UTICAJ STRUJE MAGNEĆENJA TRANSFORMATORA NA RAD RELEJNE

ZAŠTITE I MOGUĆNOST NJENE DETEKCIJE

Uvod

Transformatorima se u elektrotehnici nazivaju svi uredjaji koji transformišu električnu

energiju iz jednog strujnog kola u drugo, mjenjajući naponski ili strujni nivo, impedansu a mogu
i samo galvanski odvajati dva ili više kola. Transformator je jedan od najbitnijih elemenata EES.
Postoje mnoge vrste transformatora, ali se po značaju izdvajaju energetski transformatori, ili
transformatori snage, koji podižu ili spuštaju naponski nivo na potrebni, jer bi prenos električne
energije bio nepraktičan na naponskom nivou na kojem se proizvodi, a isto tako naponski nivo
koji se koristi u prenosu nije moguće koristiti za napajanje standardnih potrošača.
Osnovni princip rada, koji počiva na Faradejevom zakonu elektromagnetne indukcije, se
nije mjenjao kroz istoriju. Osnovni oblik transformatora se sastoji se iz dva namotaja, primarnog
i sekundarnog, koji su magnetski spregnuti preko magnetnog jezgra, tako da se magnetni fluks
koji indukuje električna struja kroz primarni namotaj, prenosi na sekundarni namotaj u kojem se
tada indukuje električna struja, odnosno na krajevima namotaja se dobija napon različitog nivoa,
zavisno od odnosa broja namotaja primara i sekundara. Postoje još i kapacitivni i optički
transformatori.
U slučaju kada je sekundarni namotaj otvoren tj bez opterećenja, kroz primarni namotaj
protiče samo struja koja služi da stvara fluks magnećenja tj služi za magnetisanje magnetnog
jezgra transformatora, oko kojeg je namotaj namotan, za stvaranje magnetnog polja unutar
jezgra, i odatle imamo njen reaktivnu komponentu. Ona nadoknadjuje i aktivne gubitke u jezgru,
pa ima i aktivnu komponentu. Ovu struju nazivamo strujom magnećenja. Magnetno jezgro
transformatora služi za kanalisanje magnetnog fluksa, i u praksi se najčešće pravi od
feromagnetskog materijala koji pokazuje najbolje karakteristike, tj najlakše ga je namagnetisati,
ali ima nelinearnu karakteristiku magnećenja ( nelinearan odnos izmedju jačine magnetnog polja
i indukcije, odnosno izmedju struje magnećenja i fluksa ), kao i aktivne gubitke usljed histerezisa
( koje aktivna komponenta struje magnećenja nadokadjuje ) . Aktivni gubitci se objasnjavaju
trenjem izmedju magnetskih domena unutar feromagnetnog materijala.
Kako je napon primjenjen na primarnom namotaju prostoperiodičan, fluks u jezgru će biti
takodje prostoperiodičan ( kao i indukovani napon na sekundarnom namotaju ). Medjutim, zbog
nelinearne karakteristike magnećenja struja magnjećenja će imati neprostoperiodičan oblik.
Rad se sastoji iz tri poglavlja. U prvom poglavlju je objasnjen način uticaja struje magnećenja na relejnu
zaštitu neposredno, preko njenih elemenata za mjerenje, kao i konkretne probleme koje može izazvati
kod vrlo osjetljivih zaštita. U drugom poglavlju je opisan direktan uticaj struje magnećenja na relejnu
zaštitu, tačnije način na koji ona izaziva nepotrebno reagovanje zaštite, a u trećem razni načini za
detekciju ove struje i zatim spriječavanje neželjenih reakcija zaštite. Na kraju rada, dati su odgovarajući
zaključci i spisak korišćenje literature.

1. Uticaj struje magnećenja na rad strujnih mjernih

transformatora.

