**** Anticka Grcka ili Stara Grcka je naziv koji se koristi za opisivanje svijet

a u kojem se govorilo grckim jezikom u doba antike.

Taj naziv se ne odnosi samo na podrucje danasnje grcke drzave, nego i na podrucj
a naseljena Grcima u doba antike:
Kipar,egejska obala Turske (tada poznata kao Jonija), Sicilija i juzna Italija (
poznata kao Velika Grcka, Magna Graecia), te brojne kolonije/naselja rastrkana p
o obalama Mediterana i Jadrana,
te Crnog mora, odnosno, priobalnih podrucja danasnjih drzava:
Albanije,Bugarske,Egipta,Francuske,Hrvatske,Libije,Spanije i Ukrajine. ****
*RAZDOBLJE STARE GRCKE*

Ne postoje odredjeni ili opste prihvaceni datumi pocetka i kraja razdoblja stare
Grcke. U uobicajenoj upotrebi to se razdoblje odnosi na celu grcku istoriju pre
osnivanja Rimskog Carstva,
medjutim istoricari taj termin koriste preciznije. Tako neki autori u to razdobl
je ukljucuju i razdoblja
minojske i mikenske civilizacije (od oko 1600. godine p.n.e. do oko 1100.godine
p.n.e.), dok drugi to osporavaju smatrajuci da su te civilizacije, iako s grckog
govornog
podrucja, dosta razlicite od kasnijih grckih kultura, pa bi se trebale odvojeno
svrstavati.
Prema tradiciji razdoblje stare Grcke pocinje prvim Olimpijskim igrama 776. godi
ne p.n.e, ali
vecina istoricara danas produljuju taj termin unatrag do oko 1000. godine p.n.e.
Tradicionalni datum kraja razdoblja stare Grcke smatra se smrt Aleksandra Velik
og 323. p.n.e,
a razdoblje koje slijedi naziva se HELENISTICKIM DOBOM.
Ovi su datumi dogovoreni medju istoricarima dok neki autori smatraju civilizacij
u stare Grcke neprekinutim razdobljem koje je trajalo sve do dolaska kranstva u
trecem vijeku poslije Hrista.
Staru Grcku mnogi historicari smatraju temeljnom kulturom zapadne civilizacije.
Grcka kultura je izvrsila snazan uticaj na Rimsko Carstvo, koje je prenijelo nje
zin oblik po mnogim dijelovima Evrope. Civilizacija stare Grcke je neizmjerno ut
jecala na jezik,
politiku,obrazovanje,filozofiju,umjetnost i arhitekturu modernog svijeta, naroci
to tokom renesanse
u zapadnoj Evropi i ponovno tokom procvata neoklasicizma tokom XVIII i XIX veka
u Evropi i objema Amerikama.
*POREKLO GRKA*

Vjeruje se da su Grci krecuci se prema jugu doselili na grcko poluostrvo u nekol

iko valova pocetkom kraja III veka p.n.e. a zadnja je bila navala Dorana.
Razdoblje od 1600. do oko 1100. godine p.n.e. je doba mikenske Grcke, a poznato
je po vladavini kralja Agamemnona i ratovima protiv Troje kao sto je prikazano u
Homerovim epovima.
Razdoblje od 1100. godine do VIII veks p.n.e. naziva se "mracnim dobom" jer iz t
og razdoblja nema nikakvih zapisa, a arheoloski dokazi su oskudni.
Istorija stare Grcke se zavrsava vladavinom Aleksandra Velikog koji je umro 323.
godine p.n.e. Nakon toga slijedi doba helenisticke Grcke.
U pregledavanju izvora iz historije stare Grcke potrebna je velika opreznost. Gr
cki historicari i
politicki pisci cija su djela prezivjela, a medju kojima su naorcito ugledni
Herodot,Tukidid,Ksenofon,Demosten,Platon i Aristotel, bili su uglavnom Atinjani
ili njeni simpatizeri, a svi su bili politicki konzervativci. Zato znamo daleko
vise o istoriji i politici
Atine od bilo kojeg drugog grckog grada i njegove istorije. Osim toga, ovi su se
pisci usresredili gotovo iskljucivo
na cjelokupnu politicku, vojnu i diplomatsku istoriju, a zanemarili su ekonomsku
i socijalnu historiju. Napor da se historija stare Grcke postavi na naucnim tem
eljima, dakle, mora biti ulozen
i u otkrivanje i otklanjanje pristranosti u datim izvorima.
*USPON GRCKE*

Grcka je u VIII veku p.n.e. pocela izlaziti iz mracnog doba koje je slijedilo na
kon propasti
mikenske civilizacije. Pismenost se izgubila i mikensko pismo je zaboravljeno, p
a su Grci prilagodili fenicanski alfabet grckom i od oko 800. godine p.n.e. poci
nju se pojavljivati prvi takvi
pisani zapisi. Grcka je bila podijeljena na mnogo malih samostalnih zajednica (p
olis) cije su teritorije i oblik bili uslovljeni dramaticnom grckom geografijom:
svako ostrvo, dolina i ravnica su odvojeni od susjedstva morem ili planinskim la
ncem. Grcke kolonije, VIII-VI veka p.n.e. (nazivi u crvenim okvirima).
Tokom ARHAJSKOG perioda populacija Grcke je toliko porasla da njene ogranicene o
bradive povrsine vise nisu mogle zadovoljavati potrebe brojnog stanovnistva (pre
ma nekim procjenama,
stanovnistvo anticke Grcke se uvecalo za vise od 10 puta u periodu od 800. do 40
0. godine p.n.e, odnosno od pocetnih 800.000 do 10-13 miliona.
Stoga su Grci od oko 750. godine p.n.e. zapoceli sirenje u svim smjerovima koje
je potrajalo 250 godina tokom kojih su osnovali brojne kolonije.
Na istoku se prvo kolonizirala egejska obala Male Azije, a onda Kipar i obale Tr
akije, Mramorno more i juzna obala Crnog mora. Grcka je kolonizacija dosegla sve
do dalekog sjeveroistoka Ukrajine.
Na zapadu su naseljene obale Albanije, Hrvatske, Sicilije i juzne Italije, a ond
a i juzna obala Francuske,Korzika pa cak i sjeveroistocna Spanija.
Grcke kolonije su takodje osnovane u Egiptu i Libiji. Danasnji gradovi Sirakuza,
Napulj, Marseille i Istanbul su prvobitno bili grcke kolonije, redom: Syracusa,
Neapolis, Massilia i Bizantion. Do VI stolje?a p.n.e.
Helada (kako Grci zovu svoju zemlju) je postala kulturno i jezicno podrucje mnog
o vece od geografskog podrucja Grcke. Grcki gradovi nisu politicki nadzirali kol
onije koje su osnivali ali su cesto ostajali povezani s njima
trgovackim vezama i religijom.
Grci su se i u domovini i u inostranstvu organizirali u nezavisne zajednice, pa
je grad-polis bio osnovna jedinica u grckom sistemu drustveno-politickog i vojno
g organizovanja. Ove kolonije su odigrale vaznu ulogu u sirenju grckog uticaja p
o cijeloj Evropi a takodje i
uspostavljanju trgovackih veza sa medjusobno cesto veoma udaljenim polisima a to
sve je opet doprinelo razvoju ekonomije anticke Grcke.

