Professional Documents
Culture Documents
Skripta Iz Prava
Skripta Iz Prava
Skripta Iz Prava
info/
1. Opšti pojam prava
Pravo je skup normi koje primenjuje država, gde se pod primenom u prvom redu misli na primenu
sankcija. Norme koje primenjuje država nazivaju se pravne norme. Njih država stvara sama ili ih uzima iz
svih društvenih oblasti, bilo da ih stvaraju društvene organizacije ili neorganizovano društvo.
Postoji uska veza između države i prava, jer su oni uslovljeni i imaju zajedničke ciljeve: za pravo država
obezbeđuje prinudni karakter svojom fizičkom snagom vlasti – vladajuća klasa nameće pravne norme
fizičkom snagom vlasti i tako nastaje obaveznost primene prava; za državu pravo obezbeđuje zaštitu
interesa vladajuće klase – država stvara pravo u cilju zaštite društvenog poretka koji odgovara interesima
vladajuće klase.
Ljudsko drustvo definisani je kao poseban i specifican deo materijalnog sveta u kome njegovi clanovi
stupaju u razlicite medjusobne odnose.Mnostvo drustvrnih odnosa namece potrebu za njihovim
organizovanjem i postojanja reda u drustvenom ponasanju.rec je o pravilima koja su stvorena u drustvu i
koja se u njemu primenjuju.to su tzv. Drustvena pravila(norme).
Prava su grupa društvenih pravila (normi) koje članovi društva primenjuju svesni da se to mora činiti,a ne
da je to stvar njihove volje .Ova grupa drustvenih pravila oznacava se kao pravne norme ili pravo.
Pravo je skup normi koje primenjuje država, gde se pod primenom u prvom redu misli na primenu
sankcija. Norme koje primenjuje država nazivaju se pravne norme. Njih država stvara sama ili ih uzima iz
svih društvenih oblasti, bilo da ih stvaraju društvene organizacije ili neorganizovano društvo.
Postoji uska veza između države i prava, jer su oni uslovljeni i imaju zajedničke ciljeve: za pravo
država obezbeđuje prinudni karakter svojom fizičkom snagom vlasti – vladajuća klasa nameće pravne
norme fizičkom snagom vlasti i tako nastaje obaveznost primene prava; za državu pravo obezbeđuje
zaštitu interesa vladajuće klase – država stvara pravo u cilju zaštite društvenog poretka koji odgovara
interesima vladajuće klase.
Moral je skup društvenih normi koje omogućavaju ponašanje ljudi sa aspekta dobra i zla i u vezi s
tim, naređuju odnosno zabranjuju subjektima odgovarajuće ponašanje. Svako društvo ima svoje moralne
norme koje se menjaju sa razvojem društva, ali ne brzo. Poštovanje moralnih normi obezbeđuje se
uticajem javnog mnjenja i putem svesti pojedinca. Sankcije za povrede moralnih normi mogu biti
društvene (moralne osude) ili individualne (griža savesti).
Mnoge moralne norme postaju pravnim. Moral svojim normama predviđa poštovanje prava, a pravo
nastoji da ostvari osnovne moralne ciljeve. Razlika između moralnih i pravnih normi je u tome što se
moralne norme prihvataju dobrovoljno i izvršavaju iz svesti i ubeđenja ljudi, dok pravo ima prinudni
karakter.
Običaji su društvene norme koje se ostvaruju u društvu na osnovu ustaljenih navika i koje se
formiraju kroz primenu u dužem vremenskom periodu. To su ustaljena, uobičajena ponašanja ljudi, koja
zbog dugog ponavljanja prelaze u naviku i postaju sastavni deo ponašanja i života ljudi. Tada počinje da se
smatra da je obavezno da se na isti način ponaša i ubuduće. Sankcije za nepoštovanje običaja su prezir,
bojkot, novčane sankcije, pa sve do fizičkog nasilja i čak oduzimanja života.
Razlika između običaja i morala je u tome što se običaji sporije menjaju. Isto tako, moral je uvek
vezan za ocenjivanje ponašanja ljudi, što nije slučaj sa običajima. Zajednička karakteristika morala i običaja
je da ih stvara društvo, a njihova primena se ne ostvaruje prinudom države.
Pravne norme postoje paralelno sa ostalim vrstama društvenih normi kojima se utvrđuju pojedine
vrste društvenih odnosa.Radi se o običajnim,moralnim,religijskim i sličnim društvenim normama.
Od više kriterijuma razlikovanja prava od drugih društvenih normi,najčešće se razlike uspostavljaju
po načinu nastanka,sadržaju i načinu primene.
1
http://www.puskice.info/
Pravne norme nastaju uglavnom aktivnošću države,koja putem zakonodavnih organa donosi
norme.
Sadržaj pravnih normi je bitan kriterijum razlikovanja.Pravom se prvo uređuju odnosi koji nastaju u
proizvodnji i prisvajanju dobara (ekonomski) i odnosi povodom pripadnosti i vršenja državne vlasti
(politički).Naravno, to nisu jedine oblasti koje pravo reguliše.Pravo reguliše one odnose koji su bitni i na
kojima počiva jedno društvo,dok se na druge društvene odnose koji nisu „bitni“ primenjuju društvene norme
koje nemaju rang pravnih.
OBIČAJI I PRAVO
Običaji predstavljaju druš. Pravila koja su priznata od samog društva i nastaju dugotrajnim
ponavljanjem,istovetnim ponašanjem ljudi.Na taj način, u svesti ljudi se stvara mišljenje o nužnosti takvog
ponašanja.
Pravo i običaji predstavljaju dve vrste druš. normi koji imaju zajedničku karakteristiku da su u
funkciji uspostavljanja društvenog reda.Ostale karakteristike su im uglavnom različite: različito nastaju
(pravo stvara država,običaji nastaju spontano),A različite su sankcije za njihovo nepoštovanje.Za kršenje
običajnih normi sankcije se preduzimaju neorganizovano od strane pojedinaca ili grupa u jednom društvu,a
mogu i da izostanu.Kod pravnih normi sankcije su unapred predviđene i izvršava ih država aparatom
prinude.
Ako su običaj i pravo u suprotnosti,prednost imaju pravne norme.
Nekada običaji dopunjuju pravne norme.Onda pravo prihvata običaj,pretvara ga u pravo,daje mu
pravnu snagu - to je tzv. običajno pravo.
MORAL I PRAVO
Moral je oblik druš. svesti nastao delovanjem objektivnih zakona druš. razvitka.Moral je svest ljudi
u određivanju dobra i zla.Moralne norme se mogu menjati sa opštim promenama u društvu. Osnov primene
moralne norme je svest da se takvo ponašanje očekuje od svakog pojedinca koji pripada određenoj druš.
zajednici.Za nastajanje moralnih normi nije potrebna dugotrajnost ponašanja;menjaju se sa promenama u
društvu.
Primana sankcija kod nepoštovanja moralnih normi je neorganizovana i nije unapred
predviđena.Posebna vrsta sankcije je griža savesti i ona ima karakter sankcije.
Moral može da posluži kao korektiv u tumačenju prava i primeni,i može biti osnov za stvaranje
neke pravne norme koja nedostaje.Neki veći uticaj morala na pravo na postoji.
4. Izvori prava
Pod materijalnim izvorom prava smatraju se uzroci koji stvaraju određeno pravo, a to je volja vladajuće
klase. Vladajuća klasa stvara određeno pravo kojim štiti svoje interese.
Pod formalnim izvorima prava smatraju se opšti pravni akti kojima se uređuju konkretne pravne situacije.
Formalni izvor prava mora biti u saglasnosti sa materijalnim izvorom prava, što znači da se formalnim
izvorima prava manifestuje volja vladajuće klase. Na osnovu formalnih izvora prava subjekti u pravu
unapred znaju kako treba da se ponašaju. Najvažniji izvori prava, tj. opšti pravni akti su: ustav, zakoni,
podzakonski akti, akti preduzeća i ugovori. Osim toga postoje i: običaji, sudski precendenti, sudska i
druga pravna praksa i pravna nauka. Postoje dva osnovna tipa prava: kontinentalno-evropsko pravo,
gde je glavni izvor prava zakon, i anglo-saksonsko pravo, gde preovlađuju običaji i sudski precendenti.
Ustav je najvažniji opšti pravni akt, iz kojeg izviru svi zakoni i podzakonski propisi u jednoj državi. Zakoni
države moraju da budu u skladu sa ustavom. Ako je zakon u sukobu sa ustavom, važniji pravni akt je
ustav, pa se u tom slučaju primenjuje ustav.
Zakoni su, odmah posle ustava, najvažniji izvori prava. Zakon je najviši opšti pravni akt koji ima najvišu
pravnu snagu odmah iza ustava, a koji donosi, usvaja zakonodavni organ po posebnoj proceduri. On mora
da vodi računa da zakon bude u skladu sa ustavom. Procedura donošenja zakona može biti
demokratizovana: prva faza je donošenje nacrta zakona, i često iznošenje tog nacrta na javnu diskusiju; u
sledećoj fazi se predlog zakona upućuje skupštini na razmatranje; u skupštini se vodi pretres, a zatim se
glasa, da bi se predlog zakona usvojio ili odbacio. Ako se zakon usvoji, poslednja faza je objavljivanje
zakona. Zakon stupa na snagu po proteku određenog roka – kod nas je to 8 dana od dana njegovog
objavljivanja, osim ako se iz opravdanih razloga ne predvidi da stupe na snagu ranije.
Zakon po pravilu nema povratno (retroaktivno) dejstvo, što znači da se on ne može primeniti na
slučajeve koji su se dogodili pre njegovog usvajanja. Samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno
dejstvo, kad je to u opštem interesu, što se utvrđuje pri njihovom donošenju.
Zakoni važe neodređeno vreme. U izuzetnim slučajevima, zakonom se može predvideti i njegovo trajanje.
Prestanak važenja zakona može da bude rešen na dva načina: 1. da se zakon donošenjem drugog zakona
u istoj materiji ili 2. da se stari zakon delimično ili u potpunosti izmeni odredbama novog zakona. U slučaju
neslaganja dva zakona koja su na snazi, primenjuje se zakon koji je kasnije stupio na snagu, ili se
primenjuje poseban zakon u odnosu na opšti zakon.
2
http://www.puskice.info/
Zakoni određene države primenjuju se i važe samo na teritoriji te države. U federativnim državama
postoje savezni ustav i savezni zakoni i ustavi i zakoni država koje sačinjavaju federaciju. Savezni zakoni
se primenjuju na teritoriji čitave države, a republički zakoni se primenjuju na teritoriji republike koja ih je
donela. Republički ustavi i zakoni moraju biti međusobno u skladu, ali i u skladu sa saveznim ustavom i
zakonima.
Posebnu vrstu zakona čine zakonici, koji obuhvataju celu jednu pravnu oblast, sistematično obrađenu. Oni
postoje radi jednostavnije i preglednije primene prava.
Podzakonski akti su niži od zakona. Kada se zakonom ne mogu predvideti svi slučajevi već samo
najvažnija pravna načela, što je česta pojava, donose se podzakonski akti. Njih donose organi niži od
zakonodavnih, kao što su organi uprave, resorni ministri u vladi, vlada i dr. Podzakonski akti ne mogu biti u
suprotnosti sa zakonom. Najznačajnije vrste podzakonskih akata su: uredbe, odluke, pravilnici, naredbe,
rešenja, uputstva i dr.
Akti preduzeća su: statut, pravilnik i odluka kojom se na opšti način uređuju određena pitanja. Statut je
osnovni opšti akt preduzeća i ostali opšti akti preduzeća moraju biti u saglasnosti sa statutom.
Ugovori su dvostrani pravni akti i zato kod ugovora postoji mogućnost da, pored države, u njima učestvuju
i nedržavni subjekti.
Običaji su ustaljena, uobičajena ponašanja ljudi, koja zbog dugog ponavljanja prelaze u naviku i postaju
sastavni deo ponašanja i života ljudi. Tada počinje da se smatra da je obavezno da se na isti način ponaša
i ubuduće. Trgovački običaji predstavljaju značajan izvor trgovinskog prava. Oni se dele na opšte običaje,
kojima se reguliše robni promet uopšte, i na posebne običaje, kojima se regulišu pojedine vrste robnog
prometa. Ako je opšti trgovački običaj u sukobu sa posebnim, primenjuje se posebni trgovački običaj.
