treba da se uzme u obzir u proračunskim
situacijama zgrada koje se koriste za potrebe skladištenja. Vrijednosti za gustoće
su date u Aneksu A EN 1991. Dio 1-1 je za materijale u suhom stanju.
12.4.3 Korisno opterećenje

Za područja koja će biti podvrgnuta različitim kategorijama opterećenja,
najkritičniji slučaj opterećenja se mora uzeti u obzir kod proračuna. U proračunskim
situacijama kada korisna opterećenja djeluju istovremeno s drugim promjenljivim
dejstvima (npr. dejstvo vjetra ili snijega), ukupno korisno opterećenje treba uzeti
u obzir kao jedno dejstvo. Na krovovima, korisna opterećenja se ne moraju uzeti
u obzir zajedno sa snijegom ili dejstvom vjetra.
85
12.5 GRANIČNA STANJA UPOTREBLJIVOSTI
Granična stanja upotrebljivosti obuhvataju :
- Granično stanje upotrebljivosti usljed prekomjerne deformacije
konstrukcije, koja utiče na: izgled konstrukcije, oštećenje nenosive
konstrukcije i upotrebu konstrukcije.
Kada se razmatra ovo granično stanje upotrebljivosti, potrebno je
da se dokaže da je maksimalno pomjeranje konstrukcije (npr. ugib), manje od
graničnog pomjeranja koje je funkcija vrste, namjene i raspona konstrukcije, te
vrste materijala.
- Granično stanje upotrebljivosti usljed vibracija konstrukcije koje
smetaju ili negativno utiču na konstrukciju i opremu.
Kada se razmatra ovo granično stanje upotrebljivosti, potrebno je da se
dokaže da su vlastite frekvencije konstrukcije različite od frekvencije poremećajne
sile kako ne bi došlo do rezonancije.
- Granično stanje upotrebljivosti usljed oštećenja konstrukcije koja
smanjuju trajnost konstrukcije.
Kada se razmatra ovo granično stanje upotrebljivosti, potrebno je da se
dokaže da su karakteristične naprsline manje od graničnih širina naprslina koje
ovise od sredine u kojoj se konstrukcija nalazi.
12.5.1 Parcijalni faktori za dejstva

Metodom parcijalnih koeficijenata provjerava se da sva mjerodavna
granična stanja nisu premašena, kao ni navedene proračunske vrijednosti za
djelovanja, nosivost i geometrijske podatke. Proračunske vrijednosti su proizvodi
ili koeficijenata karakterističnih vrijednosti ili odgovarajućih parcijalnih
koeficijenata te vrijednosti ψ, kako je to pokazano poglavlju 6 standarda EN 1990.
U opštem slučaju, parcijalnim koeficijentima žele se uzeti u obzir:
- nepovoljna odstupanja od reprezentativnih vrijednosti,
- netačnosti u modelima dejstava i modelima konstrukcije,
- netačnosti u popravnim koeficijentima.
Korisna opterećenja, koja treba uzeti u obzir kod graničnog stanja
upotrebljivosti, treba da budu navedena u skladu s uslovima i zahtjevima
upotrebljivosti koji se odnose na ponašanje konstrukcije.
86
12.5.2 Verifikacija
Uzimajući u obzir granično stanje upotrebljivosti konstrukcije,
verifikacija treba da osigura da je:
Ed # Cd
gdje je:
Ed proračunska vrijednost efektivnog dejstva specifikovanog u kriterijumima
upotrebljivosti, određena na osnovu relevatnih kombinacija u odjeljku 2.11.3,
Cd granična proračunska vrijednost relevantnog kriterijuma upotrebljivosti.
12.5.3 Deformacije i horizontalni pomaci
Slika 12: Deformacije
wc nadvišenje nosača (ako postoji),

w1 početni ugib usljed stalnih dejstava,
w2 priraštaj ugiba usljed dugotrajnog uticaja stalnih dejstava, kao što su
skupljanje i tečenje betona (kod čeličnih konstrukcija je w2 = 0 , ali ovaj
dio ugiba treba da se uzme u obzir kod spregnutih nosača),
w3 ugib usljed promjenljivog opterećenja,
wtot ukupan ugib,
wmax maksimalni ugib uzimajući u obzir i nadvišenje.
87
Slika 13: Horizontalna pomjeranja
Tabela 9: Dopušteni ugibi nosača u zgradarstvu
88
Tabela 10: Dopuštena horizontalna pomjeranja
Zahtjevi upotrebljivosti Kombinacije dejstava
Ugib Karakteristična Česte Kvazi stalne
kombinacija kombinacije kombinacije
Tui Tui Tui
Funkcija konstrukcije
Nepovratno granično stanje
Bez pukotina u nosivim zidovima bez
# T H 300 - -
armature
Bez pukotina u pregradnim zidovima # T H 300 - -
Povratno granično stanje

# T H 400 -
odgovara upotrebi kranskih staza
Izgled konstrukcije
povratno granično stanje # T H 250
12.5.4 Vibracije
Ovaj dodatak daje odrednicu za provjeru graničnog stanja upotrebljivosti
konstrukcija osjetljivih na vibracije. Bavi se određivanjem dejstava (u nejednačini
otpornost-djelovanje), određivanjem odziva konstrukcije i ograničenjima koja
treba da se uzmu u obzir kod odziva konstrukcije kako bi se obezbijedilo da
vibracije ne budu uznemirujuće ni štetne.
12.5.5 Modeliranje dejstava i konstrukcija

Za granična stanja upotrebljivosti modeliranje ovih dejstava i konstrukcije
ovisi o tome kako su određene granice upotrebljivosti.
Ta se ograničenja mogu odnositi na:
- ljudsku udobnost,
- pravilno funkcionisanje mašina ili drugih instalacija,
- najveće progibe da bi se spriječila oštećenja ili sudaranje.
Da bi se provjerilo da ta ograničenja nisu premašena, dejstva mogu biti
modelirana kao vremenski zapisi sila - vrijeme, za što se odzivi konstrukcije mogu
odrediti kao vremenski zapisi progiba ili ubrzanja upotrebljavajući odgovarajuće
metode integracije.
Tamo gdje odziv konstrukcije može znatno da utiče na primjenjeni
zapis sila - vrijeme (npr. kad je vozilo pobuđeno na vlastite vibracije vibracijama
konstrukcije ili kad se događaju istovremena kretanja masa), o tim međudejstvima
treba voditi računa ili u modeliranju kombinovanih sistema vibracija opterećenje-
89
konstrukcija ili u odgovarajućim modifikacijama zapisa sila - vrijeme.
Dа granično stanje upotrebljivosti, konstrukcije i1i konstrukcijskog
elementa, kada su izloženi vibracijama, ne bi bilo рrеkоrаčеnо, sopstvena
frekvencija (natural frequency) vibraciја, konstrukcije ili konstrukcijskog
elementa, treba da bude veća od odgovarajućih vrijednosti, koje zavise od funkcije
zgrade i porijekla vibracija, а dogovorene su s investitorom i/ili relevantnim
administrativnim organom.
Ako је sopstvena frekvencija vibracija konstrukcije manја od
odgovarajuće vrijednosti, treba da bude sprovedena preciznija analiza dinаmičkоg
odgovora konstrukcije, koja uklјučuје razmatranje prigušenja.
90
13 ANEKS B – PODJELA POUZDANOSTI
U ovom poglavlju Evrokoda EN 1990 govori se o upravljanju
pouzdanošću konstrukcija građevinskih objekata.
U tom cilju razlikuje se pet vrsta podjela pouzdanosti i to prema:
- klasama posljedica,
- b vrijednosti,
- mjerama koje se odnose na parcijalne koeficijente,
- reviziji projekta,
- nadzoru u toku izvođenja.
Ovaj aneks je dat kao informativan i kao takav je usvojen u nacionalnom
dodatku. Formulisan je na način da obezbijedi okvir za usvajanje različitih nivoa
pouzdanosti.
Svrha klasifikacija prema pouzdanosti je socio-ekonomska optimizacija
resursa koji se koriste za izgradnju građevinskih objekata. One uzimaju u obzir
očekivane posljedice otkazivanja, kao i cijenu koštanja izgradnje tih objekata.
13.1 KLASIFIKACIJA POUZDANOSTI PREMA KLASAMA

POSLJEDICA
U zavisnosti od posljedica koje se razmatraju prilikom otkazivanja
konstrukcije vrši se klasifikacija pouzdanosti prema klasama posljedica. Posljedice
koje se razmatraju ovom podjelom su:
- gubitak ljudskih života,
- društvene i posljedice za okolinu (npr. kada rušenje i/ili oštećenja
objekta izazovu prirodnu katastrofu),
- ekonomske posljedice (npr. cijena koštanja da se objekat sruši nakon
havarije i izgradi novi, ili da se izvrše popravke oštećenja),
- vrijednost ljudskog života.
Evrokod EN 1990 razlikuje 3 nivoa pouzdanosti prema klasama
posljedica i to:
- klasa posljedica CC3 – mogućnost velikog broja ljudskih žrtava,
velike posljedice s ekonomskog i/ili društvenog aspekta ili značajne
posljedice po okolinu,
- klasa posljedica CC2 – umjerene posljedice za gubitak ljudskih
91
života, srazmjeran odnos posljedica u ekonomskom i društvenom
smislu, kao i umjeren uticaj na okolinu,
- klasa posljedica CC1 – mala mogućnost za gubitak ljudskih života,
male ili zanemarljive ekonomske i društvene posljedice, kao i male
posljedice na okolinu.
Važni termini za ova razmatranja su rizik3 i prihvatljivost rizika4. Evrokod
EN 1990 koristi koncept parcijalnih faktora za proračun konstrukcija. Rizik i
prihvatljivost rizika su implicitno uključeni u vrijednosti ovih parcijalnih faktora
kao „prihvatljiv“ i „prihvaćen“ nivo rizika. Međutim, ovi termini nisu definisani u
EN 1990 iz razloga što termin „rizik“ ima različito značenje za inženjera, lice koje
se bavi osiguranjem ljudi i imovine, ekonomiste itd.
Opšte je prihvaćeno da nivo pouzdanosti konstrukcije treba da bude veći
od posljedica usljed otkazivanja ili rušenja konstrukcije. Izbor klase posljedica i
nivoa pouzdanosti treba da bude zasnovan na razmatranju velikog broja činilaca:
- učestalost upotrebe,
- uzrok i/ili model dostignutog graničnog stanja,
- moguće posljedice otkazivanja i/ili rušenja objekta u smislu rizika za
gubitak života, povreda ili potencijalnih ekonomskih gubitaka,
- politički zahtjevi i neprihvatanje javnog mnjenja na rušenja
objekata,
- troškovi i procedure neophodne da se smanje rizici za otkazivanje
i/ili rušenje objekta.
U narednoj tabeli daje se primjer odgovarajućih klasa posljedica. Ona
može da posluži kao dopuna Tabeli B1 u EN 1990 i pomogne pri izboru klase
posljedica za građevinske objekte ili pojedine elemente konstrukcije5.
3
Rizik je mjera opasnosti koju predstavljaju neželjeni događaji za ljude, okolinu ili ekonomske vrijednosti.
Izražava se vjerovatnoćom i posljedicama neželjenih događaja. Obično se procjenjuje matematičkim očekivanjem
posljedica neželjenog događaja kao proizvod vjerovatnoće i posljedica (Iz CIB, 2001 - [8]).
4
Prihvatljiv rizik je nivo rizika koji u opštem slučaju pojedinac ili društvo ne vidi kao ozbiljan. Kulturni,
društveni, psihološki, ekonomski i drugi aspekti utiču na percepciju rizika (Iz CIB, 2001 - [8]).
Generalno, tolerancija na gubitak ljudskih života usljed rušenja objekata u društvu je nulta. Gotovo da je nema.
Različiti hazardi, u društvu sa sobom nose percepciju da je u nekoj mjeri „prihvatljiv“ gubitak ljudskih života jer
je neizbježan (npr. prirodne katastrofe...).
5
Ova tabela je data samo informativno. Ona nije dio EN 1990. Nacionalni dodatak u BiH je aneks B Evrokoda
EN 1990 prihvatio kao informativan, odnosno više kao smjernicu, tj. nije obavezan za upotrebu.
92
Tabela 11: Klase posljedica prema učestalosti upotrebe odnosno prema broju ljudi u
objektima
Posljedice rušenja (otkazivanja)
Upotreba
Niske 6
Srednje7 Visoke8
Mala CC1 CC2 CC3
Umjerena CC2 CC2 CC3
Ovaj slučaj nije
Velika prihvatljiv i CC3 CC3
primjenljiv
U sklopu jednog objekta, različiti dijelovi objekta, različite komponente

konstrukcije, mogu da pripadaju odnosno da budu projektovani s istom, višom ili
nižom klasom posljedica na umu. Na primjer, u hotelu srednje veličine, sa salama
za konferencije, svadbe, itd. možemo da imamo prostorije s većim rasponima, kod
kojih se, u slučaju rušenja, suočavamo za značajnim posljedicama i eventualnim
ljudskim žrtvama. U ovom slučaju, projektant ili organi lokalne uprave mogu da
zahtijevaju da klasa pouzdanosti usljed posljedica bude CC3, dok konstruktivni
elementi spavaćih soba mogu da budu u klasi CC2.
13.2 KLASIFIKACIJA POUZDANOSTI PREMA b VRIJEDNOSTIMA

O samom b indeksu biće više riječi u sljedećem poglavlju (Aneks C
– osnove proračuna po metodi parcijalnih koeficijenata i analiza pouzdanosti),
odnosno u Evrokodu EN 1990 (Aneks C). Riječ je o funkciji vjerovatnoće
otkazivanja konstrukcije.
Prema [3] klase posljedica i klase pouzdanosti, kao i odgovarajući
indeksi b mogu se predstaviti sljedećom tabelom koja u sebi uključuje osim
graničnih stanja nosivosti (kako je to dato u Aneksu B Evrokoda EN 1990 u tabeli
B2) i granična stanja zamora i upotrebljivosti.
6
Uključuje poljoprivredne objekte koji ne služe za duži boravak ljudi, kolibe, staklene bašte...
7
Hoteli, škole, stambeni objekti i manje frekventni mostovi (npr. na lokalnim putevima)...
8
Veliki objekti, pozorišta, značajne visoke zgrade, mostovi...
93
Tabela 12: Klase posljedica i pouzdanosti, kao i vrijednosti pripadajućih indeksa
pouzdanosti b
Vrijednosti indeksa pouzdanosti b

Za granično stanje
Klase Klase
Nosivosti 9
Zamora Upotrebljivosti
posljedica pouzdanosti
Za referentni period (u godinama)
1 50 1 50 1 50
CC3 RC3 5.2 4.3
CC2 RC2 4.7 3.8 1.5-3.8 2.9 1.5
CC1 RC1 4.2 3.3
Prema napomeni uz tabelu B2 u Evrokodu EN 1990 (član B3.2(3)), smatra

se da proračuni prema EN 1990, s preporučenim vrijednostima parcijalnih faktora
sigurnosti datim u Aneksu A1 (primjena za zgrade) i preporučenim faktorima
sigurnosti za otpornosti u zavisnosti od upotrebljenog materijala za konstrukciju
datim u ostalim evrokodovima, daju konstrukcije čiji je indeks pouzdanosti b
veći od 3.8 za referentni period od 50 godina i da odgovaraju klasi posljedica CC2
i klasi pouzdanosti RC2.
Vjerovatnoća otkazivanja konstrukcije i pripadajući indeks b su samo
teorijske vrijednosti koje ne predstavljaju uvijek stvarnu mjeru otkazivanja (koja
je uglavnom rezultat ljudskih grešaka). Ove vrijednosti su operativne vrijednosti
koje služe za kalibraciju standarda i poređenje nivoa pouzdanosti konstrukcija.
U svijetu su rađena brojna istraživanja indeksa b koja pokazuju da
postoji velika disperziju među ovim vrijednostima. Različite konstrukcije imaju
različite raspodjele i različite učestalosti b vrijednosti. Na primjer, za očekivati
je zbog rigoroznijih provjera projektovanja, nadzora u toku gradnje i kontrole
ugrađenih materijala, da mostovi imaju veću relativnu frekvenciju b vrijednosti
od zgrada. Ovo je primjer primjene podjele pouzdanosti koja se zasniva na
zahtjevima za nivoima kvalitete. Normalni nivo pouzdanosti se može održati i
postići usvajanjem viših klasa kvaliteta za projektovanje i izvođenje. O ovim
podjelama pouzdanosti biće riječi u nastavku.
Napomena: U daljem tekstu će se čitalac kratko podsjetiti na uticaj
primjene jednačina 6.10a, 6.10b ili 6.10 (Izrazi za kombinacije dejstava za stalne
i promjenljive (prolazne) proračunske situacije, bez dokaza zamora) na nivo
pouzdanosti.
Izrazi 6.10a i 6.10b će uvijek dati niže proračunske vrijednosti za uticaj
dejstva nego jednačina 6.10. Jednačina 6.10a će davati nepovoljnije uticaja kada
9
Vrijednosti indeksa pouzdanosti b u kolonama za granična stanja nosivosti za referentni period od 1 i 50
godina su preporučene minimalne vrijednosti
94
su promjenljiva dejstva veća od stalnih dejstava, dok će jednačina 6.10b davati
nepovoljnije uticaje kada su stalna dejstva veća od promjenljivih dejstava.
Pravila za kombinovanje, koja daje upotreba (zajedno) jednačina 6.10a i
6.10b s jedne strane i jednačina 6.10 s druge strane, razlikuju se u procjeni različitih
rizika od stalnih (realno trajna dejstva) i promjenljivih dejstava (dobijenih iz
distribucije ekstremnih vrijednosti), i predstavaljaju različite nivoe pouzdanosti
što se ostavlja na vlastima da izaberu, kroz nacionalni dodatak s obzirom da EN
1990 ne preporučuje jedinstven pristup. BiH je usvojila pristup s upotrebom
jednačine 6.10.
Jednačina 6.10 je ekonomski nepovoljnija od jednačina 6.10a i 6.10b,
ali, u slučaju betonskih konstrukcija, može da pokrije i nekoliko graničnih stanja
upotrebljivosti.
Kada se koriste preporučene vrijednosti parcijalnih faktora sigurnosti,
date u EN 1990, jednačine 6.10a i 6.10b daju niži nivo pouzdanosti od jednačine
6.10, ali i dalje iznad 3.8 za većinu uobičajenih situacija.
13.3 PODJELA POUZDANOSTI PREMA MJERAMA KOJE SU U VEZI

S PARCIJALNIM FAKTORIMA SIGURNOSTI
Na nivo pouzdanosti se može uticati i multiplikacijskim faktorom K FI
koji se primjenjuje na faktore sigurnosti c nepovoljnih uticaja i to:
- K FI = 1, 0 za nivo pouzdanosti RC2,
- K FI = 0, 9 za nivo pouzdanosti RC1,
- K FI = 1, 1 za nivo pouzdanosti RC3.
Iako podjela pouzdanosti kako je to gore navedeno (i dato u Evrokodu
EN 1990 u tabeli B3), a što je pokazalo i dosadašnje iskustvo tvoraca standarda,
ne utiče značajno na nivo pouzdanosti konstrukcije. Ovakvo smanjenje faktora
sigurnosti iz ekonomskih razloga, mora biti praćeno višim nivoima kontrole
kvalitete.
Potrebno je biti oprezan pri istovremenoj primjeni različitih mjera koje
utiču na nivo pouzdanosti. Trebalo bi izbjegavati, ili pristupiti s posebnom pažnjom,
slučajevima kada se prema Aneksu B uzimaju sve „povoljne“ vrijednosti kako
bi se konstrukcija učinila što ekonomičnijom. Ovo može da dovede do sniženja
nivoa pouzdanosti objekta, usljed smanjenja rezerve čvrstoće materijala, a time i
do većeg rizika od rušenja objekta.
95
13.4 PODJELA POUZDANOSTI PREMA REVIZIJI PROJEKTA
Kako bi se smanjile greške u toku projektovanja i izvođenja, Evrokod
EN 1990 uvodi nivoe revizije projekta kao koncept podjele i obezbjeđenja
pouzdanosti konstrukcija.
Iskustvo nas uči da su velike (katastrofalne greške) gotovo uvijek
rezultat ljudskog faktora (npr. ukoliko se ne primjenjuju prihvaćena pravila za
projektovanje i izvođenje), da su gotovo sve nesreće (rušenjem) izazvane greškama
u projektovanju i izvođenju, te da se velike (katastrofalne) greške mogu izbjeći
samo povećanom kontrolom kvaliteta i to u fazi projektovanja te kvalitetnijim
nadzorom u toku izvođenja.
Tabela 13: Nivoi kontrole projekta
Nivo kontrole Minimalni zahtjevi koji su preporučeni pri provjeri
Karakterisan
projekta proračuna, crteža i specifikacija
Provjera koju vrši treća strana: kontrolu vrši nezavisno
Proširenom
DSL3 tijelo različito od onog koje je uradilo projekat
revizijom
(npr. nezavisna revizija projekta)
Provjera unutar firme koja je izvršila projektovanje,
Normalnom a koju vrše ljudi koji nisu učestvovali u projektu u
DSL2
revizijom skladu sa procedurama firme
(npr. unutrašnja kontrola)
Normalnom
Samokontrola: provjera koju vrši osoba koja
DSL1 (osnovnom)
projektuje
revizijom
Nivoi pouzdanosti prema reviziji (odnosno nadzoru) DSL1, DSL2

i DSL3 (koji odgovaraju klasama posljedica CC1, CC2 i CC3, respektivno)
predstavljaju različite institucionalne korake u održavanju kvaliteta kontrole
kako bi se obezbijedio nivo pouzdanosti konstrukcije. Ove mjere mogu da budu
dopunjene i drugim mjerama kao što je klasifikacija projektanata i provjera
projektanata od strane vlasti.
13.5 NADZOR U TOKU IZVOĐENJA

Aneks B Evrokoda EN 1990 preporučuje da nivoi nadzora u toku
izvođenja radova budu povezani s ranije definisanim klasama pouzdanosti. Takođe,
predviđa da se nivoima nadzora definišu obim i predmet inspekcije proizvoda i
građevinskih radova. Pravila inspekcije su različita od materijala do materijala
od kojih se gradi konstrukcija. Reference su date u odgovarajućim standardima
koji se tiču izvođenja radova, a koje je pripremio CEN. Na ove standarde upućuju
reference u evrokodovima za pojedine materijale za građenje konsrukcija.
96
Tabela 14: Kontrola u toku izvođenja
Nivo kontrole Karakterisan Zahtjevi
IL3 Proširena kontrola Kontrolu vrši treća strana
Kontrola se provodi u skladu
IL2 Normalna kontrola s procedurama proizvođača /
izvođača
IL1 Normalna (osnovna) kontrola Samokontrola
13.6 PARCIJALNI FAKTORI SIGURNOSTI ZA SVOJSTVA

MATERIJALA
U Aneksu B Evrokoda EN 1990 preporučuje se da se parcijalni faktori
sigurnosti nekog svojstva proizvoda, ili svojstva koje karakteriše otpornost
elementa, mogu smanjiti ako je nivo kontrole u toku izvođenja viši od zahtjevanog
kako je to dato u gore navedenoj tabeli (Tabela 14: Kontrola u toku izvođenja). Isto
važi ako su korišćeni strožiji zahtjevi u toku proizvodnje ili su prisutni rigorozniji
nadzor i kontrola u toku izvođenja radova.
Podjela pouzdanosti prema parcijalnim faktorima ima značajan uticaj na
cijenu koštanja proizvoda i cijenu koštanja konstrukcije, odnosno građevinskog
objekta. Ovakva podjela mora biti opravdana i praćena povećanom kontrolom, u
nadzoru tokom proizvodnje ili izvođenja radova i/ili prilikom projektovanja. Na
taj način se povećava vjerovatnoća da se postigne očekivano, odnosno zahtjevano
svojstvo materijala ili elementa.
97
14 ANEKS C – OSNOVE PRORAČUNA PO METODI PARCIJALNIH
KOEFICIJENATA I ANALIZA POUZDANOSTI
Nema apsolutno sigurnih konstrukcija. Osnovna filozofija oko koje se
grade evrokodovi zasniva se na teoriji pouzdanosti i probabilističkom pristupu.
Dosadašnja uobičajena inženjerska praksa u zemljama bivše SFRJ, zasnivala se
na determinističkom pristupu rješavanju problema sigurnosti konstrukcija.
Opterećenja i karakteristike materijala su smatrane za određene
(determinističke vrijednosti) i davale su se pravilnicima (metoda dopuštenih
napona). S razvojem teorije vjerovatnoće (probabilističke teorije) i sticanjem
novih saznanja, odnosno prihvatanjem pristupa da parametri koji se koriste u
proračunu uglavnom imaju stohastički (slučajni) karekter, razvili su se i novi
načini proračuna koji su u svojoj osnovi probabilistički.
Od inženjera danas se podrazumjeva da su upoznati s osnovama teorije
vjerovatnoće, statističkim metodama i teorijom pouzdanosti. Čitaocu se savjetuje
da se o ovim temama dodatno upozna (podsjeti) kroz litereturu navedenu u
referencama.
Aneks C Evrokoda 1990 bavi se osnovnim postavkama proračuna prema
parcijalnim faktorima sigurnosti i opštim konceptom pouzadanosti konstrukcija. U
njemu su date informacije o metodama koje se koriste pri određivanju pouzdanosti
konstrukcije i njihovoj primjeni pri određivanju proračunskih vrijednosti i
načina kalibracije parcijalnih faktora sigurnosti, kao i vrstama računskih dokaza
pouzdanosti konstrukcija.
Parcijalni faktori sigurnosti i psi ( } ) faktori se u osnovi određuju
korišćenjem jedne od sljedećih metoda:
- kalibracija kroz prethodno iskustvo,
- primjena probabilističkih teorija pouzdanosti.
U pravilu, oba pristupa se kombinuju prilikom određivanja ovih faktora
kako bi se povećalo povjerenje u dobijene rezultate.
Kada se primjenjuje probabilistička teorija pouzdanosti, tada je potrebno
odrediti parcijalne faktore sigurnosti i faktore za kombinacije opterećenja tako da
nivo pouzdanosti bude što je moguće bliže ciljnoj pouzdanosti kako se to navodi
u članu 6 Aneksa C Evrokoda 1990.
Na taj način, nivo pouzdanosti konstrukcije neće biti ni znatno niži
(zbog razloga sigurnosti), niti viši (zbog ekonomskih razloga) od ciljanog nivoa
pouzdanosti. Ovo je iz razloga što bi u oba slučaja moglo doći do neželjenih
posljedica.
98
Parcijalni koeficijenti sigurnosti i faktori za kombinacije se uglavnom
određuju kalibracijom na osnovu iskustva, koje se bazira na procjeni statističkih
podataka dobijenih eksperimentima i ispitivanjima, kao i osmatranjima i
zapažanjima na terenu.
Međutim, bez obzira na to, probabilističke metode nam sve efikasnije
pružaju podatke i daju uvid o svim elementima pouzdanosti kako je to dato u
evrokodovima.
14.1 Indeks pouzdanosti b

Indeks pouzdanosti b predstavlja broj kojim se množi srednje kvadratno
odsupanje ( v z ) kako bi se dobila udaljenost srednje vrijednosti n z od fraktila za
n z = 0 (vidjeti sliku ispod). Odnosno, indeks pouzdanosti za normiranu normalnu
raspodjelu je:
n
b = vz
z
Za druge raspodjele funkcije ponašanja, indeks pouzdanosti b je

samo konvencionalna mjera pouzdanosti Ps = 1 - Pf , odnosno vjerovatnoća da
će konstrukcija biti pouzdana ( Ps – vjerovatnoća održanja), jednaka je razlici
jedinice i vjerovatnoće da će konstrukcija otkazati ( Pf – vjerovatnoća loma).
Slika 14: Stanje sigurnosti konstrukcije
Funkcija sigurnosti { (xz) = { (xR) ${ (xE) je proizvod funkcija raspodjele

vjerovatnoće otpornosti (R) i raspodjele vjerovatnoće efekata dejstava (E)10. Pod
pretpostavkom da za njih važi Gausova raspodjela, a s obzirom da su ove funkcije
10
Stanje sigurnosti konstrukcije određeno je zonom u kojoj je razlika otpornosti konstrukcije R i odgovarajućih
uticaja E u njoj veća od nule. Funkcija ponašanja konstrukcije Z = R - S 2 0 .
99
međusobno nezavisne, to i rezultujuća funkcija sigurnosti podliježe Gausovom
zakonu raspodjele vjerovatnoće i posjeduje odgovarajuće karakteristike: srednja
vrijednost, srednje kvadratno odstupanje i koeficijent varijacije.
Na osnovu vrijednosti indeksa pouzdanosti b rocjenjuje se vjerovatnoća
otkazivanja konstrukcije. Na primjer, kao globalni faktor sigurnosti konstrukcije
c0 definiše se odnos srednje vrijednosti otpornosti R i srednje vrijednosti
x
odgovarajućih uticaja E, odnosno c0 = R 11.
xE
Slika 15: Globalni faktor sigurnosti
11
Mogu se definisati i normirani koeficijenti sigurnosti ( c ) kao rezultat odnosa fraktila otpornosti i efekata
dejstava na konstrukciju (npr. R k = 5% -fraktil za otpornosti i E k = 95% -fraktil za efekte od dejstava):
Rk 1 - b $ a E $ VS
1 - f ^ p S h $ VS
c= E , odnosno c = c E $ c R , pri čemu je c E = parcijalni koeficijent sigurnosti
1 - f ^ p Rh $ VR
k
za efekte od dejstva, a c R = parcijalni koeficijent sigurnosti za otpornosti konstrukcije

1 - b $ a R $ VR
( b – indeks pouzdanosti, a – faktori uticaja pojedinačnih promjenljivih na veličinu indeksa pouzdanosti). Pri
tome se, na ovaj način normirani faktor sigurnosti c , može razdvojiti na dva parcijalna faktora sigurnosti (svaki
od njih je pridružen odgovarajućem fraktilu i promjenljivoj i pri tom su nezavisni), a dokaz sigurnosti se može
Rk
izraziti kao: c E $ Ek # c .
R
100
14.2 CILJNA VRIJEDNOST INDEKSA POUZDANOSTI b
Postavlja se pitanje kolika treba da bude ciljna vrijednost indeksa
pouzdanost b , odnosno koliko konstrukcija treba da bude pouzdana.
Najčešći način na osnovu kojeg se određuje ciljna vrijednost indeksa
pouzdanosti je iz studija pouzdanosti dijelova konstrukcije za dati materijal od
kojeg je pojedini dio konstrukcije napravljen. Rezultati ovakvih studija daju širok
spektar vrijednosti. U velikoj mjeri zavise od modela koji se koristi za opisivanje
osnovnih promjenljivih. Ovi modeli do danas nisu unificirani i sistematizovani
(koliko je autorima ovog priručnika poznato). Bez obzira, preporučene vrijednosti
indeksa pouzdanosti mogu se smatrati razumnom procjenom srednje vrijednosti
nivoa pouzdanosti koji karakteriše postojeće objekte.
Ciljna vrijednost indeksa pouzdanosti (odnosno ciljna vrijednost
vjerovatnoće otkazivanja konstrukcije - loma) se može odrediti i definisanjem
minimalnog zahtjeva za sigurnost ljudi s individualnog i društvenog stanovišta,
pri čemu se u obzir uzima broj smrtnih slučajeva, odnosno unesrećenih prilikom
otkazivanja konstrukcije. Ovaj pristup je ukratko opisan u standardu ISO 2394
Osnovni principi pouzdanosti konstrukcija. U njemu se navodi da je donja
prihvatljiva granica u nesrećama (pri otkazivanju, rušenju konstrukcija) sa
smrtnim ishodom u iznosu od 10-6 smrtnih ishoda godišnje, a što odgovara indeksu
pouzdanosti b1 = 4.7 . Ova vrijednost je prihvaćena u Evrokodu EN 1990 kao
indeks pouzdanosti za granična stanja na godišnjem nivou (referentni period od
1 godine).
Za period od n godina, može se sračunati indeks pouzdanosti korišćenjem
sljedeće formule:
U ^b nh = 6U ^b1h@
n
pri čemu je U normalizovana funkcija normalne raspodjele vjerovatnoće.

Za period od 50 godina, indeks pouzdanosti je b50 = 3.8 . I b1 i b50
su istog nivoa pouzdanosti, ali samo za različite referentne periode prikupljanja
(odnosno obrade) proračunskih vrijednosti dejstava. Ovaj period ne mora da se
podudara sa životnim vijekom konstrukcije.
Treba imati na umu, kako je to i navedeno u EN 1990, da na učestalost
loma utiču brojni faktori, koji nužno nisu morali biti i uzeti u obzir prilikom
određivanja faktora sigurnosti, te da indeks pouzdanosti b iz tih razloga ne mora
da bude i stvarni pokazatelj vjerovatnoće loma (otkazivanja) konstrukcije.
101
15 ANEKS D – PRORAČUN POTPOMOGNUT ISPITIVANJIMA
Jedan alternativni način kalibracije standarda i proračuna
graničnih stanja, a koji se djelimično zasniva na teoriji vjerovatnoće (nivo I,
metoda c, Evrokod EN 1990 slika C1) je i proračun potpomognut ispitivanjima.
Ovaj način proračuna podrazumijeva korišćenje fizičkih ispitivanja (na modelima,
prototipovima, in-situ...) za određivanje proračunskih vrijednosti koje koristimo
u projektovanju konstrukcija. U Aneksu D Evrokoda EN 1990 daju se smjernice
za planiranje i ocjenu ispitivanja koja su potrebna da bi se izvršio proračun neke
konstrukcije. Bez obzira, tehnike opisane u ovom aneksu, nemaju za cilj da
zamijene pravila za primjenu data u harmonizovanim evropskim standardima,
odnosno specifikacijama za proizvode, drugim specifikacijama ili standardima za
izvođenje radova kako je to i navedeno u tački D1(2) Evrokoda EN 1990.
Predviđeno je da Aneks D koriste stručnjaci s posebnom pažnjom i iz tog
razloga je dat informativno. Međutim, detaljne procedure koje su u njemu opisane
daju projektantima smjernice na koji način da koriste rezultate ispitivanja.
15.1 TIPOVI I PLANIRANJE ISPITIVANJA

U Aneksu D prikazano je nekoliko tipova ispitivanja u zavisnosti od
njihove svrhe, a klasifikovani su u dvije kategorije kako je to prikazano u narednoj
tabeli.
Tabela 15: Tipovi ispitivanja
Prvi tip Drugi tip
Rezultati ispitivanja se direktno koriste pri Kontrolna ispitivanja i isptivanja radi
projektovanju i proračunu dokazivanja kvalitete
a Ispitivanja radi direktnog uspostavljanja e Kontrolna ispitivanja radi provjere
granične nosivosti ili svojstva identiteta ili kvaliteta isporučenog
upotrebljivosti konstrukcije ili njenog proizvoda ili postojanosti
dijela za date uslove opterećenja karakteristika proizvoda
b Ispitivanja radi određivanja specifičnih f Kontrolna ispitivanja u toku
svojstava materijala pri čemu se koriste gradnje kao što su ispitivanje
utvrđeni postupci isptivanja kao što nosivosti šipova ili ispitivanje sila u
su ispitivanje tla ili ispitivanje novih kablovima za prednaprezanje
materijala
c Ispitivanja radi smanjenja nepouzdanosti g Kontrolna ispitivanja radi provjere
parametara modela opterećenja ili uticaja ponašanja gotove konstrukcije
od opterećenja kao što je ispitivanje u ili dijela konstrukcije (vibracije,
aerodinamičkim tunelima ili ispitivanja prigušenja kod pješačkih mostova
uticaja talasa ili morskih struja itd. ).
d Ispitivanja radi smanjenja nepouzdanosti
parametara koji se koriste za modelovanje
otpornosti konstrukcije
102
Aneks D se uglavnom odnosi na prvu grupu ispitivanja. Za drugu grupu
se predviđa da se u toku proračuna usvoje konzervativne pretpostavke (na strani
sigurnosti) kako bi se ispunili uslovi za tehničke specifikacije koje su povezane s
ispitivanjima druge grupe.
Treba imati na umu da je proračun zasnovan na ispitivanjima opravdan
naročito kada se želi postići ekonomičniji rezultat, ali ispitivanja treba tako
pripremiti i provesti da konstrukcija zadrži traženi nivo pouzdanosti. Smanjenje
nivoa pouzdanosti upotrebom proračuna datih u konstrukcijskim evrokodovima
nije dopušteno.
Svako isptivanje mora biti isplanirano i dobro pripremljno. Sve
zainteresovane strane moraju se dogovoriti oko programa ispitivanja (investitor,
izvođač, firma koja provodi ispitivanja...).
Program ispitivanja treba da sadrži najmanje sljedeće:
- ciljeve i obim ispitivanja,
- sve osobine i okolnosti koje mogu da utiču na ocjenu rezultata
isptivanja,
- karakteristike uzoraka i načina uzimanja, odnosno obrade i ispitivanja
uzoraka,
- podatke o opterećenjima, odnosno načinu nanošenja opterećenja,
- postavke ispitivanja, oprema i način isptivanja,
- koja sve mjerenja se trebaju obaviti,
- načine obrade i interpretacije kao i prezentacija rezultata ispitivanja.
15.2 ODREĐIVANJE PRORAČUNSKIH VRIJEDNOSTI

Ponekad je pogodno, a nekad i neophodno, da se koriste ispitivanja kako
bi se dobili određeni parametri za proračun konstrukcija. Neki od primjera, kada
su potrebna ovakva isptivanja, su:
- kada su proračunski modeli nedorečeni ili neadekvatni,
- kada je potrebno koristiti veliki broj sličnih komponenti,
- u slučajevima kada modeli za proračun dovode do veoma
konzervativnih rezultata,
- kada je potrebno odrediti novu formulu za proračun,
- kada je potrebno potvrditi pretpostavke postaljvene u fazi
103
projektovanja.
Neke nepoznate veličine koje se na ovaj način mogu odrediti su:
- dejstva na konstrukcije (npr. vjetar),
- odgovor konstrukcije na određena opterećenja ili slučajne efekte,
- čvrstoća ili krutost konstrukcije ili dijela konstrukcije.
Nivo pouzdanosti konstrukcije koja je projektovana na osnovu podataka
dobijenih ispitivanjima treba da bude najmanje jednaka nivou pouzdanosti koji se
dobija proračunima konstrukcija zasnovanih samo na proračunskim modelima.
Evaluacija rezultata ispitivanja treba da bude zasnovana na statističkim
metodama. Evrokod EN 1990 naglašava važnost kritičke obrade rezultata.
Rezultati ispitivanja u principu treba da obuhvate raspodjelu
vjerovatnoće nepoznatih količina, kao i statističke neodređenosti. Raspodjele
su osnova za dobijanje proračunskih vrijednosti i faktora sigurnosti. Klasična
statistička interpretacija je moguća kada se raspolaže s velikim serijama podataka,
s velikog broja ispitivanja. Kada se ne raspolaže s velikim brojem podataka i
kada je proveden mali broj ispitivanja, tada klasična statistička interpretacija
rezultata nije moguća. Ukoliko se posjeduje prethodna informacije o raspodjeli
ispitivanih veličina moguće je statistički interpretirati rezultate koristeći Bajesove
procedure.
Proračunska vrijednost se može dobiti na jedan od sljedećih načina:
- procjenjivanjem karakteristične vrijednosti uz upotrebu odgovarajućih
faktora konverzija i faktora sigurnosti (a),
- direktnim određivanjem proračunske vrijednosti iz rezultata
ispitivanja uzimajući u obzir implicitno ili eksplicitno konverziju
rezultata i ukupnu zahtjevanu pouzdanost (b).
Obje metode su zasnovane na statističkim tehnikama za određivanje
određenog fraktila iz ograničenog broja rezultata ispitivanja. U opštem slučaju,
Evrokod EN 1990 prednost daje prvoj metodi uz upotrebu odgovarajućih faktora
sigurnosti preuzetih iz odgovarajućeg materijalnog evrokoda. Takođe, potrebno je
voditi računa o raspršivanju rezultata, statističkoj neodređenosti koja je povezana
s brojem ispitivanja i ranijim statističkim spoznajama. Proračunski model treba da
uzme u obzir razlike između postavki ispitivanja i realnog ponašanja.
Druga metoda se koristi u posebnim slučajevima, pri čemu treba uzeti u
obzir odgovarajuća granična stanja i zadržati zahtjevani nivo pouzdanosti.
104
15.3 STATISTIČKO ODREĐIVANJE POJEDINAČNOG SVOJSTVA
Proračunska vrijednost pojedinačnog svojstva X, na primjer otpornosti
nekog proizvoda ili svojstvo koje doprinosi otpornosti proizvoda (npr. čvrstoća),
može se odrediti ili po metodi (a) ili po metodi (b).
U tabelama D1 i D2 u Evrokodu EN 1990 date su vrijednosti
karakterističnog koeficijenta fraktila (za metod (a)) i proračunski koeficijent
fraktila (za metod (b)). Ove tabele se zasnivaju na sljedećim pretpostavkama:
- sve promjenljive prate bilo normalnu bilo log-normalnu raspodjelu,
- ne postoji prethodno saznanje o srednjoj vrijednosti,
- za slučaj „Vx nepoznato“ ne postoji prethodno saznanje o koeficijentu
varijacije,
- za slučaj „Vx poznato“ postoji potpuno saznanje o koeficijentu
varijacije.
U praksi, u EN 1990 preporučuje se da se slučaj „ Vx poznato“ koristi
zajedno s gornjom pretpostavljenom granicom Vx koja je na strani sigurnosti,
umjesto da se primjenjuju pravila data za „ Vx nepoznato“. Štaviše, kada je Vx
nepoznat, potrebno je pretpostaviti da nije manji od 0,10. Zapravo, termin „ Vx
poznato“ je donekle nedorečen u smislu šta je „poznato“. Može se pretpostaviti da,
iako su srednja vrijednost i standardna devijacija nepoznate, koeficijent varijacije
može biti poznat, odnosno, da se koeficijent varijacije može korektno procijeniti
dobrom inženjerskom procjenom i stručnom ekspertizom. Međutim, ne može se
opravdati samo matematičkim proračunom.
Formule date u EN 1990 su za normalnu i log-normalnu raspodjelu. Ako
se usvoji log-normalna raspodjela za sve promjenljive, onda se dolazi u situaciju
da nema negativnih vrijednosti promjenljive koje se odnose na geometriju i
otpornost, a što je i fizički korektno.
15.4 STATISTIČKO ODREĐIVANJE MODELA OTPORNOSTI

Aneks D definiše i postupke za statističko određivanje modela otpornosti
i određivanje proračunskih vrijednosti na osnovu ispitivanja koja se rade radi
smanjenja nepouzdanosti parametara koji se koriste u modelima otpornosti (tip
ispitivanja d kako je to navedeno u D3(1) Aneksa D, odnosno u tabeli 15 ovog
priručnika.
Potrebno je uraditi „proračunski model“ za teorijsku otpornost rt za
element konstrukcije ili konstrukcijski detalj. Ovaj model bi trebalo prilagođavati
i korigovati dok se ne postigne zadovoljavajuće poklapanje teorijskih vrijednosti
105
i rezultata ispitivanja. Odnosno, ako model u sebi sadrži skrivenu marginu, ovu
marginu bi trebalo jasno identifikovati u toku interpretacije rezultata. Na sličan
način, potrebno je ispitivanjima utvrditi devijaciju u pretpostavkama za dati
proračunski model. Ovu devijaciju treba kombinovati s drugim devijacijama
(uključujući devijacije u čvrstoći i krutosti materijala, i geometrijskim
karakteristikama) prilikom primjene funkcije otpornosti kako bi se stekla cjelovita
slika o devijacijama.
Kao i kod određivanja pojedinačnog svojstva, prisutne su dvije metode:
- standardni postupak vrednovanja (metoda a),
- standardni postupak vrednovanja (metoda b).
Obje metode imaju po 7 koraka. Prvih šest koraka su isti za obje metode.
15.5 KORIŠĆENJE DODATNIH PRETHODNIH SAZNANJA

Zasniva se na sljedećim pretpostavkama:
- da je funkcija otpornosti rt validna,
- da je gornja granica (procjena na strani sigurnosti) za koeficijent
varijacije Vr od ranije poznat iz značajnog broja ranijih ispitivanja.
Predviđeno je da ove analize rade specijalizovani stručnjaci. Zasniva se
na aspektu probabilističke interpretacije podataka.
16 LITERATURA
[1] BAS EN 1990:2014(BS) Eurokod – Osnove projektovanja konstrukcija
[2] BAS EN 1990/NA:2015 Eurokod – Osnove projektovanja konstrukcija
– Nacionalni dodatak
[3] H.Gulvanessian CBE, J.-A.Calgaro, M.Holicky, Deigners‘ guide to
Eurocode: Basis of structural design EN 1990, Second edition, ICE
Publishing, London, 2012.
[4] Handbook 1, Basis of structural design, Leonardo da Vinci Pilot Project
CZ/02/B/F/PP-134007, Garston, Watford, UK, 2004.
[5] Implementation of Eurocodes, Handbook 2, Reliability backgrounds,
Leonardo da Vinci Pilot Project CZ/02/B/F/PP-134007, Prague, 2005.
[6] Dr Dragan Buđevac, Mr Zlatko Marković, Mr Dragana Bogavac,
Mr Dragoslav Tošić, Metalne konstrukcije – Osnove proračuna i
konstruisanja, Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd,
1999.
[7] Slavoljub Jovanović, Primena metoda matematičke statistike u
106
hidrologiji, Građevinski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd,
1987.
[8] CIB (2001) Risk assessment and Risk Communication in Civil
Engineering. CIB, Rotterdam. CIB Report 259.
[9] Prof.dr.sc Darko Dujmović, Pouzdanost konstrukcija – predavanja,
Građevinski fakultet Sveučilište u Zagrebu, www.grad.unizg.hr/predmet/
poukon/predavanja
[10] Jean Calgaro Chairman of CEN/TC250EN: 1990 Eurocode Basis of
Structural Design
[11] H.Hrnjić, A. Čaušević, M. Skoko: Otpornost materijala, Arhitektonski
fakultet u Sarajevu, 2012.
[12] The Institution of Structural Engineers: Manual for the design of building
structures to Eurocode 1, april 2010, ISBN 978-1-906335-07-6
107
V DEJSTVA NA KONSTRUKCIJE – SPECIFIČNE TEŽINE,
SOPSTVENA TEŽINA I KORISNA OPTEREĆENJA U
ZGRADAMA (BAS EN 1991-1-1:2015 I BAS EN 1991-1-1/
NA:2016)
doc. dr. sc. Salko Kulukčija, dipl. ing. građ.1
U ovom poglavlju su data dejstva za proračun konstrukcija zgrada
i inženjerskih objekata i to zapreminske težine građevinskih i uskladištenih
materijala, sopstvene težine građevinskih objekata, te korisna opterećenja u
zgradama. Opterećenja saobraćajnih površina odnose se na vozila najveće
bruto težine do 160 kN. Za proračunske situacije i uticaje dejstava u silosima i
rezervoarima prouzrokovane vodom ili drugim materijalima vidjeti EN 1991-3.
Sopstvena težina objekata se u toku eksploatacije po pravilu ne mijenja
ili je izložena samo neznatnim promjenama. Za razliku od sopstvene težine,
korisna opterećenja su promjenjiva i zavise od namjene objekta kao i mogućih
promjena namjena objekta tokom eksploatacije što treba prethodno precizirati s
investitorom.
1 KARAKTERISTIČNE VRIJEDNOSTI ZAPREMINSKIH TEŽINA

