METODIKA FRANCUSKOG JEZIKA

NASTAVA JEZIKA I CIVILIZACIJA

Značenje riječi civilizacija

 Razvijajudi se kroz povijest dobivalo je različita tumačenja

 Za Francuze je taj pojam dugo izražavao ideju o nacionalnoj i univerzalnoj solidarnosti.
DEFINICIJA - IDEJA O NACIONALNOJ I UNIVERZALNOJ SOLIDARNOSTI
 Tako npr. u Francuskoj enciklopediji iz XVIII st. se kaže da ˝civilizirati jednu naciju znači izvesti je
iz primitivnog stanja kulture u domenu proizvodnje, morala, društva itd.˝
 Ta definicija ima negativno značenje je se njome hode redi odnosno njen je cilj da samo razvijena
društva kao što je u ovom slučaju francusko, imaju civilizaciju, a da je nerazvijenija društva
nemaju i oni trebaju primiti civilizaciju od razvijenih
 Kardiner (prof. Sa svučilišta Ann Arbor u Michiganu) kaže da treba izbaciti tu definiciju iz
udžbenika jer ima negativan utjecaj na Francuze jer ona odgaja imperijalistički, nacionalistički
duh kod francuske djece kroz srednju i osnovnu školu pa čak i na fakultetu, odnosno francuska
djeca odgajaju se i prožimaju idejom ˝KULTURNOG IMPERIJALIZMA˝
 KULTURNI IMPERIJALIZAM - Djeca odrastaju s idejom da su superiorna nad ostalima, izlaze iz
svoje zemlje u svijet pun osjedaja superiornosti, a po povratku moraju smanjivati svoj osjedaj
superiornosti
2. DEFINICIJA – ANTROPOLOŠKA
 Za razliku od prethodne, ona ne polazi od ideje da civilizaciju imaju samo razvijenija društva sa
naslijeđenim vrijednostima nego da svako društvo ima vrijednosti civilizacije samo ih treba
opisati
3. DEFINICIJE KOJE POVEZUJU POVIJESNI RAZVOJ I STRUKTURU SVREMENOG STANJA RAZNIM
ŽIVOTNIM DOMENAMA JEDNOG TE ISTOG NARODA
 Prema njima: civilizacija je skup mišljenja i naravi koji potiču uzajamno djelovanje industrijskih
postignuda i ukupnosti socijalnih, religioznih, moralnih, estetskih i znanstvenih postignuda iz
prošlosti i sadašnjosti
 POJAM CIVILIZACIJE
 u literaturi iz nastave SJ, često se alternativno upotrebljavaju riječi kultura i civilizacija
 Od početka 19. st. pojam civilizacije sadržan je i posebno u upotrebi njemačke riječi KULTUR,
(iako se riječ kultura inače upotrebljava vedinom s elementima značenja duhovne kulture i
nadgradnje u jednom društvu)
 Pod pojmom civilizacije treba obuhvatiti: ˝SINTETIČKO SHVADANJE CIVILIZACIJE˝
 SINTETIČKO SHVADANJE CIVILIZACIJE podrazumijeva:
- naslijeđe iz prošlosti u svim domenama
- suvremeno stanje znanosti i tehnike
- Suvremeno stanje društvenih odnosa, naravi svih vrsta umjetnosti (tj. od književnosti,
arhitekture, pa do kulture obrade zemlje...)

1
 -odnosno čitav život jednog naroda i to ne samo prosvijedenog dijela i viših društvenih slojeva
nego i drugih
 Sintetičko shvadanje civilizacije jedino je prihvatljivo sa objektivno znanstvenog kriterija te treba
biti osnovno polazište u nastavi str jezika

Suvremeno stanje nastave civilizacije kroz jezik

 cilj nastave nije samo svladavanje samog jezika nego i civilizacije, kulture naroda čiji se jezik uči
 time se htjelo dati još više značaja učenju SJ kao školskog predmeta i time se SJ u šolama
postavlja na nivo kakav nije imao u prošlosti
 UVOĐENJE CIVILIZACIJE U NSJ
 u prošlosti je SJ bio dio programa samo zato da se ovlada vještinom služenja samim jezikom,
znači bio je stavljan u red vještina poput igranja, pjevanja itd. (ravnopravan s njima)
 pokazalo se da takvo ustrojenje nast str jez i civ najčešde iskorištavaju kako bi se širio utjecaj
naroda čiji se jezik uči na odgoj učenika
 neki često smatraju da se uvođenje civilizacije u NSJ treba koristiti za širenje ideologije društva
kojem je taj jezik materinji
 zato se danas ozbiljno preispituje taj problem
 Francuzi npr objektivno pristupaju tom problemu i nastoje potisnuti propagandne elemente iz
nastave francuskog jezika kako bi dali mjesto civilizacijskim elementima koji bi najbolje
odgovaralo nastavi jezika kao stranog. Povodom toga je osnovan i centar za istraživanje nastave
civilizacije u Parizu čiji je cilj stvoriti nauku o civilizaciji koji odgovara njemačkom pojmu ˝KULTUR
– WISSENSCHAFT˝, odnosno američkom SCIENCE CULTURE
 UČENJE CIVILIZACIJE U NSJ DOSADA – rasprava 1.
 Dosada se civilizacija u NSJ obično svodila na upoznavanje kroz odlomke tekstova zavisno o
nivou nastave, učenja povijesti, zemljopisa, upoznavanje sa obiteljskim životom, tiskom,
slikarstvom u Francuskoj
 NEDOSTATCI:
 Time se daju samo djelomični pojmovi o civilizaciji
 saznajemo samo o nekim područjima koji se javljaju više ili manje u odabranim tekstovima
 kroz pojedine tekstove ne prikazuje se cjelina, ne izvode se sinteze što ostavlja nedovoljno sliku
jedne zemlje
 postoji opasnost da se ostavi samo površna slika o Francuzima kao ljudima koji ˝lijepo pričaju i
koji su sposobni da rutinu i nedovoljno stvaralaštvo sakrivaju elegancijom izražavanja˝
 isticalo se i diskutiralo o tome da udžbenici o francuskoj civilizaciji daju previše mjesta
književnosti i umjetnosti, pa da svijetu nisu dovoljno poznati francuski tehnički uspjesi
 ima i obrnuti slučaj – rasprava 2.
 učenici u SAD npr sa skepsom slušaju o tome kako neke francuske službe popuz npr željeznica i
pošta funkcioniraju bolje nego u SAD – u zato se pokrenulo pitanje komparativne metode
 PITANJE KOMPARATIVNE METODE
 Dolazi do izražaja težnja za prestižem

