1. Roba i podjela robe ?

ROBA je svaki predmet ili stvar kao produkt ljudskog rada, koja svojim svojstvima zadovoljava
potrebe ma koje vrste, a može da bude predmet robnog prometa.

Podjela robe :

a) Prema ekonomskoj namjeni roba se može podjeliti na proizvode za reprodukciju, na

proizvode za investicije i na proizvode za široku proizvodnju.
b) Podjela se može izvršiti i na proizvode industrije, poljoprivrede i šumarstva.
c) Po načinu pakovanja i transporta roba- komadna i rifuzna
d) Prema stepenu obrade roba se može podijeliti na sirovine, poluproizvode i na gotove
(finalne) proizvode
e) Prema porijeklu na: neorgansku i sintetičku
f) Prema agregatnom stanju na: čvrstu, tečnu i gasovitu
g) Prema kvalitetu: na pravu robu, surogate i falsifikate.

2. Ciljevi i predmet standardizacije?

Standardi su norme kojima su propisana pojedina svojstva i karakteristike proizvoda, metode
njihovih ispitivanja, način pakovanja itd.

Ciljevi standardizacije:

-zaštita potrošača,

 tipizacija

– sređivanje po vrstama i klasama

 unifikacija

– ujednačavanje

 uvođenje jedinstvene terminologije

 uniformno uzimanje uzoraka

 tolerancija i dr.

Predmet standardizacije su:

•proizvodi,

•metode ispitivanja

•tehnološki procesi

•projekti, inžinjering

•mjere, veličine

•opšti pojmovi i dr

3. Šta je standard?
Standardi su norme kojima su propisana pojedina svojstva i karakteristike proizvoda, metode njihovih
ispitivanja, način pakovanja itd.

4. Listice za pravilno rukovanje robom?

 5. Međunarodni propisi za prevoz opasne robe karakteristični za sve vidove
transporta, objasniti?

6. Podjela metala?

Klasifikacija metala izvršena je prema fizičkim, hemijskim, mehaničkim i tehnološkim svojstvima, pa

je time određena i njihova primjena:

Premaspecifiĉnoj teţinimetali se dijele nateškei lake:

• teški metali - specifična težina veća od 50 N/dm3: bakar, nikal, olovo i dr. Od svih metala najteži je
osmijum (225 N/dm3);
• laki - specifična težina manja od 50 N/dm3. Najvažniji laki metali su aluminij, berilijum i magnezijum.
Litijum je najlakši metal (5,4 N/dm3).
Prema temperaturi topljenja:lako topljivi, (temperatura topljenja ispod 1223 K - kalaj,olovo, cink),
srednjetopljivi, (temperatura topljenja između 1223 K i 2273 K -željezo, bakar, zlato) i teškotopljivi
(temperatura topljenja iznad 2273 K - tantal, iridijum, volfram, molibden i dr.)

Prema boji:crni(željezo)iobojeni(aluminij, magnezijum, titan, berilijum, silicijum i dr.

– laki obojeni metali; bakar, olovo, cink, kalaj, nikal, antimom i dr. – teški obojeni metali)

7. Karakteristike metala i legura?

• mogu biti: fizička, hemijska, mehanička i tehnološka .

 Fizička svojstva metala i legura su: boja, sjaj, oblik, specifična zapreminska težina, struktura,
temperature topljenja i ključanja, toplotna i električna provodljicvost,magnetičnost i dr.
Specifična težina nekog materijala je težina jedinice zapremine potpuno zbijenog materijala pri
normalnoj sobnoj temperaturi. Mjera za specifičnu težinu za čvrsta tijela i gasovita tijela je N/m 3 uz
naznaku pri kojem pritisku i pri kojoj temperaturi je izvršeno mjerenje.

Struktura metala je uvijek kristalna i na osnovu njene veličine i građe određujemo

mehanička svojstva koja se mogu mijenjati promjenom strukture

Temperatura topljenja je temperatura na kojoj metal prelazi iz čvrstog u tečno stanje.