Sve veličine koje su važne za EES ili neki njegov dio moraju se mjeriti. Mjerenje napona i struja
spada u osnovna električna mjerenja. Mjerenje visokih napona i struja pomoću instrumenata
direktno priključenih u glavni strujni krug zahtjevalo bi instrumente velikih dimenzija i to velike
izolacije za visoki napon i velikih presjeka provodnika za velike struje. Zato se upotrebljavaju
mjerni transformatori koji smanjuju nivo mjerne veličine na vrijednost prikladan za mjerenje, a
ujedno i za izolovanje mjernih uredjaja od visokih napona, zbog zaštite osoblja koje ih koristi.
Osim manjih dimenzija, samim tim što mjere manju veličinu, mjerni uredjaji priključeni na
mjerne transformatore su i osjetljivi. Kako se u zaštitnoj tehnici mjerenja obavljaju i pri veoma
visokim strujama, nekadašnji zaštitni uredjaji koji su bili priključeni na primarnu struju i napon,
pored ostalih problema morali su izržati i sva naprezanja pri preopterećenjima ili kvarovima. Svi
moderni zaštitni uredjaji se priključuju na napon I struju pomoću mjernih transformatora. Vjerno
prenošenje mjerenih veličina sa primarne na sekundarnu stranu ovih transformatora je osnovni
zahtjev koji se pred njih stavlja, da bi zaštita pravilno funkcionisala.
Strujni mjerni transformatori se sastoje od primarnog namotaja spojenog na red sa glavnim
strujnim krugom I sekundarnog namotaja spojenog na red sa zaštitnom opremom. Ova dva
namotaja magnetski su spregnuta preko magnetskog kola.
 1. Greška mjerenja zbog struje magnećenja

SLIKA : Ekvivalentno kolo strujnog transformatora

Primarna struja I p prolazi kroz R p I X p primarnog namotaja. Dio I ood primarne struje troši se na
magnećenje jezgra, a ostatak prolazi kroz idealni transformator prenosnog odnosa N 1/ N 2 ( gdje
N1
su N 1 I N 2 brojevi navojaka primarnog i sekundarnog namotaja ) .Sekundarna struja I s=I p
N2
protiče kroz R s I X s i kroz Re I X e potrošača, odnosno mjernog uredjaja.

Na slici je prikazan fazni dijagram strujnog transformatora. U realnu osu postavljen je magnetski
tok. Njega prizvodi struja magnetisanja I m, a ostatak struje troši se na aktivne gubitke u jezgru.
Elektromotorna sila E s zaostaje za magnetskim tokom 90 stepeni. Ona uzrokuje u sekundarnom
namotaju struju I s koja zaostaje za njom za ugao δ. Sekundarni napon U s manji je od E sza pad
napona na R si X s . Sekundarna struja, tj struja kroz mjerni uredjaj iznosi :
N1
I s=( I 1−I 0 )
N2

Sekundarna struja je i za prenosni odnos N 1/ N 2 = 1 manja od I p, što nazivamo prenosnom

greškom, i fazno pomjerena za ugao θ u odnosu na 180 stepeni pomjerenu I 1, što nazivamo
ugaonom greškom. Iz jednačine i faznog dijagrama može se zaključiti da se ove greške javljaju
zbog struje magnećenja i da su srazmjerne njoj. Komponenta čiste struje magnetisanja zavisi od
veličine fluksa :
I m=φ Rm/ N 1
 SLIKA : FAZNI DIJAGRAM STRUJNOG TRANSFORMATORA

Ova zavisnost je linearna u početku, a počevši od neke vrijednosti fluksa φ z jezgro postaje
zasićeno i struja magnećenja naglo raste sa povećanjem fluksa, pa se I greške pri mjerenju
povećavaju. Da bi vrijednost fluksa bila ograničena potrebno je smanjiti sekundarnu EMS, to jest
pad napona na rezultujućem otporu strujnog transformatora I otpora potrošača, što znači da je
potrebno da transformator radi u režimu što bližem kratkom spoju. Takodje je povoljno
povećanje broja navojaka primarnog namotaja, što se može zaključiti iz jednačine. Kako je Rm =
l
, pokazuje se da je potrebno izabrati najkraći put zatvaranja magnetskog toka kao i
µ+ S
smanjivanje otpora magnetskog kola povećavanjem presjeka kola i korišćenjem materijala sa
većom magnetskom permeabilnošću.
Da bi se smanjila realna komponenta struje magnećenja jezgro se izvodi u obliku tankih,
medjusobno izolovanih limova koji ograničavaju gubitke zbog vrtložnih struja. Na ovaj način se
mogu postići tražene klase tačnosti, ali treba imati na umu da su one definisane samo za
odredjeno područje npr do 1,2 I nom, i pod uslovom da opterećenje transformatora ne prelazi
njegovu nominalnu snagu, tako da sama klasa tačnosti i nominalna snaga ne mogu služiti kao
mjerilo za izbor mjernog transformatora zaštite. Za opisivanje ponašanja transformatora u
području znatno višem od nominalne struje koristi se prekostrujni broj, koji se definiše kao
višekratnik nominalne struje kod koje transformator koji ne nominalno opterećen ima prenosnu
grešku 10%. Stvarni prekostrujni broj zavisi od sekundarnog opterećenja.