2
 Taj pristup rado prihvadaju zemlje čija je civilizacija razvijenija od civilizacije koju treba pokazati
kroz NSJ
 Ta metoda bi bolje odgovarala Amerikancima u NSFJ, nego Francuzima u nastavi engleskog
 ELEMENT UPOZNAVANJA CIVILIZACIJE POTIČE MOTIVACIJU ZA UČENJE JEZIKA
 U tu svrhu ne ističe se ljepota samo one zemlje čiji se jezik uči i njen napredak, nego se
spominju i druge zemlje u kojima se taj jezik govori
 Kod francuskog se ističe Kanada, Belgija, Švicarska, i mnoge afričke zemlje
 tako se nastoji izbjedi državna ograničenost i zapostavljanje francuske civilizacije na teritorijima
drugih zemalja
 iz toga proizlazi da je nastava francuske civilizacije u stranim zemljama opteredena shvadanjima
iz prošlosti – to je najnovija rasprava, rasprava 4.
 takav pristup je također je usmjeren na pronalazak načina da se svijet upozna s civilizacijom
zemlje ciljnog jezika samo kroz vrhunska materijalna i duhovna postignuda
 suvremene rasprave
 ističe se da nastavi civilizacije ne treba pristupati tako da se određeni vidovi života poput
obiteljskog života, načina stanovanja, provođenje slobodnog vremena prikazuje isključivo na
francuski način jer se to odvija jednako kao i u ostalim ˝civiliziranim˝ zemljama
 osim toga, nastavnici iz francuskih bivših kolonija ističu da se po tradicionalnim udžbenicima daje
slika francuske civilizacije koja ne predstavlja isključivo francusku civilizaciju nego zapadnu,
industrijsku, pa se čak ni u toj domeni ne prikazuju cjelokupni odnosi u industrijaliziranom
društvu i njene posljedice na ˝tredi svijet˝
 npr. kada se učeniku daje prikaz francuskog tiska kao tema koja obuhvada civilizaciju, ta slika nije
potpuna ako mu se ne pokaže npr i nedjeljno izdanje New York Timesa ili nekih drugih stranih
novina
 to znači da učenik pomisli kako samo u francuskoj ima tisak ili nešto slično, daje mu se slika
samo razvijenog industrijaliziranog dijela francuske kulture koja i nije isključivo francuska nego
zapadna
 veoma se često kroz nastavu civilizacije namede civilizacija onog društvenog sloja koji ima najviše
utjecaja na kulturu i civilizaciju naroda čiji se jezik uči
 npr. uz nastavu jezika se prenose domene iz geografije, povijesti, književnosti nalazi religija, ali
ne npr etnografija koja je opis cjelokupne kulture jednog društva u svim njegovim slojevima koji
nemaju utjecaja ali predstavlja nivo kulture jednog naroda
 kada dajemo sliku kulture samo najrazvijenijeg sloja događa se da se daje iskrivljena, površna i
jednostrana slika o društvu čiji se jezik uči
 stvaraju se krajnje neobjektivne slike života i kulture naroda primjerice da u toj zemlji postoji sve
najbolje, da nema siromaštva, da nema narodnih običaja, narodnih nošnji, nepravilnog govora,
da nema zaostalog dijela života negdje pa čak i u najzabačenijim dijelovima zemlje i slično
 stvara se kompleks manje vrijednosti kod učenika u odnosu na njihovu sredinu, pogotovo kod
onih učenika iz manje razvijenih zemalja
 stvara se pogrešan stav prema kulturi i civilizaciji zemlje čiji jezik uče i nekritičan stav
 razvija se nekritičan stav, a njeguje se slijepo vjerovanje i idealiziranje kulture i civilizacije
naroda ciljnog jezika

3
 opasnost razvijanja manjka poštovanja učenika prema vlastitoj kulturi, civilizaciji i tradiciji ili čak
prema suvremenom stanju razvoja vlastite zemlje
 a sve to dovodi do nakaradnog imitiranja jezika i kulture naroda čiji se jezik uči
 to možemo vidjeti u primjerima satirične književnosti i stvarnog života npr kada netko bježi u
stranu zemlju jer misli da tamo ˝cvjetaju ruže˝

Problem mjesta i obima nastave civilizacije kroz sam jezik

 novo shvadanja nastave civilizacije kroz sam jezik nastalo je na osnovi povezivanja razvijene
suvremene lingvistike sa socijalnim, kulturnim domenama odnosno na osnovi etnolingvistike,
antropolingvistike i proučavanju relacija između jezika i drugih sistema
 leži na pretpostavci da se civilizaciju kroz jezik treba učiti ved od samih početaka
 postavlja se pitanje kako kroz prizmu lingvistike koja u prvi plan stavlja samo sistem jezičnih
znakova i sticanje mehanizma učenja stranog jezika unijeti elemente civilizacije
 nije dovoljno da učenik nauči samo sistem jezičnih znakova nego da kroz njih sagleda različitu
viziju svijeta koji oni izražavaju u društvu ciljnog jezika, ali tako da se ti znakovi ne spajaju s
vizijom svijeta materinjeg jezika
 npr ako dijete pri učenju i usvajanju mehanizama za oslovljavanje nema kulturnog (odnosno
socio – kulturnog) podkonteksta dijete se nede modi služiti tim mehanizmima poslije u
adekvatnoj situaciji
 veza između socio – kulturnih osnova i jezičnog znaka zahtijeva veoma široka socio –
psiholngvistička i druga znanja, ali je najdjelotvornija
 DEBISER - način kako povezati kulturni podkontekst s učenje sistema jezičnih znakova na
početnim stupnjevima:
 Civilizacija se može najobilnije prikazati kroz domenu leksika
 Elementi civilizacije mogu se prikazati i :
- grupiranjem leksičkih elemenata u tekstovima
- dijalozima
- pa čak i šire u semantičkim poljima
- kroz sintaksu
- kroz gramatički sistem
 PRIMJERI KOD LEKSIKA - DEBISER
 POČETNI STUPANJ
Kad se uči riječ ˝kuda˝ može se ved od početka pokazati slikom tipična pariška kuda sa
francuskim vratima, prozorima, a kasnije se može govoriti o ne samo o kudi u gradu , nego i o
raznim kudama na selu i onda još uvesti riječ ˝maison de campagne˝
Na pariškoj kudi mogu se opet pokazati prozori na krovovima i tako de se vidjeti da u
prenaseljenom gradu nema čak ni tavana, dok ih na selu ima kao i na obiteljskoj kudi
Kada se jezik uči na osnovi teme stanovanja djeci treba prikazati razliku između riječi ˝logement˝
i ˝appartement˝
Učedi popis stana uz riječi la salle à manger, la salle de bain, la salle de séjour – učeniku se može
spomenuti sklonost Francuza da nekim prostorija daju ˝bombast˝naslov

