1.

Mafia i Cosa Nostra

Mafija je već svjetski poznati pojam koji se odnosi na zločinačke organizacije. Pojam se
isprva koristio za označavanje zločinačke organizacije nastale na Siciliji, točnije rečeno Cose
Nostre, čije podrijetlo potječe još od početka 19. st. Stoga se ime „Cosa nostra“ odnosi
isključivo na sicilijansku mafiju (i na njenu međunarodnu razgranatost, pogotovo u
Sjedinjenim Američkim Državama) kako bi se razlikovale od ostalih kriminalnih organizacija
kako talijanskih tako i međunarodnih, koje se općenito vode pod pojmom mafije.

2. Djelovanje organizacije Cosa Nostra

Cosa Nostra bavi se trgovinom droge, financijskim i nekretninskim špekulacijama,

pranjem novca, ucjenama, raspolaganjem gradskim i industrijskim otpadom, te trgovinom
oružja. Kriminalna strategija je dvostruka: s jedne strane mafija nastoji uzeti kontrolu nad
teritorijem u kojem boravi, nametanjem plaćanja za trgovinske i industrijske djelatnosti tog
područja (porez ili racket) te oštrom i neposrednom kaznom svakoga tko se usudi suprotstaviti
njenim odredbama, dok s druge strane nastoji potkupiti političku moć i državne djelatnike
novcem i glasovima kako ne bi bila kažnjena te kako bi sklopila „privilegirane“ poslovne
odnose s javnim sustavom.

Postati članom mafije jednako je promijeniti vjeru. Svaki član koji pristaje ući u organizaciju
treba se podvrgnuti ritualu inicijacije.

3. Struktura

Struktura Coste Nostre je piramidalna. Na dnu su obitelji, koje čine „časni ljudi“. Obitelj
je nadležna svakom čovjek, a „glava obitelji“ (Otac) ima apsolutnu moć nad ostalim
komponentama. Svaka obitelj kontrolira svoje područje gdje se ništa ne može dogoditi bez
šefovog pristanka. Obitelji se dijele na grupe od 10 „časnih ljudi“, desetine, kojima
zapovijeda šef desetine. Tri obitelji iz susjednog područja čine oblast, na čijem je čelu šef
oblasti. Više šefova oblasti ujedinjuju se u komisiju ili u provincijsku kupolu, od kojih je
najvažnija ona iz Palerma. Provincijskom komisijom presjeda jedan od šefova oblasti koji se
zove „capo“. Još iznad nalazi se regionalna kupola koja se naziva interprovincijskom. Ona je
najjače organizacijsko tijelo koje mafijaši zovu i „Pokrajinom“ i u koju su uključeni svi
predstavnici raznih pokrajina. Na vrhu se nalazi vrhovni šef ili boss ili kum, koji je na čelu
najmoćnije provincijske kupole (uglavnom Palermo).

4. Zakletva

Postati članom mafije jednako je postati promijeniti vjeru. Svaki član koji pristaje ući u
organizaciju treba se podvrgnuti ritualu inicijacije. Kandidat uđe u sobuu prisutnosti
predstavnika obitelji i ostalih manjih „časnih ljudi“. Zatim predstavnik obitelji izlaže
kandidatu pravila organizacije, potvrđujući prije svega da ono što se inače zove mafija,
zapravo je Costa Nostra, te počinje nabrajati obveze koje novi član treba treba strogo
poštovati: „ ne željeti ženu drugih časnih ljudi, ne krasti, ne ići prostitutkama, ne ubiti druge
„časne ljude“ (osim u slučaju krajnje nužde), izbjegavati policijske prijave, uvijek pokazivati
ozbiljno i korektno ponašanje, sa strancima održavati apsolutnu tišinu o Cosi Nostri. Zatim
predstavnik poziva kandidata da si izabere kuma među prisutnim časnim ljudima te započinje
ceremonija zakletve. Radi se o tome da početnika pitaju s kojom rukom se obično puca, zatim
ga traže da si malo poreže kažiprst te ruke i da kapljicom krvi umrlja svetu sliku. Zatim
predstavnik spaljuje sliku. Kandidat/Početnik treba staviti sliku s jedne u drugu ruku,
zakljinjući se u vjernost, inače će u protivnom biti spaljen na isti način.

Prema svemu ovome, jasno je kako se Cosa Nostra temelji na vrlo tradicionalnim
vrijednostima: poštivanje krvnih veza, vjernost, prijateljstvo i čast. Čast podrazumijeva da
mafijaš na prvo mjesto stavlja interese Cose Nostre, onda tek svoje. Još jedan zanimljiv
aspekt je uloga koju ima religija u mafijaškom svijetu. Časni ljudi vole se predstavljati kao
pobožne i religiozne osobe, i nije rijetko da u šefovskim skrovištima policija nađe biblije,
svete slike, ili čak ugrađene kapelice s oltarima i svijećama. Poput časti, religija ( ili je možda
bolje govoriti o pseudoreligiji) pomaže mafijašima opravdati njihovo djelovanje njima
samima, drugim mafijašima i njihovim obiteljima. Mnogi mafijaši u stvari vole misliti da ako
ubijaju, čine tako u ime nečeg višeg od novca i moći: časti i boga.