Kako kriva magnetisanja transformatora ima nelinearan oblik, to se pri povećanju fluksa kroz
magnetno jezgro ova struja , a time I greška koju ona unosi umnogome povećavaju. Do
povećanja fluksa dolazi pri velikim strujama kakve se javljaju pri kratkim spojevima, pri kojima
se pojavljuju struje i 100 puta veće od nominalnih, a vrlo često i jednosmjerna komponenta
struje, a upravo u takvim sitacijama je vrlo važno vjerno prenošenje primarnih struja na
sekundar mjernog transformatora. Osim unošenja greške dolazi i do izobličenja oblika
sekundarne struje zbog zasićenja magnetskog jezgra, što objašnjava pojavu viših harmonica.
Kod ovih pojava, nemoguće je definisati ugaonu i prenosnu grešku, već se definiše složena
greška kao efektivna razlika izmedju trenutnih vrijednosti primarne struje i sekundarne struje
pomožene prenosnim odnosom transformatora. Magnetno jezgro sastoji se od ograničenog broja
dipola koji su bez uticaja spoljašnjem magentnog polja haotično rasporedjeni, a pri primjeni
magnetnog polja oni se orijentišu u njegovom pravcu. Prilikom primjene naizmjenične struje ovi
dipoli mjenjaju svoj smjer, pa kroz magnetno kolo prolazi promjenjiv fluks koji indukuje struju u
sekundarnom namotaju transformatora. U slučaju struja kratkog spoja, i prekomjernog povećanja
jačine magnetnog polja, svi dipoli budu orjentisani u jednom smjeru, pa više nema promjene
fluksa, a time ni sekundarnog napona i struje. Još gori slučaj je pojava DC komponete koja
povećava magnetno polje u samo jednom pravcu i time dovodi do još većeg vremena koje
transformator provede u zasićenju. Negativan efekat može imati i zaostali magnetizam pri
isključenju, koji nastaje jer dipoli u trenutku nestanka magnetnog polja, tj nakon isključenja
zadržavaju svoju orijentaciju.

SLIKA: ISPREKIDANA SEKUNDARNA STRUJA ZBOG ZASIĆENJA

2.Različiti uslovi magnećenja transformatora

Jedan od problema koji izaziva struja magnećenja vezan je za različite uslove magnećenja
transformatora, tj različite greške koje unosi struja magnećenja. Naime, u praksi je nemoguće
napraviti dva identicna strujna transformatora, tj transformatore sa identičnom krivom
magnećenja. Tako da pri istoj primarnog struji dva transformatora istog prenosnog odnosa neće
imati istu sekundarnu struju pogotovo ako je u pitanju struja kratkog spoja . Na ovo se posebno
mora obratiti pažnja prilikom podešavanja nekih po pravilu vrlo osjetljivih zaštita.

1. Releji nulte komponente struje

U slučaju releja nulte komponente, zaštita je postavljena na vrlo mali prag, jer u normalnom
pogonu ova struja ne postoji. Nulta komponenta struje je definisana kao :
I r+ I s+ I t
I 0=
3
I postiže se sumarnim spojem ili obuhvatnim transformatorom. Struja kroz relej zbog struje
magnećenja nije strogo proporcionalna primarnoj struji :

N1
i r= (I −I )
N2 1 m
N1 N
i r= ( I r + I s + I t ) − 1 ( I mR + I mS + I mT )
N2 N2

Ako prenosni odnos označimo sa

N2
p=
N1

A sumu struja magnetisanja sa I ol ( lažna nulta struja ) dobijamo :