4
 Na takav način se uči i riječ bureau – za radnu sobu u kudi
Imati radnu sobu koju obično imaju intelektualci, nije ništa specifično za francusku civilizaciju, to
je sastavni dio europskih i drugih civilizacija, ali upotreba riječi boureau i u značenju pisadeg
stola i privatne sobe karakteristična je za isticanje veličine
Ako učenici uče npr riječ vin, dobro je dati u rečenici la cave où il y a de bon vin to je prema
Debisieru ˝kliše francuske civilizacije˝. U Parizu rijetko tko ima podrum uz stan zato i razgovor o
podrumu sa vinom treba prenijeti uz maison de campagne
Ili npr, uz riječ la cheminée ved na početku treba pokazati crtežom da je to nekadašnje ognjište i
ložište danas obični ukras u stanovima koji se ipak nekad naloži uz stari način. Kamin i njegova
funkcija također pokazuje elemente francuskog držanja tradicije – također se oblik kamina
razlikuje od onih koje npr mi u Hrvatskoj poznajemo pa je dobro nadi sliku koja je karakteristična
za francuski
Riječ famille – na nivou odnosa jezika, civilizacija treba istadi riječi srodstva koje odražavaju
karakteristike francuske obitelji. Ona daje manje pozornosti i značaja rodbinskim vezama i
siromašnija je u jezičnim izrazima za srodstvo nego naša riječ obitelj koja je bogatija izrazima za
rodbinske odnose. Npr riječ neveu, niece, označavaju nedaka i nedakinju – hrv ima za svaku tu
srodničku vezu poseban izraz npr bratid ili sestrična itd.
U Francuza jedan je jezični izraz za svekra i svekrvu: belle – mere i belle pere/ kod nas svekar,
svekrva, punac, punica
Oncle/ ujak, stric
Tante/ujna, strina
Sve to govori da su rodbinske vezanosti u Francuza labavije i uopdenije nego u našem životu

 PRIMJER KROZ SEMANTIČKA POLJA

Statistička analiza pokazala je da je riječ bois jedva nešto manje upotrebljavanja od riječ homme
To je kulturna indikacija o društvu kako u njemu drvo kao materija sačinjava sastavni dio
svakodnevnice. Zato bi se u nastavi riječi bois treba dati odgovarajude mjesto kroz asocijativna i
semnatička polja, dajudi na određenim nivoima i objašnjenja fraza poput ˝il n´est pas de bois˝,
toucher du bois˝ itd
 PRIMJER SINTAKSA
Ne bi se trebalo ulaziti u duboka razmatranja npr o direktnom redu riječi ili o duhu francuskog
jezika. Umjesto toga bi se moglo pokazati učenicima da formiranje ritmičkih grupa u francuskom
odgovara više gramatičkoj organizaciji rečenice, nego što to odgovara gramatičkim strukturama
u jezicima u kojima je naglasak vezan za riječ
PRIMJER KROZ GRAMATIČKI SISTEM
Trebalo bi uskladiti odnos između čovjeka, svijeta i jezičnog ponašanja
Npr. razlikovanje između jednine i množine, m. i ž. roda, živog i neživog, brojivog i nebrojivog,
aktivnog i pasivnog....
U nastavi gramatičkih činjenica u odnosu na civilizaciju treba se gledati relativno. Npr ako
objašnjavamo futur proche ili passé récent ne treba ih povezivati sa osnovama specifične
civilizacije jer i drugi jezici imaju načine da to isto izražavaju

5
 Civilizacijski elementi jako su važni pri učenju dijaloga!!!! Debiser ističe da je situacijska upotreba
riječi de rien ustvari prijevod talijanskog prego, a to je isto tako šokantno u dijalogu kao
gramatička greška. Također je zabranjeno da se strani učenici obradaju porfesoru Monsieur le
professeur što je imitacija stranog Signor professore
Ništa nije teže nego naučiti situacijsku primjenu kada redi npr Bonjour, Bonjour Monsieur, au
revoir, a bientot, a tout a l´heure....
Écrivez au tableuau, a ne écrivez au tableau noir (danas su ploče zelene) iako u udžbenicima
imamo taj izraz
 NELSON BROOKS
Prema njemu problem kulture u nastavi mora se rješavati DIJALEKTIČKI – između sef i live
Kroz kulturu u nastavi stranih jezika treba dati primjere kolektivne svijesti naroda, intelektualne
i moralne kulture ciljnog jezika, nije dovoljno dati definiciju riječi ako se ne zna asocijacija koju ta
riječ izaziva kod onih kojima je to materinji jezik

 SREDNJI STUPANJ
 Na srednjem stupnju cilj nastave str jz još uvijek je ovladavanje praktičnom upotrebom
standardnog govornog jezika
 Pristup civilizaciji i dalje se zasniva na povezivanju jezika i kulturne osnove
 Dok se na prvom stupnju kulturna osnova daje nepovezano u pojedinačnim slučajevima, bez
strukturalne povezanosti npr daje se pojam agent de police, café au lait...na srednjem stupnju
nastava civilizacije treba se povezati ako ne u sistem onda bar u organiziranu viziju
Npr, bilo bi potpuno zastarjelo kad bi se na drugom stupnju davala civilizacija kroz razne
discipline poput povijesti, geografije i sl nego treba ju prikazivati kroz obične stvari iz
svakodnevnog života i u međuzavisnosti sredine situacije i ponašanja. Npr umjesto da se daje
povijest treba pokazati kako se suvremeni Francuz odnosi prema njoj
 Ne treba se zaustavljati samo na vezi riječi i predmeta ili vezi riječ i pojma nego ved naučenu,
običnu riječ uvoditi u semantička polja koja de na širem planu odražavati povezanost jezika i
kulture. Npr naučena riječ pain na početnom stupnju sada de se modi upotrebljavati u
civilizacijskim situacijama: manger son pain blanc, le peuple réclame du pain et du travail,
manquer du pain ili pour une bouchée du pain Ili riječ bourg i njena veza sa riječi bourgois....
 Na ovom nivou još uvijek civilizacijski elementi oduzimaju mjesto za književno – umjetničke
tekstove ili logičko – gramatičku analizu jer se nastoji aktivno ovladati stranim jezikom.. Takva
pristup nastavi civilizacije utječe i na novu orijentaciju u izboru tema za srednji stupanj, pa
imamo teme o načinu života, gradovima, probleme stanovanja, sredstva informacija, različiti
oblici slobode itd. ne uči se samo ono što je franc civ dala drugim narodima nego i ono što su
one njoj dale, ono što je Francuska primila od drugih. treba također obrađivati i neke negativne
strane civilizacije poput npr alkoholizma ili sitno buržoazijskog duha kao uzroke pada nataliteta i
sl.

