BIBLIOTERA RASKRSCA JACQUES DERRIDA. Odgororn! ured JASMINA MUSABEGOVIC ISTINA U SLIKARSTVU Preveli: | SPASOJE CUZULAN MIRJANA DIZDAREVIC eam ONS Siena : »SVJETLOST« SARAJEVOna Finjjama prelaza ili suprotstavijanja, na mjestima prela- manja: okviri i okviti okvira, Ljudske crte ovdje same ocrtavaju okvice ili okvire naoiara. Le Front Benjamin vige se ne zatvara, njegov idiom je ubvaéen, diferencijalna erta sa svoje strine ide na putovanje, dijagonala jedna fiktivne naracije sa kojom se razmjenjuje ili povladi sve svoje argumente. ‘Na primer, sa The surrealist Map of the World (na- drealisti_su_na_njoj izbrisali Spaniju), a narotito sa Le voyage de Freud Koji datira iz iste godine, takoder se. writ ra jednoj fotografi, akumulira, na granignom prelazu, fenergiju jednog terojsko-poiitickeg zapljuskivanja, neta ‘veni epos jecnog jevrejskog hetoja, evolucionarnog mislioca Koga je vladajuéa masinerija pokuiala potisnuti odbaciti, sterilizovati. ©. ovim Pozitivnim herojima (Nietzsche, Freud, Gorki, Babel, Liebknecht, Lenjin, Joyce) ili ne ‘ivnih (Bismark, Hitler, Staljin itd), devaljno se prikazuju ostaci, fragmenti Kofi se mogu odvojiti kao potpisi (pisaéa ma¥ina ili ervena pernica, naotare, kigobran, Sc8ir, prsluk, stolica, cigara, itd., ali takoder kacige, snojperi), artefukti, aparati za gledanje, za pisanje, za ubijanje, monumentalni fetii ili siuini amblemi. Zasto detaljisati? Za koe Odabiranje uvecanog detalja tw svakom slutaju se istide 1u kinematografskoj tehnici i u_psihoanalitici. Dvije moti, dvije tehnike, dvije situacije, drugo iskazivanje Benjamina, su nerazdvojivi. Jedna i ista promjena. Vratimo se sada na Autobiografia (izmedu drugih, pokazatelja na datum nastanka). Zatim na cpilog Unjetni= thog djela... gdje Benjamin objainjava: oko faSizam >,tedi sasvim prirodno da estetizira politi&ki Zivot, odgovor Komunizma je u politizianju umjetnosti“. Leyenda za ono sto sam ovdje Zelio Sak nacrtati: jedan drugi portret Adamia, jedan. autorportret, 170 3.RESTITUCIE ISTINE © VELICINI (CIPELA) TC... stein ,POINTURE (let. punctura) sf. Syn. anc de pighte. T. dim prim. Petite lame de fer qui porte une pointe et quisert& fixer sur le tympan fa feuille a imprimer. Trou qu‘elle fait dans le papier. T. de cordonnier, de gantier. Nom- bre de points d'une chaussure, d'une paire de gants*, Literé jeJa. vam dugujem istinu na slict i reéi éu vam jet Cézanne Ali istina mi je tako draga, uéiniti to i Takoder, najzad ja vjerujem da jos viSe volim biti obucar nego muzitar sa bojama.* Van Gogh A medutim. Ko je govorio, ne sjeéam se vige, ,nema fanto- ma na Van Goghovim platnima? A upravo tu imamo iéu o fantomima. Ali, da bismo zapoteli, trebalo bi da ih bude vise od dva — Ali narotito da bismo krenuli, éak vide od tri. — Evo ih. Potinjem. Sta cipele? Sta, cipele? Cije su cipele? Od tega su? I dak, ko su one? Evo ih, pitanja, to je sve. 171— Hoge li ostati ovije, postavijene, zanemarene, na pustene? Kao ove prividno prazne, razvezane cipele, oje sa izvjesnom ravnoduino&u éelaju da neko dode i kaze, da se dode rei ono Sto je potrebno da bi se ponovo zaverale? — Ono So Zelim reéi to je, kao da postoji jedan a veza saglasnosti izmedu Meyera Schapiroa i Martina Heeideggera, I ako se potrudimo da malo formaliziramo, 1a saglasnost bi se vratila odmah, na postavijena pitanja — Ona bi se na njih veatila, Vraviei se image jedan domet u ovoj raspravi (bie natena takoder) ako se, bar, radi o tome kome ili Gemu se vrataju izvjesne cipele a motda cipele uopite. Kome i gemu bi ih, prema tome, trebalo focratiti, vratiti, oslobadajudi se’ nekog duga. — Zakto uvijek reti za slikarstvo da nesta vraéa? dda uspostavlja? — oslobadajuéi se nekog, vi8e ili manje, fantomskog uga, povratiti cipele, vratiti ih onome kome bi trebaio: ako se radi o tome odakle se vracajus iz grada (Schepiro) ili sa polja (Heidegger) kao pacovi na koje, po mom mislje~ ‘njuy one lige (Ko je, dakle, Covjek sa pacovima ovih pacova?), osim ako se prije ne radio klopkama sa konopeima koje vrebaju Setata na sred muzeja (moze li on izbjeéi da ubrza korak kako bi u njih stavio stopala?) ako se radio tom da ‘mamo kakav dohodak jo8 prot ivan upotrebe, koji vlak vrijednosti uniStava nj upottebau vrijednost: izvan slike, na slic i, treée, kao slike, ili, da kazemo jednom velo dvosmaislenom rijetju, u nihoed) slikarskoj istini; ako se radi o tome da se swzna koji korake vaskrslog, gradanina ili seljaka, anjih jo8 posieduje (,che glist of my other T* drugo Ja potpisnika Vincenta, sugerise ‘Schapiro citirajuéi, ali to Heidegger Gini takoder na deugom rmjestu, Kaut Hamsun); ako se radi o tome da se sazna da Ii navedene cipele posjetuje fantom ili su one same vaskrsmuce (ali Sta su onda, ko su uistinu, i dje i od cega, ove stvari?), Ukratko, demu se vrata? Kome? Kome, emu uspostavljatl, ponovo vezati, upravo ponovo namje~ stith 172 Stave cipele sa pertlama 173— sa Kojom veliginom upravo, po mjeri, adekvatno — ji odakle? kako? ako se radi bar 0 znanj, ono vratitt ée biti od velikog znataja. Ono sto Zelim roti, ro je da postofi saplasnost med ‘Meyera Schapiro i Martina Hleideggers Jedan 1935. kate: ovaj par dolazi sa poli, od sljaka it dak selanke — odakle mu sigurnost da se radi o par cipela? Sta ie par? ’jo8 uvijek ne znam. U svakom slutaju, Heideg- ger uopite ne sumnja, to je par-seliaékih-cipela (ein Paar Bauernschuhe). 1 to se vrata, ta neraskidiva cjelina, te stvar-par, sa polja i od seljaka, Sta vite seljanke. Heidegger tako ne odgovara na jedno pitanje, on je siguran 0 ovome, prije svakog dragog pitanja. Cini se. Drogi, uopite se ne slazudi, kaze poslije zrelog razmifljanja, trideset tri godine kkasnije, pokazujuti dokwzni materijal (ali ne pitajuéi se preko toga i ne postavijajci drugo pitanje): ne, postofi po~ sgreika i projekcija, ako ne prevara i laino svjedotenie. To, taj par se vraéa iz grada — Odaide mu izvjesnost da se radi o par cipela? Sta je par u ovom sluéaju? Thi u sluéaju rukavica i drus slignih sevari? — Ja to joi ne znam. U svakom slutaju, Schapiro ne sumnja u to i ne ostavlja nikakve sumnje. I, po njemu, to, taj par se vraéa iz grada, od gradanina i Eak onome oman of the town and city, potpisniku slike, Vincentu, koji nosi prezime Van Gogh i koji takoder nosi cipele koje «ga tako, Gini se, upotpunjuju, njega samog ili njegovo ime, u trenutku u kom on, tako, ponoyo wzima, jednim to mi pripada* ovi konveksni predmeti koje je skinuo "sa svojih nogu — ili ove pohabane predmete iz kojih se povukao. tek je potelo ali veé se ima utisak da bi par o kome je rije€, ako je to par, mogao da nikome ne pripada. Ove dvije stvari bi mogle, tada, ako Gale nisw napravijone da bs je razodarale, izazvati lj 2a posjedovaniem, 2a ponovnim. 174 posiedovanjem sa viskom vaijednosti, 2a restitucijom sa dobitkom jedne nadoknade. Prkoseéi dugovanju, onc bi mogle biti napravijene da bi tu ostale, — Ali Sa, u ovom slutaju, znati oseati? — Postavimo u vidu aksiomo da je éejja.2a pripisivanjem 2elja za prisvajanjem. U pogledu umjetnosti kao, uostalom, i svugdje. Reti: ovo (ova slika ili ove cipele) pripadaju Xu, fo znati reéi: to mi pripada preko zaobilazenja jednog 3fo Se vraéa jednom ja. Ne samo: co navlastico pripada ovom ili onoj, vlasniku ili vlasnici (Die Béuerin auf dem Acker wagt die Schuhe... Die Bauerin dagegen triage einfach die Schuhe", ka jedan 1935., »,They are clearly pictures of the artists own shoes, not the shoes of @ peasant, replicira drugi 1968, a ja podvlatim) nego to men) pripada navlastito, preko jednog kratkog zaobilaznog puta: iden- ‘ifikacija, medu mnogim drugim identifikacijama, Heideg- gora sa seljakom, Schapiroa sa_gradaninom, Heideggera sa ukorijenjenim starosjediocem, Schapiroa sa raskorijenie- nim emigrantom. Dokazivanje koje treba slijediei jer, ne treba sumnjati, u ovom procesu restitucije, radi se takoder o cipelama, Sta vie o cokulama i, ako za trenutak idemo dalje, 0 stopalima dvojice uvazenih zapadnjatkih profesora, ni vise ni manje. — Doista se radio stopalima io maogim drugim stvasi- mia, pod pretpostavkom da su stopala nesto i da se mogu identifikovati sa sobom. Cak ako ne idemo da to trazimo drugdje ili dalje, restitucija ponovo ustanovijava u svojim pravima, ili u svom vlasnigtva, postavljajuéi subjekta na Roge, U njegovom stajanju, uw njegovorn utemeljenju “L.the erect body", pike Schapiro, — Razmotrimo, dakle, cipele kao jedno_ustrojstvo, spomenik, Nema nista pritodno u tom proizvodu. Hei- degger seu analizi ovog primera, interesuje 20 proizvod (Zeug). (Zoog lagodnog uproséavanja za Zeug cuvamo verziju. yproizvod. Ona je koriitena u Putevima, .. 2 prevod iz Porijekla unjemizhog djela. Zeug, potsebno je precizirati i to od sada treba imati na umm, je, bez sumnje ~proizvod', jedan artefukt, ali takoder neko orude, neki proizvod Koji shui, odatle prvo Heideggerovo pitanje 175© sludnosti‘), © ovom artefaktu, jedan kate, Sak prije nego &t0 se upita ili postavi bilo Koje drugo pitanje: ovaj ppar pripada jednom (iti jedno)), Drugom, odgovara drugi, dokaz u ruci bez dalinjeg dokazivanja, i jedan ne pripada drugom, Ali u oba ova pripisivanja, to izlazi mozda na isto, jednim kratkim zaobilaznim purem, jednom subjekeu koji aie ja, jednoj identifikacij = Aoove cipele ih gledaju. One nas gledaju. Razvezane, napuitene, odvojenc od subjekta (nosioca, posiednika, sli vlasnika, éak autora potpisnika) i same u sebi rastavljene (pertle su odvezane) — oodvojene jedna od druge tak i ako su spareney ali jednim dodatkom odvajanja prema pretpostavei da ne bi dinile par. Jer, odakle im obofici, hoéa reéi Schapirou s jedne, i Heideggeru s deuge strane, izvjesnost da se ovdje radi o paru cipela? Sta je, u tom sluéaju, jedan par? Hoéete li negirati moje pitanje? Da li zbog toga sto neéete da ga éujete, ubrawvate razmjenu ovih glasova, ovih nepra~ viinih tirada? Vase strofe, sporije ili brée, nestaju istovre- ‘meno ispresijecane i isprepletene, koje se dr2e skupa u samom ukrstanju_njihovih prekidanja. Prividne cezure, vi to nogete negirati, i mnostvo drugih hinjenja. Vasi periodi ostaju bez odredivog izvora, bez pravea, alii kao zajednitko, oni imaju autoritet. A vi'me drvite na odsto- janju, mene i moje pitanje, izbjegavate me kao katastrofu. Ali, neizbjedno insistiram: fea je par w ovom sluéaj? — na svaki natin odvojene, one nas gledaju, otvorenih usta, to jest nijeme, dopustajuéi da se razgovara, zaprepas- iene’ pred onima koji ih tjeraju na govor (,Dieites hat gesprochen®, kate jedan od dva velika sagovornika) i koje, uistinu, teraju na govor. One