3 I 0 I ol
i r= −
p p

Sekundarna lažna struja zbog nejednakih uslova magnećenja tri transformatora je u normalnom
pgonu veoma mala i iznosi obično 0,01 do 0,03, maksimalno 0,1 A. Kod kratkih spojeva sa
jednosmjernom komponentom koja izaziva velike struje magnećenja ili nesimetričnih kratkih
spojeva mogu se dobiti kratkotrajne lažne nulte struja reda 10A. Da releji pri tome ne bi
nepotrebno reagovali primjenuje se vremensko zatezanje ( 0,2-1 s) koji se premosti ova prelazna
pojava.
U slučaju obuhvatnog transformatora takodje se pojavljuje prenosna greška, koja je takodje
posledica struje magnetisanja, ali nema uticaja različitih karakteristika strujnih transformatora.

SLIKA : OBUHVATNI STRUJNI TRANSFORMATOR

Kako je magnetski tok proporcionalan protoku struje :

U normalnom pogonu suma struja jednaka je nuli, pa je I rezultujući tok jednak nuli.
Ekvivalentna šema je:

SLIKA: EKVIVALENTNO KOLO OBUHVATNOG STRUJNOG TRANSFORMATORA

Kako primarni namotaj ima samo jedan navojak, njegova snaga je mala. Da bi maksimalna snaga
proticala kroz relej potrebno je da impedansa releja i impedansa magnećenja budu jednake ( ako
pretpostavimo da je impedansa sekundara nula, jer ima samo par navojaka žice ). U tom slučaju
samo pola struje 3 I 0 prolazi kroz relej a druga polovina se troši na magnetisanje, pa je prenosna
greška 50%. Ova greška se mora uračunati prilikom podešavanja zaštite.
 2. Diferencijalni strujni releji

Slična je situacija i kod diferencijalne zaštite. Ona reaguju na osnovu razlike struja koje ulaze I
izlaze iz štićenog elementa. U normalnom pogonu i pri kvarovima van štićene zone, pri
zanemarenim greškama strujnih transformatora sekundarne struje su iste u transformatoru na
ulazu i na izlazu iz štićenog elementa. Zbog različitih struja magnetisanja kod velikih struja
spoljašnjih kratkih spojeva, ili ako strujni transformatori imaju različita sekundarna opterećenja,
što utiče na stvarni prekostrujni broj pojavila bi se diferencijalna struja i izazvala nepotrebno
okidanje zaštite. Iz ovog razloga se kod diferencijalnih releja ne koristi obični prekostrujni relej,
već se proradni prag povećava. Još jedan od uobičajenih načina za spriječavanje nepotrebnog
reagovanja kod diferencijalnih releja je upotreba stabilizacionog namotaja koji povećava struju
reagovanja diferencijalnog releja ako veća struja prolazi kroz štićeni objekat.

Za ocjenu pogodnosti transformatora za upotrebnu kod sumarnog spoja ili diferencijalne struje
može se koristiti snimanje karakteristike magnećenja sa sekundarne strane.

UTICAJ 2

Uticaj struje magnećenja energetskh transformatora

Povecanje:
A sad struja magnecenja sticenog transformatora
U normalnom radu kad nema kvarova je veoma mala ova struja ali:
Amplituda struje magnecenja je u većem dijelu rada transformatora u odnosu na ukupnu struju
koja protiče kroz primarni namotaj veoma mala, čak se u nekim proračunima i zanemaruje.
Medjutim, u nekim situacijama, ova struja može dostici veoma velike vrijednosti, i desetak puta
veće od normalne struje kroz namotaj ( i više desetina puta veću od normalne struje
magnećenja ) . Do ovih vrijednosti struje dolazi zbog prekomjernog povećanja fluksa pri
priključenju trasnformatora na napon, i zasićenja magnetnog jezgra, koje je tako konstruisano da
ulazi u zasićenje vrlo brzo nakon povećanja fluksa iznad nominalne vrijednosti , čime se
umnogome smanjuje induktansa, a struju ograničavaju samo otpor namotaja i impedansa mreže
od izvora do transformatora. ( inače i jezgro je smanjuje ??? )
 Fluks kasni za primjenjenim naponom za 90 stepeni, što znači da kada je napon nula fluks
bi trebao biti na negativnom maksimumu, što nije slučaj za prethodno neopterećen transformator,
već ( pod uslovom da nema remanentnog magnetizma ) fluks kreće od vrijednosti nula i raste u
toku prve četvrtine periode napona, do normalne vrijednosti kao i u toku druge četvrtine periode
napona, čime dostiže dvostruku normalnu vrijednost (ili neku drugu vrijednost u slučaju neke od
drugih nepovoljnih kombinacija amplitude i smjera rezidualnog fluksa i amplitude i smjera
fluksa koji bi proizveo napon po priključenju ).