*ARHAJSKI PERIOD*

Arhajski period je dobio naziv prema grckoj rijeci arhaios, to bi znacilo, star i
li drevan, to u doslovnom prijevodu znaci razdoblje stare ili drevne grcke umjetn
osti.
Kod naziva "stara umjetnost" se misli da to razdoblje koje prethodi onoj najbolj
oj, klasicnoj grckoj umjetnosti.
Arhajska grcka umjetnost se dijeli na tri razdoblja: stariji, srednji i mladi ar
hajski period.
Ne postoji potpuno suglasje kod znanstvenika za koje se tocno razdoblje mo e koris
titi naziv arhajski period - postoje dvije grupe znanstvenika - oni koji smatraj
u da se za pocetak arhajskog perioda mo e uzeti razdoblje od oko 750.g.pr.Kr,
ali vecina smatra da je pocetak negdje oko 700.g.pr.Kr. pri cemu se za najstarij
u fazu arhajskog perioda mogao koristiti naziv orijentalizirajuci period.
Stariji arhajski period se podudara sa razdobljem grcke kulture i umjetnosti koj
i je jo definiran nazivom orijentalni ili orijentalizirajuci stil grcke umjetnost
i koji se okvirno datira u 7. st. pr. Kr. (od oko 700. do oko 590. g. pr. Kr.).
Orijentalizirajuci jer se u tom trenutku Grcka ponovno okrece Istoku, ponovno su
uspostavljene trgovacke veze koje su prekinute pred kraj mikenske civilizacije.
Pojava ovog stila se prati preko dvaju elemenata - preko pojave divljih zvijeri
(lavova, fantasticnih bica kao to su sfinge, grifoni, meduze, itd.) i biljne deko
racije (palmete, lotosi, itd.).
Pojava tih dviju kategorija dekoracije oznacava pocetak arhajske umjetnosti i or
ijentalizirajuceg stila.
Osim to su oslikavali orijentalne motive, obrise i detalje su i urezivali (rova enj
e, incizija). Te tehnike su preuzeli sa importirane fenicke robe, sa broncanih f
enickih posuda ciji su frizovi bili urezani; najstariji primjerci nemaju tehnike
urezivanja.

*CRNOFIGURALNO SLIKARSTVO*

-Od sve grcke keramike iz ovog starijeg arhajskog perioda najva nija je korintska
te atenska (aticka) keramika. Sve grcke pokrajine su imale radionice takve robe,
korintske i atenske radionice su imale najvecu va nost i najveci utjecaj na druge
radionice.
-Protoaticka skupina vaza - pretece velike tradicije oslikavanja vaza koja ce se
uskoro razviti u Atici, pokrajini oko grada Atene; druga porodica orijentalnih
posuda poznata je pod imenom protokorintskih vaza i naznacuje kasniju loncarsku
proizvodnju u Korintu
( ivahni ivotinjski motivi i dokaz su tijesnih veza sa Bliskim istokom) npr. protok
orintska bocica za mirise u obliku sove.
Atena i Korint su imali keramicarske cetvrti. Luksuzno crnofiguralno posude je k
ori teno u posebnim prigodama, npr. banket ili simpozij koji se odr avao u aristokra
tskim kucama, a sudjelovali su samo mu karci koji
su tu jeli, pili, sudjelovali u dru tvenim igrama, npr. Kotabos - popije se vino i
z posude, a sa zadnjih nekoliko kapi se gada neki predmet ili osoba u prostoriji
.