postaju kao osjetiive, do Judog-smijeha Koji je évrsto zadrzan, do komignosti stvari Pred postupkom Koji je tako siguran u sebe, stvar, bilo da je par ili ne, nedokazivo se smije. — Trebalo bi se vratti na samu stvar. A jo ne znam ‘dikle da krenem. Ne znam da lise 0 tome treba govorti ili pisai, Drdati neki govor povodom toga, povodom bilo {ega, to je mozda prva stvar Koju treba izbjeGi. Od mene se Zantjeva jedan govor. Pred sobom imam jednu slik (ali Koju, zapravo?) i dva teksta pred ofima, Upravo sam protita, po prvi put The still Life as a Personal Object-A Note on Heidegger and Van Gogh. 1 ponovo sam provitao 176 Der Ursprang des Kunstoerkes, Ovaje necu iznositi hroniku ‘mojit prijainjih.itanja. Pamtim samo ovo za. povetak. “Usijek sam bio ubijeden u veliku nuznost heidesgerijanskog ispitivanja, Gak iako on ovdje ponaolja, w najboljem kao i ‘unajgorem smisiarijeti, tradicionalna filozoiju umjetnosti T mozda upravo u samo) toj mjeri. Ali svaki put sam primije- tio éuveni pasa o ,slavnojslici Van Gogha kao momenat patetiénog, podsmjesliveg, simptomaticnog i znaéajnog rusenja, — Sta on znati? — Bez turbe ovdje. Ne treba Zuriti prema odgovoru. Poturivanje je mozda ono so se nikada nece znati_da izbjegne pred provokacijom ove ,cuvenc slike. Ovo rruSenje me interesuje. Schapiro ga takoder na svoj natin otkriva (taj agin je takoder detektivski natin) i u tom smisht me interesuje njegova analiza, mada me ona ne zadovoljava. Da bi se odgovorilo na pitanje sta znadi takvo rugenje, da lie ga trebati svesti na jednu raspravu © dodjelivanju cipela? Da li ée trebati, u_slikarstvu ili u_ stvamosti, raspravijati o cipelama? I jednostayno, se pitati .ije su one?*. © tome nisam mislio ali potinjem zamisljati da, uprkos prividnog siomaitva ove svade oko restitucije, ili oko ove rasprave o cipelama, izyjestan dogovor bi ovdje mogao da vai. U svojoj enormnosti,, problem porijekla umjetniskog djela bi, doista, mogao proéi kroz rupe za pertlu, kroz rupice cipela (jedne slike) Van Gogha, Da, zaito da nc? Ali pod uslovom da to tre- tiranje, naravno, ne bude prepusteno rukama ni Martina Heideggera ni Meyera Schapiroa, Upravo_naglaSavam a ne bude prepusteno jer se takoder mislimo slutiti niihovim rukama, stavige, uostalom, njihovim stopalima, Izbor postupka koji treba udiniti je telak, ‘Tok Klii Ono sto je sigurno to je da.ée postojati saglasnost izmedu Heideggera i Schapiroa. Kao da ovdje postoji neko spari- vvanje u onom Sto ih razlikuje, enigma jednog komplementar~ nog podeSavanja dvaju strana, s jednog kraja na drugi. Al jo ne znam odakle poéeti, da li treba 0 tome govoriti ili pisati, a narogito ne kojim tonom, prema kom kodu, s obzirom na koju scenu. I kojim sitmom, dali onim seljaka ii gradanina, u doba zinatstva ili industrjske tehnike? m7Ova pitanja, Kuo ni ove skrupule, nisu izvan debate kojt je zapoteo Heidegger oko umjetnitkog djela — Ali Selim Ti uistinu zapoceti ovaj postupak? Potecu fiksiranjem jetine iayjesnasti koja je na izgled aksiomatske, Smijestajuéi se kao na jednom mjestu. na kkome se na izgled niSta ne pomjera, otiéicu odatle (ero ‘br70), nakon Sto sam stavio jedino od mojih stopala, jedan od svojih vthova, nepokretan i presavijen prije starmog naka. To mjesto koje lagano zauzimam, prije trke, ovdje mote biti samo mjesto. jezike. Evo, Pitanja smetenog postupka (Sepavog ili skiljavog?), pitanja tipa gdje staviti noge?", kako G8 i675 a st ako ne ide? Sta sc dogada kad ne ide ili kada se cipele stavliaiu w garderobu ili noge pored svojih cipela?*, kad se prestaje~ iz kog razloga hodati?, ko hoda2, ,s kim?*, »s dim?", na Gijim stopalima?, ',ko koga radi?*, ko Koga ili Sa ‘radi? itd., sve ove idiomatske figure pitanja igiedaju mi ovdje neophodne. Neophedne: to je atribut. — Kao i cipele. To se pripisuje subjektu, veée se operacijom ii je logitko-gramaticki ckvivalent vie ili manje valjan, — Neophodne ostaje pridjev koji je jo pomalo ncjasao, abav, otvoren, Sirok, Radije bi trebalo reti: idiomi, pita- nja Gija je forms velo prilagodijiva. Ona se prilagodava, Ona se podeSava na striktan, stegnut, dobro vezan, natin, koji se tijesno lijepi ali sa clastiénoSéu, u rjeéniku, slovu ili figuri, éak tijelu, onoga od éega biste ovaje Zeljeli napraviti predmet, naime, stopalz, Dva stopala, to je znagajno na prvom mjestu. — Alli se ne Kaze par stopala. Kaze se par cipela ili rukavica, Sta je par u ovom slugaju, i otkuda obojici ideja da je Van Gogh naslikae par? Nigta to ne dokazuje, — Sto se mene tige, gesto sam raspravijao wu svim smislovima, 0 hodu, i to je skoro pista rijet, ,isti* smisao, oznake i Marges Koji im je poslutio kao ‘naslov. Korak ak bio je drugi naslov. Jesam Ii tada govorio o stopalima? ‘Nisam siguran (trebalo bi wa2iti), ni o neem neophodaom, eto imena, hoda, Stavi8e, najblie tlu, najnizi stepen, 178 najsubjektivniji ili najnizi stoj onoga Sto nazivamo kulturom ili institucijom, cipeiom. Tatnije parom cipela Dupla seansa se okreée oko vrhova prstiju balerine, analizira ysintaksu tatke i Koraka", kade kako 6° ,svaki par, u tom toku, uvijek ukazivati na neSto drugo, znateci facku povréinu, On na . Preciznije, par cipela i Zak, ako se ogranitimo na ono na ito se oslanja taban iznad tla gradova ili polja, nije bitno —, par cipela. Njihova vanjska povesina, i prema tome, donji dio, najblizi su tha i 0 njoj éini mise da nisam nikada govorio. Ona je nize od stopala. Indem dalje: Sta su cipele kada ne hota? Kada su ostay- Jjene po strani, ostajuci, Krace ili duze, stavige zauvijek, izvan upotrebe? Sta one znaée? Sta one vrijede? Vite ili manje? I prema kojoj ckonomiji? Na Sta se odnosi njihov Vigak (ili manjak) vrijecinosti? Za Sta se one mogu razmije- niti? U kom smislu (ko? sta?) hodaju? i govore? Tu se nagovjektava. subjekt. On se polako vraéa. Ali uvijek suvige br20 — ne treba uriti —, Zuriti da bi, stojeti, odjednom, zauzeo napustena mjesta. Da bi zauzco i prisvojio prostore van upotrebe kao da st oni ostali slugsjno, a ne strukturalno, nezauzeti. Buduei da se subjekt nagovijestio, ostavimo za izvjesno vrijeme cipele, Neito se delava, neSto se dogada kad. su cipele napuitene, prazne, za izvjesno vrijeme ili zauvijek, iavan upotrebe, prividno odvojenc od nogu, Koje su nofene, cxivojene od samih sebe ako su sa pertlama, uvijek odvo- jene jedna od druge ali sa dodatkom odvajanja pod uslovom kkad bi bile rasparene. — Da, pretpostavimo na primjer, dvije desne ili dvije lijeve cipele (sa pertlama). ‘To vide ne bi bio par, to je ili sumnjivo ili nepravitno, ne zmam, na neobian, u2ne- miravajuéi, motda i prijetedi natin, koji je pomalo satanski. Ponekad imam taj utisak sa takvim cipelama Van Goshas i pitam se da li se Schapiro i Heidegger ne dure da naprave par kako bi se umirii. Prije svake refleksije oni se zado- voljavaju sa parom. — Tada je poznato kako se treba orijentirati w mi8- Tienju. fm se ove napudtene cipele vise ne odnose strikino prema subjektu koji ih nosi ili je njima noten, one postaiu 179anonimna, sasteredena, prazna podloga (ali utoliko tea ukoliko je prepustena’ svojoj neprozirno} inertnosti) od~ suinog subjekta Gije ime zaposjeda otvorenu formu. Ona upravo nikada nije potpuno otvorena. Ona Eaya_ jedan oblik, oblik stopala. Oblikovana stopalom, ona je forma, opisuje vanjsku povrsina ili je obavija onim ‘Sto se naziva jecina forma“, naime, opet citiram Literéa, komad diveta koji ima oblik stopala 1 koji sluai za pray ijenje cipela. Ta forma ili taj oblik stopala — Shapiro ée vidjeti plik Van Gogha u ,njegovien cipelama. —,Taforma* ili taj oblik stopala od deveta zamjenjuje stopalo, Keo proteza Gija cipela uvijek ostaje oblikovana, ‘Svi ovi uclovi-fantomi ida i dolaze, hodaju vige ili manje dobro, ne uklapaju se uvijek. Sta se, dakle, radi kad se cipele pripisuju? Kada se daju ili kada se uspostavijaju? Sm se radi kada se pri- ‘svaja neka slike ili kad se identifikuje potpisnik? A naro- ito kada se ide dotle da se naslikane cipele (na slici) pri- pisu pretpostavijenom potpisniku spomenute slike? Uli obrmuto, kada mu se porekne viasnistvo? — Tu su se motda saglasili Meyer Schapiro i Martin Heidegger. Zanima me Ginjeniea da se wo dogodilo. Pri- viidno. Ali jo8 ne znamo Sta je to mjesto, Sta znati dogoditi se u tom sludaja, gdje, kako, itd Upravo smo pital: ita se radi kada se pripisuju cipele (stvarne) pretpostavljenom porpisniia acke slike 0 Kojo} se pretpostavlia da predstavija sime ove cipele? Precizi rajmo: cipele-subjekeipodioga koja je namijenjena da nosi svogu vlasnika po zemlji gradova ili polja, podioga koja ‘bi ovdje oblikovala prvi supserat, pod uslovom da viasnik njih ne upotrijebi na drugi natin osim na natin hodanja, u tom bi sludaju rijeé upotreba, po nckima, dobila izo- xkrenut smisao) ali sam sadrZaj nckog platna Koji saéinjava, & svoje strane, sadréa) ili uokvirentt podlogu. I ovaj dvo- struki sadréaj (cipele na slic) koga dvojica branilaca Zele dodijelit pravom subjektu: seljaku ili seljanki s jedne strane, gradaninu slikara s druge (kao da sadréaj pot pisnik’ slike koja treba predstaviti njegove vlastite cipele, ‘Savile, njoga tno: svi subjekti su ovdje blizisebi samima, nailed) 180 Gadje je istina ovog micsta dogadanja? Porijelo umjet- nitkog djela pripada velikom govoru o mjestu i istini. Svim onim So se nagovjeltava komunicira sa (da Hi bez “gnanja njegovog autora?) pitanjem fetisiama, ProduZeno preko njegove politike ekonomije ili njegove ,psibo~ finalize w strogom smislu, Stavi8e, jednostavne i trad onalne suprotnosti izmedu fetifa i same stvari, Sve se dogada kao da se Zeli rei istina u odnosu na fetis, Hotemo li se ovdje upustiti? ‘Trebalo bi, u tom sluéaju, ovu debata izmedu dva velika profesora postaviti u odnos sa mno’tvom drugih tekstova, Marx, Nietzsche, Freud. — koji govori strodije 0 feti8izmu_cipele. U_prvom dijelu svogaopleda iz 1927. 