Ako je e primjenjeni naizmjenični napon ( sinusnog oblika ), a φ je fluks :

 
e = dφ/dt  
 
e = ESinωt,
 

 
 
Struja magnećenja potrebna da proizvede fluks duplo veći od normalne vrijednosti, pri kojem je
magnetno kolo već duboko u zasićenju, je višestruko veća od normalne. Takodje, kako su faze
pomjerene za 120 stepeni, napon na jednoj od njih će uvijek biti u blizini nepovoljne tačke za
uključenje. U prosjeku, svako peto uključivanje transformatora izaziva veoma visoke vrijednosti
ove struje. Kada bi transformator bio priključen u odgovarajućem trenutku to jest kad je
naizmjenični napon u odgovarajućoj tački ( na primer kad napon prolazi kroz pozitivni
maksimum u slučaju kad nema remanentnog magnetizma ) , onda fluks ne bi prelazio normalnu
vrijednost, ali je nepraktično priključivati trasnformator u tačno odredjenom trenutku, i to
različitom za sve tri faze.
Ako u magnetnom kolu postoji zaostali magnetizam, i to u nepovoljnom smjeru, fluks
može porasti i preko dvostruke vrijednosti. Na smanjenje i brže opadanje ove struje utiče ukupni
otpor od izvora do transformatora, pa se dodavanjem otpora može povoljno uticati na ovu
pojavu. Ima vrlo kratko trajanje, u prvih nekoliko desetina sekundi njena amplitude naglo opada.
Kod nekih većih transformatora može potrajati I nekoliko sekundi dok se ne vrati na normalnu
vrijednost, a u nekim situacijama su promjene u struji magnećenja uočljive I nekoliko minuta
poslije uključenja transformatora. Treba dodati da se ova struja pojavljuje i u slučaju vraćanja
napona na staru vrijednost, poslije nekih poremećaja u sistemu, prilikom priključenja na napon
nekog tranformatora redno vezanog na posmatrani kao I kod drugih naglih promjena napona na
strani uključenja
UTICAJ

Ova struja je nepovoljna jer izaziva naprezanje opreme i izolacije i narušava kvalitet električne
energije sa raznim harmonicima koje unosi, ali nije kvar pa se ona mora dopustiti relejnom
zaštitom, koja u slučaju pojave ove struje ne smije reagovati, posebno imajući u vidu da je ovo
relativno česta pojava, i da prekidanje ove struje koja je čisto induktivnog karaktera uzrokuje
pojavu velikih prenapona koji mogu oštetiti izolaciju i izazvati kvarove. Namotaj transformatora
mora se dimenzionisati tako da može da izdrži uvećanu elektromagnetnu silu koju ova struja
izaziva, što u praksi nije teško ispuniti sa obzirom na to da je ova pojava prolazna i traje vrlo
kratko, obično nekoliko milisekundi.

Glavni problem koji izaziva ova struja je nepotrebno reagovanje relejne zaštite, tj neke od
zaštita transformatora. Sigurnost u radu i pouzdanost djelovanja su neke od osnovnih funkcija
relejne zaštite, pa je i obezbjedjenje od nepotrebnog djelovanja vrlo bitno. Ispadi nekih
elemenata elektroenergetskih sistema mogu izazvati djelimične ili potpune raspade sistema,
posebno u slučaju nekih elemenata prenosne mreže koji su u trenutku ispada bili pod velikim
opterećenjem. U ovom slučaju radi se o priključenju transformatra na mrežu pa ne može doći do
ovakve situacije, ali se bez adekvatnog rešenja za ovaj problem ostaje bez sigurnog napajanja sa
datog transformatora, koji može napajati veliki konzum ili nekog bitnog potrošača.