Sudski precendent je sudska presuda kojom je rešen jedan konkretan slučaj i na osnovu koje su sudovi u
zemljama anglosaksonskog prava dužni da i ubuduće u identičnim slučajevima donose iste takve presude.
U našem pravu sudski precendent nije izvor prava.
Sudska praksa, kao i praksa upravnih organa i drugih organa, može biti izvor prava, ali indirektan, jer
sudovi, upravni organi i drugi organi nisu obavezni da je primenjuju – oni imaju pravo da u svakoj situaciji
procene da li će se pridržavati sudske odnosno druge prakse. Sudska praksa je korisna, jer doprinosi da
se isti slučajevi ravnopravno tretiraju. Zato sudovi teže da je koriste kao izvor prava, pod uslovom da nije
došlo do izmene zakonskih propisa.
Pravna nauka generalizuje saznanja koja su se sticala u više država i kroz duži vremenski period, pa se
može reći da je pravna nauka dopunski izvor prava. Pravna nauka obezbeđuje adekvatna pravna rešenja
u slučajevima nedostatka pravnih propisa, pa se u tim slučajevima i koristi kao izvor prava.
3
http://www.puskice.info/
8. Pravna norma, pojam I elementi
Pravna norma nije identična sa članom nekog pravnog akta (ustava,zakona).Pravna norma izražava
jednu celinu kojom se uređuje jedan ili više društvenih odnosa.
Smatra se da se pravna norma sastoji iz 3 elementa:hipoteza, dispozicija, i sankcija.
1) HIPOTEZA – je deo pr. norme koji je opšti uslov da bi jedan druš. odnos bio obuhvaćen pravom i bio
označen kao pravni odnos.Hipotezu ustvari čini skup činjenica koje moraju postojati da bi se primenila
dispozicija.Hipoteza pravne norme nije uvek vidljiv deo pravne norme,često je pravna norma formulisana
tako da se hipoteza izostavlja,pa se mora pretpostaviti.
2) DISPOZICIJA – je centralni deo norme,suština.To je pravilo ponašanja koje je propisano normom.U
njemu je sadržan zahtev kako treba da se ponašaju subjekti na koje se ona odnosi. Postojanje dispozicije
ne znači da već postoji i pravna norma.Dispozicija postaje pravna norma kada joj se doda
sankcija.Ponašanje suprotno od predviđenog u dispoziciji pretstavlja pretpostavku sankcije.
Postoji više vrsta dispozicije.Neke su : naređujuća, zabranjujuća, ovlašćujuća.
A) Naređujuća naređuje subjektu prava da se ponaša na određen način, tj. naređuje mu da izvrši
određeno činjenje.
B) Zabranjujuća dispozicija zabranjuje subjektu prava da izvrši neku radnju (naređuje mu
nečinjenje).
C) Ovlašćujuća ovlašćuje subjekta prava na određeno ponašanje (ne naređuje niti mu
zabranjuje).
Dispozicija može biti različito određena,tj. sa precizno određenim pojmovima (određena dispozicija)
ili sa neprecizno utvrđenim pojmovima (neodređena dispozicija).Ova kategorija dispozicija (neodređena)
često sadrži tzv. pravne standarde (pojmove koji menjaju konkretnu sadržinu, zavisno od slučaja na koji se
odnose,a u suštini ostaju nepromenjeni – npr. pojam savestan,prosečan).
Dispozicija može biti kategorična i alternativna.Kategorična nalaže subjektu prava striktno
ponašanjekoje je za njega obaveza.Alternativna dispozicija omogućuje da subjekt sam odluči kako će se
ponašati,saglasno određenju iz dispozicije koja sadrži dva ili više ovlašćenja.
3) SANKCIJA – je deo pravne norme kojom se definiše ponašanje subjekta za slučaj da ne postupi po
dispoziciji.Isto tako se određuje ponašanje države prema pravnom subjektu zbog nepoštovanja pravne
norme.Sankcija je pravilo ponašanja (koje sledi ako nije postupljeno prema dispoziciji ) i ona se razlikuje
od faktičkih radnji koje se preduzimaju uz primenu tog pravila i koje se isto nazivaju sankcijama ( radnje
koje vrše državni organi).
Jedna od osnovnih karakteristika sankcije je njena određenost.To znači njenu preciznost u pogledu
sadržine,i predviđenost u pravnom sistemu.Ovo je posebno značajno kod krivičnih normi,tako da je ovaj
princip dobio rang ustavnog načela:“niko ne može biti kažnjen za delo koje,pre nego što je učinjeno,nije bilo
predviđeno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu kao kažnjivo delo,niti mu se može izreći kazna
koja za to delo nije bila predviđena“.
Sankcija,za razliku od hipoteze i dispozicije koje mogu biti izostavljene,mora uvek biti predviđena i
često se ispoljava tako da se državnom organu prepušta da prekršiocu dispozicije odredi vrstu sankcije i
izvrši je.
4
http://www.puskice.info/
Postoji nekoliko vrsta tumačenja u okviru kojih se tumači dele na državne organe i nedržavne
subjekte.Po pravilu,tumač je subjekt koji nije stvaralac norme.Tumačenje koje daje njen stvaralac naziva se
autentično tumačenje.Tri su osnovne vrste tumačenja : tumačenje državnih organa, tumačenje nedržavnih
subjekata i naučno tumačenje.
1) Tumačenje državnih organa – oni su često u prilici da tumače jer se veliki broj pr. odnosa
pojavljuje pred njima.Čest tumač je tvorac – zakonodavac.Njegova tumačenja imaju veliki uticaj na
poštovanje pr. normi, razvijanje pravne kulture i pravne discipline građana.Mnogo češći tumači su drugi
državni organi, a pre svih upravni organi i sudovi.Oni tumače norme u postupku njihove primene.Upravni
organi tumače u postupku donošenja upravnog akta.
2) Tumačenja nedržavnih organa – to su najčešće pravna lica i građani.Veći značaj ima autentično
tumačenje i obavezujuće je za tumača.Kod tumačenja od strane nedržavnih organa pojavljuje se problem
njihove stručnosti i osposobljenosti za ovu aktivnost.
3) Naučno tumačenje – daje ga pravna nauka.To čine pravnici sa najvišim zvanjima pa je to i
garancija da će norme biti protumačene na potpun i sistematičan način.Ovo tumačenje uživa veliki autoritet
5
http://www.puskice.info/
11. Subjekti prava
Donosilac pravne norme (najčešće zakonodavac) upućuje pr. normu pojedinim subjektima koji su
dužni da po njoj postupe ili koji svoje međusobne odnose uređuju po pravilima te norme.Subjekti koji
oživotvoruju pr. norme su članovi jednog društva,tj. stanovnici države.Međutim,pojedinci nisu jedini
subjekti.Učesnici u pr. odnosima su i izvesne grupe ljudi,njihove asocijacije.Te asocijacije imaju sopstveni
personalitet u pr. odnosima.
Znači,postoje 2 vrste pravnih subjekata: ljudska bića označena kao fizička lica i određene asocijacije
ljudi koje se nazivaju pravna lica.
Obe vrste imaju određena svojstva koja ih čine podobnim da budu subjekti – to je pravna
sposobnost.U korelaciji sa pravnom je i poslovna sposobnost.Poslovna sposobnost je sposobnost
subjekta prava da svojim izjavama volje stiče prava i obaveze.Subjekti prava imaju još jednu sposobnost –
deliktnu sposobnost.
To je svojstvo subjekta da bude nosilac obaveze iz nedozvoljenih radnji – delikata.Nedozvoljene radnje su
postupci kojima se vređaju prava i interesi drugih lica.
U istorijskom smislu čovek nije oduvek bio subjekt prava (robovlasništvo,npr.).
Čovek mora da poseduje određena svojstva da bi mogao da shvati sadržinu norme i da se upravlja po
njoj.Ta opšta svojstva su svest i volja.Ovo je pretpostavka da jedno fizičko lice može biti subjekt prava.On
mora da shvati prava, odn. obaveze koje proizlaze iz pravne norme – da ima svest o sadržaju pr. norme i
odgovarajuću volju da postupi po njoj.
Stvaralac pr. norme ceni,prema društvenom interesu,kojoj kategoriji fizičkih lica treba priznati svojstvo
pravnog subjekta.
Ako se sumnja da jedno punoletno lice nema i odgovarajuću zrelost,to se proverava u odgovarajućem
med. postupku.Ako se utvrdi da je to tačno,punoletno lice se izjednačava sa nekom od kategorija
maloletnika i oduzima mu se poslovna sposobnost,i određuje mu se zastupnik.Ako su punoletna lica stekla
poslovnu sposobnost mogu je protekom vremena i gubitkom određenih psihičkih svojstava,izgubiti.
Fizička lica su i deliktno odgovorna.Postoje građanska i krivična odgovornost.Građanska odgovornost
se manifestuje u snošenju posledica za štete koje svojim radnjama ili propuštanjem fizičko lice nanese
drugom licu,tj. imovini.Krivična odgovornost postoji kao obaveza fizičkih lica da odgovaraju za svoje
radnje kojima su prouzrokovali određeno kriv. delo ili prekršaj.
6
http://www.puskice.info/
Zbog velikog broja fizičkih lica postoji potreba postojanja određenih elemenata individualizacije
svakog.To su :ime,prebivalište,boravište i državljanstvo.
Ime je oznaka jednog fizičkog lica kojom se ono izdvaja od ostalih.Ime se sastoji od ličnog i porodičnog
imena.Lično se određuje nakon rođenja,a porodično se prenosi od roditelja.
Prebivalište je mesto u kome je fizičko lice stalno nastanjeno,gde se odvijaju njegove radne
aktivnosti.Na osnovu prebivališta određuje se vršenje određenih prava:ostvarivanje biračkog
prava,iniciranje postupaka kod suda...
Boravište je mesto u kome neko fiz. lice privremeno boravi bez namere trajnog zadržavanja tj.
nastanjivanja(npr. gde studira).
Državljanstvo predstavlja pravnu vezu (pripadnost ) jednog fiz. lica nekoj državi.Pravilo je da lica ima
državljanstvo zemlje u kojoj je rođeno,ali postoji mogućnost sticanja državljanstva i zemlje u kojoj se lice
nastanjuje u toku života.Isto,po pravilu lice ima jedno državljanstvo,ali može imati 2 ili više.Nekad se
dešava da jednom licu prestane državljanstvo jedne države,a da ne stekne novo,pa je ono u statusu lica
bez državljanstva.
Postoje 2 vrste knjiga u kojima se vode svi ovi podaci : matična knjiga i knjiga državljana.
Matične knjige se dele u 3 vrste:rođenih,venčanih i umrlih.Podaci sadržani u matičnim knjigama smatraju
se tačnim dok se suprotno ne dokaže.
Knjiga državljana sadrži podatke o državljanstvu fizičkih lica i na osnovu tih podataka se izdaju uverenja o
državljanstvu.
B) PRAVNA LICA
Pravna lica mogu biti različita.Ona se sastoje od više fizičkih lica koja imaju različite uloge u pravnom
licu kao samostalne pravne ličnosti.Sva pravna lica su društvene tvorevine.Da bi se mogla smatrati
pravnimlicem jedna društvena tvorevina mora da poseduje određene karakteristike:
organizovanost,delatnost (cilj,interes),imovina i društvenopravna kvalifikacija (priznanje).
U osnovi pravnog lica je organizovano povezivanje fizičkih lica koja,povezujući svoje pojedinačne
funkcije ukupno čine funkciju (delatnost) pravnog lica.Povezivanje rada fizičkih lica nužno povlači i
korišćenje materijalnih sredstava (imovine) koja se nalazi u svojini pr. lica.Razlog povezivanja različitih
komponenti u pr. licu jeste postojanje cilja tj. ostvarivanje interesa. Odgovarajuća delatnost je cilj postojanja
pr. lica.Prestanak vršenja delatnosti dovodi do prestanka pr. lica.Cilj koji se ostvaruje u pr. licu mora biti u
skladu sa javnim interesom. Delatnost pr. lica mora biti zakonita i moralna,a to se kontroliše od strane
države prilikom pravnog priznanja (registracije) statusa pr. lica.