GRAĐEVINSKIH I USKLADIŠTENIH MATERIJALA
Ovdje su date srednje nominalne vrijednosti za zapreminske težine
i uglove untrašnjeg trenja za uskladištene materijale koje se u skladu sa EN
1991-1-1 koriste kao karakteristične vrijednosti. Za materijale (npr. nove i
inovativne materijale) koji nisu obuhvaćeni standardom, karakteristična vrijednost
zapreminske težine treba da bude procijenjena u skladu s BAS EN 1990, odredba
4.1.2. Ako se provede direktna pouzdana procjena zapreminskih težina, onda se
mogu koristiti te vrijednosti.
1
sa saradnicama Jasmina Hadžajlić, mr. građ. i Sijana Piralić, građ. teh.
108
1.1 GRAĐEVINSKI MATERIJALI
Tabela 1: Beton i malter (BAS EN 1991-1-1, tab. A.1)

Beton
uobičajne Zapreminska težina c [kN/m3] 24,0 1)2)
težine
Teški beton Zapreminska težina c [kN/m3] > 1)2)
Klasa zapreminske
1,0 1,2 1,4 1,6 1,8 2,0
tež. LC
Laki beton
Zapreminska tež. 9,0- 10,0- 12,0- 14,0- 16,0- 16,0-
c [kN/m3] 10,01)2) 12,01)2) 14,01)2) 16,01)2) 18,01)2) 18,01)2)
Gipsani / krečni Zapreminska tež.
12,0 do 18,0
malter c [kN/m3]
Krečno-cementni Zapreminska tež.
Malter 18,0 do 20,0
malter c [kN/m3]
Zapreminska tež.
Cementni malter 19,0 do 23,0
c [kN/m3]
1)
Povećanje od 1 kN/m3 za uobičajeni procenat armaturnog i prednapregnutog čelika
2)
Povećanje od 1 kN/m3 za neočvrsli beton
Tabela 2: Elementi za zidanje (BAS EN 1991-1-1, tab. A.2)

Materijali Zapreminska težina c [kN/m3]
Elementi za zidanje
Elementi za zidanje od gline vidjeti EN 771-1
Elementi za zidanje od kalcijum-silikata vidjeti EN 771-2
Elementi za zidanje od betona s agregatom vidjeti EN 771-3
Elementi za zidanje od autoklaviranog gas-betona vidjeti EN 771-4
Elementi za zidanje od obrađenog kamena vidjeti EN 771-5
Stakleni blokovi, šuplji vidjeti EN 1051
Terakota 21,0
Prirodni kamen, vidjeti EN 771-6
granit, sijenit, porfir 27,0 do 30,0
bazalt, diorit, gabro 27,0 do 31,0
tahilit 26,0
bazaltna lava 24,0
siva vaka, pješčar 21,0 do 27,0
zbijeni krečnjak 20,0 do 29,0
ostali krečnjak, vulkanski tuf 20,0
gnajs 30,0
škriljac 28,0
109
Tabela 3: Drvo (BAS EN 1991-1-1, tab. A.3)
Drvo* C14 C16 C18 C22 C24 C27 C30 C35 C40
Zaprem. tež. c [kN/m ] 3
3,5 3,7 3,8 4,1 4,2 4,5 4,6 4,8 5,0
Drvo* D30 D35 D40 D50 D60 D70
Zaprem. tež. c [kN/m3] 6,4 6,7 7,0 7,8 8,4 10,8
LLD** GL24 GL28 GL32 GL36
Homogena / kombinovana
h c h c h c h c
lijepljena lamelirana građa
Zaprem. tež. c [kN/m3] 3,7 3,5 4,0 3,7 4,2 4,0 4,4 4,2
panel ploča i
Šperploča od četinara od breze
stolarska ploča
Zaprem. tež. c [kN/m3] 5,0 7,0 4,5
furnirana,
sa cementnim
Iverice iverica presvučna,
vezivom
presovana
Zaprem. tež. c [kN/m3] 7,0 do 8,0 12,0 7,0
lesonit, standardna vlaknasta ploča laka vlaknasta
Vlaknaste ploče
i tvrda ploča srednje gustine ploča
Zaprem. tež. c [kN/m3] 10,0 8,0 4,0
* vidjeti EN 338 za klase čvrstoće građe, ** vidjeti EN 1194 za klase čvrstoće građe
Tabela 4: Metali (BAS EN 1991-1-1, tab. A.4)

Zaprem. težina Zaprem. težina
Materijali c Materijali c
[kN/m3] [kN/m3]
Aluminij 27,0 Gvožđe, kovano 76,0
Mesing, bronza 83,0 do 85,0 Olovo 112,0 do 114,0
Bakar 87,0 do 89,0 Čelik 77,0 do 78,5
Gvožđe, liveno 71,0 do 72,5 Cink 71,0 do 72,0
Tabela 5: Ostali materijali (BAS EN 1991-1-1, tab. A.5)

Zaprem. težina Zaprem. težina
Materijali/plastične
Materijali c c
mase
[kN/m3] [kN/m3]
Staklo, lomljeno 22,0 Akrilna ploča 12,0
Polistiren,
ekspandiran, 0,3
Staklo, ravno 25,0 granuliran
Pjenasto staklo 1,4
110
Tabela 6: Materijali za mostove (BAS EN 1991-1-1, tab. A.6)
Težina po jedinici
Zaprem. težina
dužine posteljice2) 3)
Materijali c Materijali
[kN/m3]
gk
[kN/m3]
Kolovoz drumskih mostova Konstrukcije sa zastorom posteljice
Liveni asfalti i asfaltni
24,0 do 25,0 2 šine UIC 60 1,2
beton
Prethodno napregnuti
Mastik asfalt 18,0 do 22,0 prag s kolosiječnim 4,8
priborom
Vruće valjani asfalt 23,0
Drveni pragovi s
Ispune za mostove 1,9
kolosiječnim priborom
Pijesak (suhi) 15,0 do 16,01) Konstrukcije bez zastora posteljice
2 šine UIC 60 s
Zastor, šljunak (nevezani) 15,0 do 16,01) 1,7
kolosiječnim priborom
2 šine UIC 60
s kolosiječnim priborom,
Tvrdo jezgro 18,5 do 19,5 4,9
mosnom gredom
i zaštitnim šinama
Drobljena šljaka 13,5 do 14,51)
Povezani kameni otpaci 20,5 do 21,5
1)
Dato u drugim tabelama kao uskladišteni materijali
2)
Isključuje dodatak za zastor
Glina u vidu blata 18,5 do 19,5 3)
Pretpostavlja rastojanje od 600 mm
Kolovoz željezničkih mostova
Betonski zaštitni sloj 25,0
Normalni zastor (npr. NAPOMENA 1 Vrijednosti za kolosijek su primjenjivi
20,0 i van željezničkih mostova.
granitni, gnajsni i sl.)
Bazaltni zastor 26
111
1.2 USKLADIŠTENI PROIZVODI
Tabela 7: Uskladišteni građevinski proizvodi (BAS EN 1991-1-1, tab. A.7)

Ugao unutr. Ugao unutr.
Zaprem. tež. Zaprem. tež.
trenja trenja
Materijali c Materijali c
U U
[kN/m3] [kN/m3]
[°] [°]
Agregati (vidjeti EN 206) Cement
Laki 9,0 do 20,0 1)
30 Rinfuz (rasut) 16,0 28
Uobičajeni 20,0 do 30,0 30 U vrećama 15,0 -
Teški 2 30,0 30 Leteći pepeo 10,0 do 14,0 25
Šljunak i
15,0 do 20,0 35 Staklo, ravno 25,0 -
pijesak, nasut
Pijesak 14,0 do 19,0 30 Gips, mljeveni 15,0 25
Filterski pepeo
Zgura iz visokih peći 15,0 20
od lignita
Grumenje 17,0 40 Kreč 13,0 25
Krečnjak u
Granule 12,0 30 13,0 25 do 27
prahu
Magnezit
Drobljena 9,0 35 12,0 -
mljeveni
Sitnež od opeke,
drobljena opeka, 15,0 35 Plastične mase
lomljena
Polietilen,
Vermikulit polistirol - 6,4 30
granuliran
Ekspandirani, Polivinilhlorid
1,0 - 5,9 40
agregat za beton u prahu
Poliesterska
Sirovi 6,0 do 9,0 - 11,8 -
smola
Bentonit Epoksi smole 13,0 -
Rastresiti 8,0 40 Voda svježa 10,0
1)
Vidjeti tabelu A.1 za klase zapreminske težine
Zbijeni 11,0 - lakog betona
112
Tabela 8: Uskladišteni poljoprivredni proizvodi (BAS EN 1991-1-1, tab. A.8)
Zaprem. Ugao Zaprem. Ugao
tež. unutr. tež. unutr.
Proizvod Proizvod
c trenja U c trenja U
[kN/m3] [°] [kN/m3] [°]
Prirodno đubrivo Đubrivo, vještačko
Gnojivo (min.
NPK,
60% čvrstih 7,8 - 8,0 do 12,0 25
granulirano
čestica)
Gnojivo (sa suhom Bazna zgura,
9,3 45 13,7 35
slamom) drobljena
Suho kokošije Fosfatni
6,9 45 10,0 do 16,0 30
đubrivo granulirani
Isplaka (maks.
20% čvrstih 10,8 - Kalijum-sulfat 12,0 do 16,0 28
čestica)
Zrnasti proizvodi Urin 7,0 do 8,0 24
Stočna hrana,
Cijela zrna (≤14% sadržaja vlage, ukoliko nije
zelena, rastresito 3,5 do 4,5 -
drugačije naznačeno)
uskladištena
Opšte 7,8 30 Krupno brašno
Ječam 7,0 30 Mljeveno 7,0 45
Pivarski ječam
8,8 - Kocke 7,0 40
(vlažan)
Sjeme trava i
3,4 30 Treset
biljaka
Suhi, rastresiti,
Kukuruz nasut 7,4 30 1,0 35
istovareni
Kukuruz u Suhi, presovani
5,0 - 5,0 -
vrećama u bale
Zob 5,0 30 Vlažni 9,5 -
Uljana repica 6,4 25 Silaža 5,0 do 10,0 -
Raž 7,0 30 Slama -
Pšenica nasuta 7,8 30 Nabacana, suha 0,7 -
Pšenica u vrećama 7,5 - U balama 1,5 -
Bale trave 7,8 40 Duvan u balama 3,5 do 5,0 -
Sijeno Vuna
U balama 1,0 do 3,0 - Nabacana 3,0 -
Urolane bale 6,0 do 7,0 - U balama 7,0 do 13,0 -
Štavljene kože i
8,0 do 9,0 -
sirove kože Slad 4,0 do 6,0 20
Hmelj 1,0 do 2,0 25
113
Tabela 9: Uskladištene namirnice (BAS EN 1991-1-1, tab. A.9)
Ugao Ugao
Zaprem. tež. unutr. Zaprem. tež. unutr.
Proizvodi c trenja Proizvod c trenja
[kN/m3] U [kN/m3] U
[°] [°]
Grah
Jaja, pakovana 4,0 do 5,0 - 8,1 35
Povrće, generalno
Nasuto 6,0 25 mahune Grah soja 7,4 30
Brašno
U vrećama 5,0 - Grašak 7,8 -
Voće Povrće, korijenje
Jabuke rastresite 8,3 30 Opšte 8,8 -
Jabuke u kutijama 6,5 - Cvekla 7,4 40
Trešnje 7,8 - Mrkva 7,8 35
Kruške 5,9 - Luk 7 35
Maline, u gajbama 2,0 - Repa 7 35
Krompir
Jagode, u gajbama 1,2 -
Nabacani 7,6 35
Paradajz 6,8 - U kutijama 4,4 -
Šećer Šećerna repa
Rastresiti, u
7,5 do 10,0 35 Osušena i isjeckana 2,9 35
gomilama
Zbijeni i u vrećama 16,0 - Sirova 7,6 -
Povrće, zelen
Vlažni odlomci 10,0 -
Kupus 4,0 -
Zelena salata 5,0 -
114
Tabela 10: Uskladištene tečnosti (BAS EN 1991-1-1, tab. A.10)
Zaprem. tež. Zaprem. tež.
Proizvod c Proizvod c
[kN/m3] [kN/m3]
Pića Ugljovodonici
Pivo 10 Anilin 9,8
Mlijeko 10 Benzen (benzol) 8,8
Voda, svježa 10 Katran 10,8 do 12,8
Vino 10 Kreozot 10,8
Prirodna ulja Nafta 7,8
Ricinusovo ulje 9,3 Parafin (kerozin) 8,3
Glicerol (glicerin) 12,3 Benzin (benzolin) 6,9
Laneno ulje 9,2 Nafta, sirova (petrolej) 9,8 do 12,8
Maslinovo ulje 8,8 Dizel 8,3
Organske tečnosti i kiseline Gorivo 7,8 do 9,8
Alkohol 7,8 Teški 12,3
Etar 7,4 Mazivo 8,8
Hlorovodonična kiselina 11,8 Benzin (gasolen, gasolin) 7,4
(40% težinski)
Špiritus 7,8 Tečni gas
Azotna kiselina (91% težinski) 14,7 butan 5,7
Sumporna kiselina 13,7 propan 5,0
(30% težinski)
Sumporna kiselina 17,7 Ostale tečnosti
(87% težinski)
Terpentin, zamjena za špiritus 8,3 Živa 133
Ostale tečnosti Minijumska boja 59
Mulj repko 50% zapreminski 10,8 Bijelo olovo, u ulju 38
vode
115
Tabela 11: Uskladištena čvrsta goriva (BAS EN 1991-1-1, tab. A.11)
Ugao Ugao
Zaprem. unutr. Zaprem. unutr.
Proizvod tež. c trenja Proizvod tež. c trenja
[kN/m3] U [kN/m3] U
[°] [°]
Drveni ugalj Ogrjevno drvo 5,4 45
Rastresiti 4 - Lignit/mrki ugalj
Zbijeni 15 - Briketi, istovareni 7,8 30
Ugalj Briketi, naslagani 12,8 -
Blok briketi, istovareni 8 35 Vlažni 9,8 30 do 40
Blok briketi, naslagani 13 - Suhi 7,8 35
Ugljena prašina
Jajasti briketi 8,3 30 4,9 25 do 40
(lignit/mrki ugalj)
Ugalj, sirov iz jame 10 35 Niskokalorični koks 9,8 40
Ugalj u bazenima za
12 - Treset
ispiranje
Crni, osušeni, čvrsto
Ugljena prašina (ugalj) 7 25 6 do 9 -
upakovani
Crni, osušeni,
Koks 4,0 do 6,5 35 do 45 3 do 6 45
rastresito istovareni
Ugalj srednjeg kvaliteta
12,3 35 Ugalj
u površinskom kopu
Otpaci pri ispiranju u Sve ostale vrste
13,7 35 8,3 30 do 35
ugljenokopu uglja
Tabela 12: Uskladišteni industrijski i ostali proizvodi (BAS EN 1991-1-1, tab. A.12)
Ugao Ugao
Zaprem. Zaprem.
unutr. unutr.
Proizvod tež. c Proizvod tež. c
trenja trenja
[kN/m3] [kN/m3]
U [°] U [°]
Knjige i 10,0 do
6,0 - Guma -
Knjige i dokumenti 17,0
dokumenti Gusto
8,5 - Kamena so 22,0 45
naslagani
Police i ormari 6,0 - So 12,0 40
Odjeća i krpe, u Suha, u
11,0 - 3,0 -
svežnjevima vrećama
Suha,
Led, u kockama 8,5 - Piljevina 2,5 45
rastresita
Vlažna,
Koža, naslagana 10,0 - 5,0 45
rastresita
U rolnama 15,0 - Katran, bitumen 14,0 -
Papir
Naslagani 11,0 -
116
2 SOPSTVENA TEŽINA GRAĐEVINSKIH OBJEKATA
Sopstvena težina građevinskih objekata treba da bude kvalifikovana
kao stalno nepokretno dejstvo i obuhvata konstrukcijske i nekonstrukcijske
elemente, uključujuči nepokretne instalacije i opremu, kao i težinu zemlje i
zastora. Opterećenja usljed pokretnih pregrada (nenosivih pregradnih zidova)
moraju biti tretirana kao korisna opterećenja. Kada sopstvena težina varira tokom
vremena, onda se ona treba uzeti u obzir preko gornje i donje karakteristične
vrijednosti (vidjeti EN 1990, 4.1.2). Međutim, kada je ona slobodna, treba biti
tretirana kao dopunsko korisno opterećenje. U proračunu trebaju biti razmatrane
promjene sadržaja vlage i debljine, koje mogu biti prouzrokovane nekontrolisanim
nagomilavanjem u toku proračunskog vijeka konstrukcije.
3 KORISNA OPTEREĆENJA U ZGRADAMA

Korisna opterećenja u zgradama su ona koja potiču od načina korištenja
i namjene zgrade, a obuhvataju uobičajenu (normalnu) upotrebu objekta. Korisna
opterećenja se modeliraju kao ravnomjerno raspoređena, linijska ili koncentrisana
opterećenja, ili kao kombinacija ovih opterećenja. Korisna opterećenja u zgradama
se tretiraju kao kvazi statička dejstva osim ukoliko mogu izazvati veće dinamičke
uticaje (svadbeni saloni, plesne dvorane i sl.). Teška oprema nije uključena u
opterećenja data u ovom dijelu i treba biti dogovorena između investitora i/ili
relevantnog organa vlasti.
117
3.1 STAMBENE, DRUŠTVENE, TRGOVAČKE I ADMINISTRATIVNE
ZGRADE
Tabela 13: Karakteristične vrijednosti korisnih opterećenja na međuspratnim

konstrukcijama, balkonima i stepeništima zgrada (BAS EN 1991-1-1/NA, tab. 6.1 (BAS))
qk b)
Kat. Specifična upotreba Primjer Qk
[kN/m2] [kN]
Tavanski prostor koji nije prikladan za
A1 Tavanski prostor 1,0 1,0
stanovanje, sa svijetlom vis. do 1,8 m
A2 Stambene površine i Jednoosne međuspratne konstrukcije 2,0 2,0
domaćinstva (prostorije
A u stambenim zgradama i
kućama; sobe s krevetima i
A3 Dvoosne međuspratne konstrukcije 1,5 2,0
odjeljenja u bolnicama; sobe
s krevetima u hotelima i
prenoćištima)
Kancelarijske površine, medicinske
B1 ordinacije bez teške opreme, čekaonice 2,0 2,0
i hodnici
Hodnici i kuhinje u bolnicama, hotelima,
Kancelarijske i radne
B internatima i sl.; operacione sale bez teške
B2 površine, hodnici 3,0 3,0
opreme; podrumske prostorije u stambenim
zgradama
Sve površine navedene u B1 i B2 ali sa
B3 5,0 4,0c)
teškom opremom
Površine sa stolovima i sl., npr. površine
C1 u školama, kafeima, restoranima, 3,0 4,0
blagovaonicama, čitaonicama, recepcijama
Površine s nepokretnim sjedištima, npr.
površine u vjerskim objektima, pozorištima
C2 4,0 4,0
ili kinima, konferencijskim salama,
učionicama, čekaonicama,
Površine bez prepreka za kretanje ljudi,
npr. površine u muzejima, izložbenim
prostorijama i sl., kao i pristupne površine
C3 u javnim i administrativnim zgradama, 5,0 4,0
Površine na kojima je moguće
hotelima, bolnicama, predvorjima
okupljanje ljudi (s izuzetkom
C željezničkih stanica, hodnici i stepeništa za
površina definisanih u
kategorije površina od C1 do C3
kategorijama A, B i D)
Površine s mogućim fizičkim aktivnostima,
C4 npr. plesne dvorane, gimnastičke sale, 5,0 7.0
pozornice
Površine pogodne za veliko okupljanje
ljudi, npr.: u zgradama za javne događaje,
kao što su koncertne dvorane, sportske
C5 5,0 4,5
dvorane, uključujući tribine, terase i
pristupne površine, kao i željezničke
platforme
Prostori za učestalo okupljanje mnogo
C6 7,5 10
ljudi, tribine bez nepomičnih sjedala
118
Tabela 13: Nastavak
qk b)
Kat. Specifična upotreba Primjer Qk
[kN/m2] [kN]
Površine u maloprodajnim radnjama
D1 površine do 50 m2 u stambenim ili 2,0 2,0
D Prodajne površine kancelarijskim objekima
D2 Površine u maloprodajnim radnjama 5,0 4,0
D3 Površine u robnim kućama 5,0 7,0
Stambene površine i domaćinstva,
S1 kancalarijske i radne površine bez teške 3,0 2,0
opreme
Stepeništa koja se ne mogu svrstati u
Sd) S2 Stepeništa 5,0 2,0
kategoriju S1 ili S3
Prilazi i stepeništa za tribine bez
S3 nepomičnih sjedala, koja služe za 7,5 3,0
evakuaciju
Balkoni u stambenim površinama i
P1 3,0 2,0
domaćinstvima
Pd) Pristupi, balkoni i sl. Balkoni u ostalim objektima, koji nisu
P2 svrstani u kategoriju P1: krovne terase, 4,0 2,0
lođe, balkoni, izlazni podesti i sl.
a)
Kod svođenja opterećenja s jednoosnih ploča na potkonstrukciju može se površinsko opterećenje umanjiti za
0,5 kN/m2.
b)
U slučaju da je potrebno provođenje lokalnog dokaza nosivosti nekog elementa sa silom Qk, tada je računska
površina rasprostiranja sile kvadrat stranice 50 mm.
c)
Ovo su minimalne vrijednosti. Ako se u skladu sa 6.1(4) standarda BAS EN 1991-1-1:2015 utvrde veće
vrijednosti, tada su to mjerodavne vrijednosti opterećenja.
d)
Ove kategorije vrijede za sve vrste građevinskih objekata ili njihovih dijelova. Prilikom formiranja
kombinacije uticaja uzeti u obzir odgovarajuću kategoriju objekta ili dijela objekta.
Prilikom svođenja opterećenja na potkonstrukciju, korisna opterećenja

kategorije A do C3 mogu se reducirati2 u skladu s površinama koje pripadaju
odgovarajućem elementu konstrukcije, preko koeficijenta redukcije a A za
međuspratne konstrukcije i pristupačne krovove prema formuli:
a A = 0, 5 + 10A # 1, 0 izuzev za kategorije C: 0, 6 # a A # 1, 0 (1)

gdje je A opterećena površina u m2.
Kada korisna opterećenja od više spratova djeluju na stubove i zidove,
ukupna korisna opterećenja mogu da budu reducirana3 preko koeficijenta redukcije
a n za kategorije od A do D u okviru jedne kategorije, prema formuli:
a n = 0, 7 +
0, 6
n (2)
gdje je n broj spratova (>2) iznad opterećenih konstrukcijskih elemenata koji su
iste kategorije.
2
Koeficijenti redukcije a A i a n ne smiju se međusobno kombinirati ili koristiti zajedno s koeficijentom
} pri smanjenju pratećih korisnih opterećenja. Koeficijenti redukcije se primjenjuju samo ako su korisna
opterećenja, koja djeluju na konstrukciju, iste kategorije.
3
Ibid 2
119
3.2 PREGRADNI ZIDOVI
Pod uslovom da međuspratna konstrukcija omogućava dvoosnu
raspodjelu opterećenja, sopstvena težina pregradnih zidova može biti uzeta u
obzir preko ravnomjerno raspodijeljenog opterećenja qk , koje treba biti dodato
korisnim opterećenjima međuspratnih konstrukcija (Tabela 14).
Tabela 14: (BAS EN 1991-1-1, tč. 6.3.1.2(8))
Pokretne pregrade sa sopstvenom težinom Vrijednost ravnomjerno raspodijeljenog
po dužini zida qk [kN/m] opterećenja qk [kN/m2]
≤ 1,0 0,5
> 1,0 ≤ 2,0 0,8
> 2,0 ≤ 3,0 1,2
Teži pregradni zidovi treba u proračunu da budu razmotreni uzimajući u

obzir njihov položaj i pravac te vrstu međuspratne konstrukcije.
3.3 POVRŠINE ZA SKLADIŠTENJE I INDUSTRIJSKU UPOTREBU

Karakteristične vrijednosti vertikalnih opterećenja na površinama
za skladištenje treba da budu određene uzimajući u obzir zapreminsku težinu i
proračunske vrijednosti visine uskladištenog materijala. Ako uskladišteni materijal
izaziva horizontalne sile, onda te sile trebaju biti određene u saglasnosti sa EN
1991-4. Svi uticaji od punjenja i pražnjenja trebaju biti uzeti u obzir.
Dejstva usljed viljuškara i transportnih vozila trebaju biti razmatrana
kao koncentrisana pokretna opterećenja, koja djeluju zajedno s odgovarajućim
ravnomjerno raspoređenim korisnim opterećenjima.
Tabela 15: Karakteristične vrijednosti korisnih opterećenja međuspratnih konstrukcija
usljed skladištenja (BAS EN 1991-1-1, tab. 6.3 i 6.4 (BAS))
qk Qk
Kat. Specifična upotreba Primjer
[kN/m2] [kN]
Površine osjetljive na
skladištenog Skladišta, fabrike i radionice, skladišni
E1 nagomilavanje prostori i pristupi, arhive, bibilioteke 7,5 7,0
materijala, uključujući i sl.
pristupne površine
Skladišni prostori kojima
E2.1 saobraćaju viljuškari klase FL1 12,5 2x26
E Skladišni prostori kojima
E2.2 saobraćaju 15,0 2x40
viljuškari klase FL2
E2 Industrijska upotreba Skladišni prostori kojima
E2.3 saobraćaju viljuškari 17,5 2x63
klase FL3
Skladišni prostori kojima v. tab.
E2.4 saobraćaju viljuškari klase FL4 20,0 16
do FL6
NAPOMENA 1 Korisno opterećenje u fabrikama i radionicama se uzima kao pretežno statički mirno
opterećenje. U pojedinačnim slučajevima po potrebi uzeti u obzir dinamičke uticaje.
NAPOMENA 2 Ovo su minimalne vrijednosti. U slučajevima kada se očekuju veća opterećenja, treba
uvrstiti veća opterećenja.
120
Tabela 16: Karakteristično osovinsko opterećenje viljuškara i dimenzije saglasno
klasama FL (BAS EN 1991-1-1, tab. 6.5 i 6.6)
Teret Neto Osovinsko Ukupna Širina Ukupna
Klasa
koji se diže težina opterećenje dužina osovine širina
viljuškara
[kN] [kN] Q k [kN] l [m] a [m] b [m]
FL 1 10 21 26 2,60 0,85 1,00
FL 2 15 31 40 3,00 0,95 1,10
FL 3 25 44 63 3,30 1,00 1,20
FL 4 40 60 90 4,00 1,20 1,40
FL 5 60 90 140 4,60 1,50 1,90
FL 6 80 110 170 5,10 1,80 2,30
Statičko vertikalno osovinsko opterećenje viljuškara Q k treba da bude

povećano preko dinamičkog koeficijenta { koristeći izraz:
Qk, dyn = { $ Qk (3)
gdje je:
Qk, dyn dinamička karakteristična vrijednost dejstva
{ dinamički koeficijent povećanja
(1,4 za pneumatske i 2,0 za pune gume).
Qk Za viljuškare, koji imaju neto težinu veću
od 110 kN, opterećenja trebaju biti definisana preko
l tačnije analize. Horizontalna opterećenja usljed
Qk
ubrzanja ili usporavanja mogu da budu uzeta kao 30%
2 od vertikalnog osovinskog opterećenja Qk . Dispozicija
0,2
a b
opterećenja, uključujući dimenzije, te vertikalna i
0,2 horizontalna opterećenja od točkova usljed dejstava
Qk prouzrokovanih transportnim vozilima, treba da budu
2 određeni za svaki poseban slučaj. Specijalni uređaji za
održavanje treba da budu modelirani kao opterećenja
od transportnih vozila.
Slika 1: Dimenzije viljuškara (BAS EN 1991-1-1, sl. 6.1)
121
3.4 GARAŽE I SAOBRAĆAJNE POVRŠINE ZA VOZILA (IZUZEV
MOSTOVA)
Tabela 17: Saobraćajne i parking površine u zgradama (BAS EN 1991-1-1, tab. 6.7)
Kategorija
saobraćajnih Specifično korištenje Primjeri
površina
Saobraćajne i parking površine za
garaže; parking površine,
F laka vozila ( # 30 kN bruto tež. vozila
parking hale
i # 8 sjedišta, ne uključujući vozača)
Saobraćajne i parking površine za prilazi; dostavne zone; pristupne
G srednja vozila ( 2 30 kN, # 160 kN zone za vatrogasna vozila
bruto težine vozila, na 2 osovine) ( # 160 kN bruto težine vozila)
NAPOMENA 1 Pristup površinama, proračunatim za kategoriju F, treba biti ograničen fizičkim preprekama
ugrađenim u konstrukciju.
NAPOMENA 2 Površine, proračunate za kategoriju F i G, trebaju biti obezbijeđene s odgovarajućim
saobraćajnim znacima obavještenja.
Osovinsko opterećenje treba da bude primijenjeno na dvije kvadratne

površine, sa stranicom od 10 cm za kategoriju F, a 20 cm za kategoriju G i to u
mogućim položajima koji proizvode najnepovoljnije uticaje od dejstava.
a a
Qk Qk
a 2 2 a
1,80
Slika 2: Model opterećenja (BAS EN 1991-1-1, tč. 6.3.3.2(1))
Tabela 18: Karakteristične vrijednosti korisnih opterećenja na garažama i saobraćajnim

površinama za vozila (BAS EN 1991-1-1/NA tab. 6.8(BAS))
qk a)
Kategorije saobraćajnih površina Qk
[kN/m2] [kN]
F1 Bruto težina vozila ≤ 30 kN 2,5 20
F
F2 Prilazne rampe 3,5 20
G 30 kN < bruto težina vozila ≤ 160 kN 5,0 90
a)
Qk predstavlja opterećenje osovine (opterećenje pojedinog kotača je Qk/2)
122
3.5 KROVOVI
Tabela 19: Kategorizacija krovova (BAS EN 1991-1-1, tab. 6.9)

Kategorije
Posebna namjena
opterećene površine
H Krovovi koji nisu pristupačni, osim za uobičajeno održavanje i popravke
I Krovovi koji su pristupačni saglasno kategorijama A do G
Krovovi koji su pristupačni za posebne namjene, kao što su to površine
K
za slijetanje helikoptera
Krovovi, osim onih s krovnim pokrivačem, trebaju biti proračunati da
prihvate koncentrisano opterećenje od 1,5 kN, koje djeluje na površini kvadrata
stranice 5 cm.
Tabela 20: Karakteristične vrijednosti korisnih opterećenja na krovove kategorije H
(BAS EN 1991-1-1/NA tab. 6.10(BAS))
qk Qk
Krov
[kN/m2] [kN]
Kategorija H 0,75 1,0
NAPOMENA Pretpostavlja se da ravnomjerno raspoređeno opterećenje, qk, djeluje na površini A= 10 m2.
Ovo opterećenje ne treba superponirati s opterećenjem od snijega.
Tabela 21: Karakteristične vrijednosti korisnih opterećenja na krovovima kategorije K

za helikoptere (BAS EN 1991-1-1, tab. 6.11)
Opterećenje Q Dimenzija
Opterećenje pri
Klasa helikoptera pri polijetanju opterećene površine
polijetanju Qk
helikoptera (m x m)
HC1 Q # 20 kN Qk = 20 kN 0,2 x 0,2
HC2 20 kN 1 Q # 60 kN Qk = 60 kN 0,3 x 0,3
Dinamički koeficijent φ, koji treba biti primjenjen na opterećenje pri

polijetanju Qk, uzimajući u obzir uticaje udara, može biti uzet kao { = 1,4. Treba
biti pretpostavljeno da su prilazne ljestve i staze opterećene prema tab. 20, za
nagib krova < 20°. Za pristupne staze za servisiranje treba biti uzeta minimalna
karakteristična vrijednost Qk od 1,5 kN.
Za proračun ramova i šahovskih poklopaca (osim zastakljenih), nosača
platformi i sl. konstrukcija bez pristupa - nema korisnog opterećenja, dok s
pristupom - vrijednost korisnog opterećenja iznosi 0,25 kN/m2 (rapodijeljeno
preko cijele ili oslonačke površine), kao i koncentrisano opterećenje od 0,9 kN
(postavljeno tako da izaziva maksimalne napone u opterećenom elementu).
123
3.6 HORIZONTALNA OPTEREĆENJA NA PARAPETE I
PREGRADNE ZIDOVE, KOJI DJELUJU KAO PREPREKE
Tabela 22: Horizontalna opterećenja na pregradne zidove i parapete (ograde)

(BAS EN 1991-1-1/NA tab. 6.12 (BAS))
Opterećene površine qk [kN/m]

a)
Kategorija A, B1, S1 i P 0,5
Kategorije B2, B3, C1 i Pa) 1,0
Kategorije C2, C3, C4 i D 1,0
Kategorije C5 i C6 3,0
Kategorija E 2,0
Kategorija F i G vidjeti Aneks B (BAS EN 1991-1-1)
a)
Horizontalna opterećenja kod kategorije P zavise od kategorije objekta, koja je u skladu s tab. 13
Karakteristične vrijednosti linijskog opterećenja qk, koje djeluje na

visini pregradnog zida ili parapeta, ali ne na visini većoj od 1,2 m, treba da budu
uzete iz tabele 22.
4 LITERATURA
[1] BAS EN 1991-1-1:2015: Evrokod 1: Dejstva na konstrukcije – Dio 1-1:
Opšta dejstva – Specifične težine, sopstvena težina i korisna opterećenja
u zgradama
[2] BAS EN 1991-1-1/NA:2016: Evrokod 1: Dejstva na konstrukcije –
Dio 1-1: Opšta dejstva – Specifične težine, sopstvena težina i korisna
opterećenja u zgradama – Nacionalni dodatak
[3] Beton Kalender 2014, Ernst & Sohn, Berlin, Njemačka, 2014.
[4] Klaus-Jürgen Schneider: Bautabellen für Ingenieure mit
Berechnungshinweisen und Beispielen, Bundesanzeiger Verlag GmbH,
Köln, Njemačka, 2014.
124
VI OPTEREĆENJE SNIJEGOM
1. UVOD
Bosanskohercegovački standard BAS EN 1991-1-3:2015, Evrokod 1-
Dejstva na konstrukcije - Dio 1-3: Opšta dejstva - Opterećenje snijegom, identičan
je prijevodu engleske verzije evropskog standarda EN 1991-1-3:2003 Eurocode
1 - Actions on structures - Part 1-3: General actions - Snow loads, drugo izdanje,
i njegove tehničke korekcije AC:2009, i ima status bosanskohercegovačkog
standarda. Ovo izdanje bosanskohercegovačkog standarda BAS EN 1991-1-3:2015,
Evrokod 1 - Dejstva na konstrukcije - Dio 1-3: Opšta dejstva - Opterećenje
snijegom, zamjenjuje standard BAS EN 1991-3:2004, Evrokod 1- Dejstva na
konstrukcije - Dio 1-3: Opšta dejstva - Opterećenje snijegom i njegovu tehničku
korekciju BAS EN 1991-1-3/ Cor1:2010.
Osnova za određivanje opterećenja snijegom su podaci dobiveni od
hidrometeoroloških zavoda u Bosni i Hercegovini o visini snijega i visini vodenog
stupca mjerenih tokom tridesetogodišnjeg perioda 1961 - 1991. u skladu s
preporukom Svjetske meteorološke organizacije. Vrijednosti opterećenja snijegom
određene su probabilističkim proračunima za povratni period od 50 godina.
Na osnovu podataka i obavljene statističke obrade, dobivene su karakteristične
vrijednosti opterećenja snijegom na glavnim mjernim stanicama, a koje su
matematičkim modelom raspodijeljene po cijeloj površini Bosne i Hercegovine
podijeljene na kvadrante 1km x 1km. Karakteristično opterećenje snijegom je dato
na karti Bosne i Hercegovine u digitalnom obliku (link: www.eurokodovi.ba). U
svakom kvadrantu se nalazi vrijednost opterećenja snijegom koju je veoma lako
očitati u prozoru koji je prateći uz samu kartu, sa svim geografskim odrednicama
traženog mjesta: geografska širina i visina, te nadmorska visina. Također, moguće
je očitati vrijednost opterećenja snijegom zadavanjem geografske širine i visine u
datoj tablici.
2. KLASIFIKACIJA OPTEREĆENJA
Ukoliko nije drugačije određeno pripadajućim standardom opterećenja
snijegom moraju da budu klasifikovana kao promjenljiva, nepokretna dejstva.
Opterećenja snijegom obuhvaćena prema standardu treba da budu
klasifikovana kao statička dejstva.
Izuzetna opterećenja snijegom mogu da budu tretirana kao incidentna
dejstva u saglasnosti sa EN 1990:2002, 4.1.1 (2), ukoliko postoje posebni uslovi u
125
zavisnosti od geografskih lokacija.
Opterećenja uslijed izuzetnih snježnih smetova mogu da budu tretirana
kao incidentna dejstva u saglasnosti sa EN 1990:2002, 4.1.1 (2), ukoliko postoje
posebni uslovi zavisnosti od geografskih lokacija.
3. PRORAČUNSKE SITUACIJE
3.1 OPĆE ODREDBE

Za svaku proračunsku situaciju u skladu sa EN 1990:2002, 3.5, relevantna
opterećenja snijegom moraju da budu određena.
Za lokalne uticaje, opisane u dijelu 6 standarda, treba da se koriste stalne/
prolazne proračunske situacije.
3.2 UOBIČAJENI USLOVI

Prolazne/stalne proračunske situacije treba da budu korištene za
rasporede opterećenja snijegom bez smetova i sa smetovima, koji su određeni
prema 5.2 izraz (1) i 5.3. za lokacije na kojima nije vjerovatnoća pojave izuzetnih
snježnih padavina i izuzetnih snježnih smetova.
3.3 IZUZETNI USLOVI

Sljedeći izuzetni uslovi se primjenjuju ako postoje lokacije, na kojima
mogu da se pojave izuzetne snježne padavine, ali ne i izuzetni snježni smetovi:
a) prolazne/stalne proračunske situacije treba da budu korištene za rasporede
opterećenja snijegom bez smetova i sa smetovima, određene koristeći 5.2 izraz
(1) i 5.3, i b) incidentne proračunske situacije treba da budu korištene za rasporede
opterećenja snijegom bez smetova i sa smetovima, određene koristeći 4.3, 5.2
izraz (2) i 5.3.
4. OPTEREĆENJE SNIJEGOM NA TLO
4.1 KARAKTERISTIČNE VRIJEDNOSTI

Karakteristično opterećenje snijegom na tlo je bazirano na godišnjoj
vjerovatnoći prekoračenja od 0,02, izuzimajući izuzetna opterećenja snijegom.
Karakteristična vrijednost opterećenja snijegom na tlo ^skh treba da bude određena
u saglasnosti sa EN 1990:2002, 4.1.2 (7).
Na osnovu meteoroloških podataka se određuje karakteristična
vrijednost opterećenja snijegom na tlo, a koristi se u nacionalnom dodatku. U
slučaju neuobičajenih lokalnih uslova, nacionalni dodatak može dodatno dopustiti
126
investitoru i relevantnom organu vlasti da se dogovore o različitoj karakterističnoj
vrijednosti od one predviđene pojedinačnim projektom.
U posebnim slučajevima, u kojima su potrebni precizniji podaci,
karakteristična vrijednost opterećenja snijegom na tlo ^skh može da bude preciznije
određena korištenjem odgovarajućih statističkih analiza od dugotrajno zapisanih
podataka u dobro zaklonjenom području, u blizini lokacije.
Ukoliko postoje, na pojedinim lokacijama, zapisani podaci opterećenja
snijegom pokazuju izuzetne pojedinačne vrijednosti, koje ne mogu da budu
obrađene uobičajenim statističkim metodama, karakteristične vrijednosti treba da
budu određene izuzimajući izuzetne vrijednosti, jer izuzetne vrijednosti mogu da
budu razmotrene van uobičajenih statističkih metoda, u saglasnosti sa 4.3.
4.2 OSTALE REPREZENTATIVNE VRIJEDNOSTI

U skladu sa EN 1990:2002, 4.1.3, ostale reprezentativne vrijednosti
opterećenja snijegom na krov su sljedeće:
- vrijednost u kombinaciji }0 s,
- učestala vrijednost }1 s,
- kvazi-stalna vrijednost } 2 s.
Vrijednosti koeficijenata su određene u nacionalnom dodatku za EN
1990:2002. Preporučene vrijednosti za koeficijente }0 , }1 i } 2 za zgrade zavise
od lokacije, koja se razmatra, a treba da se uzmu iz EN 1990:2002, Tabela A1.1,
ili iz priložene tabele 1, u kojoj su informacije koje se odnose na opterećenje
snijegom identične.
Tabela 1: Preporučene vrijednosti koeficijenata }0 , }1 i } 2 za različite lokacije
zgrada
Regije }0 }1 }2
Finska, Island, Norveška, Švedska 0,70 0,50 0,20
Podsjetnik za ostale države članice CEN, za objekte

locirane na nadmorskim visinama H > 1000 m iznad 0,70 0,50 0,20
nivoa mora
Podsjetnik za ostale države članice CEN, za objekte

locirane na nadmorskim visinama H < 1000 m iznad 0,50 0,20 0,00
nivoa mora
127
4.3 TRETIRANJE IZUZETNIH OPTEREĆENJA SNIJEGOM NA
TLO
Izuzetna opterećenja snijegom na tlo, za lokacije na kojima ista mogu da
se pojave, mogu da budu određena iz:
sAd = Cesl $ sk
gdje je
sAd proračunska vrijednost izuzetnog opterećenja snijegom na tlo za datu
lokaciju;
Cesl koeficijent za izuzetna opterećenja snijegom;
sk karakteristična vrijednost opterećenja snijegom na tlo za datu lokaciju.
Preporučena vrijednost za Cesl je 2,0 (vidjeti i 2), ali koeficijent Cesl
može da bude određen i nacionalnim dodatkom.
5. OPTEREĆENJE SNIJEGOM NA KROVOVE
5.1 PRIRODA OPTEREĆENJA

Evidentna je mogućnost deponovanja snijega na krovovima na veliki
broj različitih načina i u proračunu se mora povesti računa u tom slučaju.
Svojstva krova ili neki drugi faktori koji mogu uzrokovati deponovanja
snijega na različite načine su:
- a) oblik krova;
- b) termička svojstva krova;
- c) hrapavost površine krova;
- d) količina generisane toplote ispod krova;
- e) blizina susjednih zgrada;
- f) okolni teren;
- g) lokalni meteorološki klimatski uslovi, posebno vjetrovitost,
promjena temperature, kao i vjerovatnoća pojave padavina (u vidu
kiše ili snijega).
5.2 RASPORED OPTEREĆENJA

Dva osnovna rasporeda opterećenja se moraju uzeti u obzir:
- opterećenje snijegom na krovu bez smetova;
- opterećenje snijegom na krovu sa smetovima.
128
Raspored opterećenja treba da budu određeni na osnovu 5.3; i Aneks
B u standardu BAS EN 1991-1-3, koji je specificiran u saglasnosti sa 3.3 istog
standarda. Na specifičnim lokacijama, na kojima se obično cjelokupan snijeg topi
i čisti između pojedinih vremenskih perioda i gdje se javljaju umjerene do velike
brzine vjetra u toku jednog vremenskog perioda nacionalnim dodatkom može se
specificirati korištenje Aneksa B za oblike krovova opisane u 5.3.4, 5.3.6 i 6.2.
Opterećenja snijegom na krovu određuje se na sljedeći način:
a) za stalne/prolazne proračunske situacije
s = ni $ Ce $ Ct $ sk (1)
b) za incidentne proračunske situacije, gdje je izuzetno opterećenje

snijegom
s = ni $ Ce $ Ct $ sAd (2)
c) za incidentne proračunske situacije, gdje je izuzetni snježni smet

incidentno dejstvo i gdje se primjenjuje Aneks B
s = n i $ sk (3)
gdje je:
ni koeficijent oblika opterećenja snijegom (vidjeti dio 5.3 i Aneks B u
standardu);
sk karakteristična vrijednost opterećenja snijegom na tlo;
sAd proračunska vrijednost izuzetnog opterećenja snijegom na tlo za datu
lokaciju (vidjeti 4.3);
Ce koeficijent izloženosti;
Ct termički koeficijent.
Opterećenje snijegom uvijek djeluje vertikalno i odnosi se na horizontalnu
projekciju površine krova.
Ukoliko se vrši vještačko uklanjanje ili preraspodjela snijega na krovu,
krov treba da bude sračunat za odgovarajuće rasporede opterećenja, a uputstva se
mogu dati u nacionalnom dodatku.
U područjima sa mogućim kišnim padavinama na snijeg, i uzastopnim
otapanjem i smrzavanjem, opterećenja snijegom na krovu treba da budu povećana,
posebno u slučajevima kada snijeg i led mogu da blokiraju drenažni sistem krova,
a uputstva mogu da budu data u nacionalnom dodatku.
129
Koeficijent izloženosti Ce treba da bude korišten za određivanje
opterećenja snijegom na krovu. Pri izboru koeficijenta Ce , treba da bude razmatran
budući razvoj oko lokacije. Koeficijent Ce treba da bude uzet kao 1,0, ukoliko
nije drugačije određeno za različite topografije. Nacionalni dodatak može dati
vrijednosti koeficijenta Ce za različite topografije. Preporučene vrijednosti date
su u Tabeli 2.
Tabela 2: Preporučene vrijednosti koeficijenta Ce za različite topografije
Topografija Ce
Izložena vjetrua 0,8
Uobičajenab 1,0
Zaklonjenac 1,2
a
Topografija izložena vjetru: ravničarske površine bez smetnji, izložene sa svih strana, bez, ili sa
malim zaklonima koje pruža teren, viši građevinski objekti ili drveće.
b
Uobičajena topografija: površine kod kojih uslijed dejstva vjetra nema značajnog uklanjanja
snijega sa građevinskih objekata, zbog terena i drugih građevinskih objekata ili drveća.
c
Zaklonjena topografija: površine kod kojih je razmatrani građevinski objekat znatno niži od
okolnog terena, ili je okružen visokim drvećem i/ili višim građevinskim objektima.
Za proračun redukcije opterećenja snijegom na krovovima sa visokom

termičkom provodljivošću ( 2 1 W m2 K ), posebno za krovove pokrivene staklom,
zbog topljenja izazvanog gubitkom toplote koristi se termički koeficijent Ct .
Na osnovu termoizolacionih svojstava materijala i oblika građevinskog
objekta, korištenje reducirane vrijednosti koeficijenta Ct može da bude dopušteno
putem nacionalnog dodatka.
Za sve ostale slučajeve:
Ct = 1, 0
Ukoliko i dalje ima nekih nedoumica, dodatna uputstva mogu da budu
uzeta iz ISO 4355.
5.3 KOEFICIJENTI OBLIKA KROVA
5.3.1 Opće odredbe

Veoma važan dio prilikom određivanja opterećenja snijegom su
koeficijenti oblika krova, za rasporede opterećenja snijegom bez smetova i sa
smetovima i to za sve vrste krovova. Izuzetak su izuzetni snježni smetovi, koji su
definisani u Aneksu B standarda, u kojem je njihovo korištenje dopušteno.
Za krov sa spoljašnjom geometrijom koja može dovesti do povećanja
opterećenja snijegom, a koje se smatra značajnim u poređenju s onim kod krova
linearnog profila posebnu pažnju treba obratiti na koeficijente oblika opterećenja
snijegom.
130
Koeficijenti oblika za oblike krovova prikazanih u 5.3.2, 5.3.3 i 5.3.4,
dati su na slici 1.
5.3.2 Jednovodni krovovi

Koeficijent oblika opterećenja snijegom n1 , koji treba da bude
primjenjen za jednovodne krovove, dat je u tabeli 3 i prikazan na slikama 1 i 2.
Slika 1: Koeficijenti oblika opterećenja snijegom
Vrijednosti koeficijenata, date u tabeli 3, se primjenjuju u slučaju kada je

omogućeno klizanje snijega s krova. Kada postoje snjegobrani ili druge prepreke,
ili se donja ivica krova završava parapetom, tada koeficijent oblika opterećenja
snijegom ne bi trebao biti manji od 0,8.
Tabela 3: Koeficijenti oblika opterećenja snijegom
Ugao nagiba krova a 0° 1 a 1 30° 30° 1 a 1 60° a $ 60°
n1 0,8 0, 8 ^60 - ah 30 0,0
n2 0, 8 + 0, 8 a 30 1,6 --
Raspored opterećenja prikazan na slici 2, se koristi za raspored

opterećenja i sa smetovima i bez smetova.
131
Slika 2: Koeficijent oblika opterećenja snijegom - jednovodni krov
5.3.3 Dvovodni krovovi

Koeficijenti oblika opterećenja snijegom koji se primijenjuju za
dvovodne krovove, prikazani su na slici 3, pri čemu je koeficijent n1 dat u
tabeli 3 i prikazan na slici 1.
Vrijednosti koeficijenata, date u tabeli 3 se primjenjuju kada je
omogućeno klizanje snijega s krova. Kada postoje snjegobrani ili druge prepreke,
ili se donja ivica krova završava parapetom, tada koeficijent oblika opterećenja
snijegom ne bi trebao biti manji od 0,8.
Slučaj (i)
Slučaj (ii)
Slučaj (iii)
Slika 3: Koeficijent oblika opterećenja snijegom - dvovodni krov
Raspored opterećenja snijegom bez smetova, koji treba da se primjenjuje,

prikazan je na slici 3, slučaj (i).
Rasporedi opterećenja snijegom sa smetovima, koji treba da se
primjenjuju, prikazani su na slici 3, slučajevi (ii) i (iii), ukoliko nisu drugačije
određeni prema lokalnim uslovima.
132
5.3.4 Višerasponski krovovi
Kod višerasponskih krovova, koeficijenti oblika opterećenja snijegom
su dati u tabeli 3 i prikazani na slici 4.
Raspored opterećenja snijegom bez smetova prikazan je na slici 4,
slučaj (i).
Raspored opterećenja snijegom sa smetovima prikazan je na slici 4,
slučaj (ii), ukoliko nije određen prema lokalnim uslovima.
Slika 4: Koeficijenti oblika opterećenja snijegom za višerasponske krovove
Za proračun višerasponskih krovova, kod kojih jedna ili obje strane

uvale imaju nagib veći od 60° koeficijenti oblika opterećenja snijegom trebaju da
budu posebno razmotreni.
5.3.5 Cilindrični krovovi

Koeficijenti oblika opterećenja snijegom, koji se koriste za cilindrične
krovove, pri odsustvu snjegobrana, dati su sljedećim izrazima (vidjeti i sliku 6):
Za b 2 60°, n 3 = 0 (4)
Za b # 60°, n 3 = 0, 2 + 10 h b (5)
Preporučena gornja vrijednost koeficijenta n 3 je 2,0 (slika 5).