0 FetiSicmu, Genealogtia kkoju on predlage o fetifu (kao zamjena za falus Zenc ili ‘majke) polate raéun, prema njemu, 0 privilegiji Koja se daje stopalu ili cipeli — cipela ili cipete? — cipela. Taj izbor bi se odnosio na Einjenicu da je adjetak* u udasavajuéem iskustvu onoga Sto je vidio kao kistraciju svoje majke, pogledao ,odozdo". On bi po- ako podigao ofi. Od tla — Cipela, umirujuéi kompromis ili zamjena, bila bi, dakle, jedan ,oblik" dometka, ali uvijek kao penis i penis Yene. Odvojiv i pripojiv. Kako onda objasniti da su w Ueodu w psihoanalizu (Simbolisam u smu) cipela i papusa bile uvritene medu simbole genitalnih ongana Zene? Fe~ rencezi tu ponekad prepoznaje vagina (Sinnreiche Vari- ante des Schuhsymbols der Vagina, 1916) ali t0 je samo individualna varijanta i biée potrebno precizirati, obrnute- — Da fi je to zbog toga fro, kao i rukavica Koja se iavrne, cipela éas ima ispupten’ ,oblik* stopala (penis), &s udubljen oblik Koji obavija stopalo (vagina)? — U tim poslednjim tekstovima, nije rijet o ferisizme: (falus majke) a kada je o tome rijed, Freud ne kave da stopalo (ili cipela) zamjenjuje ono Sto se smatra da ne- dostaje Zbog svog oblika, nego zbog svoje orijensirane si- tuacije, sintaksa jednog kretanja prema vrhu, potev od velo-niskog, najniveg, sistem odnosa u navedenom nasta- janju fetiga, T tada Freud ne oznaéava nesta, jedau manje {ij vide odvojenu cjelinu, na primjer ystopalo" ili ,cipelu*. 181On precizira: pili jedan dio od ovih ovdje", dio koji je relative odvojiv od skupa koji je uvijek diac. — Naprimjer palac na nozi? Ne predstavlia li cipcla sama po sebi jedan odvojeni nozni palac? U tom wzista pela, rezonancija ponuda, traznja, porasta ili pada ak- cija, tebala bi se povecati jednim razmislianjem © Batail- eu (Le gros ortet, La mutilation sacrficielle ter Uoeile eoupée de Van Gogh, Van Gogh Promithée) U svakom slucaju, cipela, za Freda, nije vise penis rnogo 0 je vagina. On nesumnjivo podsjeéa, protiv’ Ste~ cla, da izvjesni simboli ne mogu istovromeno biti muski i tenski, Bex summje, on precizira, da drugi i évrsti pred- metine bi mogli simbolizirati Zenske genitane ofgane (oa primjer, oruzje) niti Supli predmeti (sanduci, kutije, Kovderi) mutke organe. Ali, on odmah nakon toga dopusta dda Diseksualna simbolizaciia ostaje jedna nenasilnay ar hraigna tendencija koja potice od djetinjtva koje ne poznaje razlku polova (Traundeutuyg VE, V). yDodajme ovdje da je vecina simbola sna biseksuala i da'se mogu, prema okolnostima, odnositi na organe obe pola” (Ueber den Trawn). Prema okolnostima, to takoder znadi prema sin- taksi Koja je nesvodiva na semanticku ili simbolitku® supstancijainost, — ‘Freba, prema tome, uvijek satuvati jedau vrstu vika tumaéenja, jedan dodatak pitanju koji je, isting go voreti, odlucujuti, za idiom jedne sintaktitke promjene Cak ako je apsolutni idiom 'naziv jedne prevare. Ono nema apsolutnog idioma ne ovlaséuje — upravo Obratno — da se zadovoljimo simbolickim ckvivalencijama Koje su uvijek sposobne da ponesu ili opitim pojmovima pravijenja. To je mozda smisao jedne male retenice u zagradi i, kao post-skriptum, na kraju biljeske Perenczia: on ovdje razlikuje individuaine varijante od univerzalnih simbola. ‘To razlikovanje se odnosi na bogatstvo asociaclia (sic an sie reichlich Binfle assoriren) ali ta} ekonomski ritesij se tite varijacja koje su takoder odstupaniay re~ strukturiranja, opSte preraspodjele. I odstupanja ber bitne ‘orme, Meta diferencijalnih tragova. (Takoder preciziram 1 zagradi da slucaj koga je pomenuo Ferenczi, ne stavlja 1 igra cipele, seizto sensu, nego, na izvjestan natin, nad~ -eipele, dodatke ili nad-odjeéu Koji se ne prilagodevaja stopalu nego cipelama. Kads pada ki ili snijeg ostavijaju se ispred Kuée mdrZavajuéi pei tom cipele. I Znavajna, 182 ako ne i dovoljna, erta 22 cumatenje — taj mantil ili taj dodatak eipeli je od gume. Otuda, prema Ferencziu, simbo- Jizam vagine. Ostaje da se sama, to treba slijediti, da li ovaj uéinak omototata- — Na osnovu onoga Sto je ovdje reveno © onom nema idioma" ali i protiv simbolitkih univerzalija, podrazumijeva se da demo ostati daleko, veoma daleko od idiomatskog Granja Van Gogha, njegovog potpisa ili, a fortiori, te slike, Radiée se samo, kao Sto je to bilo reveno i utinjeno povedom Geneta, Pongea ili Blanchota, 0 preliminar- nim pitanjima za postavijanje jednog takvog pitanja. Nje~ ga treba u cjelini ponovo elaborirati, slazemo li se? — Slagali se ili ne, predlazem da to pitanje odgodim za kasnije. Ono je i onako postavijeno da bi bilo odgodeno, ‘ono se tive odgode, ako se ikada stigne. Smatram ga veoma nauénim ali takoder stranim onome Sto se najéeie kaze 1 ime nauke, to jest, filozofije nauke. -— Postoje dva tipa predmeta i ,oblik* cipele ima jednu drugu prednost: ona Gini sistem “dvaju cipova predmeta koje je definirao Freud: kruti ili Evrsti, koji su polodeni nna jednoj povrSini, drugi tipovi predmeta su Suplji ili udubljeni. Moze se izvrnuti — iavsée se kao par rukavica. Van Gogh je naslikao jedan par (2) rukavica (a januaru 1889. u Arles-u) iu hiljeSci Koju mu posvecuje, Schapiro ih, tini se, jo8 po- smatra kao glitne predmete. On ih prisvaja, Zuri da ih spari i cak da ih spari sa gempresima iste mreve prirode (aThe chioce of objects is add, but sve recognise in it Van Gogh's spirit, In other still lives he has introduced objects that belong co him (postvlatim) in an intimate way-his hat cand pipe and tobacco pouch... His still lives are often per- ‘sonal subjects, litle outer pieces of che self exposed with less personal but akways significane things. Here the blue loves joigned like two hands (podvlatim) in a waiting pas- sive miood, are paired in diagonal symmetry with a branch of cypress, @ gesticularing tree that was deeply poetic to Van Gogh... the gloves and the branches belong together... (podviagim). — Predlazem da se joi ne usudimo da direktno rasprav- siamo o ovom pitanja fetisizma, o reverzibilnosti rukavica brome, Now York, sd. ste, 92 183 ¥ Meyer Schapiro, Van Gopiti o usmjerenosti na par. Za sada me zanima saglosnost izmedu Meyera Schapiroa i Martina Heideggera. = Hodamo u mjestu, Gak ni ne klizimo, gacamo u mjestu radije, sa jednim pomolo nepristojnim zadovolj- stvom. Na sta se odnosi ova rijeé korespondencija Koja se neprestano pojavijuje? Na tu razmjenu pisama iz 1965? — Prije bih se zanimao za tajnu korespondencij, of gledno: ofigledno tajna, prikrivena u eteru evidencije i istine, suviSe evidentna zato Sto Sifra u ovom shutaju nije ‘aja, Ukratko, jo8 povjrljiva prema faktoru istine, ova ko- respondencija ni za koga nije tino. Njena tajna.morala bi se progitati u otvorenom pismu, ‘Tajna korespondenciia, bi se mogla detifrovati na javnoj Korespondenciji. Ona se Gogada, s druge strane, i nije na drugom mjesta zapisena. ‘Svako kaze: dugujem vam istinu na slici i reéi éu vam je. Ali, treba staviti akcenat na dug i na ono dugujem, istina bea istine o istini. Sta obojica duguju, i kokvog duga se ‘moraju osloboditi — purem ove cestitucje cipela, jedan nastojedi da ih vratiseljanki, drugi slikara? Day postoji doists jedna razmjena pisama w 1965. Schapizo je otkriva u La nature morte... bududi da treba tako prevesti The Sill life" koje ste sada protital, Ta Nature morte...*, ogled Koji nosi taj naslov je posveta, der mrtvom, poklon posveten uspomeni na Kurta Gold steing. On je, za Zivota, zastuzio zahvalnost. Schapiro, bbarem putem ovog gesta: dao mu je na citanje Porijeklo ujetnithog dita (It was Kurt Goldstein who first called ey attention to this essay...) Schapiro se na izvjestan nnagin oslobada jecinog. duge, jedne_prijateljske obaveze Posvecujusi svoju Nature morte...“ svom mrtvom pri- jatelju. Cinjenica je daleko od toga de bude ravnodusne ili izvanjska, na to Gemo se vratiti, ili bar izvanjsko wvijek imtervenise, kao parergon, unutar scene. Zapamtite ove Ginjenice i datume. Tzoliram ncke za sada, Kao mlad emi- grant, Schapiro je predavao u Columbiji (New York) gdje ce Goldstein, bjeZeCi iz nacistitke Njematke 1933. (posto je bio zatvoren, a zatim osloboden pod uslovom da apusti zemlju) takoder predavati od 1936. do 1940. On je ovdje stigno postije tetkog jednogodiinjeg boravka Amsterdam. On ée ovdje napisati La structure de {orga nie. To su one godine u Kojima je Heidegger dr¥ao soja 184 predavania 0 Porijekle unjeonithog djela i svo} kurs Uved su metafiziku (dva teksta u Kojima se poziva na Van Gogh). Taj_posliedaji tin se, dakle, dogada u New Yorku, univerzitet Columbia, gdje je Schapiro vet Zivio i pre= Gavao, ako se ne varam, kad je Goldstein ovdje stigao da bi i on predavao, od 1936, do svoje smati, sa prekidom u iodu (Harvard i Boston od 1940. do 1945.) Ovaj postjednji tin — Da fi je posljedaji? Na ovaj datum, posijednji gin je u New Yorku, 4 ovo velikoj univerzitetskoj instituciji Columbije, Koja ie pritatila velik broj profesora emigranata, ali Kaka put { Koja istorija, od skoro jednog, stoljeca, za ove cipele Van Gogha. One se nisu mrdnule, nisu mista rekle, ai kako su samo inicirale akciju i razgovor! Goldstein, Covjek atwzie, rtvac koji se ne sjeéa, nije nista rekno. On je samo uk3- 7ad, pokazao Heideggeroy tekst. Ali sve se. dogada x0 da Schapiro, iz New Yorka (gdje je odréao posmetni govor Goldstein, 1965), otima cipele od Heideggera, preuzimajuci th da bi ih vratio, via Amsterdam, Paris (Wan Gogh u Parisu) Van Goghu, ali iszovremeno’ Gold- steiny Koji je privukao ajegovu paznju na heideggerijansko skretanje. A Heidegger ih zadréava. I kada obojica, Ko- natno, kau ydugujem vam istinu (ler obojica pretenduju nna to da kau istinu, Stave, istinu o istini na slici i ag cipelama), oni takoder kau: dugujem cipele, moram ik, vratiti Kome pripadaju, anjihovom sopstvenom vlesniku: sejjaku ili seljanki, s jecine strane, slikara gradaninu i potpisniku, s druge. Ali kome ustvari? I ko Ge vjerovati a je ova epizoda samo teorijska ili flozofska rasprava o tumatenju nekog djela, ili Umjetnitkog djela? Stave, sva- da izmedu eksperata 2a dodjelivanje eke slike ili nekog ‘modela? Schapiro, da bi ih vratio, Zestoko ih otima od Heideggera, od ,profesora. Heideggera® koji je, na kraj, hntio da ih,’ posredstvom seljaka, obuje, ponove ih stavitl nha njegove zemijane noge, sa onim patosom ,poziy zemlie, Feldvoeg-a ili Holzsoege koji, 1935—36, nije bilo strand onome sto je Goldsteina navjeralo da preduzme svoj dugi put prema New Yorku, via Amsterdam. Mnogo je toga Sto treba namiriti, vratiti, uspostaviti, ako ne i ispoitati uu svemu tome. Sve se dogads kao da Schapiro, nezado- voljan na zahvali jednom pokojniku zato Sto mu je dao 185nna gitanje, dao na uspomenu svog Kolege, saradnika i prljatelia, nomada, emigranta, gradanina, — jedan odvojeni dio, jedno odsjegeno uho, ali kome? = ponovo uzet, oduzet, par Stavige otrgnut par od zajednickog neprijtelja, usvakom sluéaju zajednitkom govoru o zajednitkom nepsijateliu. Za Schapiroa se ta- Koder radi, i to u ime isting, da se vrati na svoje noge, da preuzme cipele da bi u njih stavio odgovarajuéa sto pals, Navodect najprije da su cipele bile cipele jednog migranta i jednog gradanina, ,,The artist, by that time a rman of town and city", stvaci st s¢ kasnije opasno iskomp- 1ikovale zog toga Sto ovaj migrant