Provodljivost toplte i električne energije je svojstvo većine metala i legura da provode

toplotu i električnu struju. Materijale koji nedovoljno ili nikako ne provode struju zovemo
neprovodnicima (izolatori),

Specifična toplota je količina toplote koju je potrebno predati jedinici težine tijela da bi mu
se povisila temperatura za 1 K.
  Hemijska svojstva metala i legura su: hemijski sastav, afinitet i otpornost prema koroziji

Hemijski sastav utvrđujemo hemijskom analizom ispitivanog materijala koja pokazuje koliko je i
kakvih hemijskih materijala ili elemenata zastupljeno u njemu (kvalitativna analiza) i u kom su
međusobnom težinskom ili zapreminskom odnosu (kvantitativna analiza).

Hemijski afinitet je težnja za međusobnim spajanjem pojedinih elemenata u jedinjenja.

Otpornost prema koroziji ukazuje kakva je otpornost materijala prema vodi, gasovima,kiselinama i sl.
Neki metali koroziraju – a za druge kažemo da su hemijski otporni (cink, srebro, zlato).

 Mehanička svojstva metala i legura su: čvrstoća, tvrdoća, elastičnost, žilavost i dr.
Čvrstoća materijala je otpor koji pruža materijal djelovanju spoljašnjih sila, koje teže da izazovu:
promjenu oblika, dimenzija, kidanje i prskanje materijala. Čvrstoća (slika 1) može biti na zatezanje,
pritisak, savijanje, izvijanje, smicanje i uvijanje. Dijelovi mogu biti izloženi prostom i složenom
naprezanju (kada je materijal izložen istovremeno na više naprezanja). Čvrstoća metala se označava sa
m i izražava se u N/m2 (izvedena jedinica može biti u kN/cm2 ili daN/mm2).

Slika 1. Vrste naprezanja: a) istezanje, b) pritisak, c) savijanje, d) uvijanje

Tvrdoća je definisana veličinom otiska koji utiskivač tačno određenog oblika i dimenzija (izrađen od
naročito tvrdog materijala) ostavlja na površini ispitivanog uzorka pod dejstvom određene sile.

Metode za mjerenje tvrdoće su: Brinelova (HB), Rokvelova (HRc) i Vikersova (HV).
Elastičnost je sposobnost materijala koji usljed djelovanja sila djelimično promijeni svoj oblik i
dimenzije, da, po prestanku tih sila, ponovo dobije svoj prvobitni oblik i dimenzije.

Žilavost je svojstvo materijala da podnese trajnu promjenu oblika usljed učestalog udarnog ili mirnog
djelovanja sile, i da pri tome ne dođe do prskanja materijala. Svojstvo suprotno žilavosti jeste krtost
materijala.

 Tehnološka svojstva metala i legura pokazuju kako se neki materijal ponaša pri obradi, tj. da li
se dobro ili loše obrađuje. Ovdje spada: kovnost, livkost, zavarljivost, kaljivost, obradljivost
rezanjem i dr.

8. Koje su to fizičke karakteristike metala i legura?

 Fizičkasvojstva metala i legura su: boja, sjaj, oblik, specifična zapreminska težina, struktura,
temperature topljenja i ključanja, toplotna i električna provodljicvost,magnetičnost i dr.

Specifična težina nekog materijala jetežinajedinice zapremine potpuno zbijenogmaterijala pri normalnoj
sobnoj temperaturi. Mjera za specifičnu težinu za čvrsta tijela i gasovita tijela je N/m 3 uz naznaku pri
kojem pritisku i pri kojoj temperaturi je izvršeno mjerenje.

Struktura metala je uvijek kristalna i na osnovu njene veličine i graĎe određujemomehanička

svojstva koja se mogu mijenjati promjenom strukture

Temperatura topljenja je temperatura na kojoj metal prelazi izčvrstogutečnostanje.

Provodljivost toplte i električne energije je svojstvo većine metala i legura daprovode

toplotu i električnu struju. Materijale koji nedovoljno ili nikako ne provode struju zovemo
neprovodnicima (izolatori),
Specifična toplota jekoličinatoplote koju je potrebno predati jedinicitežine tijela da bi mu se
povisila temperatura za 1 K.