Jedna od osnovnih pretpostavki postojanja pr. lica jeste njegova imovina,putem koje ono može da
opravda i ostvari svoju funkciju.Istovremeno,ona je i element sigurnosti za ostale učesnike u pr. saobraćaju
koji posluju sa pr. licem.Struktura imovine je definisana zakonom - nju čine: materijalna,novčana
sredstva,hartije od vrednosti.
Postoje 3 načina nastanka pr. lica: Sistem prijave, Sistem odobrenja (koncesije) i Sistem registracije
(normativni sistem).
1) Sistem prijave sastoji se u tome da nakon sprovedenog postupka osnivanja,osnivač podnosi
prijavu nadležnom državnom organu koji u odgovarajućim knjigama evidentira osnivanje novog pravnog
lica.Ovaj sistem se kod nas primenjuje prilikom sticanja pravnog subjektiviteta udruženja građana.
2) Sistem koncesije podrazumeva mnogo značajniju ulogu državnog organa u nastanku pr.
lica.Ovde je državnom organu prepušteno da donosi odluku o tome da li će jednom pr. licu priznati status
pr. subjekta, iako su formalno ispunjeni svi uslovi za to.Svodi se na diskrecionu ocenu državnog
organa.Kod nas se primenjuje prilikom osnivanja banaka i drugih finansijskih organizacija.
3) Normativni sistem se sastoji u tome da se zakonom unapred predvide uslovi za nastanak pr.
lica.Državni organi vode odgovarajuće javne knjige tzv. registre u koje upisuju pr. lica i od kada stiču pravni
subjektivitet.Ovaj sistem je prihvaćen kao osnovni za nastanak pr. lica,posebno u privredi.
Fizičko lice ima tzv. opštu pravnu sposobnost,tj. može bez ograničenja da stupa u pr. odnose
nezavisno o kojoj vrsti odnosa se radi.Kod pravnih lica postoji izvesno ’’suženje’’ pravne sposobnosti.
Pravno lice se osniva radi ostvarenja određenih druš. ciljeva ,radi obavljanja određene delatnosti.Zato se
pravna sposobnost pravnih lica odnosi na sposobnost da ono bude nosilac samo onih prava i obaveza koje
se pojavljuju povodom njegove delatnosti.
Za poslovnu sposobnost fizičkih lica traži se punoletstvo,a kod pravnih lica se u okviru njega formira
poseban organ (direktor,predsednik) koji kao fizičko lice istupa u ime pravnog lica i zastupa njegove
interese.
Pravno lica ima i deliktnu sposobnost.Ona se posmatra kroz deliktnu sposobnost fizičkih lica koja
predstavljaju pravno lice.Ta lica mogu svesno i voljno pričiniti štetu drugim pravnim subjektima i tada
nastaje odgovornost pr. lica,ako je šteta počinjena u okviru delatnosti pravnog lica.Ako je šteta pričinjena
u domenu van delatnosti pr. lica,postoji personalna odgovornost fizičkog lica i ono lično odgovara.
Pravno lice prestaje da postoji pod određenim uslovima. Kada nestane bilo koji od elemenata
neophodnih za njegov nastanak i egzistenciju,uključujući i priznanje.
7
http://www.puskice.info/
~VRSTE PRAVNIH LICA~
Najprihvatljiviji kriterijum je s obzirom na sredstva kojima pravno lice raspolaže i ciljeve koji se
ostvaruju osnivanjem pr. lica.Tako imamo društvno-pravna i građansko-pravna.
Društvenopravna bi bila ona koja posluju sredstvima u društvenoj svojini i u okviru kojih se ostvaruju
širi društveni interesi.
Građanskopravna bi bila ona koja posluju sredstvima u privatnoj svojini i u okviru kojih se pre svega
ostvaruju lični interesi članova tog lica.
Ova podela se prihvata uslovno,jer je kod nas napušten raniji koncept društvenog i privrednog
organizovanja (nema dominacije jednog tipa svojine,svi tipovi su ravnopravni,posluje se tržišno,privredni
subjekti se osnivaju kao preduzeća,...).
Prema jednoj klasifikaciji koja vodi računa o promenama,pravna lica se mogu podeliti :
1) Država
2) Političke organizacije i političke stranke
3) Preduzeća i druge privredne organizacije
4) Organizacije koje obavljaju društvene delatnosti (ustanove)
5) Društvene organizacije i udruženja građana,zadužbine,fondacije i druga tzv. građanskopravna lica.
Država ima svojstvo pravnog lica (kao i članice) po 2 osnova: po osnovu ovlašćenja kojima raspolažu u
okviru funkcije vlasti koja im je poverena (funkcije državnih organa u upravnom postupku) i po osnovu
pravnih odnosa u kojima se pojavljuju bez vršenja funkcije vlasti (npr. ugovorni odnosi gde je jedinica
lokalne samouprave jedna ugovorna strana).
8
http://www.puskice.info/
svesti i volje. Praktično, nema grane prava u kojoj prirodni događaji nisu ispunili mnoštvo pravnih odnosa
koji se uredjuju posebnim vrstama pravnih normi.
Ljudske radnje
Ljudske radnje obuhvataju radnje pravnih subjekata: fizičkih i pravnih lica koje dovode do nastanka pravnih
odnosa. Ova vrsta pravnih činjenica obuhvata aktivno i pasivno ljudsko ponašanje. Aktivno ljudsko
ponašanje predstavlja ljudsku radnju koja se manifestuje činjenjem fizičkog lica u prostoru i vremenu i koja
ima za posledicu nastajanje pravnog odnosa. Pasivno ljudsko ponašanje znači uzdržavanje od činjenja,
tj. propuštanje činjenja koje takode ima za posledicu odgovarajući pravni odnos. Kada je reč o aktivnim
ljudskim radnjama, tj. o činjenjima, one se dele na dve vrste (grupe): činjenja saglasna pravu i činjenja
protivna pravu.
Pravo svojine je najšire pravo držanja,korišćenja i raspolaganja jednom stvari,koje se može isticati prema
svim trećim licima.Tu imamo 3 komponente
1. ovlašćenje držanja - sastoji se u pravnoj mogućnosti da se ima faktička vlast na stvari ( da se ima u
državini).
2. Ovlašćenje korišćenja - sastoji se u pravnoj mogućnosti preduzimanja materijalnih akata prema stvari
radi izvlačenja koristi iz nje i može imati 2 oblika
A) upotreba stvari-sastoji se u preduzimanju materijalnih akata prema stvari podobnih da zadovolje bilo
koju potrebu vlasnika
B) pribiranje plodova i drugih prihoda ( misli se i na proizvode stvari)
3.ovlašćenje raspolaganja - ima 2 komponente: faktičko i pravno raspolaganje.Faktičko se sastoji u
preduzimanju mater. akata kojima se utiče na supstanciju stvari ( popravka, prepravka).Pravno
raspolaganje se sastoji u preduzimanj pravnih akata,kojima se pravo svojine u celini ili delimično prenosi na
druge subjekte.
Pravo svojine je apsolutno pravo u 2 smisla.Prvo,jer deluje prema svima.Drugo, jer je u njemu
koncentrisana sva pravna vlast koja se može imati na jednoj stvari.Pravo svojine je trajno i u vremenskim
granicama neograničeno u dvostrukom smislu.1.Ono postoji dok postoji sama stvar na koju se odnosi." ono
se ne može izgubiti zastarelošću.
Službenosti su stvarna prava čiji je titular ovlašćen da u izvesnoj meri iskorišćava (upotrebljava) tuđu
stvar ili da zahteva od njenog svakodobnog vlasnika da je na neki način ne upotrebljava.Službenosti su u
stvari stvarna prava na tuđoj stvari.Dele se na 1. STVARNE i 2.LIČNE,u zavisnosti od toga da li su
određene u korist svakodobnog vlasnika jedne nepokretnosti (1) ili u korist određenog lica (2).
Stvarna službenost je pravo svakodobnog vlasnika jedne nepokretnosti da na određen način i u određenoj
meri koristi tuđu nepokretnost bez obzira ko je njen vlasnik,ili da svakodobnom vlasniku nepokretnosti
zabrani da se njime u određenom pravcu koristi (pravo prelaza preko tuđeg zemljišta).
Zadružna svojina je poseban oblik svojine predviđen u ustavu Republike Srbije. Bliža razrada ovog oblika
svojine učinjena je u Zakonu o zadrugama (savezni propis). U ovom propisu se ističe da je reč o svojini
koju čine stvari, sredstva i udeli zadrugara koje oni unose u zadrugu, kao i sredstva ostvarena
poslovanjem zadruge (deo dobiti koji se raspoređuje saglasno autonomnim aktima zadruge), te sredstva
koja zadruga stekne na drugi način (donacije i si.). Kao titulara zadružne svojine zakon defmiše zadrugu,
kao zajednicu zadrugara u čijem interesu (i u čije ime) ona vrši svojinska ovlašćenja. Zaštita zadružne
svojine ostvaruje se na način koji je identičan zaštiti privatne svojine. U pogledu sadžine svojinskih
ovlašćenja zadružne svojine i uslova za njeno pretvaranje u drage oblike svojine, zakon ne vrši bilo kakva
preciziranja što je svakako nedostatak u našem pravnom sistemu.
Društvena svojina
Društvena svojina je jedan od, ustavom i zakonom priznatih, oblika svojine, obzirom da kao i novi oblik
svojine izražava odgovarajući društveni odnos u prisvajanju ekonomskih vrednosti u procesu proizvodnje.
Društvena svojina predstavlja oblik nesvojinskog shvatanja svojine, koji negira postojanje titulara
svojine. Društvena svojina je, dakle, svojina bez titulara. U formalnom smislu titular je celo društvo, a pošto
društvo nije pravna kategorija, tj. nije subjekt prava onda i ova svojina je lišena svog vlasnika.
11
http://www.puskice.info/
Faktički, međutim, društvena svojina je uvek poverena nekom na korišćenje. Najopštije, pravo društvene
svojine je jedno kompleksno pravo koje ima dve komponente: građanskopravnu i javnopravnu.
- Građanskopravna komponenta obuhvata ovlašćenje upotrebe i raspolaganja povodom stvari u
društvenoj svojini.
- Javnopravna komponenta društvene svojine obuhvata sva ostala prava iz društvene svojine, a to
su prava drugih subjekata koja se izražavaju u ovlašćenjima društveno-političkih zajednica i drugih
organizacija: da zahvataju neposredno ili posredno deo dohotka ostvarenog sredstvima rada iz društvene
svojine i da usmeravaju upotrebu i raspolaganje predmetima društvene svojine saglasno pravu korišćenja.
Pravo korišćenja kao osnovno pravo iz društvene svojine predstavlja jedno specifično građansko pravo i
zato spada u kategoriju ovih prava. Ovo pravo je blisko pravu privatne svojine, kao jednom istorijski
afirmisanom i pravno obličenom pravu, te se stoga na ovo pravo često primenjuje tretman prava svojine.
Naravno, postoje i određene razlike na koje će se uvek ukazivati kada se one pokažu i kada je to
neophodno.
12
http://www.puskice.info/
Poljske stvarne službenosti se javljaju kod poljskih dobara, a kućne kod zgrada za stanovanje. Privremene
službenosti su one koje su ustanovljene na određeno vreme, a sezonske za određeno doba godine.
Lična službenost je ona vrsta službenosti gde se titular može koristiti određenom stvari, ograničavajući
prava njenog vlasnika. Lične službenosti su: plodouživanje, upotreba i stanovanje.
Ako ugovarač osiguranja zaključi ugovor u svoje ime a za tuđ račun dolazi do razdvajanja lica
koje kao ugovorna strana preuzima obaveze iz ugovora (ugovarač osiguranja) i lica kome, po pravilu,
pripadaju prava iz tog ugovora, jer je ugovor zaključen za njegov račun (osiguranik).Osiguranik može biti ili
tačno određeno lice (u tom slučaju se radi o OSIGURANJU ZA TUĐ RAČUN), ili odredivo lice (lice koje će
16
http://www.puskice.info/
u momentu nastanka osiguranog slučaja imati interes osiguranja) – u tom slučaju se radi o tzv.
OSIGURANJU “ ZA RAČUN KOGA SE TIČE”.
