PEDAGOŠKI FAKULTET

STUDIJSKI PROGRAM: RAZREDNA NASTAVA

SAVREMENA PORODICA I NJENA FUNKCIJA

Seminarski rad iz predmeta Porodična pedagogija

MENTOR: STUDENT:
Doc. dr Dragana Aleksić Bojana Latinović
RN-1508/18
Banja Luka, novembra 2018. godine
SADRŽAJ

UVOD.................................................................................................................................................1

1. TIPOVI PORODICE........................................................................................................................2

2. SAVREMENA PORODICA............................................................................................................3

2.1. Šta je to savremena porodica?...........................................................................................3

2.2. Karakteristike savremene porodice....................................................................................5

2.3. Istorijat nastanka savremene porodice...............................................................................5

3. FUNKCIJE PORODICE..................................................................................................................6

3.1. Reproduktivna funkcija.....................................................................................................6

3.2. Vaspitna funkcija...............................................................................................................7

3.3. Funkcija porodice u organizaciji slobodnog vremena.......................................................9

3.4. Ekonomska funkcija porodice.........................................................................................10
3.5. Biološko – seksualna i emotivna funcija.........................................................................11
3.6. Funkcija pružanja zaštite.................................................................................................12

ZAKLJUČCI......................................................................................................................................13
LITERATURA...................................................................................................................................14
UVOD

Porodica je značajan cinilac u razvoju mlade ličnosti, ona je osnovna

društvena jedinica koju čini zajednica ljudi povezanih bračnim
vezama, krvnim srodstvom ili usvajanjem.

Riječ »porodica« danas se odnosi na različite pojmove. U najširem

smislu to je »nerazdvojna cjelina osoba povezanih brakom ili
usvajanjem« ili »rađanje pojedinca koji nasljeđuju jedan drugog« - što
znači, »loza«, »rod«, »dinastija«. U užem smislu riječ porodica znači
»rodbinsko povezane osobe koje žive pod istim krovom« - ili još uže
»oca, majku i djecu«.

Ona obično predstavlja jedno domaćinstvo. U toj zajednici svako

dijete osjeća potrebu, jer su ciljevi i zadaci koji se u njoj ostvaruju
čvrsti temelji cjelokupnog njegovog života. Porodica je mjesto u
kome se dijete manifestuje u svim svojim najintimnijim osobinama u
kojima nalazi ljubav, toplinu i mir. Roditeljska uloga u savremenoj
porodici je izuzetno bitna, jer se ona prije svega ogleda kroz ljubav
prema djetetu i brigu o njemu. Danas u složenim društvenim uslovima
veoma je teško definisati osnovne funkcije porodice.

Savremenu porodicu najčešće čine‫ ׃‬otac, majka i jedno dijete. Neki

stručnjaci je nazivaju mala porodica, prosta, individualna, nuklearna,
biološka, bračna, supružnička i sl. Porodica je posrednik između
društva i pojedinca. Ona je najznačajnija i najodgovornija za razvoj,
formiranje i usmjeravanje mladih.

Uporedo sa promjenama u društvu uočavaju se i promjene u porodici.

Mijenja se njena struktura, veličina. Takođe, problem sa kojim se
savremena porodica susreće jeste siromaštvo. Istraživanja pokazuju
da jedna petina svjetskog stanovništva živi u siromaštvu.

Pored siromaštva, savremena porodica se susreće sa još jednim

izuzetno čestim problemom, a to je nasilje. Nasilničko ponašanje se
ispoljava od strane supružnika međusobno, od strane roditelja prema
djeci, kao i od strane djece prema roditeljima.

U većini zemalja dešavaju se znatne promjene pa i u tradicionalnom obliku porodice koji je bio

1
poznat na našem tlu kao porodična zadruga, čiji je broj veoma mali,a preciznih podataka nema za
poslednje decenije XX vijeka. Južnoslovenska porodična zadruga je poznata u čitavom naučnom
svijetu jer se kao oblik velike nedjeljive porodice kroz koji su prošli svi indoevropski, mnogi afrički
i američki narodi, zadržala iz dosta daleke prošlosti do naših dana.

2
 1. TIPOVI PORODICE

Iako nam se čini da o porodici uglavnom sve znamo, njeno naučno

proučavanje nije nimalo lako, tako da u ovoj oblasti postoji niz
neraščišćenih pitanja i problema – počev od istorijskog razvoja
porodice, preko njene strukture i funkcija, odnosa prema globalnom
društvu, unutrašnjih odnosa i dinamike. Složenost porodice kao
posebne društvene grupe i teškoće koje se javljaju u njenom
proučavanju iziskuje saradnju velikog broja nauka, kako prirodnih
tako i društvenih.

U zavisnosti od kritrijuma mogu se razlikovati sljedeći oblici porodice (Koković, 1993).

Prvi oblik porodice je totemskog klana za koje je karakteristično

zajedničko ime svih pripadnika roda, što je simbolizovano znakom i
verovanjem o zajedničkom porijeklu. Djeca se u ovoj porodici
određuju po materinskoj liniji, jer u njenoj osnovi leži grupni brak u
kojem se ne zna ko je otac, ali kako je rađanje pod zaštitom klana,
sva djeca su na neki način njegova, zajednička. Istorijski
posmatrano ovo je doba matrijarhata.
Iz totemske porodice razvoja se porodična kućna zajednica. Pojavu
očinske porodice znači da se krvna veza određuje prema ocu.
Istorijski gledano ovaj period kada uloga oca postaje veoma važna za
porodicu naziva se još i period patrijarhata.