9. Koje su hemijske karakteristike metala i legura?

 Hemijska svojstva metala i legura su: hemijski sastav, afinitet i otpornost prema koroziji

Hemijski sastav utvrđujemohemijskom analizom ispitivanog materijala koja pokazujekoliko je i kakvih

hemijskih materijala ili elemenata zastupljeno u njemu (kvalitativna analiza) i u kom su međusobnom
težinskom ili zapreminskom odnosu (kvantitativna analiza).

Hemijski afinitet jetežnjazameđusobnimspajanjem pojedinih elemenata u jedinjenja.

Otpornost prema koroziji ukazuje kakva je otpornost materijala prema vodi, gasovima,kiselinama i sl.
Neki metali koroziraju – a za druge kažemo da su hemijski otporni (cink, srebro, zlato).

10. Šta predstavljaju plastične mase?

Plastične mase su materijali izrađeni na osnovi prirodnih ili sintetičkih visoko molekularnih jedinjenja.
Visokomolekularni spojevi predstavljaju smješe polimera raznih molekularnih težina. Hemijska građa,
molekularna težina, struktura niza i međusobni raspored molekula određuju osobine visokomolekularnih
jedinjenja.

KLASIFIKACIJA PLASTIČNIH MASA

Plastične mase mogu da se sastoje samo iz polimera (polietilen, polistirol), ali najčešće
predstavljaju višekomponentne sisteme u čiji sastav, pored polimera ulaze i druge komponente,
kao: vezivo, katalizatori – očvršćivači, punioci, plastifikatori i boje.

Plastične mase se dijele u četiri grupe:

I grupa:

Plastične mase na bazi visokomolekularnih jedinjenja, dobijene lančanom

polimerizacijom.
 • Polimeri etilena i njegovih alkilderivata, koji daju proizvode koji se
nazivaju polietilen i poliizobutilen
• Polimeri hlornih derivata etilena, sa polimerima polivinil hlorida i
kopolivinilhlorida: njihovi proizvodi nazivaju se vinilplast, plastikat i
penolplast
Polimeri fluornih derivata etilena, čiji proizvodi se nazivaju feroplasti.

Polimeri etara etilkarbonskih kiselina, koji daju proizvode sa nazivom akrilati.

Kopolimeri stirola , čiji proizvodi se nazivaju polistiroli, itd.

II grupa

Plastične mase na bazi visokomolekularnih jedinjenja, dobijene na bazi

polikondenzacije i stepenaste polimerizacije

• fenol-adheidne smole,
• Poliuretani i poliuree,
• Epoksidne smole, itd.

III grupa

Plastične mase na bazi hemijski modificiranih prirodnih polimera, kao što su etri celuloze. Zavisno od
komponenata daju proizvode celuloid, celoplast i druge.

IV grupa

Plastične mase na bazi prirodnog i naftnog asfalta i smola.

 11. EAN/UPC kodovi, objasniti od kojih cifri se sastoje?
UPC (Universal Product Code) kod se u početku koristio za označavanje proizvoda iz prehrambene
industrije a masovnu primjenu je našao u maloprodajnim i veleprodajnim centrima.
UPC simbol se sastoji od: identifikacionog broja proizvođača (dodjelјuje ga UCC, Uniform Code Council, i
ima šest cifara), ID pojedinačnog proizvoda (dodjelјuje sam proizvođač i ima pet cifara) i kontrolne cifre.

EAN-European Article Number -Internacionalno numerisanje artikala slično je kao i UPC, te je osnovna
razlika između UPC i EAN broj cifara koje se upotreblјavaju u oznaci. UPC i EAN kodovi su međusobno
kompatibilne simbologije tako da se koriste isti čitači za čitanje oba koda. UPC se može smatrati
podskupom EAN koda.
Struktura EAN koda je standardna i sastoji se od grupe cifara, koja sadrži podatke o zemlјi porijekla
proizvođača i samom proizvodu. U standardnom EAN 13 kodu poslјednja trinaesta cifra je kontrolni broj.

Dijelovi EAN simbola su EAN broj i EAN linijski kod.