6
  NAJVIŠI STUPANJ
Na fakultetima i izvan govori se uglavnom kao o mogudnosti uvođenja posebnog kolegija
(tečaja) o francuskoj civilizaciji po predmetima: geografija, povijest, ekonomija itd.
Mjesto civilizacije na ovom stupnju zavisi o shvadanja pojma civilizacije koje u mnogim knjigama
ne pokazuje točno naučno određeno opredjeljenje npr tečaj Langue et civilisation francaise – tu
Mongé autor, donosi književne tekstove poput teksta Honnete homme iz pera jednog
povjesničara u kojem je pojam honnete homme iz 17 st tako dobro objašnjene da takvo
objašnjenje ne možemo nadi ni u jednom rječniku ili enciklopediji...
Mongéov tečaj je dobar primjer uvođenja civilizacije na najviše stupnju jer učenje civilizacije
uvijek treba biti podređeno učenju jezika, a jezik treba uvijek obogadivati suvremenom
svakodnevnom kulturnom pozadinom
Tako je u ovom primjeru Mongé je odlično uspio što je temu iz prošlosti podredio učenju
jezičnog pojma! (izrazio je društveni tip tog pojma bolje nego bi to napravi tekstom iz neke
klasične tragedije i slično)
 Na najvišem stupnju trebali bi se davati tekstovi i objašnjenja koja pruža etnolingvistika i
antropolingvistika jer se u njima ne objašnjava samo jezik nego i njegova veza sa životom naroda
(možemo saznati o životu Francuza iz nekih drugih krajeva a ne samo urbanih sredina jer i
francuski seoski život, ili život ljudi u planinskim i zabačenim predjelima je specifičan, ukoliko se
ne upoznamo s time imamo iskrivljenu sliku francuske stvarnosti i zaista vjerujemo da takav
život zabačenih predjela postoji samo na Balkanu...)
Takav pristup nastavi civilizacije omoguduje da na najvišem stupnju imamo čak poseban kolegij
o civilizaciji. Ali ipak i tada se još uvijek uči jezik pa je od manje koristi, ali je prikladan za neki
stupanj usavršavanja na kojem svi ved dobro govore francuski

Metodski problemi nastave civilizacije

 Nastava civilizacije namede potrebu niz izbjegavanja interferencija kultura izrađenih na stranom i
materinjem jeziku
 Namede se potreba kontrastivnog poučavanja ne samo jezika nego i kultura
 Zato se na određenom stupnju i mjestu treba uključiti i nastava konotacija i jezika i kultura
 Civilizaciju bi trebalo kroz nastavu unositi u određenoj gradaciji
 To znači da kroz same oblike riječi i njihove veze sa značenjem treba iznositi najprije osnovne
crte, a nijanse i varijante jezika i kulture ostaviti za razvijeniji uzrast
 U početku treba izbjegavati unošenje tradicionalnih elemenata nastave civilizacije prisutnih kroz
pojedine predmete
 Kada u toku sata treba pribjedi objašnjavanju civilizacijskih elemenata?
 Neki smatraju da bi ih trebalo davati u trenutku prezentiranja građe, objašnjenjima u
˝mnogobrojnim kontekstima˝, uz audiovizualna sredstva i u trenutku kada nivo učenika to
dozvoljava. To se može izvoditi u vrijeme kratke konverzacije tijekom sata. Tada se može
upotrijebiti i komparativna metoda uspoređujudi civilizaciju ciljnog jezika s civilizacijom
materinjeg jezika učenika.

7
 Drugi smatraju da se civilizacijski elementi ne bi trebali svoditi samo na taj trenutak kada se daju
objašnjenja nego i u toku vježbanja svih vrsti, npr kod vježbanja gramatike i u dril druge vrste što
bi pomoglo da se oživi mehaničko učenje

 Osnovno je:
 da se nastavi francuske civilizacije pristupi od prvog momenta učenja do posljednjeg bez obzira
na nivo i čak do posljednjeg trenutka usavršavanja nastavnika
 Da se uz sve jezičke činjenice civilizacije daju i elementi koji to po svojoj prirodi dozvoljavaju, a
ima beskrajno bogatstvo veza riječi i drugih iskaza sa stvarnošdu i one pružaju mogostrane
mogudnosti uvida u mnoge vidove života i kulture naroda koji tim jezikom govori

 Suvremena nastava koja teži sve vedoj individualizaciji, kao što su dopunska i dodatna nastava i
vidovi učenja kroz izvannastavne aktivnosti (kroz lektiru kod kude, domade zadatke i sl.) trebalo
bi obuhvatiti sve ono što je neophodno iz francuske kulture kako bi se sa dovoljno
kompetentnosti upotrebljavao francuski jezik

 integrirati ili drukčije iskoristiti ono što učenici nauče iz francuske kulture iz drugih predmeta
školskih predmeta ili putem masovnih sredstava komunikacije: radija, televizije, filma, dječje
štampe itd.

 neophodno vidjeti kada, u kojem trenutku i na kojem stupnju uspostaviti odnos francuske
civilizacije i onog što učenik iz te oblasti uči kroz druge predmete ili je ved učio u prethodnim
razredima – to ulazi u drugu vrstu komparativnog pristupa i metodički bi to imalo dvostruku
korist – s jedne strane učenik bi učedi francuski na ved poznatoj građi lakše učio jezične strukture
koje bi sada poznatu materiju izlagao, ne bi se gubilo vrijeme na stvaranje dijaloga po raznim
temama i samo književnog stila i zanemarivalo sistematično učenje jezičnih struktura, a s druge
strane tema ili tekst iz nekog drugog predmeta ponavljao bi se u drugoj varijanti

 nastava francuske civilizacije treba biti stalno podređena učenju jezika, ali da se ne zanemare
elementi dinamičnosti, aktualnosti i relativnosti

 takvim zahtjevima udžbenik koji se koristi više godina ne može odgovoriti takvim zahtjevima
zato je taj zadatak na nastavniku. Ono što on saznaje iz masovnih medija komunikacije najbolje
de modi osvijetliti na samom satu. Ako nastavnik u bilo kojem trenutku dok objašnjava dok se
vježba unese bar i jedan element iz učenikova saznanja obavljajudi jezičnim izrazom koji je
usklađen i predviđen programom on time oživljava nastavu, budi interes kod učenika i izbjegava
suhi dril. Pri tom jezične strukture date kroz udžbenik učenik upotrebljava kroz izvannstavne
situacije i situacije izvan razreda pa ga to oslobađa straha od jezika. Nastavnikov komentar ima
veliku ulogu jer ostvaruje odgojni element.