nije prestajao da govori © zemaljskoj, zanatlijskoj i seljatkoj ideologii, Svi ovi vveliki profesori su, kako se kaze, mnogo ulodili'u ove ci- pele koje su. vatnije nego naslov koji je neupotrebijiv Nedto su tu dodali. Ponovo vratiti bide od velikog znacaja 1 ovoj raspravi. Mrege ovih cipela su oblikovane od oct ‘ponove, ponovnog vraganja i ponovnog stavljanja. Ponov- hnog stavijanja cipela. One su, one uvijek mogu biti odve- zane (u svim smislovima koje smo vee pomenuli), napustenc, +24 ponoono stavljanje, Iskusenje, od sada upisano uw sam predmet ponovnog stavljanja: ponovno stavijanje cipela na svoja stopala, ponovo ih vratiti subjektu, pravom_nosi Seu ili ponovo ustanovljenom viasnik, u njegovim pra- vima iv ponovno uspravijanje uw njegovoj uspravnost Struktura stvari i procesa tada uvijek obavemuje na neki rnadoknadu. Mjera je ovdje dodaino pobijanje istim raz- lozima — Ono Sto éini ovo nevjerovatno ponovno uspostay- Jjanje. Ovo je jedna vrtoglava dramaturgija koja, sa svoje strane projektuje: Kolektivnu halucinaciju. Ove cipele su hhalucinogene. — Da, ja ovdje malo Zurim. Pretpostavimo da se ovo dogada takoder iznad tr#ista i dajte mi malo vremena. Dopustite mi jecno laganije napredovanje i recimo da spajam ono to je modda bilo, s jedne i s druge strane, vrtoglavica. Ima progona u ovo) prigi, u ovoj priti 0 ci- pelama Koje treba identifikevati, koje treba prisvojiti i znate Koliko ttijela, imena i anonimnih imena, Koja se ‘mogu imenovati ili ne, Koja je ova prita podstakla, Na ovo éemo se vratiti. Ono Sto je bitno ovdje, ono Sto mene zanima, jeste saglasnost izmedu Meyera Schapiroa i Martina Heideggera. 186 — Hosemo li ih otpustiti, ponovo uspostavijaiudi par = Je fi to znista jedan par? — ponovo uspostavljajuci dvije cipele u njihovo) ,vasti- to napustenosti, U njihovom razvezanom postojanj Koj, na sredini — u ajihovom ostejanju — To bi bilo nemoguée. Ostajanje nije nikada sasvim mirovanje, ono nije supstancijalna i neznasenjska pri- fsutnost. Imam i ja nesto Giniti s ovim cipelama, moéda jn dati, Sak ako bi se zadovoljio time da na kraju kazem: naprosto ove cipele ne pripadaju, one nist ni prisutne ni odsutne, ina cipela, i tatka. — Verao je ove cipele. T od natih glasova, torzije — Es gibt, to daje, ove cipele — Pismena korespondencija, ono Sto nazivate razmje- ‘nom pisama, t0 je sala (skoro) javni fenomen. On je postao javaim zabvaljujuéi Schapirou i ajegovom potasnom go- voru na sjeéanje o Goldsteinu, Ta razmjena, koja je 0 sada javna, dogodila se prividno s obzirom ‘na nesto Sto je neko neslaganje. Koje je ojaéano, rekli bismo, jednim reslaganjem. U-svakom slutaju Schapiro, koji otkriva i omentariSe tu koresponcenciju, éuvajuéi pri tom. posljed- ju rijeé, zavrSava jednim neslaganjem, On misli da zna istinu 0 cipelama (slike) 0 Vincentu (Van Goghu). A posto duguje istinu, on je uspostavja. On identiikuje (w vim zatenjima ove rijet) sliku i cipele, pripisuje im njihovu vlastita veliginu, imenuje djelo i pripisuje sadréaj ‘jela (cipele) subjektu ‘djla, Stavike, njegovom pravom subjektu, slikaru, Van Goghu. Prema njemu, Heidegger se vara io slici focipelama, Pripisujuei ih seljaku i selian- i, on je w zabludi (The error lis. “), w imaginarno} projekcij, samoj ono} od Koje nas” je mastojao saguvath (He has indeed imagined everything and projected it into painting’.). Heidegger bi htio ponovo staviti cipele sna noge seljaka ili seljanke. On bi ih unaprijed zavezao, stegao oko sejatkih Glanaks, oko Glanaka jednog subjekta, ii se identitet, usamom obrisu. njegovog odsustva, po- Kazuje velo taéan, To bi bila zabluda, uobrazilia, prenag~ Jjena projekcija. Ona ima maoitvene wzroke, Schapiro je otkrio vise od jednog, ali ostavimo to za sada. — Ali za3to se ova korespondencija smatra javnom? 187— Kao i svaki uztok, kao i svake stwar uw procesu, buduéi uzrok je jedaa vista zamke. Schapiro podmese Klopku Heideggeru, prije nego sto je sam u nju upao. — A medutim. On se razumije u zamke. On je svo- jom najstruénijom rukom napisao o zamei _u slikasstva. Na primjer 0 to} miolovei (mowseerap) koju Joseph w to} Annonciation Maitre de Fiémalle-at — Ali ova zamka zapeta je za davola (Muscipula di- aboli), ovdje je mamac Hristovo meso, — Razlog vide da u to nemamo povjerenje, Davolsko je modda ovdje veé uhvaéeno, dodatni mamac, u Sepanju ‘ovih dvaju sumnjivih cipela ‘koje, ukoliko dubl ne Gini ‘par, hvata u zamku one koji bi htjeli ovdje ponovo staviti Hoge, upravo zato Sto nije moguée — i ne smije biti — ovdje staviti noge Sto bi tu bila neobiéna zamka, Sto se tide hristidke sjenc mamca, vidjecemo da ona nije sa- vim odsutna iz svih ovih fantoma. Ova neobitna zamka— — Druga vrsta zamke i druga vrsta onog Sto se nazvalo paralizom u Pas. — Bezbritan, dakle, Schapiro Heideggeruzapinje zambku. On vet sumnja u ,zabludu", ,projekeiju", ,uobra- Zilju* u Heideggerovom ‘tekstu na ‘koga mu je ukazao ‘jegov prijatel} i kolega Goldstein. Posto je tako povela instrukcija, on pie Profesoru Heideggeru (tako ga naziva ‘onda kada govori o Kolegi li korespondenta, a samo Hei- degger kada ga naziva slavnim misliocem, autorom Po- rijekla umjetnithog djela): na koju ste se sliku, zapravo, pozvali? .Ljubazan® odgovor Profesora H. (Ju reply 10 ‘my question, Profescor Heidegger has kindly roritten me that the picture to eich he referred is one that he saxo in a show cat Amsterdam in March 1930. This is clearly de la Faille's a, 225 (ace Figure 1), zatara oe na svog autorn kao jedna zamka. Cuje se’ buka: jasno, Jasno je, clearly, Guje se, stvar je razumijiva: de la Faille 255, to ne mode pri- padati seljaku: They are the shoes of the artist, by that time a man of the town and city. Zatvorena instrukcija, zakljuéena sentencija: trebaée upotpuniti ili protistiti izvjeSée 0 procesu koji je vrlo brzo rijesen. Schapiro, posto je potvrdio svoju sumnju, mode onda ponovo sa- 1 GE Meyer Schepito, ,Muscipuls Digboll” the Symbstisme af te Mévode Ataris, fo" Remance Are Cregtin ibe 188 initi jedan od moguéih mehanizama zablude, Koja je sama u_sluai pulzirajuéeg i politiskog patosa (,seljacka ‘deologija vezana za zemlju): to je jedaa vrsta ljepljenja pete uz pomoé pete jedne druge slike sa iste izlozbe iz 1930. Bila je to prva zabluda, prva zamka prije one koju Ge Schapiro zapeti Profesoru da bi udinio par i da mu ne bi ostavio nikakvu Sansu, Sve ovo radi odgovora na pi- taaje Koje mi je trenutao postavjeno: svi uzroci ovog procesa bile su zamke (kao unaprijed oblikovani prividnim vlogom rasprave: kome se vraéa zamka?), cipela-zamka iti, ako vie volite, pertli,zamki sa pertlama. ,.Stare cipele sa pertlama” (01d shoes with laces"), takav je naslov Koga daje veliki Katalog iziozbe u Tuileries (1971—72) (Zbicka Nacionalnog muzeja Vincent Van Gogh w Am- sterdame) slici koju Profesor Schapiro nastoji identifi- Kovati polazeti od povjerljivog odgovora Profesora Heideg- sera, a koga on reproducira pod naslovom Old shoes" Jos ne znam udio Van Gogha w izboru ovog_ naslova. ‘Ali, kao stanovita bitoa neodredenost, Gini dio naieg pro- ‘blema Koji je takoder problem naslova i odréanog govora (oa_primjer od strane autora) pocodom slike, potrebno je moda da ovu stvar ostavimo ncodilutenom. Autori_ ka- taloga, koga sam upravo naveo, pridréavali' su se de ia Faille, onog istog Koji je autoritet za Schapiroa (,Naslovi ela koje je dao Vincent u svojoj korespodencii Koji su opste usvojeni, su precizirani u sluéaju kad nisu dovolino eSsplicitni. Otuda izvjesne razike, bilo u odnosu na nekad kkoristene naslove, bilo u odnosu na naslove novog Kata- Joga Koga je uredio J. Baart de la Faille. ..“). Bilo da ih je Van Gogh imenovao ili ne, u nekom naslova ili w nekom pismu, te pertle (koje su vile ili manje stegnute/razla- bavijene, subjekt koji nosi ili Koga nose) ocrtavaju sam oblik zaimke, Koja je Koliko fascinirajuéa, toliko (Samim tim) zanemarljiva za dva profesora koji na to ni najmanje ne aludiraju. Evo jednog od uzroka: pertla. Stvar gije je ime takoder ime zarake (pertla), Ova rijeé ne vai samo za ono Sto prolazi kroz rupice cipela ili korseta. Nasi gla- sovi, upravo ovdje~ Sada zaista primjegujem ov neobitnu oméu = spremna da zadavi — odvezane pertle. Oméa je orvorena jo’ viSe nego Sto su cipele razvezane, kao nakon nekog pokusaja da se napravi jedna vrsta vara 189= ona ini, s jedne strane, otvoreni krug, kao privre- ‘meno, koji je spreman da se zatvori, kao Stipalka ili neki privjesak. Jedna usica, U donjem desnom uglu gdje one simetriéno stoji maspram potpisa Vincent croenog i ‘podoutenog. Ona zauzima mjesto koje je obiéno rezervi~ sano za potpis umjetnika. Kao da, s druge strane, u dru- gom ugly, na drugom rubu, ali simetritno, sa (kvazi) paritet $ njom, na tom mijestu, kao da ispunjava prazno tvoreno. mjesto — Ako su pertie olabavljene, cipele su zaista odvo- jene od stopala i same za sebe, Ali vraéam se na svoje pi- ‘anje: one su takodes, zbog te éinjenice, jedna pored druge i nifta ne dokezuje da Gine par. Prema tome, nikakav naslov, ako dobro razumijem, ne kaze par cipela* za fovu slik, Dok ée na drugom miestu, uw jednom pismu koje Schapiro, izmedu ostalog, citira, Van Gogh govoriti co jednoj drugo) slici preciairajuci ,par starih cipela". Zar ova moguénost ovog ytasparivanja" (dvije cipele sa iste noge, na primjer, su vi8e dubl jedna drugo}, ali ovaj dubl brka par i identitet istovremeno, zabranjuje Komplemen~ tarost, paralizira orijentaciju, pogleduje prema davotu), zar logika ove lnéne parnosti, prije nego ovaj. lazni iden- titet, ne éini zamku, Sto vige gledam ovu sliku, Gini mi se da to sve manje moze da hoda... — Da li bi zato trebalo da ,rasparenost ostane jedna ‘moguénost, reéi éu krajnja, nevjerovatna. Uostalom, kada ‘bi sam Van Gogh ovo platno naslovio i naslovio ga ypat . .