*PROTOKORINTSKO I KORINTSKO crnofiguralno slikarstvo*

-Korintska keramika s kraja 8. i 7. st. pr. Kr. (730. - 630.g.pr.Kr) se naziva p

rotokorintski stil na kojem se de avaju revolucionarne promjene u odnosu na geomet
rijski period.
Nakon tog prvog, pocetnog razdoblja upotrebe oslikavanja posuda iskljucivo primj
erima siluetnog slikarstva, bilo animalnim, bilo vegetabilnim motivima, od pocet
ka 7. st. pr. Kr.
korintski slikari uvode novu tehniku ukra avanja i oslikavanja. Poceli su ilom urez
ivati detalje kao to su obrisi figura, dijelove ili detalje odjece, ratnicke opre
me, detalje glave itd. Tu su tehniku preuzeli sa importirane , najvecim dijelom
fenicke luksuzne robe.
Uz upotrebu osnovne tamne crne boje, oni uvode u upotrebu crvenu i ljubicastu.
Tipovi posuda na kojima se javlja su prete ito posude malih dimenzija kao to su ari
balosi, alabastroni (posudice za dr anje parfema, mirisnih ulja), skifosi, mali pe
hari, pikside, te kozmeticke cilindricne kutije.
Od vecih posuda su ce ce oinohore, krcazi ili bokali. Prete no su to posude manjih d
imenzija, ne vi e od 7-8 cm.
Jedna od mo da najpoznatijih, i najljep ih, primjeraka protokorintskog slikarstva je
cuvena CHIGI vaza, koja se naziva po zbirci u kojoj se svojevremeno nalazila (n
adena u etrurskoj grobnici), a datira u sredinu 7. st. pr. Kr.
Tu su do maksimuma upotrijebljena crvena i bijela boja, a manje ljubicasta. To j
e veca posuda podijeljena u tri glavna friza figuralnog karaktera. Posuda je rek
onstruirana jer je bila sacuvana samo u
fragmentima. Na vrhu je prikaz dviju vojski koje se sukobljavaju. U sredini je p
rikaz lova gdje vidimo ratnike sa kopljima koji napadaju jednog lava. Sa
strane je figura grifona. Na dnu je jo jedna scena lova gdje psi progone svoju lo
vinu, jednoga zeca, i jednog lovca koji cuci u zasjedi iza jednoga drva. Sada su
prikazani svi detalji ratnicke opreme. Ovakvi su prikazi bili dragocjeni za poz
navanje grckog naoru anja tog vremena.
U protokorintskom slikarstvu nema narativnog stila, najce ce su to samo prikazi or
ijentalnih motiva, divljih ivotinja itd....
Pri kraju 7. st. pr. Kr. protokorintski stil jo ima prevlast na tr i tu, no, zbog mas
ovne produkcije gubi na kvaliteti. Ovo je otprilike vrijeme kada atenski majstor
i prihvacaju tehniku urezivanja i neke elemente protokorintskog slikarstva, u pr
vom redu frizove sa
ivotinjama i nadnaravnim, mitolo kim bicima. Tada slijedi razvoj atenskog slikarstv
a i onda konacna prevlast atenskog crnofiguralnog slikarstva koja ce se dogoditi
u 6. st. pr.Kr.
Protokorintski stil zavr ava negdje krajem 7. st. pr. Kr. iako se nastavlja u 6. s
t. pr. Kr., no, sada se naziva KORINTSKI STIL.
Jedan primjer protokorintskog stila - posuda koja je pronadena u etru canskom Cerv
eteriu, a potpisana je od strane grckoga slikara Eurytiosa. Datira se oko 600. g
. pr.Kr. To je jedan tipicni korintski figuralni krater, uz friz sa konjanicima
imamo iznad
prikaz gozbe, Eurytios i Heraklo na simpoziju, koji je ipak vi e bio karakteristic
an za etru cansku umjetnost, pogotovo za zidno slikarstvo, iako nije stran ni Grci
ma. Na ovoj
posudi vidimo ne to to ce pred kraj 7. st. pr. Kr. postati vrlo popularno - ispisiv
anje natpisa.
Jedan od najljep ih prikaza grckih banketa je onaj pronaden u jednoj grobnici kod
Pestuma u Italiji koja se datira oko 480/470.g.pr.Kr. (rana klasika) - jednostav
na grobnica od vapnenackih ploca koje su oslikane, zove se Grobnica skakaca u vo
du zbog jednog
karakteristicnog prikaza na ploci poklopnici, na bocnim stranama su prikazi simp
ozija.