8
  Osnovno pravilo: elementi civilizacije tijekom čitavog učenja stranog jezika moraju biti:
 podređeni elementima jezika: morfosintaksi, riječima, i izgovoru
 Podređeni jezičnim vještinama: čitanja, pisanja, i govora
 I sve skupa treba biti podređeno ciljevima nastave jezika

 Elementi civilizacije ne trebaju imati samostalan status niti mogudnost da se zbog njih degradira
oslabljuje ili napusti osnovni cilj: aktivno učenje jezika!

ODNOS NASTAVE FANCUSKOG JEZIKA I KNJIŽEVNOST

Tradicionalna povezanost učenja i književnost

 Nastava SJ u prošlosti je bila vezana skoro isključivo uz književnost na tom jeziku koja se
smatrala najsvestranijim i najbogatijim izvorom jezične građe
 Književna djela bila su nekada gotovo jedini izvor velikih rječnika, pa i gramatika
 Knjiž tretira mnoga životna pitanja: ljudsku djelatnost, međusobne odnose, čovjekovu psihu, i
senzibilitet i u svim razdobljima ljudskog života i društvenog razvoja
 Zato je studiranje strane književnosti nužno u stvaranju stručnjaka za strani jezik
 Kada bi se usporedilo sve što nastava jezika uzima iz književnosti na srednjem i osnovnom nivou
morala bi se konstatirati potreba još šire i možda drukčije orijentirane nastave knjiž za profesore
str jez
 Suvremeni nast ciljevi str jez i moderna metodika daju poticaj široj i svestranijoj nastavi knjiž
 Književnosti koje su danas prisutne u nastavi str jez u osnovnoj i srednjoj školi su slijedede:
 Folklorna književnost pjevanja i recitiranja
 Dječja književnost
 Književnost fantastike
 Kriminalni romani
 Biografije i memoari

Folklorna književnost pjevanja, recitiranja

 Prisutna u predškolskom dobu i kasnije

 U osnovnim razredima i najosnovnijim lekcijama javljaju se male narodne dječje pjesmice koje
francuska djeca upotrebljavaju kroz igru, jer vedina dječjih igara popradene su ritmičkim
formulama koje Francuzi nazivaju FORMULETTES
 FORMULETTES (danas se zovu COMPTINES) – male tradicionalne usmene pjesmice, često
recitirane, sa asonancom, ritmičko . melodijskom shemom usklađene s dječjom igrom
 Pr: un, deux, trois, j´irai dans le bois, quatre, cinq, six cueillir des cerises...
 Najpoznatiji skupljač i njegovi suradnici Phillipe Soupault
 Podijeljenje su prema temi i verblanom obliku na:
Comptines numériques
Allitérations

9
 Jeux phonétiques
Mots sauvages
Comptines renfermant des allusions historiques, religieuses, politiques ou magiques
 Među njačešdim brojalicama su:
Un, deux, trois j´irai dans le bois... Une souris verte, C´est demain dimanche, Petit oiseau d´or et
d´argent itd.
 Originalna poetska kvaliteta brojalica... uspoređujudi ih s pjesmama npr Apollinaira, Préverta te
vedinom nadrealističkih pjesnika konstatiraju se česte analogije ritma rječnika i sintakse
 Trajnije su brojalice koje se pjevaju jer time djeluju i kao mnemotehničko sredstvo
 Narodne pjesme
 Na početnom stupnju nalaze se i pjesme onih pjesnika koji su možda insipiriani borjalicama i
narodnim pjevanjem. Tako možemo sresti Chanson de la Seine (J. Prévert), pjesme Elouarda,
Apollinairea, Baudelairea itd
 ima suvremenih metodičara koji smatraju da treba posvetiti pažnju i nekim drugim vidovima
pjevane poezije u nastavi stranih jezika
 na srednjem i višem nivou - to su suvremene šansone
 Imamo vidove literarne šansone (chanson littéraire) - zpisali i Prévert, Desno, Aragon itd
 Ne javlja se samo lirska inspiracija sa temom ljubavi nego i pjesme koje slave prirodu,
prijateljstvo, obitelj, radost života humor itd.
 Refreni značajno korisni
 Pored poezije tu su i druge književne vrste folklornog karaktera. Kod Francuza su to npr
takozvane seoske priče ˝Contes pour rire˝ u kojima se javlja galska duhovitost. To su anegdote,
poslovice i sl
 U njima se često bolje vidi duh naroda nego u umjetničkoj književnosti

Dječja književnost

Književnost fantastike

Kriminalni romani

Biografije i memoari

Književnost tradicionalno priznata u školi

Francuska književnost o nama

Odnos jezika i književnosti u nastavi strano jezika

Metodika i književni radovi u nastavi stranog jezika

Objašnjenje teksta

Domada lektira u nastavi stranih jezika

10
NASTAVA FRANCUSKOG IZGOVORA

Mjesto izgovora u nastavi francuskog jezika

 Sve metodike nastave francuskog jezika kada počinju tretirati nastavu tog jezika s obzirom na
njegovu prirodu na prvo mjesto stavljaju nastavu izgovora
 To je osnova učenja SJ
 Petar Skok (1939) pisac prve naše metodike nastave francuskog jezika govorio je o uvjetima
potrebnim za dobru nastavi izgovora FJ
Smatrao je da se visoki cilj u nastavi izgovora koji je postavila direktna metoda može postidi
samo u malim razredima
Razlozi:
velike razlike u sposobnostima učenika za svladavanje izgovora
Pri nastavi izgovora treba izvoditi individualiziranu nastavu
 Zahtjevi koje je postavljao nastavniku nastave izgovora bili su:
odlično poznavanje fiziološke fonetike fr jez
poznavanje sličnosti i razlika u izgovoru franc i hrv
odličan izgovor jezika samog nastavnika
 Suvremeno učenje str jezi s obzirom da sve razvijenije međuljudske odnose i tehniku prenošenja
poruka zvučnim sredstvima još više naglašava tu potrebu
 Tako je 80 –tih godina 20 st prihvadeno načelo učenja izgovora tako da se djetetu da najprije
isključivo oralni period a tek se onda prelazi na vezu izgovora i pisanih znakova (riječi i
gramatike)
 Oralni period dosada je imao više varijanti ovisno o stavu prema cilju i metodici nastave SJ
 Veoma često je trajao 3 do 4 tjedna, u određenim trenucima i po cijeli semestar
 Bilo je slučajeva kada je bio vezan uz učenje izgovora uz pomod grafičkih elemenata
 Nedovoljan uspjeh – nastavi iz knjige
 Nastava izgovora treba se izvoditi od početka do kraja učenja fr jez makar to učenje trajalo i više
od deset godina,
 Ta nastava treba biti u funkcionalnom odnosu sa drugim elementima fr jez i svim drugim
elementima nastave, uzrastom učenika i njihovim potrebama