Uticaj bas na zastitu!!!

Ovo mora bolje...

Kako u opisanom slučaju dolazi do povećanja struje na primarnoj strani transformatora,

pogodjene su one zaštite kojima je ta struja mjerna veličina, ili jedna od mjernih veličina.------
Nastavak kad vidim ima li na sta drugo da ima da reaguju pri ovoj pojavi , npr opterećenje
magnetskog jezgra
 Prva je diferencijalna zaštita koja najbrže reaguje, tj ima skoro trenutnu reakciju. Diferencijalna
zaštita prati razliku struja koje ulaze i izlaze iz štićene zone, u ovom slučaju transformatora.

Idif=I1 –I2

U normalnom pogonu ili pri kvarovima van štićene zone kroz diferencijalni relej ne protiče
struja, jer su I1 i I2 suprotnog smjera a pri kvarovima unutar štićene zone se sabiraju. Kako se pri
opisanoj pojavi visoka struja javlja u primarnom namotaju dok je sekundarni neopterećen, dolazi
do sigurne reakcije ove zaštite, pa je i većina metoda kojim se ovo nepotrebno reagovanje
sprečava odnosi na nju.
Kod manjih transformatora, kod kojih se ne isplati ugradjivanje skupe diferencijalne zaštite,
primjenjuje se trenutna prekostrujna zaštita. Ona je podešena tako da djekuje kod kratkih spojeva
na visokonaponskoj strani i kod kvara na transformatoru. Kod manjih transformatora mogu se
primjeniti primarni okidači a kod sasvim malih transformatora visokonaponski osigurači.
U slučaju zatajenja bržih zaštita na ovu struju reagovala bi i zaštita od struja spoljašnjih kratkih
spojeva, koja ima odredjeno vremensko zatezanje zbog koordinacije sa zaštitom vodova.

Kako to resavamo???

Jednostavnim vremenskim zatezanjem svake pogodjene zaštite za vrijeme potrebno da uticaj ove
struje opadne ispod najmanjeg nivoa koji bi zaštita prepoznala kao kvar problem nepotrebnog
reagovanja se rješava, ali pod cijenu produžavanja trajanja kvarova, zbog čega su se razvili
brojni pristupi detekcije i razlikovanja ove struje od struje pri kvarovima, i zatim stabilizacije ili
blokiranja reagovanja relejne zaštite. One of
the complications of energization currents is that
transformer inrush is not a consistent condition. The
currents will vary from one energization to the next. The energization currents are not equally
distributed
between the individual windings. This can
complicate the process of identifying inrush in a
relay system, if a specific phase does not have
sufficient harmonic content to be recognized as
energization.

Detekcija

Vremensko zatezanje je najstariji način spriječavanja nepotrebnog reagovanja. Jedan od načina

izvodjenja vremenskog zatezanja diferencijalne zaštite je dodavanje normalno otvorenog
podnaponskog releja i pomoćnog vremenskog releja paralelno diferencijalnom namotaju, koji bi
po priključivanju transformatora na napon premostio diferencijalni namotaj na neko odredjeno
vrijeme, obično 0,2 sekunde, nakon čega bi otvorio kontakte i diferencijalna strija je mogla
proticati kroz namotaj. Nakon isključenja napona ovaj relej ponovo zatvara kontakte. Poboljšana
verzija ovog metoda je upotreba tri brza naponska releja spojena na tri faze, koji mjere fazne ili
linijske napone. Ako sva tri releja reaguju tokom uključivanja transformatora na napon, pokreće
se pomoćni vremenski relej koji zatvara normalno otvorene kontakte redno vezane na
diferencijalni namotaj. Ova tehnika je bolja jer za svaki kvar koji izaziva pad napona na bilo
kojoj fazi, neće biti vremeskog zatezanja i diferencijalna zaštita može trenutno reagovati.
Reakcija zaštite zbog nekog kvara izazvala bi resetovanje nekog od naponskih releja a time i
vremenskog releja.
Modern means of restraining differential relays during magne tizing inrush current are two
methods: 1) by recognizing inrush current from the wave shape of a differential current either
indirectly (harmonic analysis) or directly (waveform analysis) [1]-[3]; 2) by calculating—on line
—one or more of the power transformer model elements (model analysis).