Raspored opterećenja snijegom bez smetova, koji se primjenjuje,
Raspored opterećenja snijegom sa smetovima, koji se primjenjuje,
prikazan je na slici 6, slučaj (ii), ukoliko nije određen prema lokalnim uslovima.
133
Slika 5: Preporučeni koeficijent oblika opterećenja snijegom za cilindrične krovove sa
različitim odnosima strijele i raspona (za b # 60°)
Slučaj (i)
Slučaj (ii)
Slika 6: Koeficijenti oblika opterećenja snijegom za cilindrične krovove
5.3.6 Krovovi, koji su naslonjeni na više građevinske objekte ili su blizu

viših građevinskih objekata
Koeficijenti oblika opterećenja snijegom za krovove, koji su naslonjeni
na više građevinske objekte dati su sljedećim izrazima i prikazani na slici 7:
n1 = 0, 8 (pretpostavljajući da je donji krov ravan) (6)
n2 = n s + n w (7)
gdje je:
ns koeficijent oblika opterećenja snijegom uslijed klizanja snijega sa gornjeg
krova:
za a # 15°, ns = 0
za a 2 15°, n s koeficijent se određuje iz dodatnog opterećenja koje
iznosi 50% od maksimalnog ukupnog opterećenja snijegom na susjednom
134
nagibu gornjeg krova, izračunatog u skladu sa 5.3.3, slika 7.
nw koeficijent oblika opterećenja snijegom uslijed vjetra
n w = ^b1 + b2 h 2h # c h sk (8)
gdje je:
c zapreminska težina snijega, koja se u ovom proračunu uzima 2 kN/m3.
Gornja i donja vrijednost koeficijenta n w treba da bude određena, a
preporučeno područje vrijednosti je 0, 8 # n w # 4 .
Slika 7: Šema opterećenja snijegom donjeg dijela krova
Dužina smeta određuje se iz:
ls = 2h (9)
Preporučeno ograničenje za dužinu ls je 5 # ls # 15 m .

Ako je b2 1 ls , koeficijent na kraju donjeg krova određuje se
interpolacijom između n1 i n 2 , skraćen na kraju donjeg krova (vidjeti sliku 7).
Raspored opterećenja snijegom bez smetova, koji se primjenjuje,
Raspored opterećenja snijegom sa smetovima, koji se primjenjuje,
prikazan je na slici 8, slučaj (ii), ukoliko nije određen prema lokalnim uslovima.
135
Slučaj (i) Slučaj (i)
Slučaj (ii) Slučaj (ii)
Slika 8: Koeficijenti oblika opterećenja snijegom za krovove koji se naslanjaju na više

građevinske objekte
6. LOKALNI UTICAJI
6.1 OPĆE ODREDBE

Pri lokalnim proračunskim dokazima definisane su sile, koje treba da se
primjenjuju za:
- pojavu smetova na ispustima i preprekama;
- ivicu krova;
- snjegobrane.
Proračunske situacije, koje treba da budu razmatrane, su stalne/prolazne.
6.2 POJAVA SMETOVA NA ISPUSTIMA I PREPREKAMA

U vjetrovitim uslovima smetovi se mogu pojaviti na bilo kom krovu koji
ima prepreke, na području sa aerodinamičkom zavjetrinom, na kojima se snijeg
akumulira.
Koeficijenti oblika optrerećenja od snijega i dužine smetova za kvazi-
horizontalne krovove, treba da budu uzeti na sljedeći način (vidjeti sliku 9),
ukoliko nisu određeni za lokalne uslove:
n 1 = 0, 8 n2 = c h/sk (10)
s ograničenjem: 0, 8 # n2 # 2, 0 (11)
136
gdje je:
c zapreminska težina snijega, koja se u proračunu uzima kao 2 kN/m3
ls = 2h (12)
s ograničenjem: 5 # ls # 15 m
Slika 9: Koeficijenti oblika opterećenja snijegom na ispustima i preprekama
6.3 SNIJEG KOJI VISI PREKO IVICE KROVA

Snijeg koji visi preko ivice krova treba da bude razmatran. Preporučuje
se da odredba bude korištena za lokacije iznad 800 metara nadmorske visine.
Prilikom proračuna konzolno prepuštenih dijelova krova preko zidova
uzima se u obzir snijeg koji visi preko ivice krova kao dodatak opterećenju na tom
dijelu krova i računa se na sljedeći način:
se = k s2 c (13)
gdje je:
se opterećenje snijegom koji visi, po dužnom metru (vidjeti sliku 10);
s najgori slučaj opterećenja bez smetova koji odgovara razmatranom krovu
(vidjeti 5.2);
c zapreminska težina snijega za ovaj proračun, koja može da bude uzeta kao
3 kN/m3;
k koeficijent kojim se uzima u obzir nepravilni oblik snijega.
137
Preporučeni način proračuna vrijednosti koeficijenta k je sljedeći:
k = 3 d , ali k # d c
gdje je d debljina sloja snijega na krovu u metrima (vidjeti sliku 10).
Slika 10: Snijeg koji visi preko ivice krova
6.4 OPTEREĆENJA SNIJEGOM NA SNJEGOBRANE I DRUGE

PREPREKE
Ukoliko postoji mogućnost da dođe do klizanja s kosog ili zakrivljenog
krova (slika 11), onda se pretpostavlja da je koeficijent trenja između snijega i
krova jednak nuli, tako da se sila Fs , koja je izazvana klizanjem mase snijega u
smjeru klizanja, po jedinici dužine objekta, računa kao:
Fs = s b sin a (14)
gdje je:
s masa snijega na krovu koja se odnosi na najgori slučaj opterećenja snijegom
bez smetova koji odgovara površini krova s kojeg snijeg može da klizi
(vidjeti 5.2 i 5.3);
b horizontalna projekcija rastojanja od snjegobrana ili prepreke do sljedećeg
snjegobrana ili grebena;
a ugao nagiba krova, mjeren u odnosu na horizontalu.
Slika 11: Snijeg koji visi preko ivice krova

138
7. PRILAGOĐAVANJE OPTEREĆENJA SNIJEGOM NA TLO,
SAGLASNO SA POVRATNIM PERIODOM
Izraz (15), za opterećenja snijegom na tlo sn , ne treba da bude korišten
za godišnje vjerovatnoće prekoračenja veće od 0,2 (tj. povratni period manji od
približno 5 godina).
Veza između karakteristične vrijednosti opterećenja snijegom na tlo i
opterećenja snijegom na tlo za srednji povratni period od n godina je data preko
izraza:
sn = sk * 1 - V r ln ^- ln 1 Pn h + 0, 57722 4
^ - h
6
7 A
(15)
^1 + 2, 5923 $ V h
gdje je:
sk karakteristično opterećenje snijegom na tlo (s povratnim periodom od 50
godina, u saglasnosti sa EN 1990:2002);
sn opterećenje snijegom na tlo s povratnim periodom od n godina;
Pn godišnja vjerovatnoća prekoračenja (jednaka približno 1/n, gde je n
odgovarajući povratni period u godinama);
V koeficijent varijacije maksimalnog godišnjeg opterećenja snijegom.
Slika 12: Prilagođavanje opterećenja od snijega na tlo, saglasno povratnom periodu
139
8. ZAPREMINSKA TEŽINA SNIJEGA
Zapreminska težina snijega varira, a povećava se s trajanjem snježnog
pokrivača u zavisnosti od lokacije objekta, klime i nadmorske visine.
Tabela 4: Srednja zapreminska težina snijega
Vrsta snijega Zapreminska težina [kN/m3]
Svjež 1,0
Slegnut (nekoliko sati ili dana poslije padanja) 2,0
Star (nekoliko nedjelja ili mjeseci poslije padanja) 2,5 - 3,5
Vlažan 4,0
9. PRIMJER ODREĐIVANJA OPTEREĆENJA SNIJEGOM NA

KROVOVE
Ukoliko je vrijednost karakterističnog opterećenja snijegom
sk 0, 70 kN m2 , a vrijednosti Ce = Ct = 1.0 , onda za različite vrijednosti
=
nagiba krova koeficijenti n1 iznose:
n1 ]30cg = 0, 8
n1 ]45cg = 0, 8 ]60 - 45g 30 = 0, 4
Ukoliko postoji potreba za proračunom visine smeta, slika 4, onda je n 2 :
n 2 ]30c + 45cg 2 = n 2 ^37, 5ch = 1, 6
Ako se uvrsti u jednačinu dobiju se sljedeća opterećenja snijegom:
sn = n1 ]30cg sk = 0, 8 $ 0, 7 = 0, 56 kN m2
sn = n1 ]45cg sk = 0, 8 ]60 - 45g 30 $ 0, 7 = 0, 28 kN m2
sn = n 2 ^37, 5ch sk = 1, 6 $ 0, 7 = 1, 12 kN m2 (visina smeta)
140
Slika 13: Vrijednosti opterećenja snijegom na različite vrste i nagibe krovova
10. LITERATURA
[1] NS/BAS EN 1991-1-3:2015 Evrokod 1- Dejstva na konstrukcije - Dio
1-3: Opšta dejstva - Opterećenje snijegom
[2] R. Hadžović, B. Peroš: Pouzdanost konstrukcija dominantno opterećenih
snijegom u Bosni i Hercegovini, Građevinski fakultet Univerziteta
„Džemal Bijedić“ u Mostaru, Mostar 2016., knjiga
[3] M. Holický, J. Marková, M. Sýkora: Zatížení stavebních konstrukcí
Příručka k ČSN EN 1991 (Priručnik iz Republike Češke)
141
VII OPTEREĆENJE VJETROM
prof. dr. sc. Rašid Hadžović, dipl. ing. građ. i
1 UVOD
Bosanskohercegovački standard BAS EN 1991-1-4:2015, Eurokod
1: Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-4: Opća djelovanja - Djelovanja vjetra,
identičan je prijevodu engleske verzije evropskog standarda EN 1991-1-4:2003
Eurocode 1 - Actions on structures - Part 1-4: General actions - Wind
loads, drugo izdanje, i njegove tehničke korekcije AC:2009, i ima status
bosanskohercegovačkog standarda. Ovo izdanje bosanskohercegovačkog
standarda BAS EN 1991-1-4:2015, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije - Dio 1-4:
Opća djelovanja - Djelovanja vjetra, zamjenjuje standard BAS EN 1991-1-4:2005,
Eurokod 1: Uticaji na konstrukcije: Dio 1-4: Opći uticaji - Opterećenje od vjetra,
njegovu tehničku korekciju BAS EN 1991-1-4/Cor1:2010 i njegov amandman
BAS EN 1991-1-4/A1:2010.
Osnova za određivanje opterećenja vjetrom su podaci dobijeni od
hidrometeoroloških zavoda u Bosni i Hercegovini o brzini i pravcu vjetra
mjerenih na 10 m iznad terena u skladu s normama Svjetske meteorološke
organizacije. Vremenski period mjerenja podataka varira u zavisnosti od vremena
instalacije meteoroloških stanica na pojedinim mjernim mjestima, ali je korišten
najmanji period mjerenja od 30 godina, najčešće u periodu 1961.-1991. godina.
Na osnovu podataka i obavljene statističke obrade, vrijednosti karakterističnog
opterećenja vjetrom određene su probabilističkim proračunima za povratni
period od 50 godina na glavnim mjernim stanicama, a koje su matematičkim
modelom raspodijeljene po cijeloj površini Bosne i Hercegovine podijeljene na
kvadrante 1 km x 1 km. Karakteristično opterećenje vjetrom je dato na karti Bosne
i Hercegovine u digitalnom obliku. U svakom kvadrantu se nalazi vrijednost
opterećenja vjetrom koju je veoma lako očitati u prozoru koji je prateći uz samu
kartu, sa svim geografskim odrednicama traženog mjesta: geografska širina i
visina, te nadmorska visina.
2 PODRUČJE PRIMJENE
Standard EN 1991-1-4 navodi smjernice za određivanje dejstva prirodnog
vjetra za proračun konstrukcije zgrada i inženjerskih građevinskih objekata, za
svako razmatrano opterećeno područje. To obuhvaća cijelu konstrukciju ili njezine
dijelove ili elemente pričvršćene na konstrukciju, npr. dijelove, obložne jedinice i
142
njihova pričvršćenja, sigurnosne i zvučne prepreke.
Primjenjuje se na:
- zgrade i inženjerske građevinske objekte visine do 200 m, pri
čemu su jarboli i dimnjaci učvršćeni užadima obrađeni u standardu
EN 1993-3-1, a rasvjetni stubovi u standardu EN 40,
- mostove s rasponima ne većim od 200 m, uz uslov da ispunjavaju
kriterije dinamičkog odgovora. Nisu date smjernice za vibracije
rasponske konstrukcije mosta zbog poprečnih turbulencija od
vjetra, dejstvo vjetra na ovješene mostove i vibracije kod kojih treba
razmotriti više od osnovnog tona.
Namijenjen je i za procjenu karakterističnih dejstava vjetra na
konstrukcije oslonjene na tlo, njihove dijelove i dodatke.
Pri tome lokalni toplinski uticaji na karakteristični vjetar kao što su
jaka arktička toplinska površinska inverzija ili uticaj kanaliziranja ili tornada nisu
razmatrani.
Osim proračuna, mogu se upotrebljavati ispitivanja u vjetrenim tunelima
i dokazane i/ili primjereno potvrđene numeričke metode za iznalaženje podataka
o opterećenju i odgovoru, upotrebljavajući prikladne modele konstrukcije i
prirodnog vjetra.
Podaci o opterećenju i odgovoru, kao i parametri terena mogu se odrediti
pomoću odgovarajućih podataka istraživanja u punoj veličini.
3 MODELIRANJE OPTEREĆENJA VJETROM
3.1 PRIRODA
(1) Dejstva vjetra promjenjiva su tokom vremena i djeluju direktno kao
pritisak na vanjske površine zatvorenih konstrukcija i, zbog propusnosti vanjske
površine, također djeluju indirektno na unutrašnje površine. Dejstva vjetra
mogu također direktno djelovati na unutrašnje površine otvorenih konstrukcija.
Na površine djeluju pritisci koji imaju za posljedicu sile okomite na površinu
konstrukcije ili pojedinih obložnih elemenata. Osim toga, kada su velike površine
konstrukcije izložene vjetru, sile trenja koje djeluju tangencijalno na površinu
mogu biti značajne.
143
3.2 PRIKAZ DEJSTVA VJETRA
Dejstvo vjetra predstavljeno je pojednostavljenom grupom pritisaka ili
sila čiji su uticaji ekvivalentni ekstremnim uticajima turbulentnog vjetra.
3.3 KARAKTERISTIČNE VRIJEDNOSTI

Dejstva vjetra proračunata upotrebljavajući standard EN 1991-1-4,
karakteristične su vrijednosti prema potpoglavlju 4.1.2 standarda BAS EN 1990.
Određene su na temelju osnovne vrijednosti brzine vjetra ili pritiska ovisnog o
brzini. U skladu sa EN 1990, 4.1.2(7)P, osnovne vrijednosti su karakteristične
vrijednosti s godišnjom vjerovatnoćom prekoračenja od 0,02, što je istovjetno
srednjem povratnom periodu od 50 godina.
Svi koeficijenti ili modeli pomoću kojih se izvode dejstva vjetra iz
osnovnih vrijednosti odabrani su tako da proračunata dejstva vjetra ne premašuju
vjerovatnoću tih osnovnih vrijednosti.
3.4 MODELI
Uticaji vjetra na konstrukciju (odnosno odgovor konstrukcije) ovise
o veličini, obliku i dinamičkim svojstvima konstrukcije. Ovaj dio standarda
obuhvaća dinamički odgovor zbog turbulencije u smjeru vjetra u rezonanciji s
osnovnim savijajućim sopstvenim oblikom s konstantnim predznakom.
Odgovor konstrukcije treba proračunati u skladu s poglavljem 5 iz
pritiska pri vršnoj brzini, q p , na referentnoj visini u neporemećenom polju vjetra,
sile i koeficijenata pritiska i konstrukcijskih faktora, cs cd (vidjeti poglavlje 6).
Vrijednost q p ovisi o vjetrenoj klimi, hrapavosti i orografiji terena, i referentnoj
visini. Vrijednost q p jednaka je pritisku pri srednjoj brzini sabranom s doprinosom
kratkotrajnih promjena pritiska.
Treba razmotriti aeroelastični odgovor za savitljive konstrukcije kao što
su užad, stubovi, dimnjaci i mostovi.
4 BRZINA VJETRA I PRITISAK OVISAN O BRZINI
4.1 OSNOVE PRORAČUNA

Brzina vjetra i pritisak ovisan o brzini sastoje se od srednje i promjenljive
komponente.
Srednju brzinu vjetra, vm , treba odrediti iz osnovne brzine vjetra, vb, koja
ovisi o vjetrenoj klimi opisanoj u 4.2, i visinskoj promjenljivosti vjetra određenoj
iz hrapavosti i iz orografije terena kao što je opisano u 4.3. Pritisak pri vršnoj
brzini određen je u 4.5.
144
Promjenljiva komponenta vjetra predstavljena je intenzitetom
turbulencije određenim u 4.4.
4.2 OSNOVNE VRIJEDNOSTI

Temeljna vrijednost osnovne brzine vjetra, vb,0 , jeste karakteristična
10-minutna srednja brzina vjetra, neovisno o smjeru vjetra i dobu godine, na visini
10 m iznad tla na otvorenom terenu u prirodi s niskom vegetacijom, npr. travom,
i osamljenim preprekama na razmaku najmanje 20 visina prepreke. Opisani teren
odgovara kategoriji terena II u tabeli 1.
Osnovna brzina vjetra mora se proračunati iz izraza (1).
vb = cdir $ cseason $ vb, 0 (1)
gdje je:
vb osnovna brzina vjetra, određena kao funkcija smjera vjetra i doba godine,
10 m iznad tla koje pripada kategoriji terena II;
vb,0 temeljna vrijednost osnovne brzine vjetra;
cdir faktor smjera;
cseason faktor godišnjeg doba.
Uticaj nadmorske visine na osnovnu brzinu vjetra, vb , nije obuhvaćen
određenom temeljnom vrijednošću osnovne brzine vjetra, vb,0 .
Preporučena vrijednost faktora smjera, cdir , za različite smjerove vjetra
je 1,0.
Preporučena vrijednost faktora godišnjeg doba, cseason je 1,0.
Desetominutna srednja brzina vjetra s vjerovatnoćom godišnjeg
premašaja, p, određena je množenjem osnovne brzine vjetra, vb , iz 4.2(2)
standarda i faktora vjerovatnoće, c prob , datim izrazom (2). Vidjeti također
BAS EN 1991-1-6.
1 - K $ ln ^- ln ^1 - p hh
n
c prob = = G (2)
1 - K $ ln ^- ln ^0, 98hh
gdje je:
K parametar oblika koji ovisi o koeficijentu varijacije raspodjela ekstremnih
vrijednosti;
n eksponent.
Preporučene vrijednosti su 0,2 za K i 0,5 za n.
145
Faktor godišnjeg doba, cseason , može se upotrebljavati za privremene
konstrukcije i sve konstrukcije u fazi izvođenja. Za prijenosne konstrukcije, koje
se mogu upotrebljavati tijekom cijele godine, za cseason treba uzeti vrijednost 1,0.
4.3 SREDNJI VJETAR

4.3.1 Promjena s visinom
Srednja brzina vjetra, vm (z), na visini z iznad terena ovisi o hrapavosti
terena i orografiji i osnovnoj brzini vjetra, vb , i treba je odrediti upotrebljavajući
izraz (3):
vm ] z g = cr ] z g $ co ] z g $ vb (3)
gdje je:
cr (z) faktor hrapavosti dat u 4.3.2;
co (z) faktor orografije jednak 1.0, osim ako drugačije nije određeno u 4.3.3.
Podaci o faktoru co su navedeni u nacionalnom dodatku. Ako je orografija
obuhvaćena osnovnom brzinom vjetra, preporučena vrijednost je 1,0.
Proračunski grafikoni ili tabele za vrijednost vm (z) su navedeni u
nacionalnom dodatku.
Treba uzeti u obzir uticaj susjednih konstrukcija na brzinu vjetra (vidjeti
4.3.4).
4.3.2 Hrapavost terena

Faktor hrapavosti, cr (z), obuhvaća promjenljivost srednje brzine vjetra
na mjestu konstrukcije zbog:
- visine iznad tla,
- hrapavosti terena uz vjetar u odnosu na konstrukcije, u smjeru vjetra
koji se razmatra.
Preporučeni postupak za određivanje faktora hrapavosti na visini z dat je
izrazom (4) i temelji se na logaritamskom profilu brzine.
cr ] z g = kr $ ln b z l
z
za zmin # z # zmax
0
(4)
cr ] z g = cr $ ^ zminh za z # zmin
146
gdje je:
z0 dužina hrapavosti
kr faktor terena ovisan o dužini hrapavosti, zo , koji je određen izrazom
z 0,07
kr = 0, 19 $ d z 0 n (5)
0, II
gdje je:
z0,II = 0,05 m (kategorija terena II, tabela 1)
zmin - najmanja visina određena u tabeli 1
zmax - jednaka 200 m
Vrijednosti z0 i zmin ovise o kategoriji terena. Preporučene vrijednosti
navedene su u tabeli 1 i ovise o pet reprezentativnih kategorija terena prikazanih
na slici 1.
Tabela 1: Kategorije terena i parametri terena
Kategorija
Karakteristike terena
z0 zmin
terena m m
0 More ili priobalna područja izložena otvorenom moru 0,003 1
Jezera ili ravna i horizontalno položena područja sa
I 0,01 1
zanemarivom vegetacijom i bez prepreka
Područja s niskom vegetacijom, npr. travom, i izoliranim
II preprekama (drveće, zgrade) s razmakom najmanje 20 0,05 2
visina prepreke
Područja sa stalnim pokrovom od vegetacije ili zgradama
III ili područja s izoliranim preprekama s razmakom najviše 20 0,3 5
visina prepreke (npr. sela, predgrađa, stalna šuma)
Područja s najmanje 15% površine pokrivene zgradama čija
IV 1,0 10
prosječna visina premašuje 15 m
147
Slika 1: Primjeri reprezentativnih kategorija terena
Izraz (4) vrijedi kada je razmak uz vjetar, s jednolikom hrapavosti terena,

dovoljno dug da se profil dovoljno stabilizira.
Hrapavost terena koju treba upotrebljavati za dati smjer vjetra ovisi o
hrapavosti terena i razmaku s jednolikom hrapavosti terena u kružnom isječku
oko smjera vjetra. Mala područja (manje od 10% područja koje se razmatra)
nejednolike hrapavosti mogu se zanemariti, slika 2.
Slika 2: Ocjena hrapavosti terena
148
Za preporučenu vrijednost kružnog isječka uzima se 30° s odstupanjem
±15° od smjera vjetra. Preporučena vrijednost razmaka uz vjetar može se uzeti iz
Aneksa A.2.
Kada je koeficijent pritiska ili sile određen za nazivni kružni isječak,
treba upotrebljavati najmanju dužinu hrapavosti unutar bilo kojeg kružnog isječka
vjetra veličine 30°.
Kada pri određivanju datog područja postoji izbor između dvije ili
više kategorija terena, treba upotrebljavati područje s najmanjom dužinom
hrapavosti.
4.3.3 Orografija terena

Gdje orografija terena (npr. brda, litice i sl.) povećava brzine vjetra za
više od 5%, te uticaje treba uzeti u obzir upotrebljavajući faktor orografije terena,
co .
Preporučeni postupak koji treba upotrebljavati za određivanje faktora
co prikazan je u Aneksu A.3.
Na izoliranim brdima i prevojima ili liticama i strminama pojavljuju se
različite brzine vjetra, ovisno o kosini uz vjetar U = H Lu u smjeru vjetra, gdje
su visina, H, i dužina, Lu , slika 3.
Slika 3: Prikaz povećanja brzina vjetra zbog orografije terena
Najveće povećanje brzina vjetra pojavljuje se pri vrhu kosine i određeno

je faktorom orografije terena c0 , slika 3. Kosina nema značajnog uticaja na
standardno odstupanje turbulencije definirano u 4.4.
Tabela 2: Vrijednosti proračunske dužine Le
Vrsta kosine (U = H Lu)

Blaga (0, 05 1 U 1 0, 3) Strma (U 2 0, 3)
Le = Lu Le = H/0, 3
149
Intenzitet turbulencije smanjivat će se s povećanjem brzine vjetra i imat
će jednaku vrijednost standardnog odstupanja.
Uticaji orografije terena mogu se zanemariti kada je prosječni nagib
kosine terena uz vjetar manji od 3°. Terenom uz vjetar može se smatrati onaj koji
je na udaljenosti do 10 visina izoliranog orografskog obilježja.
4.3.4 Velike i znatno više susjedne konstrukcije

Ako će konstrukcija biti smještena blizu druge konstrukcije koja je
najmanje dvostruko viša od prosječne visine susjednih konstrukcija, tada može
biti izložena (ovisno o svojstvima konstrukcije) povećanim brzinama vjetra za
pojedine smjerove vjetra. Takve slučajeve treba uzeti u obzir.
Preporučena konzervativna, prva približna vrijednost data je u Aneksu
A.4 standarda.
4.3.5 Blisko razmještene zgrade i prepreke

Može se uzeti u obzir uticaj blisko razmještenih zgrada i ostalih
prepreka.
Za zgrade na terenu kategorije IV, blisko smještene zgrade i prepreke
uzrokuju da se vjetar ponaša kao da je nivo tla povišen za visinu pomaka, hdis .
Vrijednost hdis može se odrediti izrazom (6), slika 4. Profil po visini pritiska pri
vršnoj brzini (slika 5) može se podići za visinu, hdis .
Slika 4: Visina prepreke i razmak u smjeru uz vjetar
x # 2 $ have hdis je manje od 0, 8 $ have ili 0, 6 $ h

2 $ have 1 x 1 6 $ have hdis je manje od 1, 2 $ have - 0, 2 $ x ili 0, 6 $ h (6)
x $ 6 $ have hdis = 0
Ako nema tačnijih podataka, visina prepreke može se uzeti kao have =15 m
za kategoriju terena IV.
Ova pravila ovise o smjeru, pa vrijednosti have i x treba ustanoviti za
svaki sektor od 30° kako je opisano u 4.3.2.
150
4.4 TURBULENCIJA VJETRA
Intenzitet turbulencije, Iv (z), na visini z određen je kao standardna
devijacija turbulencije podijeljena sa srednjom brzinom vjetra.
Turbulentna komponenta brzine vjetra ima srednju vrijednost 0 i
standardnu devijaciju v v . Standardna devijacija turbulencije, v v , može se odrediti
upotrebljavajući izraz (7).
v v = kr $ vb $ kI (7)
Za faktor terena, kr , vidjeti izraz (5), za osnovnu brzinu vjetra, vb,

vidjeti izraz (1) i za faktor turbulencije, kI , vidjeti Napomenu 2 u 4.4(1) iz
BAS EN 1991-1-4.
Preporučena pravila za određivanje Iv(z) data su izrazom (8).
Iv ] z g =
vv kI
vm ] z g co ] z g $ ln ^ z z0 h za zmin # z # zmax
=
(8)
Iv ] z g = Iv ^ zminh za z # zmin
gdje je:
kI faktor turbulencije. Vrijednost kI može se odrediti u nacionalnom dodatku.
Preporučena vrijednost za kI je 1,0,
co faktor orografije terena kao što je opisano u 4.3.3,
z0 dužina hrapavosti data u tabeli 1.
4.5 PRITISAK PRI VRŠNOJ BRZINI

Treba odrediti pritisak pri vršnoj brzini, q p (z), na visini z, koji obuhvaća
srednje i kratkotrajne promjene brzine.
U nacionalnom dodatku mogu se dati pravila za određivanje q p (z).
Preporučeno pravilo dato je izrazom (9).
q p ] z g = 61 + 7 $ Iv ] z g@ $ 2 $ t $ v m2 ] z g = ce ] z g $ qb
1 (9)
gdje je:
t gustoća zraka koja ovisi o nadmorskoj visini, temperaturi i atmosferskom
pritisku koji se očekuju u području tokom oluja
ce (z) faktor izloženosti dat izrazom (10)
151
ce ] z g =
q p (z)
(10)
qb
qb pritisak pri osnovnoj brzini dat izrazom (11)
1 (11)
qb = 2 $ t $ v b2
Preporučena vrijednost za gustoću zraka, t je 1,25 kg/m3.

Broj 7 u izrazu (9) temelji se na vršnom faktoru jednakom 3,5 i u skladu
je s vrijednostima koeficijenata pritiska i sile iz poglavlja 7.
Za ravne terene gdje je co (z)=1,0 (vidjeti 4.3.3), faktor izloženosti,
ce (z), prikazan je na slici 5 kao funkcija visine iznad terena i kategorije terena kao
što je određeno u tabeli 1.
Slika 5: Grafički prikaz faktora izloženosti ce (z) za co = 1, 0, kI = 1, 0
5 DEJSTVO VJETRA
5.1 OPĆENITO
Dejstva vjetra na konstrukcije i konstrukcijske elemente moraju se
odrediti uzimajući u obzir i vanjski i unutarnji pritisak vjetra.
Sažetak proračunskih postupaka za određivanje dejstava vjetra prikazan
je u tabeli 3.
152
Tabela 3: Proračunski postupci za određivanje dejstava vjetra
Parametar Upućivanje na
Pritisak pri vršnoj brzini, q p
osnovna brzina vjetra, vb 4.2
referentna visina, ze poglavlje 7
kategorija terena tabela 1
karakteristični pritisak pri vršnoj brzini, q p 4.5
intenzitet turbulencije, Iv 4.4
srednja brzina vjetra, vm 4.3.1
koeficijent orografije, co (z) 4.3.3
koeficijent hrapavosti, cr (z) 4.3.2
Pritisci vjetra, npr. za obloge, učvršćenja i konstrukcijske dijelove
koeficijent vanjskog pritiska, c pe poglavlje 7
koeficijent unutarnjeg pritiska, c pi poglavlje 7
koeficijent neto pritiska, c p, net poglavlje 7
vanjski pritisak vjetra: we = q p c pe 5.2
unutarnji pritisak vjetra: wi = q p c pi 5.2
Sile vjetra na konstrukciju, npr. za sveukupne uticaje vjetra
konstrukcijski faktor: cs cd 6
sila vjetra, Fw , proračunata iz koeficijenata sile 5.3
sila vjetra, Fw , proračunata iz koeficijenata tlaka 5.3
5.2 PRITISAK VJETRA NA POVRŠINE

Pritisak vjetra koji djeluje na vanjske površine, we , treba odrediti iz
izraza (12).
we = q p ^ zeh $ c pe (12)
gdje je:
q p ^ zeh pritisak pri vršnoj brzini;
ze referentna visina za vanjski pritisak data u poglavlju 7;
c pe koeficijent pritiska za vanjski pritisak, vidjeti poglavlje 7.
Vrijednost q p (z) određena je u 4.5.
Pritisak vjetra koji djeluje na unutarnje površine konstrukcije, wi , treba
odrediti iz izraza (13).
153
wi = q p ^ zih $ c pi (13)
gdje je:
qp(zi) pritisak pri vršnoj brzini;
zi referentna visina za unutarnji pritisak data u poglavlju 7;
c pi koeficijent pritiska za unutarnji pritisak dat u poglavlju 7.
Vrijednost qp(z) određena je u 4.5.
Neto pritisak na zid, krov ili element razlika je pritisaka na suprotnim
površinama uzimajući u obzir njihove predznake. Pritisak usmjeren prema površini
uzima se kao pozitivan, a usisavanje, usmjereno od površine, kao negativno
(slika 6).
Slika 6: Pritisak na površine
5.3 SILE VJETRA

Sile vjetra na cijelu konstrukciju ili dio konstrukcije treba odrediti:
- proračunom sila upotrebljavajući koeficijente sila (izraz 14) ili
- proračunom sila iz površinskih pritisaka (izraz 15).
Sila vjetra, Fw , koja djeluje na konstrukciju ili dio konstrukcije može se
direktno odrediti upotrebljavajući izraz (14)
Fw = cs cd $ c f $ q p ^ zeh $ Aref (14)
ili vektorskim zbrajanjem po pojedinim konstrukcijskim elementima (kao što je

pokazano u 7.2.2) upotrebljavajući izraz (15)
154
Fw = cs cd $ / c f $ q p ^ zeh $ Aref (15)
elementi
gdje je:
cs cd koeficijent konstrukcije određen u poglavlju 6;
cf koeficijent sile za konstrukciju ili konstrukcijski element, naveden u
poglavlju 7 ili 8;
qp(ze) pritisak pri vršnoj brzini (određen u 4.5) na referentnoj visini, ze,
određenoj u poglavlju 7 ili 8;
Aref referentna površina konstrukcije ili konstrukcijskog elementa, navedena
u poglavlju 7 ili 8 .
U poglavlju 7 navedene su vrijednosti koeficijenta sile, c f , za
konstrukcije ili konstrukcijske elemente kao što su prizme, valjci, krovovi, table
s oznakama, ploče i rešetkaste konstrukcije i sl. Te vrijednosti obuhvaćaju uticaje
trenja. U poglavlju 8 navedene su vrijednosti koeficijenta sile, c f , za mostove.
Sila vjetra, Fw , koja djeluje na konstrukciju ili konstrukcijski element
može se odrediti vektorskim zbrajanjem sila Fw, e Fw i Ffr proračunatima iz
unutarnjih i vanjskih pritisaka upotrebljavajući izraze (16) i (17) i sila trenja
koje nastaju trenjem vjetra paralelno s vanjskom površinom, proračunatih
upotrebljavajući izraz (18).
Vanjske sile:
Fw, e = cs cd $ / we $ Aref (16)

povrsˇ ine
Unutrašnje sile:
Fw, i = / wi $ Aref (17)

ˇ
povrsine
Sile trenja:
(18)
gdje je:
cs cd koeficijent konstrukcije određen u poglavlju 6;
we vanjski pritisak na pojedinu površinu na visini ze, dat izrazom (12);
wi unutarnji pritisak na pojedinu površinu na visini zi, dat izrazom (13);
Aref referentna površina pojedine površine;
155
c fr koeficijent trenja izveden u 7.5;
A fr površina vanjske površine paralelne s vjetrom, dana u 7.5.
Za elemente (npr. zidovi, krovovi), sila vjetra postaje jednaka razlici
vanjskih i unutrašnjih rezultantnih sila.
Sile trenja, Ffr , djeluju u smjeru komponenti vjetra paralelnih s vanjskim
površinama.
Uticaji trenja vjetra na površinu mogu se zanemariti kada je ukupna
površina svih površina paralelnih (ili pod malim kutom) s vjetrom jednaka ili
manja od četverostruke ukupne površine svih vanjskih površina okomitih na vjetar
(na uzvjetarnoj ili nizvjetarnoj strani).
Pri zbrajanju sila vjetra koje djeluju na konstrukcije zgrada, može se
uzeti u obzir pomanjkanje korelacije pritisaka vjetra na uzvjetarnoj i nizvjetarnoj
strani.
U nacionalnom dodatku može se odrediti primjenjuje li se to
pomanjkanje korelacije općenito ili se ograničava na zidove kao što je opisano u
BAS EN 1991-1-4, 7.2.2(3). Prema istom potpoglavlju preporučeno je uzeti u
obzir pomanjkanje korelacije samo za zidove.
6 KOEFICIJENT KONSTRUKCIJE cs cd
Koeficijentom konstrukcije cs cd se uzima u obzir uticaj neistovremenog
dejstva udarnih pritisaka vjetra na površinu zajedno s uticajem vibracija
konstrukcije usljed turbulencije.
Može se razdvojiti na dvije komponente:
- koeficijent veličine cs ;
- dinamički koeficijent cd .
Koeficijent veličine cs obuhvaća efekte nedovoljne vremenske i
prostorne korelacije maksimalnog pritiska, odnosno smanjenja djelovanja vjetra na
površinu konstrukcije okomitu na smjer vjetra. Dinamički koeficijent cd izražava
uticaj dinamičkih svojstava konstrukcije na veličinu ekvivalentnog opterećenja
vjetra.
Način određivanja koeficijenta konstrukcije cs cd prema poglavlju
6 standarda BAS EN 1991-1-4 je prikazan u tabeli 4. U nacionalnom dodatku
smatra se jednim koeficijentom, ali je ostavljena mogućnost zasebnog proračuna
koeficijenta veličine cs i dinamičkog koeficijenta cd .
156
Tabela 4: Vrijednosti koeficijenta konstrukcije cs cd
Objekti ili njihovi elementi i komponente cs cd
Zgrade čija je visina manja od 15 m 1,0

Fasadni i krovni elementi čija je sopstvena
1,0
prema potpoglavlju 6.3

Alternativno, proračun
frekvencija manja od 5 Hz
BAS EN 1991-1-4
Okvirne zgrade s nosivim zidovima čija je visina
manja od 100 m i manja od četvorostruke dužine 1,0
u pravcu vjetra
standarda
Dimnjaci kružnog poprečnog presjeka, čija
je visina manja od 60 m, kao i od vrijednosti 1,0
6.5 puta prečnika
Gađevinski objekti (osim mostova koji se
Detaljan proračun prema potpoglavlju 6.3
posebno razmatraju), kao i dimnjaci i zgrade
ili Aneksu D standarda BAS EN 1991-1-4
van datih ograničenja
U slučaju potrebe detaljnog proračuna koeficijent konstrukcije cscd je

određen izrazom (19):
1 + 2 $ k p $ I v ^zsh $ B2 + R2 (19)
1 + 7 $ I v ^z s h
cS cd =
gdje je:
zs referentna visina za određivanje koeficijenta konstrukcije cs cd (vidjeti
sliku 7). Za konstrukcije kod kojih nije primjenjivo određivanje zs prema
slici 7 može se uzeti zs = h ;
kp udarni koeficijent, definisan kao odnos maksimalne vrijednosti fluktuiraju-
ćeg dijela odgovora konstrukcije i njegove standardne devijacije;
Iv intenzitet turbulencije određen u (4.8);
B2 koeficijent izvornog dejstva kojim je obuhvaćen nedostatak potpune
korelacije pritiska vjetra na površini konstrukcije;
R2 koeficijent rezonantnog odgovora kojim je obuhvaćena pojava turbulencije
u rezonanciji s oblikom tona osciliranja.
157
Slika 7: Osnovni oblici konstrukcija obuhvaćeni postupkom proračuna s dimenzijama
konstrukcija i primijenjenim referentnim visinama
Postupak proračuna koeficijenta konstrukcije cs cd prema izrazu (19)

može se primijeniti samo ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
- konstrukcija pripada jednom od osnovnih oblika prikazanih
na slici 7;
- značajna su samo osciliranja u pravcu vjetra u osnovnom obliku tona
koji ima konstantan predznak.
7 KOEFICIJENTI PRITISKA I SILE
7.1 OPĆE NAPOMENE

Koeficijenti vanjskog i unutrašnjeg pritiska određuju se za zgrade i
okrugle cilindre. Za ostale konstrukcije dati su koeficijenti neto pritiska (krovovi
nastrešnica, samostojeći zidovi parapeta i ograde), koeficijenti trenja, te koeficijenti
sile (table s natpisima, konstruktivni elementi s različitim poprečnim presjecima,
kružni cilindri, sfere, rešetkaste konstrukcije i skele, zastave i sl.).
Ako led ili snijeg mijenjaju geometriju konstrukcije, tako da se mijenja
referentna površina ili oblik, potrebno je uzeti u obzir te uticaje. Nacionalnim
dodatkom nisu date dodatne preporuke za uticaje leda i snijega, ali u slučajevima
kada ih je potrebno uzeti u obzir mogu se koristiti odredbe standarda BAS ISO
12494:2011 Uticaji na konstrukcije usljed atmosferskog leđenja.
Eventualne dodatne informacije za pojedinačne lokacije se mogu
dobiti od odgovarajućih hidrometeoroloških zavoda u BiH. Za tornjeve, stubove
158
i dimnjake osnovne informacije za uporedno djelovanje vjetra i leda je dato u
BAS EN 1993-3-1:2010 Projektovanje čeličnih konstrukcija - Dio 3-1: Tornjevi i
stubovi i BAS EN 1993-3-2:2010 Projektovanje čeličnih konstrukcija - Dio 3-2:
Dimnjaci.
Uporedno djelovanje vjetra i snijega treba uzeti u obzir na krovovima,
terasama i slično. Opterećenje snijegom treba uzeti u obzir u skladu sa BAS EN
1991-1-3:2015: Dejstva na konstrukcije - Dio 1-3: Opšta dejstva - Opterećenje
od snijega.
7.2 KOEFICIJENTI PRITISKA ZA ZGRADE