U patrijahalnoj konjugalnoj porodici je razvijena dominacija

patrijahalnog vođe, starješine koja donosi određivanje potomstva
isključivo po očinskoj liniji. Starješina porodice ima apsolutnu vlast,
nad svim članovima porodice, a naročito nad ženama i odlučuje o
udaji, ženidbi, a često i o začeću i broju djece.

Individualna konjugalna porodica obilježava savremeno društvo.

Ova porodica je zasnovana na monogamiji i nju čine samo najbliži
srodnici, roditelji sa djecom. Odluke o potomstvu donose supružnici
zajednički, a ono se računa po obje linije, očevoj i majčinoj. Uloga
oca je uslovljena dijelom iz biološke dijelom iz društvene aktivnosti
(Matić, 2005).

Moderna porodica je rezultat sveopšte industrijalizacije društva, koja

je najprije zahvatila zapadnoevropske zemlje, a potom se proširila na
3
 veliki dio savremenog društva. Od proizvodnje porodica se
transformisala u potrošačku društvenu grupu. U savremenoj prodici
se uočava sljedeće:
 autonomija u odnosu na ostale oblasti života i rada, viši stepen slobode članova i njihova sve
izražajnija ravnopravnost,
 kao i slabljenje porodične solidarnosti i povezanosti njenih članova i jačanje individualizma,
egoizma i patologije.

2. SAVREMENA PORODICA

2.1. Šta je to savremena porodica?

Savremena porodica je uglavnom usvojila savremen naučni pogled na svijet. Zasnivanje bračne
zajednice vrši se na bazi uzajamne ljubavi, vaspitanje djece i ostvarenje lične sreće. Termin
savremena porodica se počeo upotrebljavati uporedo sa globalizacijom i liberalizacijom u
društvu i društvenim odnosima pocevsi od ekonomije pa do kulture. Savremena porodica ima u
sociološkoj literaturi više naziva‫ ׃‬mala porodica, individualna, prosta itd. Demoktratska porodica
je mala, nuklearna porodica, čiji su clanovi uključeni u društveni rad i proizvodnju van porodice
u kojoj je ostvarena puna emancipacija žene i muškarca, kao i potpuna zaštita djece i porodice u
cjelini, a u kojoj se odnos među članovima zasniva na poštovanju i dubokim osjećajima.

Demokratska porodica ima u sociološkoj literaturi više naziva:

radničko-službenička porodica, savremena, „mala“ porodica,
individualna, prosta, inokosna, biološka, nuklearna, egalitarna,
supružanska, bračna, industrijska porodica i dr. Svaki od ovih naziva
ukazuje na neku od njenih specifičnosti, ali nijedan, uzet sam za
sebe, nije dovoljan da adekvatno objasni njenu prirodu.

Da bi se odmah razumjelo o kakvoj je porodici riječ, iznijeću ne ka njena najznačajnija pravila

(Mikanović, 2016)

1. Sa ekonomskog stanovišta, savremena porodica predstavlja, po

pravilu, porodičnu grupu koja nema svoja sredstva za proizvodnju,
već radi tuđim sredstvima i za drugog. U kapitalizmu to je rad za
kapitalistu, u socijalizmu- u društvenom sektoru privrede (radničko-
službenička porodica).
4
2. Sa istorijsko-sociološkog stanovišta, ona predstavlja jednu etapu
u razvitku porodice uopšte za koju su karakteristične sljedeće odlike:

a) porodicu sačinjavaju bračni par i maloljetna odnosno za rad

nesposobna djeca (dvogeneracijska porodica)

b) brak (ili vanbračna zajednica) je osnov za zasnivanje porodice

(otuda naziv: supružnička porodica)

c) broj njenih članova sveden ja na najmanju mjeru, tj.na biološku

grupu (biološka, prosta, mala, inokosna, nuklearna porodica)

d) ona izrasta u uslovima velike urbanizacije i industrijalizacije

(industrijska porodica)

e) ona počiva na osjećajnim vezama i faktičkoj ravnopravnosti

supruga (egalitarna porodica).

3. Sa pravnog stanovišta, ona počiva na:

a) pravnoj jednakosti supruga (mada to nije u svim zemljama slučaj,

jer u nekim kapitalističkim zemljama pravo zaostaje za faktičim
stanjem)

b) na pravnoj zaštiti porodice kao cjeline i posebnoj zaštiti nekih

njenih članova: žena i djece.

4. Sa socijalno-političkog stanovišta, savremena porodica

predstavlja tip društveno (odnosno državno) visoko zaštićene
porodice: socijalno, zdravstveno osiguranje, socijalna zaštita u
raznim vidovima i dr.