Postoje dvije strukturne verzije:

Standardni EAN – 13 i

Skraćeni EAN – 8

8. Kod EAN – 13 strukturne verzije mogu se javiti dvije izvedbe:

2 pozicije za zemlju proizvoĎača

10 pozicija za identifikaciju proizvoda

1 pozicija za kontrolni broj (npr. 8712345123451)

3 pozicije za zemlju proizvoĎača

9 pozicija za identifikaciju proizvoda

1 pozicija za kontrolni broj (npr. 3850123045672)

12. Struktura EAN 13 koda?

Struktura EAN -13 označavanja je sljedeća: Oznaka zemlje porijekla – jedinstveni broj koji označava
zemlju porijekla proizvoda (2 ili 3 cifrena).  Oznaka proizvoĎača - jedinstvena oznaka proizvoĎača
artikla koju svakom privrednom subjektu dodjeljuje nacionalna ustanova ovlašćena za upravljanje
označavanjem. Ova oznaka je varijabilne dužine (4 ili 5 – to cifrena)

Oznaka proizvoda – jedinstvena oznaka artikla koju formira sam proizvoĎač za svaki svoj proizvod. Ovu
oznaku proizvoda slobodno formira sam proizvoĎač bez potrebe za konsultovanjem bilo koje ustanove.

Kontrolna cifra – da bi se izbjegla pogrešna očitavanja šifre artikla, dodata je kontrolna cifra koja
provjerava da li je ostatak EAN šifre korektan.

13. Struktura EAN 8 koda, UPC- A, UPC- E, GS1-128?

Pored EAN – 13 označavanja, u praksi se može sresti i EAN – 8 sistem oznaka koji je kompatibilan sa
EAN – 13, a namijenjen je za označavanje artikala malih dimenzija (npr. žvakaće gume ili male
čokoladice).

UPC – A : 12 znamenkasti broj kojem se dodaje nula s lijeve strane (slika 4), da bi se postigla
kompatibilnost sa EAN-nom.

UPC – E: 6 znamenkasti broj kojem se dodana znamenka nula na lijevoj strani simbola i kontrolna
znamenka na desnoj strani simbola ne moraju štampaju.

GS1 – 128 : je sredstvo kodiranja GTIN –a ili SSCC – a i mnoštva dodatnih informacija kao što su: broj
serije, datum proizvodnje, rok trajanja, težina, itd. Broj znakova nije fiksan već zavisi od količine
podataka.

1. Osnovne funkcije pakovanja?

Sadržajnost - odnosi se na sposobnost pakovanja da čuva sadržinu. Ova funkcija mora da odgovori
karakteristikama proizvoda, ekonomičnosti i mora da odgovori problemu zaštite od gubitka sadržaja;

Zaštitna funkcija - obezbjeđuje zaštitu sadržaja od spoljnih uticaja i opasnosti pri rukovanju, transportu, i
pri različitim meteo uslovima. Također, zaštitna funkcija podrazumjeva i zaštitu okruženja od sadržine
pakovanja, pa je otuda zaštitna funkcija "dvosmjerna»;

Komunikaciona - podrazumjeva mogućnost da pakovanje bude nosilac informacija, oznaka,... i da svojim

oblikom bojom, simbolima i sl. govori o proizvodu, tj. da obezbjedi komunikaciju sa različitim
učesnicima u distributivnom kanalu;

Korisnost - odnosi se na interakciju korisnika i pakovanja (lako otvaranje, mogućnost ponovnog

zatvaranja, prilagođenost rukovanju,... ).