Pitanje francuske izgovorne norme

 Norma – skup odredbi o pravilnoj upotrebi jezika pa i izgovora prihvadenih u određenom

društvu
 Izgovorna norma francuskog nije vezana ni za literaturnu osnovu ni za izgovor neke velike
provincije za koju bi se moglo smatrati da ima najljepši izgovor, niti za dijalekt koji bi bio
najznačajniji
 Prema francuzima njihova norma određena je prema francuskom nacionalnom duhu što znači
prema društvenim osnovama

11
  Od najranijih vremena jezik dvora i vladajude klase koja je živjela uz dvor nametnut je kao
norma. U 17st mondenski izgovor jezika kojim je govorila neznatna manjina na dvoru i porodice
vezane uz dvor smatran je uzornim. Tada su buržoazija i manjina drugačije govorili. Poslije
francuske revolucije, pariška buržoazija je u mnogočemu naslijedila dvor i aristokraciju. U
određivanju norme jezika i izgovora vodila se istim načelom. Od tada pa do danas izgovor koji se
smatra pravilnim i propisanim u Francuskoj kao administrativno centraliziranoj zemlji izgovor je
pariške buržoazije
 Neki suvremeni francuski fonetičari objašnjavaju taj odnos prema normi ˝povijesnim pravom
pariške obrazovne buržoazije da svoj izgovor nametnu kao uzor za cijelu zemlju˝
 Iako ima izgovora kao što je popularni, familijarni, svečani, izgovor u kazalištu i dikcije poezije
pariška norma govori se u školama i zvanično je prihvadena u državnim institucijama
 Nastavnik fr jez uvijek se treba pridržavati standardnog normativnog jezika, bilo bi krivo
poučavati npr:
šepa umjesto je ne sais pas
Ši ale umjesto j´y suis allé
I va umjesto il va
Naglasak s kraja riječi pomjerali na početak kao u pokrajini Alsace
Izgovor nijemog e kao u Provence u le Cog ( le koke)

Odnos francuskog jezika prema izgovoru materinjeg jezika našeg jezika

 Kontrastivno poučavanje
 Razlike hrv i francuskog

FRANCUSKI HRVATSKI
PRI IZGOVORU Napeti mišidi Opušteni i labavi mišidi

Labijalan jezik – pri izgovoru Usne su stalno priljubljene uz

znatnog broja glasova Francuzi desni i uz zube
izbacuju i zaokružuju usne
naprijed i između tako izbočenih
usana i zubi stvaraju još jedan
rezonator
Jaka sljubljenost glasova koja se Stupanj sljubljenosti glasova se
javlja ne samo u okviru jedne ne javlja
riječi nego i u međusobnom
vezivanju riječi u ritmičke grupe

NAGLASAK Naglasak vezan za kraj fonetske Vezan za samu riječ

riječi, odnosno ritmičke grupe
slabiji jači

VOKALI Bogatiji vokalima – 16 vokala 5 vokala

(poluvokali koji u nekim uvjetima
mogu predi u čiste vokale ili čiste

12
 konsonante)
Glas zatvoreniji i viši nego što
odgovara našem i
KONSONANTI Eksplozivniji i nijedan ne
odgovara našem

IZGOVOR VOKALA ˝I ˝

 Za izgovor jezik se približava nepcu i točka artikulacije je više pomjerena prema prednjem dijelu
tvrdog nepca nego u izgovoru našeg i
 I usne se zatežu više prema krajevima nego pri izgovoru našeg i
 Glas zatvoreniji i viši nego što odgovara našem i

IZGOVOR VOKALA ˝U ˝

 Piše se ˝ou˝ - zadnji dio jezika podiže se prema mekom nepcu i više se povlači prema resici
 Napetije i energičnije kretanje jezika
 Usne se izbacuju zaokružene naprijed i skupljene tako da se između njih ostavlja ostavljen
prostor od 2mm
 Zob izbacivanja usana naprijed ostavlja se prostor za još jednu rezonancu pa je francuski ˝u˝
zvučniji od našeg

IZGOVOR ZATVORENOG ˝O˝

 Točka artikulacije bliže resici nego artikulacija za izgovor glasa ˝u ˝ dok u našem jeziku to nije
slučaj
 Strakina shema Album phonétique – pogledaj u knjizi

VOKAL ˝E ˝

 Naše ˝e˝ne poklapa se za izgovorom ni otvorenog ni zatvorenog u fr nego se nalazi između njih
 Isto kao izgovor našeg ˝o˝

 RITAM – grafičkim prikazom intonacijsko - melodijska shema naše rečenice je poput TESTERA, a
francuske poput blagih talasa vode

 NEGATIVNI TRANSFER MATERINJEG JEZIKA PRI UČENJU IZGOVORA STRANOG JEZIKA – učeniku
uvijek smetaju motorne i slušne navike koje je stekao u materinjem jeziku, zato izgovor treba biti
stalna briga

13
Raspored fonetske građe

 Teškode pri učenju francuskog jezika predstavljaju nedosljednosti u francuskom pravopisu još
više otežavaju pravilan izgovor mnogih francuskih riječi
Npr i sami francuzi pod utjecajem ortografije pogrešno izgovaraju riječ gageure, naši ljudi se
zbune se ili začude kada pri učenju naiđu na izgovor riječi ardemment, solonnel, ennemi,
femme, i sl.
Nekada i jako dobri poznavatelji francuskog izgovaraju z u vraisemblable
Vezivanje varira – ne veže se ili uopde ne izgovara na isti način u određenim prilikama ili u svim
društvenim slojevima
 Izgovor neprestano evoluira i danas nije npr greška izgovoriti t u sept francs kao nekada,
izgovara se i zadnji kosnonant u cinq francs – k
 U francuski ulazi veliki broj stranih riječi pogotovo engleskih koji se izgovaraju gotovo u originalu
 Najvedu teškodu predstavlja učenje izgovora stranih i francuskih osobnih imenica
 Izgovor se najlakše uči u mlađim godinama dok govorni organi još nisu kruti i dok dijete voli
imitirati pa se izgovoru kod dječjeg uzrasta treba posvetiti najveda pažnja
 Tome treba poslužiti oralni period, ali kako je u tom dijelu često previše naglašena briga da se
riječi povežu sa slikom i da se jezik u početku uči globalno često dolazi do zanemarivanja glavnog
cilja oralnog perioda ili je on potisnut zbog nepreciznosti i nejasnode kojima se ističe globalni
pristup
 U oralnom periodu trebalo bi se uz dijaloge ili kroz njih dati određena količina i vrsta sređene
građe za uvježbavanje izgovora
 UČENJE IZGOVORA PO KRITERIJU PEDAGOŠKOG PRINCIPA
 Pri rasporedu građe u uvježbavanju izgovora važnu ulogu igra pedagoški princip od lakšeg
prema težem i od poznatog prema nepoznatom
 Pridržavajudi se njih raspored bi trebao izgledati tako da se počinje glasovima koji su najbliži
našim a završavati onima koji su nam potpuno nepoznati
 Npr polazimo od:
glasa a, u, i
zatim konsonanti
otvoreni zatvoreni vokali
poluvokali
 Nakon svladanog tog dijela prelazi se na učenje prozodijskih elemenata: ritam i intonacija
 DRUGI KRITERIJ ZA UČENJE IZGOVORA – krenuti od najtežeg ved od smaog početka
 GLOBALNO UČENJE IZGOVORA - teško je pomiriti kriterije pa na kraju se nastava koja se u
samom početku vrši u situacijama i kontekstima namede potreba da se najprostijim upitnim i
izjavnim rečenicama mora prilagoditi i raspored fonetske građe, ali na način da su i učenik i
profesor svjesni da se treba ovladati melodijom tih rečenica i glasovima koji se u njoj javljaju.
 Ovdje je broj glasova ograničen i oni se javljaju vrlo rano pa je teško osvariti i napraviti nekakav
njihov raspored u okviru dijaloga kojim se nastavnik služi od početka
 Ali ako dajemo dodatne vježbe koje prate te prirodne dijaloge mogude ga je ostvariti
 RASPORED UČENJA PROZODIJSKIH ELEMENATA – o tome da se precizira vodilo se malo računa