Sporno je samo pitanje da li i neke druge „male“ porodice

(poljoprivredne, zanatlijske, buržujske) koje posjeduju svoja
sredstva za proizvodnju i rade za sebe (a koje su svedene na
biološku grupu) mogu biti obuvaćene pojmom „savremena“
porodica (Milić, 1988)

Veličina porodice nije jedini kriterijum za njenu tipologiju, već niz

drugih okolnosti, od kojih je primarna materijalna baza porodice:
njen odnos prema proizvodnji i obliku svojine. I u maloj porodici
5
 koja se zasniva na svojim sredstvima za proizvodnju i na privatnoj
svojini održavaju se odnosi iz „velike“ porodice, tj.potčinjenost žena
i djece šefu porodice. Ipak se ne može poricati da i neke buržujske,
pa čak i u poljoprivredne i zanatlijske porodice postepeno prodiru
odnosi slični onima u industrijskoj porodici.

Međutim, sigurno je da između članova ovakve porodice u prvom

redu determinišu svojinski, a ne emotivni i moralni momenti. Zbog
toga, ovi oblici zadržavaju karakter patrijahalnosti sve dok se ne
izmjeni njihova materijalna baza.

Na primjer, porodica kapitalista, ma kako imala visok standard, zbog

svoje materijalne baze (privatne svojine) ne može, po pravilu, da se
oslobodi elemenata patrijahalnosti (brakovi iz računa i dr.). za
porodicu zanatlija to isto važi u blažim oblicima. Za seosku
porodicu to ponajviše važi, jer je ona čvrsto vezana za zemlju, što
uslovljava međusobne odnose članova ove porodice. Tek sa
potpunim nestankom privatne svojine nestaće i pretpostavke koje
održavaju ostatke patrijahalne porodice (Mladenović, 1969)

Prema tome, najčistiji oblik savremene porodice, je mala, inokosna,

radničko-službenička porodica koja živi isključivo od zarade van
porodice (mjesečna plata, zarada), u kojoj je ostvarena ekonomska
ravnopravnost supružnika (jer oba supružnika približno isto
zarađuju) i koja ima relativno visok standard.

2.2. Karakteristike savremene porodice

Neke od karakteristika su poznavanje savremene društvene stvarnosti, poznavanje ciljeva,

zadataka i principa vaspitanja, nastajanje da se obezbjede uslovi da se dijete razvija prema
svojim interesovanjima, snagama i sposobnostima. Važna karakteristika je da se u njoj njeguje
topla porodična atmosfera sa čvrstom emocionalnom vezom između roditelja i djece. U ovakvim
aktivnim porodicama dijete je glavni član, njemu se posvećuje maksimalna pažnja i ljubav.
Zadovoljenjem djetetove potrebe za ljubav i nježnost razvija se kasnije osjećaj sigurnosti,
bezbjednosti, prihvaćenosti i pripadnosti u društvu. Djeca najčešće oponašaju svoje roditelje,
zato roditelji trebaju imati harmoničan odnos kako medjusobno tako i prema djeci, da bi se djeca
razvila u pametnu, ambicioznu i djecu sa normalnim i pozitivnim stavovima.

6
2.3. Istorijat nastanka savremene porodice

Savremena porodica rađala se postepeno u procesu nastanka

kapitalističkog društva i industrijske revolucije i formirala se pod
uticajem industrijalizacije, urbanizacije i opšteg tehničkog progresa.
Njen nastanak vezan je za formiranje radničke klase i sloja tehničke
i humanističke inteligencije. Zato je i označavaju kao radničko-
službeničku porodicu. Ona je, takođe, rezultat velike urbanizacije i
nestajanju seoskih naselja (industrijska porodica). Ona je nastala u
krilu patrijahalne porodice paralelno sa postepenom novom
polarizacijom građanskog društva i formiranjem nove klasne
strukture. Stoga je tempo njenog formiranja srazmeran dinamici
industrijalizacije i uvećanju radničko-službeničkih slojeva u
građanskom društvu. Lako se može uočiti da ona ne predstavlja
samo čistu radničku porodicu, već i druge prelazne oblike porodice
(službeničku, mješovitu-polutansku i dr.). (Mikanović, 2016)

Putevi i oblici transformacije patrijahalne u savremenu porodicu

nisu bili, a i danas nisu svuda istovjetni. Oni su uslovljeni nizom
posebnih istorijskih, socijalnih, kulturnih, vjerskih i drugih faktora.
Tako, Rene Kening, nemački sociolog, na primjer, zastupa tezu da
mnoge zemlje, naručito u Sjevernoj Africi, na Bliskom i Dalekom
istoku u Aziji (posebno arapsko-muslimanske), prolaze kroz
nekoliko faza razvoja od patrijahalne ka demokratskoj porodici. One
prema Keningu, prolaze kroz tri faze patrijarhalizma (Stojaković,
2005)

1) stabilnu fazu, u kojoj je očinska vlast, iako formalno velika, u

praksi ograničena na razumnu mjeru,

2) patrijarhalizam u snažnoj transformaciji, koja nastaje usljed

naglih i veoma brzih promjena - ovdje dolazi do oštrih sukoba
između muža i žene, kao i oca i djece, očinska i muževljeva vlast
jača kao protivteža spoljnim promjenama, otac čak postaje despot,
tiranin, jer vlast koju je imao u prvom periodu nije morao da
potvrđuje, pošto je čitav sistem harmonično funkcionisao, dok u
izmijenjenim uslovima on to mora da čini,

7
 3) u trećoj etapi dolazi do ponovnog prilagođavanja
patrijarhalizma uslovima modernog društva - to je tip
modifikovanog patrijarhalizma, koji je blizak supružničkoj porodici
i koji u mnogo čemu na nju liči. Zbog toga Kening smatra da ne
treba vjerovati da će patrijahalna porodica iščeznuti u savremenom
društvu. (Stojaković, 2005)

3. FUNKCIJE PORODICE

1. Reproduktivna funkcija,
2. Vaspitna funkcija,
3. Funkcija organizovanja slobodnog vremena,
4. Ekonomska funkcija,
5. Emotivna funkcija,
6. Funkcija pružanja zaštite.