Pored osiguravača,ugovarača osiguranja i osiguranika , kod osiguranja života,pojavljuje se i KORISNIK
OSIGURANJA ( npr. Kod osiguranja za slučaj smrti).U materiji osiguranja života,osiguranja od posledica
nesrećnog slučaja, i kod osiguranja od odgovornosti pojavljuje se tzv. OSIGURANO LICE,tj. lice u vezi sa
čijim životom,telesnim integritetom ili određenom radnjom (npr. Vožnja automobila) se zaključuje ugovor o
osiguranju.Osigurano lice može ,ali ne mora , biti ugovarač osiguranja. U materiji osiguranja od
odgovornosti može se pojaviti tzv. OŠTEĆENO LICE,koje u zezi sa realizovanim osiguranim slučajem ima
određena prava prema osiguravaču – pravo zahtevanja pretrpljene štete za koju je odgovoran
osiguranik,pa se zbog ovog i ovo lice pojavljuje kao učesnik u poslu osiguranja.
Ugovor o osiguranju je pismeni ugovor (pismena forma).
Rizik,kao bitan element ovog ugovora, je osnov za njegovo razumevanje.Rizik predstavlja budući
neizvestan događaj,koji je nezavisan od isključive volje zainteresovanih lica i čije je osiguranje dopušteno
zakonom,javnim poretkom i moralom.Od pravila da je rizik budući događaj može se izuzetno odstupiti.
Osiguranjem se mogu pokriti i štete nastale pre zaključenja ug. o osiguranju,pod uslovom da ugovorne
strane u trenutku zaključenja ugovora nisu znale niti su morale znati da je osigurani slučaj već nastupio,ili
ako su znale da je osig. slučaj nastupio ali nisu znale obim štete(često u plovidbenom osiguranju,kada se
osigurava roba koja već plovi a ug. strane u momentu osiguranja nemaju mogućnost da saznaju da li se os.
slučaj dogodio).
Rizici pokriveni osiguranjem određuju se na 2 načina: 1)tačnim nabrajanjem rizika i 2)određenjem
vrste rizika.Rizici se obično dele na osnovne (koji su redovno pokriveni osiguranjem i uz redovnu premiju)
i dopunske (koji su pokriveni osiguranjem samo ako je tako posebno ugovoreno i uz dopunsku premiju).
Još jedan bitan element ovog ugovora je osigurani slučaj – događaj unapred predviđen ugovorom (ili
zakonom) čije nastupanje znači realizaciju rizika I nastajanje glavne obaveze osiguravača da isplati
naknadu iz osiguranja,osiguranu sumu ili učini nešto drugo.
Treći bitan element je suma osiguranja – novčani iznos koji se isplaćuje kada nastupi osig. slučaj.
Podela prema:
1) MESTU REALIZACIJE RIZIKA:
A) Kopneno
B) Osiguranje u vazdušnoj plovidbi
C) Plovidbeno osiguranje
D) Transportno osiguranje
3) NAČINU NASTANKA:
A) Dobrovoljna osiguranja
B) Obavezna osiguranja
OBAVEZE OSIGURAVAČA
17
http://www.puskice.info/
2.Obaveza izdavanja polise osiguranja – to predstavlja bitnu formu ugovora,čak i kada postoji izuzetak
od pismene forme ovog ugovora,dužan je da na zahtev izda
3.Obaveza predaje opštih i posebnih uslova osiguranja – to čini prilikom zaključenja ugovora
4.Obaveza isplate naknade iz osiguranja ili osigurane sume – kad se desi osigurani slučaj,u
ugovorenom roku koji ne može biti duži od 14 dana od dana dobijanja obaveštenja da se osigurani slučaj
dogodio(kod plovidbenog mesec dana).Rok može biti produžen ako je za utvrđivanje obaveze osiguravača
potrebno izvesno vreme ili utvrđivanje iznosa s tim da rok počinje da teče od dana kada je utvrđeno
postojanje obaveze osiguravača i njen iznos.
1.Obaveza prijave okolnosti značajnih za ocenu rizika – koje su mu poznate ili mu nisu mogle ostati
nepoznate.To su okolnosti od kojih zavisi da li će osiguravač prihvatiti ponudu osiguranja i pod kojim
uslovima
2.Obaveza plaćanja premije – ali,osiguravač je dužan primiti isplatu premije od svakog lica koje ima
pravni interes da ona bude plaćena(osiguranik,pribavilac osigurane stvari).Plaća se u ugovorenim rokovima
i može biti jednokratna i u rokovima.Ako se plaća odjednom pravilo je da se plaća unapred,tj. prilikom
zaključenja ugovora.Ako ugovorom nije drukčije određeno, kod mesta plaćanja premije primenjuje se
PRINCIP TRAŽLJIVOSTI PREMIJA – PLAĆA SE U MESTU U KOM UGOVARAČ OSIGURANJA IMA
SVOJE SEDIŠTE,TJ. PREBIVALIŠTE.
3.Obaveza obaveštavanja osiguravača o promenama rizika – zavisno od stepena povećanja rizika u
odnosu na trenutak zaključenja ugovora, prava osiguravača su različita.Prvo, ako je ovo povećanje takvo
da osiguravač ne bi zaključio ugovor da je takvo stanje postojalo u času zaključenja, on može raskinuti
ugovor.Drugo, ako je povećanje takvo da bi osiguravač zaključio ugovor samo uz veću premiju , on može
ugovaraču osiguranja predložiti novu stopu premije,a ako ovaj to ne prihvati ugovor se raskida po zakonu.U
oba slučaja ugovor ostaje na snazi ako se osiguravač ne bi koristio ovim svojim ovlašćenjima u roku od
mesec dana od kada je na bilo koji način saznao za povećanje rizika,ili ako je i pre isteka tog roka na neki
način pokazao da pristaje na produženje ugovora(ako prima premiju,npr.). Ako se osigurani slučaj dogodio
pre nego što je osiguravač obavešten o povećanju rizika ili pošto je obavešten, ali pre nego što je iskoristio
svoja ovlašćenja,naknada iz osiguranja se smanjuje u srazmeri između plaćenih premija i premija koje bi
trebalo platiti prema povećanom riziku. Ako se posle zaključenja ugovora desi smanjenje rizika,ugovarač
osiguranja ima pravo da zahteva odgovarajuće smanjenje premije,od dana kad je o smanjenju rizika
obavestio osiguravača, a ako osiguravač na to pristane može i raskinuti ugovor.
4.Obaveza sprečavanja nastupanja osiguranog slučaja i obaveza spasavanja – treba da preduzme
sve propisane i dogovorene mere da se spreči nastupanje, a ako slučaj nastupi dužan je da preduzme sve
što je u njegovoj moći da se šteta što više smanji.Osiguravač je dužan da nadoknadi sve nužne,opravdane
i razumne troškove prouzrokovane pokušajem da se otkloni neposredna opasnost nastupanja osig. slučaja
i pokušajem da se šteta smanji,čak i kad su pokušaji ostali bez uspeha (čak i kada zajedno sa naknadom
štete prelaze svotu osiguranja). Ako osiguranik neopravdano ne ispuni obavezu spasavanja,tj. obavezu
sprečavanja , obaveza osiguravača se smanjuje za onoliko za koliko je nastala veća šteta zbog toga.
5.Obaveza obaveštavanja o nastupelom osig. slučaju – najkasnije u roku od 3 dana od kada je za to
saznao.Ovaj rok se ne primenjuje jedino kod osiguranja života.Propuštanje osiguranika da prijavi nastupeli
slučaj u ovom roku ne dovodi do gubitka prava na naknadu,već vodi obavezi osiguranika da naknadi
osiguravaču štetu koja je u uzročnoj vezi sa takvim propuštanjem,a osiguravač mora dokazati takvu
štetu.Ako se ugovori da propuštanje roka za prijavu vodi gubitku prava,to ne proizvodi pravna dejstva..
36. Preduzetnik
Preduzetnik fizicko lice,”individualni privrednik”, koje obavlja delatnost,proizvodnja,promet robe, vrsenje
usluga, radi sticanja dobiti. Razlikujemo individualnog preduzetnika I kolektivnog preduzetnika(ortacka
radnja),koji nemaju svojstvo pravnog lica. Postoje “veliki” I “mali” preduzetnici, “veliki” ostvaruju godisnji
prihjod veci od 200.000 $ ,upisuju se u sudski registar I polozaj im je utvrdjen zakonom o preduzecima,ima
status samostalnog privrednog subjektai snosi rizik svog poslovanja neograniceno za preuzete obaveze u
pravnom prometu,ima savoj ziro racun I podleze poreskom rezimu, dok je “mali” fiz lice koje se upisuje u
opstinski registar, I ostvaruje mnogo manji prihod. Preduzetnik je I svako drugo fiz lice koje obavlja
delatnost slobodne profesije (advokat,lekar,inzenjer,umetnik) individualni poljoprivrednik nije jer
proizvodi za svoje potrebe,ali ako bi se registrovao kao robni proizvodjac…Preduzetnik mora imati sredstva
za obavljanje delatnosti koja ne uslovljava zakon jer odgovaraju celom svojom imovinom(licna
odgovornost). Uslovi da bi neko postao preduzetnik: lice trerba da je punoletno, poslovno sposobno,
neosudjivano,bez obaveze “klauzule konkurencije”,delatnost mora da se smatra trgovackom,mora
dobiti dozvolu za njeno vrsenje,jer se drugacije ne moze upisati u registar. Radnja je organizaciona forma
za vrsenje delatnosti, moze biti trgovacka, radionica, kancelarija, biro, agencija, servis, studio, pansion,
apoteka… Jedno lice-jedna radnja,ali ono moze da obavlja svoju delatnost u vise poslovnih prostora .
Uslovi za osnivanje radnje: da osnivac ima opstu zdravstvenu sposobnost,minimalno osnovno
obrazovanje,obrazovanje potrebno za odredjene delatnosti visih stepena,poslovno sposobno,da ima
prostor,opremu I kadrove, da mu nije zabranjeno obavljanje delatnosti. Radnja se osniva na odredjeno I
neodredjeno, moze prestati sa radom privremeno I trajno,odjavom ili po sili zakona; ima firmu, koja je
personalna, jer sadrzi ime preduzetnika,oznaku prebivalista I delatnost.
19
http://www.puskice.info/
Komanditno društvo pre svega nastaje na osnovu međusobne povezanosti i ličnih osobina
komplementara,pa se smatra za društvo lica,jer svojstva komanditora ovde nisu mnogo
izražena.Komanditori učestvuju sa određenim kapitalom,dok njihovo učešće u društvu nije vezano za lična
svojstva.Oni ne mogu samostalno da raspolažu ni svojim ulozima,već im je potrebna saglasnost svih
članova društva.
Komanditno društvo obavlja određenu privrednu delatnost u cilju ostvarenja profita, pa se kao takvo
u drugim zemljama smatra trgovačkim privrednim društvom.
Komanditno društvo kao pravno lice mora da ima firmu pod kojom posluje. Firmu čine imena
jednog ili više komplementara, sa naznakom da je reč o komanditnom društvu. Kad u firmu nisu uneta
imena svih komplementara, onda se dodaje oznaka ''i ostali''. Firma komanditnog društva sadrži i oznaku
''k.d.''.
20
http://www.puskice.info/
Akcionarsko društvo posluje pod stvarnom firmom, a izuzetno pod firmom akcionara koji ima
dominantan kapital. Firma sadrži oznaku oblika društva i skraćenicu a.d.
U slučaju da se sve akcije nađu kod jednog lica, mora doći do prestanka akcionarskog društva. A u
slučaju da se sve akcije nađu kod društvenog preduzeća, stvara se celo akcionarsko društvo u društvenom
vlasništvu. Međutim, ako društveno preduzeće ne želi više akcionarsko društvo, može da ga pretvori u
društvo sa ograničenom odgovornošću.
Akcionarsko društvo se osniva ugovorom o osnivanju, a kad ga osniva samo jedan član,
odlukom o osnivanju.
22
http://www.puskice.info/
Nadzorni odbor društvenog preduzeća ima najmanje tri člana, a oni se mogu birati i iz reda
stručnjaka izvan preduzeća. Njegov delokrug je da obavlja nadzor nad radom uprave preduzeća i izvršnog
odbora direktora, da pregleda periodični i godišnji obračun i utvrđuje da li su u skladu sa propisima, da
utvrđuje da li su poslovne knjige vođene uredno i u skladu sa propisima i dr.
46. Holding
Holding je preduzeće koje ima u svojini akcije ili udele zavisnog preduzeća, a prvenstveno obavlja
delatnost upravljanja, sticanja učešća kapitala u drugom preduzeću putem akcija, udela ili zamenljivih
obveznica (osnivanje, trajno ulaganje, kupovina, razmena), kao i delatnost raspolaganja tim hartijama.