*, to ne bi nista promijenilo na proizvedenom uéinku, bilo, da je on, svjesno ili ne, ofekivan. Neki naslov ne odre- uje jednostavno sliku na Koju se pridodaje ili od nje odvaja prema mnogobrojnim i ponckad nadodredenim naginom, On moze biti dio slike i na njoj igrati vide od jedne loge, na njoj predstavijati vige od jedne retori¢ke figure. ,Par-netega", na primjer, moze zavesti na pomisao parnosti, ,jstina para‘ u tremutku kada se vidi da je raspa- ren ili izvan para, A zatim, drugi argument, ,rasparenost® mode znaciti i pokazati parnost,istinu para, sa mnogo snage. Isto kao sto, vidjegemo, ono izvan-upotrebe po kazuje upotrebljivost ii, kao to’ nedostatak djela (désocu- vrment) izlaze djelo. = nalazim da je ovaj par, ako se tako mode ret, ijevi Skroz na skroz, Pogledajte detalje, unutraénja ‘boému stranu: reklo bi se dva lijeva stopala, Od raaliditih cipela 190 I ito ih vige gledam, one mene vi8e gledaju, sve manje lige na stari par. Prije na jedan stori bratni par. Da li je to isto? Kada bi se prepustili lakoéi simbolizma 0 kome “je bilo malo prije govora, otigledna biseksualnost ove pare stvari bi se odnosila na izvrmutu pasivnost, otvorent, Kao jedna rukavica, vise se mudi, razodjevenija’ od lijeve cipele (preciziram:’ Iijevo na slici zato Sto rasparenost moze takoder izazvati utisak jednog »pravog" para, posto ‘nam lijeva cipela stoji naspram, poéev od lijeve, a desna pote od desne strane slike) — to je seljanka ona Koja jede krompir ili Seljanka f2 Brabanca (4885), prazna kapa jedne ili druge, dok je druga cipela Gijevad), na desno} strani slike (kako se orijentisati da bi se 0 tome govorilo?) uspravnija, tjeSnja, taénija, manje otvorena, Uktatko, moglo bi se za nju reéi da je nekada bila muskija i upravo ona koja vodi pertiu prema polu- otvorenom krugu, naspram imena. — Ako je, kao Sto to Schapiro tvrdi, potpisnik vlasnik ili, znagajna nijansa, nosilac cipela, da li Gemo ted da poluotvoreni krug pertle zahtijeva vezivanje: slike sa pot- pisom (sa rupom koja busi platno), cipela sa_njihovim viasnikom, stavise Vineenta za Van Gogha, ukratko, je- dan dodatak, jedno opite vezivanje kao istina na slici? — Suvige Zurimo, Bilo Kojim dokazom da raspolazemo potpisnik acke slike ne moze biti identifikovan sa vlasni- kom, koji se moze imenovati, nckog predmeta koji se bitno mote odvojti i predstaviti na slici. Ne moze se postupati prema jedaoj takvoj identifikacifi bez nevjerovatne inge- nioznosti koja je nevjerovatna od strane jednog takvog autoritativnog. cksperta. Identiftaterska ingenicznost u odnosu na strukturu neke slike i éak, ncke oponaéajuce predstave u najjednostavnijem smislu” ,kopije". Identifi- atorska ingenicznost u odnosu na strukturu nekog odvo- jivog predmeta uopste i u odnosu na logiku njegove pri- padnosti uopite, Koji je interes. mogao. modivirati jedan taka pogrefan kordk, t0 je pitanje koje sam htio postaviti malo prije povodom neabiéne scene restitucije u toie, tojice velikih evropskih profesora. Otkuda najednom ta zaslijeplenost, to uspavijivanje, naglo, svake Krittke bud= nosti? Zbog éega ova lucidnost ostaje velo djelatna, hiper~ kriticka, ofolo ove mrje, ali samo na njenim rubovime? 191192 Scljanka i Brabamta Zaito ova udurbana prisitnost, Koja tjera jednog da odaje potast drugom, pokojniku, jedne istrgnute mrtve prirode {Ge manje uéirbano i prisilno tumatenje) od drugog, ‘red ili prvi, kako hoéete, éetvrti astaje kao i uvijek ilu Gen? To daje da bi se ponovo bolje uzelo, to uzima dajuti, Bim postoje pertle "— berze ili fetiia, ako dobro razumijem. Izgled ovog predmeta, ako dobro razumijem, jos se ne zna na kog hnosioca on upucuje ali, posto se interesujete 2a nosioce, ja za trenutak vidim, u to} perdi, jednu vrstu eka 20 n0- sioca. Cekove 2a nosioca. Zamka se sastoji u tome sto se svaki Zuri da je ispuni, svojim imenom ii imenom drudtva sa_ogranivenom odgovornoséu (SARL) ijt je, manje ili viSe, akcionar ili obvemnik (Heidegger, za jedno polio privredno, seosk, sjedilatko, a Schapiro zu industrijsko, gradsko, nomadsko ili emigrantsko drutvo), a da se ne primjeduje da je Gek prekrizen, I, kao Sto se to éesto rad Gvostrukom crtom imozda jo8”vige: crtom Koja u ruje slike, odsijecajuéi je od ajene izvanjskosti, smjeden- judi je u strogo zatvoreni poredak i crte koja ogranitava, za slici, oblik cipela, posebno ova osloboden, razvezama, duhovima nastanjenu nepopunjenost — Dodaén oau ertu koja odvaja jednu cipela'od druge Jer a dokuzuje da se ovdje radi o jednom para? ‘Teiko je, pod ovim uslovima, 2a svakog nosioca da ode na kasu, I za svakog davaoca da daje poéast. — A. medutim. Ina pofasti. To daje. Evo jednog Es gibt koga ée nam Heidegger, bolje nego neko drug, ati da mislimo, Bs gibt, ,prije" bida, Bs gibt doslovno ‘Sein polazeéi od (1 vraéajuei se) ovog Bs gibt sein — Ali jo nismo otvorili dosije ove korespondencije izmedu Meyera Schapizon i Martina Heideggera. Ne i rimo. U svakom sluéaju, bilo odakle da dolaze ili da se ‘vrataju, ove cipele se neée vratiti uw pravu Taku. — Nina pravo triigte. I pored nevjerovatnog cjen- anja, ili zbog neprekidaog nadmetanja jedne analize koja stalno povezuje, ovog puta — One su mnogo putovale, proile kroz sve viste sradova i teritorija u ratu, Vie svjetskih ratova i masovnih deportacija. Ne Hurimo. Tw su stvorene da éekeju. Da bi se hodala. Tronija njihovog strpljanja je beskonaing, mo- Zemo smatrati da ne postoji. Nalazili smo je, dake, u toj 193javaoj korespondenciji i govorio sam da, otkeivajudi jedno neslaganje, da bi to otkrivanje bilo pod otkrivanjem jedne druge kozespondencije. Koja bi bila tajna, mada je eitljiva ‘na drugoj. Jedaa simbolitna korespondeneija, jedno slaga- nije, neSto harmonigno. U to} Kemunikaciji izmedu dva Guvena profesora Koji obojica imaju neku poruku za ,éu- venu slik Van Gogha" — Jedan od dvojice je specijalista. Slike, gak Van Gogh, to je pomalo njegova stvar, on je 2eli sacuvati, yeli da mu je vrate ~ — Sa primjecujemo? Kroz uzajamno posmatranje, pristojnost jednog reciprognog ozakonjenja koje, Zini se, zadaje_najsmrtonosnije udarce, osjetlivi smo na wcinke zajednitkog koda, analogne Zelje (identitne, koja se moze identifikovati), slignost u Zurbi (koja je takoder Zurba Prema identificirajuéoj sliénosti), ukratko, zajednicki in- teres, Jak zajednitki dug, podijeljena obaveza. Oni di ‘guju istinu na slic, istiny slike i ak i slik kao istinu, Stavige kao istinu o istini. Oni su dui da ka’u istina na slici. Potrebno je naravno ratunati sa dugom, ili oba- vezom, ,,ja vam dugujem* — ali reéi: sta ovdje znati reGi? T reéi na slici> reéena istina sama, kao Sto se kaie ona slici*? ili reena istina w odnosu na sliku, u domenu slikarstva? Ii refena istina na slici, jedinim sredstvom slike, ne vie redena nego posto je reéi samo jedan nati govorenja, jedna figura-nasiihana, istina naslikana Sini, sama, na slici?). Zbog toga, obojica imaju interes da idencfituju, da identifikuju subjekt (nosioca ili nogenog) ovih cipela, da zavedu, da ponovo zavelu stricto sensi, na pravi natin, ove predmete koji vise ne mogu da sc upotrebljavaju, nego da identifikuju i da (se) ponovo p: svoje, da bi se, sa svoje strane, koristile, ovo neobitno wan-upotrebe proizvodi proizvodaéa sa toliko dodatnog vviska vrijednosti. Po svaku cijenu, treba im pronaéi ve litinu, cak iako taj ,,subjekt® nije isti za jednog i za deu- 208. Oni se slazu, t0 je ugovor jednog preéutnog ustanov- Tjavanja, da traze jednog ili da izgleda kao da traze jednog, obojica su unaprijed sigurni da su ga pronaili, Posto se radi prije svega 0 paru, a nijedan od ajih u to ne suranja, ‘mora postojati neki stbjekt. Ugovor, uspostavljanje, na ‘w2istu cipela, je najprije parnost izmedu cipela, taj po- sebno rivaiski odnos koji Gini da pasuju dva dijela jednog para (jdeatitet i radliks, potpuni identitet u pojmt, ili uw 194 formalnoj semantici, razika a ne-podudaranje w usmjere- nosti crtz). Ako postoji par, postoji moguéi ugovor, mo- guce je teatiti subjekt, nada je dopustena. Razgovor ppodjela — modi Ge se dogoditi, spor ée se zapoteti. Moéi ée se prisvojti, eksproprisati, uzeti, dati, preuzeti, ponu- ici, osloboditi se duga, uiniti potast ii uvrijediti, Inate = Zaito da se o ovo} korespondenciji kaze da je simbo- 1itka? ‘Simbolika zbog dega? — Zbog simbola. Zbog symbolona. Rekao sam sim- bboliéna korespondencija 2bog tog prethodnog i Kodiranog angaimana, ovog ugovorenog razgovors, polazeti od 2a~ jecinickog “interesa (vezanje putem nexusa, pripajanja cipels ili, i to je vee dovoljno, pukog formiranja iskuza sbije su cipele ili, &to izlazi skoro na isto, u pjeSadiji ove, pomalo vojne, pripreme, tije su ili od Sega noge" oje su ovdje predmet stalne Brige profesora). To impli- ira jednu vista uzajamnog_ priznavanja (para), jednu diplomatska razmjemu, dvostruku i uzajammu ib, uw svakom slutaju, to pravo Judi koje pretpostavija objavu rata. Da bi Komemorirali wzajamno angazovanje, cipele se dijele, svaki Cava jedan dio symbolona. I isti dio, ii radije dio Koji 1Gi { razlikuje se od iste cjeline, dodatai dio. Zato je par uslov simbolitne korespondeneije. Nema simboligkog nugovora u sluéaju nekog dubla Koji ne bi tinio par. Koji ne i bio jedna (ista) stvar na dvoje, nego dvoje w iden tignosti. = Dakle, Konatno, u odnosu na ito ova koresponden= cija? U odnosu na slaganje? U odnosu na parnost para? — Bvo. U odnosu na_sto. Pitanje ,tija su stopala?* koje dovodi do drugog ,Cije su cipele?” pretpostavija da je riieSeno pitanje sod fega" ili Sta su stopala?, Da Ti su? Predstavljaiu li? Ko ili 8t02” Sa ili bez cipela? One Su, manje ill vise, odvojene (u sebi, medusobno i od sto pala), time rastereéene: jednog zadatka ili jedne aktuelne funkeije. Isrovremeno zato sto su otigledno odvojene i zato to nikada ne treba zaboraviti nevidlivi eter ove trivijalne evidencije, to su nasliRani predmeti (oslobodeni dela kxo djela) i ,sacrdaj* jedne slike. Eavan funkcije, mtve, one su odvojene u dvostrukom smislu, jo8 u jednom drugom dvostrukom smistu, u smisu nevezanosti i u smislu slanja izaslanika: diplomatska predstava, ako elite, kroz meto~ nimiju ili sinegdohu. Ono 80 se kaze 0 cipelama moze 195se takoder refi i 0 Glanku, vratu ili stopalima, mada bi ‘operacija bila delikatnija, U odnosu aa ito, dakle, ova korespondencija? U od rnosti na subjekt veznnja. Zurimo se da se ponovo vezemo 2a subjekt, Odvojenost je nepodnosljva. I Korespondencija fe odnosi na pravi subjekt sadriaja jedne ,cuvene slike". ‘Ne samo u odnosu na sadréaj slike, kako se Kade, nego u codnosu na subjekt (nosioca ili noSenog) cipela. Koje, cin fe, oblikuju osnovai sads%aj slike, stopala subjekta Ga opala, ove cipele, zatim sama slka, izgledaju ovdje od- vojena i kao u odstupanju. To mnogo znséi. T 10 je velo Komplikovano, Struleura edvajanja ili zatim subjektivnost cvih razlgitih subjekata razlikuju se w svakom posebaom shutaju. Treba zaista redi da korespondencija Koja nas in- teresuje ima za cilj da izbrige svaku ovu razils. Meda ajima misam jo$ ratunao onu Koja odreduje subjeitivnost Goja_ se. podrazumijeva) cipele, u_njeno}_najosnovnijoj povrsini, dan, Ni subjeltivnost Koja je vie ili manje osno- va tla (ta i bez podloge platna) sa ovim Korakom dodira (taj korak subjekta) Koji podize, prema jednom ritma, ppristupanje jednog hoda. Korak nije prisutan ili