3.1. Reproduktivna funkcija

Ova funkcija je usmjerena na porodicu od nastanka pa sve do danas. Odnosi se na odnos

supružnika, seksualni i reproduktivni. Zadatak porodice je oduvijek bio da produžava vrstu.
Istraživanja su pokazala da je natalitet veći u selima u siromaštvu i manje razvijenim krajevima,
nego u onim bogatijim. Savremene porodice najčešće imaju jedno dijete, često se majke odluče i na
samohrani odgoj djeteta. Roditelji imaju različita objašnjenja za to ( nemaju dovoljno vremena da
se posvete djeci, nemaju energije za djecu ili imaju problem sa stambenim i novčanim statusom ).
Zbog toga dolazi do izumiranja vrste. (Vilotijević, 2002)

Savremena porodica se odlikuje relativno slabim natalitetom i

mortalitetom. Međutim, smanjenje nataliteta nije dovelo do
smanjenja, već do sve snažnijeg povećanja stope priraštaja
stanovništva. Ukupan broj stanovnika nalazi se u stalnom porastu.
Istina, geografska i nacionalna distribucija tog stanovništva nije
ravnomjerna.

Do XVIII vijeka Zemlja je bila rijetko naseljena, pa je čežnja za

pojačanim rađanjem bila opravdana, jer je na njoj bilo svega 728
miliona stanovnika, a po procjeni Statističkog ureda OUN za 1961,
8
 ukupan broj stanovnika na Zemlji iznosio je 3 milijarde i 69 miliona,
dok danas taj broj iznosi preko 6 i po milijardi.

Rađanje djece zaista, postepeno se smanjuje, kada su počele da rastu

obaveze školovanja i troškovi školovanja. Djeca ponekad nisu
potrebna za ličnu sreću. Pošto je rađanje, vaspitanje i školovanje
djece veoma skupo u današnje vrijeme, sve je veći broj porodica bez
djece ili sa jednim odnosno dvoje djece.

Želja za uživanjem i „ličnim životom“ nagoni mnoge supružnike na

lični egoizam ili na odlaganje rađanja, na pojavu redovnih abortusa,
što često dovodi do kasnije biološke nesposobnosti žene za rađanje.
Tjeskobni i često nehigijenski stanovi ne daju dovoljno prostora za
više djece. Sem toga, sve duže se odlaže stupanje u brak, jer on
sputava slobodu i donosi sve veće obaveze. Ovome treba dodati i
sve veći porast troškova života, koji je zapažen u svim visoko
razvijenim zemljama u svijetu.

Ova pojava u zapadnoevropskoj porodici može se vidjeti iz sljedećih

primjera. U Francuskoj je na 1000 sposobnih žena za udaju između
15 i 49 godina, broj rođenja iznosio u periodima 1856-1865= 100, a
1926-1930= 62 rođenja. Zanimljivo je da je u istom periodu
porastao broj zaključenih brakova sa 100 na 124. (Golubović, 1981).

Ovaj podatak nam pokazuje da raste broj brakova bez djece.

U Velikoj Britaniji Statističkim posmatranjem utvrđeno je da od lica

koja su 1925.godine stupila u brak i čije su porodice „kompletne“ –
17% nemaju uopšte djece, a 25% ima samo jedno dijete.

Posle drugog svjetskog rata uočene su dvije značajne pojave koje,

možda, predstavljaju nove simptome novih procesa u porodici. Riječ
je o porastu nataliteta u nekim zemljama Evrope i u SAD.
Francuska, koja je do poslednjeg rata bila na posljednjem mestu po
natalitetu u Evropi, šezdesetih je izbila na drugo mjesto. U SAD je u
počeku, paralelno sa industrijalizacijom, zapaženo opadanje
nataliteta (prosjek 2-3 djeteta). Dok je šezdesetih natalitet u znatnom
porastu (prosečno 3-4 djeteta). (Golubović, 1981)

3.2. Vaspitna funkcija

9
Zadatak vaspitne funkcije je vaspitanje djeteta od samog rođenja,
da bi ono moglo kasnije normalno funkcionisati u društvu i okolini.
Vaspitati u užem smislu znači pripremiti pojedinca da se uspješno
uključi u svoju socijalnu sredinu, a to obuhvata poučavanje u
ponašanju, postavljanje temelja za moralno formiranje ličnosti,
stvaranje higijenskih i radnih navika , tjelesnu aktivnost i sticanje
osnovnih znanja. Da nema vaspitanja ne bi se ni društvo moglo
razvijati. Čovjek bez vaspitanja ne bi bio čovjek , ne bi mogao
opstati, jer njemu nije potreban samo fizički već i duhovni i kulturni
opstanak. Savremni čovjek teži što većoj obrazovanosti, tj. Sticanju
novog boljeg radnog mjesta kao i sticanju više novca. Pa tako i
roditelji vaspitavaju svoju djecu. Najveću ulogu u vaspitanju ima
porodica, ako dijete živi u porodici u kojoj je prijatna atmosfera, u
kojoj se problemi rjesavaju razgovorom i u kojoj je kultura na
prvom mjestu, najčešće to dijete izrasta u kulturnog čovjeka.