*PROTOATICKO I ATICKOslikarstvo*

Protoaticko i aticko slikarstvo vremenski ide paralelno sa protokorintskim stilo

m. Od oko 720. g. pr. Kr. do oko 630. g. pr. Kr.
Atenski keramicari su preferirali velike posude kao to su amfore, hidrije, krater
i, slicno onima koje smo vidjeli u geometrijskom razdoblju, i oni su ostali vjer
ni tradicionalnom siluetnom slikarstvu bez upotrebe ila i urezivanja.
**Sir JOHN BEAZLEY**
najvi e istra ivao grcku keramografiju u 20.st i smatra se jednim od najvecih klasic
nih arheologa 20.st, bavio se samo grckim slikanim vazama, rekonstruirao je polo
vicu produkcije atickih radionica.
Pocet cemo sa slikarom koji nosi pseudonim slikar Polifema (Polyphemos Painter).
Ovaj slikar ime dobiva po amfori koja prikazuje scenu na vratu posude gdje Odis
ej i njegovi drugovi osljepljuju kopljem Polifema.
Odisej koji stoji ispred Polifema je dat kao jedna obrisna figura, a njegovi dru
govi kao tamne siluete. Donji dio posude ispunjaju stilizirani vegetabilni ornam
enti. Na detalju
vidimo da se Polifem napio, u ruci dr i jedan skifos, i taj propust koristi Odisej
.
Ponovno vidimo rozetice, svastike i druge ornamente iz geometrijskog perioda. Am
fora je datirana u 675.g.pr.Kr.
-Kraj protoatickog slikarstva, odnosno, pocetak atickog (atenskog) crnofiguralno
g slikarstva, oznacava upravo ova amfora, koja je pronadena na Dipilonu i pripis
ana slikaru Nesosa (Nesa) koji je svoj pseudonim dobio prema karakteristicnoj sc
eni na
vratu amfore u kojoj Heraklo ubija kentaura Nesa. Postoje natpisi lijevo od figu
re Herakla i desno od figure Nesosa koji tocno kazuju njihova imena: Erakles i N
etos.
Ovom slikaru Nesosa je pripisan veci broj posuda, ali, ova se smatra najva nijom.
Pravi atenski (aticki), ne vi e protoaticki, crnofiguralni stil se mo e pratiti od k
raja 7. st.pr. Kr. sve do oko 630. g. pr. Kr.
Hronolo ki istom razdoblju pripada i slikar koji se naziva slikar Gorgone koji je
oslikao jednu veliku posudu tipa dinosa. Posuda se danas cuva u muzeju Louvre. V
idimo detalj gdje Gorgone progone Perzeja to je ubio njihovu sestru Meduzu.
Ovdje se vec zapocelo sa tehnikom urezivanja, imamo dvostruke urezane linije i n
a detaljima Gorgone. Takoder kao i kod slikara Nesosa imamo motive vijenaca sa p
almetama i lotosima iako je slikar Gorgone je za koje desetljece mladi od slikar
a Nesosa.
Svaka posuda je gotovo bila unikat, ali postojale su i one koje su se proizvodil
e pomoci kamenih i glinenih kalupa to znaci da su se serijski proizvodile.
Do li smo do prvog atenskoga majstora kojem nam je poznato njegovo pravo ime, slik
ar Sophilos. Njegova se djelatnost datira negdje uz sam pocetak 6. st. pr.Kr. ok
o 580. g.pr.Kr.
Pripisuje mu se nekih dvadesetak posuda, ali je njegov potpis pronaden na tri. N
a jednoj posudi tipa dinos koju potpisuje slikar Sophilos osim upotrebe korintsk
ih ivotinjskih frizova i nadnaravnih bica, vidimo i mitolo ke scene. Na glavnom fri
zu je prikazana scena vjencanja Peleja i Tetide, Ahilovih roditelja.
Ahil je najveci grcki junak, i vjencanje njegovih roditelja je bila vrlo va na mit
olo ka tema. Ovdje je prikazan mlado enja Pelej ispred svoje kuce kako docekuje uzva
nike, redom grcke bogove.
Kraj njega je ispisano i njegovo ime, pa i svih tih bo anstava, npr. Dioniz... Pom
ocu boje se radi distinkcija izmedu mu kih i enskih figura. Slikar je ocito bio svj
estan svoje velicine, i taj njegov potpis je zapravo garantirao kvalitetu. Natpi
sima se imenuju figure, scene i
gradevine. Zato su ovakve posude, prave biblije grcke mitologije.
Najva niju atensku crnofiguralnu vazu je oslikao atenski slikar Kleitias
koji je, u paru sa keramicarom Ergotimosom, potpisao 5-6 posuda. Na posudi se dv
a puta javljaju imena ovih dvaju majstora. Ova Francois vazu, koju je prona ao tal
ijanski arheolog Allesandro
Francois, po kojemu je dobila ime, je pronadena na etru canskom nalazi tu Vulci u sr
ednjoj Italiji na podrucju dana nje Toskane. Danas se cuva u arheolo kom muzeju u Fi
renci. Posuda je visoka oko 67 cm i podijeljena u sedam frizova.
Na vratu kratera je prikazana scena lova na kalidonskog vepra, motiv iz Arkadije
u cijem lovu sudjeluju neki od najvecih grckih junaka kao to su Tezej, Meleagar,
itd.
Ispod njega se odvija trka dvokolica u Patroklovu cast, koji je bio Ahilov prija
telj. U borbi su zamijenili oklope i ovaj je poginuo umjesto njega. Glavni friz,
jedini koji ide cijelom posudom prikazuje istu scenu koju smo vidjeli kod Sofil
a,
vjencanje Peleja i Tetive, prikazan vrlo slicno. Na procelju jedne zgrade Pelej
docekuje uzvanike. Ispod toga je friz iz trojanskog kruga sa Ahilom koji progoni
Trojane. Jo jedan friz sa sfingama, grifonima i ivotinjskim figurama te friz sa b
orbom pigmejaca i
dralova. Na drugoj strani Francois vaze se nalazi iskrcavanje Tezeja i atenskih d
jevojaka i mladica nakon povratka sa Krete gdje je ubio minotaura. Zatim borba K
entaura i Lapita
na Peritojevu vjencanju. Friz sa prikazom povratka Hefesta, kojega je Hera bacil
a sa Olimpa na koji se on vraca na muli. Upotrijebljena boja je crna, mjestimice
crvena i
ljubicasta. Po to sama posuda nije velika a podjeljena je u 7 frizova, oni su popr
ilicno minijaturni. Vaza se datira u 570.g. pr. Kr.
Lydos, jedan kontroverzni majstor, cija se signatura pojavljuje na dva fragmenta
s pripisanim velikim brojem posuda. Njegova se djelatnost datira negdje u sredi
nu 6. st. pr.
Kr, oko 550. g. pr. Kr. Uglavnom je oslikavao vece posude na nacin da gotovo cij
elu povr inu trbuha posude ispunja samo jedan friz sa vrlo velikim figurama koje
su
poredane po principu izokefalije (sve su iste visine). Na jednom njegovom krater
u je prikazana scena koju smo vidjeli maloprije na Francois vazi, povratak Hefes
ta na Olimp.
Okru en je Menadama, Satirima, Silenima, dok on ja e na magarcu.
-Nakon njega slijedi najveci atenski majstor crnofiguralnog slikarstva,