2. Funkcije pakovanja, klasifikacija svake funkcije?

Funkcije pakovanja mogu se klasifikovati u tri grupe i dalje još detaljnije razložiti:

1.Primarne

Zaštitna

Skladišna - (izvodi se iz činjenice da se materijali, odnosno same jedinice pakovanja moraju skladištiti,
kako prije upotrebe, tako i nakon što je sadržina iskorišćena, pa samo pakovanje tome mora biti
prilagođeno)

Tovarenja i transporta - (zahtjeva se da jedinice pakovanja budu dizajnirane na način da se mogu čuvati,
manipulisati, zahvatati,... na efikasan i bezbjedan način; otuda je za pakovanje od posebnog značaja da
bude jednostavno za rukovanje i da zauzima mali prostor)

2.Sekundarne

Prodajna
Promotivna Uslužna - (različite informacije na pakovanju treba da informišu korisnika o detaljima
vezanim za sadržaj - sastav, nutritivne vrijednosti, rok upotrebe, masa... a pored toga pakovanje može
imati i neku korisnu upotrebu nakon što je sadržaj iskorišćen: posuda, igračka,... )

Garancijska - (isporukom neoštećenog pakovanja proizvođač garantuje da informacije na pakovanju

odgovaraju sadržini, pa je tako pakovanje osnova za "brand" robu i zaštitu potrošača)

3. Tercijarne

Dodatne funkcije koja se odnosi na mogućnost ponovne upotrebe samog materijala za pakovanje, nakon
što je sadržina iskorišćena (reciklaža,... )

16. Pojam ambalaže, te osnovna podjela ambalaže?

Ambalaža je ime za zaštitni omotač kojim se obavija neki proizvod, kako bi se smanjila

mogućnost oštećenja tijekom transporta proizvoda od mjesta proizvodnje ili isporuke do
primatelja. Nakon što je izvršena isporuka, primatelj ili potrošač obično odbacuje ambalažu jer
se nužno ne koristi u rabljenju nekog proizvoda, osim ako se ne koristi za kasnije spremanje.
Ambalaža u visokorazvijenim potrošačkim društvima, obično prelazi svrhu zaštite proizvoda i
ulazi u sastavni dio dizajna, te postaje dio potrošačkog iskustva.

Osnovna podjela ambalaže:

- prema ambalažnom materijalu

- prema osnovnoj namjeni u prometu

-Podjela ambalaže prema osnovnoj namjeni u prometu:

- prodajna

- transportna

- skupna prema trajnosti

17. Funkcije ambalaže?

Funkcije ambalaže su:

- zaštitna

- skladišno – transportna

- prodajna

- uporabna

18. Šta sadrže ADR propisi ?

ADR se odnosi na sporazum o prijevozu opasnih tvari u Europi. Sadrži propise za

cestovni promet vezano uz ambalažu, osiguravanje tereta i označavanje opasnih tvari.
U ADR propisima (u vezi sa mjerama sigurnosti pri prijevozu), kaže se da:
 u cestovnom motornom vozilu koje prevozi opasne tvari ne smije biti drugih osoba osim
vozača, suvozača i pratioca,

 u vozilu ne smije biti tvari koje mogu izazvati požar,

 vozilo natovareno opasnom tvari ne smije biti popravljano u dijelovima koji mogu
izazvati požar ili eksploziju,

 količina opasne tvari limitirana je, tako da u slučaju prosipanja ili druge nezgode u
prijevozu ne dođe do ugrožavanja drugih sudionika u prometu, te do uništenja imovine
veće vrijednosti,

 brzina motornog vozila natovarenog opasnim materijalom ne smije biti veća od 70 km/h,

 prema ADR, motorna vozila koja prevoze opasne tvari moraju biti označena znakovima i
svjetlom te je stoga oznaka na vozilu s prednje i zadnje strane pravougaonog oblika s
narandžastom reflektirajućom podlogom, dimenzija 30 x 40 cm,

 zabrana zajedničkog utovara opasnih materijala sa različitim listicama opasnosti, osim

ako zajednički utovar nije dozvoljen prema tablici,

 ako se, nakon što je vozilo ili kontejner u kojem su zapakovane opasne tvari istovaren,
utvrdi da je neznatna količina sadržaja iscurila, vozilo ili kontejner moraju se očistiti što
prije i svakako prije utovara,

 zabranjeno je pušiti za vrijeme manipulacije u blizini vozila ili kontejnera i u vozilu ili
kontejneru,

 utovar i istovar se vrši na određenim punktovima,

 ministarstvo koje izdaje potvrdu o prijevozu opasnih materija može tražiti dodatne mjere
sigurnosti,

 u slučaju zapaljivih plinova ili tečnosti, čije je plamište 60 o C ili niže, ugljik ili čađa,
opasne materijeklase II, mora se postaviti ispravni električni spoj od teretnog prostora
vozila, prenosive cisterne ili vozila cisterne sa zemljom prije punjenja ili pražnjenja
cisterne.
19. Transportna dokumentacija neophodna za transport opasne robe ?