Vaspitna funkcija u savremenoj porodici podijeljena je između

porodice i države. Još uvijek je veliki značaj porodice u vaspitanju
djece. Djeca od roditelja ne primaju samo ljubav i nježnost, već i
pogled na svijet, način života i odnos prema društvu. (Mikanović,
2016).

Pored ostalih, roditelji imaju i ulogu vaspitača i disciplinskog

starješine. Oni teže da se njihova djeca ponašaju po normama koje
su oni usvojili. Ako djeca tako postupaju, kaže se da su odnosi u
porodici harmonični i da je porodica uravnotežena. Pogotovu će
tako biti ako se i svi ostali članovi porodice tako ponašaju. Međutim,
događa se da se svi članovi porodice, a posebno roditelji i djeca, ne
pridržavaju istih moralnih normi. U tom slučaju porodični sistem
nije dobro integrisan i dolazi do ponašanja pojedinih članova
porodice koje je suprotno očekivanom. Ovo ponašanje može se
pretvoriti u devijatno, ili čak u delikventno ponašanje. Ako dođe do
ovakvog stanja, porodica nije ispunila očekivanu ulogu vaspitača.
Međutim, može se dogoditi da ponašanje roditelja odstupa od
društvenih normi, tj.da je ono devijantno ili delikventno. Takva
porodica ne može da igra uspješno ulogu vaspitača i neophodna je
veća intervencija države radi zaštite interesa dece. Kaže se da u tom
slučaju očekivanja djece u odnosu na roditelje (ili samo jednog) nisu
ispunjena, što dovodi takođe do poremećenosti u porodici.

Uopšte, vaspitanje koje dobijaju djeca u savremenom društvu

10
 podijeljeno je između porodice i društva. I na ovoj relaciji moguće
su divergentne uloge. Porodično vaspitanje može biti
konzervativnije i naprednije od društvenog, i obrnuto. To može,
takođe, dovesti do devijacija, pa i do delikvetnog ponašanja ako se
dijete ne snađe u dvostrukom položaju. U svakom slučaju, taj
dualizam ostavlja duboke tragove u njegovoj duši.

Poslije drugog svjetskog rata raste delikvencija omladine u cijelom

svijetu, pa se ona čak opaža i u socijalističkim zemljama (siledžije,
huligani, tinejdžeri i dr.). ona je, pored navedenog, posljedica
gubljenja perspektive u životu ili lošeg uticaja nekih oblika
društvenog vaspitanja (filmovi, kriminalni romani i dr.). zapaža se i
kompleks manje vrijednosti kod djece imućnijih roditelja i visokih
stručnjaka. Najzad, kod radničke omladine u kapitalizmu postoji
često nesvjesna težnja da se „preskoči“ društveni položaj i pobjegne
u „više klase“. To se, na primjer, može vidjeti iz podataka o vrstama
krivičnih djela maloletnika u SAD. U ovoj zemlji najveći broj djece
izveden je pred sudove zbog krađa automobila, provala i silovanja.
Na svakih 1000 djece, u 1958.godini, 23,5 izvedeno je pred sudove.
(Milić, 1988).

Savremena porodica nema, po pravilu, nikakvog uticaja na pružanje

obrazovanja svojim članovima. Obrazovanje se stiče u školama: od
najnižih do najviših. U kapitalizmu škole mogu biti državne i
privatne. Ove druge su ili svjetovne ili vjerske, dok je danas u svim
oblastima. Osnovno obrazovanje je besplatno, dok se više i visoko
obrazovanje plaća. Zato su škole, i pored jednakih formalnih uslova,
u kapitalizmu dostupne samo djeci bogatih roditelja. Stipendijama se
omogučuje školovanje i naročito obdarenoj siromašnoj djeci.
Najimućniji građani obično šalju svoju djecu u posebne koledže
(SAD) ili specijalne visoko obrazovne ustanove (Francuska), gde
ona dobijaju sistematsko obrazovanje. Dok u današnje vrijeme se
pruža mogućnost vanrednog školovanja i odraslim licima u
večernjim školama, na posebnim tečajevima, i drugim sličnim
načinima. Naručito je karakteristična težnja članova savremene
porodice da steknu što šire obrazovanje odnosno što veće stručne
kvalifikacije. (Vukoje, 2012).

3.3. Funkcija porodice u organizaciji slobodnog vremena

11
 Otkako je postao svjesno biće, čovjek nastoji da pronađe mjeru
između obaveza koje mora da ispunjava radi obezbjeđivanja
egzistencije (hrana, piće, oblačenje, stanovanje, itd.) i vremena
kojim bi slobodno raspolagao da ''okrijepi dušu''.