Exekias cija se djelatnost stavlja u razdoblje od 540-530g. pr. Kr.. Majstor od
kojega ostao mo da najveci broj posuda s njegovim potpisom. Postoji ogromna skupin
a posuda oslikanih od
strane nepoznatih majstora koja se zajednicki zove grupa E po Exekiji jer su oslik
ane u njegovom stilu. Grupa E se datira otprilike u 550-530g.pr.Kr. Od samih Exe
kiasovih posuda jedna od
najpoznatijih je amfora koja se danas cuva u Vatikanu. Prikazani su Ahil i Ajaks
kako kockaju pod Trojom.
Exekias je majstor koji nije imao premca u svoje doba, a njegovo se vrijeme smat
ra vrhuncem razvoja atenskog crnofiguralnog slikarstva. Prvi je u unutra njosti po
suda
poceo postavljati cijele kompozicije. Jedan od takvih najpoznatijih primjera je
ovaj kiliks, kale na visokoj nozi sa irokim tijelom i dvije karakteristicne rucice
, a datira se u
otprilike 540.g.pr. Kr. U njegovoj je unutra njosti prikazan jedan brod na kojemu
je Dioniz. Vidimo bijelo jedro a iz jarbola izbija
vitica vinove loze, dok sa strane plivaju dupini. Ta scena je vezana uz mit kada
je jednom prigodom Dioniz preru en u smrtnika putovao brodom, mornari su ga poku al
i oteti i iskoristiti za
svoje seksualno zadovoljstvo. No, Dioniz je bio milostiv prema njima te ih je pr
etvorio u dupine, ali po tedio je kapetana, koji ga je
jedini bio prepoznao i poku ao zaustaviti mornare.
Amfora koja mu je pripisana sa prikazom Ahila koji ubija amazonsku kraljicu Pent
ezijelu. I jo jedna koja mu je pripisana i slicne je forme i koncepcije slikovnog
polja
kao ona iz Vatikana. Kad su tu i stilske karakteristike onda nije prete ko jednu o
vakvu posudu pripisati Egzekiji. Prikazuje Ahila koji o tri bode spremajuci se za
samoubojstvo.
Jedan od rijetkih umjetnika koji se mo da kvalitetom mo e staviti rame uz rame sa Eg
zekijom je Amasis. To je ime koje nalazimo na nekih 8-9 posuda. Njegova se
djelatnost stavlja oko 550. ili 540. g. pr. Kr. Slikar Amasis je zapravo dobio i
me (tj pseudonim) po keramicaru Amasisu s kojim je radio. Uveo je scene iz svako
dnevnog
ivota npr. Menade i Dioniz - npr. jedan mali aribalos, posudica za ulje, koju osi
m ena koriste atlete. Odatle je ovaj prikaz hrvaca u sredi njem frizu, dole je prik
az lavova koji
napadaju jednog bika, a gore je prikaz Dioniza sa kantarosom i Satira odnosno Me
nada.
Nikosthenes je imao golemu produkciju, preko 120 posuda koje je potpisao. Pripad
a
samom kraju crnofiguralnog slikarstva.
Majstor kojim zavr ava crnofiguralni i pocinje crvenofiguralni stil poznat nam je
pod pseudonimom
slikar Andokides. Taj majstor se
ne potpisuje, jedino to znamo je da se pojavljuje u radionici atenskog keramicara
Andokida. Velik dio posuda izradenih u Andokidovoj radionici pripada famoznom b
ilingvalnom slikarstvu. Rijec je o takvim primjercima posuda koje su, s jedne
strane oslikane crnofiguralnim, a s druge crveno figuralnim stilom, dakle posude
na kojima se kombiniraju dvije tehnike. Taj novi crvenofiguralni stil najvjerov
atnije je otkriven u toj radionici. I to vjerojatno od tog
slikara kojeg nazivamo slikar Andokidesa. Crnofiguralni stil je sa svojom tehnik
om urezivanja u jednom trenutku postao ogranicenje slikarima poput Egzekija i Am
azisa.
Nije bilo lako prikazati sve rafinirane detalje odjece, nabore, draperije, igru
tijela i draperije koja ga pokriva, ta tehnika slikanja kistom i urezivanja ilom
nije dopu tala.
Rje enje je bilo slijedece - obrnuti tehniku. Osnova sada postaje crna, a figure p
ostaju crvene, u boji pozadine, u boji terakote. Ostaje otvoreno pitanje je li s
likar Andokida
oslikavao iskljucivo ove strane oslikane crvenofiguralnim slikarstvom ili i one
radene u crnofiguralnoj tehnici. Danas se pomi lja da je on autor cjelokupnog slik
arstva, dok se
nekoc mislilo da je on majstor crvenofiguralne strane, a netko drugi autor druge
.
*CRVENOFIGURALNI stil*
U posljednjim desetljecima 6. st. pr. Kr., 530 ili 515. g. pr. Kr. u Atenskim ra
dionicama dolazi do otkrica novog slikarskog stila kod kojega figure ostaju u cr
venkastoj osnovi a
pozadina crna. Ovaj stil je, za razliku od crnofiguralnog koji koristi i tehnik
u urezivanja, pravi slikarski stil. Crvenofiguralni stil u pocetku koristi tehni
ku urezivanja, no kroz
desetljece-dva ga potpuno izbacuje i kao takav ostaje u upotrebi sve do helenizm
a.
Vrijeme njegove uporabe ide od 520-ih godina do oko 300-e g. pr. Kr. Do tog otkr
ica, rekli smo, je do lo u Andokidesovoj radionici.
-Crvenofiguralni stil se mo e podijeliti u nekoliko faza.:
Najstariji period crvenofiguralnog slikarstva se naziva strogi crvenofiguralni s
til. Strogi stil nije povezan sa strogim stilom u ranoj klasicnoj skulpturi, jer
taj naziv zamjenjuje naziv rani
crvenofiguralni stil, odnosno razdoblje od oko 520. do 480. g. pr. Kr., odnosno,
kasno arhajski period. Druga faza u razvoju crvenofiguralnog slikarstva je u pe
riodu od oko 480. do 450. g. pr. Kr., to je zapravo vremenski rano klasicni stil.
Zatim je treca faza
visoki stil (visoka klasika) od 450. do 420. g. pr. Kr. Cetvrti je bogati stil i
onda kasni (zreli) crvenofiguralni stil koji je vi e obrtnicki.
- to se tice tipova posuda, gotovo da nema razlike u odnosu na crnofiguralni stil.
To su posude velikih dimenzija, amfore, hidrije, krateri, vrcevi tipa velikea,
oinohoe, medutim
to su i posude manjih dimenzija, kupe, pehari, kiliksi Eutimides je poznat po sv
ojim velikim posudama,cije velike figure zauzimaju gotovo
cijelu posudu. Svoje scene cesto stavlja u kontekst iz svakodnevnog ivota, pune p
ritajene dramaticnosti. (510.g.pr.Kr.)
-Slikar Eufronije, najveci predstavnik, cije ime predstavlja problem, jer se po
tpisuje kao keramicar ce ce nego kao slikar. Tako da se ne zna je li on sve svoje
vaze oslikao ili samo neke. Njegove posude pokazuju velike stilske razlike, tako
da se pretpostavlja da su
njegove posude oslikavali i drugi slikari. Cesto primjenjuje piramidalne kompozi