Koeficijenti vanjskog pritiska c pe za zgrade obično imaju dvije
vrijednosti – jednu za velike površine (A>10 m2) i jednu za male površine
(A<1 m2). Za površine veličine između te dvije vrijednosti može se izvršiti
interpolacija kako je prikazano na slici 8.
Slika 8: Zavisnost koeficijenta cpe od veličine površine A
Koeficijent pritiska za velike površine obično se primjenjuje na glavnu

konstrukciju i velike nosive elemente (okviri, grede, stubovi), dok se koeficijent
pritiska za male površine (A<1 m2) primjenjuje za površine direktno izložene
vjetru (na primjer obložni elementi, elementi za pričvršćivanje i sl.).
Slika 8 pokazuje sljedeće odnose:
- za A # 1 m2 c pe = c pe, 1 ,
- za 1 m2 A # 10 m2 c pe = c pe, 1 - _c pe, 1 - c pe, 10 i $ log A , (20)
- za A $ 10 m2 c pe = c pe, 10 .
Vrijednosti vanjskih koeficijenata pritiska c pe su dati za vertikalne

zidove zgrada i razne tipove krovova (ravni, jednovodni, dvovodni, četverovodni
i terasasti, te krovovi u obliku svodova i kupola).
159
7.2.1 Vertikalni zidovi zgrada s pravougaonom osnovom
Za vertikalne zidove zgrada s pravougaonom osnovom referentne visine
ze na strani vjetra (područje D na slici 10) ovise o odnosu h/b i uvijek se odnose
na gornji rub odgovarajućih dijelova zida. Referentne visine su prikazane na
slici 9 za tri karakteristična slučaja.
Slika 9: Raspodjela pritisaka vjetra po visini konstrukcije
Vrijednosti koeficijenata vanjskog pritiska cpe su dati u tabelama 5 i 6,

a područja primjene su prikazana na slikama 10 i 11. Vrijednosti koeficijenata
c pe, 10 i c pe, 1 treba upotrebljavati za okomite smjerove 0°, 90° i 180°. Te vrijednosti
predstavljaju najnepovoljnije vrijednosti koeficijenata dobijenih u rasponu pravca
vjetra θ = ! 45 ° na svakoj strani odgovarajućeg okomitog pravca.
160
Za zgrade čija je visina h 2 2b srednje područje se može podijeliti na
vodoravne trake visine hs . Alternativno, opterećenje u srednjem području se može
opisati kao linearno promjenjivo s donjom vrijednosti q p (b) i gornjom q p (h-b).
Preporučene vrijednosti koeficijenata vanjskog pritiska za vertikalne
zidove zgrada s pravougaonom osnovom su date u tabeli 5, ovisno o odnosu h/d
(za međuvrijednosti h/d može se koristiti linearna interpolacija). Na slici 10 su
prikazana proračunska područja na vertikalnim zidovima zgrada s pravougaonim
poprečnim presjekom.
Slika 10: Označena područja za vertikalne zidove
161
Tabela 5 – Vrijednosti koeficijenata vanjskog pritiska za vertikalne zidove zgrada s
pravougaonom osnovom
Područje A B C D E
h/d c pe, 10 c pe, 1 c pe, 10 c pe, 1 c pe, 10 c pe, 1 c pe, 10 c pe, 1 c pe, 10 c pe, 1
5 -1,4 -1,7 -0,8 -1,1 -0,5 -0,7 +0,8 +1,0 -0,5 -0,7
1 -1,2 -1,4 -0,8 -1,1 -0,5 +0,8 +1,0 -0,5
<0,25 -1,2 -1,4 -0,8 -1,1 -0,5 +0,8 +1,0 -0,3 -0,5
Nedostatak korelacije između pritisaka vjetra na uzvjetarnoj i

nizvjetarnoj strani može se uzeti u obzir na sljedeći način:
- za zgrade s omjerima h d $ 5 ukupna sila se množi s 1,0;
- za zgrade s omjerima h d # 1 ukupna sila se množi s 0,85.
Za međuvrijednosti h d može se upotrebljavati linearna interpolacija.
Na slici 11 su prikazana proračunska područja za ravne krovove, a
vrijednosti koeficijenata c pe su date u tabeli 6.
Slika 11: Označena područja za ravne krovove (nagib - 5c 1 a 1 5c )
162
Tabela 6: Vrijednosti koeficijenata vanjskog pritiska za ravne krovove s oštrim rubovima
Područje
Vrsta krova F G H I
c pe, 10 c pe, 1 c pe, 10 c pe, 1 c pe, 10 c pe, 1 c pe, 10 c pe, 1
+0,2
oštri rubovi -1,8 -2,5 -1,2 -2,0 -0,7 -1,2
-0,2
Napominje se da se za područje I trebaju uzeti obje, tj. i pozitivna i

negativna vrijednost koeficijenta vanjskog pritiska.
Na sličan način BAS EN 1991-1-4 daje vrijednosti koeficijenata vanjskog
pritiska za krovove s parapetima, krovove sa zakrivljenim i zakošenim rubovima,
jednovodne, dvovodne i četvorovodne krovove, testeraste krovove, te krovove
u obliku svodova i kupola. Ako se pritisci brzo mijenjaju između pozitivnih i
negativnih vrijednosti na uzvjetarnoj strani u tabelama su prikazane i pozitivne
i negativne vrijednosti. Za takve krovove treba razmatrati kombinacije najvećih
i najmanjih vrijednosti na uzvjetarnoj i nizvjetarnoj strani (obično četiri slučaja
opterećenja). Pri tome nije dopušteno miješanje pozitivnih i negativnih vrijednosti
na istoj strani.
Prema odredbi 7.2.9(1)P standarda BAS EN 1991-1-4 mora se uzeti u
obzir da vanjski i unutrašnji pritisci djeluju istovremeno i razmotriti najnepovoljniju
kombinaciju vanjskog i unutrašnjeg pritiska za svaku kombinaciju mogućih otvora
ili drugih propustljivih dijelova. Vrijednost koeficijenta unutrašnjeg pritiska c pi
ovisi o veličini i rasporedu otvora po omotaču zgrade. Kada, na najmanje dvije
strane zgrade (fasade ili krov), ukupna površina otvora na svakoj od tih strana,
iznosi više od 30% njihove površine, dejstva na konstrukciju ne treba da budu
sračunata prema odredbama ovog poglavlja, nego prema poglavljima 7.3 i 7.4
standarda.
Pri određivanju unutrašnjeg pritiska ključno je odrediti kritičnu stranu
(fasadu) zgrade na kojoj je površina otvora, odnosno propusnost zraka, dominantna.
Tada se unutrašnji pritisak može uzeti kao postotak vanjskog pritiska na otvorima
kritične strane zgrade:
- ako je površina otvora na kritičnoj strani dva puta veća nego na svim
preostalim stranama, tada je c pi = 0, 75 c pe ;
- ako je površina otvora na kritičnoj strani tri puta veća nego na svim
preostalim stranama, tada je c pi = 0, 90 c pe ;
gdje je c pe koeficijent vanjskog pritiska na otvorima kritične strane.
163
Kada su ovi otvori locirani u zonama s različitim vrijednostima vanjskih
pritisaka treba primijeniti stranu koja teži prosječnoj vrijednosti koeficijenta
vanjskog pritiska c pe :
/ c pe,i $ Ai
c pe = i
(21)
/ Ai
i
Ako je površina otvora na kritičnoj strani između 2 i 3 puta veća od

površina na ostalim stranama, za proračun koeficijenta c pi se može upotrebljavati
linearna interpolacija.
Za zgrade bez kritične strane, koeficijent unutrašnjeg pritiska c pi treba
odrediti prema slici 12 ili slici 7.13 standarda BAS EN 1991-1-4.
Koeficijent c pi je funkcija odnosa visine i dubine zgrade h/b i odnosa
otvora n za svaki pravac vjetra H koji treba odrediti iz izraza:
/ Ai c pe,i # 0
n= i (22)
/ Ai
i
gdje je Ai površina otvora i. Koeficijent n pokazuje odnos površina svih otvora za

koje je koeficijent vanjskog pritiska manji ili jednak nuli u odnosu na sve otvore.
Slika 12: Koeficijenti unutrašnjeg pritiska za ravnomjerno raspoređene otvore
Tamo gdje nije moguće procijeniti vrijednost koeficijenta n ili se to ne

smatra opravdanim, onda za c pi treba uzeti najnepovoljniju vrijednost između
164
+0,2 i -0,3. Treba napomenuti da je ovakav postupak pojednostavljen i veoma
konzervativan.
7.3 KOEFICIJENTI NETO PRITISKA

Koeficijenti neto pritiska prema potpoglavljima 7.3 i 7.4 standarda
BAS EN 1991-1-4 su dati za krovove nadstrešnica, slobodnostojeće zidove,
parapete i ograde.
7.3.1 Krovovi nadstrešnica

Krov nadstrešnice definisan je kao krov konstrukcije koji nema stalne
zidove. Vrijednosti koeficijenta sile c f i neto pritiska c p, net ovise o stepenu
zatvorenosti određenim koeficijentom popunjenosti { . Ovaj koeficijent predstavlja
odnos površine mogućih, stvarnih prepreka ispod nadstrešnice i površine poprečnog
presjeka ispod nadstrešnice, pri čemu su obje površine okomite na pravac vjetra.
Na slici 13 su prikazani osnovni tipovi nadstrešnice. Vrijednost { = 0 predstavlja
praznu, slobodnostojeću nadstrešnicu, a { = 1 nadstrešnicu potpuno zatvorenu
sadržajima do strehe samo na nizvjetarnoj strani, tj. nadstrešnica se ne može
smatrati zatvorenom zgradom.
Slika 13: Strujanje zraka preko krova nadstrešnice
Ukupni koeficijenti sile c f i neto pritiska c p, net su dati u tabelama 7.6 do

7.8 standarda BAS EN 1991-1-4 za vrijednosti koeficijenta popunjenosti { = 0
i { = 1.
Oni predstavljaju kombinovane uticaje vjetra koji djeluje kako na
uzvjetarnoj tako i na nizvjetarnoj strani nadstrešnica, za sve pravce vjetra.
Međuvrijednosti se mogu dobiti linearnom interpolacijom.
165
7.3.2 Slobodnostojeći zidovi, parapeti, ograde
Vrijednosti ukupnih koeficijenata neto pritiska c p, net za slobodnostojeće
zidove i parapete ovise o koeficijentu popunjenosti { . Za pune zidove treba uzeti
{ = 1 , a za 80% popunjene zidove { = 0, 8 . Ošupljene zidove i ograde s { # 0, 8
treba tretirati kao ravanske rešetke prema potpoglavlju 7.11 standarda.
Ukupne koeficijente pritiska c p, net treba odrediti za područja A, B, C i
D, kako je prikazano na slici 14. U tabeli 7.9 standarda su date vrijednosti c p, net
za koeficijente popunjenosti { = 1 i { = 0, 8 , a za međuvrijednosti { se može
izvršiti linearna interpolacija.
Slika 14: Oznake područja na slobodnostojećim zidovima i parapetima
U slučaju da na uzvjetarnoj strani postoje drugi zidovi ili ograde jednake

visine h ili viši od posmatranog zida ili ograde, tada se uz koeficijent neto pritiska
može dodatno upotrijebiti faktor zaklonjenosti. Vrijednost faktora zaklonjenosti
}s zavisi od razmaka x između zidova ili ograda i koeficijenta popunjenosti {
zaklanjajućeg zida ili ograde. Vrijednosti faktora zaklonjenosti }s su date na
slici 15.
166
Slika 15: Faktor zaklonjenosti } s za zidove i ograde
Ukupni koeficijent neto pritiska na zaklonjenom zidu je:
c p, net, s = }s $ c p, net (23)
7.4 KOEFICIJENTI TRENJA

Koeficijenti trenja cfr za zidove, parapete i krovne površine dati su u
tabeli 7, a referentna površina Afr je prikazana na slici 16. Sile trenja treba nanijeti
na dio površine paralelne vjetru, smještene na razmaku većem od 2b ili 4h
(upotrebljava se manja vrijednost) od streha ili uglova na uzvjetarnoj strani. Za
referentnu visinu konstrukcije ze treba uzeti visinu konstrukcije iznad tla ili visinu
zgrade h prema slici 16.
Tabela 7: Koeficijenti trenja c fr za zidove, parapete i krovne površine
Površina Koeficijent trenja cfr

Glatka
0,01
(npr. čelik, glatki beton)
Gruba
0,02
(npr. grubi beton, površine premazane smolom)
Vrlo gruba
0,04
(npr. valovite, rebraste, naborane površine)
167
Slika 16: Referentna površina za trenje
7.5 KOEFICIJENTI SILE

Koeficijenti sile određuju se za table s natpisima, konstrukcijske elemente
s pravougaonim, oštroivičnim, pravim poligonalnim presjecima, kružne cilindre,
sfere, rešetkaste konstrukcije i skele, zastave i sl.
U ovom dijelu priručnika biće razmatran samo način određivanja
koeficijenata sile za table s natpisima, konstrukcijske elemente s pravougaonim
i oštroivičnim poprečnim presjecima, dok se način određivanja koeficijenata
sile za prave poligonalne presjeke, kružne cilindre, sfere, rešetkaste konstrukcije
i skele, te zastave može naći u odgovarajućim potpoglavljima standarda
BAS EN 1991-1-4.
7.5.1 Table s natpisima

Za table s natpisima postavljene na visini od tla zg većoj od h/4 prema
slici 17 koeficijent sile ima vrijednost c f = 1, 80 .
Identična vrijednost ostaje i u slučaju da je zg 1 h 4 , ako je b h # 1 .
168
Slika 17: Objašnjenje za table s natpisima
Ukupna sila, okomita na tablu, djeluje u visini središta table s

horizontalnom ekscentričnošću e. U nacionalnom dodatku je prihvaćena
preporučena vrijednost horizontalne ekscentričnosti e = ! 0, 25 b .
7.5.2 Konstrukcijski elementi pravougaonog poprečnog presjeka

Koeficijent sile cf za konstrukcijske elemente pravougaonog poprečnog
presjeka s pravcem vjetra okomito na površinu određen je izrazom:
cf = cf, 0 $ } r $ } m (24)
gdje je:
cf, 0 koeficijent sile za pravougaone poprečne presjeke s oštrim uglovima, ali
bez strujanja vjetra na slobodnom kraju, prema slici 18;
}r koeficijent smanjenja za kvadratni poprečni presjek sa zaobljenim
uglovima, prema slici 19;
}m koeficijent uticaja kraja za elemente sa strujanjem vjetra na slobodnom
kraju, prema potpoglavlju 7.13 standarda.
169
Slika 18: Koefcijenti sile cf, 0 za pravougaone poprečne presjeke s oštrim uglovima i bez
strujanja vjetra na slobodnom kraju
U nacionalnom dodatku su prihvaćene preporučene granične vrijednosti

koeficijenta smanjenja } r i prikazane su na slici 19. Vrijednosti su određene za
uslove male turbulencije, te se smatra da su na strani sigurnosti.
Slika 19: Koefcijent smanjenja } r za kvadratni poprečni presjek sa zaobljenim uglovima
Referentna površina A ref je određena izrazom:
A ref = l ·b (25)
gdje je l dužina razmatranog konstrukcijskog elementa.

Rerefentna visina ze za dati poprečni presjek jednaka je najvećoj visini
iznad tla.
170
7.5.3 Konstrukcijski elementi s oštroivičnim poprečnim presjecima
Koeficijent sile cf za konstrukcijske elemente s oštroivičnim poprečnim
presjecima je određen izrazom:
c f = c f, 0 $ } m (26)
gdje je } m koeficijent uticaja kraja za elemente sa strujanjem vjetra na slobodnom

kraju, prema potpoglavlju 7.13 standarda.
Neki od karakterističnih oštroivičnih poprečnih presjeka su prikazani na
slici 20.
Slika 20: Konstrukcijski elementi s oštroivičnim poprečnim presjecima
Referentne površine za smjerove x i y prema slici 20 su:
A ref, x = l ·b
(27)
A ref, y = l ·d
gdje je l dužina razmatranog konstrukcijskog elementa.
Rerefentna visina ze za sve slučajeve poprečnih presjeka jednaka je
najvećoj visini iznad tla.
U nacionalnom dodatku je za slučajeve bez strujanja vjetra na slobodnom
kraju prihvaćena preporučena vrijednost koeficijenta sile c f, 0 = 2, 0 . Ta vrijednost
je dobijena mjerenjima u uslovima male turbulencije i smatra se da je na strani
sigurnosti. Sile treba istovremeno zadati u smjeru x i smjeru y.
Nacionalnim dodatkom je također dozvoljena mogućnost korištenja
različitih vrijednosti koeficijenata sile c fx, 0 i c fy, 0 za pravce strujanja vjetra 0°, 45°
i 90°, pod uslovom da odnosi stranica približno odgovaraju datim vrijednostima.
Vrijednosti c fx, 0 i c fy, 0 su date u tabeli 2(BA) nacionalnog dodatka.
171
8 DJELOVANJE VJETRA NA MOSTOVE
Standardom BAS EN 1991-1-4 se razmatraju samo mostovi konstantne
visine koji se sastoje od jedne kolovozne konstrukcije s jednim ili više raspona i
poprečnim presjecima prikazanim na slici 21.
Slika 21: Uobičajeni poprečni presjeci mostova
Ostale vrste mostova (npr. lučni mostovi, viseći mostovi, mostovi s

kosim kablovima, pokriveni mostovi, pokretni mostovi i mostovi s višestrukim ili
značajno zakrivljenim konstrukcijama) nisu razmatrane u okviru standarda, ali ni
u okviru nacionalnog dodatka. Ostavljena je mogućnost da se, u slučaju potrebe,
angažuju potrebni stručnjaci.
Treba napomenuti da je, s obzirom da je širina mosta označena s b i
visina mosta s h, potrebno izvršiti usklađivanje oznaka pri korištenju poglavlja 5
do 7 standarda.
172
8.1 SILE VJETRA NA MOST
Sile vjetra na most predstavljene su komponentama u x, y i z pravcu
prema slici 22. Sile u smjerovima x i y nastaju zbog vjetra koji puše iz raznih
smjerova i obično nisu istovremene. Sile koje nastaju u smjeru z također mogu
nastati zbog vjetra koji puše iz raznih smjerova, ali ako su nepovoljne i značajne,
treba ih uzeti istovremeno sa silama koje djeluju iz bilo kojeg drugog smjera.
Dinamički odgovor konstrukcije mosta će biti zanemaren, tj. za vrijednost
koeficijenta konstrukcije će biti usvojena vrijednost cs c d = 1 . Kriteriji kojima je
definisana mogućnost zanemarenja, odnosno potreba razmatranja dinamičkog
odgovora konstrukcije su detaljno obrađeni u tački 2.55 nacionalnog dodatka.
Slika 22: Smjerovi djelovanja vjetra na most
8.1.1 Sila vjetra u pravcu x

Sila vjetra u pravcu x može sračunati prema jednačini (28):
1 (28)
Fw = 2 $ t $ v2b $ C $ A ref, x
gdje je:
Fw sila vjetra;
t gustina zraka;
vb osnovna brzina vjetra, određena prema tački 4.2(2) standarda;
A ref, x referentna površina okomito na smjer vjetra, zavisna od dužine mosta
L i visine mosta d tot određena prema potpoglavlju 8.3.1 standarda;
C koeficijent opterećenja vjetrom.
173
Koeficijent opterećenja vjetrom C određen je jednačinom (29):
C = c e $ c f, x (29)
gdje je:
ce koeficijent izloženosti, određen prema potpoglavlju 4.5 standarda;
c f, x koeficijent sile vjetra za smjer x, određen jednačinom:
c f, x = c fx, 0 .
Koeficijent c fx, 0 predstavlja koeficijent sile bez strujanja vjetra na
slobodnom kraju. Kod uobičajenih mostova može se uzeti vrijednost c fx, 0 = 1, 3 .
Također, vrijednost koeficijenta c fx, 0 može se uzeti sa slike 23.
Slika 23: Vrijednosti koeficijenta sile za mostove cfx,0
Vrijednosti visine mosta d tot su definisane za kombinacije bez i sa

saobraćajnim opterećenjem i detaljno su opisane u potpoglavlju 8.3.1 standarda.
8.1.2 Sila vjetra u pravcu y

Sila vjetra u pravcu y za kombinacije bez saobraćajnog opterećenja
može se uzeti da iznosi:
- 25% od sile vjetra u pravcu x za punostjene mostove;
- 50% od sile vjetra u pravcu x za rešetkaste mostove.
Sila vjetra koja djeluje na saobraćajno opterećenje se računa kao 50% od
sile vjetra u pravcu x. Referentna površina saobraćajnog opterećenja A ref računa
se prema tački 8.3.1(5) standarda i s odgovarajućom horizontalnom dužinom
djelovanja koja daje najnepovoljniji uticaj na razmatrani element ili konstrukciju.
174
8.1.3 Sila vjetra u pravcu z
Pri određivanju sile vjetra u pravcu z potrebno je odrediti koeficijent
sile c f, z (koeficijent odizanja), ali se taj koeficijent ne smije upotrijebiti pri
proračunu vertikalnih oscilacija mosta. U slučaju nedostatka podataka ispitivanja
u vjetrovnom tunelu može se usvojiti preporučena vrijednost c f, z = ! 0, 9 .
Ovom vrijednosti su obuhvaćeni uticaji mogućeg poprečnog nagiba rasponske
konstrukcije mosta, nagiba terena i promjene ugla djelovanja vjetra u odnosu na
rasponsku konstrukciju mosta zbog turbulencije.
Vrijednosti koeficijenta sile c f, z mogu se odrediti i sa slike 24.
Slika 24: Vrijednosti koeficijenta sile cf, z za mostove s nagibom i vjetrom koji djeluje
pod uglom
Pri tome referentna površina u pravcu z iznosi A ref, z = b $ L , dok visina

d tot označava visinu rasponske konstrukcije zanemarajući saobraćaj i opremu
mosta.
175
9 PRIMJERI
Primjer 1: Brzina i pritisak vjetra

U primjeru je pokazan način proračuna brzine i pritiska vjetra. Za
osnovnu brzinu vjetra je usvojena vrijednost v b, 0 = 35 m/s, koeficijenta smjera
c dir = 1, 0 i koeficijenta godišnjeg doba cseason = 1, 0 .
U skladu s tačkom (4.1) standarda osnovna brzina vjetra v b je tada:
v b = c dir $ cseason $ v b, 0 = 35 m/s.
Za visinu z = 10 m na ravnom terenu kategorije III je:
- koeficijent orografije c o = 1, 0 ;
- dužina hrapavosti z0 = 0, 3 m;
- minimalna visina z min = 5 m.
Za konstrukciju visine 10 m ( z = 10 m 2 z min ) je:
k r = 0, 19 $ ^0, 3 0, 05h = 0, 215 ;
0, 07
- koeficijent terena
- koeficijent hrapavosti c r ]z = 10 mg = 0, 215 $ ln ^10 0, 3h = 0, 755 ;
- srednja brzina vjetra v m ]z = 10 mg = 0, 755 $ 1, 00 $ 35, 0 = 26, 4 m/s.
Intenzitet turbulencije I v , prema (6) je:
1 = 0, 285 .
1 $ ln 10 0, 3h
^
Iv =
Udarni pritisak vjetra q p sada se može izračunati prema (8):

q p ]z = 10 mg = 61 + 7 $ 0, 285@ $ 0, 5 $ 1, 25 $ 26, 42 $ 10-3 = 1, 31 kN m2 .
Primjer 2: Jednostavna pravougaona zgrada s ravnim krovom

Na slici 25 je prikazana jednostavna pravougaona zgrada s ravnim
krovom, čije su dimenzije: dužina 30 m, širina 24 m i visina 10 m. Zgrada se
nalazi na ravnom terenu III kategorije na području gdje osnovna brzina vjetra
ima vrijednost v b = 35 m/s. Odrediti sile vjetra koje djeluju na zgradu u smjeru
vjetra.
176
Slika 25: Jednostavna pravougaona zgrada s ravnim krovom
Sila vjetra za ekvivalentno statičko opterećenje zgrade se treba izračunati

prema članu (5.3) standarda BAS EN 1991-1-4. Koeficijenti raspodjele sila na
zgradu su određeni koeficijentima pritiska. Budući da je ukupna površina svih
ploha zgrade paralelnih pravcu vjetra (ili je odstupanje pravca malo) manja od
četverostruke ukupne površine ploha okomitih na pravac vjetra (na uzvjetarnoj
i nizvjetarnoj strani), uticaji trenja vjetra se prema članu 5.3(4) standarda mogu
zanemariti. Ukupna sila vjetra koja djeluje na konstrukciju u skladu s izrazima
(5.4) i (5.5) standarda je određena sa:
za vanjski pritisak: Fw, e = cs c d $ / w e ] z g $ A ] z g
za unutrašnji pritisak: Fw, i = / w i ] z g $ A ] z g
Sabiranje ovih vrijednosti se mora obaviti vektorski, s obzirom na
prostorni raspored pritisaka vjetra w e i w i , a njihov proračun treba provesti
prema izrazima (5.1) i (5.2) standarda.
Prethodne jednačine se mogu napisati na sljedeći način:
za vanjski pritisak: Fw, e = cs c d $ / q p ^z eh $ c pe ^z eh $ A ] z g
za unutrašnji pritisak: Fw, i = / q p ^z ih $ c pi $ A ] z g
Koeficijenti pritiska c pe i c pi su navedeni u poglavlju 7 standarda BAS
EN 1991-1-4. Sila vjetra se treba sračunati za četiri okomita pravca vjetra (okomita
na plohe zgrade), jer koeficijenti pritiska predstavljaju najnepovoljnije vrijednosti
za različite pravce vjetra. Koeficijent pritiska c pe = c pe, 10 , jer je opterećena ploha
A konstrukcije veća od 10 m2.
Sada se mogu odrediti koeficijenti vanjskog pritiska i odgovarajuće
referentne visine za zidove i ravni krov. Rezultati su prikazani na slici 26. Parametar
e se određuje kao manja vrijednost dimenzije b ili 2h.
177
Dalje je potrebno odrediti vrijednosti unutrašnjeg pritiska i odgovarajuće
referentne visine. Rezultati su prikazani na slici 26, pod uslovom da se u proračun
ne uzimaju nikakvi dominantni otvori, odnosno da nije vršena procjena vrijednosti
odnosa otvora n . Za referentnu visinu je usvojena vrijednost z e = z i .
Slika 26: Koeficijenti vanjskog i unutrašnjeg pritiska za karakteristične presjeke A-A‘ i

B-B‘
Za sve koeficijente pritiska je usvojena referentna visina z e = z i = 10 m.

Udarni pritisak vjetra na ravnom terenu kategorije III s v b, 0 = 35 m/s jednak
je q p ]z = 10g = 1, 31 kN m2 . Opterećenje konstrukcije, uzimajući u obzir i
unutrašnji natpritisak, prikazano je na slici 27.
178
Slika 27: Opterećenje vjetra za karakteristične presjeke A-A‘ i B-B‘
Primjer 3: Jednostavna pravougaona zgrada sa sljemenim krovom

Na slici 28 je prikazana jednostavna pravougaona zgrada sa sljemenim
krovom, čije su dimenzije: visina krova u sljemenu 6 m, visina krova u nivou
oluka 2 m, dužina 30 m i širina 15 m. Zgrada se nalazi na ravnom terenu III
kategorije na području gdje osnovna brzina vjetra ima vrijednost v b = 35 m/s.
179
Slika 28: Jednostavna pravougaona zgrada sa sljemenim krovom
Postupak određivanja sile vjetra koja djeluje na konstrukciju zgrade

s krovom je gotovo identičan postupku prikazanom u prethodnom primjeru.
Razlikuju se samo koeficijenti pritiska i referentne visine. Koeficijenti vanjskih
pritisaka i odgovarajuće referentne visine su dati na slici 29.
Referentna visina zida je jednaka visini zgrade. Za koeficijente pritiska na
krovu su data dva skupa vrijednosti c pe . Potrebno je provjeriti četiri kombinacije
(najveću i najmanju vrijednost za područja G i H s najvećom i najmanjom
vrijednosti za područja I i J). Također, na istoj strani se ne kombiniraju pozitivne
i negativne vrijednosti.
Dalje je potrebno odrediti koeficijente unutrašnjeg pritiska i odgovarajuće
referentne visine. Kao i u prethodnom primjeru usvajaju se vrijednosti c pi =- 0, 3
ili c pi =+ 0, 2 , ako zgrada nema dominantne otvore i nije poznata procjena odnosa
otvora n . Za referentnu visinu je usvojena vrijednost z i = z e .
180
Slika 29: Koeficijenti pritiska i odgovarajuće referentne visine na udaljenosti od bočne
strane >7,5 m
Primjer 4: Visoka zgrada

Na slici 30 je prikazana jednostavna pravougaona visoka zgrada s ravnim
krovom. Dimenzije zgrade su: dužina 20 m, širina 15 m i visina 55 m.
Slika 30: Jednostavna pravougaona visoka zgrada s ravnim krovom
Zgrada se nalazi na ravnom terenu III kategorije na području gdje osnovna

brzina vjetra ima vrijednost v b = 35 m/s. Za zgradu će se detaljno razmotriti
vanjski pritisak vjetra na zidove sa smjerom vjetra naznačenim na istoj slici.
181
Ekvivalentno opterećenje vjetra će biti određeno prema BAS EN 1991-1-4,
poglavlje 5. Na slici 31 su prikazani koeficijenti pritiska i odgovarajuće referentne
visine, a na slici 32 raspodjela pritisaka vjetra na zidove.
Slika 31: Koeficijenti pritiska i odgovarajuće referentne visine
Slika 32: Raspodjela pritisaka vjetra i sila na zidove
182
Primjer 5: Stakleni panel na fasadi zgrade
Na slici 33 je prikazan stakleni panel na fasadi visoke zgrade iz
prethodnog primjera. Dimenzije panela su: širina 2 m i visina 1,5 m, a panel je
postavljen na visini od 40 m.
Slika 33: Stakleni panel na fasadi visoke zgrade
Prema BAS EN 1991-1-4, pritisak vjetra na stakleni panel je određen u

potpoglavlju 5.2, odnosno opterećenje vjetra određeno je sljedećim jednačinama:
za vanjski pritisak: w e = q p ^z eh $ c pe ;
za unutrašnji pritisak: w i = q p ^z ih $ c pi .
Sada se prema poglavlju 7 BAS EN 1991-1-4 mogu odrediti koeficijenti
pritiska i odgovarajuće referentne visine. Koeficijenti vanjskog pritiska za područje
zida D su c pe, 10 =+ 0, 8 i c pe, 1 =+ 1, 0 . Linearnom interpolacijom se dobije:
c pe = c pe, 1 - _c pe, 1 - c pe, 10 i $ log A = 1, 0 - 0, 2 $ log 3 =+ 0, 9.
Za koeficijente unutrašnjeg pritiska treba usvojiti vrijednosti -0,3 ili +0,2.
Na fasadama, na kojima otvori doprinose stvaranju unutrašnjeg pritiska, referentna
visina za unutrašnji pritisak z i je jednaka referentnoj visini z e = h = 55 m za
vanjski pritisak, član 7.2.9(7).
Opterećenje vjetra na stakleni panel je konačno:
w = q p ^z eh $ c pe - q p ^z ih $ c pi = 2, 26 $ 0, 9 + 2, 26 $ 0, 3 = 2, 71 kN m2 .
183
10 LITERATURA
[1] BAS EN 1991-1-4, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije – Dio 1 -4:
Opća djelovanja – Djelovanja vjetra, BAS Institut za standardizaciju
BiH, 2015.
[2] prBAS EN 1991-1-4/NA, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije – Dio
1-4: Opća djelovanja – Djelovanja vjetra – Nacionalni dodatak, BAS
Institut za standardizaciju BiH, 2015.
[3] Implementation of Eurocodes - Handbook 3: Action Effects for Buildings,
Leonardo da Vinci Pilot Project CZ/02/B/F/PP-134007, Aachen 2005.
[4] M. Holický, J. Marková, M. Sýkora: Zatížení stavebních konstrukcí,
Příručka k ČSN EN 1991, Praha, 2009.
184
VIII OPTEREĆENJE TEMPERATUROM
1 OPĆE NAPOMENE
BAS EN 1991-1-5 daje smjernice za proračun opterećenja uzrokovanog
temperaturnim promjenama na zgrade, mostove i druge objekte. Za neke
industrijske objekte, kao što su rashladni tornjevi, cijevi i spremnici, dati su
principi za kombinacije operativnih i klimatskih temperatura.
Osnovne vrijednosti koje utiču na efekte temperaturnih opterećenja na
konstrukcije ili njihove komponente uključuju klimatske efekte, radne temperature,
karakteristike objekta, atmosferske karakteristike i karakteristike terena.
Klimatski efekti uključuju:
- temperaturu zraka u hladu (dnevne promjene i efekti godišnjih
doba),
- sunčevo zračenje (direktno i indirektno),
- brzinu vjetra (pod uticajem lokalne klime i lokalnih faktora kao što
su hrapavost terena i orografija na mjestu gradnje)
Mjerenjem radne temperature se definiraju:
- efekti unutrašnjosti objekta ovisno o njegovoj funkciji.
Karakteristike objekta su:
- prostorna orijentacija (pravac i visina iznad tla),
- vrsta konstrukcije, dimenzije i oblici poprečnih presjeka,
- veze pojedinih dijelova, vrste materijala i njihova boja,
- konstruktivni sistem,
- temperaturna svojstva materijala (koeficijent provodljivosti,
koeficijent apsorpcije, koeficijent emisije, specifična toplota,
koeficijent linearne ekspanzije),
- drugi efekti kao što su apsorpcija vode, vrsta kolovoza, postojanje i
vrsta omotača zgrada,
- početna temperatura pri kojoj je objekat/element izgrađen.
185
Atmosferske karakteristike i karakteristike terena predstavljaju:
- koeficijent zračenja atmosfere i terena.
Osnovna vrijednost opterećenja konstrukcije temperaturom
je karakteristična vrijednost, koja je određena na temelju ekstremne
(minimalne/maksimalne temperature zraka) u hladu.
Ova maksimalna (minimalna) temperatura zraka u hladu predstavlja
vrijednost koja premašuje godišnji maksimum (minimum) s vjerovatnoćom
od 0,02 (odgovara pedesetogodišnjem povratnom periodu) i iskazuje se na
osnovu izmjerenih maksimalnih (minimalnih) satnih vrijednosti. Ove ekstremne
vrijednosti temperatura zraka u hladu su dobivene na osnovu mjerenja na mjernim
stanicama nadležnih meteoroloških službi u BiH.
Temperatura zraka u hladu je temperatura izmjerena na standardiziran
način termometrima postavljenim u bijelo obojenoj i ventiliranoj drvenoj kućici,
pod nazivom „Stevensonova kućica“.
2 KLASIFIKACIJA OPTEREĆENJA
Temperaturna opterećenja se mogu podijeliti na promjenljiva i
indirektna opeterećenja. Pri proračunu trajnih objekata karakteristična vrijednost
opterećenja definirana je kao vrijednost s mogućnošću prekoračenja od 0.02. U
slučaju proračuna privremenih objekata s kraćim vremenskim trajanjem moguće
je uzeti u obzir više od 2% vjerovatnoće prekoračenja ove vrijednosti u godini
dana. Za kraće povratne periode moguće je postupiti po smjernicama u Aneksu
A, odnosno (A.1) do (A.8). Preporučene vrijednosti vjerovatnoće prekoračenja i
druge informacije su date u fazama provedbe BAS EN 1991-1-6.
3 PRORAČUNSKE SITUACIJE
Prema BAS EN 1991-1-5 potrebno je odrediti temperaturno opterećenje
za svaku proračunsku situaciju utvrđenu prema EN 1990. U slučajevima kada
konstrukcije nisu izložene dnevnim i sezonskim klimatskim promjenama i
promjenama koje potiču od radnih procesa, moguće je da ne treba proračunavati
toplinska djelovanja.
Dodatne odredbe za temperaturna opterećenja su navedene u EN 1990, te
u nekim dijelovima BAS EN 1991, npr. u BAS EN 1991-1-6 i BAS EN 1991-4.
4 PRIKAZ DJELOVANJA
Prema BAS EN 1991-1-5 raspodjela temperature unutar nekog
konstrukcijskog elementa se može podijeliti na četiri osnovne komponente:
186
- komponentu jednolike promjene temperature TTu ;
- komponentu linearno promjenjive temperaturne razlike oko osi z-z,
TTMy ;
- komponentu linearno promjenjive temperaturne razlike oko osi y-y,
TTMz ;
- komponentu nelinearne temperaturne razlike, TTE .
Efekti uticaja temperature uključuju promjene u dužini, odnosno pojavu
deformacija, što uzrokuje naprezanja koja ovise o geometriji elementa i rubnim
uvjetima, te fizičkim svojstvima upotrijebljenih materijala.
Temperatura zraka u hladu, sunčevo zračenje, brzina vjetra i drugi
klimatski uvjeti utiču na nelinearni oblik krivulje temperature u konstrukciji.
Slika 1: Grafički prikaz sastavnih komponenti temperaturnog profila
Jednolika komponenta promjene temperature TTU (komponenta (a)

na slici 1) koristi se za određivanje promjene dužine zbog širenja ili skraćenja
elemenata u konstrukciji.
Komponente linearno promjenjivih temperaturnih razlika TTM
(horizontalna (b) i vertikalna (c) komponenta na slici 1) uzrokuju momente
savijanja u konstrukciji oko z, odnosno y ose.
Komponenta TTE predstavlja nelinearnu komponentu raspodjele
temperature po presjeku (komponenta (d) na slici 1). Uzrokuje efekte za koje se
vjeruje da se međusobno izjednačavaju u poprečnom presjeku.
Komponente temperaturnog opterećenja u svakom trenutku vremena t se
mogu izraziti kao razlika vrijednosti temperature u datom trenutku i odgovarajuće
vrijednosti koja se javlja u početnom trenutku, tj. u trenutku u kojem je konstrukcija
sklopljena. Ako se temperatura u početnom trenutku ne može utvrditi, onda
trebamo utvrditi prosječnu vrijednost temperature u fazi gradnje konstrukcije. Ako
ne postoji precizna vrijednost preporučuje se da početna vrijednost temperature
iznosi T0 = 10cC .
187
5 TEMPERATURNE PROMJENE U ZGRADAMA
5.1 OPĆE NAPOMENE

Toplinska dejstva na zgrade zbog klimatskih i radnih promjena
temperature moraju se uzeti u obzir pri proračunu zgrada gdje postoji mogućnost
prekoračenja graničnih stanja nosivosti ili upotrebljivosti kao posljedica toplinskih
pomaka i/ili naprezanja. Moraju se uzeti u obzir karakteristike upotrijebljenih
materijala, vrste konstrukcije i lokacije gradnje.
5.2 OSNOVNE TEMPERATURNE KOMPONENTE

Općenito, treba uzeti u obzir sljedeće osnovne temperaturne komponente:
a) komponenta jednolike temperature, TTu , određena kao razlika
prosječnih vrijednosti temperature T elementa i njegove početne
temperature T0 ;
b) komponenta linearno promjenljive temperature TTM , određena
razlikom temperatura na vanjskoj i unutarnjoj površini poprečnog
presjeka ili razlikom temperatura površina pojedinih slojeva;
c) temperaturna razlika različitih dijelova konstrukcije TTp određena
kao razlika prosječnih vrijednosti temperatura tih dijelova.
Osim ovih komponenti treba uzeti u obzir lokalne uticaje toplinskih
dejstava tamo gdje je to relevantno (na primjer na osloncima ili mjestima
pričvršćenja).
Jednolika komponenta temperature konstrukcijskog elementa, TTu
određena je kao razlika između srednje vrijednosti temperature T konstrukcijskog
elementa nastale klimatskim promjenama temperature u zimskom ili ljetnom
periodu i radnih temperatura i početne temperature T0 u trenutku gradnje
TTu = T - T0 (1)
Temperatura T je određena kao vrijednost srednje zimske ili ljetne

temperature konstrukcijskog elementa upotrebljavajući temperaturni profil koji
definira promjenu temperature u cijeloj debljini elementa. Ako element ima samo
jedan sloj i uvjeti na unutarnjoj Tin i vanjskoj Tout strani su približno identični,
vrijednost T se može odrediti kao
T = ^Tin + Touth 2 (2)
188
5.3 ODREĐIVANJE TEMPERATURNOG PROFILA
Temperaturu unutarnjeg prostora Tin treba odrediti prema tabeli 1, a
temperaturu vanjskog prostora Tout prema tabeli 2 za dijelove smještene iznad
nivoa tla, odnosno tabeli 3 za podzemne dijelove.
Tabela 1: Orijentacione vrijednosti temperature unutarnjeg prostora Tin
Godišnje doba Temperatura Tin [°C]
Ljeto T1
Zima T2
Tabela 2: Orijentacione vrijednosti temperature Tout za zgrade iznad nivoa tla

Temperatura
Godišnje doba Mjerodavni faktor
Tout [°C]
0,5
blještave svijetle Tmax+T3
površine
Relativna
0,7
Ljeto apsorptivnost ovisna o
svijetlo obojene Tmax+T4
boji površine
površine
0,9
Tmax+T5
tamne površine
Zima Tmin
Tabela 3: Orijentacione vrijednosti temperature Tout za podzemne dijelove zgrada

Godišnje doba Dubina ispod nivoa tla Temperatura Tout [°C]
Manja od 1 m T6
Ljeto
Veća od 1 m T7
Manja od 1 m T8
Zima
Veća od 1 m T9
U nacionalnom dodatku su usvojene vrijednosti temperatura T1-T9

preporučene u BAS EN 1991-1-5:
- T1 = 20 °C i T2 = 25 °C,
- T3 = 0 °C, T4 = 2 °C i T5 = 4 °C za sjeveroistočno orijentirane
elemente, odnosno T3 = 18 °C, T4 = 30 °C i T5 = 42 °C za jugozapadno
orijentirane ili horizontalne elemente,
- T6 = 8 °C, T7 = 5 °C, T8 = -5 °C i T9 = -34 °C.
189
6 TEMPERATURNE PROMJENE ZA MOSTOVE
6.1 RASPONSKE KONSTRUKCIJE MOSTOVA
6.1.1 Tipovi rasponskih konstrukcija mostova
U BAS EN 1991-1-5 se razlikuju tri tipa rasponskih konstrukcija
mostova:
Tip 1: čelična rasponska konstrukcija
- čelični sandučasti nosač,
- čelična rešetka ili pločasti nosač.
Tip 2: spregnuta rasponska konstrukcija
Tip 3: betonska rasponska konstrukcija
- betonska ploča,
- betonska greda,
- betonski sandučasti nosač.
Za druge tipove rasponskih konstrukcija mostova i korištenih materijala
pojedine komponente temperatura se mogu odrediti u skladu s načelima BAS EN
1991-1-5 i odgovarajućih podataka hidrometeoroloških zavoda u BiH.
6.1.2 Razmatranje toplinskih djelovanja

U normalnim slučajevima reprezentativne vrijednosti toplinskih
djelovanja na mostove se određuju iz komponente jednolike temperature i
komponenti temperaturnih razlika.
6.1.3 Komponenta jednolike temperature

Minimalna i maksimalna jednolika temperatura mosta Te,min i Te,max u
funkciji izotermi najniže i najviše temperature zraka u hladu Tmin i Tmax se može
odrediti na osnovu relacija prikazanih na slici 2. Karakteristične vrijednosti
minimalne i maksimalne temperature zraka u hladu Tmin i Tmax predstavljaju
temperaturu zraka na otvorenom prostoru na nivou mora s godišnjom vjerovatnoćom
prekoračenja od 0,02 i za odabranu lokaciju se mogu odrediti iz karata izotermi
datih u nacionalnom dodatku.
Vrijednosti na slici 2 su zasnovane na dnevnim temperaturnim
promjenama u opsegu od 10 °C.
190
Slika 2: Korelacija između minimalne/maksimalne jednolike temperature mosta Te,min i
Te,max i najniže/najviše temperature zraka u hladu Tmin i Tmax
6.1.3.1 Interval jednolike temperature za most

Za karakterističnu vrijednost maksimalnog smanjenja komponente
jednolike temperature mosta TTN, con treba uzeti:
TTN, con = T0 - Te,min (3)
a za karakterističnu vrijednost maksimalnog povećanja komponente jednolike

temperature mosta TTN,exp treba uzeti:
TTN, exp = Te, max - T0 (4)
Ukupni opseg komponente jednolike temperature je:
TTN = Te, max - Te, min
Opseg ravnomjerne temperature mosta predstavlja razliku između

vrijednosti temperature u referentnom vremenu i vrijednosti temperature u
vremenu kada je konstrukciji mosta spriječena deformacija. Ako nema tačnih
podataka, tada se u BAS EN 1991-1-5 uzima preporučena vrijednost početne
temperature od T0 = 10 °C. Međutim, ako postoji nesigurnost u pogledu usvajanja
191
početne temperature mosta treba razmotriti donju i gornju granicu predviđenog
opsega vrijednosti temperatura T0.
Za ležajeve i dilatacione naprave mosta je u BiH preporučeni opseg
temperatura TTN,exp + 20 °C, odnosno TTN, con + 20 °C. Ako su temperature
određene, tada su preporučene vrijednosti TTN,exp + 10 °C, odnosno TTN, con
+ 10 °C.
6.1.4 Komponente temperaturne razlike

Zagrijavanje i hlađenje gornje površine konstrukcije mosta u određenom
vremenskom periodu uzrokuje najveće temperaturne promjene (zagrijavanje ako
je gornja površina toplija, odnosno hlađenje ako je donja površina toplija).
Vertikalna temperaturna razlika može proizvesti uticaje u konstrukciji
iz sljedećih razloga:
- spriječenih zaokreta uzrokovanih oblikom konstrukcije (npr. okviri,
kontinuirane grede i sl.),
- trenja kotrljanja u ležištima,
- nelinearnih geometrijskih uticaja (uticaji drugog reda).
6.1.4.1 Vertikalna linearna komponenta (pristup 1)

Linearne temperaturne razlike za različite tipove rasponskih konstrukcija
cestovnih, pješačkih i željezničkih mostova su date u tabeli 4. Pretpostavlja se
da debljina gornjih slojeva iznosi 50 mm. Za ostale debljine gornjih slojeva te
vrijednosti treba pomnožiti faktorom ksur datim u tabeli 5.
Tabela 4: Preporučene vrijednosti komponenti linearne temperaturne razlike za različite
tipove rasponske konstrukcije cestovnih, pješačkih i željezničkih mostova
Gornja površina toplija Donja površina toplija
Tipovi rasponske konstrukcije od donje od gornje
TTM, heat 5cC? TTM, cool 5cC?
Tip 1
18 13
Čelična rasponska konstrukcija
Tip 2
15 18
Spregnuta rasponska konstrukcija
Tip 3
Betonska rasponska konstrukcija
- betonski sandučasti nosač 10 5
- betonska greda 15 8
- betonska ploča 15 8
192
Tabela 5: Preporučene vrijednosti faktora ksur za različite debljine gornjih slojeva
Cestovni, pješački i željeznički mostovi
Tip 1 Tip 2 Tip 3
Debljina gornjih Gornja Donja Gornja Donja Gornja Donja
slojeva površina površina površina površina površina površina
toplija toplija toplija toplija toplija toplija
[mm] ksur ksur ksur ksur ksur ksur
0 0,7 0,9 0,9 1,0 0,8 1,1
hidroizolacija 1) 1,6 0,6 1,1 0,9 1,5 1,0
50 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0 1,0
100 0,7 1,2 1,0 1,0 0,7 1,0
150 0,7 1,2 1,0 1,0 0,5 1,0
zastor (750 mm) 0,6 1,4 0,8 1,2 0,6 1,0
1)
vrijednosti predstavljaju gornje granične vrijednosti za tamnu boju
6.1.4.2 Vertikalna nelinearna temperaturna komponenta (pristup 2)

Nelinearna promjena vertikalne komponente temperature po visini
presjeka za tri tipa rasponskih konstrukcija mostova je prikazana na slikama 6.2a -
6.2c standarda BAS EN 1991-1-5. Profili temperaturnih razlika vrijede za debljinu
gornjih slojeva od 40 mm za Tip 1, odnosno 100 mm za Tip 2 i 3. U slučaju da
debljine gornjih slojeva ne odgovaraju navedenim, u tabelama B.1-B.3 Aneksa B
standarda su date vrijednosti TT za druge debljine.
Na slici 3 je prikazana nelinearna promjena vertikalne komponente
temperature za čelične rasponske konstrukcije mostova (Tip 1).
193
Slika 3: Temperaturne razlike za rasponske konstrukcije mostova – Tip 1: Čelične
rasponske konstrukcije
U napomeni za pojedine tipove rasponskih konstrukcija mostova

je navedeno da temperaturna razlika TT ubuhvaća komponente TTM i TTE
precizirane u poglavlju 4 standarda, zajedno s malim dijelom komponente TTN
kojom je obuhvaćena komponenta jednolike temperature mosta. Međutim, ta
komponenta rezultira uravnoteženim stanjem naprezanja, koje ne uzrokuje
dodatne uticaje u elementima. Može se smatrati da je TTMy . TT prema tabelama
B.1-B.3.
6.1.4.3 Horizontalne komponente