Današnje porodice imaju malo slobodnog vremena. Najčešće

supružnici rade po 10 ili 12 radnih sati ili rade na dva radna mjesta
da bi obezbjedili što bolje uslove za život sebi i djeci.Vrijeme koje
bi trebali provoditi sa djecom tj. u porodici pokušavaju nadoknaditi
materijalnim stvarima. Gubi se funkcija porodice. Roditelji su
prezauzeti, preumorni, djeca su prepuštena sama sebi, vršnjačkom
odgoju tj. odgoju društva i okoline u kojoj se nalaze. Slobodno
vrijeme bi roditelji trebali da provedu sa djecom u prirodi, u igri u
nekoj fizičkoj aktivnosti uz mnogo humora, emocija i pozitivne
energije. Čvrsta je ona porodica u kojoj jedan član ima vrijeme za
druge i obrnuto. Svi članovi treba da učestvuju u kućnim poslovima
da bi kasnije svi zajedno mogli provoditi vrijeme zajedno. (Koković,
1993)

Porodica treba da slobodno vrijeme iskoristi tako da ono doprinosi poboljšanju porodične
atmosfere, naročito u uspješnom razvoju djece. Opredjeljenje za pasivan odmor (spavanje i
ljenčarenje), ne može porodici donijeti ništa dobro. Znači, treba organizovati aktivan odmor. Pored
onoga što treba da služi za biološku obnovu, naknadu potrošene energije, slobodno vrijeme
naročito treba koristiti za fizičke i psihičke aktivnosti.

Fizičke aktivnosti podrazumijevaju rekreaciju, povremene izlete, šetnje, plivanje, sportske igre. Za
svaku od ovih aktivnosti možda nema uvijek raspoloživih uslova, ali barem za poneku uvijek ima.
Fizička aktivnost ne podrazumijva gledanje sportskih prenosa u papučama iz tople fotelje, jer
pretjerivanje u tome vodi samo degradaciji organizma. Televizor je, u današnjim uslovima,
antisocijalno sredstvo. U mnogim porodicama on je glavni član. Djeca i roditelji se ne gledaju
međusobno nego su okrenuti ka TV ekranu. Slobodno vrijeme se provodi prema programskoj
šemi televizije. Djeca krive kičmu i upropašćuju vid gledajući u TV prijemnik, i po nekoliko sati.

3.4. Ekonomska funkcija porodice

U savremenoj porodici došlo je do značajnog preobražaja ekonomske funkcije. Ova porodica nema
12
sredstava za proizvodnju. Ponekad samo, ona posjeduje kuću za stanovanje i baštu. Ona zavisi
isključivo od plate i zarade van porodice. Ona više nije „zajednica proizvođača“, odnosno
proizvođačka jedinica, kao patrijahalna porodica, već je gotovo isključivo potrošačka jedinica.

Neki sociolozi smatraju da je ona prestala da bude i „zajednica

potrošača“, jer su supružnici često upućeni na prehranu van kuće,
industrijalizacija i mehanizacija kućnih usluga odvajaju ženu od
domaćih poslova, a rad van kuće upućuje oba supružnika na
odvojene životne sredine, a često i na odvojene porodične budžete,
djeca provode veći dio dana u školi i školskim ustanovama, gdje
dobijaju jedan ili više obroka i dr. (Golubović, 1981)

Prihodi porodice igraju značajnu ulogu u njenoj stabilnosti. Težnja porodice usmjerena je ka
porastu životnog stadarda i porodičnog budžeta. Nezaposlenost ili slabe plate dovode do razdora u
porodici. Privređivanje porodice nije naturalno, već novčano, nije sezonsko, već mjesečno ili
nedeljno. Porodični budžeti se mjesečno (ili nedeljno) planiraju, vodi se računa o prihodima i
rashodima, nastoji se da se oni što ekonomičnije iskoriste. Izvori prihoda potiču, po pravilu, iz
redovnog radnog odnosa, ali se dopunski izvori ostvaruju i van njega: honorarnim radom,
ugovorom o djelu, berzanskim poslovima i na druge načine.

Štednja igra glavnu ulogu u stvaranju osećanja porodične sigurnosti. Visina prihoda porodice služi
kao mjerilo njene društvene vrednosti i njenog ugleda. U SAD je ovo rangiranje izvršeno vrlo
dosljedno. Vodi se računa o spoljnim obeležjima materijalnog stanja: izbor kuće u kojoj porodica
stanuje, marka automobola, izbor prodavnica u kojima se porodica snabdijeva i dr.

Savremena porodica sve više se oslobađa primitivno uređenog i opremljenog domaćinstva. Vrši se
mehanizacija poslova u domaćinstvu, što znatno skraćuje radno vrijeme potrebno za obavljanje
kućnih poslova. Sem toga, vrši se podjela rada između svih članova porodice bez obzira na pol i
uzrast. Mnoge funkcije porodice prenose na industriju: pripremanje hrane, pripremanje zimnice,
čišćenje, pranje, peglanje i dr. Iščezavanje kućnih poslova ne dovodi samo do emancipacije žena,
već i djece, naručito ženske. (Milić, 1988).