cije i vidi se utjecaj skulpturalne i arhitektonske plastike. Njegove dvije najp
oznatije posude su krateri, jedan koji
prikazuje borbu Herakla i Anteja. Razlike medu njima dvojicom vidimo i po frizu
ri koju je karakterizirao, Antej ima tipicnu
barbarsku frizuru i sl. On djeluje u posljednjem desetljecu 6. st.pr. Kr., na pr
ijelazu u pocetak 5. st. pr. Kr.
Krajem 5. st se javlja Onesim , iskljucivo slikar. Oslikavao je i neke Eufronije
ve posude.
Pocetak 5. st. pr. Kr. su obilje ili majstori (samo dio njih znamo po imenima). Je
dan od takvih slikara je Berlinski slikar (pseudonim su dobili prema zbirci u ko
joj se nalazi posuda, prema imenu keramicara ili prema atletama cija su imena na
posudama).
Zatim slikar Briga (pseudonim), koji je zapravo dobio ime po keramicaru. Moguce
je da je bio Onesimov ucenik. Atribuirano mu je do 8 posuda (200 - 250 posuda)??
? . Jedan je od prvih slikara koji pocinje sjenciti.
-Jedan od najva nijih iz ovog razdoblja je slikar Niobida (Niobidi su jedna obitel
j, cija je majka Nioba uvrijedila Artemidu kazav i da je njihova majka Leto nerotk
inja, dok je ova rodila oko esnaestero djece), ciju je obitelj naslikao na krater
u, gdje Artemida strelicama
gada tu familiju te tjera vukove na njenu djecu. Na njegovim posudama se odra ava
utjecaj monumentalnog slikarstva.
Jedan od najva nijih posuda potpisanih od strane Andokidesa u bilingvalnoj tehnici
. Jedna strana je oslikana dionizijskom tematikom. Dioniz je u sredini, satir je
iza njega, a ispred njega je menada. Scena je stavljena u okvir na kojem stoje
figure.
Za razliku od crnofiguralnog, gdje se figure crtaju crnim gustim firmisom uz kom
binaciju crvenog, bijelog, ljubicastog i zlatnog firmisa, sada je pozadina ta na
koju se
stavlja firmis, a figure su ostavljene u boji gline, osnove. Ta glina ima u sebi
oksida, kod pecenja se dobiva ta arka crvena boja. Sada se kistom pote u detalji o
djece koji sada
daju jedan reljefni prikaz. Kod rijetkih prvih posuda se jo neko vrijeme zadr ava u
rezivanje obrisa likova i detalja, ali to brzo nestaje. Ovdje su figure stilski
radene u
zrelom arhajskom stilu, prikazane u profilu, nema trodimenzionalnosti, dok su oc
i an face.
Izvanredan primjer Eufronijeva stvarala tva je Sarpedonov krater, u obliku veliko
g kale a. On se potpisuje nekada kao slikar, a nekada kao keramicar. Ima izvanreda
n osjecaj za kompoziciju, razmje taj figura po
posudi, izvanredan crte . Dobro poznaje i primitivni oblik perspektive, zato uspje n
o prikazuje dubinu. Vje to koristi zlatno utu boju. Dok, kod
Fintijata (jako puno anatomskih pogre aka) i Eutimida nije tako. Ocito je da nije
dobro poznavao anatomiju ljudskog tijela. Ovdje vidimo i piramidalnu
kompoziciju, te se vidi utjecaj zabatnih grupa kasnog arhajskog doba.
Primjer Eutimid ova slikarstva, njegov krater sa monumentalnim, visokim figuram
a na stra njoj strani njegovog najljep eg uratka. Ove tri figure su komasti,
potpuno razodjeveni, u plesu. Dosta se cesto pojavljuju u grckom slikarstvu. Ono
to mo ete primijetiti na
njegovim figurama to je taj nezgrapan pokret koji je uvjetovan samom radnjom, no
glava ne prati pokret tijela i sl. No, sve u svemu, rijec je o uspje nom uklapanj
u te
monumentalne figure u polje trbuha jednog kratera.
Nakon prve polovice 5. st. pr. Kr. se gasi potpuno praksa potpisivanja posuda os
likanih crvenofiguralnim slikarstvom. Taj medij zapravo tada gubi na svojoj va nos
ti.
-Kronolo ki nakon Eufronija, Fintijada i Eutimida do ao jedan majstor pod pseudonimo
m. To je jedan od majstora koji je po svemu sudeci radio za Eufronija. Ovo je un
utra njost
pehara kojaprikazuje scenu kada Tezej silazi na dno mora da od bo ice Amfitrite pr
imi zlatni vijenac kao dokaz njegova bo anskog podrijetla. Maksimalnu pa nju posvecu
je
draperiji, detaljima, finim linijama, odlicno uklapa kompoziciju u kadar posude.
Paralelno s njime djeluje jo nekoliko majstora cija nam imena nisu poznata. Jeda
n od njih je slikar Kleofrada
(pravo ime mu je Epiktet). Njegova glavna karakteristika figure postavljene na j
ednu vrstu trake, na podestima kao kipovi. Koristi zlatno uti firmis. Atribuirano
mu je 100-tinjak crvenofiguralnih i 20-ak crnofiguralnih posuda.
Berlinski slikar , suvremenik slikara Panaitija i Kleofrada, mo da ucenik Eutimido
v, jedan je od onih majstora koji radi graciozne likove izdvojeno na crnoj pozad
ini posude
na bazama sa ornamentikom (lik Atene). Atribuirano mu je oko 200 posuda, a ime j
e dobio po jednoj iz Berlina. Djelovao je oko 490.g.pr.Kr.
Sosija, slikar ciji potpis imamo samo na jednoj vazi koja se cuva u Berlinu, u c
ijoj je unutra njosti prikazana scena Ahila koji lijeci rane
Patroklu. To je dosta neuobicajena scena za grcko slikarstvo, kao da je preuzet
a iz monumentalne umjetnosti. Sve se uspje nije prikazuje
psiholo ka karakterizacija likova.
Sa slijedecim majstorom prelazimo polako u drugu cetvrtinu 5. st.pr. Kr. A to je
majstor Duris
od kojega nam je ostalo najvi e posuda, to potpisanih, to pripisanih. Brojka se e do g
otovo 200 posuda. Nije bio narocito dobar slikar i crtac, no usprkos tomu djela
krasi dekorativnost kompozicije i sl. Vidimo jedan njegov
kiliks sa prikazom atleta koji gimnasticiraju s dosta nespretnosti i lo ih poteza.
Najveci broj posuda je malih dimenzija.
Jo jedan kiliks gdje vidimo oslikanu unutra njost posude. Ovo su prikazi iz svakodn
evnog ivota. Atlete koje rade vje be, pripremaju se za treninge, ma u se uljima,
skidaju pra inu sa sebe i sl. Na njegovim posudama vidimo i scene iz ucionica (uci
telj svira frulu).
-Taj strogi, kasno arhajski stil bi mogli zavr iti sa Makronom. On je zanimljiv po
tome to je najvi e suradivao sa keramicarom pod imenom Hieron. Za njega je radilo
vi e
majstora, no ovaj mu je bio najveci suradnik. Scene iz dionizijske tematike, ne
pretjerane slikarske vrijednosti, no dekorativna rje enja.