Obično je dovoljno razmatrati raspodjelu temperature samo u vertikalnom
pravcu. Međutim, u nekim slučajevima (npr. kada orijentacija ili oblik mosta ima
za posljedicu puno veće izlaganje suncu jedne strane u odnosu na drugu stranu
mosta), treba uzeti u obzir temperaturnu razliku u horizontalnom pravcu.
Ako nema drugih podataka, može se usvojiti linearna temperaturna
razlika između vanjskih rubova mosta od 5 °C, neovisno o širini mosta.
194
6.1.5 Istovremeno djelovanje komponenti jednolike temperature
i temperaturne razlike
U nekim slučajevima potrebno je razmotriti istovremeno djelovanje
komponente temperaturne razlike TTM i maksimalnog opsega komponente
jednolike temperature mosta TTN (npr. kod okvirnih konstrukcija). BAS EN 1991-1-5
preporučuje sljedeće izraze (koje treba smatrati kombinacijama opterećenja)
TTM, heat îli TTM, cool h + ~ N $ TTN, exp îli TTN, conh (5)
ili
~ M $ TTM, heat îli TTM, cool h + TTN, exp îli TTN, conh (6)
gdje treba odabrati najnepovoljniji uticaj. U nacionalnom dodatku su prihvaćene

preporučene vrijednosti
~ N = 0, 35 i ~ M = 0, 75.
6.1.6 Razlike komponenti jednolike temperature između različitih

konstrukcijskih elemenata
Razlike komponente jednolike temperature kod različitih vrsta elemenata
u nekim slučajevima može uzrokovati nepovoljne uticaje koje treba uzeti u obzir.
U nacionalnom dodatku BAS EN 1991-1-5 su usvojene preporučene vrijednosti
razlika komponenti jednolike temperature od 15 °C između glavnih konstrukcijskih
elemenata (npr. zatege i luka) i 10 °C između užadi ovješenog ili visećeg mosta i
rasponske konstrukcije za svijetlu boju, odnosno 20 °C za tamnu boju. Te uticaje
treba uzeti u obzir zajedno s uticajima koji su posljedica komponente jednolike
temperature u svim elementima.
6.2 STUBOVI MOSTA

Pri projektovanju šupljih ili punih stubova mosta treba uzeti u obzir
temperaturne razlike između njihovih vanjskih površina. U nacionalnom dodatku
BAS EN 1991-1-5 usvojena je preporučena vrijednost linearne temperaturne
razlike od 5 °C. Za stijenke šupljih stubova treba usvojiti preporučenu linearnu
temperaturnu razliku vanjskih i unutarnjih površina od 15 °C.
195
7 TEMPERATURNE PROMJENE U INDUSTRIJSKIM
DIMNJACIMA, CJEVOVODIMA, SILOSIMA, REZERVO-
ARIMA I RASHLADNIM TORNJEVIMA
7.1 OPĆE NAPOMENE

Konstrukcije koje su u kontaktu s vrućim dimnim plinovima ili
materijalima (npr. industrijski dimnjaci, cjevovodi, cisterne, rashladni tornjevi
i sl.) moraju biti projektovani na opterećenja izazvana radnim temperaturama.
Vrijednosti radnih temperatura trebaju biti definirane odgovarajućim projektima.
Pri proračunu se mora uzeti u obzir vremenski tok temperatura u normalnim i
nenormalnim radnim uslovima. Za određivanje najniže i najviše temperature u
hladu za odabranu lokaciju mogu se koristiti odgovarajuće karte izotermi date u
nacionalnom dodatku.
7.2 ISTOVREMENO DJELOVANJE KOMPONENTI TEMPERATURE

Ako se razmatraju samo učinci toplinskih djelovanja od klimatskih
uticaja, usvaja se istovremeno djelovanje sljedećih komponenti:
a) komponenta jednolike temperature,
b) komponenta stepenaste promjene temperature,
c) komponenta linearne temperaturne razlike između vanjske i unutarnje
površine stijenke.
Za betonske cijevi treba uzeti u obzir linearnu temperaturnu razliku
između vanjske i unutarnje površine stijenke. U nacionalnom dodatku je usvojena
preporučena vrijednost komponente linearne temperaturne razlike od 15°C.
Stepenastu komponentu promjene temperature po obimu cijevi treba uzeti u obzir
tako da jedan kvadrant po obimu ima višu srednju temperaturu od ostatka obima
cijevi.
Ako je potrebno kombinirati temperaturno opterećenje uzrokovano
klimatskim uticajima s opterećenjima uzrokovanim radnim procesima (tok
zagrijanog plina, tekućine ili zagrijanih materijala) treba kombinirati:
a) komponentu jednolike temperature,
b) stepenastu komponentu,
c) komponentu linearne temperaturne razlike.
Stepenastu komponentu promjene temperature treba uzeti da djeluje
zajedno s vjetrom.
196
Slika 4: Mjerodavne komponente temperature za cjevovode, silose, rezervoare i
rashladne tornjeve
197
8 ANEKS A - IZOTERME NACIONALNIH NAJNIŽIH I
NAJVIŠIH TEMPERATURA ZRAKA U HLADU
A.1 OPĆE NAPOMENE

U sklopu izrade nacionalnog dodatka za BAS EN 1991-1-5 urađene
su dvije karte izotermi najnižih i najviših temperatura zraka u hladu za područje
BiH s vjerovatnoćom prekoračenja godišnjeg minimuma (maksimuma) od 0,02
(odgovara pedesetogodišnjem povratnom periodu).
Karta najviših temperatura zraka u hladu prikazana je na slici A.1.
Slika A.1: Karta najviših temperatura zraka u hladu
U slučaju da je za datu lokaciju potrebna veća količina podataka (npr.

područja smrzavanja, specifične doline, planinska područja i sl.) potrebno je
obratiti se odgovarajućim hidrometeorološkim zavodima u BiH.
198
A.2 NAJNIŽE I NAJVIŠE TEMPERATURE ZRAKA U HLADU
S GODIŠNJOM VJEROVATNOĆOM PREKORAČENJA P
RAZLIČITOM OD 0,02
Ako je vrijednost najviše (ili najniže) temperature zraka u hladu Tmax,p
(Tmin,p) utemeljena na godišnjoj vjerovatnoći prekoračenja p različitom od 0,02
tada se ove vrijednosti mogu izvesti iz tih odnosa na osnovu raspodjele ekstremnih
vrijednosti tipa I
- za najvišu vrijednost Tmax, p = Tmax " k1 - k2 ln 6- ln ^1 - p h@, (A.1)
- za najnižu vrijednost Tmin, p = Tmin " k3 + k4 ln 6- ln ^1 - p h@, (A.2)
gdje je Tmax (Tmin) vrijednost najviše (najniže) temperature zraka u hladu s godišnjom
vjerovatnoćom prekoračenja od 0,02. Za područje BiH su u nacionalnom dodatku
za BAS EN 1991-1-5 period mjerenja 1961 - 1990. godina izvedene vrijednosti:
k1 = 0, 815; k2 = 0, 047; k3 = 0, 580 i k4 =- 0, 108.
Vrijednosti su izvedene na osnovu podataka mjerenja temperatura zraka

u hladu u BiH u periodu 1961 - 1990. godina.
9 ANEKS B - TEMPERATURNE RAZLIKE ZA RAZNE

DEBLJINE GORNJIH SLOJEVA
U Aneksu B su dati profili temperaturnih razlika za debljine gornjih
slojeva različite od usvojenih debljina za rasponske konstrukcije mostova Tip 1,
Tip 2 i Tip 3. Na primjer, u tabeli B.1 su prikazane preporučene vrijednosti razlika
temperatura TT za čeličnu rasponsku konstrukciju – Tip 1 (slično je i za tabelu
B.2, odnosno B.3 u BAS EN 1991-1-5).
Tabela B.1 – Preporučene vrijednosti TT za rasponsku konstrukciju Tip 1
Temperaturna razlika
Debljina gornjih slojeva Zagrijavanje Hlađenje
TT1 TT2 TT3 TT4 TT1
[mm] [°C] [°C] [°C] [°C] [°C]
bez gornjih slojeva 30 16 6 3 8
20 27 15 9 5 6
40 24 14 8 4 6
199
10 ANEKS C - KOEFICIJENTI LINEARNOG ŠIRENJA
Za određivanje uticaja opterećenja temperaturom potrebno je poznavati
vrijednosti koeficijenata linearnog širenja za različite materijale. Vrijednosti
koeficijenata za neke materijale su prikazane u tabeli C.1.
Tabela C.1 – Koeficijenti linearnog širenja
Materijal a T (x10-6/°C)
Aluminij, aluminijska legura 24
Nehrđajući čelik 16
Konstrukcijski čelik, kovano ili lijevano željezo 12
Beton (osim niže navedene vrste) 10
Beton, lagani agregat 7
Ziđe 6 - 10
Drvo, duž vlakana 5
Drvo, okomito na vlakna 30 - 70
11 ANEKS D - TEMPERATURNI PROFILI U ZGRADAMA I

DRUGIM GRAĐEVINSKIM OBJEKTIMA
Temperaturni profili mogu se odrediti primjenom teorije prenosa
toplote. U slučaju jednostavnog slojevitog elementa (npr. ploča, zid, ljuska),
pod pretpostavkom da nema toplotnih mostova, temperatura T(x) na rastojanju
x od unutarnje površine poprečnog presjeka može se odrediti pretpostavljajući
stacionarno toplotno stanje
R ] xg
T ] xg = Tin R ^Tin - Tout h (D.1)
tot
gdje je:
Tin temperatura zraka unutarnjeg prostora,
Tout temperatura zraka vanjskog prostora,
Rtot ukupni toplotni otpor elementa uključujući obje površine,
R(x) toplotni otpor na unutarnjoj površini i elementa od unutarnje površine do
tačke x (vidjeti sliku D.1).
Vrijednosti otpora Rtot i R(x) [m2K/W] mogu se odrediti upotrebljavajući
koeficijent prenosa toplote i koeficijente toplotne provodljivosti date u EN ISO
6496 (1996) i EN ISO 13370 (1998).
200
Slika D.1: Toplotni profil dvoslojnog elementa
201
12 PRIMJERI
Primjer 1: Čelična greda opterećena toplotom

Čelična greda dužine 1 m (tamno obojena, horizontalno položena),
šematski prikazana na slici P.1, ograničena je sa strana betonskim zidovima pri
poznatoj temperaturi od 15 °C u vrijeme svoje ugradnje na lokalitetu Mostar.
Potrebno je utvrditi napon u gredi pri ravnomjernom zagrijavanju.
Slika P.1: Čelična greda ograničena betonskim zidovima
Za gredu je usvojen Tip 2 konstrukcije.
TTN, exp = Te, max - T0 = ]43 + 4g - 15 = 32 cC

TTNd, exp = TTN, exp $ c Q = 32 $ 1, 5 = 48 cC
v d = f $ E = a T $ TTNd,exp $ E = 12 $ 10-6 $ 48 $ 200 000 = 115, 2 MPa
Primjer 2: Određivanje temperaturnog opterećenja na mostu

Most Trebižat se nalazi na autocesti na koridoru Vc, dionica Bijača
– Zvirovići. Nosiva konstrukcija mosta je betonska sandučasta konstrukcija i
pripada Tipu 3 konstrukcije. Poprečni presjek mosta je prikazan na slici P.2.
Karakteristične vrijednosti minimalne i maksimalne temperature zraka
u hladu na lokalitetu Trebižat prema interaktivnoj karti http://www.eurokodovi.ba/
iznose Tmin= - 15 °C i Tmax = 44 °C. Za vrijednost početne temperature mosta je
usvojena vrijednost T0 = 15 °C.
Jednolike komponente temperature rasponske konstrukcije mosta
određuju se na osnovu jednačina datih na slici 6.1 standarda BAS EN 1991-1-5.
Njihove vrijednosti iznose:
Te,min =- 15 + 8 =- 7 cC;
Te,max = 44 + 2 = 46 cC
Maksimalni opseg komponenti jednolike temperature rasponske
konstrukcije mosta iznosi:
TTN, con =- 7 - 15 =- 22 cC
202
TTN,exp = 46 - 15 = 31 cC,
te je ukupni opseg TTN = 53 cC .
Pri proračunu vertikalne komponente temperaturne razlike je usvojen
pristup 1 (linearna promjena). Usvojene su vrijednosti linearne temperaturne
razlike date u tabeli 6.1 standarda TTM, heat = 10 cC i TTM, cool =- 5 cC , a vrijednosti
faktora ksur su date u tabeli 6.2 standarda i iznose ksur = 0, 8 za gornju površinu
topliju od donje, odnosno ksur = 1, 0 za donju površinu topliju od gornje.
Za kolnički zastor debljine d = 90 mm je konačno:
TTM, heat = 0, 8 $ 10 = 8 cC;
TTM, cool = 1, 0 $ ]- 5g =- 5 cC.
Slika P.2: Poprečni presjek betonske sandučaste konstrukcije mosta Trebižat
Proračun temperaturnog opetrećenja je određen na osnovu karakterističnih

vrijednosti temperaturnog opterećenja (ili drugih karakterističnih vrijednosti) i
odgovarajućih koeficijenata opterećenja.
203
13 LITERATURA
[1] BAS EN 1991-1-5, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije – Dio 1-5:
Opća djelovanja – Toplinska djelovanja, BAS Institut za standardizaciju
BiH, 2016.
[2] BAS EN 1991-1-5/NA, Eurokod 1: Djelovanja na konstrukcije – Dio
1-5: Opća djelovanja – Toplinska djelovanja – Nacionalni dodatak, BAS
Institut za standardizaciju BiH, 2017.
[3] Implementation of Eurocodes - Handbook 3: Action Effects for Buildings,
Leonardo da Vinci Pilot Project CZ/02/B/F/PP-134007, Aachen 2005.
[4] M. Holický, J. Marková, M. Sýkora: Zatížení stavebních konstrukcí,
Příručka k ČSN EN 1991, Praha, 2009.
204
IX DJELOVANJA NA KONSTRUKCIJE IZLOŽENE POŽARU
BAS EN 1991-1-2:2015
Dosadašnja konstrukterska praksa u Bosni i Hercegovini do pojave

evrokodova nije zahtijevala određivanje otpornosti na požar elemenata i
konstrukcija, a nisu postojali ni standardizovani postupci dokaza u tu svrhu.
Evropska regulativa o građevinskim proizvodima CPR 305/2011 - Osnovni zahtjevi
za građevine i bitna obilježja građevinskih proizvoda definiše svojim Aneksom I
[3], da građevinski radovi i objekti u cjelini, kao i njihovi pojedinačni dijelovi
moraju odgovarati namijenjenoj upotrebi, uzimajući posebno u obzir zdravlje i
sigurnost osoba uključenih u cjeloviti ciklus izgradnje i eksploatacije objekta i
radova. Kao prvi zahtjev stavljena je mehanička otpornost i stabilnost objekta, a
drugi zahtjev se odnosio na sigurnost u slučaju požara, dok se ostali zahtjevi ne
odnose na konstrukterske aspekte. U domenu zahtjeva sigurnosti u slučaju požara,
navodi se da građevina mora biti projektovana i izgrađena tako da se u slučaju
požara mora očuvati kapacitet nosivosti konstrukcije tokom određenog perioda
vremena, između ostalih zahtjeva.
Pojedini propisi u Bosni i Hercegovini kao npr. Uredba o tehničkim
svojstvima koje građevine moraju zadovoljavati u pogledu sigurnosti, te načina
korišćenja i održavanja građevina („Službene novine Federacije BiH“, br. 29/07 i
51/08 ) [7], takođe u članovima 4 - 12 specifikuje da s aspekta sigurnosti građevina
mora biti projektovana i izgrađena na način da se postigne sigurnost građevine u
cjelosti, kao i svakog njenog dijela i elementa. Sigurnost je sposobnost građevine
da izdrži sva predviđena dejstva koja se javljaju pri normalnoj upotrebi, te da
sadrži sva bitna tehnička svojstva tokom predviđenog vremena trajanja. Kao
prvo svojstvo se navodi mehanička otpornost i stabilnost, a kao drugo zaštita od
požara. Ista Uredba, s aspekta zaštite od požara zahtijeva da građevina mora biti
projektovana i izgrađena tako da se u slučaju požara očuva nosivost konstrukcije
tokom određenog vremena utvrđenog posebnim propisom. Međutim, nikada nisu
doneseni propisi koji detaljno u zavisnosti od vrste i geometrije objekata i drugih
faktora određuju vremena zahtijevane otpornosti na požar u Bosni i Hercegovini.
U tom smislu, a radi jasnije situacije, u tabeli 1 se daje pregled specifikovanih
zahtjeva otpornosti na požar u nekim od zemalja Evropske Unije, a u zavisnosti
od namjene objekta, visine objekta, veličine požarnih sektora, kao i drugih faktora
uticaja. Zahtijevano vrijeme otpornosti na požar je u narednoj tabeli dato u
minutama.
Prvom zahtjevu mehaničke otpornosti i stabilnosti je kod nas i do sada
posvećivana ozbiljna pažnja kroz postupke proračuna konstrukcija definisane
domaćim pravilnicima ili standardima.
205
Tabela 1: Zahtijevano vrijeme otpornosti na požar u zemljama EU [6]
MINIMALNI PERIODI OTPORNOSTI NA POŽAR ZA ELEMENTE KONSTRUKCIJE

Za sljedeće vrste objekata U skladu sa propisima sljedećih ze malja
Vrsta objekta n h H X L b x(*) S B CH D F I L NL FIN SP UK
DA 0 0 0 30 *2 0/60 (7) 0 0 0 - 0 *1
Industrijske hale 1 0 10 20 100 50 2
NE 0 (1) *3 -1 30 *2 30/90 (7) 0-60 0 0 - 0 *1
0H
DA 0 0 0 60/90 (7) 30 0 0 90 0 *1
Tržni centri i 30 V
1 0 4 500 80 80 4
prodavnice
NE (1) (1) *3 (1) 30 90/120 (7) (3) 0 30 90 0 *1
(8)
DA 0 0 (2) 60 30 0 60 (4) 90 30
(9)
Plesne dvorane 2 5 9 1000 60 30 4
NE 0 30 90 60 60 30 0 60 (5) 90 60
0 (8)
DA 60 (6) (2) 60 90 60 60 (4) 60 60
30 *3 (10)
Školski objekti 4 12 16 300 60 20 4
NE 60 (6) 60 90 60 60 90 60 60 (5) 60 60
0 (8)
Uredski poslovni DA 60 (6) (2) 60 90 60 60 (4) 60 30
30 *3 (9)
objekti male 4 10 14 50 50 30 2
visine
NE 60 (6) (1) *3 90 60 60 90 60 60 (5) 60 60
30 (8)
DA 60 (6) (2) 60 90 60 60 (4) 90 60
60 *3 (11)
Hoteli 6 16 20 60 50 30 2
NE 60 (6) 60 90 60 60 90 60 60 (5) 90 60
(8)
DA 120 60 (2) 60 90/120 120 60 (4) 120 90
(12)
Bolnice 8 24,5 28 60 70 30 2
NE 120 90 90 60 120 120 120 60 (5) 120 90
60 (8)
Uredski poslovni DA 120 (2) 120 90 60 120 (4) 120 120
90 *3 (9)
objekti srednje 11 33 37 50 50 30 2
visine
NE 120 90 90 120 90 120 90 120 (5) 120 (3)
(8)
DA 120 90 90 120 120 90 120 (4) 120 120
Visoki uredski (9)
31 90 93 100 50 50 2
poslovni objekti
NE 120 90 (3) (3) 120 120 (3) 90 120 (5) 120 (3)
n - Broj etaža uključujući prizemlje

h - Visina najviše etaže iznad tla
H - Visina krovne etaže iznad tla
X - Broj ljudi za evakuaciju po etaži
L - Dužina požarnog sektora
b - Širina požarnog sektora
x - Broj evakuacionih puteva (* označava zahtijevanu vrijednost, u slučaju kada
nije specifikovana vrijednost, koriste se donje vrijednosti)
S - Sprinkler
(1) - Veličina požarnog sektora prevelika *1 - Krovna konstrukcija ne zahtijeva otpornost na požar
Iz tog razloga se kod prizemnih objekata ne specificira
(2) - Nije usvojena regulativa
zahtjev otpornosti konstrukcije na požar
(3) - Nije dozvoljeno
(4) - q > 600 MJ/m2 osnove etaže
(5) - q < 600 MJ/m2 osnove etaže *2 - A ko je H < 10 m - ne specificira se zahtjev otpornosti na požar (R0)
(6) - Novi objekti i dogradnja objekata *3 - Provjeriti prema SIA Doc 81
(7) - Periodi otpornosti na požar se uobičajeno određuju od strane lokalnih vlasti
u slučajevima kada nisu definisani propisima
(8) - Sprinklerski sistemi su moguća alternativa drugim zahtjevima
(od slučaja do slučaja se određuju od strane vlasti) Za Finsku: Samo za nosive konstrukcije,
(9) - Zahtjeva se kada je q > 900 MJ/m2 ne primjenjuje se za pregradne konstrukcije
(10) - Zahtjeva se kod podzemnih prostorja sa q > 550 MJ/m2
(11) - Zahtjeva se u slučaju preko 1000 kreveta Za Francusku: H - Horizontalna krovna konstrukcija
(12) - Zahtjeva se u slučaju preko 300 kreveta V - Stub
Prema našim dosadašnjim važećim propisima, kako je ranije istaknuto,

ne postoje standardizovani postupci dokaza nosivosti konstrukcija u požarnim
206
uslovima, pa su iskustva u ovoj oblasti praktično minimalna. Evrokodovi propisuju
ove postupke u dijelovima evrokodova 1-2 za materijale, a požar kao djelovanje
na konstrukciju se definiše kroz BAS EN 1991-1-2:2015 Evrokod 1: Dejstva na
konstrukcije - Dio 1-2: Opšta dejstva - Dejstva na konstrukcije izložene požaru.
1 POJAM OTPORNOSTI NA POŽAR

BAS EN 1991-1-2:2015 Evrokod 1: Dejstva na konstrukcije - Dio 1-2:
Opšta dejstva - Dejstva na konstrukcije izložene požaru pod pojmom „otpornost
na požar“ podrazumijeva sposobnost konstrukcije, dijela konstrukcije ili elementa
da ispuni svoju zahtjevanu funkciju (funkciju nosivosti i/ili funkciju razdvajanja
i/ili funkciju izolacije) pri određenom opterećenju za određenu izloženost požaru
u zahtjevanom periodu vremena. Zahtjevani period vremena se najčešće izražava
u minutama i diskutovan je u tabeli 1.
Ponašanje elemenata i konstrukcija u požarnim okolnostima (odnosno
otpornost na požar) potrebno je razmatrati kroz tri osnovna kriterijuma:
- Mehanička otpornost, odnosno nosivost ili R;
- Integritet razdvajanja (pregradna funkcija) ili E i
- Izolacija ili I.
Pod kriterijumom nosivosti (R), podrazumijeva se sposobnost elementa
da održi funkciju nosivosti vanjskog opterećenja, bez gubitka stabilnosti u
zahtjevanom vremenu, pri izlaganju požaru s jedne ili više strana. Pri tome, treba
razdvojiti dva slučaja:
- Elementi koji su izloženi dominantno savijanju (npr. stropne
konstrukcije i grede), gdje se posmatraju brzina rasta deformacije i
maksimalna deformacija; i
- Elementi koji su dominantno opterećeni aksijalnim opterećenjem
(npr. zidovi i stubovi), gdje se posmatraju brzina rasta deformacije i
maksimalna deformacija.
Pod kriterijumom integriteta (E), podrazumijeva se sposobnost
ispitivanog uzorka elementa konstrukcije pri izlaganju požaru s jedne strane,
u sprečavanju prodora plamena i gasova kroz element i pojavu plamena na
neizloženoj strani u zahtjevanom periodu vremena. Pri tome, utvrđuju se:
dimenzija pukotina, zapaljivost izolacionog materijala i održivost plamena na
neizloženoj strani.
Kriterij izolacije (I) predstavlja sposobnost ispitnog uzorka pregradnog
elementa konstrukcije, pri izlaganju požaru s jedne strane, da ograniči porast
temperature na neizloženoj strani u zahtjevanom periodu vremena ispod zadatih
vrijednosti.
207
Zahtjevani kriterijumi za posmatrani element zavise od njegove funkcije
u objektu, pa tako npr. kada je u pitanju ploča, ona mora ispuniti kriterijume R, E
i I, dok se kod stubova, obično, očekuje da ispune samo funkciju nosivosti. Tako
dakle, ukoliko postoji odrednica REI 60, od elementa konstrukcije se zahtijeva da
ispuni kriterije nosivosti, integriteta i izolacije u trajanju od minimum 60 minuta pri
izlaganju standardnom požaru. Ukoliko se zahtijeva od elementa konstrukcije da
ispuni kriterijum nosivosti R 60, onda taj element treba da ispuni samo kriterijum
nosivosti (R) u trajanju od minimum 60 minuta pri izlaganju standardnom požaru.
Ukoliko se radi o nenosivim elementima i specifikuje se zahtjev s oznakom EI
30, tada taj pregradni element treba da ispuni kriterijume integriteta i izolacije u
trajanju od minimum 30 minuta pri izlaganju standardnom požaru (npr. pregradni
zid).
2 TEORIJA RAZVOJA POŽARA

Da bi se pravilno razumjela razmatranja u ovom poglavlju i djelovanje
požara na konstrukciju, potrebno je poznavati osnovne aspekte razvoja požara
u prostoriji. Na osnovu brojnih istraživanja, došlo se do zaključka da je najbolji
način za matematičko modeliranje razvoja požara u prostoriji, odnosno požarnom
sektoru, utvrditi zavisnost temperature u funkciji proteklog vremena, odnosno
krivulju “temperatura-vrijeme”.
U principu, dok je požar mali, odmah nakon paljenja, ima karakteristike
požara na otvorenom. U vrijeme rasta, možemo smatrati da požar ima lokalni
karakter, a srednja temperatura prostorije je relativno niska. U ovoj fazi efikasna
kontrola i zaustavljanje požara se može ostvariti primjenom aktivnih mjera zaštite
od požara, putem sistema za detekciju i dojavljivanje požara, sprinklerskih i ostalih
sistema namijenjenih za sprečavanje i gašenje požara. Nakon određenog vremena,
a usljed povećanja dimnih gasova i zračenja iz plamena, temperatura u prostoriji
narasta na nekoliko stotina stepeni. Kada temperatura dostigne vrijednost od oko
600°C u zoni plafona, dolazi do razbuktavanja plamena po samoj površini gorive
materije. Nakon protoka vremena, požar dolazi u fazu potpuno razvijenog požara,
a temperatura dostiže maksimalnu vrijednost uz otkazivanje aktivnih mjera zaštite
od požara. Kada se temperatura spusti na nivo od oko 0.8 Tmax, smatra se da je
počelo dogorijevanje, jer je sve manja količina oslobođene toplote i požar prelazi
u svoju silaznu fazu. Na slici 1 je vrlo važno uočiti da logika razvoja požara kroz
vrijeme ima uzlaznu i silaznu granu požara u funkciji vremena.
208
Slika 1: Faze razvoja požara [4]
3 NOMINALNE – STANDARDNE KRIVULJE POŽARA

Kada se pristupilo ozbiljnom naučnom pristupu analize specifičnosti
požara i otpornosti konstrukcija na požar, pojavila se potreba da se definiše
razvoj požara u ispitnim pećima za provođenje ispitivanja otpornosti na požar
konstrukcija i elemenata. Na osnovu detaljnih analiza, došlo se do zaključka, da je
većinu požara moguće modelirati preko krivulje zavisnosti temperatura – vrijeme.
Standard ISO 834-1 iz 1999. godine, The International Standard ISO 834-1,
Fire Resistance Tests – Elements of Building Construction, internacionalno je
prihvaćen u Evropi, Australiji, Novom Zelandu i mogim drugim zemljama, a on
definiše standardnu krivulju temperatura – vrijeme modeliranja požara, odnosno
izlaganje uzoraka u ispitnim pećima.
Ovaj standard je prihvaćen i kao BAS ISO 834-1 u Bosni i Hercegovini,
od strane Instituta za standardizaciju Bosne i Hercegovine, a na prijedlog
njegovog Tehničkog komiteta TC 37 – „Sigurnost građevina od požara”. Krivulja
standardnog požara se definiše kao:
H g = 345 log10 ]8t + 1g + 20 (1)
gdje je:
Hg prosječna temperatura u ispitnoj peći u ºC, a
t vrijeme ispitivanja u minutama.
Na slici 2, data je krivulja standardnog požara temperatura-vrijeme
prema ISO 834-1 iz 1999. godine.
209
Slika 2: Standardna krivulja požara ISO-834 [2]
U tabeli 2 date su vrijednosti temperatura krivulje ISO 834-1 za različita

vremena ispitivanja. Ova krivulja predstavlja tzv. ceuloznu krivulju požara, koja
se primjenjuje kod dokaza otpornosti na požar većine arhitektonskih objekata.
Tabela 2: Vrijednosti temperatura za krivulju požara ISO 834-1 u funkciji vremena [5]
vrijeme porast temperature u peći vrijeme porast temperature u peći

t T-To t T-To
min ºC min ºC
5 556 90 986
10 659 120 1029
15 718 180 1090
30 821 240 1133
60 925 360 1193
BAS EN 1991-1-2:2015 Evrokod 1 takođe, usvaja ovu krivulju požara

kao nominalnu. Međutim, u dodatku, Evrokod specifikuje još dvije nominalne
krivulje požara za različitu upotrebu. Za razliku od krivulje ISO 834-1 koja
predstavlja ceuloznu krivulju požara, predviđa se i ugljikovodonična krivulja
požara za požare zapaljivih tečnosti i gasova. Primjenjuje se kod objekata gdje
postoji mogućnost nastajanja požara od sagorijevanja nafte, naftnih derivata i
zapaljivih gasova (npr. tuneli, rezervoari i tankovi za gorivo i sl). Ova krivulja
data je obrascem:
210
H g = 1080 ^1 - 0.325 e-0.167 t - 0.675 e-2.5 th + 20 (2)
gdje je
Hg temperatura gasa u požarnom sektoru;
t vrijeme u minutama.
Ugljikovodonična nominalna krivulja požara daje temperaturu od oko
1100 ºC nakon 30 minuta izlaganja požaru, koja praktično ostaje konstantna nakon
ovog perioda vremena.
U svrhu ispitivanja vanjskih zidova i prenosa požara s jednog objekta na
drugi ili prenosa vanjskog požara na objekat, BAS EN 1991-1-2:2015 Evrokod 1,
takođe predviđa vanjsku krivulju požara definisanu kao:
H g = 660 ^1 - 0.687 e-0.32 t - 0.313 e-3.8 th + 20 (3)
gdje je
Hg temperatura gasa u neposrednoj blizini elementa koji se ispituje;
t vrijeme u minutama.
Vanjska nominalna krivulja požara daje temperaturu od oko 680 ºC
nakon 10 minuta izlaganja, koja takođe ostaje konstantna nakon ovog perioda
vremena. Na slici 3, prikazan je uporedni grafikon ove tri nominalne krivulje
požara prema EC1.
Slika 3: Komparacija nominalnih krivulja požara prema BAS EN 1991-1-2:2015 [6]
Potrebno je napomenuti da postoje i druge nominalne krivulje požara

koje nisu prepoznate od strane EC1. U SAD se koristi krivulja požara ASTM
211
E-119, u Japanu krivulja JISA A 1304, kao i krivulja sporog zagrijavanja (tinjajuća
krivulja), koja se koristi za specifične aplikacije koju razmatraju neki evropski
standardi. Postoje i posebne krivulje požara razvijene za tunelska ispitivanja.
Danas postoje i numerički računarski simulacioni modeli razvoja požara na bazi
dinamike fluida.
Međutim, razmatrajući oblik Standardne krivulje požara, uočava se da
temperatura gasa u požarnom sektoru kontinuirano raste s protokom vremena.
Dakle, dijagram razvoja standardnog požara ima samo uzlaznu granu, što je u
suprotnosti sa stvarnim razvojem požara, gdje postoji uzlazna grana požara (porast
temperature) i silazna grana (grana hlađenja s padom temperature). Na slici 4 se
vidi komparacija Standardne krivulje požara i pedeset stvarnih požara dobijenih
tokom ispitivanja s požarnim opterećenjem u ekvivalentu od 10-50 kg/m2 drveta.
Slika 4: Komparacija Standardnog požara i pedeset stvarnih požara [6]
Takođe, Standardna krivulja požara ne uzima u obzir niti jedan od

parametara koji značajno utiču na rast i razvoj požara, kao što su veličina i
geometrija požarnog sektora gdje se požar dešava, vjerovatnoća dešavanja požara,
širenje požara i njegovo trajanje, gustina i raspored požarnog opterećenja i količina
odate toplote, uslove ventilacije, primijenjene aktivne mjere zaštite od požara na
objektu, značaj posmatranog nosivog elementa za globalnu stabilnost konstrukcije
u cjelini, uslove evakuacije, rizik uticaja požara na susjedne objekte, organizaciju
vatrogasne službe i službe obezbjeđenja, kao i čitav niz drugih, manje relevantnih
faktora.
Može se donijeti zaključak da Standardna krivulja ne odgovara ni
jednoj stvarnoj požarnoj situaciji, odnosno postoji samo u kontrolisanim uslovima
212
standardnog ispitivanja u ispitnim pećima. Postavlja se pitanje svrsishodnosti
primjene rezultata ispitivanja konstrukcija i elemenata u ovakvim standardnim
uslovima na realnu konstrukciju ili element, međutim, ovim se otvara i čitav niz
drugih pitanja. Ipak, najveći broj ispitivanja i dokaza otpornosti na požar se u
svijetu danas provodi prema ovoj Standardnoj krivulji požara.
4 PARAMETARSKE (PRIRODNE) KRIVULJE POŽARA

Na bazi prethodnih saznanja, došlo je do razvoja parametarskih krivulja
razvoja požara, koje u poređenju s nominalnim krivuljama požara daju realniju
procjenu temperature u požarnom sektoru, a s osnovnom namjenom utvrđivanja
otpornosti na požar elemenata konstrukcije. Ove krivulje uzimaju u obzir veličinu
požarnog sektora, uslove ventilacije, kao i termičke karakteristike materijala,
primijenjenog na graničnim površinama posmatranog požarnog sektora. BAS
EN 1991-1-2:2015 Evrokod 1 po prvi put u standardizaciju uvodi parametarske
krivulje razvoja požara u svom Aneksu A, koji je informativan.
Osnovna zavisnost uzlaznih grana parametarskih krivulja požara prema,
BAS EN 1991-1-2:2015 Evrokod 1, Aneks A, je data relacijom:
H g = 20 + 1325 ^1 - 0.324 e-0.2t - 0.204 e-1.7t - 0.472 e-19t h 5cC? (4)

) ) )
gdje je
t) = t $ C 5h? (5)
Ô b h2
C= (6)
^0, 04 1160 h2
b = tcm 100 # b # 2200 7J m2 s1 2 KA (7)
O=
Av heq
At 0, 02 # b # 0, 2 7m 12 A (8)
U obrascima (4) do (8) oznake znače sljedeće:

t gustina graničnih elementa požarnog sektora (kg/m3);
c specifični toplotni kapacitet graničnih elemenata požarnog sektora (J/kg K);
m toplotna provodljivost graničnih elemenata požarnog sektora (W/m K);
O faktor otvora požarnog sektora;
Av ukupna površina vertikalnih otvora u zidovima (m2);
213
heq prosječna visina težišta vertikalnih otvora (m);
At ukupna površina požarnog sektora (uključujući zidove, plafon, pod i otvore)
u (m2).
BAS EN 1991-1-2:2015 Evrokod 1, Aneks A, takođe, specifikuje
određena ograničenja kada su u pitanju ove parametarske krivulje požara. Mogu
se primijenjivati samo za požarne sektore veličine do 500 m2 osnove. Otvora
u plafonu ne smije biti, a maksimalna visina požarnog sektora ne smije biti
veća od 4 m. Granične vrijednosti faktora otvora (O) i koeficijenta b date su u
prethodnim obrascima. S druge strane, treba primijetiti da je došlo do promjene
donje granice koeficijenta b u odnosu na prvobitnu verziju Evrokoda 1 iz 1992.
godine, koja je smanjena s 1000 na 100 J/m2s1/2K, što je doprinijelo do enormnog
porasta maksimalne temperature pri malim vrijednostima koeficijenta b, a ovo je
po nekim autorima upitno. Maksimalna temperatura uzlazne grane t* mora biti
jednaka t*max, gdje je:
t)max = tmax $ C [h] (9)
tmax = max $ ;c0, 2 $ 10-3 $

qt, d m
; tlimE [h] (10)
o
Af
qt, d = q f, d $ A 50 # qt, d # 1000 [MJ/m2] (11)
t
a pri tome je:

qt,d računska vrijednost gustine požarnog opterećenja u odnosu na ukupnu
površinu požarnog sektora;
qf,d računska gustina požarnog opterećenja u odnosu na površinu osnove
požarnog sektora prema BAS EN 1991-1-2:2015 Eurokod 1, Dodatak
E (koji je informativan) i izražava se u MJ/m2 i proračunava se prema
obrascu:
qf, d = qf, k $ m $ d q1 $ d q2 $ d n (12)
gdje je
qf,k karakteristična vrijednost gustine požarnog opterećenja u odnosu na
površinu osnove požarnog sektora, a zavisi od namjene objekta, odnosno
namjene požarnog sektora i određuje se prema vrijednostima iz tabele 3.
214
Tabela 3: Karakteristična vrijednost požarnog opterećenja u ovisnosti od namjene [1]
Namjena Prosječno 80 % Fraktil
Stambeni prostori 780 948
Bolničke sobe 230 280
Hotelske sobe 310 377
Biblioteke 1 500 1 824
Uredski prostori 420 511
Školske učionice 285 347
Tržni centri 600 730
Pozorišta (kina) 300 365
Javni transportni prostori 100 122
NAPOMENA: u MJ/m2 prema Gumbel-ovoj distribuciji tipa I
Fraktilna vrijednost od 80 % znači da 80 % požara ima manju ili jednaku

vrijednost gustine požarnog opterećenja od specifikovane.
m faktor zapaljivosti, koji se za ceulozne materijale može uzeti u vrijednosti
0.8;
d q1 faktor koji uzima u obzir rizik nastanka požara u zavisnosti od veličine
požarnog sektora u skladu s tabelom 4;
d q2 faktor koji uzima u obzir rizik nastanka požara u zavisnosti od namjene
požarnog sektora u skladu s vrijednostima iz tabele 4;
Tabela 4: Faktori d q1 i d q2 [1]

Površina osnove Opasnost od Opasnost od
požarnog sektora nastanka požara nastanka požara Namjena
Af [m2] d q1 d q2
unjetničke galerije,
25 1,10 0,78
muzeji, plivački bazeni
uredi, objekti stanovanja,
250 1,50 1,00
hoteli, industrija papira
proivodnja mašina i
2 500 1,90 1,22
motora
hemijski laboratoriji,
5 000 2,00 1,44
slikarske radionice
proizvodnja pirotehničkih
10 000 2,13 1,66
sredstava ili boja i lakova
10
dn = % d ni faktor koji uzima u obzir različite aktivne mjere zaštite od
i=1
požara (sprinkleri, detekcija, povezanost alarmnih sistema,
vatrogasna služba...) u skladu s vrijednostima iz tabele 5.
215
Tabela 5: Faktori δni [1]
d ni funkcija primjenjenih aktivnih mjera odbrane od požara

Automatsko gašenje Automatska detekcija
Manuelno gašenje požara
požara požara
Povezanost
Automatski Nezavisno Automatska Interna Eksterna Sigurni Uredaji za Sistemi za
alarma sa
sprinklerski napajanje detekcija vatrogasna vatrogasna pristupni gašenje odvodenje
vatrogasnom
sistem vodom požara i alarm jedinica jedinica prilazi požara dima
jedinicom
0 | 1 | 2 toplota dim
d n1 d n2 d n3 d n4 d n5 d n6 d n7 d n8 d n9 d n10
0,9 ili 1 ili
0,61 1,0 | 0,87 | 0,7 0,87 ili 0,73 0,87 0,61 ili 0,78 1,0 ili 1,5 1,0 ili 1,5
1,5
Pri uobičajenim mjerama zaštite od požara, praktično uvijek prisutnim,

kod sigurnih pristupnih puteva, uređaja za gašenje požara i sistema odimljavanja
u stepeništima, vrijednost faktora d ni iz tabele 5, može se uzeti u vrijednosti 1.0.
Međutim, ako ove mjere nisu predviđene, onda treba uzeti vrijednost d ni = 1.5 , a
ukoliko su stepeništa u stanju nadpritiska, u slučaju protivpožarnog alarma, onda
se uzima faktor d n8 = 0.9 .
Na osnovu požarnog opterećenja može se cijeniti količina raspoložive
energije. S druge strane, dostignuta temperatura zavisi i od brzine rasta temperature.
Ovaj fenomen se naziva stopa oslobađanje energije (Rate of Heat Release) ili
RHR, a zavisi od uslova ventilacije požarnog sektora. Evrokod 1 predviđa tri
brzine rasta temperature: spora, s tlim = 25 minuta, srednja s tlim = 20 minuta i brza
gdje je tlim = 15 minuta. BAS EN 1991-1-2:2015 Evrokod 1, Aneks E, specifikuje
RHR primjenu u zavisnosti od namjene prostora (tabela 6).
Tabela 6: RHR u zavisnosti od namjene prostora [1]
Maksimalna stopa oslobađanja toplote RHRf
Namjena Brzina rasta ta [s] RHRf [kW/m2]
Stambeni prostori Srednja 300 250
Bolničke sobe Srednja 300 250
Hotelske sobe Srednja 300 250
Biblioteke Brza 150 500
Uredski prostori Srednja 300 250
Školske učionice Srednja 300 250
Tržni centri Brza 150 250
Pozorišta (kina) Brza 150 500
Javni transportni prostori Spora 600 250
Kada je u pitanju silazna grana (grana hlađenja) parametarske krivulje
požara prema EC 1, ona se definiše u zavisnosti od t*max kako slijedi:
216
H g = H max - 625 ^t) - t)max $ x h; t)max # 0, 5 (13)
H g = H max - 250 ^3 - t)max $ x h^t) - t)max $ x h; 0, 5 # t)max # 2 (14)
H g = H max - 250 ^t) - t)max $ x h; t)max $ 2 (15)
Faktor x=1 ako je tmax > tlim, a ako je tmax = tlim, tada je faktor x = tlim $ C t)max .
Na narednoj slici se vidi primjer razvijenih parametarskih krivulja požara za jedan
požarni sektor, koje se mijenjaju u zavisnosti od faktora otvora O i materijala
ovojnice požarnog sektora b = tcm . Iz dijagrama na slici 5 se jasno može uočiti
da sve parametarske krivulje požara imaju jasno naznačenu uzlaznu krivulju
razvoja temperature, kao i silaznu granu krivulje (granu hlađenja), što znatno više
odgovara stvarnom razvoju temperature u požarnom sektoru u realnom požaru.
Slika 5: Parametarske krivulje požara [2]
217
5 PRIMJENA BAS EN 1991-1-2:2015
Dakle, kod određivanja otpornosti na požar konstrukcija ili elemenata
konstrukcije, prvo je potrebno odrediti koju otpornost na požar konstrukcija ili
element trebaju zadovoljiti u zavisnosti od namjene, geometrije objekta i drugih
faktora (izraženu u minutama), o čemu je bilo riječi na početku ovog poglavlja.
Nakon toga je potrebno izabrati relevantni projektni požarni scenario, odnosno
projektovani (računski) požar. Ukoliko nije drugačije navedeno, za relevantni
projektovani (računski) požar se može uzeti Standardni požar.
Dakle, djelovanje na konstrukciju predstavlja Standardni požar. U
zavisnosti od specifikovanog vremena otpornosti na požar konstrukcije ili
elementa, određuje se temperatura gasa u bliskoj okolini konstrukcije ili elementa
konstrukcije. Temperatura pri određenom vremenu izlaganja Standardnom požaru
predstavlja ulazni podatak za proračun razvoja temperature unutar elementa
konstrukcije i proračuna mehaničkog ponašanja konstrukcije izložene požaru.
Razvoj temperature unutar elementa konstrukcije i proračun mehaničkog ponašanja
konstrukcije izložene požaru nije predmet BAS EN 1991-1-2:2015, nego dijelova
1-2 evrokodova za materijale od EN 1992 do EN 1996 i EN 1999.
Mehanička analiza konstrukcije ili njenog elementa se provodi za isto
trajanje požara koje se koristi kod temperaturne analize, a provodi se prema
dijelovima evrokodova za materijale 1-2 (EN 1992 do EN 1996 i EN 1999).
Provjera otpornosti na požar može biti u vremenskom domenu:
tfi, d $ tfi, requ (16)
ili u domenu čvrstoće:
Rfi, d, t = Efi, d, t (17)
ili u temperaturnom domenu:
H d = Hcr, d (18)
gdje je:
tfi,d računska vrijednost otpornosti na požar;
tfi,requ zahtijevano vrijeme otpornosti na požar;
Rfi,d,t računska vrijednost otpornosti elementa u požarnoj situaciji u vremenu t;
Efi,d,t računska vrijednost relevantnih efekata od djelovanja u požarnoj situaciji
u vremenu t;
218
Hd računska vrijednost temperature materijala;
Hcr, d računska vrijednost kritične temperature materijala.
Prilikom analize dejstava u požarnoj situaciji u obzir se uzimaju dejstva
kao kod projektovanja pri normalnim temperaturama, ako je vjerovatno da će
djelovati u požarnoj situaciji. Umanjenje opterećenja zbog sagorijevanja se ne
uzima u obzir. Slučajevi kod kojih ne treba uzimati opterećenje snijegom zbog
topljenja snijega prilikom požara se procijenjuju od slučaja do slučaja. Dejstva
kao rezultat industrijskih dejstava (procesa proizvodnje) se u požarnoj situaciji
ne uzimaju u obzir. Simultana pojava (požara) s drugim nezavisnim incidentnim
dejstvima se ne uzima u obzir. U zavisnosti od slučajne proračunske situacije koja
se razmatra, dodatna djelovanja se mogu uključiti za vrijeme izlaganja požaru,
npr. udar zbog otkazivanja elementa konstrukcije ili teške mašinerije.
S obzirom da požar kao dejstvo na konstrukciju predstavlja incidentno
dejstvo, mehanička dejstva se kombinuju shodno EN 1990, Osnove projektovanja
konstrukcija za incidentne proračunske situacije. Reprezentativna vrijednost
promjenljivog dejstva Q1 se uzima kao kvazi-stalna vrijednost }2, 1 Q1 ili se kao
alternativa može uzeti učestala vrijednost }1, 1 Q1 .
Kao pojednostavljenje, efekti dejstva se određuju iz onih određenih pri
projektovanju na normalnim temperaturama kao:
Efi, d, t = Efi, d = h fi $ Ed (19)
gdje je:
Ed računska vrijednost relevantnih efekata od dejstava iz osnovne kombinacije
u skladu s EN 1990;
Efi,d odgovarajuća konstantna računska vrijednost u požarnoj situaciji;
h fi redukcioni faktor definisan u dijelovima za projektovanje na požar u
evrokodovima za materijale (EN 1992 do EN 1996 i EN 1999).
219
6 LITERATURA
[1] BAS EN 1991-1-2:2015 Evrokod 1: Dejstva na konstrukcije - Dio 1-2:
Opšta dejstva - Dejstva na konstrukcije izložene požaru, Institut za
standardizaciju BiH, 2015, Istočno Sarajevo, Bosna i Hercegovina
[2] Džidić S, “Otpornost betonskih konstrukcija na požar”, IBU, 2015,
Sarajevo, Bosna i Hercegovina, ISBN 978-9958-834-47-9; COBISS.
BH-ID 22444550
[3] EU Regulation CPR 305/2011
[4] Lehner S, “European Fire Classification of Construction Products, New
Test Method “SBI”, and Introduction of the European Classification
System into German Building Regulations”, Otto-Graf-Journal Vol. 16,
2005, 151-165
[5] Phan L. T, “Fire Performance of High-Strength Concrete: A Report of
the State-of-the-Art”, Building and Fire Research Laboratory, National
Institute of Standards and Technology, NIST, Gaithersburg, Maryland,
1996.
[6] Schleich J, B, “Fire Actions in Buildings” Leonardo Da Vinci
Project CZ/02/B/F/PP-134007, Development of Skills Facilitating
Implementation of Eurocodes, Handbook 5, Design of Buildings for the
Fire Situation, Luxembourg, 2005.
[7] Uredba o tehničkim svojstvima koje građevine moraju zadovoljavati
u pogledu sigurnosti, te načina korištenja i održavanja građevina
(„Službene novine Federacije BiH“, br. 29/07 i 51/08)
220
X SEIZMIČKI UTJECAJI PREMA EN 1998-1
U ovom poglavlju se razmatraju seizmički utjecaji na građevine prema

evropskom standardu EN 1998-1 (u daljem tekstu Eurokod 8 ili skraćeno EC8).
Potres ili zemljotres je prirodna pojava koja u seizmički aktivnim regionima,
kakva je i Jugoistočna Evropa u kojoj se nalazi i Bosna i Hercegovina, može
prouzročiti značajna razaranja, rušenja građevina, i kao najtežu posljedicu gubitke
ljudskih života. Djelovanje potresa, prirodne pojave, potrebno je predstaviti na
način primjenljiv za uobičajene postupke projektovanja i analize građevina.
Seizmički utjecaji ili seizmička djelovanja u numeričkim analizama konstrukcija
praktično predstavljaju jedan ili više slučajeva opterećenja koji se kombiniraju s
drugim opterećenjima u skladu s uputama sadržanim u evropskom standardu EN
1991 (Eurokod 1). Zbog toga je važno pravilno odrediti odgovarajuće seizmičke
utjecaje za primjenu u svakodnevnoj inženjerskoj praksi.
1 CILJEVI „ASEIZMIČKOG“ PROJEKTOVANJA I GRAĐENJA I