U ovoj porodici mijenja se struktura potrošnje. Dok se u patrijahalnoj porodici izdaci za ishranu
smatraju najvažnijim elementom potrošnje, ovdje se odnos znatno mijenja. Sa porastom prihoda
rastu drugi porodični izdaci. To ne znači da je ishrana sada slabija, već da prihodi porodice
omogućuju orijentaciju i na druge raznovrsne potrebe. Istina, izdaci na ishranu zavise od prihoda
porodice, ali su oni po pravilu niži od polovine ukupnih mjesečnih ili nedeljnih prihoda.
Od drugih potreba, najveći su izdaci na stan i održavanje stana. Uzrok ovome treba tražiti u teškim
stambenim prilikama, što dovodi do visokih zakupnina, koji se kreću i do trećine prihoda porodice,
a ponekad i više.

13
Znatni su i komunalni troškovi, kao i oni koji su vezani za kućnu udobnost: osvijetljenje, grijanje,
telefon i dr. Ovdje spadaju troškovi za održavanje lične i stambene higijene, kao i za lične potrebe:
odjeća, obuća. Na ove posljednje često se troše nesrazmerno velika sredstva, naručito za
zadovoljenje ženskih članova za garderobom.
Rastu i kulturne potrebe porodice: štampa, knjige, stručna literatura, muzički instrumenti, radio,
televizor, umetničke slike, pozorište i dr. Takođe rastu izdaci za rekreaciju, zabavu i razonodu: za
godišnji odmor, vikende, izlete, posete lokalima, sportskim priredbama, i dr.
Potrebe djece su takođe u porastu: dječje igračke, knjige, instrumenti i dr. Najzad, imućnije
porodice troše znatna sredstva za nabavku i održavanje predmeta luksuza: automobila, vikend-
kućica, vila, za kupovinu nakita i sl. (Stojaković, 2005).

3.5. Biološko – seksualna i emotivna funcija

Funkcija zadovoljenja polnog nagona dobija svoj najpotpuniji izraz

u savremenoj porodici. U ovoj porodici ova se funkcija potpuno
izdvaja od reproduktivne. Osnovni cilj braka često nisu djeca, vec
zadovoljenje želja oba supružnika. Razvoj porodične grupe u bračnu
dovela je do dubokog prokreta porodičnih i bračnih osjećanja.
Porodica se ne zasniva sa bilo kojim licem, vec sa onim koje je
željeno i koje može da ispuni život radostima. Nikakvog udjela
nemaju po pravilu roditelji ili neki bliži srodnici u izboru bračnog
druga. Nije dovoljna i potrebna bilo koja žena i obrnuto, vec
određena, nezamjenljiva.

Brak se zakljucuje po pravilu iz ljubavi i na njoj se odrzava.

Prestanak ljubavi cesto dovodi do raspada porodice. Emotivna
funkcija ukazuje i na izmjenjen odnos roditelja, a posebno oca
prema djeci. Supruznici bez djece cesto se odlucuju na usvajanje
tudje djece. Takodje se sve vise pribjegava vjestackom
oplodjavanju. Istice se da prva i najdublja ljubav koju dijete prima i
daje, i koju nigdje van porodice ne moze da osjeti, jeste ljubav
majke, oca i drugih clanova porodice.Ono je u toj sredini okruzeno
takvom paznjom kakvu nikad ne moze da osjeti van porodice.
Mnogobrojna istrazivanja su pokazala da dijete odraslo u nekoj
socijalnoj ustanovi uvijek zaostaje u opstem razvitku za djecom
odgajenom u normalnim porodicnim uslovima. (Petković,
2008.god.)

Emotivna funkcija ukazuje i na izmenjen odnos roditelja, a posebno

oca prema djeci. Dijete više nije sredstvo za produženje vrste i za

14
 očuvanje porodične imovine. Ono postaje centar porodice. Neko je
tačno nazvao naš vijek vijekom djeteta. Njemu se poklanja sva
pažnja, nad njim se nježno bdi. Njegov značaj raste utoliko više
ukoliko je manje djece u porodici. Sve češći su slučajevi „jedinca“
nad kojim cijela porodica strijepi.
Pretjerana ljubav porodice ima svoje negativne posljedice: djeca
kojima se posvećuje pretjerana pažnja postaju često vremenom
porodični i društveni problem. I samo zakonodavstvo ograničava
disciplinska prava oca odnosno roditelja prema djeci. Supružnici bez
djece često se orjentišu na usvajanje tuđe djece. Mnogobrojna
ispitivanja su pokazala da dijete odraslo u nekoj socijalnoj ustanovi
uvijek zaostaje u opštem razvitku za djecom odgajenom u
normalnim porodičnim uslovima. Međutim, djetetu nije potrebna
bilo kakva porodica, već samo ona koja će mu pružiti normalne
uslove za razvitak. Obrnuto, razrivena porodica, gdje ne postoji
potrebna ljubav, pažnja i poštovanje, može djetetu pričiniti
nenadoknadivu štetu.

3.6. Funkcija pružanja zaštite

U savremenom kapitalističkom društvu ova funkcija porodice sve više iščezava, ali ne potpuno.
Sigurno je da svi oblici porodične zaštite još dugo neće nestati. To su u prvom redu (Petković,
2008.god.):

a) biološka, prirodna zaštita (podizanje, njegovanje i čuvanje djece)

b) moralna zaštita (pomaganje, porodična solidarnost i podrška)
c) pravna zaštita (zastupanja)
d) ekonomska zaštita (izdržavanje i nasleđivanje).