Holding se može organizovati kao ortačko društvo, komanditno društvo, akcionarsko društvo, društvo sa
ograničenom odgovornošću, društveno preduzeće i javno preduzeće.
Nebitni elementi – sastojci menice koji treba pobliže da objasne osobenost i određena pravna dejstva
menice. Tu spadaju sledeći podaci:
• broj primeraka u kome se menica izdaje
• označenje mesta plaćanja kod nekog trećeg lica
• izveštaj dužniku o izdavanju menice
23
http://www.puskice.info/
• klauzula o podnošenju na prihvatanje vučene menice označenom dužniku
• klauzula o pokriću
• klauzula o kamati
• klauzula “bez protesta” ili “bez troškova”
• klauzula “bez obaveze” ili “bez regresa”
Menične radnje koje se odvijaju između lica u meničnom poslu:
• izdavanje menice
• akceptiranje menica – to je izjava kojom dužnik svojim poslom potvrđuje da prihvata da isplati
meničnu obavezu
• avaliranje menice ili menični aval – podrazumeva izjavu jednog lica koje se unosi u menicu kojom
ono garantuje da će lice za koje je data izjava isplatiti menicu u roku dospeća
• indosiranje menice ili indosament – izjava imaoca menice kojomon prenosi svoja prava po menici
na neko drugo lice
• isplata menica
• protest menice – nastaje ukoliko menični dužnik ne isplati menicu u roku dospeća
• amortizacija menice – dolazi u obzir kada imaocu menice nestane menica
• zastarelost meničnih prava
KARAKTERISTIKE MENICE
Menica ima sledeće opšte karakteristike:
• Prvo - menica je hartija od vrednosti.
• Drugo - menica je obligaciona hartija od vrednosti.
• Treće - menica je hartija od vrednosti po naredbi.
• Četvrto - menica je prezentaciona hartija od vrednosti.
• Peto - menična obaveza je apstraktnog karaktera.
• Šesto - obaveze meničnih dužnika su samostalne.
• Sedmo - menični dužnici su solidarni dužnici.
• Osmo - menica je strogo formalna hartija od vrednosti.
• Deveto - menične obaveze imaju fiksni karakter.
• Deseto - menične obaveze su stroge.
ULOGA MENICE
Osnovna funkcija menice u našem unutrašnjem platnom prometu je da služi kao kreditni instrument.
Menica se koristi u kreditne svrhe i u odnosima:
• između privrednih organizacija i fizičkih lica
• između banaka i fizičkih lica (potrošački krediti)
• između društvenih fondova i fizičkih lica.
VRSTE MENICA
• VUČENA ILI TRASIRANA MENICA
• SOPSTVENA ILI VLASTITA MENICA
• VUČENA (TRASIRANA) MENICA PO SOPSTVENOJ NAREDBI
• SOPSTVENA VUČENA (TRASIRANA) MENICA
• DOMICILIRANA MENICA
• KOMISIONA MENICA
IZDAVANJE MENICE
Menicu izdaje trasant stavljanjem svog potpisa ispod meničnog sloga. On to čini ili nakon što je u menicu
upisao sve njene bitne elemente, ili izdavanjem blanko-menice koju će njen imalac (remitent, indosatar)
naknadno popuniti. U oba slučaja je bitno to daje trasant menicu potpisao, čim je jednostrano preuzeo
obavezu za njenu isplatu. Za izdavanje menice koristi se menični obrazac, koji sastavlja i emituje država.
AKCEPTIRANJE MENICE
Akceptiranje menice znači prihvatanje menične obaveze. To je menično-pravna radnja koja se sastoji u
izjavi koju daje trasat stavljanjem svog potpisa na menici, čime on prihvata menično-pravnu obavezu i
pristaje da stupi u menično-pravni odnos, i to u svojstvu glavnog meničnog dužnika.
INDOSIRANJE MENICE
Indosiranje je naročiti prenos menice i drugih hartija od vrednosti. Reč je o takvoj meničnoj radnji koja se
vrši na poleđini menice. Prenos hartija od vrednosti indosiranjem naziva se menično-pravni prenos.
Indosiranje menice je menično-pravna radnja koja se sastoji u davanju izjave kojom imalac menice prenosi
menicu na drugo lice, zajedno sa svim pravima iz menice.
CESIJA MENICE
Menica se može prenositi i građansko-pravnim putem ili cesijom. To je izuzetni način prenosa menice, jer je
za menicu tipično da se prenosi indosiranjem. Cesija menice je menična radnja koja se može vršiti na
24
http://www.puskice.info/
poleđini menice, na alonžu i na nekoj posebnoj ispravi koja je potpuno odvojena od menične isprave. Cesija
treba da bude tako izražena da se vidi daje to cesija. To se obično izražava recima:
• ustupam ovu menicu
• prenosim ovu menicu
• cediram ovu menicu i si.
AVALIRANJE MENICE
Aval je menično jemstvo. To je menično-pravna radnja kojom neko lice, stavljanjem svog potpisa na menici,
izjavljuje da prihvata da i samo izvrši obavezu iz menice umesto dužnika za kojeg se jemči. Lice koje daje
aval zove se avalista, a lice za koje se daje aval zove se honorat.
INTERVENCIJA MENICE
Intervencija je menično-pravna radnja kojom se neko lice obavezuje da akceptira ili da isplati menicu
umesto drugog lica koje je trebalo da tu radnju izvrši. Lice koje interveniše naziva se intervenijent, a lice za
koje se interveniše naziva se honorat.
ISPLATA MENICE
Krajnji je cilj izdavanja menice da je njen imalac može naplatiti. Zato se menica prezentira na isplatu.
Prezentacija menice na isplatu je uslov naplate menice, jer se pravo iz menice realizuje menicom. Menica
ide dužniku, a ne dužnik menici. Zato je prezentacija za isplatu obavezna menična radnja, za razliku od
prezentacije na akcept, koja je fakultativna menična radnja.
UMNOŽAVANJE MENICE
Umnožavanje menice vrši se izdavanjem dva ili više primeraka iste menice.
AMORTIZACIJE MENICE
Pod amortizacijom menice podrazumeva se sudski vanparnični postupak u kojem se donosi odluka o
proglašavanju menice nevažećom. Amortizacijom se proglašava nevažećom nestala menica. Kao nestala
menica smatra se svaka menica koja je izgubljena ili ukradena, uništena ili znatno oštećena (pohabana,
poderana, nagorela), ako je nestala kopija menice koja sadrži originalni indosament ili ako nestane
preudicirana menica.
ZASTARELOST
Zastarelost je jedan od načina prestanka menično-pravnih odnosa. Do toga dolazi zbog nevršenja meničnih
prava meničnog poverioca za određeni vremenski period. Protekom roka zastarelosti gubi se mogućnost
prinudnog ostvarivanja menično-pravnog zahteva.
48.Ugovor o građenju
Ugovor o građenju je pravni posao iz koga za jednu stranu – izvođača, proizlazi obaveza da prema
određenom projektu izgradi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili da na
takvom zemljištu, odnosno na već postojećem objektu, izvrši kakve druge građevinske radove za drugu
ugovornu stranu – naručioca, za šta se ova strana obavezuje da mu za to plati određenu cenu. Ugovor o
građenju mora biti zaključen u pismenom obliku.
Naručilac pre zaključenja ugovora o građenju investicionog objekta mora da obavi sledeće radnje: da
izradi investicioni program izgradnje objekta, obezbedi tehničku dokumentaciju za izgradnju objekta,
donese odluku o izgradnji objekta, obezbedi finanijska sredstva za plaćanje cene izvođaču i pribavi od
nadležnog državnog organa odobrenje za izgradnju, odnosno rekonstrukciju investicionog objekta.
Ugovori o građenju se prema obimu i prirodi dele na ugovore o: izgradnji građevine, obavljanju
određenih građevinskih radova, građenju “ključ u ruke” i građenju-inženjering.
Sadržina ugovora o građenju obuhvata obaveze izvođača i obaveze naručioca. Izvođač ima obaveze:
da prijavi početak radova, da imenuje rukovodioca gradilišta, da prouči tehničku dokumentaciju, izvršenja
radova, obezbeđenja gradilišta, vođenja određenih knjiga, predaje izgrađenog objekta ili izvršenih radova.
Naručilac ima obaveze: izvršenja radnji potrebnih za otpočinjanje gradnje i plaćanja cene.
Izvođač odgovara za nedostatke koji utiču kao i one koji ne utiču na solidarnost građevine, odnosno ima
obavezu da izgrađeni objekat ima određeni kavlitet. Nedostaci građevine se utvrđuju pregledom. Nedostaci
u kavlitetu izgrađenog objekta mogu biti vidljivi i skriveni. Izvođač odgovara i za nedostatke u izradi
građevine koji se tiču njene solidnosti.
Solidnost građevine se zasniva na primeni odovarajućih tehničkih postupaka u izgradnji objekata i odnosi
se na stabilnost objekta, odnosno na nedostatke od kojih bi se objekat srušio ili preti opasnost od rušenja.
25
http://www.puskice.info/
Pod ugovorom o komisionu podrazumeva se ugovor o privrednim (trgovinskim) uslugama gde se jedna
ugovorna strana, komisionar, obavezuje da uz određenu naknadu (proviziju) obavi u svoje ime, a za
račun druge ugovorne strane (komitenta, nalogodavca), jedan ili više poslova koje mu poverava komitent.
Postoje četiri vrste komisiona: prodajni komision, kupovni komision, komision u transportu i
komision ''star del credere''.
Kod prodajnog komisiona komisionar preuzima na sebe obavezu da nastoji da robu (hartije od
vrednosti) koja pripada komitentu proda nekom trećem licu.
Kada se komisionar obaveže da kupi određenu robu za račun komitenta, postoji kupovni
komision. Komisionar ovde nastupa u svoje ime, a za račun komitenta.
Komision u transportu predstavlja posebnu vrstu komisiona, gde se komisionar obavezuje da u
svoje ime, a za račun komitenta, zaključi ugovor o prevozu robe sa vozarom. Tokom vremena, ova vrsta
komisiona se razvila u poseban ugovor u privredi – ugovor o špediciji.
Kod komisiona sa klauzulom ''star del credere'' komisionar se, za razliku od običnog komisiona,
obavezuje da će da zaključi ugovor sa trećim licem i da garantuje da će treće lice da ispuni obavezu
ugovora. Ukoliko se dogodi da treće lice ne ispuni svoju obavezu, komisionar je dužan da je sam ispuni kao
jemac.
Za ugovore o komisionu nije predviđena nikakva posebna forma. Predmet ugovora je prodaja robe,
prodaja hartija od vrednosti, bankarski poslovi, berzanski poslovi, zaključenje ugovora o prevozu idr.
U komisionom poslu postoje tri faze. U prvoj fazi komisionar zaključuje sa komintentom ugovor o
komisionu, kojim se daje nalog komisionaru da obavi određeni posao. Druga faza se sastoji u zaključenju
ugovora od strane komisionara i trećeg lica prema komitentovom nalogu, a na osnovu kojeg i nastaju
odnosi između komisionara i trećeg lica. U trećoj fazi dolazi do obračuna između komitenta i komisionara i
tom prilikom komisionar prenosi ekonomsku dobit na komitenta, s tim što ima pravo na naknadu i
eventualne troškove koji mu pripadaju u vezi sa zaključenjem posla.
Obaveze komisionara su: izvršavanje naloga komitenta u celini, nastojanje da se zaključi
predviđeni ugovor sa trećim licem, čuvanje poslovne tajne i poslovnog interesa, obaveštavanje kupca,
vođenje određenih knjiga, plaćanje računa i izvršenje obračuna sa komitentom.
Komitent ima dve osnovne obaveze: da plati naknadu, odnosno proviziju i da naknadi troškove
komisionaru. Osim toga, on može imati obavezu da komisionaru da određena sredstva kao akontaciju, ako
je tako ugovoreno.
Komisionar ima pravo zaloge na stvarima koje su predmet ugovora o komisionu, dok se iste nalaze
kod njega (ili kod trećeg lica, a ono ih drži za njega) ili kad ima ispravu pomoću koje može da raspolaže
stvarima.