POSEBNOST SEIZMIČKOG DJELOVANJA NA GRAĐEVINE
Osnovni ciljevi pravilnog projektovanja i izvođenja građevina na
djelovanje potresa prema EC8 su:
- zaštita ljudskih života,
- kritična postrojenja moraju ostati u funkciji,
- ograničenje šteta.
Ovi ciljevi ovise o vrsti građevine koja se gradi i često se ne mogu
promatrati potpuno izolirano jedan od drugoga. Može se zahtijevati ispunjenje sva
tri cilja kod iste građevine, ali je za svaki od njih pojedinačno mjerodavna različita
učestalost pojave potresa, što je dalje bitno za određivanje seizmičkog opterećenja
na konstrukciju. Za razliku od uobičajenih (svakodnevnih) opterećenja koja djeluju
na konstrukcije, veličina seizmičkog opterećenja direktno ovisi o dinamičkim
svojstvima konstruktivnog sistema građevine.
Za uobičajene građevine vrijedi da bi trebalo graditi takve nosive
konstrukcije koje su sposobne podnijeti bez rušenja one potrese koji se mogu
očekivati u toku životnog vijeka te građevine. Stoga, za razliku od dimenzioniranja
za svakodnevna opterećenja dopušta se da kod jakih potresa dijelovi nosive
konstrukcije građevine mogu preći i u nelinearno područje odgovora, pa na nekim
mjestima dostići i razinu granične nosivosti. U tu svrhu se primjenjuju pravila i
upute metode kapacitativnog dimenzioniranja, a treba iskoristiti duktilna svojstva
nosive konstrukcije i postići disipaciju energije unešene potresom.
221
2 OSNOVNI ZAHTJEVI I UPUTE ZA PRAVILNO PROJEKTO-
VANJE KONSTRUKCIJA IZLOŽENIH SEIZMIČKIM
UTJECAJIMA
Pravilno oblikovanje nosivog sistema ima odlučujući utjecaj na
povoljan seizmički odgovor neke građevine. Stoga su u Eurokodu 8 naglašeni
osnovni zahtjevi, kriteriji i upute za projektovanje i građenje nosivih konstrukcija
građevina. Nijedan proračun, ma koliko detaljan ne može ispraviti greške u
oblikovanju nosive konstrukcije.
2.1 OSNOVNI ZAHTJEVI O NIVOU ZAŠTITE

Već u ranim fazama projektovanja mora se voditi računa o mogućim
seizmičkim utjecajima. Potrebno je oblikovati takav konstruktivni sistem koji
će uz prihvatljive troškove zadovoljiti osnovne zahtjeve koji se postavljaju za
pravilno projektovane nosive konstrukcije. Razmatrajući razinu zaštite građevine
u Eurokodu 8 se ističu dva zahtjeva: near collapse (blizu kolapsa) i damage
limitation (ograničenje šteta).
Nosive konstrukcije moraju biti tako projektovane i izvedene da izdrže
bez rušenja (kolapsa) najjači referentni potres za područje na kojem se grade
odnosno nalaze (projektni potres). Referentni povratni period takvog potresa je
475 godina ili vjerovatnost prekoračenja od 10 % u 50 godina. Nakon takvog
potresa bi morao biti očuvan integritet nosive konstrukcije i dovoljan kapacitet
nosivosti. Drugi osnovni zahtjev prema EC8 se odnosi na ograničenje oštećenja.
Konstrukcija bi trebala bez oštećenja izdržati referentni potres na granici oštećenja
koji ima znatno veću vjerovatnost pojave od projektnog potresa. Prema EC8
referentni povratni period takvog potresa je 95 godina ili vjerovatnost prekoračenja
od 10 % u 10 godina. Prethodno navedene granice su preporučene vrijednosti koje
se mogu primijeniti i u Bosni i Hercegovini.
2.2 PRINCIPI PROJEKTOVANJA GRAĐEVINA OTPORNIH NA

POTRES
Osnovni principi za pravilno projektovanje seizmički otpornih građevina
su:
- konstruktivna jednostavnost;
- jednolikost (uniformnost), simetrija, statička neodređenost;
- nosivost i krutost u dva osnovna horizontalna pravca;
- torziona nosivost i krutost;
222
- postizanje aksijalno krutih dijafragmi u nivoima spratova;
- adekvatno temeljenje.
Konstruktivna jednostavnost se odlikuje jasnim i direktnim putevima
prenošenja seizmičkih sila. Time se postižu jednostavnije konstrukcije, čije
modeliranje, analiza, dimenzioniranje, oblikovanje i izvođenje imaju manje
nepoznanica. To znači da se s većom pouzdanošću može predvidjeti seizmički
odgovor.
Uniformnost, promatrana u tlocrtu zgrade, odlikuje se jednolikim ili
pravilnim rasporedom nosivih elemenata, tako da je put prijenosa inercijalnih sila
od potresa kratak i neposredan. Ukoliko je potrebno, uniformnost se može postići
podjelom cijele zgrade pomoću seizmičkih razdjelnica na konstrukcijski neovisne
dijelove.
Uniformnost konstrukcije, promatrano po visini zgrade, je također
važna jer se žele eliminirati eventualna osjetljiva područja u kojima bi moglo doći
do koncentracije naprezanja ili zahtjeva za velikom duktilnosti. Uzrok ovome su
nagle promjene u raspodjeli nosivosti i krutosti po visini zgrade, što može biti
neposredan uzrok kolapsu konstrukcije.
Između raspodjele masa s jedne strane, te raspodjele nosivosti i krutosti,
treba postojati uska povezanost da bi se izbjegli veći ekscentriciteti. Simetrična
nosiva konstrukcija je rješenje za postizanje uniformnosti. Pravilno raspoređeni
nosivi elementi omogućavaju povoljniju raspodjelu seizmičkih utjecaja i
ravnomjerniju disipaciju energije unešene potresom po cjelokupnoj nosivoj
konstrukciji.
Zgrade trebaju biti tako projektovane da podnesu horizontalne seizmičke
utjecaje u bilo kojem pravcu. Da bi se to postiglo, nosivi elementi trebaju biti
tako raspoređeni da u dva međusobno ortogonalna pravca postoji približno ista
nosivost i krutost. Odabranim nosivim sistemom se mora ograničiti pojava većih
pomaka koji mogu voditi do nestabilnosti uslijed tzv. efekata drugog reda.
Osim poprečne nosivosti i krutosti nosive konstrukcije, zgrade moraju
posjedovati i dovoljnu torzionu nosivost i krutost. Torziono kretanje, odnosno
uvijanje zgrade oko vertikalne osovine, treba ograničiti jer na neravnomjeran
način opterećuje elemente nosive konstrukcije. U tu svrhu najpovoljnije je glavne
elemente za preuzimanje utjecaja od potresa rasporediti što bliže rubovima tlocrta
zgrade.
Stropne konstrukcije, uključujući i krov, imaju važnu ulogu u ukupnom
seizmičkom odgovoru zgrade. One djeluju kao horizontalne dijafragme koje
predaju inercijalne sile od potresa na vertikalne nosive elemente i istovremeno ih
povezuju tako da djeluju kao cjelina za horizontalne seizmičke utjecaje. Značaj
223
stropnih konstrukcija kao horizontalnih dijafragmi posebno je izražen u slučaju
neravnomjernog rasporeda vertikalnih nosivih elemenata u tlocrtu i u slučaju
kada se radi o povezivanju vertikalnih nosivih elemenata s različitim oblicima
horizontalnog deformiranja (primjer mješoviti nosivi sistem zidovi-okviri).
Stropne i krovne konstrukcije trebaju posjedovati veliku aksijalnu
krutost i nosivost (krute u svojoj ravnini) za uspješno prenošenje sila na vertikalne
nosive elemente, kao i za njihovo povezivanje u jednu cjelinu. Posebna pažnja
treba biti posvećena izduženim tlocrtima zgrada, velikim otvorima u stropovima,
te naglim promjenama krutosti ili položaja vertikalnih nosivih elemenata iznad i
ispod promatrane dijafragme.
Temeljna konstrukcija treba osigurati da cijela zgrada bude izložena
jednolikoj seizmičkoj pobudi. Za zgrade s nosivim sistemom od zidova različite
krutosti i dužine preporučuje se kruta temeljna konstrukcija sandučastog ili
ćelijastog tipa. Za zgrade s pojedinačnim temeljima, kao što su temelji samci ili
šipovi, preporučuje se njihovo povezivanje temeljnom pločom ili veznim gredama
u oba glavna pravca.
2.3 KRITERIJI ZA PRAVILNOST KONSTRUKCIJE

U svrhu seizmičkog projektovanja razlikuju se regularne (pravilne) i
neregularne (nepravilne) konstrukcije. Prethodna podjela ima utjecaja na sljedeće
aspekte seizmičkog projektovanja:
- model konstrukcije koji može biti pojednostavljen ravninski ili
prostorni,
- metodu proračuna koja može biti najjednostavniji oblik spektralne
analize (ekvivalentna seizmička analiza) ili modalna analiza,
- veličinu faktora ponašanja q, koji se može umanjiti zbog nepravilnosti
konstrukcije, promatrano po visini, ili zbog drugih neregularnosti,
- geometrijske nepravilnosti koje prelaze određene limite,
- nepravilnu raspodjelu nosivosti po visini, različita otpornost susjednih
spratova.
Pravilnost odnosno nepravilnost konstrukcije, promatrano u osnovi
zgrade ili po njenoj visini, određuje prema EC8 postupak proračuna. Ovo je
predočeno u narednoj tabeli 1.
Osnovni kriteriji za procjenu pravilnosti konstrukcije, promatrano u
tlocrtu i po visini zgrade, navedeni su u nastavku. Referentne vrijednosti faktora
ponašanja ovise o materijalu i konstruktivnom sistemu i nalaze se u odgovarajućim
224
poglavljima u okviru Eurokoda 8 u kojima su sadržane specifičnosti za glavne
građevinske materijale. Smanjene vrijednosti faktora ponašanja za neregularne
konstrukcije dobivaju se množenjem referentnih vrijednosti s 0.8. Faktor ponašanja
q (behaviour factor) najjednostavnije rečeno predstavlja sposobnost nelinearnog
ponašanja neke konstrukcije.
Tabela 1: Utjecaj regularnosti nosive konstrukcije na seizmičku analizu i projektovanje
Regularnost Dopuštena pojednostavljenja Faktor ponašanja
u osnovi po visini Model Linearno-elastična analiza (za linearnu analizu)
da da u ravni ekvivalentna statička referentna vrijednost
da ne u ravni modalna smanjena vrijednost
ne da prostorni ekvivalentna statička referentna vrijednost
ne ne prostorni modalna smanjena vrijednost
2.4 KRITERIJI ZA PRAVILNOST KONSTRUKCIJE U OSNOVI

ZGRADE
Krutost za horizontalna opterećenja i masa su simetrično raspodijeljeni
u osnovi zgrade u odnosu na dvije međusobno ortogonalne osovine.
Konfiguracija u osnovi je kompaktna, kontura tlocrta svakog sprata
predstavljena je poligonalnom konveksnom linijom. Manja odstupanja od pravilnog
tlocrta sprata (uvlačenje dijela tlocrta) ne ugrožavaju regularnost u osnovi ukoliko
ne umanjuju aksijalnu krutost stropne konstrukcije i ukoliko površina uvučenog
dijela tlocrta, koji odstupa od konveksne poligonalne obvojnice, ne iznosi više od
5 % od ukupne površine sprata.
Aksijalna krutost sprata je dovoljno velika u usporedbi s poprečnom
krutosti vertikalnih nosivih elemenata, tako da deformacija sprata ima mali utjecaj
na raspodjelu sila između vertikalnih nosivih elemenata. Posebnu pažnju treba
posvetiti nepravilnim tlocrtima zgrada, L, C, H, T ili X oblika. Krutost krajnjih
dijelova ovih tlocrta treba biti usporediva sa središnjim da bi mogla biti ispunjena
pretpostavka o aksijalno krutim dijafragmama.
Vitkost zgrade, promatrano u tlocrtu, m = Lmax Lmin nije viša od 4, gdje
su Lmax i Lmin veća i manja tlocrtna dimenzija zgrade respektivno, mjerene u dva
ortogonalna pravca.
Na svakom nivou i za svaki analizirani pravac x ili y konstruktivni
ekscentricitet e0 i torzioni poluprečnik r moraju ispunjavati sljedeća dva uvjeta,
ovdje izražena samo za analizirani pravac y:
225
e0x # 0.30 $ rx
(1)
rx # ls
gdje je:
e0x razmak između centra krutosti i centra mase, mjerenih duž x pravca koji je
okomit na analizirani pravac;
rx kvadratni korijen količnika torzione krutosti i poprečne krutosti u y
pravcu (torzioni poluprečnik);
ls poluprečnik okretanja sprata (kvadratni korijen količnika polarnog
momenta inercije tlocrta sprata proračunatog u odnosu na centar mase
sprata i površine tlocrta sprata).
Kod jednokatnih zgrada centar krutosti je definiran kao središte poprečne
krutosti (krutosti za horizontalno opterećenje koje djeluje na zgradu) svih primarnih
elemenata za preuzimanje seizmičkih utjecaja. Torzioni poluprečnik r je definiran
kao kvadratni korijen iz količnika globalne torzione krutosti, promatrano u odnosu
na centar poprečne krutosti, i globalne poprečne krutosti u promatranom pravcu
uzimajući u obzir sve primarne elemente za preuzimanje seizmičkih utjecaja u
tom pravcu.
U višekatnim zgradama su moguće samo približne definicije centra
krutosti i torzionog poluprečnika. Pojednostavljena definicija u svrhu klasifikacije
prema regularnosti konstrukcije, promatrano u tlocrtu, kao i za približnu analizu
torzionih efekata moguća je ukoliko su zadovoljena sljedeća dva uvjeta:
a) Svi nosivi sistemi za preuzimanje poprečnog (horizontalnog)
opterećenja kao što su jezgra, nosivi zidovi ili okviri, vode se neprekinuto od
temelja do vrha zgrade.
b) Deformirane forme pojedinih nosivih sistema uslijed horizontalnog
opterećenja mnogo se ne razlikuju. Ovaj uvjet se može smatrati ispunjenim u
slučaju okvirnih sistema ili sistema sa zidovima. Općenito, ovaj uvjet nije
zadovoljen kod mješovitih sistema.
Ako su ispunjeni uvjeti a) i b) iznad, položaj centara krutosti i torzioni
poluprečnici na svim spratovima mogu biti računati za sistem sila proporcionalan
pojednostavljenoj trokutnoj raspodjeli po visini zgrade, koji uzrokuje jedinični
pomak vrha pojedinih nosivih elemenata koji preuzimaju poprečno (horizontalno)
opterećenje.
Kod okvirnih i sistema s vitkim zidovima s prevashodno fleksionim
deformacijama, veličine iz prethodnog pasusa se mogu računati preko momenata
inercije poprečnog presjeka vertikalnih elemenata. Ukoliko je, osim fleksione
226
deformacije značajna i smičuća deformacija, ona može biti uzeta u obzir koristeći
ekvivalentni moment inercije poprečnog presjeka.
2.5 KRITERIJI ZA PRAVILNOST KONSTRUKCIJE PO VISINI

ZGRADE
Svi nosivi sistemi za preuzimanje poprečnog (horizontalnog) opterećenja
kao što su jezgra, nosivi zidovi ili okviri, vode se neprekinuto od temelja do vrha
zgrade ili, ako su na različitim visinama prisutna odstupanja od konstantnih
tlocrtnih dimenzija po visini, do vrha mjerodavne zone zgrade.
I krutost na horizontalna opterećenja i masa pojedinih spratova ostaju
konstantni, ili se proporcionalno smanjuju, bez naglih promjena, od dna do vrha
zgrade.
Kod zgrada s nosivim sistemom sastavljenim od okvira, odnos između
stvarne nosivosti sprata i nosivosti zahtijevane proračunom, ne bi trebao značajno
odstupati između susjednih spratova. Ovdje treba posebnu pažnju posvetiti
okvirnim konstrukcijama sa zidanom ispunom.
Ukoliko su prisutna odstupanja od uniformnosti tlocrta zgrade
promatrano po visini, primjenjuju se sljedeći dodatni uvjeti:
a) za stupnjevita odstupanja kod kojih ostaje očuvana aksijalna simetrija,
odstupanje na nekom spratu nije veće od 20 % od prethodne tlocrtne dimenzije u
pravcu promjene osnove zgrade (vidjeti sliku 1a i 1b);
b) za pojedinačno odstupanje od konstantnog tlocrta zgrade po visini, koje
se zbiva u donjih 15 % ukupne visine glavnog nosivog sistema zgrade, odstupanje
nije veće od 50 % od prethodne tlocrtne dimenzije (vidjeti sliku 1c). U ovom
slučaju nosiva konstrukcija temeljne (donje) zone unutar vertikalno projeciranog
obima gornjih spratova mora biti projektovana tako da može preuzeti najmanje
75 % poprečnog opterećenja koje bi se pojavilo u toj zoni u sličnoj zgradi bez
proširenja donjeg dijela;
c) ukoliko uslijed promjena tlocrtnih dimenzija nije očuvana simetrija,
suma odstupanja na svakoj strani nije veća od 30 % od tlocrtne dimenzije na
prvom spratu i pojedinačna odstupanja nisu veća od 10 % od prethodne tlocrtne
dimenzije (vidjeti sliku 1d).
2.6 OSNOVNA NAČELA ZA MODELIRANJE

Model zgrade treba adekvatno predstavljati raspodjelu krutosti i mase
tako da svi značajni deformacioni oblici i sile inercije uslijed djelovanja potresa
budu uzeti u obzir. U slučaju nelinearne analize model treba također adekvatno
predstaviti raspodjelu nosivosti.
Model treba adekvatno obuhvatiti doprinos područja čvorova
227
deformabilnosti cijele zgrade, misli se na krajnje dijelove greda i stubova kod
okvirnih konstrukcija. Nekonstruktivne elemente, koji mogu utjecati na odgovor
glavnog nosivog sistema, trebalo bi također uzeti u obzir.
Općenito se može smatrati da se nosiva konstrukcija sastoji od izvjesnog
broja vertikalnih elemenata koji preuzimaju poprečno opterećenje, a povezani su
horizontalnim dijafragmama.
L1 - L2 L3 + L1
L1 # 0.20 L # 0.20
(odstupanje iznad 0.15 H)
L3 + L1 L - L2
L # 0.50 L # 0.30
(odstupanje ispod 0.15 H) L1 - L2
L1 # 0.10
Slika 1: Kriteriji za pravilnost zgrada s odstupanjem od konstantnog tlocrta po visini
228
Ukoliko se spratne konstrukcije (dijafragme) u zgradi mogu smatrati
krutim u svojoj ravnini, mase i momenti inercije mase svakog sprata mogu biti
koncentrirani u težištu sprata. Dijafragma se može smatrati krutom ako, kada je
modelirana sa stvarnom fleksibilnosti u svojoj ravnini, njeni horizontalni pomaci
nigdje ne prelaze one koji rezultiraju iz modela s krutom dijafragmom za više od
10 % od mjerodavnih apsolutnih horizontalnih pomaka za seizmičku projektnu
situaciju.
Za zgrade koje ispunjavaju kriterije pravilnosti u osnovi date u 2.4
analiza se može provesti primjenom dva ravna modela, po jedan za svaki glavni
pravac. Isto se može primijeniti ukoliko uobičajene zgrade ispunjavaju sve sljedeće
uvjete, čak i ako kriteriji iz 2.5 nisu zadovoljeni:
a) Zgrada ima povoljno raspodijeljene i relativno krute fasade i pregradne
zidove;
b) Visina zgrade ne prelazi 10 m;
c) Aksijalna krutost stropnih konstrukcija je dovoljno velika u usporedbi
s poprečnom krutosti vertikalnih nosivih elemenata, tako da se mogu pretpostaviti
aksijalno krute dijafragme;
d) Centri krutosti (dobiveni prema poprečnim krutostima vertikalnih
nosivih elemenata) i centri masa (najčešće se uzima u težištu tlocrta kata) leže
približno na jednoj vertikalnoj liniji i u dva horizontalna pravca, u kojima se vrši
analiza, zadovoljavaju sljedeće uvjete: r x2 2 ls2 + e02x i r y2 2 ls2 + e02y . Veličine:
poluprečnik okretanja ls, torzioni poluprečnici rx i ry, te ekscentriciteti e0x i e0y su
definirani ranije u 2.4.
Kod zgrada s betonskom konstrukcijom, zgrada sa spregnutom
konstrukcijom čelik-beton, te zidanih zgrada, pri proračunu krutosti nosivih
elemenata mora se uzeti u obzir i utjecaj pukotina. Tako proračunata krutost bi
trebala odgovarati stanju neposredno pred početak tečenja armature.
Ukoliko se ne radi tačnija analiza pukotina u nosivim elementima,
elastična krutost na savijanje i smicanje betonskih i zidanih elemenata može se
pretpostaviti jednaka polovini odgovarajuće krutosti elemenata bez pukotina.
Zidovi ispune, koji značajno doprinose ukupnoj poprečnoj krutosti i
nosivosti zgrade, trebaju biti uzeti u obzir. Ovo može biti posebno izraženo kod
betonskih, čeličnih ili okvira napravljenih kao spregnute konstrukcije.
Deformabilnost temelja će biti uključena u model za proračun uvijek
kada ima značajan utjecaj na odgovor konstrukcije.
Napomena: Deformabilnost temelja, uključujući interakciju temelj-tlo,
može biti uvijek uzeta u obzir, također i u slučajevima kada povoljno utječe na
ukupni odgovor konstrukcije.
229
Mjerodavna masa se računa iz ukupnog gravitacionog opterećenja i
mjerodavnog pokretnog opterećenja, ovisno o namjeni zgrade i poziciji pojedinog
sprata u njoj.
2.7 SLUČAJNI EKSCENTRICITET

Da bi pokrili netačnosti pretpostavljenog položaja centra masa i različite
neravnomjernosti seizmičkog kretanja, računski centar mase na svakom katu i
uzima se pomjeren od svog nominalnog (računskog) položaja u svakom pravcu
putem slučajnog ekscentriciteta:
eai = ! 0.05 $ Li (2)
gdje je:
eai slučajni ekscentricitet mase sprata i u odnosu na njegovu računsku
(nominalnu) vrijednost, apliciran u istom pravcu na svim spratovima,
Li tlocrtna dimenzija sprata okomita na pravac seizmičkog djelovanja.
3 PREDSTAVLJANJE SEIZMIČKOG DJELOVANJA

Utjecaj potresa na građevine se u analizi nosivih konstrukcija razmatra
kao jedan slučaj opterećenja, najčešće u kombinacijama s odgovarajućim
gravitacionim opterećenjima. U tu svrhu je ovu prirodnu pojavu potrebno predstaviti
na način da se njen utjecaj na građevine može obuhvatiti metodama numeričke
analize nosivih konstrukcija. Pri tome se najčešće polazi od vremenskog zapisa
potresa, akcelerograma, iz kojeg dobivamo niz podataka o svojstvima kretanja tla,
pa sve do konstruiranja spektra odgovora. Upravo spektri odgovora predstavljaju
pogodan inženjerski „alat“ za kvantifikaciju raznih svojstava potresa bitnih za
projektovanje, građenje i analizu oštećenja, a preko čega se po potrebi mogu
dovesti u vezu i s različitim ekonomskim pokazateljima.
3.1 SPEKTRI UBRZANJA

Spektri odgovora (response spectra) su izuzetno koristan inženjerski
alat za vrednovanje zapisa nekog potresa, iskazanog u obliku vremenskog toka
ubrzanja ili akcelerograma potresa (primjer na slici 2). Pod pojmom spektri
odgovora podrazumijevaju se spektri pomaka, brzine i ubrzanja. U projektantskoj
inženjerskoj praksi uglavnom se koriste spektri ubrzanja (primjer na slici 3).
230
Slika 2: Primjer akcelerograma potresa, zapis El Centro Kalifornija
Slika 3: Spektar ubrzanja za akcelerogram potresa sa slike 2
Spektar odgovora se može definirati kao skup maksimalnih odgovora

skupa sistema s jednim stupnjem slobode na pobudu u obliku akcelerograma
potresa. Elastična i dinamička svojstva sistema s jednim stupnjem slobode se
tako mijenjaju da skup odgovora “pokrije” dovoljno široko područje perioda
oscilovanja. Pri tome, odabrani iznos viskoznog prigušenja ostaje konstantan.
Praktično, radi se niz linearnih dinamičkih analiza iz kojih se izdvajaju samo
apsolutne vrijednosti maksimalnih odgovora. Dobivene vrijednosti se unose u
dijagram formata S – T, odnosno spektralna vrijednost na ordinati, a period T u
sekundama na apscisi. Spajanjem tih maksimalnih odgovora dobija se kriva koja
se naziva spektar odgovora. Na slici 3 prikazan je spektar ubrzanja dobiven na
osnovu akcelerograma potresa sa slike 2.
231
3.2 ELASTIČNI ZAGLAĐENI SPEKTRI UBRZANJA
Promatrajući spektar ubrzanja na slici 3 uočava se njegov izrazito
nepravilan oblik. Veličine ubrzanja su izrazito različite, čak i za veoma bliske
vrijednosti perioda oscilovanja. S druge strane jedan spektar odgovora vrijedi
samo za odabrani potres, odnosno samo za jedan akcelerogram. S obzirom da se ne
može sa sigurnošću unaprijed reći kako će izgledati akcelerogram nekog budućeg
potresa, trebalo bi u proračunskim analizama obuhvatiti mogući utjecaj što više
različitih akcelerograma. Za svakodnevne inženjerske potrebe to je nepraktično
i veoma obimno, pa je rješenje pronađeno u primjeni takozvanih zaglađenih ili
glatkih spektara ubrzanja.
Slika 4: Zaglađeni ili glatki spektar ubrzanja
Slika 4 prikazuje spektar ubrzanja tipičan za tehničke propise, tako i

za Eurokod 8. Polazište za konstruiranje elastičnog glatkog spektra ubrzanja je
maksimalno ubrzanja tla (PGA - peak ground acceleration) koje se bira prema
seizmičkoj zoni lokacije na kojoj se nalazi promatrana građevina. Ta vrijednost
ubrzanja u zaglađenom spektru ubrzanja odgovara periodu oscilovanja T=0,
a na slici je označena sa ag. Vrijednosti u području maksimalnih spektralnih
ubrzanja, u stručnoj literaturi često nazvano ”plato”, dobija se množenjem
vršnog ubrzanja tla (PGA) koeficijentom amplifikacije b (najčešće iznosi 2.5).
Nakon područja ”platoa” s porastom perioda oscilovanja prelazi se u područja s
opadajućim veličinama spektralnog ubrzanja. Obično se utvrdi neki minimalni
iznos spektralnog ubrzanja koji vrijedi za duže periode oscilovanja, koji mogu
biti mjerodavni za analize konstrukcija velike vitkosti, odnosno građevina s
dominantnim duljim periodima oscilovanja.
232
3.3 PROJEKTNI SPEKTRI UBRZANJA
Potres je slučajno i kratkotrajno opterećenje, također, razorni potresi
se mogu, ali i ne moraju dogoditi za vrijeme uobičajenog vijeka trajanja neke
građevine. Zbog toga se prihvata činjenica da se tokom djelovanja jačih potresa
naprezanje konstruktivnih elemenata približava njihovoj graničnoj nosivosti,
a kod pojedinih dijelova konstrukcije ona može biti i dostignuta. To znači i
prelazak nosive konstrukcije u nelinearno područje odgovora. Projektovati neku
konstrukciju tako da i za najjače predviđene potrese na nekom lokalitetu ostane u
linearno-elastičnom području rada materijala je neracionalno i s konstruktivnog,
ekonomskog, estetskog i funkcionalnog stanovišta. Za povoljan odgovor na
potres važno je pouzdano ponašanje konstrukcije u nelinearnom području. Cilj
je iskoristiti duktilnost nosive konstrukcije i ostvariti disipaciju energije unesene
potresom.
Slika 5: Projektni spektar ubrzanja - objašnjenje
Seizmički odgovor konstrukcije se najbolje može pratiti proračunskim

analizama koje pretpostavljaju nelinearan odgovor konstruktivnih elemenata, ali
su takvi proračuni nepraktični za svakodnevnu inženjersku praksu u kojoj treba
za relativno kratko vrijeme doći do pouzdanih rezultata. Stoga se nelinearno
ponašanje konstruktivnih elemenata nastoji obuhvatiti umanjenjem nosivosti,
koju bi trebala imati konstrukcija da za predviđeni intenzitet potresa ostane u
elastičnom području odgovora. S obzirom da nosivost konstrukcije nije unaprijed
poznata, praktično se vrši umanjenje zahtjeva potresa koji konstrukcija treba
zadovoljiti (slika 5). Ordinate elastičnog zaglađenog spektra se umanjuju ovisno
o duktilnosti konstrukcije, a rezultat je projektni spektar (design spectra) (slika 5).
Zatim slijedi dimenzioniranje konstrukcije prema zahtjevima projektnog spektra
ubrzanja. Projektni spektri ubrzanja se upotrebljavaju u ekvivalentnoj statičkoj
233
analizi i metodi spektralne analize, ali posredno i kod evaluacije građevina
primjenom metode spektra kapaciteta.
Umanjenje ordinata elastičnog spektra i formiranje projektnog spektra
se praktično ostvaruje primjenom faktora ponašanja q (behaviour factor). Njim
se uzima u obzir sposobnost nelinearnog odgovora nosive konstrukcije odnosno
njeno duktilno ponašanje. Vrijednosti faktora ponašanja q ovise od građevinskog
materijala i nosivog sistema i nalaze se u odgovarajućim poglavljima EN 1998.
Savremeni seizmički propisi dopuštaju projektovanje nosivih
konstrukcija za različite stupnjeve duktilnosti što je predočeno na slici 6. Elastično
ponašanje je ujedno i projektni spektar za veoma krte konstrukcije. Savremene
nosive konstrukcije od armiranog betona i čelika se mogu projektovati za nivoe
srednje i visoke duktilnosti s obzirom na njihovo svojstvo duktilnog ponašanja.
U tu svrhu je potrebno primijeniti pravila i upute metode kapacitativnog
dimenzioniranja, dok su za nivo niske duktilnosti dovoljni uobičajeni postupci
dimenzioniranja i oblikovanja.
Slika 6: Različiti nivoi duktilnosti
3.4 ELASTIČNI SPEKTRI UBRZANJA PREMA EC8

Spektar ubrzanja značajno ovisi o kategoriji tla na kome se gradi ili je
već izgrađena neka građevina. U Eurokodu 8 definirano je 5 osnovnih kategorija
tla A, B, C, D i E, te dvije posebne S1 i S2. Osnovne kategorije tla su razvrstane
u odnosu na osnovne parametre: prosječnu brzinu širenja tangencijalnih valova
vs, 30 , broj udaraca standardnog penetracionog opita NSPT i koheziju cu. Ukoliko se
tlo može svrstati u kategorije S1 i S2 potrebna su posebna istraživanja.
Teritorija neke države ili regije je u pravilu podijeljena u seizmičke
234
zone. Svakoj zoni se pridružuje referentno maksimalno ubrzanje tla (peak ground
acceleration, PGA). Mjerodavnom sigurnosnom potresu, koji podrazumijeva
značajne plastifikacije i oštećenja, ali ne i rušenje konstrukcije, odgovara povratni
period od 475 godina, uz pretpostavku veoma čvrstog ili stjenovitog tla. U
Eurokodu 8 referentno maksimalno ubrzanje tla agR je vezano za klasu tla A. Da bi
dobili projektnu vrijednost ubrzanja tla ag, mora se još agR pomnožiti s faktorom
važnosti c I ili ag = c I # agR .
S obzirom da u Bosni i Hercegovini ne postoji seizmička karta s
odgovarajućim veličinama referentnog maksimalnog ubrzanja, za primjenu
spektara iz EC8, privremeno se koristi seizmička karta intenziteta potresa za
povratni period od 500 godina i vjerojatnost pojave od 63 % (slika 7).
Do usvajanja seizmičkih karti s referentnim vrijednostima ubrzanja tla
(PGA) za projektovanje se mogu koristiti veličine ubrzanja tla iz tabele 2.
Slika 7: Seizmička karta intenziteta potresa za BiH, povratni period 500 godina
235
Tabela 2 Preporučene vrijednosti PGA
Seizmički intenzitet PGA
VII zona 0.10 g
VIII zona 0.20 g
IX zona 0.35 – 0.40 g
U slučaju niske seizmičnosti mogu se za pojedine vrste nosivih

konstrukcija primijeniti pojednostavljeni postupci seizmičkog proračuna i
projektovanja. Preporuka je da se kao slučajevi s niskom seizmičnošću mogu
tretirati oni kod kojih projektno ubrzanje tla ag, za kategoriju tla A, nije veće od
2
0.08 g (0.78 m/s2) ili oni kod kojih proizvod ag $ S nije veći od 0.1 g (0.98 m/s ).
Uvodi se i pojam veoma niske seizmičnosti kada odredbe propisa EC8 odnosno EN
1998 ne moraju biti poštovane. Preporuka je da se kao slučajevi s veoma niskom
seizmičnošću mogu tretirati oni kod kojih projektno ubrzanje tla za kategoriju tla
A, ag, nije veće od 0.04 g (0.39 m/s2) ili oni kod kojih proizvod ag $ S nije veći od
0.05 g (0.49 m/s2).
Osnovni oblik elastičnog spektra ubrzanja, kojim je predstavljeno
djelovanje potresa i iz kojeg se izvode projektni spektri, predočen je na slici 8.
Oblik spektara ubrzanja se uzima jednak bez obzira da li se radi o sigurnosnom
potresu ili potresu na granici pojave oštećenja.
Slika 8: Elastični spektar ubrzanja – općeniti oblik
U pravilu se razmatraju tri komponente djelovanja potresa: dvije

horizontalne, međusobno okomite komponente i jedna vertikalna komponenta. U
praksi se vrlo rijetko koristi vertikalna komponenta ubrzanja uslijed potresa.
236
Elastični spektar odgovora Se(T) za horizontalne komponente potresa
definiran je sljedećim izrazima:
Se ]T g = ag $ S $ ;1 + T $ ^h $ 2.5 - 1hE
T
0 # T # TB (3)
B
TB # T # TC Se ]T g = ag $ S $ h $ 2.5 (4)
Se ]T g = ag $ S $ h $ 2.5 $ : D
TC
TC # T # TD T (5)
Se ]T g = ag $ S $ h $ 2.5 $ ; E
TC $ TD
TD # T (6)
T2
gdje:
Se(T) su ordinate elastičnog spektra odgovora,
T je period oscilovanja linearnog sistema s jednim stepenom slobode,
ag je projektno ubrzanje tla za kategoriju tla A ( ag = c I # agR ),
TB,TC su granice područja s konstantnim spektralnim ubrzanjem,
TD je period za koji počinje područje konstantnih spektralnih pomaka,
S je parametar tla,
h je koeficijent korekcije utjecaja prigušenja s referentnom vrijednošću
h = 1 za viskozno prigušenje od 5 %.
Općeniti oblik elastičnog spektra odgovora ispisan prema gornjim
formulama prikazan je na slici 8.
Koeficijent korekcije utjecaja prigušenja može se proračunati prema
izrazu:
h = 10 ^5 + ph $ 0.55 (7)
gdje je p iznos viskoznog prigušenja izražen u postotcima od kritičnog

prigušenja.
Veličine perioda oscilovanja TB, TC i TD, kao i parametra tla S definiraju
oblik elastičnog spektra odgovora, ovisno o tipu tla. Ukoliko nema rezultata
detaljnijih geoloških (geomehaničkih) istraživanja, preporučuje se upotreba
dvije vrste spektara odgovora: Tip 1 i Tip 2. Ukoliko na promatranom području
237
vjerovatna očekivana magnituda potresa ne prelazi 5.5, onda se preporučuje
upotreba spektara Tipa 2. Preporučene vrijednosti parametara S, TB, TC i TD za pet
kategorija tla A, B, C, D i E nalaze se u tabeli 3 za spektre Tipa 1 i u tabeli 4 za
spektre Tipa 2. Spektri su normalizirani za vrijednost ubrzanja tla ag, a usvojeno
je viskozno prigušenje od 5 %. Elastični spektri odgovora Tip 1 su predočeni na
slici 9, a spektri odgovora Tip 2 na slici 10.
Tabela 3: Parametri za elastične spektre Tip 1
Kat. tla S TB [s] TC [s] TD [s]
A 1.0 0.15 0.4 2.0
B 1.2 0.15 0.5 2.0
C 1.15 0.20 0.6 2.0
D 1.35 0.20 0.8 2.0
E 1.4 0.15 0.5 2.0
Slika 9: Elastični spektri Tip 1 za klase tla A – E i viskozno prigušenje 5%
Tabela 4: Parametri za elastične spektre Tip 2

Kat. tla S TB [s] TC [s] TD [s]
A 1.0 0.05 0.25 1.2
B 1.35 0.05 0.25 1.2
C 1.5 0.10 0.25 2.0
D 1.8 0.10 0.30 2.0
E 1.6 0.05 0.25 2.0
238
Slika 10: Elastični spektri Tip 2 za klase tla A – E i viskozno prigušenje 5%
Prethodno predstavljeni spektri ubrzanja odnose se na horizontalne

komponente ubrzanja. Vertikalni spektri ubrzanja se veoma rijetko primjenjuju, a
po potrebi se mogu preuzeti iz EN 1998-1.
3.5 PROJEKTNI SPEKTRI UBRZANJA PREMA EC8

Sposobnost nosive konstrukcije da podnosi djelovanje potresa i u
nelinearnom području odgovora, pri čemu ne dolazi do rušenja konstrukcije,
dozvoljava projektovanje za sile manje od onih koje bi odgovarale linearno-
elastičnom odgovoru. Da bi se izbjegla relativno komplikovanija nelinearna analiza
konstrukcija, sposobnost disipacije energije kroz duktilno ponašanje konstrukcije
uzima se pojednostavljeno u elastičnoj analizi, gdje se elastični spektar odgovora
umanjuje faktorom ponašanja q i dobiva se projektni spektar.
Projektni spektri Sd(T) za horizontalne pravce djelovanja potresa
definirani su sljedećim izrazima:
Sd ]T g = ag $ S $ ; 3 + T $ c q - 3 mE
2 T 2.5 2
0 # T # TB (8)
B
Sd ]T g = ag $ S $ q
2.5
TB # T # TC (9)
Sd ]T g = ag $ S $ q $ : C D
2.5 T
TC # T # TD T (10)
Sd ]T g $ b $ ag
239
Sd ]T g = ag $ S $ q $ ; C 2 D E
2.5 T $ T
TD # T T (11)
Sd ]T g $ b $ ag
b je faktor za određivanje donje granice projektnih spektara Sd(T).

Ukoliko u nacionalnim dodacima uz Eurokod 8 (EN 1998) nije drugačije
definirano, preporučuje se vrijednost b = 0.20.
Za ilustraciju na slikama 11 i 12 su predočeni primjeri projektnih
spektara za razne faktore ponašanja: q = 1 – 5 i to za spektre Tipa 1 i Tipa 2.
Odabrani su kategorija tla C i maksimalno ubrzanje tla ag = 0.2 g. Očit je utjecaj
veličine faktora ponašanja na projektne vrijednosti spektralnog ubrzanja, a time
i na ukupnu horizontalnu seizmičku silu. Najznačajniji utjecaj je u području tzv.
platoa (ravni dio spektra) u kojem se nalaze osnovni periodi oscilovanja zgrada
srednje visine.
Slika 11: Projektni spektri, kategorija tla C, spektri Tipa 1, ag = 0.2 g
Slika 12: Projektni spektri, kategorija tla C, spektri Tipa 2, ag = 0.2 g
240
4 SEIZMIČKO OPTEREĆENJE I METODE PRORAČUNA
Seizmičke metode proračuna mogu se razvrstati po njihovoj složenosti,
načinu predstavljanja potresa kao opterećenja na nosivu konstrukciju, prema
karakteru proračuna tj. odgovora konstrukcije, prema pretpostavkama o
ponašanju materijala, a posebna klasifikacija se može napraviti ovisno o svrsi
proračuna. Predstavljanje seizmičkog djelovanja putem spektara ubrzanja, kako je
pokazano u prethodnom paragrafu, koristi se u metodama ekvivalentnog statičkog
opterećenja i metodi spektralne analize. Te dvije metode se najčešće primjenjuju
u svakodnevnim analizama konstrukcija u inženjerskim biroima. Detaljnije
metode proračuna, kao što su metoda postupnog guranja (push-over analiza)
koja predstavlja nelinearnu statičku proceduru ili direktna dinamička analiza
(time history analysis), uglavnom se primjenjuju u znanstvenim istraživanjima. U
okviru ovog poglavlja će se samo razmotriti određivanje seizmičkog opterećenja.
Daljnja detaljnija analiza s dimenzioniranjem i proračunom deformacija nije
predmet ovog priručnika.
4.1 SEIZMIČKO OPTEREĆENJE PREMA EUROKODU 8

Općenito se primjenjuje za zgrade kod kojih dominira odgovor u prvoj
vlastitoj formi. Dodatni uvjeti za primjenu metode su:
a) osnovni period osilovanja u dva glavna pravca mora biti manji od
sljedećih vrijednosti:
T1 # 4 $ TC ili T1 # 2, 0 s (12)
gdje je TC period oscilovanja u projektnim spektrima koji označava kraj područja

konstantnog ubrzanja, a nalazi se u tabelama 3 i 4.
b) zadovoljeni su kriteriji regularnosti po visini.