HARMONICI

The principle of harmonic-current restraint makes the differential relay self-desensitizing during
the inrush current period, but the relay is not desensitized if a short circuit should occur in the
power transformer during the inrush current period. This relay is able to distinguish the
difference between the inrush current and the short circuit current by the difference in wave
shape. Inrush current is characterized by large harmonic components that are not noticeably
present in short circuit currents.
 Tablica harmonica :

The restraining coil (blocking coil) will receive from the through- current transformers the
rectified sum of the fundamental and harmonics components. The operating coil will receive
from the differential-current transformer only the fundamental difference component of the
differential current, the harmonics being separated, rectified, and fed back into the restraining
coil. The direct current component, present in both inrush current and fault current, is largely
blocked by the differential-current and the through-current transformers, and produces only a
slight momentary restraining effect. The magnetizing inrush current appearing to a relay as the
differential signal, displays certain amounts of higher harmonics. Generally, low levels of
harmonics enable tripping, while high levels indicate inrush and restrain the relay. This method
originates a whole family of algorithms using a variety of approaches in combining currents of
the harmonics and the fundamental ones are:

In the simplest approach, the amplitude of the second harmonic in the differential current in a
given phase is the combined harmonic signal, while the amplitude of the fundamental frequency
component in the differential current in the same phase is used as the combined differential
current.
Another approach is to use the RMS value for the combined differential current. When using this
method criterion must be checked in each phase separately. Extra logic is needed to decide
whether or not the entire three phase relay should get restrained if either one, two or three phases
detect inrush conditions.
It is experienced, that the three phase harmonic restraint is more secure [8].
Also, instead of the real RMS, only low order harmonics can be used. In such approach, the
combined differential signal is composed. Where the highest harmonic measured (usually the
fifth harmonic used for restraining the relay during stationary over excitation conditions).
Finally, a modern method used both the magnitude of the dominant harmonics compared to the
fundamental frequency as used in old versions of this method in addition to the phase shift of
these harmonics to the fundamental one. This method gives a more reliable criterion above the
others in blocking the differential relay during inrush current case since it considers the drop of
the second harmonic magnitude momentarily to less than 20% of its magnitude. Depending on
the exact formula employed for the combined harmonic and differential signals, the setting
assumes slightly different values. Generally, however, the setting is at about 0.15 - 0.20 (15% -
20%)

The harmonic restraint in general, regardless of the method of composing the combined
harmonic and differ rential signals, displays certain limitations.
First, the estimator of the harmonic component (usually the second harmonic only) needs a
certain amount of time for accurate estimation of the amplitude. Even if the harmonic is not
present in the differential signal at all, the ratio of the harmonic current to the differential current
is initially significantly overestimated (until the fault data fills out the estimator data window).
This means that the harmonic restraint usually will not permit tripping for the time
approximately equal to the data window length of the estimators (typically one cycle). A yastite
modern brze od toga. Dodati kao neko re[enje ono o trecem harminiku, ali ya treci treba ynati
ovo kad se ne koristi kao virtuelni The third harmonic, the second strongest in one out of the
three phases, is considered a poor choice for blocking and restraint because of its presence
in symmetrical CT saturation and zero-sequence current for ground faults

Second, in modern transformers the amount of higher harmonics in the magnetizing current may
drop well below 10% (the second harmonic as low as 7%, while the total harmonic content at a
level of 7.5%. Under such circumstances, the setting should be adjusted below 7%. This may
lead, however, to delayed or even missing operations of the relay due to the harmonics in the
differential currents during internal faults accompanied by saturation of the current transformers.
Third, the second harmonic ratio may temporarily (for several cycles) drop below the safe 20%
due to transients. Resava se sa harminik sharingom donekle, I sa floating adaptivom

Therefore, with the power transmission system becoming larger in both capacity and voltage,
coupled with
the wide spread use of underground cables, it produces a sizable amount of second harmonic
current in the event
of fault. The content of this second harmonic current can be comparable to that produced in the
inrush current.
So the differential scheme with second harmonic current restrained becomes unreliable for
transformer protec-
tion [17].
Modern transformers built with improved magnetic materials that have high knee-point, and
therefore, their
inrush current display a comparatively low amount of the second harmonic. Therefore, certain
difficulties arise
when protecting such modern transformers [1] [8] [18].
It is also known that when the inrush current assumes large values, the amount of the second
harmonic de-
creases [5] [6].