2. Dužnost komisionara da sam zaključi i realizuje posao koji mu je poverio komitent. Odnos komitenta i
komisionara je odnos ličnog poverenja i komisionar prilikom zaključenja i realizacije zaključenog ugovora
nije ovlašćen da angažuje drugog komisionara. Izuzetak: komisionar može da poveri zastupanje drugom
komisionaru samo kada je na to prinuđen okolnostima a nije bilo mogućnosti da blagovremeno dobije
odobrenje komitenta. Tada komisionar odgovara za pravilan izbor zamenika i za ispravnost stručnih
instrukcija.
3. Komisionar je dužan da se prilikom zaključenja poverenog posla i preduzimanja mera za njegovo uredno
izvršenje, pridržava naloga i vodi računa o uputstvima koja mu daje komitent.
Ukoliko ih ne saopšti odgovara komitentu za štetu. U slučaju da je komisionar prodao komitentovu robu
trećem, pa je od njega primio prigovor zbog mana robe,dužan je da obavesti komitenta.
26
http://www.puskice.info/
Kada je komitent poslao robu komisionaru i ako je u toku prevoza ona oštećena ili izgubljena, ili je prevoz
izvršen sa zakašnjenjem, komisionar je dužan preduzeti sve potrebne mere radi očuvanja prava komitenta
prema prevoziocu. Dužan je da izvesti komitenta o roku prispeća robe, njenim vidljivim oštećenjima ili
manjku. Ako to ne učini, komisionar odgovara komitentu za štetu koja bi zbog tog propusta nastala.
Komisionar je dužan da komitenta obavesti o svim promenama na robi zbog kojih bi ona mogla izgubiti na
vrednosti. Ako nema vremena da čeka nalog ili uputstva komitenta, komisionar je dužan da je na
najpogodniji način proda.
Samostalno istupanje komisionara je slučaj kada komisionar umesto da proda robu trećem licu, ovu
kupuje za sebe, ili umesto da kod kupovnog komisiona za komintenta kupi robu od trećeg lica, proda
komitentu svoju robu.
Samostalno istupanje komisionara dopušteno je, prvo, kada je u pitanju roba koja ima tekuću cenu na berzi
ili na tržištu. Drugo, potrebno je da komitent izričito odobri komisionaru da samostalno istupa. I treće,
potrebno je da roba bude prodata, odnosno kupljena po ceni koja je važila u vreme izvršenja poverenog
posla.
27
http://www.puskice.info/
Komitent je dužan da preuzme obaveze koje je komisionar preuzeo na sebe vršeći u svoje ime poverene
mu poslove, ili ga na drugi način osloboditi istih. To će komitent postići zaključivanjem ugovora o
preuzimanju duga, avaliranjem menice koju je kao trasant komisionar izdao trećem licu, odnosno njenim
akceptiranjem ili na drugi način. Komitent je dužan da preuzme ove obaveze onda kada komisionar položi
račun u vezi sa obavljenim poslom i bez nepotrebnog odlaganja, a kad to nalažu okolnosti posla, i ranije.
SKLADISNA DELATNOST
28
http://www.puskice.info/
Aktivnost na vrsenje smestaja i cuvanja robe predstavlja usluznu privrednu delatnost kojom se u
nasem sistemu mogu baviti preduzeca i drugi privredni subjekti. Skladistar u vrsenju ove aktivnosti
preuzima odredjene radnje u cilju odrzavanja robe u stanju u kom je primljena na cuvanje i obezbedjenje
smestene robe od nastupanja stete na njoj. Skladisna delatnost obuhvata i utovar i istovar, pregled i
slagane robe, sortiranje i pakovanje, dorada, prerada... Skladisna delatnost ima veliki privredni znacaj.
Roba koja je uskladistena relativno duze vreme se nalazi izvan proizvodnog i potrosnog ciklusa, pa tako
uskladistenje robe omogucava da se u relativno duzem vremenskom periodu ostvari ravnoteza ponude i
potraznje odredjene robe i slobodnog skladisnog prostora. Skladisna delatnost se klasifikuje prema vrsti
skladista koje se vodi. Opsta skladista primaju na cuvanje sve vrste robe, a specijalizovana samo
odredjenu robu (npr. silosi za cuvanje zitarica).
DRUGE VRSTE SKLADISTA
Javna – to su preduzeca koja su prema raspolozivom prostoru duzna da pod istim uslovima primaju
na cuvanje robe svih zainteresovanih subjekata i da ostavodavcima izdaju skladisnice.
Carinska (slobodna) – to su organizacije koje smestaju na cuvanje naeocarinjenu robu. Ova
skladista se nalaze pod nadzorom carinskih organa i mogu se osnivati samo u mestima gde postoje
carinarnice.
Konsignaciona – osnivaju se pri preduzecima koja zastupaju inostrane firme za smestaj i cuvanje
robe svojih komitenata koju uvoze u nasu zemlju. Smestaj robe je privremen.
SADRZINA UGOVORA O USKLADISTENJU
Obaveze skladistara – obaveze cuvanja i odrzavanja robe, obaveze izdavanja skladisnice, obaveza
da vrati robu i ostale obaveze.
Obaveze ostavodavca – obaveza da plati naknadu, obaveza na naknadu troskova i obaveza o
obavestavanju o robi.
Ugovor o prevozu robe je pravni posao kojim se jedna ugovorna strana – transporter – obavezuje da uz
naknadu za drugu stranu – pošiljaoca- preveze od mesta otpreme do mesta opredeljenje, za određeno
vreme i neoštećenu određenu robu.
Prednosti drumskog prevoza robe u odnosu na druge vrste transporta ispoljavaju se u: mogućnosti
prevoza robe od skladišta pošiljaoca do skladišta primaoca, uz isključenje utovara i istovara robe od
skladišta do stanice, luke, pristaništa, znatnim ubrzanjem prenosa, sniženjem transportnih troškova, itd.
Nedostaci su u nemogućnosti prijema masovnih tereta i uslovljenosti transporta klimatskim uslovima.
Ugovori o drumskom prevozu se dele preme prevoznom putu na ugovore o međunarodnom
prevozu i ugovore o unutrašnjem prevozu robe, a prema karakteru i vrsti prevoza robe o linijskom i
slobodnom prevozu.
OBAVEZE IZDAVAČA
1) Obaveza umnožavanja I stavljanja u promet – da u ugovorenom roku umnoži i stavi u promet.Ako
rok nije utvrđen onda u roku od 1 godine.Posledica neispunjenja je da autor može raskinuti ugovor,tražiti
naknadu štete i zadržati primljenu naknadu.Izdavač je dužan da na vidnom mestu označi autora.Broj
umnožavanja ne mora biti utvrđen ugovorom.U tom slučaju ima pravo samo na jedno
umnožavanje.Umnožavanje ne može da prenese na treće lice bez saglasnosti autora.
2) Obaveza da plati naknadu – utvrđuje se u fiksnom iznosu ili u procentu.Naknada utvrđena ugovorom
mpže se menjati na zahtev autora,ako se korišćenjem dela ostvari dobit koja je u očiglednoj nesrazmeri sa
ugovorenom naknadom.
3) Ostale obaveze – Izdavač je dužan da autoru, po objavljivanju dela, preda određen broj primeraka
besplatno;da autora povremeno obaveštava o prodaji primeraka;…
OBAVEZE AUTORA
1) Obaveza predaje originala primerka autorskog dela – ako to ne učini u ugovorenom roku izdavač
može izjaviti da raskida ugovor i zahtevati naknadu štete zbog neizvršenja.
2) Obaveza da izdavaču omogući nesmetano korišćenje ustupljenog imovinskog autorskog prava.
Izdavački ugovor spada u red formalnih i to pismenih ugovora. Što znači da ne poštovanje pismene forme
izdavačkog ugovora ne povlači sobom njegovu automatsku ništavost već se dejstvo nedostatka propisane
forme za izdavački ugovor ima procenjivati prema opštim pravilima
Priznanica – recepis je deo koji je namenjen za prenos svojine na skladisnici, a zaloznica ili varant
zalaganju robe oznacene u skladisnici. Skladisnica se izdaje u jednom primerku, a stvar je ostavodavca da
sa skladisnicom raspolaze jedinstveno ili odvojeno. Prvo razdvajanje zaloznice mora biti naznaceno u
priznanici uz naznaku novcanog iznosa do koga se roba zalaze i prijavljen od njenog prvog prijemnika
skladistaru koji je duzan da prepise taj prenos u registar. Razdvajanjem zaloznice od priznanice imalac
priznanice sa svoje strane ne gubi ovlascenje da o dospelosti potrazivanja za izdavanje robe od skladistara
zahteva njenu predaju. Skladistar mora od imaoca priznanice da zahteva isplatu posto je imalac zaloznice
ovlascen da realizuje svoje zalozno pravo nad uskladistenom robom. Navedene osobine skladisnice
omogucavaju ucesce na trzistu uskladistene robe ne samo u cilju prenosa svojine, vec i konstituisanja
zaloznog prava nad robom. Podatke o izdatim skladisnicama belezi skladistar. Skladistari koji ne izdaju
skladisnicu duzni su da izdaju potvrdu o prijemu robe na cuvanje (legitimacioni papir). Kao hartija od
vrednosti skladisnica moze da glasi na ime, donosioca i po naredbi.
Tovarni list:
Posiljalac je duzan da za svaku posiljku preda prevoziocu tovarni list na obrascu prevozioca.
Tovarni list sadrzi – mesto i datum njenog sastavljanja i izdavanja, naziv uputne stanice, ime i prezime, tj.
naziv primaoca i njegovu adresu, naznacenje vrste i mase stvari, broj kola, ime i prezime, tj. naziv
posiljaoca, zig otpremne stanice, prevozne i druge troskove, spisak isprava koje se prilazu uz tovarni list.
Posiljalac je odgovoran za tacnost podataka i izjava koje je on uneo u tovarni list, kao i za tacnost podataka
i izjava koje je na njegov zahtev uneo prevozilac. Posiljalac i prevozilac mogu sporazumno odrediti da
prevozilac izda tovarni list po naredbi ili na donosioca (prenosivi). Prenosivi tovarni list potpisuju prevozilac i
posiljalac, ili lica koja oni ovlaste. Prenosivi tovarni list po naredbi prenosi se indosamentom, a prenosivi
tovarni list na donosioca predajom. Tovarni list ustvari sluzi kao dokaz da je roba primljena na prevoz, uz
obecanje da se prevoz uredno i na vreme zavrsi i da se stvari izdaju primaocu na mesto opredeljenja.
Tovarni list se izdaje u tri primerka, prvi se predaje posiljaocu, drugi prati robu, a treci ostaje kod
prevozioca.
57. Banke
Banka je finansijska privredna organizacija koja samostalno obavlja registrovanu delatnost radi
ostvarivanja dobiti. Banka posluje na nacelima likvidnosti, rentabilnosti i sigurnosti. Ona moze da
obavlja depozitne, kreditne i druge bankarske poslove, kao i da se bavi drugim poslovima koji su
utvrdjeni statutom banke u skladu sa zakonom. Banka se kod nas osniva iskljucivo kao akcionarsko
drustvo i ima svojstvo pravnog lica, samostalno odredjuje svoju unutrasnju organizaciju, raspolaze svojom
imovinom u pravnom prometu, zakljucuje ugovore i vrsi druge pravne poslove u okviru svog predmeta
poslovanja. Za preuzete obaveze odgovaraju svojom imovinom. Banku mogu da osnuju domaca i strana
pravna i fizicka lica (najmanje dva osnivaca). Osnivaju se po sistemu koncesije (odobrenje nadleznog
organa). Za osnivanje potrebno je – zakljuciti ugovor o osnivanju, obezbediti sredstva za osnivacki
kapital i dobijanje dozvole. Ugovor o osnivanju banke je njen osnivacki akt. Osnivacki kapital banke
obezbedjuje se iz sredstava osnivaca. Novcani deo kapitala nemoze da bude manji od - 1 500 000 dolara
u dinarskoj protivvrednosti. Statut je najvisi opsti akt banke.
Organi banke – Osnivaci upravljaju bankom u zavisnosti od visine novcanog uloga. Organi banke su –
skupstina, upravni odbor, nadzorni odbor, direktor i kreditni odbor.
Poslovanje banke – Banka samostalno obavlja svoju delatnost.
Depozitni poslovi – poslovi primanja i drzanja svih novcanih depozita.