Ukupna seizmička sila (base shear force) Fb određuje se, za svaki od
horizontalnih pravaca u kojima se zgrada analizira, prema izrazu:
Fb = Sd ^T1h # m # λ (13)
gdje je:
Sd (T1) ordinata projektnog spektra za period T1;
T1 osnovni period oscilovanja za analizirani pravac u tlocrtu zgrade;
m ukupna masa zgrade iznad temelja ili krutog podnožja zgrade;
λ korekcioni faktor.
241
Vrijednost korekcionog faktora λ = 0,85 ako je T1< 2 TC i zgrada ima
više od dva sprata, inače je λ = 1,0. Faktorom λ se uzima u obzir da u zgradama
koje imaju najmanje tri sprata i translacione stepene slobode u oba horizontalna
pravca, efektivna modalna masa prve vlastite forme je u prosjeku za 15 % manja
od ukupne mase zgrade.
Kod višespratnih zgrada ukupna seizmička sila se u pravilu raspodjeljuje
po visini proporcionalno prvoj vlastitoj formi, i to za svaki pravac posebno. Sile Fi
se apliciraju u nivoima spratova, a računaju se prema:
si $ mi
Fi = Fb $ n (14)
/ sj $ mj
j=1
gdje :
Fi je horizontalna sila koja djeluje u visini kata i;
Fb je ukupna horizontalna seizmička sila;
si, sj su pomjeranja masa mi, mj u osnovnoj formi oscilovanja;
mi, mj su mase pojedinih katova.
Ako se osnovna forma oscilovanja aproksimira horizontalnim
pomjeranjima koja se linearno povećavaju po visini, sile Fi se računaju prema:
(15)
gdje su:
zi, zj visine masa mi, mj iznad nivoa aplikacije seizmičkog djelovanja (iznad
temeljne konstrukcije).
Zahvaljujući napretku računarske tehnike, ali i općenito znanjima iz
dinamike konstrukcija, pa i potresnog inženjerstva, metoda spektralne analize
(Response Spectrum Analysis) sve više postaje uobičajeni proračunski postupak
u procesu projektovanja seizmički otpornih građevina. Primjenjuje se za sve
građevine, a posebno u slučajevima gdje zbog nepravilnosti nosive konstrukcije
nije preporučljiva primjena samo ekvivalentne statičke metode. Ukratko, koristi
se svojstvo ortogonalnosti vlastitih vektora (linearna dinamika konstrukcija) te
se sistem dinamičkih jednadžbi ravnoteže (matrice formata n×n) transformira u
sistem od n nezavisnih jednadžbi ravnoteže. Zatim se mogu promatrati oscilacije
sistema u svakoj vlastitoj formi (mode) posebno. Zbog toga se ovaj postupak
242
rješavanja oscilacija sistema s više stepeni slobode i naziva modalna analiza. Puni
naziv u Eurokodu 8 je modalna spektralna analiza.
Pri proračunu se u obzir uzimaju sve vlastite forme koje značajno
doprinose ukupnom odgovoru konstrukcije. Ovo se smatra ispunjenim ukoliko
suma svih efektivnih modalnih masa za obuhvaćene vlastite forme iznosi najmanje
90% ukupne mase konstrukcije, te da su uzete u obzir sve vlastite forme čija
efektivna modalna masa iznosi više od 5% od ukupne mase. Efektivna modalna
masa mk koja odgovara vlastitoj formi k određuje se tako da se seizmička sila
Fbk koja djeluje u pravcu apliciranog seizmičkog utjecaja, može izraziti kao
Fbk=Sd(Tk)mk. Može se pokazati da je suma efektivnih modalnih masa za sve vlastite
forme i promatrani pravac djelovanja potresa jednaka ukupnoj masi konstrukcije.
Prethodni uvjeti moraju biti ispunjeni za svaki analizirani pravac konstrukcije.
Ukoliko pomenuti zahtjevi nisu ispunjeni (primjer zgrade sa značajnim
doprinosom torzionih vlastitih formi), minimalni broj vlastitih formi k koje treba
uzeti u obzir u prostornoj analizi treba ispuniti dva kriterija:
k $ 3$ n (16)
Tk # 0, 20 s (17)
gdje je:
k broj vlastitih formi koje treba uzeti u obzir;
n broj spratova iznad temelja ili „krutog dijela“ konstrukcije;
Tk period oscilovanja u vlastitoj formi k.
Ukupan odgovor konstrukcije se dobije kombinacijom maksimalnih
odgovora u pojedinim vlastitim formama oscilovanja. Najčešće se primjenjuje
procjena da je mjerodavni odgovor jednak korijenu iz sume kvadrata odgovora u
pojedinim vlastitim formama, SRSS (Square Root of Sum of Square).
4.2 PRIMJER PRORAČUNA SEIZMIČKOG OPTEREĆENJA PREMA

EUROKODU 8
Promatra se 6-spratna poslovna zgrada (slika 13) s vertikalnim nosivim
sistemom sastavljenim od armiranobetonskih zidova (b/d = 20/500 cm) i stubova
(b/d = 30/30 cm). Stubovi preuzimaju samo pripadajući dio vertikalnog opterećenja
(gravitacioni stubovi), tako da se horizontalna ukrućenost zgrade postiže putem
AB zidova koji su simetrično raspoređeni. Stropna konstrukcija se sastoji od
243
ravnih armiranobetonskih ploča bez greda (d = 20 cm). Radi se o uobičajenoj
zgradi, nalazi se u IX zoni seizmičkog intenziteta, a pretpostavljena je kategorija
tla C.
Slika 13: Primjer zgrade za proračun
Proračunski model je formiran tako da se stropne ploče smatraju krutim

u svojoj ravnini, zanemaruju se njihove aksijalne deformacije, što je uobičajena
pretpostavka kod analize savremenih zgrada na utjecaj potresa. Okomito na svoju
ravninu ploče su uobičajeno podložne savijanju. Krutost zidova oko „slabije“
osovine za utjecaj horizontalnog opterećenja se zanemaruje, a isto tako i krutost
stubova za horizontalne sile. Pretpostavlja se zglobna veza između stubova i
ploča. Zidovi su ukliješteni u relativno krutu temeljnu konstrukciju. Zanemaruje
se eventualna popustljivost tla. Analiziraće se samo jedan od dva ortogonalna
pravca djelovanja potresa.
Analiza opterećenja:
- Krovna ploča:
- vlastita težina ploče 15.0 × 15.0 × 0.20 × 25.0 = 1125 KN
- zidovi 0.20 × 5.0 × 2.80/2 × 25.0 × 4 = 140 KN
- stubovi 0.32 × 2.80/2 × 25.0 × 8 = 25 KN
- ravni krov (nagibni beton, izolacija i šljunak, ca. 2.5 KN/m2)
15.0 × 15.0 × 2.50 = 563 KN
- fasada ca. 1.5 KN/m2
15.0 × 4 × 3.0/2 × 1.50 = 135 KN
244
- korisno opterećenje snijeg 1.0 KN/m2
15.0 × 15.0 × 1.0 = 225 KN
G6 = 2213 KN
- Ostali stropovi:
- vlastita težina ploče 15.0 × 15.0 × 0.20 × 25.0 = 1125 KN
- zidovi 0.20 × 5.0 × 2.80 × 25.0 × 4 = 280 KN
- stubovi 0.32 × 2.80 × 25.0 × 8 = 50 KN
- slojevi poda 1.5 KN/m2 + pregradni zidovi 1.0 KN/m2 = 2.5 KN/m2
15.0 × 15.0 × 2.50 = 563 KN
- fasada ca. 1.5 KN/m2
15.0 × 4 × 3.0 × 1.50 = 270 KN
- korisno opterećenje p/2 od 3.0 KN/m2
15.0 × 15.0 × 1.5 = 338 KN
G1-5= 2626 KN
Ukupna mjerodavna težina za proračun zamjenjujuće seizmičke sile:
G = 2626 $ 5 + 2213 = 15343 KN
Ukupna ekvivalntna seizmička sila se računa prema izrazu (13):
Fb = Sd ^T1h # m # λ
Ukupna mjerodavna masa zgrade je:
15343
m = 9.81 = 1564 KNm-1 s2
Osnovni period oscilovanja se računa prema približnom obrascu:
T1 = Ct $ H 3 4 = 0.050 $ 183 4 = 0.44 s
Osnovni period oscilovanja T1 = 0.44 s se prema tabeli 3, za spektre Tipa 1, nalazi
između perioda TB = 0.2 s i TC = 0.6 s, što znači da je u području maksimalnih
amplifikacija ubrzanja, odnosno u tzv. području platoa. Odgovarajuća računska ili
projektna vrijednost spektralnog ubrzanja se dobija prema jednadžbi (9):
Sd ]T g = ag $ S $ q
2.5
Za IX seizmičku zonu se može usvojiti ag = 0.40 m/s2. Faktor ponašanja q se
245
ovdje bira za visoku klasu duktilnosti DCH. Prema tome je q = 4.0, jer je za nosivi
sistem sa zidovima sa samo dva zida po horizontalnom pravcu: au a1 = 1.0
(vidjeti EN 1998-1). Slijedi:
Sd ]T g = 0.4 $ 9.81 $ 1.15 $ 4.0 = 2.82 2

2.5 m
s
Uzimajući λ = 0,85 jer je T1 = 0.44 s 1 2 TC = 1.2 s i zgrada ima više od dva
sprata, slijedi:
Fb = 2.82 # 1564 # 0.85 = 3748.9 KN
Raspodjela ukupne seizmičke sile po visini zgrade se može uraditi prema:
Mase spratova su :
m1-5 = 2626/9.81 = 267.7 KNm-1s2
m6 = 2213/9.81 = 225.6 KNm-1s2
Rezultati proračuna su pregledno prikazani u tabeli 5:
Tabela 5: Rezultati ekvivalentne statičke analize
Fb z i · mi Si Qi Mi
sprat
[KN] [KNs2] [KN] [KN] [KN]
6 4060.8 0.252 944.7 944.7 0

5 4015.5 0.249 933.5 1878.2 2834.1
4 3212.4 0.199 746.1 2624.3 8468.7
3748.9
3 2409.3 0.150 562.3 3186.6 16341.6
2 1606.2 0.100 374.9 3561.5 25901.4
1 803.1 0.050 187.4 3748.9 36585.9
0 16107.3 47832.6
Napomene: Prethodni proračun je proveden uz pretpostavku visoke klase

duktilnosti. Za niži nivo duktilnosti ukupna seizmička sila bi bila veća za obrnuto
proporcionalni odnos odgovarajućih faktora ponašanja q. Tačniji proračun vlastitih
perioda oscilovanja, uzimajući relativno jednostavni model s koncentriranim
masama, rezultirao je u osnovnom periodu oscilovanja koji iznosi T1 = 0.569 s,
što je u zadovoljavajućim granicama u odnosu na procijenjenu vrijednost i ne
utječe bitno na veličinu ukupne seizmičke sile.
246
5 LITERATURA
[1] Eurocode 8 (EC 8), EN 1998-1, Design of structures for earthquake
resistance - Part 1: General rules, seismic actions and rules for buildings,
CEN European Committee for Standardization, December 2004.
[2] Eurocode 8 (EC 8), EN 1998-2, Design of structures for earthquake
resistance- Part 2: Bridges, CEN European Committee for Standardization,
November 2005.
[3] European Macroseismic Scale 1998, EMS-98, Editor G. Grünthal,
European Seismological Commission, Luxembourg, 1998.
[4] Chopra A.K.: Dynamics of Structures, Theory and Applications
to Earthquake Engineering, Prentice Hall, 1995.
[5] Hrasnica M.: Aseizmičko građenje, Građevinski fakultet Univerzitet
u Sarajevu, 2012.
[6] Hrasnica M.: Seizmička analiza zgrada, Građevinski fakultet Univerzitet
u Sarajevu, 2005.
[7] Hrasnica M.: Capacity design in Eurocode 8 and comparison with
seismic code in Bosnia and Herzegovina“, Joint IABSE-fib Conference:
Codes in Structural Engineering, Dubrovnik, 2010.
[8] Hrasnica M.: Damage Assessment for Masonry and Historic Buildings
in Bosnia and Herzegovina, The NATO Science for Peace and Security
Series, Springer Verlag, 2009.
[9] Hrasnica M.: Seismic Vulnerability of Tipical Multi-storey buildings
in B&H, Proceedings of NATO-Advanced Workshop Sarajevo
05 - 09. 10. 2008.
[10] Hrasnica M., Medić S., Begić N.: Design of R.C: Buildings for Different
Ductility Classes According to the New EC8, First European Conference
on Earthquake Engineering and Seismology, ECEES Geneve, Švicarska,
2006.
247
XI PRIMJERI, DJELOVANJA NA ZGRADE, PRIMJENA
EUROKODOVA ZA ODREĐIVANJE DJELOVANJA I
EFEKATA DJELOVANJA NA KONSTRUKCIJE
mr. sc. Emir Hodžić, dipl. inž. građ.
PRIMJER 1
Objekat je čelična ramovska konstrukcija, tlocrtnih dimenzija
5,73 x 10,5 m. Objekat se nalazi u zoni koja nije posebno izložena snijegu i vjetru
te koja ne spada u seizmičku zonu. Proračun opterećenja će se generalno izvršiti
za dva slučaja, i to kada je objekat s jednostrešnim krovom (nagib krova 9°) i kada
je s dvostrešnim krovom (nagib krova 24°). Cilj ovog primjera je pokazati analizu
opterećenja i osnove za statički proračun i dimenzioniranje konstrukcije. Skica
objekta je data na slici 1.
Slika 1: Izgled i dimenzije objekta
248
1 ANALIZA OPTEREĆENJA
1.1 STALNO OPTEREĆENJE

- Fasadni/krovni sendvič paneli .................................. 0,13 kN/m2
1.2 PROMJENJIVA OPTEREĆENJA

1.2.1 Opterećenje snijegom jednostrešnog krova
Prema BAS EN 1991-1-2, za stalne i prolazne proračunske situacije se
opterećenje snijegom računa prema izrazu:
s = ni $ Ce $ Ct $ sk (1)
Koeficijent ni ovisi o nagibu krova i dat je u tablici 5.2 u

BAS EN 1991-1-3, a za nagib od 9° iznosi 0,8, dok su koeficijenti Ce i Ct
usvojeni kao 1,0. Karakteristična vrijednost opterećenja snijegom sk je određena
nacionalnim dodatkom, a ovdje je usvojena vrijednost 1,5 kN/m2. Prema tome,
opterećenje snijegom iznosi
s = 0, 8 $ 1 $ 1 $ 1, 5 = 1, 2 kN m2 (2)
Opterećenje snijegom se prema 5.2(1)P mora uzeti da djeluje sa

smetovima i bez smetova. Na slici (2) je dan koeficijent oblika opterećenja za
obje kombinacije.
Slika 2: Koeficijent opterećenja za jednostrešni krov
1.2.2 Opterećenje vjetrom jednostrešnog krova

Osnovna brzina vjetra se prema BAS EN 1991-1-4 definira izrazom:
vb = Cdir $ Cseason $ vb, 0 (3)
249
Koeficijent smjera Cdir i koeficijent godišnjeg doba Cseason se usvajaju
kao 1,0 dok se temeljna vrijednost osnovne brzine vjetra vb,0 uzima iz nacionalnog
dodatka, a ovdje se usvaja vrijednost 17,5 m/s. Sračunata osnovna brzina vjetra
je:
vb = 1 $ 1 $ 17, 5 = 17, 5 m s (4)
Srednja brzina vjetra vm(z) se određuje kao:
vm(z) = Cr(z) · Co(z) · vb (5)
gdje Co(z) predstavlja koeficijent orografije terena, s usvojenom vrijednošću od

1,0. Koeficijent Cr(z) je koeficijent hrapavosti terena i dan je preko dvije formule,
ovisno visini objekta. Koeficijent hrapavosti terena se računa kao:
z 0, 07
Cr ] z g = kr $ ln d z o n za zmin # z # zmax (6)
o, II
Cr ] z g = Cr ^ zminh za z # zmin (7)
kr = 0, 19 $ c z 0 m
z 0,07
(8)
0, II
Objekat se nalazi na terenu koji spada u kategoriju II, te je prema tablici

4.1, zmin = 5 m, zmax = 200 m a z0,II = 0,05. Prema tome sračunate vrijednosti su:
kr = 0, 19 $ c z 0 m = 0, 19 $ c
z 0,07 0, 3 m0, 07
= 0, 182 (9)
0, II 0, 55
Cr ] z g = 0, 182 $ ln c 05, 3 m = 0, 512

0, 07
(10)
Co ] z g = 1, 0 (11)
vm(z) = 0,512 · 1,0 · 17,5 = 8,96 m/s (12)
Tlak pri vršnoj brzini qp i intenzitet turbulencije vjetra Iv(z) se računaju

kao:
Iv ] z g =
vv kI
vm ] z g
= = 0, 35 (13)
Co ] z g $ ln b z l
z
o
q p = 61 + 7 $ Iv ] z g@ $ 2 $ t $ v m2 ] z g = 0, 17 kN m2
1 (14)
250
gdje je:
kI faktor turbulencije,
Co faktor orografije,
z0 dužina hrapavosti.
Faktor turbulencije se može odrediti u nacionalnom dodatku, a

ovdje je uzeta preporučena vrijednost 1,0. Faktor orografije terena se uzima u
slučaju blizine brda, prijevoja ili litica, a način određivanja je dan u točki A.3 iz
BAS EN 1991-1-4. Obzirom da je objekat na ravnom terenu, vrijednost faktora
orografije je usvojena kao 1,0. Dužina hrapavosti je određena u tablici 4.1 iz
BAS EN 1991-1-4, te je za kategoriju terena III uzeta vrijednost 0,3.
Koeficijenti vanjskog tlaka Cpe se određuju uzimajući u obzir uvjet h/d
opterećenu površinu. Površine fasada objekta su veće od 10 m2 te se u skladu sa
7.2.1 (slika 7) uzima vrijednost koeficijenta vanjskog pritiska Cpe,10. Za svaki smjer
vjetra se računa vrijednost e, te se u skladu s uvjetima e 1 d , e $ d ili e $ 5d
odabira skica opterećenog područja fasade. Na slikama (3) i (4) su prikazana
opterećena područja za smjer vjetra i = 0c i i = 90c .
Slika 3: Opterećena područja za smjer vjetra 0° i 180°
251
tlocrt
d
vjetar D E b
bočni pogled
Slika 4: Opterećena područja za smjer vejtra 90°
Za jednostrešni krov se, u skladu sa 7.2.4 iz BAS EN 1991-1-4, koriste

koeficijenti vanjskog tlaka na krov za smjer vjetra i od 0°, 90° i 180°. Opterećena
područja su dana na slikama (5) i (6).
Slika 5: Opterećena područja krova za smjer vjetra 0° i 180°
252
Slika 6: Opterećena područja krova za smjer vejtra 90°
Mora se uzeti u obzir da unutrašnji i vanjski tlak djeluju istovremeno.

Koeficijent unutrašnjeg tlaka Cpi ovisi o veličini i rasporedu otvora na fasadi.
Prvo provjeravamo uvjet iz 7.2.9(2) za tip konstrukcije. Površina otvora
(prozora) je 9 m2, a površina pripadajuće fasade je 57,17 m2. Ukupna površina
otvora je 15,7% od ukupne površine pripadajuće fasade. Drugi otvor su vrata,
čija je površina 8 m2, a površina pripadajuće fasade je 27,6 m2, te je površina
otvora 28,9% od površine pripadajuće fasade. S obzirom da su prema uvjetu obje
površine manje od 30% pripadajuće fasade, daljnju provjeru nastavljamo prema
7.2.9.
Druga provjera se odnosi na prevladavajuću fasadu s otvorom, za
slučaj da je taj otvor „otvoren“. Prevladavajuća fasada je ona (7.2.9(4)) kod koje
je površina pripadajućih otvora najmanje dva puta veća od otvora na drugim
fasadama. Razmatrani objekat ima površinu prozora od 9 m2 i površinu otvora
vrata od 8 m2, te nema prevladavajuću fasadu.
Koeficijent Cpi je u funkciji vrijednosti h/d i omjera otvora n,
računato za svaki smjer vjetra. Omjer otvora se računa prema izrazu 7.3 iz
BAS EN 1991-1-4. Za objekat je dobiveno n = 1, 0 i h d . 1, 0 za sve smjerove
vjetra, te je koeficijent unutrašnjeg tlaka
Cpi = 0, 5 (15)
U tablici 1 su dane vrijednosti koeficijenata unutrašnjeg i vanjskog tlaka

po opterećenim površinama objekta, za tri slučaja smjera vjetra. Također, dana je
i vrijednost tlaka vjetra s uračunatim prikazanim koeficijentima.
253
Tablica 1: Koeficijenti tlaka i tlak vjetra na konstrukciju
Tlak vjetra na konstrukciju

Slučaj A B C D E F Fup Flow G H I
Cpe -1,2 -0,8 -0,5 +0,8 -0,5 -1,4 -1,0 -0,5
0° Cpi -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5
Wneto -0,1 -0,1 0,0 0,2 0,0 -0,2 -0,1 0,0
Cpe -1,2 -0,8 -0,5 +0,8 -0,5 -2,3 -1,9 -1,9 -0,7 -0,6
90° Cpi -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5
Wneto -0,2 -0,1 0,0 0,2 0,0 -0,3 -0,2 -0,2 -0,03 -0,02
Cpe -1,2 -0,8 -0,5 +0,8 -0,5 -2,4 -1,3 -0,9
180° Cpi -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5
Wneto -0,1 -0,1 0,0 +0,2 0,0 -0,3 -0,14 -0,1
1.2.3 Opterećenje snijegom dvostrešnog krova

Za slučaj dvostrešnog krova, opterećenje snijegom ostaje 1,2 kN/m2
kako je prethodno sračunato u poglavlju 1.2.1 ovog primjera. Koeficijenti oblika
opterećenja za kombinacije opterećenja sa smetovima i bez smetova su prikazani
na slici 7, a proračunske vrijednosti su date izrazima (16) i (17).
Slika 7: Koeficijenti kombinacije za dvostrešni krov
sk1 = 1, 5 $ 0, 8 = 1, 2 kN m2 (16)
sk2 = 0, 5 $ 1, 5 $ 0, 8 = 0, 6 kN m2 (17)
1.2.4 Opterećenje vjetrom dvostrešnog krova

Za slučaj dvostrešnog krova je ostavljena ista visina objekta, a
pretpostavljen dvostrešni krov s nagibom od 24°. Koeficijenti vanjskog i
254
unutrašnjeg tlaka za fasade ostaju nepromijenjeni, dok se koeficijenti vanjskog
tlaka mijenjaju u skladu s točkom 7.2.5 iz BAS EN 1991-1-4. Na slikama 8 i 9 su
prikazane opterećene površine za pravce vjetra i = 0° i 90°, a u tablici 2 je dan
pregled vrijednosti koeficijenata unutrašnjeg i vanjskog tlaka, kao i vrijednosti
tlaka vjetra.
Slika 8: Opterećena područja krova za smjer vjetra 0°
Slika 9: Opterećena područja krova za smjer vjetra 90°
255
Tablica 2: Koeficijenti tlaka i tlak vjetra na konstrukciju s dvostrešnim krovom
Smjer Opterećeno područje

Koef.
vjetra A B C D E F G H I J
-0,65 -0,61 -0,24 -0,4 -0,69

Cpe -1,2 -0,8 -0,5 0,8 -0,5
0,51 0,51 0,33 0,0 0,0
0° Cpi -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5
-0,03 -0,02 0,04 0,02 -0,03

Wneto -0,12 -0,05 0,0 0,22 0,0
0,17 0,17 0,14 0,09 0,09
Cpe -1,2 -0,8 -0,5 0,8 -0,5 -1,2 -1,36 -0,72 -0,5
90° Cpi -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5 -0,5
Wneto -0,12 -0,05 0,0 0,22 0,0 -0,12 -0,15 -0,04 0,0
Za smjer se vjetra od i = 0c tlak vjetra naglo mijenja između pozitivnih

i negativnih vrijednosti. Zbog toga je potrebno uzeti u obzir četiri slučaja i to gdje
se najveće i najmanje vrijednosti površina F, G i H kombiniraju s najvećim ili
najmanjim vrijednostima površina I i J.
1.2.5 Termičko djelovanje na konstrukciju

Termička djelovanja na konstrukciju se računaju pomoću
EN 1991-1-5+NA. Da bi se dobile komponente jednolike temperature TT ,
potrebno je prvo odrediti temperaturu unutrašnjosti prostora, vanjsku temperaturu
i prosječnu temperaturu.
Za vrijednosti unutrašnje temperature prostora se prema
BAS EN 1991-1-5 i njegovom nacionalnom dodatku, usvajaju vrijednosti:
T1 = 20cC = Tin (ljeto) (18)
T2 = 25cC = Tin (zima) (19)
Tabela 5.2 u BAS EN 1991-1-5 daje izraze za određivanje vanjskih

temperatura, pri čemu se uzima u obzir i boja površine. Za objekat se usvajaju
svijetlo obojene površine tako da je:
Tout = Tmax + T4 (20)
256
Tout = Tmin (21)
Vrijednosti za Tmax i Tmin se mogu definirati nacionalnim dodatkom, ili se

može koristiti dopušteno pojednostavljenje. Korištenjem pojednostavljenja imamo
Tmax =+ 40cC i Tmin =- 35cC , a sračunate vrijednosti za vanjsku temperaturu
ljeti i zimi su:
Tout = 40 + 30 = 70cC (22)
Tout =- 35cC (23)
Prosječna temperatura konstruktivnog elementa za ljeto i zimu je:

Tout + Tin 70 + 20
T= 2 = 2 = 45cC (24)
Tout + Tin -35 + 20
T= 2 = 2 =- 5cC (25)
Komponenta jednolike temperature konstruktivnog elementa za ljeto i

zimu se računa kao:
TT = 45 - 10 = 35cC (26)
TT =- 5 - 10 =- 15cC (27)
pri čemu je T0 = 10cC početna temperatura.
1.3 POŽARNO OPTEREĆENJE
Slika 10: Tlocrt i presjek objekta

257
Na slici 10 je prikazan tlocrt objekta sa širinom od 5,73 m, dužinom od
10,5 m te usvojenom visinom od 4,4 m. Za termičku fasadu objekta se usvajaju
slijedeći parametri prikazani u tablici 3:
Tablica 3: Koeficijenti fasada
Fasada t c m b= t$c$m Površina m2
Zidni panel 12,03 1250 0,26 62,5 129,3
Krovni panel 11,45 1250 0,26 61,24 62,4
AB ploča 2400 1506 1,5 2328 62,4
Ukupno 254,1
/ ^b j $ A jh
b= At - Av = 618, 6 (28)
Av je ukupna površina otvora na zidovima,

At je ukupna površina fasade (zidovi, plafon, pod i otvori).
Faktor otvora je:
O = Av $ heq At = 17 $ 1, 5 254, 1 = 0, 082 (29)
heq je ponderisani prosjek visine prozora na svim zidovima
C = 6O b@ _ 1160 i = 14, 06553

2 0, 04 2
(30)
Računska vrijednost požarnog opterećenja se dobija iz izraza:
qf, d = qf, k $ m $ d q1 $ d q2 $ d qn (31)
qfk je karakteristična gustina požarnog opterećenja i određena je namjenom

prostora. Vrijednosti su dane u Aneksu E iz BAS EN 1991-1-2. Usvojena
je vrijednost 100 MJ/m2,
m je faktor sagorijevanja i definiran je u točki 5.3 Aneksa E iz
BAS EN 1991-1-2. Usvojena je vrijednost 0,8,
d q1 i d q2 su faktori koji uzimaju u obzir rizik od pojave požara, ovisno o namjeni.
Vrijednosti su dane u tablici E.1 u Aneksu E iz BAS EN 1991-1-2.
258
Usvojena vrijednost je 1,5 za d q1 i 1,22 za d q2 ,
d qn je faktor različitih mjera zaštite. Određuje se kao proizvod d ni
koeficijenata. Vrijednosti su dane u tablici E.2 u Aneksu E iz BAS EN
1991-1-2, uz poštivanje odredbi (4) i (5) istog aneksa. Usvojena vrijednost
je d qn = 1, 5 $ 1, 5 $ 1, 5 $ 1, 5 $ 1, 5 $ 0, 61 $ 1, 5 $ 0, 9 $ 1, 5 $ 1, 5 = 14, 07 .
Proračunska vrijednost za d f, d je:
qf, d = 100 $ 0, 8 $ 1, 5 $ 1, 22 $ 14, 07 = 2059, 8 MJ m2 (32)
Maksimalna temperatura i max u fazi zagrijavanja se dešava pri t) = t)max

. Vrijednost za t)max je dana kao:
t)max = tmax $ C (33)
tmax = max 70, 2 $ 10-3 $ qtd O ; tlimA (34)
Vrijednost qtd predstavlja računsku vrijednost požarnog opterećenja u

odnosu na ukupnu fasadu i dana je izrazom (35), a vrijednost tlim se uzima iz točke
(10) Aneksa A u BAS EN 1991-1-2 i iznosi tlim = 15 min.
qtd = qfd $ ` A j = 505, 83 MJ m2

A
(35)
f
Af je površina osnove požarnog sektora.

Uvrštavanjem dobivenih vrijednosti u izraz (34) imamo:
tmax = max 61, 234 ; 15@ = 15 min (36)
S obzirom da je tmax = tlim izraz (33) se mijenja u (37):
t) = t $ C lim (37)
C lim = 7Olim bA ^0, 04 1160h

2 2
(38)
Olim = 0, 1 $ 10-3 $ qt, d tlim (39)
Sračunate vrijednosti izraza (37), (38) i (39) su:
Olim = 0, 0034 (40)
259
C lim = 0, 0254 (41)
t) = 0, 38 ]hg = 1368 ] s g (42)
Kriva temperatura-vrijeme u fazi zagrijavanja je dana relacijom:
i g = 20 + 1325 $ _1 - 0, 324 $ e-0, 25 $ t) - 0, 204 $ e-1, 7 $ t) - 0, 472 $ e-19 $ t)i (43)
Uvrštavanjem vrijednosti t* iz (42) kriva temperatura-vrijeme dobija

vrijednost:
i g = 739, 5 cC (44)
2 KOMBINACIJE OPTEREĆENJA
Klasifikacija opterećenja se prema BAS EN 1990+NA svodi na stalno,
promjenljivo i incidentno. U tablici 4 je dan pregled opterećenja na konstrukciju
u cjelini, zajedno s njihovim karakterom i oznakama.
Tablica 4: Pregled opterećenja
R.br. Djelovanje Karakter opterećenja Oznaka

Vlastita težina elemenata konstrukcije
1 Stalno G
i pokrov/fasada
2 Snijeg (jednostrešni krov) Promjenljivo Qs1
3 Snijeg (dvostrešni krov) Promjenljivo Qs2
4 Vjetar (jednostrešni krov) Promjenljivo Qw1
5 Vjetar (dvostrešni krov) Promjenljivo Qw2
6 Termičko djelovanje Promjenljivo Qt
7 Požarno opterećenje Incidentno Ad
Nacionalni dodatak za BAS EN 1990 definira proračun za ULS (granično

stanje nosivosti) prema formuli (6.10) iz standarda. Shodno tome, opća formula za
granično stanje nosivosti glasi:
c G, j $ Gk, j + c p $ P + c Q, 1 $ Qk, 1 + / c Q, i $ }0, i $ Qk, i (45)
što u konkretnom slučaju vodi do izraza:
260
- 1,35 ∙ G
- 1,35 ∙ G + 1,5 ∙ Qs
- 1,35 ∙ G + 1,5 ∙ Qw
- 1,35 ∙ G + 1,5 ∙ Qt
- 1,35 ∙ G + 1,5 ∙ Qs + 1,5 ∙ 0,6 ∙ Qw
- 1,35 ∙ G + 1,5 ∙ 0,5 ∙ Qs + 1,5 ∙ Qw
- 1,35 ∙ G + 1,5 ∙ Qs + 1,5 ∙ 0,6 ∙ Qw + 1,5 ∙ 0,6 ∙ Qt
- 1,35 ∙ G + 1,5 ∙ 0,5 ∙ Qs + 1,5 ∙ Qw + 1,5 ∙ 0,6 ∙ Qt
- 1,35 ∙ G + 1,5 ∙ 0,5 ∙ Qs + 1,5 ∙ 0,6 ∙ Qw + 1,5 ∙ Qt
Svaka od ovih kombinacija se primjenjuje i na objekat s jednostrešnim
krovom i na objekat s dvostrešnim krovom. Koeficijent kombinacije }0,i je dan
u tablici A1.2 (BAS EN 1990), a koeficijenti c G, j i c Q, i su dani u tablici A1.2(B)
u BAS EN 1990. Svaka od navedenih kombinacija se treba primijeniti u skladu
s razmatranim opterećenjem. Tako, na primjer, kombinacija 1, 35 $ G + 1, 5 $ Qs
za jednostrešni krov ima samo jednu vrijednost opterećenja snijegom Qs (tačka
1.2.1 ovog primjera), dok ista kombinacija za dvostrešni krov treba se primijeniti
tri puta, za tri uvjeta opterećenja snijegom (slika 7 u ovom primjeru). Ista stvar
je i s opterećenjem od vjetra, gdje se u skladu s proračunatim vrijednostima tlaka
vjetra u odnosu na smjer uzimaju odgovarajuće brojčane vrijednosti. Termička
djelovanja se inženjerskom logikom trebaju uzeti u skladu s razmatranom
kombinacijom opterećenja. Ako djeluje opterećenje snijegom, nema smisla u toj
kombinaciji razmatrati termička djelovanja za ljeto.
Za proračun SLS (graničnog stanja upotrebljivosti), nacionalni dodatak
za BAS EN 1990 definira proračun prema formulama (6.14b), (6.15b) i (6.16b)
iz standarda. Kombinacija djelovanja za granično stanje nosivosti se dijeli na
karakterističnu, učestalu i kvazistalnu. Karakteristična kombinacija se koristi za
nepovratna granična stanja, učestala za povratna granična stanja, dok se kvazistalna
kombinacija koristi za dugotrajna djelovanja i izgled konstrukcije. Opća formula
za granično stanje upotrebljivosti, za karakterističnu kombinaciju glasi:
/ Gk,j + P + Qk,1 + / }0,i $ Qk,i (46)
Slično prethodno navedenim kombinacijama za granično stanje nosivosti,

kombinacije djelovanja za granično stanje upotrebljivosti bi bile:
- G + Qs
261
- G + Qw
- G + Qt
- G + Qs + 0,6 ∙ Qw
- G + Qw + 0,5 ∙ Qs
- G + Qs + 0,6 ∙ Qw + 0,6 ∙ Qt
- G + Qw + 0,5 ∙ Qs + 0,6 ∙ Qt
- G + Qt + 0,6 ∙ Qw + 0,5 ∙ Qs
Za dobijanje relevantnih efekata djelovanja za vrijeme izlaganja požaru
kombinacija djelovanja treba biti u skladu s BAS EN 1990+NA za incidentne
proračunske situacije. Nacionalni dodatak definira incidentnu proračunsku
situaciju u općem obliku kao:
/ Gk,j + P + Ad + }2,1 $ Qk,1 + / }2,i $ Qk,i (47)
Prema 4.2 iz BAS EN 1991-1-2 moraju se uzeti djelovanja kao kod

projektiranja na normalnim temperaturama, ako je vjerojatno da će djelovati u
požarnoj situaciji. Također, ne uzima se u obzir umanjenje korisnog opterećenja
zbog sagorijevanja, a opterećenje snijegom (eventualno topljenje snijega) se
pojedinačno procjenjuje. Istovremeno djelovanje s drugim nezavisnim incidentnim
opterećenjima se ne uzima u obzir. Koeficijenti kombinacije su dani u tablici
A1.2 (BAS) u nacionalnom dodatku, te za djelovanje vjetra, djelovanje snijega
ispod 1000 m.n.m i temperaturno djelovanje imaju vrijednost }2,i = 0 . Stoga je
kombinacija djelovanja za incidentnu proračunsku situaciju:
- G + Ad
262
PRIMJER 2
Za primjer je uzeta poslovna zgrada s podrumom, prizemljem i osam
katova. Zgrada je armiranobetonska, izvedena kao prostorna ramovska konstrukcija
sa stepenišnim jezgrom od ab platana. Tlocrtne dimenzije objekta su 24,3 x 17,5 m,
a visine etaža su 2,55 m što je ukupno visina od 22,95 m.
U primjeru će se pokazati neki specifični zahtjevi iz BAS EN 1991-1-1:2015,
te proračun djelovanja vjetra i seizmički proračun u skladu s BAS EN 1991-1-4 i
BAS EN 1998-1 respektivno.
Slika 1: Tlocrt i presjek poslovne zgrade
263
1 OPTEREĆENJA
1.1 STALNO OPTEREĆENJE

ɡ1 = vlastita težina elemenata
ɡ2 = slojevi poda i plafona i pregrade = 2,0 kN⁄m2
ɡ = ɡ1 + ɡ2
1.2 PROMJENLJIVO OPTEREĆENJE
1.2.1 Korisno opterećenje prostorija

Korisno opterećenje prostorija se uzima prema BAS EN 1991-1-1,
tablica 6.1. Kako je zgrada predviđena za uredske prostorije, korisno opterećenje
je:
q1 = 2, 0 kN m2 (1)
1.2.2 Opterećenje snijegom

Određivanje opterećenja snijegom je detaljno prikazano u primjeru 1
ovog priručnika. Ovdje se usvaja već proračunata vrijednost.
s = 1, 2 kN m2 (2)
1.2.3 Opterećenje vjetrom

Osnovna brzina vjetra se usvaja kao u primjeru 1 ovog priručnika. Ona
iznosi:
vb = 17, 5 m s (3)
Objekat se nalazi na terenu kategorije IV, te su usvojeni slijedeći

parametri: z0 = 1,0 m; zmin = 10 m; zmax = 200 m te z0,II = 0,05 m. Faktor hrapavosti
prema jednačini 4.4 (BAS EN 1991-1-4) iznosi:
Cr ] z g = kr $ ln ^ z h = 0, 72
z
0
(4)
gdje je
kr = 0, 19 $ _ z i
zo 0, 07
o, II
= 0, 23 (5)
264
Srednja brzina vjetra se računa preko izraza:
vm ] z g = Cr ] z g $ Co ] z g $ vb = 12, 6 m s (6)
Za faktor turbulencije kI i faktor orografije terena Co(z) se usvajaju

preporučene vrijednosti 1,0 i 1,0 respektivno. Dužina hrapavosti terena se za teren
kategorije IV uzima iz tablice 4.1 (BAS EN 1991-1-4), te su vrijednost intenziteta
turbulencije i tlaka pri vršnoj brzini:
Iv ] z g =
k1
(7)
C o ] z g $ ln ^ zo h
z = 0, 32
q p ] z g = 61 + 7 $ Iv ] z g@ $ 2 $ t $ v m2 = 0, 321 kN m2
1 (8)
Referentne visine ze za zidove zgrada s pravokutnim tlocrtom (7.2.2

BAS EN 1991-1-4) ovise o odnosu h⁄b, gdje je b uvijek dimenzija okomita na
djelovanje vjetra. Za dva pravca vjetra, ispitujući uvjet iz 7.2.2 BAS EN 1991-1-4,
za visinu objekta 22,95 m imamo:
- Za pravac vjetra 0° visina objekta je 22,95 m dok je okomita dimenzija
b1 = 24,3 m. Kako je h < b može se smatrati da se zgrada sastoji iz
jednog dijela.
- Za pravac vjetra 90° visina objekta je 22,95 m dok je okomita
dimenzija b2 = 17,5 m. Kako je b < h < 2b može se smatrati da se
zgrada sastoji iz dva dijela.
Na slici 2 je prikazan raspored opterećenja vjetra za oba uvjeta.
Slika 2: Raspored opterećenja vjetra i referentne visine za visoki objekat

265
Za smjer vjetra od 90° tj. kada nam je okomita vrijednost osnove
b2 = 17, 5 m treba sračunati pritisak vjetra za dodatnu referentnu visinu
ze = b2 = 17, 5 m. To možemo uraditi na dva načina.
Prvi način je da ponovo sračunamo faktor hrapavosti, srednju brzinu
vjetra, intenzitet turbulencije i tlak vjetra. Navedene sračunate vrijednosti su
slijedeće:
vb = 17, 5 m s (ostaje nepromijenjeno)
kr = 0, 23 (ostaje nepromijenjeno)
Cr ] z g = kr $ ln ^ z h = 0, 66
z
0
(9)
vm ] z g = Cr ] z g $ Co ] z g $ vb = 11, 5 m s (10)
Iv ] z g =
k1
(11)
C o ] z g $ ln ^ zo h
z = 0, 35
q p ] z g = 61 + 7 $ Iv ] z g@ $ 2 $ t $ v m2 = 0, 285 kN m2
1 (12)
Drugi način je korištenjem koeficijenta izloženosti. Točnost ovog načina

je uveliko određena točnošću očitanja vrijednosti s dijagrama na slici 4.2 iz
BAS EN 1991-1-4. Tako imamo:
1
qb = 2 $ t $ v b2 = 0, 191 kN m2 (13)
Ce ] z g . 1, 55 (očitano s dijagrama)
q p ] z g = Ce ] z g $ qb = 0, 297 kN m2 (14)
Daljnja procedura se svodi na podjelu fasade na područja opterećena

vjetrom prema slici 7.5 i podjeli krova prema slici 7.6 iz BAS EN 1991-1-4. S
obzirom da je taj postupak detaljno prikazan u prvom primjeru ovdje se neće
ponavljati.
1.3 SEIZMIČKE SILE

Osnovni su zadaci seizmičkog projektiranja definirani u BAS EN 1998-1:2016.
Da bi se pristupilo određivanju seizmičkih sila u osnovi objekta, prvo treba
provjeriti uvjete regularnosti konstrukcije, zahtijevane od BAS EN 1998-1.
Kriterij regularnosti konstrukcije u osnovi se svodi na provjeravanje
vitkosti zgrade u osnovi, konstrukcijskog ekscentriciteta i torzionog radijusa, koji
trebaju zadovoljiti zadane uvjete.
Provjeravanje vitkosti zgrade u osnovi se vrši putem izraza:
266
Lmax
m= Lmin = 1, 4 1 4 (uvjet zadovoljen) (15)
Konstrukcijski ekscentricitet eo i torzioni radijus r trebaju zadovoljiti

slijedeće uslove:
eox # 0, 30 $ rx (16)
eoy # 0, 30 $ ry (17)
rx $ ls (18)
ry $ ls (19)
eox je rastojanje između centra krutosti i centra mase, mjereno duž x pravca,
koji je upravan na pravac za koji se vrši analiza,
eoy je rastojanje između centra krutosti i centra mase, mjereno duž y pravca,
koji je upravan na pravac za koji se vrši analiza,
rx je torzioni radijus i predstavlja kvadratni korijen iz odnosa torzione i bočne
krutosti u Y pravcu,
ry je torzioni radijus i predstavlja kvadratni korijen iz odnosa torzione i bočne
krutosti u X pravcu,
ls je radijus inercije mase u ravni tavanice.
Prema definicijama za eox i eoy je očigledno da se treba sračunati centar
mase i centar krutosti. Generalno gledajući, ovaj se proračun treba sprovesti za
sve etaže iznad kote terena. BAS EN 1998-1 ne definira način na koji se određuju
centar mase i centar krutosti.
Jedan od načina, preuzet iz dostupne literature je taj da se za svaki element
u osnovi promatrane etaže, odredi položaj težišta u odnosu na globalni koordinatni
sustav. Zatim se odredi težina svakog elementa te se sračunaju koordinate centra
mase prema izrazima (20) i (21) i prikazani su u tablici 1.
/ ]G $ xg
XCM = /G (20)
/ ^G $ yh
YCM = /G (21)
Na sličan način možemo odrediti i centar krutosti. Za promatranu etažu,

za svaki element odredimo krutost u odnosu na globalni koordinatni sistem.
267
Ovdje se za veliki broj elemenata mogu napraviti određena pojednostavljenja.
Može se računati samo sopstveni moment inercije elementa, bez uzimanja u obzir
položajnog momenta inercije, te se za određeni pravac mogu zanemariti elementi
koji imaju malu krutost u tom pravcu. Koordinate centra krutosti se računaju
prema izrazima (22) i (23) i prikazani su u tabeli 2.
/ _ Iy $ xi
XCK = / Iy (22)
/ Î x $ yh
YCK = / Ix (23)
Korištenjem navedenih izraza (20) do (23) za zgradu su dobivene

slijedeće vrijednosti:
G = 2109,74 kN; XCM = 12,15 m; YCM = 8,80 m; XCK = 12,15 m;
YCK = 7,81 m.
Nakon dobivenih koordinata za centar mase i centar krutosti, određujemo
njihovo rastojanje, torzioni radijus i radijus inercije mase prema:
eox = XCK - XCM = 0 (24)
eoy = YCK - YCM = 0, 98 m (25)
^ X - XCK h 2$ Iy + ^Y - YCK h 2$ Ix
rx = / Iy = 8, 24 (26)
^ X - XCK h 2$ Iy + ^Y - YCK h 2$ Ix
ry = / Ix = 8, 61 (27)
l 2+ b 2
ls = 12 = 8, 64 m (28)
Poredeći rezultate prema uvjetima iz izraza (16), (17), (18) i (19) vidimo
da su zadovoljeni svi uvjeti te se može smatrati da je konstrukcija regularna u
osnovi.
Kriterij regularnosti konstrukcije po visini je definiran u 4.2.3.3
(BAS EN 1998-1), te je u ovom primjeru i ovaj uvjet ispunjen.
Zgrade se prema 4.2.5 (BAS EN 1998-1) svrstavaju u 4 klase značaja,
ovisno o posljedicama njihovog rušenja na ljudske živote, javnu sigurnosti
itd. Procijenjeno je da objekat spada u klasu značaja II, te je faktor značaja
c I = 1, 0.
Nepouzdanost u položaju masa, te prostorna varijacija seizmičkog
kretanja se uzima u vidu slučajnog ekscentriciteta koji je dan izrazom (29), pri
čemu je vrijednost Li dimenzija etaže okomita na pravac seizmičkog djelovanja.
268
eai = ! 0, 05 $ Li (29)
Uvrštavajući za dva okomita pravca seizmičkog djelovanja,