14
  Vjerojatno jer francuski prozodija nije ni razrađena u fonetici koliko izgovor samih glasova
 Logično je da se od samog početka uči intonacija upitne rečenice sa potvrdnim oblikom u
odgovoru: tu lis? – tu lis.
 Razlog – takva je intonacija nositelj značenja i istovjetna je završnom djelu kao u našem jeziku
 tek poslije toga učenik vježba intonaciju upitne rečenice sa upitnim riječima ili inverzijom
 prilikom učenja svake sintaktičke konstrukcije odnosno vrste rečenice učenik treba vježbati
melodiju tih rečenica (riječ melodija obuhvada ritam i intonaciju)
 to uključuje učenje tempa izgovora
 kao što se i glasovi uče u kontekstu i vježbaju posebno samo kada to nije mogude postidi
dijalogom tako se mora vršiti raspored uvježbavanja ritmičkih grupa
 njihovo uvježbavanje treba slijediti određene sintagmatske cjeline
 pa je mogude krenuti od jednostavnijih prema težima
 npr od onih u kojima je vezivanje obavezno: član, imenica, glagol i zamjenica prema onima u
kojima je to vezivanje fakultativno: imenica i pridjev poslije njega, glagol i prilog
 najprije se treba učiti dobra melodija rečenice u koju je utkano pravilo formiranje ritmičke grupe
 pri nepravilnom izgovoru ritmičke grupe, ona se uvježbava posebno pa ponovno se vrada
uvježbavanju u sklopu rečenice
 Nastavnik:
Uvježbavat de učenika ujednačenom tonalom toku francuske rečenice nego naše
Pazit de na ostvarivanje nižih tonova u riječima koje nose naglasak
Pazit de na savršenu sljubljenost relacijskih riječi s ostalim riječima (primjer u knjizi)

Nastava izgovora kroz sve vrijeme učenja francuskog jezika

 Aktivan odnos prema glasovnom vidu građe treba ostati tijekom čitavog učenja fr jez
 Pri svakom novom učenju bilo riječi, gramatičkih oblika ili rečeničnih vrsta nastavnih uči učenika
da ih dobro izgovara
 Na višem i najvišem nivou prelazi se sa sistemske nastave izgovora na korektivnu
 Obogatit de se novim pojedinačnim slučajevima koji de se javljati uz učenje novih riječi
 Pri rasporedu učenja izgovora najvažnije je da se najviše mjesta odnosno najviše vježbanja ostavi
za ono što je najteže a to su u osnovi:
Ritmičko – intonacijski pokret rečenica
Nazalni vokali
Boja glasova
poluvokali
 U nastavi izgovora na svim nivoima koriste se najviše fonološki elementi
 U RASPOREDU FONOLOŠKIH ELEMENATA treba uzimati u obzir jezičnu građu danu u dijalozima
ili tekstovima
 Neophodno je pokazati semantičku funkciju pojedinih glasova u primjerima sa fonološkim
opcijama tih glasova sa drugim glasovima

15
 Npr ako se kaže rečenica: ˝je vais acheter es thées˝/ ˝je vais acheter des tais˝ ili J´ irai le voir/
j´irais le voir – samo je jedna dinstiktivna crta – otvorenost ili zatvorenost glasa e koji je element
po kojem se razlikuju značenja
Kada to učenik vidi, shvatit de da učenje pravilnog izgovora nije samo stvar pravilnosti nego i
uvjet za pravilno razumijevanje u komunikaciji
C´est tache/ c´est tâche – dužina glasa razlikovni element

Slušanje kao element nastave izgovora

 U suvremenoj metodici nastavnici nisu dovoljno svjesni teškoda koje učenik ima pri percipiranju i
prepoznavanju fonetskih elemenata SJ kada počinje učiti SJ
 Percepcija je zasnovana na navikama pa se strani glasovi percipiraju kao glasovi materinjeg
jezika
 Da bi učenikovo uho moglo percipirati strane glasove mora postojati tzv strano uho
 Čim se stekne navika u slušanju i čim je percipirana fonteska jedinica spojena sa značenjem
stvara se prepreka učenju novih fonetskih jedinica
 Treba najprije trenirati učenikovo uho
 Vježbe se trebaju zasnivati na čitavoj skali fonetskih jedinica od riječi do širih prozodijskih cjelina
 Danas se upotrebljava dosta METODA MINIMALNIH PAROVA za identificiranje raznih glasova npr
u riječima verre, fer; vais/ fais; Louis/lui; itd.
 Ti parovi mogu sačinjavati i više riječi odnosno rečenice kao npr il dit/ qu´il dit; tu es arrivé/tu y
es arrivé
 Vježbe koje se preporučuju za uvježbavanje percepcije glasova su različite, npr nastavnik
izgovara minimalne parove, učenik sluša. Da bi pokazao nastavniku kako razlikuje riječi mora
pokazati nekim znakom riječ koju nastavnik izgovara, a koje su pisane na papiru pred učenikom.
To može biti simbol plus ili minus, s ili r za slično ili različito
Drugi predlažu da se pri slušanju koristi magnetofon. Ima metodičara koji smatraju da se
percepcija može provjeravati na način da nastavnik izgovora strane riječi a učenik ponavlja za
njim, ako dobro ponovi znači da je dobro percipirao
 Ovi pristupi uvježbavanja slušanja izdvojeni su od ostalih elemenata, ali odvode do pristupa koji
su samo djelomično dovoljni
 Slušanje i percipiranje nisu autonoman proces
 Dobro se čuje samo ono što se dobro poznaje i treba imati dobro poznavanje
 Slušanje je vezano za razumijevanje smisla i sa poznavanjem pravilnog izgovora
 Percepcija je vezana ta razvijanje sposobnosti opservacije, smisla za preciznost, iznalaženje
finesa, koncentracije pažnje – jednom riječju sposobnost analize
 Vježbe slušanja ne bi trebalo prakticirati u istoj količini u kojoj se izvode vježbe izgovora ili
gramatiče vježbe i sl jer se ne smije zaboraviti da napeto slušanje za vrijeme od nekoliko minuta
vrlo zamorno
 Slušanje mora biti popratna djelatnost učenika u drugim vrstama vježbanja, u nastavi fr u malim
dozama a mnogo više pravilnom izgovoru