31
http://www.puskice.info/
Kreditni poslovi – poslovi uzimanja i davanja kredita.
Emisioni poslovi – poslovi izdavanja hartija od vrednosti i kartica.
Depo poslovi – poslovi cuvanja sredstava i hartija od vrednosti.
Poslovi s efektima – poslovi kupovine i prodaje hartija od vrednosti.
Garancijski poslovi – poslovi izdavanja jemstva sa garancijom.
Banka moze da obavlja i poslove platnog prometa. Banka je duzna da osigura depozite gradjana i da
placa premiju osiguranja.
Imovina banke – cine je osnivacki kapital, rezerve i drugi fondovi. Banke posluju sa gubitkom ukoliko njen
godisnji prihod nemoze da pokrije rashode i druge obaveze. Banka je nelikvidna ako nema dovoljno
novcanih sredstava da izmiri svoje obaveze.
Vrste banaka – Poslovne banke koje obavljaju depozitne poslove, depo poslove, poslove sa efektivom,
garancijske poslove i poslove platnog prometa ; Nacionalne banke se osnivaju samo u jednoj drzavi;
Medjunarodne banke koje se osnivaju medjunarodnim ugovorom i Emisiona banka koja odgovara za
monetarnu politiku i finansijsku disciplinu (NBJ).
Osim novodonetog Zakona o elektronskom potpisu, pravna regulativa zasada ne prati adekvatno izuzetno
brzu ekspanziju ovakvog načina poslovanja, te se na isto primenjuje postojeća regulativa.
Postojeća pravna regulativa, orijentisana na “klasične” oblike poslovanja, u mnogim segmentima nema
precizna odredjenja prema izuzetnim novinama i specifičnostima poslovanja preko Interneta, što
predstavlja potencijalni generator niza praktičnih problema koji se postavljaju pred subjekte koji su se
opredelili za ovaj način poslovanja.
U tom smislu, identifikujemo četiri oblasti u kojima su više nego nužna nova ili adekvatno izmenjena
zakonska rešenja:
U pogledu statusa i registracije privrednih subjekata, kako pravnih lica ili preduzetničkih radnji koje
obavljaju delatnost (promet robe ili usluga), nema definisanih delatnosti koje se odnose eksplicitno na
poslovanje putem Interneta. Ova okolnost sama po sebi ne bi izazvala posebne posledice, ali podvodjenje
prometa robe ili pružanja usluga putem interneta pod “klasičnu” šifru delatnosti, može da izazove niz
problema u sferi prometa robe ili usluga, naročito u delu vodjenja obaveznih evidencija.
Naravno, ovde je potrebno precizno razdvojiti stvarni promet robe ili usluga preko Interneta, od korišćenja
Interneta u markentiške svrhe, odnosno vida kataloške prodaje. U ovom momentu samo mali obim roba ili
usluga se faktički prodaje putem Interneta, jer ona podrazumeva prodaju robe koja nema supstancu
(izdavačka delatnost u elektonskom obliku, razni softveri, internet konsalting i druga roba i usluge koje se
mogu preuzeti elektronskim putem).
Posebno pitanje je veoma raširena pojava distribucije proizvoda i usluga od strane fizičkih lica putem
Interneta. U vezi ove okolnosti, dovoljno je navesti da se legalnim prometom roba i usluga mogu baviti
samo registrovani privredni subjekti (pravna lica i preduzetnici), dok se sav ostali promet smatra nelegalni
prometom, izvršenim od strane neregistrovanih lica, sa svim zakonskim kosekvencama.
U pogledu fizičkih lica, posebno pitanje je distribucija autorskih dela fizičkih lica – umetničkih, dizajnerskih,
stučno-profesionalnih i sl., ali čija distribucija u suštini ne predstavlja obavljanje delatnosti, te se i ne
registruje kao delatnost. Posebna specifičnost ovakve distribucije je poreski aspekt - odredjenje u Zakonu o
PDV-u, koji oporezuje odredjenja dobra, pa i imovinska prava, bez obzira da li se ona distribuiraju u formi
registovane ili neregistrovane delatnosti.
Promet robe i usluga
U ovim propisima vezanim za ovu oblast elektronskog poslovanja nije moguće prepoznati specifičnosti
poslovanja preko Interneta, te su potencijalni problemi više nego izvesni. Naprimer, prodaja softvera
32
http://www.puskice.info/
elektronskim putem, gde ne postoje zalihe, obzirom na virtuelnu prodaju, a što je u direktnoj suprotnosti i
naravno (neprijatno oštro) sankcionisano zbog neadekvatne evidencije o prometu robe i usluga.
Za očekivati je da se ova oblast uredi Zakonom o elektronskoj trgovini, za koji je stvorena osnova u Zakonu
o elektronskom potpisu (koji nažalost još nije zaživeo u praksi).
Platni promet - obaveza pravnih lica i preduzetnika je da sav naplaćen prihod realizuju putem tekućeg
računa, bez obzira na bezgotovinski ili gotovinski način plaćanja. U tom smislu, putanja sredstava je od
manjeg značaja od obaveze da ista moraju biti evidentirana na tekućem računu, te je korišćenje stranih
procesora nužno zlo do momenta uspostavljanja domaćih instrumenata naplate sa kartica i uopšte plaćanja
elektronskim putem. U ovom momentu se ne mogu isključiti različiti stavovi kontrolnih organa po ovom
pitanju, naročito kada se radi o u suštini unutrašnjem prometu sa doznakom iz instranstva.
Fiskaliteti – kao verovatno najznačajniji faktor se postavlja pitanje vremena, odnosno momenta prometa
robe i usluga, bitnog za period utvrdjivanja poreske obaveze. To otvara pitanje evidentiranja (dokazivanja)
momenta prometa sa Interneta, kao tehnički i formalni zahtev, a bez posebnog odredjenja u važećem
propisu. Takodje se postavlja pitanje načina izvršavanja nesporne obaveze, izdavanja fiskalnog računa
kupcu – fizičkom licu.
Carinske procedure i obaveze – jedan od retkih ali svakako dragocenih pomaka u regulativi je odredjenje
WTO Komiteta za vrednost, prema Sporazumu o primeni člana VII GATT-a, koja je prihvaćena i od strane
naših carinskih organa, da se softver za obradu podataka ne carini. To praktično znači da ako se uvozi
softver elektronskim putem (uključujući i Internet), ne sprovodi se carinski postupak, jer ne postoji
supstanca (predmet uvoza je virtuelan). U slučaju da je softver vezan za nosač podataka (CD, napr.), onda
se carini samo nosač podataka, a ne i softver! Ukoliko u fakturi nije razdvojena vrednost nosača podataka
od vrednosti softvera, gde je ta vrednost značajno manja od vrednosti softvera, a što je najčešći slučaj,
onda carinski organi procenjuju vrednost nosača podataka prema podacima kojima raspolažu (vrednost
praznog nosača podataka).
Kod prodaje putem interneta stranom kupcu, svakako se radi o izvoznom poslu, sa svim reperkusijama
prema carinskim propisima i propisima o PDV-u.
Izuzetno složeno pitanje zaštite poslovanja u elektronskom obliku uredjeno je zasada samo ZAKONOM O
ELEKTRONSKOM POTPISU Dalje uredjenje se može očekivati donošenjem zakona o elektronskoj
trgovini, što je u republici crnoj Gori uredjeno početkom 2005. godine, a takodje i doslednom primenom
važećih propisa o zaštiti autorskih prava, intelektualne svojine i žigovima.
33
http://www.puskice.info/
''Podaci za proveru elektronskog potpisa" - podaci, kao što su kodovi ili javni kriptografski ključevi,
koji se koriste za proveru i overu elektronskog potpisa;
"Sredstva za proveru elektronskog potpisa" - tehnička sredstva (softver i hardver) koja služe za
proveru elektronskog potpisa,
"Sredstva za proveru kvalifikovanog elektronskog potpisa" - sredstva za proveru elektronskog
potpisa koja ispunjavaju uslove utvrđene ovim zakonom;
"Elektronski sertifikat" - elektronski dokument kojim se potvrđuje veza između podataka za proveru
elektronskog potpisa i identiteta potpisnika;
"Kvalifikovani elektronski sertifikat" - elektronski sertifikat koji je izdat od strane sertifikacionog tela
za izdavanje kvalifikovanih elektronskih sertifikata i sadrži podatke predviđene ovim zakonom;
"Korisnik" - pravno lice, preduzetnik, državni organ, organ teritorijalne autonomije, organ lokalne
samouprave ili fizičko lice kome se izdaje elektronski sertifikat;
"Sertifikaciono telo" - pravno lice koje izdaje elektronske sertifikate u skladu sa odredbama ovog
zakona.
Dokumenti izdati u elektonskom obliku imaju istu dokaznu snagu kao i pisani dokumenti. Od opšteg
principa jednake dokazne snage izuzimaju se; pravni poslovi prometa nepokretnosti, pravni poslovi
naslednog prava, ugovori o doživotnom izdržavanju, ugovore koji uređuju imovinske odnose supružnika,
ugovori kojima se raspolaže imovinom lica koja su lišena poslovne sposobnosti, ugovori o poklonu kao i svi
drugi ugovori za koje je izričito propisano da se za njihovu punovažnost zahteva upotreba pisanih
dokumenata i svojeručnog potpisa.
Da bi dokument u elektronskom obliku bio punovažan neophodno je da obezbeđeno čuvanje tog
dokumenta na odgovarajući način. Pre svega, dokument mora da bude sačuvan u obliku u kome je
primljen, mora da bude dostupan za kasniju obradu, da oblik u kome je sačuvan omogućava identifikaciju
nastanka dokumenta, da tehnologija čuvanja omogućava utvrđivanje svih izmena.
Elektronskom dokumentu se ne može osporiti punovažnost ili dokazna snaga samo zbog toga što
je u elektronskom obliku. Ovaj propis uspostavlja razliku u pogledu dokazne snage između elektronskog
potpisa i kvalifikovanog elektronskog potpisa. Elektronski potpis može imati pravno dejstvo i može se
koristiti kao dokazno sredstvo u zakonom uređenom postupku, osim kada se posebnim zakonom zahteva
da samo svojeručni potpis ima pravno dejstvo i dokaznu snagu.
60.Kompjuterski kriminal
Istorijat
1.Prvi evidentirani slučaj kompjuterskog kriminala u SAD datira iz 1958. godine.
2.Prvi slučaj gonjen na federalnom nivou bio je izmena bankarskih zapisa (slogova) i desio se 1966. godine.
3.Prvi slučaj u Nordijskim zemljama zbio se 1968. godine radilo se o tipičnoj softverskoj krađi.
Godine 1983. radnici SUP-a Pula uhapsili su dvojicu radnika Istarske banke u Puli zbog toga što su '' izveli
malverzaciju na računaru'' kojom su nameravali ošteti Banku za 1o onadašnjih milijardi. Naime, osumnjičeni su
otvorili 11 fiktivnih štednih knjižica na koje je pripisana kamata tako da je početni saldo sa pripisanim
kamatama davao novo stanje. Ovo je bio prvi otkriveni slučaj kompijuterskog kriminala u bivšoj SFRJ.
Pojam
Moguće definicije: a) Svaki napad na dobra povezna sa automatskom obradom podataka. b) Svaki
oblik inkrimisanog ponašanja u kome se računarski sistem pojavljuje kao sredstvo izvršenja ili kao
objekat k.d. ukoliko se delo ne bi moglo drugačije izvršiti i imalo bi bitno drugačije karakterstike.
Krađe ( može se izvršiti protvpravnim oduzimanjem tuđe stvari robe, podtaka, lozinke, kodova i sl.) Kod
nas je protivpravno oduzimanje tuđe stvari , bilo koje vrste, sankcionisano krivičnim delom Krađa iz člana 165.
KZ RS. Specijalno krivično delo koje sankcioniše oštećenje računara, računarskih programa ili računara , što
može da se izvrši i oduzimanjem računarskih komponenti prediviđeno je čl 186b KZ RS pod nazivom
Računarska sabotaža. Krađe kompjutera i njihovih komponenti pričinjavaju ogromne štete.
U 1995. godini, u Evropi, šteta pričinjena krađom čipova iznosila je 9 milijardi $ . Anonimnost koja vlada na
Internetu čini ga idelnim za prodaju ilegalne robe, pa i kompjutera.