dvije vrijednosti dimenzije etaže, dobijamo sračunate vrijednosti slučajnog
ekscentriciteta ea1 = ! 1, 215 m i ea2 = ! 0, 875 m.
269
270
Tablica
Tablica 1: Proračun
1 (nastavak): Proračun mase objekta
centracentra mase objekta
Koordinate težišta Tlocrtne dimenzije (m)
R.br Element Visina (m) Težina G G· x G·y
X Y b h
1 Stub A-1 0,15 0,15 0,3 0,3 2,55 5,738 0,861 0,861
2 Stub A-2 4,95 0,15 0,3 0,3 2,55 5,738 28,401 0,861
3 Stub A-3 9,75 0,15 0,3 0,3 2,55 5,738 55,941 0,861
4 Stub A-4 14,55 0,15 0,3 0,3 2,55 5,738 83,481 0,861
5 Stub A-5 19,35 0,15 0,3 0,3 2,55 5,738 111,021 0,861
6 Stub A-6 24,15 0,15 0,3 0,3 2,55 5,738 138,561 0,861
7 Stub B-1 0,15 4,45 0,3 0,3 2,55 5,738 0,861 25,532
8 Stub B-2 4,95 4,45 0,3 0,3 2,55 5,738 28,401 25,532
9 Stub B-3 9,75 4,45 0,3 0,3 2,55 5,738 55,941 25,532
10 Stub B-4 14,55 4,45 0,3 0,3 2,55 5,738 83,481 25,532
11 Stub B-5 19,35 4,45 0,3 0,3 2,55 5,738 111,021 25,532
12 Stub B-6 24,15 4,45 0,3 0,3 2,55 5,738 138,561 25,532
13 Stub C-1 0,15 8,75 0,3 0,3 2,55 5,738 0,861 50,203
14 Stub C-2 4,95 8,75 0,3 0,3 2,55 5,738 28,401 50,203
15 Stub C-3 9,75 8,75 0,3 0,3 2,55 5,738 55,941 50,203
16 Stub C-4 14,55 8,75 0,3 0,3 2,55 5,738 83,481 50,203
17 Stub C-5 19,35 8,75 0,3 0,3 2,55 5,738 111,021 50,203
18 Stub C-6 24,15 8,75 0,3 0,3 2,55 5,738 138,561 50,203
19 Stub D-1 0,15 13,05 0,3 0,3 2,55 5,738 0,861 74,874
20 Stub D-2 4,95 13,05 0,3 0,3 2,55 5,738 28,401 74,874
21 Stub D-3 9,75 13,05 0,3 0,3 2,55 5,738 55,941 74,874
Tablica 1 (nastavak): Proračun centra mase objekta
X Y b h
22 Stub D-4 14,55 13,05 0,3 0,3 2,55 5,738 83,481 74,874
23 Stub D-5 19,35 13,05 0,3 0,3 2,55 5,738 111,021 74,874
24 Stub D-6 24,15 13,05 0,3 0,3 2,55 5,738 138,561 74,874
25 Stub E-1 0,15 17,35 0,3 0,3 2,55 5,738 0,861 99,546
26 Stub E-2 4,95 17,35 0,3 0,3 2,55 5,738 28,401 99,546
27 Stub E-3 9,75 17,35 0,3 0,3 2,55 5,738 55,941 99,546
28 Stub E-4 14,55 17,35 0,3 0,3 2,55 5,738 83,481 99,546
29 Stub E-5 19,35 17,35 0,3 0,3 2,55 5,738 111,021 99,546
30 Stub E-6 24,15 17,35 0,3 0,3 2,55 5,738 138,561 99,546
31 Greda A1-2 2,55 0,15 4,5 0,25 0,25 7,031 17,923 1,055
32 Greda A2-3 7,35 0,15 4,5 0,25 0,25 7,031 51,673 1,055
33 Greda A3-4 12,15 0,15 4,5 0,25 0,25 7,031 85,437 1,055
34 Greda A4-5 16,95 0,15 4,5 0,25 0,25 7,031 119,187 1,055
35 Greda A5-6 21,75 0,15 4,5 0,25 0,25 7,031 152,937 1,055
36 Greda B1-2 2,55 4,45 4,5 0,25 0,25 7,031 17,923 31,289
37 Greda B2-3 7,35 4,45 4,5 0,25 0,25 7,031 51,673 31,289
38 Greda B4-5 16,95 4,45 4,5 0,25 0,25 7,031 119,187 31,289
39 Greda B5-6 21,75 4,45 4,5 0,25 0,25 7,031 152,937 31,289
40 Greda C1-2 2,55 8,75 4,5 0,25 0,25 7,031 17,923 61,523
41 Greda C2-3 7,35 8,75 4,5 0,25 0,25 7,031 51,673 61,523
42 Greda C4-5 16,95 8,75 4,5 0,25 0,25 7,031 119,187 61,523
271
272
X Y b h
43 Greda C5-6 21,75 8,75 4,5 0,25 0,25 7,031 152,937 61,523
44 Greda D1-2 2,55 13,05 4,5 0,25 0,25 7,031 17,923 91,758
45 Greda D2-3 7,35 13,05 4,5 0,25 0,25 7,031 51,673 91,758
46 Greda D3-4 12,15 13,05 4,5 0,25 0,25 7,031 85,437 91,758
47 Greda D4-5 16,95 13,05 4,5 0,25 0,25 7,031 119,187 91,758
48 Greda D5-6 21,75 13,05 4,5 0,25 0,25 7,031 152,937 91,758
49 Greda E1-2 2,55 17,35 4,5 0,25 0,25 7,031 17,923 121,992
50 Greda E2-3 7,35 17,35 4,5 0,25 0,25 7,031 51,673 121,992
51 Greda E3-4 12,15 17,35 4,5 0,25 0,25 7,031 85,437 121,992
52 Greda E4-5 16,95 17,35 4,5 0,25 0,25 7,031 119,187 121,992
53 Greda E5-6 21,75 17,35 4,5 0,25 0,25 7,031 152,937 121,992
54 Greda 1AB 0,15 2,3 0,25 4 0,25 6,250 0,938 14,375
55 Greda 1BC 0,15 6,6 0,25 4 0,25 6,250 0,938 41,250
56 Greda 1CD 0,15 10,9 0,25 4 0,25 6,250 0,938 68,125
57 Greda 1DE 0,15 15,2 0,25 4 0,25 6,250 0,938 95,000
58 Greda 2AB 4,95 2,3 0,25 4 0,25 6,250 30,938 14,375
59 Greda 2BC 4,95 6,6 0,25 4 0,25 6,250 30,938 41,250
60 Greda 2CD 4,95 10,9 0,25 4 0,25 6,250 30,938 68,125
61 Greda 2DE 4,95 15,2 0,25 4 0,25 6,250 30,938 95,000
62 Greda 3CD 9,75 10,9 0,25 4 0,25 6,250 60,938 68,125
63 Greda 3DE 9,75 15,2 0,25 4 0,25 6,250 60,938 95,000
X Y b h
64 Greda 4CD 14,55 10,9 0,25 4 0,25 6,250 90,938 68,125
65 Greda 4DE 14,55 15,2 0,25 4 0,25 6,250 90,938 95,000
66 Greda 5AB 19,35 2,3 0,25 4 0,25 6,250 120,938 14,375
67 Greda 5BC 19,35 6,6 0,25 4 0,25 6,250 120,938 41,250
68 Greda 5CD 19,35 10,9 0,25 4 0,25 6,250 120,938 68,125
69 Greda 5DE 19,35 15,2 0,25 4 0,25 6,250 120,938 95,000
70 Greda 6AB 24,15 2,3 0,25 4 0,25 6,250 150,938 14,375
71 Greda 6BC 24,15 6,6 0,25 4 0,25 6,250 150,938 41,250
72 Greda 6CD 24,15 10,9 0,25 4 0,25 6,250 150,938 68,125
73 Greda 6 DE 24,15 15,2 0,25 4 0,25 6,250 150,938 95,000
74 Zid 3 A-B-C 9,825 4,45 0,15 8,3 2,55 79,369 779,798 353,191
75 Zid 4 A-B-C 14,47 4,45 0,15 8,3 2,55 79,369 1148,863 353,191
76 Zid C 3-4 12,15 8,75 4,5 0,15 2,55 43,031 522,830 376,523
77 Ploča 1 4,95 8,75 9,9 17,5 0,15 649,688 3215,953 5684,76
78 Ploča 2 12,15 13,05 4,5 8,874 0,15 149,749 1819,298 1954,22
79 Ploča 3 19,35 8,75 9,9 17,5 0,15 649,688 12571,45 5684,76
SUMA 2109,7 25633,17 18559,3
273
274
Tablica
Tablica 2: Proračun
2(nastavak): Proračun krutosti
centracentra i torzionog
krutosti radijusa
i torzionog radijusa
R.br Element Ix Iy Ix $ y Iy $ x (x-xcs)2 (y-ycs)2 (x-xcs)2 Iy (y-ycs)2 Ix
1 Stub A-1 0,00068 0,00068 0,0001 0,0001 144,00 58,73 0,097 0,040
2 Stub A-2 0,00068 0,00068 0,0001 0,0033 51,84 58,73 0,035 0,040
3 Stub A-3 0,00068 0,00068 0,0001 0,0066 5,76 58,73 0,004 0,040
4 Stub A-4 0,00068 0,00068 0,0001 0,0098 5,76 58,73 0,004 0,040
5 Stub A-5 0,00068 0,00068 0,0001 0,0131 51,84 58,73 0,035 0,040
6 Stub A-6 0,00068 0,00068 0,0001 0,0163 144,00 58,73 0,097 0,040
7 Stub B-1 0,00068 0,00068 0,0030 0,0001 144,00 11,31 0,097 0,008
8 Stub B-2 0,00068 0,00068 0,0030 0,0033 51,84 11,31 0,035 0,008
9 Stub B-3 0,00068 0,00068 0,0030 0,0066 5,76 11,31 0,004 0,008
10 Stub B-4 0,00068 0,00068 0,0030 0,0098 5,76 11,31 0,004 0,008
11 Stub B-5 0,00068 0,00068 0,0030 0,0131 51,84 11,31 0,035 0,008
12 Stub B-6 0,00068 0,00068 0,0030 0,0163 144,00 11,31 0,097 0,008
13 Stub C-1 0,00068 0,00068 0,0059 0,0001 144,00 0,88 0,097 0,001
14 Stub C-2 0,00068 0,00068 0,0059 0,0033 51,84 0,88 0,035 0,001
15 Stub C-3 0,00068 0,00068 0,0059 0,0066 5,76 0,88 0,004 0,001
16 Stub C-4 0,00068 0,00068 0,0059 0,0098 5,76 0,88 0,004 0,001
17 Stub C-5 0,00068 0,00068 0,0059 0,0131 51,84 0,88 0,035 0,001
18 Stub C-6 0,00068 0,00068 0,0059 0,0163 144,00 0,88 0,097 0,001
19 Stub D-1 0,00068 0,00068 0,0088 0,0001 144,00 27,42 0,097 0,019
20 Stub D-2 0,00068 0,00068 0,0088 0,0033 51,84 27,42 0,035 0,019
21 Stub D-3 0,00068 0,00068 0,0088 0,0066 5,76 27,42 0,004 0,019
22 Stub D-4 0,00068 0,00068 0,0088 0,0098 5,76 27,42 0,004 0,019
Tablica 2(nastavak): Proračun centra krutosti i torzionog radijusa
23 Stub D-5 0,00068 0,00068 0,0088 0,0131 51,84 27,42 0,035 0,019
24 Stub D-6 0,00068 0,00068 0,0088 0,0163 144,00 27,42 0,097 0,019
25 Stub E-1 0,00068 0,00068 0,0117 0,0001 144,00 90,95 0,097 0,061
26 Stub E-2 0,00068 0,00068 0,0117 0,0033 51,84 90,95 0,035 0,061
27 Stub E-3 0,00068 0,00068 0,0117 0,0066 5,76 90,95 0,004 0,061
28 Stub E-4 0,00068 0,00068 0,0117 0,0098 5,76 90,95 0,004 0,061
29 Stub E-5 0,00068 0,00068 0,0117 0,0131 51,84 90,95 0,035 0,061
30 Stub E-6 0,00068 0,00068 0,0117 0,0163 144,00 90,95 0,097 0,061
31 Greda A1-2 0,00586 1,89844 0,0009 4,8391 92,18 58,73 175,001 0,344
32 Greda A2-3 0,00586 1,89844 0,0009 13,9516 23,05 58,73 43,761 0,344
33 Greda A3-4 0,00586 1,89844 0,0009 23,0679 0,00 58,73 0,000 0,344
34 Greda A4-5 0,00586 1,89844 0,0009 32,1804 23,05 58,73 43,756 0,344
35 Greda A5-6 0,00586 1,89844 0,0009 41,2929 92,18 58,73 174,992 0,344
36 Greda B1-2 0,00586 1,89844 0,0261 4,8391 92,18 11,31 175,001 0,066
37 Greda B2-3 0,00586 1,89844 0,0261 13,9516 23,05 11,31 43,761 0,066
38 Greda B4-5 0,00586 1,89844 0,0261 32,1804 23,05 11,31 43,756 0,066
39 Greda B5-6 0,00586 1,89844 0,0261 41,2929 92,18 11,31 174,992 0,066
40 Greda C1-2 0,00586 1,89844 0,0513 4,8391 92,18 0,88 175,001 0,005
41 Greda C2-3 0,00586 1,89844 0,0513 13,9516 23,05 0,88 43,761 0,005
42 Greda C4-5 0,00586 1,89844 0,0513 32,1804 23,05 0,88 43,756 0,005
43 Greda C5-6 0,00586 1,89844 0,0513 41,2929 92,18 0,88 174,992 0,005
44 Greda D1-2 0,00586 1,89844 0,0765 4,8391 92,18 27,42 175,001 0,161
275
276
45 Greda D2-3 0,00586 1,89844 0,0765 13,9516 23,05 27,42 43,761 0,161
46 Greda D3-4 0,00586 1,89844 0,0765 23,0679 0,00 27,42 0,000 0,161
47 Greda D4-5 0,00586 1,89844 0,0765 32,1804 23,05 27,42 43,756 0,161
48 Greda D5-6 0,00586 1,89844 0,0765 41,2929 92,18 27,42 174,992 0,161
49 Greda E1-2 0,00586 1,89844 0,1017 4,8391 92,18 90,95 175,001 0,533
50 Greda E2-3 0,00586 1,89844 0,1017 13,9516 23,05 90,95 43,761 0,533
51 Greda E3-4 0,00586 1,89844 0,1017 23,0679 0,00 90,95 0,000 0,533
52 Greda E4-5 0,00586 1,89844 0,1017 32,1804 23,05 90,95 43,756 0,533
53 Greda E5-6 0,00586 1,89844 0,1017 41,2929 92,18 90,95 174,992 0,533
54 Greda 1AB 1,33333 0,00521 3,0667 0,0008 144,00 30,40 0,750 40,531
55 Greda 1BC 1,33333 0,00521 8,8000 0,0008 144,00 1,47 0,750 1,963
56 Greda 1CD 1,33333 0,00521 14,5333 0,0008 144,00 9,53 0,750 12,702
57 Greda 1DE 1,33333 0,00521 20,2667 0,0008 144,00 54,56 0,750 72,748
58 Greda 2AB 1,33333 0,00521 3,0667 0,0258 51,84 30,40 0,270 40,531
59 Greda 2BC 1,33333 0,00521 8,8000 0,0258 51,84 1,47 0,270 1,963
60 Greda 2CD 1,33333 0,00521 14,5333 0,0258 51,84 9,53 0,270 12,702
61 Greda 2DE 1,33333 0,00521 20,2667 0,0258 51,84 54,56 0,270 72,748
62 Greda 3CD 1,33333 0,00521 14,5333 0,0508 5,76 9,53 0,030 12,702
63 Greda 3DE 1,33333 0,00521 20,2667 0,0508 5,76 54,56 0,030 72,748
64 Greda 4CD 1,33333 0,00521 14,5333 0,0758 5,76 9,53 0,030 12,702
65 Greda 4DE 1,33333 0,00521 20,2667 0,0758 5,76 54,56 0,030 72,748
66 Greda 5AB 1,33333 0,00521 3,0667 0,1008 51,84 30,40 0,270 40,531
67 Greda 5BC 1,33333 0,00521 8,8000 0,1008 51,84 1,47 0,270 1,963
68 Greda 5CD 1,33333 0,00521 14,5333 0,1008 51,84 9,53 0,270 12,702
69 Greda 5DE 1,33333 0,00521 20,2667 0,1008 51,84 54,56 0,270 72,748
70 Greda 6AB 1,33333 0,00521 3,0667 0,1258 144,00 30,40 0,750 40,531
71 Greda 6BC 1,33333 0,00521 8,8000 0,1258 144,00 1,47 0,750 1,963
72 Greda 6CD 1,33333 0,00521 14,5333 0,1258 144,00 9,53 0,750 12,702
73 Greda 6 DE 1,33333 0,00521 20,2667 0,1258 144,00 54,56 0,750 72,748
74 Zid 3 A-B-C 7,14734 0,00233 31,8057 0,0229 5,41 11,31 0,013 80,857
75 Zid 4 A-B-C 7,14734 0,00233 31,8057 0,0338 5,41 11,31 0,013 80,857
76 Zid C 3-4 0,00127 1,13906 0,0111 13,8396 0,00 0,88 0,000 0,001
UKUPNO 41,12 44,93 321,27 545,93 2197,21 850,63
277
Za određivanje faktora ponašanja betonske se zgrade moraju svrstati
u jedan od tipova konstruktivnih sustava danih u 5.2.2.1 (BAS EN 1998-1). Za
dvojni sustav se prema tablici 5.1 (BAS EN 1998-1) uzima faktor ponašanja q0 za
odabranu DCM duktilnost kao:
au
q0 = 3, 0 $ a1 = 3, 9 (30)
au
pri čemu a1predstavlja faktor multiplikacije, te za dvojni sustav iznosi 1,3.
Gornja granična vrijednost faktora ponašanja se određuje iz izraza (31)
za svaki pravac seizmičkog djelovanja, pri čemu je u skladu s jednačinom 5.2 iz
BAS EN 1998-1, kw usvojeno kao 1.
q = q0 $ kw = 3, 9 2 1, 5 (31)
Usvojimo li tlo tipa B, vrijednosti elastičnog spektra dobijamo iz

tablice 3.2 BAS EN 1998-1 kao S = 1,35; TB(S) = 0,05; TC(S) = 0,25; TD(S) = 1,2.
Metodama dinamike konstrukcija određujemo tonove oscilovanja, a dobivene
računske vrijednosti za zgradu su Tx = 0, 298 s i Ty = 1, 205 s.
Projektni spektar za x i y pravac se računa prema izrazima (32) i (33).
a g $ S $ q $ 8 TC B
2, 5 T
Sd ^Txh = * = 3, 7 (32)
$ b $ ag
ag $ S $ q $ 8 B
2, 5 TC $ TD
Sd ^Ty h = * T2 = 0, 91 (33)
$ b $ ag
gdje je:
b faktor donje granice spektra prema 3.2.2.5(4) iz BAS EN 1998-1 i iznosi
b = 0, 2 ,
agR referentno maksimalno ubrzanje tla i iznosi agR = 0, 2 g = 1, 962,
ag projektirano ubrzanje tla i iznosi ag = c I $ agR = 1, 962.
Seizmička sila u osnovi konstrukcije se računa preko izraza:
Fb = Sd ]T g $ m $ m (34)
gdje je:
m ukupna masa zgrade,
m korekcioni faktor koji iznosi 0,85 za T1 1 2TC i za zgradu s više od dva
278
kata, dok u svim drugim slučajevima iznosi 1,0.
Ukupna masa zgrade je određena izrazom (35) kao:
/ Gk,j + / } E,i $ Qk,i (35)
pri čemu su proračunske vrijednosti koeficijenata slijedeće:

} E, i = { $ }2, i (4.2.4 BAS EN 1998-1) (36)
- }2,i = 0, 3 (tablica A1.2 BAS EN 1990/NA)
- { = 1, 0 za krov (tablica 4.2 BAS EN 1998-1)
- { = 0, 5 za etaže (tablica 4.2 BAS EN 1998-1)
Ukupna vlastita težina karakteristične etaže je 2109,74 kN, vrijednosti

stalnog i korisnog opterećenja su preuzete iz 1.1 i 1.2.1 ovog primjera. Stoga
ukupna masa za krov i karakterističnu etažu iznosi:
mk = ^2109, 74 + 775, 8h + 0, 3 $ 775, 8 = 3118, 28 kN (37)
me = ^2109, 74 + 775, 8h + 0, 5 $ 775, 8 = 3273, 44 kN (38)
m = mk + 8 $ me = 29305, 8 kN (39)
Proračunska vrijednost seizmičke sile u osnovi konstrukcije je prema (34):

- Fbx = 92166, 7 kN
- Fby = 26668, 3 kN
Raspodjela seizmičkih sila se može vršiti prema izrazu (40), a u tablicama
(3) i (4) su date proračunske vrijednosti za X i Y pravce seizmičkog dejstva.
zi $ mi
Fi = Fb / _ z j $ m ji (40)
279
Tablica 3: Raspodjela seizmičkih sila po visini objekta za X pravac seizmičkog
djelovanja
Seizmička Seizmička
Težina etaže Visina etaže
Etaža sila u osnovi z∙m sila Fi na etaži
m (kN) z (m)
(Fb) (kN)
Krov 3118,3 92166,7 2,55 7951,6 9806,99
8. sprat 3273,4 92166,7 2,55 8347,3 10294,96
7. sprat 3273,4 92166,7 2,55 8347,3 10294,96
6. sprat 3273,4 92166,7 2,55 8347,3 10294,96
5. sprat 3273,4 92166,7 2,55 8347,3 10294,96
4. sprat 3273,4 92166,7 2,55 8347,3 10294,96
3. sprat 3273,4 92166,7 2,55 8347,3 10294,96
2. sprat 3273,4 92166,7 2,55 8347,3 10294,96
1.sprat 3273,4 92166,7 2,55 8347,3 10294,96
Prizemlje
UKUPNO 74729,8 92166,70
Tablica 4: Raspodjela seizmičkih sila po visini objekta za Y pravac seizmičkog

djelovanja
Seizmička Seizmička
Težina etaže Visina etaže
Etaža sila u osnovi z∙m sila Fi na etaži
m (kN) z (m)
(Fb) (kN)
Krov 3118,3 26668,3 2,55 7951,6 2837,64
8. sprat 3273,4 26668,3 2,55 8347,3 2978,83
7. sprat 3273,4 26668,3 2,55 8347,3 2978,83
6. sprat 3273,4 26668,3 2,55 8347,3 2978,83
5. sprat 3273,4 26668,3 2,55 8347,3 2978,83
4. sprat 3273,4 26668,3 2,55 8347,3 2978,83
3. sprat 3273,4 26668,3 2,55 8347,3 2978,83
2. sprat 3273,4 26668,3 2,55 8347,3 2978,83
1.sprat 3273,4 26668,3 2,55 8347,3 2978,83
Prizemlje
UKUPNO 74729,8 26668,30
2 ZAHTJEVI BAS EN 1991-1-1

Određene zahtjeve i dopuštena pojednostavljenja iz BAS EN 1991-1-1
ćemo prikazati na jednom ramu poslovne zgrade. Kao primjer ćemo uzeti ram u
horizontalnoj osi D, označen na slici 3.
280
Slika 3: Tlocrt poslovne zgrade i odabrani ram
Da bi se dobio maksimalni moment u naznačenom presjeku 1-1 sa

slike 4, potrebno je opterećenje raspodijeliti u vidu „šahovske ploče“. Međutim u
skladu sa 6.2.1(1)P iz BAS EN 1991-1-1 dopušteno je napraviti pojednostavljeni
raspored pri kojem se korisno opterećenje ravnomjerno raspoređuje na sve etaže
osim promatrane. Na promatranoj etaži korisno se opterećenje nanosi u vidu
kontinuiranog opterećenja na svako drugo polje, s time da mora biti opterećeno
polje u kojem je promatrani presjek, kako je to prikazano na slici 4.
281
a) raspored opterećenja b) pojednostavljeni raspored
Slika 4: Raspored opterećenja i dopušteno pojednostavljenje
Korisno opterećenje se reducira koeficijentom redukcije a A , u skladu s

površinama koje pripadaju odgovarajućem elementu konstrukcije. Ako promatramo
ram u osi D, površina koja pripada gredi D3-D4 je A = 4, 3 $ 4, 8 = 20, 64 m2 .
Preporučena vrijednost koeficijenta redukcije se određuje iz izraza:
5 A0
aA = 7 }0 $ A # 1, 0
- A0 = 10,0 m2
- } 0 = 0, 7
5 10,0
aA = 7 $ 0, 7 $ 20,64 = 0, 98
Prema tome maksimalno korisno opterećenje za proračun momenta
savijanja u promatranom presjeku iznosi:
q = q1 $ a A = 2, 0 $ 0, 98 = 1, 96 kN m2
Za proračun stuba (presjek 2-2), korisno opterećenje se ravnomjerno
raspodjeljuje na svim etažama. Koeficijent umanjenja, ovisno o broju opterećenih
etaža se računa kao:
2 + ]n - 2g $ }0 2 + ]10 - 2g $ 0, 7
an = n = 10 = 0, 76
282
gdje je:
n broj opterećenih etaža iznad stuba.
Za proračun stuba u presjeku 2-2 korisno opterećenje svih etaža iznosi:
q = q1 $ a10 = 2, 0 $ 0, 76 = 1, 52 kN m2
Ako promatramo stub na 5. etaži (presjek 3-3), koeficijent umanjenja će

iznositi:
2 + ]4 - 2g $ 0, 7
a4 = 4 = 0, 85
a korisno opterećenje svih etaža iznad je onda:
q = q1 $ a4 = 2, 0 $ 0, 85 = 1, 7 kN m2 .
LITERATURA
[1] BAS EN 1990:2014+ NA:2015 Osnove projektovanja konstrukcija
[2] BAS EN 1991-1-1:2015+NA:2015 Opšta dejstva - Specifične težine,
sopstvena težina i korisna opterećenja u zgradama
[3] BAS EN 1991-1-2 Dejstva na konstrukcije izložene požaru
[4] BAS EN 1991-1-3 Opterećenje od snijega
[5] BAS EN 1991-1-4 Djelovanja vjetra
[6] BAS EN 1991-1-5+NA Toplinska djelovanja
[7] BAS EN 1998-1 Opšta pravila, seizmička dejstva i pravila za zgrade
283
BIOGRAFIJE AUTORA
Prof. dr. sc. Mustafa Hrasnica, dipl. ing. građ. – dekan Građevinskog
fakulteta Univerziteta u Sarajevu, redoviti profesor na Odsjeku za konstrukcije, te
znanstveni savjetnik u Institutu za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta
u Sarajevu. Područja znanstvenog rada – projektiranje i građenje seizmički otpornih
građevina, betonske i zidane konstrukcije. Objavio je više od 40 znanstvenih
radova u znanstvenim časopisima, na konferencijama i simpozijumima, a autor
je i tri knjige iz oblasti seizmičkog inženjerstva. Od 1987. godine, kao inženjer –
konstrukter, radio je u poduzećima „Projekt“ i „Dom“ iz Sarajeva, te u Ingenieurbüro
Dr.-Ing. Friedrich Haas iz Minhena, Njemačka. Kao odgovorni projektant radio je
na više od 100 projekata višekatnih stambenih, javnih i poslovnih zgrada, putnih
i željezničkih mostova i industrijskih postrojenja, a već 16 godina vodi suradnju
Građevinskog fakulteta u Sarajevu i Instituta za konstrukcije i dizajn (Institut
für Konstruktion und Entwerfen) Univerziteta u Štutgartu, Njemačka. U okviru
naučnih istraživanja i usavršavanja boravio je 1991. godine u Norveškom institutu
za tehnologiju (Norwegian Institute of Technology) u Trondhajmu, te Federalnom
tehničkom univerzitetu (École polytechnique fédérale) u Lozani, Švicarska
1998-1999. i 2005. godine. Vodio je više projekata izrade i prilagodbe tehničkih
propisa, standarda i preporuka za federalna ministarstva. Član je Njemačkog
udruženja za armiranobetonske konstrukcije (Deutsche Aufschuss für Stahlbeton-
DafStb) i Internacionalne asocijacije za mostove i konstruktersko inženjerstvo
(International Association for Bridge and Structural Engineering – IABSE),
te jedan od osnivača Udruženja konstruktera u BiH. Predsjednik je Tehničkog
komiteta BAS/TC 61, Eurokodovi – Projektiranje betonskih i zidanih konstrukcija
u Institutu za standardizaciju Bosne i Hercegovine.
Doc. dr. sc. Jana Markova, dipl. ing. građ. – viši istraživač na
Češkom tehničkom univerzitetu u Pragu, Institut Klokner (CTU KI). Istraživački
rad je fokusiran na pouzdanost konstrukcija, probabilističke metode teorije
konstrukcijske pouzdanosti, djelovanja na konstrukcije, betonske konstrukcije,
metode procjene rizika. Koautor je četiri priručnika za studente CTU-a, šest
udžbenika i nekoliko knjiga postupaka u okviru cjeloživotnog obrazovanja
u suradnji sa Češkom građevinskom komorom, autor je ili koautor oko 60
znanstvenih radova, 21 certificirane metodologije, revizije nacionalnih standarda i
nacionalnih dodataka za eurokodove u posljednjih pet godina. Voditelj je ili učesnik
nekoliko istraživačkih projekata podržanih od strane Češke agencije za grantove
ili ministarstava. Učestvuje u nekoliko COST Action (European Cooperation in
Science and Technology) i Leonardo da Vinči projekata i u SAFERELNET-u
(Safety and Reliability of Industrial Products, Systems and Structures) u suradnji
284
s istraživačima iz nekoliko europskih zemalja. Član je Zajedničkog odbora za
sigurnost konstrukcija (Joint Committee on Structural Safety) i naučnog odbora
CTU KI. Član je nacionalnih i međunarodnih organizacija za standardizaciju
uključujući: Tehnički komitet TNK 38, Pouzdanost konstrukcija i Tehnički komitet
za građevinske proizvode u Češkom uredu za standarde (ÚNMZ), Tehnički komitet
CEN/TC 250 Eurokodovi za konstrukcije, i njegov Potkomitet CEN/TC 250/SC
1 za djelovanja, gdje je voditelj tima za toplinska djelovanja, član projektnih
timova za utjecaj klimatskih promjena i zaleđivanje na konstrukcije. Surađuje s
JRC-om (Joint Research Centre) i ÚNMZ-om na analizama pouzdanosti i tehničkoj
potpori za implementiranje eurokodova.
Izv. prof. dr. sc. Azra Kurtović, dipl. ing. građ. – izvanredni profesor
Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu na Odsjeku za konstrukcije,
podoblast Materijali. Područja znanstvenog rada – ispitivanja i istraživanja u
oblasti građevinskih materijala, ocjenjivanje usklađenosti, sanacija oštećenih
konstrukcija i objekata, te tehnologija i patologija betona. Predsjednica je Odbora
za osiguranje kvalitete na Građevinskom fakultetu u Sarajevu. Autor je udžbenika
„Kamen u graditeljstvu“ u izdanju Građevinskog fakulteta u Sarajevu, te velikog
broja znanstveno-stručnih radova. Član je tehničkog komiteta za inspekciju pri
Institutu za akreditiranje Bosne i Hercegovine, te tehnički ocjenitelj za građevinske
proizvode u procesu akreditiranja ispitnih laboratorija i tehnički ocjenitelj za
certificiranje građevinskih proizvoda u procesu akreditiranja tijela koja obavljaju
certificiranje proizvoda. U suradnji s Federalnim ministarstvom prostornog
uređenja učestvovala je u postupku donošenja Pravilnika o tehničkim svojstvima
za cemente koji se ugrađuju u betonske konstrukcije; Pravilnika o tehničkim
svojstvima za građevinske proizvode koji se ugrađuju u zidane konstrukcije i
Pravilnika o tehničkim svojstvima za građevinske proizvode koji se ugrađuju u
betonske konstrukcije. Bila je predsjednica Stručnog odbora za provođenje radnji
ocjenjivanja usklađenosti građevinskih proizvoda u periodu od 2013. do 2018.
godine. Predsjednica je Tehničkog komiteta BAS/TC 21, Beton i proizvodi od
betona i radne grupe BAS/TC 58/WG 3, te član tehničkih komiteta BAS/TC 9,
Cement, kreč, gips i drugi anorganski vezivni materijali, BAS/TC 58, Eurokodovi
- Osnove projektiranja, djelovanja na konstrukcije, geotehničko projektiranje
i projektiranje seizmički otpornih konstrukcija; BAS/TC 61, Eurokodovi ‒
Projektiranje betonskih i zidanih konstrukcija.
285
Izv. prof. dr. sc. Amir Čaušević, dipl. ing. građ. – izvanredni
profesor na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te šef Katedre za
konstruktivne sisteme. Od 1997. do 2007. godine radio je kao asistent i predavač
na Šumarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a u periodu 2010 – 2012
honorarno kao odgovorni nastavnik na BURCH Internacionalnom Univerzitetu u
Sarajevu. Autor je ili koautor 60 znanstveno-stručnih članaka, te koautor 2 knjige:
„Otpornost materijala“ i „Rekonstrukcija zidanih objekata visokogradnje“. Od
2000. godine ekspert je u Povjerenstvu za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne
i Hercegovine. Osnivač je i predsjednik BHCICOP-a – Nevladine organizacije za
zaštitu kulturnog naslijeđa; potpredsjednik Konfederacije CICOP.NET sa sjedištem
u Firenci. Član je: International masonry society – IMS i International Council
on Monuments and Sites – ISCARSAH (ICOMOS). Aktivno je učestvovao na
tri domaća i devet inozemnih znanstveno-istraživačkih projekata. Recenzent je
nekoliko međunarodnih časopisa, a bio je član znanstvenih odbora u okviru 10
međunarodnih konferencija, te urednik pet zbornika međunarodnih konferencija.
Učestvovao je u izradi velikog broja projekata objekata visokogradnje –
konstruktivna faza, kao autor ili koautor, a također, kao ekspert učestvuje u
velikom broju stručnih povjerenstava općinskog, županijskog i federalnog nivoa,
a kao konzultant je bio angažiran tijekom realizacije nekoliko značajnih objekata
u Sarajevskoj županiji. Član je tehničkih komiteta BAS/TC 58, Eurokodovi -
Osnove projektiranja, djelovanja na konstrukcije, geotehničko projektiranje
i projektiranje seizmički otpornih konstrukcija; BAS/TC 61, Eurokodovi ‒
Projektiranje betonskih i zidanih konstrukcija i radne grupe BAS/TC 58/WG 3, te
predsjednik radne grupe BAS/TC 58/WG 1.
Dejan Dević, dipl. ing. građ. – diplomirao na Arhitektonsko-

građevinskom fakultetu Univerziteta u Banjaluci. U periodu od 2007. do 2018.
godine u Institutu za građevinarstvo „IG“ d.o.o. iz Banjaluke radio je na mjestu
rukovoditelja Odsjeka za konstrukcije. Od 2018. godine radi kao samostalni
projektant i konsultant. Bavi se projektiranjem, nadzorom i revizijom građevinskih
konstrukcija. Sudjelovao je na brojnim projektima iz oblasti geotehničkog
inženjerstva i građevinskih konstrukcija kao što su: izrada projekta i studija za
poboljšanje prometnice na SEETO ruta 2b za dionice Brod na Drini (Foča) –
Hum (Šćepan polje) i Sarajevo – Foča (Brod na Drini); detaljno rješenje u
proceduri za izbor privatnog partnera PPP projekta za financiranje, projektiranje,
izgradnju, rukovođenje i održavanje autoputa Doboj Vukosavlje, koridor Vc.
Prevoditelj i recenzent više dijelova eurokod standarda. Od 2014. godine član je
tehničkih komiteta BAS/TC 58, Eurokodovi - Osnove projektiranja, djelovanja
na konstrukcije, geotehničko projektiranje i projektiranje seizmički otpornih
konstrukcija; BAS/TC 62, Eurokodovi ‒ Projektiranje čeličnih, spregnutih,
286
drvenih i aluminijskih konstrukcija; te radnih grupa BAS/TC 58/WG 3 i
BAS/TC 58/WG 4.
Doc. dr. sc. Salko Kulukčija, dipl. ing. građ. – od 1999. godine
do danas radi kao izvršni direktor i odgovorni projektant u firmi Interprojekt
Mostar, društvo za projektiranje, savjetovanje i istraživanje u građevinarstvu,
a prva profesionalna iskustva stekao je u inženjerskom birou „Wilhelm &
Wulle“ u Štutgartu, Njemačka. U profesionalnom radu bavi se projektiranjem
suvremenih konstrukcija, rekonstrukcijom i revitalizacijom objekata kulturno-
povijesnog naslijeđa i geotehničkim projektiranjem. U periodu od 2010. do 2012.
godine sudjeluje u međunarodnom istraživačkom projektu NIKER posvećenom
seizmičkom ponašanju povijesnih zidanih konstrukcija. Angažiran je na
Građevinskom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru kao docent na
građevinskim konstrukcijama. Objavio je preko dvadeset znanstvenih i stručnih
radova kao autor ili koautor, te jedan priručnik i dvije knjige kao kourednik i
koautor. Član je Udruženja inženjera Njemačke (VDI), te Udruženja geotehničara
BiH. Član je tehničkih komiteta BAS/TC 58, Eurokodovi – Osnove projektiranja,
djelovanja na konstrukcije, geotehničko projektiranje i projektiranje seizmički
otpornih konstrukcija; BAS/TC 61, Eurokodovi ‒ Projektiranje betonskih i zidanih
konstrukcija.
Izv. prof. dr. sc. Rašid Hadžović, dipl. ing. građ. – izvanredni
profesor na Građevinskom fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru
na užim znanstvenim oblastima Mehanika i teorija konstrukcija, te Građevinske
konstrukcije. Izvanredni je profesor na Odsjeku za građevinarstvo Politehničkog
fakulteta Univerziteta u Zenici na predmetima Ispitivanje konstrukcija i
Pouzdanost konstrukcija. Tijekom 2004. i 2005. godine sudjelovao je na
znanstveno-istraživačkom projektu „Assessment and Analysis of Natural Hazards
to Missouri Radio Tower Network“ kao stipendista na programu Junior Faculty
Development Program u Sjedinjenim Američkim Državama na Univezitetu
Misuri u Kolumbiji (University of Missouri, Columbia). Autor je ukupno 18
znanstvenih i stručnih radova od kojih je 7 iz oblasti sigurnosti i pouzdanosti
konstrukcija s naglaskom na opterećenje snijegom i vjetrom na konstrukcije, te
dvije knjige: „Pouzdanost konstrukcija dominantno opterećenih snijegom u Bosni
i Hercegovini“ i „Kvantitativne metode u inženjerstvu i biznisu“. Vođa ili član tima,
odgovorni projektant ili nadzorni organ na više različitih projekata u gospodarstvu
u Zavodu za projektiranje i ispitivanje materijala i konstrukcija Građevinskog
fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Član je Tehničkog komiteta
BAS/TC 58, Eurokodovi – Osnove projektiranja, djelovanja na konstrukcije,
geotehničko projektiranje i projektiranje seizmički otpornih konstrukcija; te radne
grupe BAS/TC 58/WG 3.
287
Doc. dr. sc. Suad Zalihić, dipl. ing. građ. – zaposlen na Građevinskom
fakultetu Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru kao docent, uže znanstvene
oblasti Građevinske konstrukcije i Mehanika i teorija konstrukcija. U svom je
dosadašnjem radu sudjelovao u izradi velikog broja stručnih i znanstveno-stručnih
projekata iz različitih oblasti građevinarstva, realiziranih preko Građevinskog
fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“. Obavljao je dužnost koordinatora revizije
i revidenta za mostove i druge građevinske objekte za dvije dionice autoputa na
Koridoru Vc: Tarčin-Zukići i Počitelj-Zvirovići. Sudjelovao je u projektiranju i
gradnji velikog broja objekata različite namjene (stambeni, industrijski, trgovački,
sportski i sl.) u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. Autor je i koautor
više znanstvenih i stručnih radova objavljenih na domaćim i međunarodnim
simpozijumima i konferencijama. Posljednjih 12 godina se intenzivno bavi
istraživanjem karakteristika vjetra na prostoru BiH radi iskorištavanja njegovog
energetskog potencijala. Autor je i koautor više studija iz ove oblasti. Član je
Tehničkog komiteta BAS/TC 58, Eurokodovi – Osnove projektiranja, djelovanja
na konstrukcije, geotehničko projektiranje i projektiranje seizmički otpornih
konstrukcija; te radnih grupa BAS/TC 58/WG 2 i BAS/TC 58/WG 3.
Izv. prof. dr. sc. Sanin Džidić, dipl. ing. građ. – doktor tehničkih
nauka Univerziteta u Sarajevu i izvanredni profesor iz oblasti betonskih
konstrukcija na Građevinskom odsjeku Tehničkog fakulteta Univerziteta u
Bihaću i gostujući profesor na Internacionalnom BURCH Univerzitetu Sarajevo
na Katedri za arhitektonske konstrukcije i tehnologije. Uža znanstvena oblast –
betonske konstrukcije i utjecaj požara na različite vrste građevinskih konstrukcija
i reakcija na vatru građevinskih materijala. Autor je pedeset znanstvenih i
stručnih radova objavljenih na međunarodnim konferencijama, simpozijumima,
te u stručnim i znanstvenim publikacijama. Autor knjiga „Otpornost betonskih
konstrukcija na požar“ – 2015 i koautor knjiga „Studije o betonu 2015-2016“
– 2017 i „High-Rise Buildings - Structures and Materials“ - 2018. Prevoditelj
BAS EN 1991-1-2:2016, Evrokod 1: Dejstva na konstrukcije – Dio 1-2: Opšta
dejstva – Dejstva na konstrukcije izložene požaru i recenzent prijevoda
BAS EN 1992-1-2:2017, Eurokod 2: Projektiranje betonskih konstrukcija –
Dio 1-2: Opća pravila – Projektiranje otpornosti konstrukcija na djelovanje
požara. Rukovoditelj implementacije preko tri stotine infrastrukturnih projekata
ukupne vrijednosti preko sto milijuna američkih dolara u Bosni i Hercegovini,
Afganistanu i drugim zemljama. Projektant konstruktivne faze za preko stotinu
projekata industrijskih, infrastrukturnih, stambenih i javnih objekata. Predsjednik
geotehničko projektiranje i projektiranje seizmički otpornih konstrukcija. Prvi
288
predstavnik Bosne i Hercegovine u Europskom komitetu za standardizaciju (CEN
– European Committee for Standardization).
Mr. sc. Emir Hodžić, dipl. ing. građ. – zaposlen u Rudarskom institutu
Tuzla u svojstvu odgovornog projektanta. Trenutna oblast rada je projektiranje i
nadzor objekata i konstrukcija za potrebe industrije i rudnika. Prijašnja iskustva
vezana su za područje stanogradnje, te ispitivanja materijala i konstrukcija. Do
sada ima tri objavljena rada (Neka iskustva analize zgrada s fleksibilnim etažama
i fleksibilnim veznim gredama, Materijali i konstrukcije, 2007; Kvalitet betonskih
konstrukcija, 10. Naučno-stručni skup s međunarodnim učešćem „Quality
2017“, Neum, 2017; Metode proračuna nearmiranih blokova za ankerisanje
transportnih traka, 7. Naučno stručni skup Geo-Expo, 2017), kao i veći broj
projekata, uglavnom za gospodarstvo. Prevoditelj i recenzent više dijelova eurokod
standarda. Član je tehničkih komiteta BAS/TC 21, Beton i proizvodi od betona;
geotehničko projektiranje i projektiranje seizmički otpornih konstrukcija;
BAS/TC 61, Eurokodovi ‒ Projektiranje betonskih i zidanih konstrukcija;
BAS/TC 62, Eurokodovi ‒ Projektiranje čeličnih, spregnutih, drvenih i
aluminijskih konstrukcija; te radne grupe BAS/TC 58/WG 3.
289
Ovaj Priručnik je pripremljen i objavljen u okviru projekta „Podrška kapacitetima Instituta
za standardizaciju Bosne i Hercegovine u području primjene evrokodova” koji je podržan
iz Fonda za razvojnu saradnju Republike Češke i realizovan od strane Češke kancelarije za
standarde, mjeriteljstvo i ispitivanje (ÚNMZ)
This Handbook was prepared and published in the framework of the project “Support
of Capacities of the Institute for Standardisation of Bosnia and Herzegovina in the Area
of Implementation of EUROCODES” supported under the Czech Republic Development
Cooperation and realized by the Czech Office for Standards, Metrology and Testing (ÚNMZ)

Vodič Za Eurokod Norme

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Vodič Za Eurokod Norme

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PRIRUČNIK ZA EUROKODOVE

BAS EN 1990; BAS EN 1991-1-1; BAS EN 1991-1-2; BAS EN 1991-1-3;

Principi i procedure seta evropskih standarda – sistema tehničkih pravila za

Izdavači: Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine - BAS,

Češka kancelarija za standarde, mjeriteljstvo i ispitivanje - ÚNMZ,

Štampa: Lucc2P studio, Milan Martínek, Republika Češka

Dizajn korica: Zvjezdan Šehovac, dipl. ing. el.

PRIRUČNIK za eurokodove [Elektronski izvor]: BAS EN 1990; BAS EN 1991-1-1;

Način dostupa (URL): http://eurokodovi.ba/?lang=bs. - Nasl. sa nasl. ekrana. - Opis izvora

BIOGRAFIJE AUTORA 284

Sadržaj, tumačenja i zaključci sadržani u ovom Priručniku su odgovornost

Pred vama je priručnik koji je pripremljen i objavljen u okviru realizacije

ÚNMZ tim, implementator projekta

You are looking at a handbook prepared and published within the

ÚNMZ team, the project implementer

Institut za standardizaciju Bosne i Hercegovine je pokrenuo obiman

Sarajevo, jesen 2017. godine

The Institute for Standardization of Bosnia and Herzegovina has

Sarajevo, autumn 2017

EN 1990 Principi projektiranja

EN 1992 EN 1993 EN 1994

Slika 1: Međusobni odnos pojedinih dokumenata eurokodova

3 NACIONALNI DODACI ZA EUROKODOVE

5 KOMITET CEN/TC 250 EUROKODOVI ZA GRAĐEVINSKE

- HG Bridges – koordinira aktivnosti u okviru EN 1992 do EN 1996

6 PRIMJENA EUROKODOVA U TEHNIČKIM SPECIFIKACI-

8.2 EN 1990 PRINCIPI PROJEKTIRANJA

Slika 2: Indeks pouzdanosti β za granična stanja nostivosti i referentni period 50 godina

8.3 EN 1991 OPTEREĆENJE

8.3.1 EN 1991-1-1 Zapreminske težine, vlastita težina i korisna opterećenja

8.3.2 EN 1991-1-2 Opterećenje konstrukcija izloženih djelovanju požara

8.3.3 EN 1991-1-3 Opterećenje snijegom

8.3.4 EN 1991-1-4 Opterećenje vjetrom

8.3.5 EN 1991-1-5 Opterećenje temperaturom

8.3.6 EN 1991-1-6 Opterećenje tijekom izvršenja

8.3.8 EN 1991-2 Opterećenje mostova prometom

8.3.10 Opterećenje leđenjem

II stub I stub III stub

Zajednička vanjska i sigurnosna Evropske zajednice Policijska i sudska saradnja

Slika 1: Pravna struktura Evropske unije [1]

Vijeće/ministara/Evropske unije usvaja propise obično zajedno s

Slika 2: Direktno djelovanje pravnih akta [1]

2 POSTUPAK USKLAĐIVANJA ZAKONODAVSTVA

Slika 3: Institucionalni okvir infrastrukture kvaliteta u Bosni i Hercegovini

3 NOVI PRISTUP, NOVI ZAKONODAVNI/PRAVNI/OKVIR EU

3. Higijena, zdravlje i okoliš

4. Sigurnost i dostupnost u upotrebi

Slika 4: Postupak usklađivanja i certifikacije definisan uredbom CPR 305/2011

Tumačenje oznaka na slici 4:

hEN: harmonizirani standardi - evropski i internacionalni standardi koje su prihvatile evropske

5 OCJENJIVANJE USKLAĐENOSTI / OCJENJIVANJE I PROVJERA

6 PROBLEM U BOSNI I HERCEGOVINI: NIJE USVOJENA

2.1 UOBIČAJENI TERMINI I DEFINICIJE KORIŠĆENI U EN 1990 I

2.2 POSEBNI TERMINI KOJI SE ODNOSE NA PROJEKTOVANJE

2.3 USLOVI KOJI SE ODNOSE NA DEJSTVA

Karakteristične vrijednosti svojstava materijala ( X k ) date su u standardima, a

3.1 OSNOVNI ZAHTJEVI

8.1.3 Podjela prema prostornoj zavisnosti

8.1.4 Podjela prema prirodi i/ili odgovoru konstrukcije

8.1.5 Uticaji sredine

8.2 REPREZENTATIVNE VRIJEDNOSTI PROMJENLJIVIH

8.2.1 Karakteristična vrijednost

8.2.2 Karakteristična vrijednost stalnih dejstava

8.2.3 Karakteristična vrijednost promjenljivih dejstava