16
  Treba izbjegavati vježbe u kojima je dan jedan pravilan primjer a drugi nepravilan pa da učenik
pogađa koji je pravilan a to bi trebalo izbjegavati u svakoj domeni nastave SJ
 U tako bogatom jeziku kao što je francuski mogude je uvijek uspostaviti opozicije ili usporedbe
normalnih realnih situacija koji na neki način izbjegavaju davanje pogrešnih glasova u nastavnom
procesu

Nastava izgovora

 Koji su najvažniji metodički pristupi pri nastavi izgovora?

 Mehanička imitacija ili nju može potpomodi opis govornih organa ili pravila ortoepija?
 Iz iskustva i literature može se redi da su pri usvajanju izgovora najznačajnija vježbanja koja se
obično nazivaju imitacijom
 Učenici koji imaju glumačkog talenta mogu jako dobro imitirati i naučiti izgovor stranog jezika
 Najznačajnije u nastavi izgovora je da se problemu izgovora i njegovoj nastavi ne da značaj samo
na početku nego da se uvježbavanju posveduje stalna pažnja u toku nastave od prvog do
posljednjeg razreda
 U učenicima treba stvoriti osjedaj ta francuski izgovor različit od našega to de se postidi samo
gimnastikom govornih organa, ako se tome ne posveti dovoljna pažnja odmah na početku
nastava de kaskati a nastavnik de poslije trošiti uzalud snage u dosadno ispravljanje i ponavljanje
istih stvari
 Učenik najprije treba čuti tuđi glas a onda znati kako namjestiti usta za izgovor
 Posljednji zahtjev dovodi do fiziološkog tumačenja postojanja glasa
 To tumačenje mora biti svedeno na najmanju mjeru pa demo prvo pokazati vlastitim organima, a
bilo bi dobro pokazati slike
 Takvi zahtjevi da se nastava izgovora ne izvod samo imitacijom nego i tumačenjem fiziologije
izgovora ističe se u metodici u prošlosti i sadašnjosti. Primjerice Guberina je isticao da:
Prvo treba upoznati učenike s najosnovnijim pojmovima iz fonetike potrebnim za uspješno
usvajanje izgovora
Klasifikaciju glasova po stupnju otvora – zatvora
Klasifikaciju glasova po mjestu i načinu artikulacije
Rad govornih organa osobito jezika, usana i mekog nepca
Otvoreni i zatvoreni slog
Mišidna napetost
Odnos konsonanta i vokala
Fonetska grupa
Ritam i intonacija
 Na sve to treba paziti od samog početka
 Kada i kako de nastavnik davati pravila o izgovoru?
 Ako je potrebno dat de ih i induktivnim putem, nakon dovoljnog uvježbavanja i to samo ako
osjeti potrebu u radu učenicima da njihova automatska vježbanja ne dovode do željenog cilja pa
im eventualno opis proizvođenja glasa može na neki način pomodi
 Pravilo i opis izgovora treba služiti samo uvježbavanju i podređeno praktičnim vježbanjima

17
  Treba davati što manje pravila i opisa i ne smiju biti jako upečatljiva
 Jedno od osnovnih treba se uvježbavati napetost mišida, sljubljenost slogova i intonacija
 Ono što bi pomoglo sigurno učeniku je npr saznanje da je vedina glasova u francuskom
otvorenom slogu zatvoreni (je peux) a zatvorenom otvoreni (seul) ili da je konsonant r
otvarajudi odnosno da se vokali ispred njega u naglašenom slogu otvoreni pa onda ne bi s greško
izgovarao riječi poput encore, coeur
 Uvježbavanje tijekom sata odvija se na više načina
 U mnogim slučajevima posveduje se 5, 6 minuta isključivo uvježbavanju izgovora, zatim se
prelazi na druge elemente: učenje riječi, gramatike itd
 Čitav sat posveden izgovoru je rijedak i prakticira se obično na početnim nivoima i to u oralnom
periodu
 Najprirodnije i najčešde je o da je učenje izgovora sistematski vezano za učenje ostalih
elemenata poput riječi i rečenica
 Povezivanje s učenjem drugih elemenata je najbolje jer u realnom ljudskom jeziku nema izvan
drugih struktura i što su i druge jezične kategorije gramatičke, sintaktičke uklopljene u ritmičko –
intonacijske jezične kalupe
 Postoje načini rada gdje se izgovor odnosno izolirani glasovi uče se odvojeno kroz vješto
novokonstruirane riječi koje se ne nalaze u realnom jeziku i glasovi se vježbaju u pojedinačnim
riječima isključenim iz konteksta
 Ili su se konstruirale rečenice gdje se više puta ponavljaju oni glasovi koje treba uvježbavati
 Taj način sastavljanja nije pomogao vježbe za usvajanje izgovora kao i vježbe drugih elemenata
moraju biti napravljene tak da ne unose ništa vještačko i da u svakom trenutku budu uklopljene
u jezični kontekst
 Izolirano učenje također ne pridonosi jer se glasovi i riječi u realnom jeziku i govoru ne pojavljuju
izolirano ved uz trio ritmičko tonalnog pokreta čitave rečenice u kojoj se nalaze

Pomod vizualnih elemenata u nastavi izgovora

 Izgovor se uči imitacijom prije svega

 Od samog početka učenja str jezika izgovor je u prvom planu
 Poslije im se daje ravnopravno mjesto sa drugim jezičnim domenama: leksikom i
morfosintaksom
 Uvježbavanje izgovora pojedinih glasova izvodi se stalno u kontekstu intonacijskih rečeničnih
cjelina u procesu govora dijaloga ili monološkog izlaganja

Korektivna fonetika

18