34
http://www.puskice.info/
Prevare ( lažno prikazivanje činjenica ili prećutkivnje činjenica čime se drugo lice dovodi ili održava u
zabludi u cilju pribavljanja protivpravne imovinske koristi) Krivično zakonodavstvo RS predviđa posebno krivično
delo . Računarska prevara koje u suštini predstavlja posebnu vrstu klasičnog krivičnog dela Prevara iz čl. 171.
KZ RS .
Računarske prevare su čest oblik kompjuterskog kriminala. U Njujorku 42 službenika su fiktivnim isplatama
prisvojili 250000,oo$. Penzioni fondovi su meta prevara, kroz isplate preminulim prenzionerima.
Pronevere (manipulaciju podacima u cilju sticanja koristi za lice )Računarske pronevere su takođe kod nas
obuhvaćene krivičnim delom Računarska prevara. Načini izvršenja su razlititi npr. falsifikovanje knjigovodstvene
dokumentacije, kreiranje fikzivnih platinih spiskova i sl.
Falsifikovanje (stvaranje lažnih ili preinačavanje pravih dokumenata) Ukoliko se preinačavaju pravi ili
stvaraju lažni dokumenti koji imaju krakter isprave u našem zakonodavstvu bi se radilo o krivičnom delu
Falsifikovanje Isprave. (često se falsifikuje i elektronska pošta primer: slučaj sa Univerziteta Viskonsin, gde je
putem elektronske pošte razaslato falsifikovano pismo o ostavci rektora ili slučaj grupe od 30 studenata
Univerziteta u Kaliforniji koja je menjala stepen školske spreme upisan u dipome i takve diplome prodavala.
Iznude (pribaljanje protivpravne imovinske koristi iznuđivanjem koristi od drugog) Kod nas je ponašanje u
kome neko pribavlja protivpravnu imovinsku korist silom ili ozbiljnom pretnjom sankcionisano krivičnim delom
Iznuda iz. 180. KZ RS.
( primer: Hakeri su tražili od 4 londonske banke znatnu sumu novca u zamenu za informaciju kako su u šli u
njihov računarski sistem).
Ucene pribavljanje protivpravne imovinske koriste pretnjom da će otkriti nešto što škodi časti i ugledu. Prema
opisu krivičnog dela ucena iz 18 1KZ RS ovo k.d se može izvršiti i elektronskim putem.
Narušavanje privatnosti ( primer 1994. bivši poslanik grčke patrije Nova Demokratija prodavao je svakom
kandidatu za poslasnika iz izborne jedinice Atina podatke o 50000 birača u toj izbornoj jedinici. Kalifornijska
policija je uhapisla muškarca koji je kreirao i objavio oglas u ime jedne žene na Internetu opisujući je da kao
osobu koju uzbuđuje silovanje , nako toga u kratkom vremnu šest muškaraca se pojavilo pred vratima stana te
osobe javljajući se na oglas) Krivično zakonodavstvo R Srbije predviđa niz krivičnih dela koja za svoju posledicu
imaju narušavanje privatnosti ( npr Neovlašćeno objavljivanje , tuđeg spisa, portreta, fotografije , filma ili
fonograma iz čl 71a KZ RS, Uvreda, Kleveta ) Sva krivična dela koja narušavaju privatnost mogu da budu
izvršena i putem interneta.
Haking narušavanje sistema zaštite i neovlašćeni upadi u tuđe informacione sisteme. Krivično delo iz čl
186Đ KZ RS pod nazivom Neovlašćeni pristup zaštićenom računaru ili zaštićenoj računarskoj mreži.
Piratstvo sofvtera. U Srbiji popisano posebno krivično delo članom 183a KZ RS pod nazivom
Neovlašćeno korišćenje autorskog i drugog srodnog prava kojim se upravo inkriminiše piratstvo softvera. Radnja
izvršenja k.d. se sastoji u neovlašćenom iskorišćavanju tuđeg autorskog ili srodnog prava koje je zaštićeno
zakonom. Teži oblik ovo krivčnog dela predviđen je u stavu 2. čl. 183a KZ RS kojim se predviđa strože
kažnjavanje neovlašćeno iskorišćavanje tuđeg autorskog ili srodnog prava kojim je pribavljema protivpravna
imovinska korsit. Kod ovog krivičnog dela veliki problem predstavlja to što većina ljudi ne smatra kopiranje
ilegalnim aktom. ( npr. Disk vredan 2,5$ sadržavao softver za kompijutersku grafiku vredan 2-5 milona $
ukraden na Američkom Instituta za Arhitekturu -Feniks Arizona 1984)
Ovo je takođe čest oblik komputerskog kriminala i sastoji se u neovlašćenom korišćnju pojednih računarskih
usluga.
Primeri kopjuterskog kriminala preduzeti iz knjige ''Komputerski kriminal'' autora Slobodana R. Petrovića,
Beograd 2000.
Bonus:
*.Grupacije preduzeća
Pod povezanim preduzećima smatraju se preduzeća koja su u nekom međusobnom odnosu. Zakon o
preduzećima u našem pravnom sistemu predviđa sledeće oblike povezanih preduzeća: matično i zavisno
preduzeće (mešoviti holding, koncern), preduzeće sa uzajamnim učešćem i holding.
Preduzeća se ne mogu povezivati kada je to povezivanje suprotno propisima o monopolima.
Monopolski položaj na tržištu ima privredni subjekt koji u trgovini, proizvodnji roba ili u vršenju usluga na
jedinstvenom tržištu nema konkurenciju. Zakonom se zabranjuju monopolistički sporazumi između
privrednih subjekata koji dovode do sprečavanja konkurencije i izazivanja poremećaja na jedinstvenom
tržištu kojima se nanosi šteta potrošaču.
Kad jedno preduzeće sa uzajamnim učešćem kapitala ima u drugom preduzeću većinsko ili
značajno učešće kapitala, ili kad na osnovu ugovora zaključenog sa drugim preduzećem ima pravo da
imenuje većinu ili najmanje ¼ članova upravnog odbora, odnosno ima većinu ili najmanje ¼ glasova u
skupštini preduzeća, to se preduzeće smatra matičnim, a drugo preduzeće zavisnim.
36
http://www.puskice.info/
Matično preduzeće sa većinskim učešćem kapitala je preduzeće koje neposredno ili posredno
preko drugog preduzeća, na osnovu više od 50% učešća u kapitalu, ima više od 50% glasova u skupštini i
pravo da imenuje više od polovine članova upravnog odbora zavisnog preduzeća.
Matično preduzeće sa značajnim učešćem kapitala je ono koje neposredno ili posredno preko
drugog preduzeća, na osnovu učešća najmanje 25% u kapitalu, ima najmanje 25% glasova u skupštini i
pravo da imenuje najmanje 25% članova upravnog odbora zavisnog preduzeća.
Preduzeća sa uzajamnim učešćem kapitala su povezana preduzeća kod kojih svako preduzeće
ima učešća kapitala u drugom preduzeću. Javljaju se u dva oblika: preduzeće sa relativno istim učešćem i
preduzeće sa većinskim učešćem jednog preduzeća.
Kada su međusobna učešća kapitala relativno ista, svako preduzeće smanjiće svoje učešće u
osnovnom kapitalu drugog preduzeća do 10%. Preduzeće je dužno da obavesti drugo preduzeće da je
steklo više od 10% učešća u njegovom kapitalu (preduzeće sa relativno istim učešćem).
Kad jedno preduzeće poseduje akcije i udele koji čine više od 10% osnovnog kapitala drugog
preduzeća, učešće kapitala tog drugog preduzeća ne može biti veće od 10% osnovnog kapitala prvog
preduzeća. Preduzeće koje stekne učešće kapitala u drugom preduzeću veće od 10%, dužno je da ga o
tome obavesti (preduzeće sa većinskim učešćem jednog preduzeća).
*.Turistički ugovor
Под уговорима о туристичким услугама сматрају се они уговори где се једна уговорна страна
(давалац туристичке услуге) обавезује да другој уговорној страни (кориснику услуге) да
одређену врсту услуге (нпр. смештај у хотелу, туристичком објекту, исхрана, обезбеђење путних
исправа, организовање путовања и др.), с тим што корисник преузима обавезу да даваоцу
туристичке услуге плати уговорену накнаду.
Угоститељске и туристичке услуге спадају у ред услуга у спољнотрговинском промету и њих
обавља предузеће и друго правно лице које је уписано у судски регистар за обављање туристичких
послова са иностранством.
Код свих туристичких услуга често постоје два правна односа. Један правни однос постоји
између даваоца и корисника услуге (где се закључује посебан уговор) и други између даваоца
услуге и неког трећег лица (хотелско-угоститељске организације, ловачког друштва, туристичког
друштва и др.). Према трећем лицу давалац туристичке услуге може да иступа: у своје име и за
свој рачун (где се јавља као посредник), у туђе име и за туђи рачун (у име и за рачун корисника
услуге, где се јавља као његов заступник) или у своје име и за рачун корисника услуге (где се
јавља као комисионар).
Уговори о туристичким услугама спадају у ред неформалних уговора. Тако се уговор
сматра закљученим кад странке уговорнице постигну сагласност на било који начин о битним
елементима уговора. Међутим, код оних уговора који су сложенији и где се појављује више врста
туристичких услуга, исти се чешће закључују у писменој форми из разлога контроле од стране
државних органа.
Као стране код ових уговора јављају се давалац и корисник туристичке услуге. Као
предмет овог уговора могу се појавити различите врсте туристичких услуга, као што су:
угоститељске услуге, туристичко-агенцијске услуге, организовање туристичких путовања и
излета, организовање посете културним, спортским, привредним или другим приредбама и др.
Под ценом код ових уговора подразумевају се накнаде за пружање туристичке услуге коју
корисник туристичке услуге плаћа даваоцу услуге.
Постоје две врсте уговора о туристичким услугама, а то су уговор о ангажовању
угоститељских капацитета (уговор о алотману) и уговор о организовању путовања.
Уговор о ангажовању угоститељских капацитета закључује се између туристичких
агенција и угоститељских организација. Уговором о алотману угоститељ се обавезује да у току
одређеног времена стави на располагање туристичкој агенцији одређени број лежајева у неком
објекту и пружи угоститељске услуге лицима која упути агенција и плати јој одређену провизију, а
ова се обавезује да настоји да их попуни, односно да обавести у одређеном року када није у
могућности да то учини и да за пружање услуга плати цену за ангажовање и коришћење хотелских
капацитета. Уговор о алотману се често закључује на одређени временски период и то најчешће за
једну годину.
Туристичка агенција код уговора о алотману има обавезу о обавештавању, обавезу о
придржавању уговорених цена, обавезу плаћања угоститељских услуга и обавезу издавања посебне
писмене исправе.
Угоститељ као уговорна страна код уговора о алотману има обавезу стављања на
коришћење уговорених смештајних капацитета, једнаког поступања, немењања цене услуга и
плаћање провизије.
Уговор о организовању путовања се закључује између туристичке агенције и путника.
Организатор путовања има низ обавеза, као што су: заштита права и интереса путника,
обавештавање, чување тајне, одговорност за организовање путовања, као и одговорност кад сам
врши поједине услуге, или је те услуге поверио трећим лицима.
Обавезе путника су: плаћање цене, давање података, испуњење услова предвиђених
прописима и обавеза накнаде штете коју причини организатору путовања.
*.Berza
Berza je privredna organizacija koja se osniva kao akcionarsko društvo za pružanje usluga u prometu roba,
hartija od vrednosti i novca. Berza je naročito mesto, prostorija, tržište gde se sastaju privrednici i druga lica
38
http://www.puskice.info/
u određeno vreme da bi pod određenim uslovima zaključivali neki kupoprodajni ugovor iz oblasti predmeta
poslovanja berze. Na berzi se trguje žiralnim novcem, menicama, čekovima, akcijama i drugim hartijama od
vrednosti, devizama, kapitalom, plemenitim metalima, robom i finansiskim derivatima. Berze se razlikuju od
drugih oblika tržišta po tome što se na njima ne nalazi fizički prisutna roba sa kojom se trguje, već se
ugovor o prodaji zaključuje bez njenog prisustva. Berze imaju veliki privredni i pravni značaj, iz razloga što
su one organizovana tržišta na kojima se jednostavnije dolazi do potrebnih informacija o tržišnom materijalu
sa kojim se trguje.
39