Svaki vozač kamiona koji prevozi opasne tvari treba posjedovati ispravu za prijevoz
opasnih tvari koja se službeno naziva „ADR potvrda o osposobljenosti vozača vozila
koja prevoze opasne tvari“. Važeća je pet godina i ako se ne obnovi prije isteka tog
roka, automatski prestaje vrijediti. Vozač tada mora pristupiti tečaju obnove znanja.

Prilikom transporta opasne robe u vozilu se moraju nalaziti sljedeći dokumenti:

1. Certifikat za vozača
2. Certifikat o ispravnosti vozila za prevoz određenih opasnih tvari
3. Dokumenti o prijevozu opasne tvari (dozvola za prevoz, odobrenje za prevoz, potvrda o
osiguranju robe)
4. Upustvo o posebnim mjerama sigurnosti
5. Posebno odobrenje ako se prevoze tvari klase 1 (eksplozivi), klase 6.1. (otrovne tvari) i
klase 7 (radioaktivne tvari).

20. Oprema vozila za prevoz opasnih materija prema ADR-u ?

Svaki kamion koji prevozi opasne tvari treba imati posebnu opremu. U to se ubrajaju sklopivi
narančasti znakovi upozorenja, kaciga, zaštitne naočale i dva protupožarna aparata.

 Protiv-požarni aparati
 Podmetač prikladne veličine
 Dva samostojeća upozoravajuća znaka(trokuta)
 Upozoravajući prsluk
 Džepna svjetiljka
 Zaštitni uređaji za disajne puteve ako se prevoze otrovni plinovi/gasovi

21. Dodatna oprema vozila pri prevozu opasnih materija, predviđena Zakonom o prevozu opasnih
materija ?

1. Vozački alat i dizalica,

2. Dvije ručne baterijske lampe sa treptučom ili stalnom svjetlošću narandžaste boje koja se
vidi sa odaljenosti od minimalno 150 m,
3. Dvije zastavice za označavanje vozila za prijevoz opasnih materija
4. Dvije lopate i jedan pijuk,
 5. Prijenosna lampa u EX izvedbi koja se može uključivati na akumulator vozila

22. Pojam opasnih materija te klasifikacija?

Pojam opasnih materija se često povezuje sa robama, materijalima, raznim proizvodima, koji zbog svoje
prirode, svog sastava ili osobina u određenim uslovima mogu da izazovu neželjene reakcije, time i
posljedice na okolinu i ljudsko zdravlje. Posljedice koje se dešavaju prilikom neadekvatnog rukovanja,
skladištenja i transporta tih proizvoda mogu direktno i indirektno da utiču na okolinu i čovjeka.

Klasifikacija opasnih materija se vrši prema sledećoj podeli u devet klasa:

1 Klasa 1. Eksplozivne supstance

2 Klasa 2. Gasovi pod pritiskom, u tečnom stanju ili rastvoreni pod pritiskom

3 Klasa 3. Zapaljive tečnosti

4 Klasa 4. Zapaljive čvrste materije

5 Klasa 5. Oksidirajuće supstance

6 Klasa 6. Otrovne (toksične) i infektivne supstance

7 Klasa 7. Radioaktivne supstance

8 Klasa 8. Korozivne supstance

9 Klasa 9. Mešovite opasne supstance

23. Uslovi i obaveze vozača koji prevozi opasne materije?

Učesnici transportnog procesa opasnih materija moraju izvršiti odgovarajuće mere prema karakteru i
obimu opasnosti koje mogu predvideti, tako da se spreči nastanak štete, povreda ili eventualno da se
minimiziraju njihove posledice. U svim slučajevima moraju ispuniti zahteve ADRa koji se odnose na
njihovu delatnost i obaveze.