odsutan. ‘A medutim, to lose ide bez para — Ali veoma sam iznenaden. Upravo je Heideggerov rckst otvoria ovu raspravu, Ne ostavija Ii ona daleko iza sebe svaku problematiku subjektivnosti? Ona doista pret- postavlja ono Sto je ovdje time de-sedimentirano izmedu ostalih odredenja ‘stvari 20. ,hypokeimenon", podloga, substrat, supstancija itd.? — Ta se nalazi jedan od paradoksa ove razmjene. Svaki diskurs ovdje ostaje nejednak, samom sebi neade- Keatan, U_ Porijehiu... prelaz na’ ,cuvenu. slik Van ‘Gogha' pripada poglivlja 0 Sreari i dela. On ovdje istrae stvar, ali odbacivanje nije dovolino, ispod metafizitkih odredenja Koja su zateiena, prekrivajudi je i Einedi joj isovremeno nepravdu (Ueberjall), vrijedajuéi, kate fran- cuski_provodilac, stvarovitost stvari orudevnost oruda, djelovaost djela (das Dinghafte des Dinges, das Zeuphafte des Zouges, das Werkhafte des Werkes). Ova odredenja Ueberfalia idu po parovimna. Medu njima postoje odre- denja.stwari kao ispod (iypokcimenon ili hypestasis) wu supromnosti_ prema symdebekora Koja mu pridolaze. Ovaj opozicionalal par é2 se transformisati, u latiniteta, w 196 subjectur (supstantia) accidens. To je samo jedan od parova suprotnosti koje su pridaile sivari. Druge dvije ée biti suprotnost_aisth#von/noctonJosietilno/inteligibilno) i suprot- ‘ost hiyle/eidas-morphe/materijaforma-lik. Potrebno je pratiti za trenutak ovaj _heideggerijanski postupak, On satinjava kontekst koji neposredno uokvinuje aluziju na_,uvenu sliku*, Jako je Schapiro u pravu Sto prigovara Heidegger da je tako malo padljiv prema unu- ‘trasnjem i spoljasnjem kontekstu slike, kao i prema diferen~ cijalnoj serijalnosti osam slika cipela, on je sam morao fzbjeci Zurbu koja je strogo odgovarajuéa, simetriéna i analogna: istrgnuti bez oprezmosti dvadesetak redova iz dugog Heideggerovog ogleda, grubo ih istrgnuti iz njihovog: okvira, 0 Kome Schapiro ne Zeli nifta da zna, da zauscavi Kretanje i da ih zatim tumati sa mirom Koji je jednak Heideggerovom miru kada govori o ,seljaékim cipelama*. Stoga uvoded nas u raspravu 0 cipelama na slici i 0 subjec wm 1% raznovrsnim znagenjima, zatim o thu, temelju, poslozi (zemlj, platno, zemlja na platmu, platno na zem~ Iii, cipele na zemlji, zemlja na cipelama, zemlja na i ispod. ‘ipela, obuvene noge na zemlji, subjekt koji bi trebalo dda nosi (ili da je nosen) stopala, cipele itd. SadrZaj slike, jen sadriaj-predmet i ajen subjekt potpisnik, sve iznova ta platau sa ili bez ispod, itd.), ukratko, uvodeéi nas u raspravijanje bitke-ispod, ta ili pod-tla, motda je zgodno aapraviti pauzu, tak prije podetka, kod ovog subjectuma. Ostavdjam za drugi put Gitanje odjeée ili tkanina ili velova, nna primjer ono dole, kao ispod ovog teksta. To nije bez veze, vidjegemo, sa onim ispod Sto nas zanima u ovom renutku sa strane dona, sole na engleskom. — Da li je agodno da damo za pravo jednoj vrsti slitne asonancije, kao da se daje biljeska prije govora 0 subjekta ua svim znaéenjima ,cuvene slike"? Ili, pak, treba li kao bitna i auzau, smatrati vezu izmedu dvaju_,subjekata", iamedu dva problematiéna mjesta subjekta? — Vjerujem da je to podesno iz dva razloga. Pitanje ‘onog ispod Kao tla, zemlje zatim kao don, cipela, éarapa-ono Golje-stopalo itd., ne moze biti tude ,velikem pitanju* stvati kao Aypokeimenonu, zatim kao subjectume, Zatim, ‘ako je prihvadeno da postupak Porijekla... pretenduje da vodi s ove strane, uzvodno ili na potetak konsituctje pstibjectume’ u shvatanju stvari (kao takve, kao produkta 197‘Hi kao djela), tada postaviti_pitanje o ,subjekta“, o subjektu ‘ovog para cipela, to bi mo%da znatilo zapoteti sa zabludom jednim imaginarnim Gitanjem koje je projektivno ili po- greino, Tawev ako Heidegger ne poznaje (iskijucuje? ‘odbija? negira? ostavlja u implicitnom? nemisljenom?) jeciau drugu problematiku subjekta, na primjer u premjesta- ‘ju ii razvijanju vrijednosti wfeti8a. Izuzev, dakle, ako se drubéije premjesta ovo pitanje 0 subjectums izvan’ pro- Dblematike istine i govora Koji viada Porijeklam. Najmanje ito bi se moglo reti jeste da Schapiro to ne pokusava. (On je time obuzet ak a da u to prividno ne sumnia. — A medutim Ako ovaj ,Korak unazad (Schirittzuriick) na puta misljenja — Postoji_insistiranje na ispitujugem misijenju kao Wee’, kao’ pat ili kao upucivanje. Ono upravlja svime Kod Heideggera. Ono je teSko i tiebalo bi ga podesiti sa ysubjektom" koji nas okupira na svom vlastitom mijestu, sa Svojim pejsazom, sa svojim seljaitvom, svojim .svije- tom" i ovom stvari“ koja nije ni od tla ni od seljaka, nego izmedu njih, cipele. To bi nas danas suvise daleko ‘odvelo, prema cipelama ili onim doje sa Kojima se mitlienje upusuje, misli, govori, piSe sa svojim (kao) obuveniin jeaikom; i 0 onom sto Se dogada kada cipele misljenja ne postoje, postoje Ti one ikeda zavezane na najévréci natin ili kad su kao podloge jezika malo razvezane. Pretpastavite dda Van Goghove cipele lite onima koje, u tekstu, upuéuja za «put Koji vodi onom orudevnom oruda® (Doch zelcier Weg fink sum Zeughaften des Zeuges je revenica koja se nalazi Getiri reda_prije podsjedanja na ytuvenu shikar* i tetenica koju Schapiro navodi zapotinjuéi: ,.Mi se u to uvjeravamo najbolje opisujuéi_ sasvim jednostavno, prije svake flozofske teorije ncki proizvod. Na primjer, uzmimo jedan poznati_proizvod: par seljatkih cipela,..“. Jos se ne radi o proizvodu kao umjetnickom djelu ili proizvodu us njema; tanana i dvosmislena artikulactja 0 kojoj éemo uskoro poloZiti raéun, ukoliko Zelimo titati ovaj tekst), — Ako se, dale, ovaj ,Aorak unazad na putu mislenja mora vratiti za svakog ,subjecuma, kako objasniti ovo 1, hitro, prekritiénd pripisivanje cipela neke slike, rnckom’ isto tuko odredenom ,subjektu' seljaku, ii zadije 198, seljanki, pripisivanje i odredenje koji su zakljudeni i koji usmjeravaju svaki ovaj govor o slici i 0 njenoj ,istini? Slazemo lise u kvalificiranju ovog gesta kno Sto sam ja upravo utinio: naivan, hitar, prekrititki? — Da, Schpiroovo dokazivanje potvrduie, u toj pre- iano} tacki, ono Ho se ubrz0 moze primietiti. Ai, ostaje dda se ograniéi mjesto i funkcija ovog ypripisivanja u tckstu, lista njenih utinaka u toku postupka, njegovo prividno neslaganje sa dominantnim motivima ogleda penjanje s ove strane subjekta, doista, ali takoder Kriika predstave, izraza, reprodukcije itd... Na ovo se_ treba ‘yratiti kao ina logiku. Ueberfalla. Schapiroovo dokazivanjc, 1u odnosu na sva ova pitanja, i uprkos negativne pertinencije, jagleda mi velo br20 iserplieno. A njegova »hitra ili pre skriticka naivnost® (preuzimam ove rijeti) sasvim simetrigna ii Komplementarna naivnost koju. s_pravom pripisuje Heideggeru. Korespondencija ée slijediti ove utinke sve do 1 detalj. Malo kasnije. Slozili smo se da napravimo pauzu o subjectum, bar 4a bismo obrnuli ono ispod ove korespondencie. —U muzeju Baltimora se nalazi jedan par cipela ‘Van Gogha (da, mo%da ovog puta, jedan par), ove cipele za penjanje kao ove ovdje. Recimo polu-tizme. Ali, sa jeye strane, jedna od njih je izvruta, pokazujuéi svoj donji dio, svoj gotovo novi don, ukrafen jednim donom koji je iSasan ekserima, Slika datira iz 1887. g.(F. 333). — Vratimo se s ove strane aluzije na ,tuvenu sliku*, 1 trenutku kad poglavije Stoar i djelo imenuje ,.temelino rcko iskustvo o bitka bivstwujuéeg uopSte%, Ja podvlatim temelino (Grunderfalrung). Tumatenje stvari kao. hypo- Keimenon zatim Kao subjectum (Ge) ne proizvodi samo (kao) povrian jezitki fenomen. Preoblikujuci prevod Ihypokeimenon sa subjectum odgovarao bi jednom drugom natinu misljenja i cubizke. On bi prevodio, prenosio (Heidegger podvlati prelaz ier) iznad i pteko pomenutog temelinog geckog iskustva: ,Romansko misljenje preuzima Cubernimmt) gréke sijeti”(Worter) be odgovarajuceg sa-izvornog iskustva 0 onom Sto kaZu, bez gréke rijeti (Wort). Odsustvo tla (Badenlosigkeit) zapadnjackog mislic- ja se otvara sa tim prevodom*, 199ipa ‘Tio (mislenja), dakle, izmite kada rijeti gube govor. ste" sijesi (Worter) lisene govors, koji odgovara izvornom grékom iskustvu stvari, ,,iste* rijeti koje, dakle, nisu vide sasvim iste, fantomski dub! njin samih, njihovi povrsni prividi, koji se pokreéu iad praznine ili u praznini, todeilos, Treba dugo da drzimo ovu razliku izmedu rijec, i govora, ona éc nam pomoti kasnije, i jo8 kasnije, da razu- rijemo preko uae rasprave 0 pripisivanju ovih atribura ovih akcideneija sto bi, u ovom slutaju bila stopala, {fortiori cipele, ono 0 kage sevar. Ono Sto joj se dopusta ‘da fade Hl Gini, ono Sto ona: Cini ii dopuita da se kaze — Moramo li vierovati da izmedu ove liSenosti da {imjesta ovih cipela, njihovo imati mjesto ili njihovo dréati- imijesta, postoji neki zajednitki topos? One doista izgledaju kao da lebde u vazduhu, bilo dase pojavijuju bez dodira sa poyrdinom, kao da lebde iznad onoga Sto ih, medutim, nosi (desna cipela, koja je od dvije najotiglednije jlijeva® jngleda pomalo uzdignuta, u pokretu, kao da se digla da ‘bj napravila jedan korak, dok je druga vite oslonjena na lo), bilo da, napustene w svom: biti-razvezan, one uskta~ xju.svako iskustvo tla, a ono pretpostavlja hodanje, staja~ aje i to da jedan ,subjeke wiiva u svojim stopalima, bilo da i, jo8 .adikalnije", njihov status pretpostavijenog pred- meta u strogom okviru nekog naslikanog platna, Stavie, okacenog aa zid nekog muzcia, odreduju Bodenlosigheit samy, izazivaju je ili je definigu, prevode je, oznetavaju je li kako hoéete, jeste ona ondje — i tada Zelja da stanu na svoje noge na tho temeljnog iskustva — Ne, ne, bar ne tako brzo. Radi se samo, za podetaky otkrivanje nekih rugenja tls, takoder nekim ponorima na polju gdje tako mirno. napreduju — Zaito ne mimoéa? Zaito ovaj progon? — diskursi_pripisivanja, izjave viasni8tva, performanse ii uspostavijanje tipa: ovo je moje, ove cipele ill ova stopala pripadaju onome koji Kaze yja i koji se mote odmah identi- ficirad, one pripadaju onom sto se moze imenovati (opste seljak ‘ii seljanka, gradanin; ili vlastito: Vincent Ven 201Gogh; i vlastito w ove dvije Zee: Heidegger, Schapiro koji zahtjevaju restiuuiju). Ovi ponori nisu_,posljedaja rijee* a narodito se oni ne sastoie naprosto u ovo} Badenlosig- oit_o. kojoj. smo upravo govorili. U momentu u kome Heidegger odgoncta prevod na Tatinske rijeti, u momenta uu kome u svakom slufaju izjavljuje da se izgubila groka rijeS, on se takoder slufi jednom ymetaforom*. Bar jed~ nom metaforom, onom temelja i la, Tlo grékog iskustva nedostajalo bi tom ,prevodu Ono Sto sam upravo suvile ‘brao nazvao ,metaforom tige se svih teskoéa koje Ge nai: govori li se pmetaforiéno* o thu za bilo Sta? I 0 hod ill © Gipelama (odjesi, orudu, institucija, éak usposcacljanje) za misljenje, jezik, pismo, slikarstvo 'iostalo. Sta kaze Heidegger? On kaze ovo: tim se vide ne shvaca sama stvar onako kako su to Ginili Grci, naime, ono ispod Kao Hypokeimenon nego kao supstantia, tlo nedostaje. Ali 10 tlo nije fypokeimenon, nego je izvorno i temeljno iskus- ‘vo Geka ili gréke rijed koja zabvata stvar kao ono: biti- ispod. To tlo je /iypokeimenon. To udvostrucavanje (meta- {foritno?) mora biti samo za sebe ispitano. Tono ispod onog ispod navodi na misljenje ponora prije nego stavljanje- uusponor, i ponor bi ,ovdje* bio jedno od mjesta ili ne rjesta spremno da se sve nosi u ovoj igri. — To je ono sto mnogo udaluje od ,Mirtve prirode...