**Klasicni crvenofiguralni stil**

-U klasicnom crvenofiguralnom periodu ne cemo vi e nailaziti na imena vec dobivaju
pseudonime koji su izvedeni iz scena na peharima ili drugim motivima. U ovom se
periodu vidi sna an utjecaj monumentalnog slikarstva, to se do sada samo nasluciva
lo.
-Znamo da su izmedu 480. i 450. g. pr. Kr. djelovala dva velika slikara, Mikon i
z Atene i Polignot s Tasosa
(najvece ime zidnog slikarstva cija se imena u brojnim djelima nalaze). Iz pisan
ih djela saznajemo da je Polignot prvi grcki umjetnik koji je prikazujuci
masovne kompozicije poceo prikazivati figure u vi e planova na nacin da skracuje f
igure u drugom i trecem planu, na licima izra avao psiholo ku karakterizaciju (ethos
), a svaku
figuru je stavljao u drugaciji polo aj. Postoji misao da je njegovo slikarstvo utj
ecalo na razvoj skulpture i keramickog slikarstva zbog prikazivanja ethosa. Njeg
ove murale
nemamo sacuvane, no utjecaj njegova slikarstva je vi e nego vidljiv. Osim onih pod
njegovim utjecajem, imamo i neke koji nastavljaju tradiciju slikanja malih kupa
i pehara
ciji su predstavnici Makron, Duris i sl.
Predstavnici monumentalnog slikarstva su slikar Fistoksena, unutra njost njegova k
iliksa, bijele osnove, to je u to doba revolucionarno. Prikazana je Afrodita na l
abudu.
-Drugi predstavnik je slikar Pentezileje koji je dobio naziv po prikazu unutar o
vog kiliksa gdje Ahil zabija mac amazonskoj kraljici Pentezileji dok ga ova mole
civo gleda. Znamo da je ovdje vidljiv utjecaj monumentalnog
slikarstva najprije to iz pisanih izvora znamo da je Polignotova tematika bila bi
tka na Maratonskom polju i neke druge sa brojnim figurama u borbi.
U prvom su planu glavne figure, Ahil koji stoji, Pentezileja na koljenima, a u d
rugom planu je ratnik koji tra i svoju rtvu. Njegova djelatnost se datira od 470 -
460/50.g.pr.Kr.
-Dru i majstori od kojih je slikar Niobida najva niji. Jedan krater iz Louvrea, po
kojemu je slikar dobio pseudonim. Vidimo Artemidu koja hvata strelicu na ledima
, Apolona koji odapinje i Niobide (djecu i kceri) koji le e u razlicitim polo ajima
dok preostali trce. Podloga na kojoj figure stoje je nagla ena.
-Istovremeno se javlja stil minijaturnog crvenofiguralnog slikarstva ciji su pre
dstavnici
slikar Pana, slikar Ahila (440.g.pr.Kr) i neki drugi. Neki od njih su oslikavali
i jo jednu vrstu keramickog posuda - lekite. To je mala cilindri na fla ica za dr an
je ulja kod
kojih je karakteristicno da su radeni tako da je gornja i donja strana premazana
crnim firmisom, a ono izmedu bijele boje, na kojoj bi se onda radile crvene fig
ure. To je tzv. slikarstvo bijelih lekita.
Rodsku luku, izraden u bronci, prikazivao je boga Heliosa boga Sunca, visine 31
metar. Predaja ka e da je dvadesetak godina na stvaranju toga djela radio rodski m
ajstor Hars.
Na alost kip nije dugo stajao na svome mjestu jer je uskoro, jo u helenistickom pe
riodu, stradao kod jednog sna nog potresa, pao je u more i tu stajao sve dok Rodos
u 10. ili 11.
st. nije do ao pod arapsku vlast. Tada ju je kupio jedan idovski trgovac i prodao A
rapima na istok. Cudesno jedno djelo, sama cinjenica da je od bronce, visine 31
m, da
su ispod njegovih nogu na krakovima lukobrana prolazili brodovi i ulazili u luku
. To naprosto fascinira.
Jedan drugi spomenik na podrucju graditeljstva, to je svjetionik na otoku Farosu
ispred Aleksandrije koji je do ivio slicnu sudbinu mnogo kasnije. O njemu se ne to
zna na temelju pisanih izvora, na temelju svjedocanstva jednog andaluzijskog Mao
ra iz 11. st.
Podignut po etkom 3. st. pr. Kr. od strane jednog arhitekta koji se zvao Sostrat
iz Knida.
Svjetionik je bio visok 440 stopa (132 m), sagraden u tri dijela. Donji dio je b
io kvadratnog tlocrta 30x30m. Sredi nji je bio oktogonalan, a gornji cilindrican.
Na vrhu
svjetionika je gorila vatra cime je osiguravao prolaz brodovima, davao upute mor
eplovcima za ulazak u tu, inace, jako nezgodnu aleksandrijsku luku. Njegove su
ostatke prona li prije 5 ili 6 godina.
Rano helenisticki period je razdoblje intenzivne urbanizacije. Aleksandar Veliki
je tijekom svojih prvih godina osvajanja Perzijskog carstva, pa i kasnije, osno
vao 70 novih
naselja, taj podatak svjedoci o ivoj urbanistickoj aktivnosti. Npr. Aleksandrija
koja je kljucan i najva niji primjer. Ona ce vrlo brzo prerasti u prijestolnicu pt
olomejskog
Egipta, jer je njime vladala dinastija Ptolomeida ciji je osnivac je Aleksandrov
general Ptolomej. Posljednji potomak te loze, zapravo je Kleopatra. Uz Aleksand
riju bi se tu jo
mogao svrstati i grad Prijena, spomenut je vec u kontekstu kasne klasike, no tad
a je nastao Pitejin projekt, lokalnog jonskog arhitekta rodom iz Prijene, ali je
izgradnja trajala
duboko u helenisticki period. Na Prijeni se mogu vidjeti odlike jednog helenisti
ckog grada - konkretno, sredi nji gradski trg, agora - kojeg okru uju gradevine javn
oga
karaktera, prije svega iroki portici (koji mogu biti prizemne gradevine, gradevin
e na kat, inkorporiranim prodavaonicama ili bez njih).
-Jedan helenisticki grad, bila to Prijena, Milet ili Atena, nije se mogao zamisl
iti u 3. ili 2. st. pr. Kr. ako nije imao sredi nji dio - agoru - sredi nji trg, bar
em sa tri ili cak cetiri
strane okru enu porticima. Kada ka em portik, onda koristim rimski naziv portikus. G
rcka rijec za tu gradevinu je stoa. Danas imamo jednu gradevinu te vrste koja je
 u
cijelosti rekonstruirana, to je Stoa Atala II u Ateni. Atal II - pergamski vlada
r koji vlada u razdoblju od 150. do 140. g. pr. Kr. i koji je toliko bogat te iz
politickih i ideolo kih
razloga financira gradnju jedne takve gradevine u Ateni. Ona je rekonstruirana n