Uslovi i obaveze za vozača koji prevozi opasne tvari:

 vozač smije prevoziti opasne tvari ako je navršio 21 godinu života i ima najmanje godinu
dana radnog iskustva na poslovima vozača teretnog vozila čija najveća dopuštena masa
prelazi 3500 kg,
 posjeduje važeću dozvolu o stručnoj osposobljenosti za prijevoz opasnih tvari u skladu s
odredbama zakona, upoznat je sa svojim obavezama i posebnostima prijevoza,
 ukoliko vozilo, opasne tvari i teret odgovaraju propisima,
  pakiranja i vozilo moraju biti označeni odgovarajućim znakovima upozorenja, natpisima,
oznakama i listicama za označavanje opasnosti te drugim informacijama o opasnim
tvarima i vozilu u skladu s zakonskim odredbama,
 ako posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzrokovanu trećim
osobama,
 posjeduje dozvole i dodatnu opremu u skladu sa odredbama zakona,
 ako su ispunjeni drugi uslovi za prijevoz u skladu s odredbama zakona.

24. Obaveze pošiljatelja i primatelja opasnih materija?

U transportnom procesu imamo sledeće ućesnike: pošiljaoc, prevoznik, primalac, utovarivač, vozač,
paker... Svaki od učesnika je dužan da je kontroliše rad predhodnika u transportnom lancu, jer za
eventualne greške svako od učesnika odgovara. Npr. ako vozač vozi nepravilno obeleženu ambalažu,
odgovorni su i plaćaju kaznu: vozač, utovarivač i pošiljaoc.

25. Karakteristike i osobine rasutog tereta?

Rasuti tereti jesu nepakovani materijali koji se zbog svojih karakteristika krcaju u rasutom stanju.
U skupinu rasutih tereta spadaju:

•Krupniji rasuti tereti (ugljen, rude i kamen u gromadama)

•sitniji rasuti tereti ( ugljena pra!ina, koks, sumpor, cement, sol, !e"er, pijesak, !ljunak idr)

•žitarice ( p!enica, je$am, ra%, kukuruz, soja )

Rasuti tereti mogu pod odre&enim okolnostima ( uticaj vlage ili temperature) ili zbog presipavanja
postati opasni tereti. Rasuti tereti pakovani u vre"ama spadaju u generalni teret.

26. Označavanje vozila za prijevoz opasnih materija?

Prvi broj u gornjem dijelu table sa brojnim upozorenjem ukazuje na OSNOVNU opasnost. Drugi
i treći broj u gornjem dijelu table sa brojnim upozorenjima ukazuju na dodatne opasnosti.
Ukoliko su prva dva broja u gornjem dijelu table ISTA to ukazuje na pojačanu opasnost. Isto
tako u slačaju kada su drugi i treći brojevi isti podrazumijeva se tzv. DODATNA OPASNOST.
Npr. broj 33 označava veoma zapaljivu tečnost, a daljnji broj predstavlja UN broj. Prva cifra u
broju najčešće označava o kojoj se klasi radi (opasnoj materiji), a sve ostale ukazuju na svojstva
opasne materije i mogu se mijenjati.

Značenje prvog broja na ploči opasnosti:

2 – plin
3 - zapaljiva tekućina
4 - zapaljiva čvrsta tvar
5 - oksidirajuća tvar ili organski peroksid
6 - otrovna (toksična) tvar i zarazna tvar
7 - radioaktivna tvar
8 - nagrizajuća (korozivna) tvar
9 - mogućnost snažne spontane reakcije
Drugi i treći broj označavaju dodatnu opasnost: npr. 0 - bez posebne značajke

20 - inertni plin

Ako su prve dvije oznake iste, u pravilu ukazuju na povećanu dodatnu opasnost:

22 - pothlađen plin, zagušljiv

33 - vrlo zapaljiva tekućina

44 - rastaljene zapaljive krute tvari

55- jako oksidirajuće tvari

66 - vrlo otrovna tvar

88 - jako nagrizajuća tvar

99- ostale opasne tvari u vrućem stanju

27.Objasniti broj koji se nalazi na vozilu opasnih materija, primjer?