* Schapiroa i onoga Sto je, malo prije, nazvano, ako se dobro sjecam, Zrtva odsjevenog uha Goldsteinu. — Ne jednog para (koji mozda nikada nije postojao i Koga niko nikad nije imao) odvojenih stvari i zavezanih kks0 za neki poklon, Neki poklon, kag Sto samo ime po- Kazuje, u nizu, Da fi se to udaljilo? Sta zmaci udaljiti se? Od-daljavanje ent-fernt, kaze on, od-daljuje daljinu. .. — Jase ne udaljujem, ja se spremam, polazeéi odavde da se Vratim na ono Sto kaze drugi. Jer stvar je jos vi8e prikrivena ili omotana ispod svog uspostavijanja Koje se re pokazuje, U trenutku u kojem nas podsjeéa na grtko to i na zahvatanje stvari kao hypokeimenona, Heidegger dopuita da se misli da ovo izvorno fof prikriva, padajaci ispod njega, nesto. Hypokeimenon, ono ispod, skriva jeino <érugo ispod. Tako ono latinsko ispod (substantia /subjectam) {ini da nestaje, sa grékim tlom, ono gréko ispod (hypokei- 202 enon), all ono skriva ili velom pokriva (figura pokrivanja, yelom, rublje Koje pokriva kao iznad-ispod uskoro ée se pojaviti i himen koji ga nosi u_neodludivom, nece biti ‘bez odnosa sa Garapom, soknom ili Earapom, izmedu sto~ pala i cipele) jednu_,jo8 izvorniju stvarstvenost. Ali ‘ovo sve samo po sebi nosi, stvar nema vige lika ili vri= jednosti onog nispod. Nalazedi se (ili ne) ,ispod onog ispod, ona ne bi samo otvarala ponor. Ona bi naglo, dis- Kontinuirano, odjedanput, usmjerila_promjenu pravea ili, Stavige, jednu sasvim drugu topiiu. = Motda onu vraganja éiji veliki domet, kasnije — Movda. Topos bezdana i a fortiori topos stavijanja-u- ponor bi mogli takoder sakriti, u svakom slugaju malo ubladiti, nagl i oftru nuznost ove druge topike. I ovog drugog Korake. To je ono sto me zanima ,ispod ove Korespondencije s obzirom na ,cuvenu su starih, razye- zanih cipela za hodanje — na pola razvezanih — i kada se, ako se tako mode reéi, postavlja pitanje Wvog mjesta, Kako shvatiti ovu korespondenciju i ovaj prenos, sve ove prevode? — Kasnim, Upravo sam Guo rijeti sbeadan", .oreva iti ydac™. To daje u bezdan, to daje-bezdan. Ima, es gibi, bberdan. Dakle, Cini mi se da se Ponijeklo takoder moze itati kao ogled o daru (Schienkung), 0 ztvi: jedan od ti smisla u Kojima bi upravo istina dosla do svog uspostavlia~ na, do svoje institucije ili do svog osnivanja. (Stiftung) Jedan od druga dva smisla, utemeljenje (Grinden) nije bbez odnosa sa tlom. S druge strane, ova istina koja je, kale Heidegger, ,ne-istina i koja se gzbiva (geschichs) na slici Van. Gogha® (izraz koga ‘Schapiro ironizira). Po- nijeklo takoder kate da njegova bit prije otvara prema sbeadanu". Nita slignog sa atributivnom izyjesnoscu © osiguranom tu subjektivnosti (kartezijansko-hegelijan- skom). Dakle? Prije nego So ove pojmove primijenimo (dar ili bezdan na primjer) na debatu, Stavise, na taj ,pred- met" koji bi bio Heideggerov tekst, mozda bi trebalo za poéeti sa nijihovim delifriranjem 4 ajihovim uspostavlia~ 203jem u Heideggerovom teksta, koji se motda unaprijed susteZe primjeni koja bi mu se htjela pripisati, unaprijed ‘problematizira sve instrumente. Tada bi se jedna maliciozna 4 ishitrena primjena pokazala kao obezazlena, teSka, somnam= dulska, 2 detektiv ubvacen — Bez sumnje. Trebalo bi tada postupati na takav natin da sve ove neujednatenosti govors, minuciozno— — Bil smo se sastali, to je med nama bila navika, da bismo govorili o Mreeg) piri... Schapiroa i izvjesno} Korespodeneiji ja nam je tajna za trenutak bila obecana. Prediazem da najzad 0 tome potnemo govoriti.. Drugaéije nikada ne bismo zaveSili u ovim predlozenim granicama. Macuia odreduje granice, t0 je ono So treba vidjeti i, fako je to za nas zakon, w njega ne mozemo dirat. — Sto se mene tide, mene je wvijek interesovalo da najzad vidim objainjenim izvjestan natin zbog koga sam uvijek smatrao smijeinim i Zalosnim taj odjeljak Hicdez- era 0 Van Goghu. Ono iro Schapiro upravo maziva jed~ nom projekcijom", zaista je maivnost, Nismo samo ra- zotarani kada akademska ozbilinost, strogost i rigoroznost tona ustupaju mjesto ovo} pilusteacifi* (bildliche Darstel- Jung). Nismo samo razotarani potrokatkom Hurbom prema sadrZaju neke predstave, tezinom patosa, kodiranom teivi. jalno8éu_ove deskripcije koja je istovremeno preobilna i siromaina, za koju se nikad ne zaa da li se bavi onim oko slike, ,stvarnih cipela ii izmiljenih cipela, ali izvan slike, grabo8éu uokviravanja, proizvoljno8éu ili barbatiz~ ‘mom isijecanja, masivnom sigurnoséu.identifkacije: pac Scliackih cipela, tek tako! odakle mu to? gdje se o tome ‘zjainjava? Ne samo da smo razocarani nego umiremo od smijeha, Pad napetosti je suvige jak. Slijedi se, korak po oral put jednog ,velikog mislioca, koji se vraga na izvor uumjetaitkog djela’ i istine prolazedi kroz cijelu.istoriia Zapada, Keda se, najednom, w zavoju jednog hodniks, nacemo usted organizovane posjete, utenika ili tuista ‘Neko je otiiao po vodiéa u oblitaje domaéinstvo, Pua dobre volje, On voli zemlju i izvjesmu sliku Kad se njoj Pronade. Zanemarujuéi svoju uobitajenu aktivnost, on Ge wzati svoj Kljud, zadriavajuci posjetioce koji lagano siltze i autebusa. (Medu ajima je jedan Japanae koji de 204 vodigu kasaije postaviti nekoliko pitanja, po strani.) Zatim Fazgledanje potinje. Sa lokalnim akcentom (vapskim) bn pokusava uzbuditi Klijentelu (to mu ponekad i uspijeva, fli Cak podrhtava svaki put, pravilno po mjeri), on umno- Zava asocijacije i neposredine projekcije. $ vremena na vrijeme, pokazuje polje kroz prozor i niko vise ne primjecuje, da ne govori o slici. Dobro, I pomistimo da scena, izbor ‘primjera, procedura tretmana, nita od toga nije slucajno. Upriligeni vodié je iti ona} koji i prije i posije ove nevjero~ vatne tirade, nastavlja svoj govor porijeklu umjetnitkog djela i o istini, To je isti govor, nikada nije bio prekinut ni najmanjom’digresfjom (ono sto, uostalom, nedostaje svim ovim profesorskim postupcima, u odnosu na cipele, to je smisao za digeesijom: cipele moraju biti par i hodati ‘po putu, naprijed ili unazad, Gok iu krugu, ali bez digresiie, bez koraka w stranu Koji ne bi tada bio kxznjiv; posto, medtutim, jedan odnos izmedu odvajanja koraka i moguc- snosti digresije). Vidim da ste Sokirani, u vaSoj uvidavnosti, scenom oj sam, kako redi — projektovao — Veatimo se onda u razred. Sve je to klasiéno, stvar saareda, pedagogije takoder i Klasiciteta, Profesor Heideg- get, kako kaze profesor Schapiro u hommage-u Profesor Goldsteinu, projektuje jedan dijapozitiv. Zeli da zaintere- suje, ovor ilustracijom, na samom potetiu svog preda~ vanja. Jer Porijeklo je najprile bilo, na jedan velo znaéajan datum, serija predavanja u Kunstwissenschaftliche Ges Ischaft zatim wt Freie Deutsche Hochstift, i to se osjeéa. — Upzavo je izgovorena rijeé ,ilustracijat’. T bila je izgovorena nekoliko puta ranije. Predlazem da odatle potaemo, ukoliko treba poéeti i ukoliko treba éitati Scha~ pitoovu “Biljesku protiv koje namjeravam_sistematski da branim, makar kao komisijsku vjezbu, Heidoggerova stvar (Koji, ne zaboravimo, na onom mjestu aa kom je rije€ o stvari, takoder, na znaéajan natin, govori 0 caisa). Dobar bro} tekkoéa odnosi se na to Sto se prevodi silt stracija. Schapiro se uw svom_ govoru sluzi tom rijetju Kojom se prevodi takoder i na francuski ,bildliche Darstel~ ung (Zato je dovolina jedna itustracija. U tu svshu izaberimo jednu Guvenn Van Goghovu sliku, ..“). Schapiro 205cowvara svoj tekst — i Porjeklo — na to) tadki (ali sa koji pravom?) i pide: U svom ogledu Ponijeklo snjetnichog dela, Martin Heidegaer tumaét jednu sliku Van Gogh da biilustrovao (ro dustrate) prirodu umjetnosti kao raskeiva- aje istine. On dolazi na tu sliku w toku razlikovanja iz tri natina bitka: Korisna artefakta. (proizvedi), prirodne stvari i umjetnitka djela. Oa predlaze da najprije opise bez ikakve flozofbke teorie, .."jednu familijarnu,vestu roizvoda (Zeug, prevedeno sa equipment) — par seljackih Cipela, i yradi olaitavanja, vizwalizacje" (visual realization koje prevodi Veranschaulichurg, intuitivni opatsj, oxjetini), on izabire ,uvenu sliku Van’ Gogha koji je cesto slikao takve cipele". Ali da bismo shvatili ,bitak-proizvod proiz~ yoda", moramo znati kako cipele stvarna sluze". Za sefianku one sluze a do dna na njih i ne misi, nit ih & leda. Stojeéi i hodajuei u svojim cipelama, seljanka poznaje sluznost (service- ability, Dienlichkeit) u'kojo} se sastoji bitak-proizvod proizvoda%. Ali mi... I Schapiro citira cova dva paragrafa koje svi smatrate tako smije’nim i tako neopreznim. Ponovo ib protitaimo, na njemaékom, fran cuskom iengleskom. — To jeutinjeno. — Prije nego &o krenem dalje, ukazujem na izyjestan bro} Schapiroovih pojednostavjivanja, da ne pominjem vige. Ona djeluju na sve sto slijedi. Kad kaze da Heidegger tumaéi jednu sliku da bi ilustrovao priredu umjetnosti kno raskrivanje istine, onda on pojednostavjuje, Da bi se to dokazalo nije potrebno da se pozivamo na ono &o kkaze sliedeca stranica, naime, (najprije u francuskom prevo- du): ..