Vidjeti sta jos ima u materijalima za drugi harmonic

WAVEFORM

This method is a direct wave form analysis. It depends on the characteristics of the inrush current
waveform and its difference from the fault current waveform. Fault current in general has a non
decaying sinusoidal wave while inrush current has low and flat periods for a 1/4 cycle beside its
peaks are of the same polarity and its value decays with time as shown in Figure 5.
Generally, there are two basic waveform restraining methods:
The first, and more common approach, pays attention to the periods of low and flat values in the
inrush cur-
rent. If the shape of the waveform is not flat and close to zero for more than 1/4 of the cycle then
it is not an in-
rush current case.
The second algorithm pays attention to the sign of the peak values and the decaying rate of the
inrush current.
If any consecutive peaks has different polarities and displaced by a half cycle then it is not an
inrush current
case.
The main disadvantage of this algorithm is the need of cross polarization between the phases.
Not always all
three phases show the typical inrush uni-polar waveform. Also, during very smooth energization
of a protected
transformer (what may accidentally happen owing to the adequate relation between the switching
angle and the
remnant flux), this criterion will fail
nabrojane u alterativu rayne metode a imam ih I ja

Nesvrstane su :

Ekvivalentno kolo
An algorithm for the protection of power transformers is described in which transformers are
represented by a universal equivalent circuit composed of inverse inductance, without reference to an
internal fault. The circuit is derived from multiterminal network analysis of the windings. The intrinsic
characteristics of the equivalent circuit elements are clarified by calculations for actual power
transformers. The characteristics of the inverse inductance obtained by sampling voltage and current at
each terminal are used to discriminate between internal faults and magnetizing inrush. Computer
simulations for large power transformers and experimental studies on actual model transformers have
confirmed that the algorithm can distinguish internal faults from a magnetizing inrush at very high
speed.

Power flowing into transfoemr

This paper describes a new method to discriminate internal fault from inrush current by the sum of
active power flowing into transformers from each terminal. The average power is almost zero for
energizing, but an internal fault consumes large power.

Neurak networks
Multi criteria

Identifying Internal Faults of Transformers through the Similarity Degree between

Voltage and Current.
By comparing the voltage on the source side and the differential current in a specific time interval. An
internal fault in a transformer can be discriminated
Wavelet transform
Ima kod zormalja

Method based on the magnetization characteristics of the transformer core

This paper describes a new algorithm for transformer protection relays to discriminate between internal
faults and inrush currents by estimating the magnetizing curve of a transformer core regardless of the
ratio of the second harmonic components. Every transformer core has its own magnetizing
characteristic, called the B-H curve. Even immediately after energizing or an external fault, this curve
remains unchanged. The newly developed algorithm incorporates a model B-H curve as a reference, and
trackes the locus of (H, B) calculated from the instantaneous values of voltage and current at each
terminal of the transformer. Because of the difficulty of obtaining the initial flux density, this algorithm
determines the relative values of flux density instead of the absolute values. The magnetic flux density
(B) and magnetic field intensity (H) are calculated as B = Br + Bd = Br + Klf Vdt, H = K2Id = K2ƒ°Ii where Br
is the initial flux density, Bd is the flux density caused by magnetizing voltage V, Id is the magnetizing
current, I2 the is instantaneous current of each terminal of the transformer, and Kl and K2 are constants.
When the sum of the currents reaches a threshold Ir this algorithm assumes Br = 0 and starts integration
of the voltage to track the locus of (H, Bd). The locus follows the reference curve if there is no internal
fault

MODELOVANJE

The family of model method approaches solves on-line a mathematical model of a fault-free
transformer. Either certain parameters of the model are computed assuming the measured
signals; or certain fraction of the terminal variables are computed based on all the remaining
signals, and next compared to their measured counterparts [19]. In the first case, the values of
the calculated parameters differentiate internal faults from other disturbances (including inrush
conditions). In the second case, the difference between the calculated and measured signals
enables the relay to perform the classification. These approaches call for voltages and currents at
all the terminals to be measured.