Porodica je još uvijek pozvana da prije države pruži zaštitu svojim članovima. Međutim, sve više
prava dobija država upravo u ovoj oblasti. Sve više su porodice upućene na traženje ove zaštite.
Međutim, vrlo dugo u buržoaskim zemljama nije postojala jasna koncepcija o principima zaštite
porodice. Preduzete mjere nisu uvijek išle za tim da štite porodičnu grupu kao cjelinu, već
pojedinca. To je dovelo, po riječima poznatog francuskog naučnika Pola Dirana, do raščlanavanja
porodice „izvan okvira braka i srodstva“. Stoga su mnogi pisci počeli da postavljaju pitanja:

a) Koja je osnovna koncepcija porodice danas i da li brak treba da bude i dalje osnova ljudskih
odnosa? (Rouast)
b) Koju alternativu treba izabrati od dvije mogućnosti: ekonomsku zaštitu porodice ili ekonomsku
zaštitu ličnosti? (Ansel)
15
 (Matić, 2005).

Sve do tridesetih, kapitalističke države su pridavale manji značaj zaštiti porodice kao cjeline nego
zaštiti pojedinih njenih članova.
U Francuskoj je u oči drugog svjetskog rata donijet Kodeks o porodici, koji je formulisao osnovna
socijalna pravila porodice:

1. pravo na porodični dodatak,

2. dodatak u slučaju da je samo jedan član porodice zaposlen,
3. dodatak na rođenje djeteta,
4. dodatak na materinstvo (uveden 1948.godine).

Predviđene su i druge mjere za posebne slučajeve, ili posebna kategorija lica, kao i niz drugih
mjera upravljenih ka jačanju porodice. One su, kao što smo vidjeli, dovele do povećanja nataliteta
u Francuskoj poslije drugog svetskog rata.
ZAKLJUČCI

Roditeljska uloga u porodici je jako bitna. Zbog prezaposlenosti

roditelja djeca su najčešće prepuštena sama sebi. Roditelji često
pokusavaju da izdvoje više vremena za djecu, kako bi ih mogli što
bolje vaspitati. Za razliku od prošlosti u danasnje vrijeme djeca su
"centar svijeta".

Uvažavaju se dječije želje, potrebe i prava, ne mareći za

mogućnostima roditelja da ih ispune. Međutim, ponekad i roditelji
znaju pretjerati u ispunjavanju tih želja pa samim tim djecu učine
bahatim, bezobraznim i nemoralnim.

U velikoj mjeri dolazi do zlostavljanja, zanemarivanja i posvećivanja sve manje pažnje djeci, te se
na taj način javlja veliki broj maloljetničke delikvencije. Kako su roditelji prezaposleni usljed teške
ekonomske situacije, djeca su najčešće prepuštena sama sebi a uloge vaspitača ne mogu da
nadomjeste ljubav, pažnju i brigu koju deca žele od svojih roditelja.

Usljed loše ekonomske situacije dolazi i do krize u moralu porodice, pa se često susrećemo sa
zlostavljanjem u porodici, kako supružnika tako i djece. Veliku ulogu za rješavanje tih porodičnih
problema je preuzela društvena zajednica.

Može se zaključiti da je klasična porodica sve više ugrožena, da se ubrzano transformiše (posebno

16
u razvijenom svijetu), pa čak i potiskuje. Stvaraju se brojne alternative zajedničkog života koji nisu
porodica sa klasičnom formom i klasičnim obavezama koje sputavaju njene članove da ostvare
svoje interese, želje, namjere i ambicije.

Porodica je opterećena brojnim negativnim pojavama koje su karakteristične za savremeni svijet,

kao što su nasilje, kriminal, otuđenost, siromaštvo, etnički, kulturni i rasni sukobi i ratovi, ubrzana
ekonomska transforacija i globalizacija savremenog sveta. Dolazi do sve većeg raskoraka između
klasične porodice i društva. Nekada je porodica predstavljala oslonac, nukleus društvene strukture i
društvenih odnosa, danas je to sve manje jer se teško prilagođava nastalim promenama. Društvo se,
takođe, nalazi u stanju “zbunjenosti”, klasična porodica mu postaje sve nesigurni oslonac, a nije
razvilo mehanizme i institucije koje bi je nadomjestile ili pomogle njenu rehabilitaciju i
stabilizaciju.

Da li će pobjediti “reformisana” klasična porodica, ili njene savremenje alternative, sada još uvijek
nije moguće sigurno i precizno odgovoriti

17
LITERATURA

 Dr Golubović, Z., Porodica kao ljudska zajednica, Zagreb, 1981.

 Dr Koković, D., Dr Tripković, M., Dr Mitrović, M., Sociologija, Novi Sad, 1993.

 Dr Matić, V., Sociologija, Beograd, 2005.

 Dr Mikanović, B., Naučni razvoj pedagogije i područja vaspitanja, Banja Luka, 2016.

 Dr Milić, A., Rađanje moderne porodice, Beograd, 1988.

 Dr Mladenović, M., Uvod u sociologiju porodice, Beograd, 1969.

 Dr Petković, V., Sociologija, Čačak, 2008.

 Dr Stojaković, M, Čovek i društvo, Vranje, 2005.

 Dr Vilotijević, N., Porodična pedagogija, Beograd, 2002.

 Dr Vukoje, J., Razvoj vaspitanja i pedagogije, Banja Luka, 2012.

18