akon istra ivanja americkih arheologa na atenskoj Akropoli 1930-ih godina. Taj je
zahvat bio
dosta kontroverzan, i danas se izbjegava takav pristup, odnosno, anastiloza ili
potpuno nova izgradnja jednog antickog spomenika.
To danas nije primjerena metoda, vi mo ete vratiti ili eventualno ponovno izgradit
i neke dijelove gradevine za koje imate sasvim sigurne, cvrste elemente. Ovdje j
e mnogo toga
rekonstruirano, a da takvi elementi ne postoje. No, gradevina izgleda impresivno
. Ona je dugacka, du jedne svoje strane ima 21 ducan, a sa ove druge strane se to
m redu ducana
pridodaje i dvostruka kolonada. Isti takav tlocrt je i na katu. To je gradevina
koja ima prizemlje i kat. U prizemlju su vanjski stupovi dorski, unutra nji jonski
, a na katu su
vanjski jonski, a unutra nji su egipatski. Gradevina ima krov na dvije vode i stub
i ta na svojim krajevima. Koliko je god ta njena rekonstrukcija bila neopravdana,
kada danas
prolazite njome, vi vidite kako su te gradevine bile jednostavne arhitekture, a
krajnje funkcionalne s izuzetno dekorativnim karakterom. etnice su bile natkriven
e. Ducani u
okviru tih stoa imaju funkciju kakvu kasnije u rimskom graditeljstvu imaju taber
ne u okviru rimskih foruma. Tu je rimsko graditeljstvo posegnulo iz prakse helen
istickog
graditeljstva i to je ta nit koja ih ve e.
To nije jedini spomenik koji su Atalidi poklonili Ateni. Na padinama ju no od Aten
e poklonili gradu jednu grupnu kompoziciju ciji tocan broj ne mo emo niti nasluti
ti.
Sastojala se iz cetiri odvojene grupe figura. Jedna grupa je prikazivala borbu G
rka i Amazonki. Jedna je prikazivala borbu bogova sa Gigantima, jedna bitku na M
aratonu, a
cetvrta bitku pergamske vojske sa Galima u Maloj Azije. Oni velicaju svoje kralj
evstvo, svoje politicke uspjehe, kroz kulturu i umjetnicke spomenike - u srcu je
dne Atene. Time
su pergamski kraljevi htjeli kazati - ono to je bila Atena u 5. st. pr. Kr., njen
e zasluge u borbi protiv Perzijanaca, njezina velicanstvena pobjeda na Maratons
kom polju - to smo
danas mi. Mi smo spasili grcki svijet od Gale u Maloj Aziji. U cast toga nastaju
umiruci Gali na pergamskoj Akropoli, to su takozvani Veliki Gali, a ova vi efigur
alna grupa u
podno ju atenske Akropole su takozvani Mali Gali, jer su figure bile gradene u vis
ini jednog lakta, to znamo iz izvora. Toliko mno tvo figura bi bilo financijski i u
mjetnicki zahtjevno, dok su Umiruci Gali radeni u prirodnoj velicini.
-Za helenisticko su razdoblje karakteristicni hramovi manjih dimenzija i manjih
gabarita. To je opca karakteristika helenistickog graditeljstva. Tu se ono nasta
vlja na kasno
klasicno doba, bez hramova velikih dimenzija, redovno manjim zdanjima, koja neri
jetko gube ovu zadnju prostoriju, riznicu. Jedan od takvih hramova s pocetka 4.
st. i jedan od najstarijih takvih primjera je Asklepijev hram u Epidauru.
Koliko god da se hramovi reduciraju po du ini, po visini (u gabaritima), sveti ta po
staju veca. Gradi se po nekoliko malih hramova jedan pored drugog. Oni se okru uju
trjemovima. Ako teren to zahtijeva
visinske se razlike rje avaju stubi tima, propilejima i sl. Na taj nacin, usprkos ma
lim gabaritima samih hramova, dobivamo kompleksna i izuzetno monumentalna, prost
rana sveti ta.
Dva sveti ta kao tipican primjer su Atenino sveti te u gradu Lindosu na Rodosu i Ask
eplijevo sveti te na otoku Kosu.
Bitne karakteristike - hramovima se prilazi preko monumentalnih velicanstvenih s
tubi ta, nerijetko kroz Propileje. Ulazi se kroz drugo dvori te, pa druge propileje,
pa u hram. Hram je opasan sa tri strane trjemovima koji prostorima nadoknaduju
gubitak prostora unutar samog hrama.
Na njima se odla u darovi zajednica, gradova ili pojedinaca. Ako ste se do li poklon
iti Asklepiju na otoku Kosu i moliti se za oko, onda cete ne to pokloniti i to ce
biti stavljeno na trijem. Ako ozdravite, vi cete se vjerojatno doci
ponovno zahvaliti, pa cete mo da jo ne to donijeti. Na taj nacin su ova sveti ta postaj
ala pravi muzeji na otvorenom (pretece prvih muzeja). Ljudi su nerijetko dolazil
i, i mi u izvorima imamo sacuvan jedan tekst koji opisuje dolazak dviju ena u Ask
lepijevo
sveti te na otoku Kosu. One pricaju "A vidi onog tamo djecacica koji davi gusku, v
idi onu krasnu sliku". One u ivaju u umjetnickim djelima. Ispada kao da su do le, ne
iz
nekih vjerskih pobuda, vec diviti se sadr aju hrama.
-Npr. drugi Artemidin hram u Efezu, ogromni jonski dipteros cija je obnova za la d
uboko u helenisticki period. Apolonov hram u Didimi kod Mileta, slicnog tlocrta,
samo to je umjesto cele imao jedno duboko ukopano dvori te, obnovljen u helenistic
kom razdoblju.
-Jedan svakako interesantan primjer je cuveni Olimpeion u Ateni, hram Zeusa Olim
pijskog. Rijec je o hramu koji je zapocet u doba Tizistratida, obitelji koja je
vladala Atenom prije uspostavljanja robovlasnicke demokracije, prije 504. g. pr.
Kr.
Kako je njihov posljednji pripadnik Hipija bio ubijen u atentatu kojega su izvr il
i Aristogiton i Harmonije, gradnja je prekinuta. On je zapocet je u kasno arhajs
ko doba, a 170-ih g. pr. Kr. sirijski kralj Antioh III, takmiceci se sa Atalidim
a, nastavlja izgradnju toga zdanja.
Kako se rimljani ubrzo obracunavaju s njime i skidaju ga s prijestolja, tako gra
nja ponovno staje, da bi nekih 130-ih g. n. Kr. gradnju nastavio i zavr io car Had
rijan. Tako
da je njegova gradnja zapoceta krajem 6. st. pr. Kr., a zavr ena u doba cara Hadri
jana, time je pro lo 700 godina od pocetka do zavr etka. On je ogroman hram u tlocrt
u
dipterosa, ali u korintskom stilu. Korintski stil ranog helenizma ravnopravno pa
rticipira sa jonskim i dorskim, da bi u kasnom stilu postao najpopularniji.