- djelo nikako ne sluzi (diene garnicht), kako bi se najprije moglo Giniti, da bolje ilustruje ono So jest proizvod". Ono Sto se na francuski prevodi sa ,ilustrovati*, to je Veranschaulichung, ovaj put, a ne Darstellung. Sto je takoder ranije prevedeno sa ilustrovanjem. Veranschatlich: ung, u_neku ruku zomi prikaz, to bi teebalo olakSati pozi- vajudi se na primer slike. Ali to se takoder nije utinilo, mada se Gini da se utinilo. Heidegger to jasno precizira 206 diclo nam ne studi za t0, nije nam uéinilo tw usluga za oju smo mislii da od ajega oekujemo. Ona je ucinile vile od ilustrianja ili prezentiranja osjetilaom zoru — iii gore, prema stanoviitu —, ona je pokazala, ucinila da Se pojavi. Heidegger je upravo podsjetio da djelo nije ysludilo za’ Veranschaulichuog ili za Darstellung, on pre- Gzira: Stavike, bitak-proizvod proizvoda.dospijeva, na astito feigens) i jedino puter djela, do svog pojavhivanja” ‘To. pojavijivanje bitka-proizvoda se ne dogada negdje drugdje &t0 bi, umjetnitko djelo, upucujudi na to, moglo ilustrirati. Ono se navlastito dogada (i jedino) a njemu. U samo} njegovoj istini, Cini se da to moze otezati iluziiu ju objavijuje Schapiro i prebaciti na raéun prikazivanja, ono Sto je optuteno samo’ u smislu re-prezentiranja, kao a je Heidegger mislio da vidi direktnije ono Sto mu je Schapiro prigovorio da suvige brzo izvodi. Ali stvari nis tako jednostavne i na to demo se morati vratiti. Prije svega: bitak-proiavod se nije pojavio kao seljaze cipele nego kno proizvod (Zeug) ili kao cipele kao proizved. Pojavijivanje je. pojavijivanje bitka-proizvoda, a ne oye iii one vaste proizvoda, stave, cipela, To je funketja Daysiellunga. Potrebno je zaista’ dase ograniti w ovom odjeliku i da mu se diferenciraju etape, Heidegger ne razlikuje jednostavno, kao &to to misli Schapiro, izmedu ti nagina bitka star —Alio silustracija? smu se radi onda kada intervenige navodaa — Heidegger je upravo analizirao sistem tri para odredenja Koja su se nametala stvari. Oni su povezani, uudruzeni w jedno} vesti pojmovne mehanike (Begrifonech= anik) ojo} nigta ne odolijeva. Medu posliedicama tog sistema, par materija forma i pojam stvari kao oblikovane materije, su dugo vremena vladali Gtavom teorijom umjet- nosti Etavom estetikom. Danas takoder. Cim se interesuje ovdje za umjetnitko djelo, Heidegger insistira i precizira svoje pitanje: taj Kompleks (vladajuci) forme/materije, Ga li on ima svoj izvor u bitku-stvari stvari ili pal bitku-djela diela iu. bitku-proizveda/podrazumijevajuéi usée Covjcka odaklc proistige iskuienje da ovaj Kompleks raterijaforma uzmemo kao neposrednu strukturu stv proizvoda? Drukiije regeno, zar to ne znaéi poti od stvari 207‘hao djela ili kao proizvoda, sto bi znatilo potajno konstitul- rati ova inerpretaciju uopite (navodno opstu) stvari kao oblikovanu: materiju? Treba, dakle, ponovo proditati pogiay- Jje: u toku ovog ispitivania o proizvodu Keo oblikovanoj materi, primjer para cipela, dolazi najmanje ti puta prije { bez najmanjeg pozivanja na wnjetnitko djelo bilo xsko ili ne, Dva puta udewzeno sa sjekirom i kréa- — Moglo bi se mnogo toga reéi o ovim primjerima i © govoruo kréagu kod Heideggera, upravo povodom stvari. — Da, kod Hieideggera i drugih prije niega, w njegovo} i ili poslife ne, na primjer Ponge. Ali ne dopustimo da zalutamo. Neki drugi put. Posto je u dve navrata povezao a krtagom i sa sjekirom, par cipela (tre€i put, ali uvijek prije nego je bilo govora o slici) izdvajaju se drugi primjeri On je majednom sam. On bez sumnje odgovara na jednu posebnu potrebu ali je Heidegger nikada neée tematizirati ‘Motda, u razlici spram sjekire i kréaga, taj Koristan proiz- vod je’ takoder jedna odjeca (Fusbekleidune) Giinacin roverivanja za tijelo subjekta — recimo strozije 2a Dasein — sadrdi jednu originalnost iz koje ée se izvuéi najbolji dio w ovom Kontekstu. Ostavimo, U svakom slutaju ovaj primjer vrlo dobro sto, u tok mnogih stranica, bez svakog estetskog ill slikarskog’pozivanja. Dakle, tek u roku svoje posliednje prifike, prije pozivanja na ,tavena slika, pokreée se jedna bitna shema. Bez nje se ne binista razumjelo na prelaza na takvo djelo Van Gogha, u njegovoj diferen- ijalnoj funkei, na njegovoj nesvodivo) dvosmislenosti takoder. Rekao sam sheme: na kraju, radi se, u_jedva premjeitenom kantovskom smislu, o jednom miiljenju, © posredovanju i o dvostrukoj pripadnosti ili o dvostruko} artikulaciji, Cini se da se proizvod (Zeug) dr2i izmedu stvati i umjetnitkog djela (djelo je uvijek samjemifko djelo u tom kontekstu: Werk). Ono participira na obojema, mada djelo lid (gleich), vide nego proizvod, na .puku stvar". Primjer_cipela_vodi analizi ovog Sematizma u tremutku njegovog prvog smieStanja, Samo tri stranice dalje Gini se jedan korak vise u ovom pitanju 0 bitku- proizvoda u kome Heidegger preuzima isti primjer ovog uta ,unutar jednog umjetnitkog djela; vidjetemo zaito 208 {kako se ovo ,unutar obrée jednim prekoratenisn Korakom. Za twenutak par cipela je jedna paradigma — 11 tom status paradigme, on ima vrlo uzvisenu filozofsku genealogiju jo’ od Platona, Moze se, dakle, ovdie uti jecna vista citiranja, koliko skrivena toliko Konvencionalna, uw jednom dugom tancu_diskursa — Ovdje se nalazi paradigma stvari kao proizvoda*. Ona jo8 nije naslikana ii ,slika i egzemplarno se tice ovog. »posrednitkog mjesta (Zevischenstelluig, mjesto iamedu, stajati-izmedu ili medu-stav, rekao bi mozda Lacouc-Labarthe Giju Tipografiju ovdje weba_ponovo proditati u Mimesis) izmedu puke stvari (blossen Dine) i djela (Werk). Kada proizvod" postaje sadréaj neko ndjelas, kada stvar kao proizvod (cipele) postaje preze Tani ili reprezenticani subjekt" eke stvari Kao djela (Glika Van Gogha), stvar ée biti suviSe komplikovana da Bi se tako olako i tako jednostavno tretirala kao Sto 10 radi Schapiro. Jer imaée se posta sa jednim djelom (koje vie Ici na puku stvar nego na proizvod i vide nego jedan proizvod na puku stvar), sa jednim djelom koje prezentira ili reprezentira neki proizvod, Giji_ je status. posrednitk! iamedu stvari i djela itd. Posrednitki natin jeu sredin! jzmedu dvaju drugih Koje skuplja i diel w sebi, prema jedno} strukturi obavijanja koju je tetko uspostaviti. Evo najpriie wg Sematizma proizvoda. Na primjer: cipele uopie Podvlatim neke rijeti:,Proizvod (Zeus), na_prinjer proizvod cipela (Schuksewg) potiva, toliko spreman Gertig, gotoe) wu samom. sebi, Koliko stvar naprosto, ali on nema, kao granitni blok, ova Bigemichsige [te8ko 22 prevodenje: ne ,spontanitet* (fr. prev.) nego Kompaktnt Aovoljnost, gusto svojstvo koje upucuje samo na scbe, avrdogiave]. S droge strane, protzvod pokazuje takadet srodnost (Verwandschafed) sa umjetnickim djelom, u jeri u kojoj je on proizvod (hervongebrackt) iz-ruke Covjeka. Uprkos tome, umjetnitko djelo, sa svoje strane, tim psisu- stvom koje je samo scbi dovelino (in seinem selbesigeniig- ‘samen Antoesen), Iti (gleich) na stwar naprosto, upucuuci- samo a sebe (cigemtichsige) i koja nitem nije podlozna (21 niches gedrangten) (....) Tako je proizvod upola stvar, zato &to je odreden stvarovitosti a ipak viSe nego to; isto- vremeno je upola umjetnitko djelo, 2 ipak manje od toga 209= dake djto, kao Sto je to slika sa cipelama, prediea- ‘ija svoja polovinw a ipak manje od toga — « ipak manje od togs, zato Sto mu nedostaje samo- dovoljnost. umjetnigkog dela — dakle jedno djelo, kao ito je slika sa cipelama, pokazuje ono Sto nedostaje neéemu da bi bilo jedno djelo, ‘ono pokazuje — u cipelama — nedostatak sebe samog, moglo bi se skoro rei, svoj vlastiti nedostatak. Da li bi utome bilo samo sebi dovolino? Da li bi se tako ispunjavalo? Da li bi se tada upotpunjavalo? Osim ako (se) ne prekora- Guje uw inadekvacij, prekomjernosti, dodatnosti? — Heidegger nastavlia. Proizvod ima, dakle, svoje viastito posrednitko mjesto (Zeischensellung) —izmed swari i djcla, pod pretpostavkom da je dozvoljeno. pre= ustiti se jednom takvom Klasificirajugem racunu," Ono So, u ofima samog Heideggera, ograniéava legi timnost ovog aritmetitkog tripliciteta (onog kojim Scha- piro hrabro rezimira titav ovaj Kontekst: y. in the course of distinguishing three modes of things“), to je da, ako je stvar 2 (proizvod) izmedu stvari I (gola, puka ‘stvar) i stvati 3 (umjetnitko djelo) participirajudi tako_na ovim dvjema, ipak ne znati manje da stvar 3 vile lidi na stvar 1: stoga de se dalje slika predstaviti ao jedna star i pri- aaée joj se privilegiia U prezentaciji koja ce se utiniti (u prisustva, Koje je dovoljno samom sebi) stvar 2 (cipele kao proizvoda). Ova tri" natin ne postojé, dakle, ‘medusobno u odnosn razlikovanja kao sto t0 misli Scha- piro. Cvrsta isprepletenost ali Koja uvijek moze biti anc- fizirana; raspletena do jedne tsojemne tatke. Kao jedna pertla, svaka ,stvar", svakinagin bitka stvari, prekizi lunutar a zatim izvan druge. S desna na lijevo, s lijeva na desno, Artikuliraéemo ovu strofu pertle: u svojoj retorsiji, prolazeGi i ponovo prolazeéi kroz rupice swari, izvana lunutra, i iznutra vani, na vanjsku. povrSinu i sped unut- rainje povrdine (i vice versa kad je ta povrsina izvrmuta, kao vrh Tijeve cipele), ona ostaje pista" s jedne i s druge strane, izmedu desne i lijeve strane, pokazuje se i nestaje (fortlda) w pravilnom prolazenju kroz supice, osigurava swvar uw njenom skupljanju, ispod povezano s\iznad, iz ‘nutra steznuto spolja jednim zakonom strukture. Krut i 210 gibak istovremeno. Tako, djelo koje vige liéi na puku star nego na proizvod (cipele na primjer) je takader jedan proizvod. Slika sa cipelama je proizvod (umjetnosti) koji liti na jedmu stvar, prezentirajuti (@ ne re-prezenti- rajudi, nz ovo Gemo se vratiti) jedan proizvod (cipele) itd Pribjegavanje ,2uvenoj slici“ je najprije opravdano jtanjem 0 bitku-proizvoda a ne o umjetnickom djelu. ini se da se samo uzgred i naknadno govori o djelu kao takvom, Na mjestu na kome Heidexger predlaze ds se ‘okrenemo prema slici, on se ne interesuje za djelo, jedino za bitak-proizvoda za koji cipele — bile hoje — pribovljaiu primjer. Ono &to mu je vazno i Sto tada opisuje nisu cipele na slici, od njega se ne moze legitimno ogekivati opis slike same po sebi niti, prema tome, kritikovati nepertinent- nost tog opisa, Za Sto se on zauzima, dakle, i zbog Gega toliko insistira na bitku-proizvedu? Postoji sumnje i jedna hipoteza: puka stvar, stvar 1, nije li mozda potajno odre- dena polazedi od stvari 2, od proizvods Aao obiikovane materije? Ne treba i pokusati misliti bitak-proizvod »ptiie%, ,izvan", ,ispod ovog_ pridoslog odredenja? prema tome, zaéi da je tumacenje stvori prema materiji i formi ostalo sredajovjekovno ili postalo transcendentalno u Kantovom smislu, uobigsjeno i somorazumljivo. Ali ‘ono utoliko nije manje nego ostala tumatenja stvarnosti stvari_nametanje koje je pridosio na stvarobitak stvari, Ova situacija se veé otkriva u Ginjenici da smo stvari, pravom smishu (cigentlichen Dingen) nazvali pukim stva- ima (bloss Dingen, gole stvari). Ovo sgolo (Das ,bloss") znati, medutim, otkrivanje (Entblsssimg, ogolijevanje koje otkriva) svojstva upotrebliivesti (Dienlichkcit) i proiz~ vodenja — Ako dobro razumijem: ne ogolijevanje stopala na primer, nego ogolijevanje cipela koje su postale puke swvari, bez. uporebe, oslobodene svoje upotrebne 1 nosti? Predstaviti cipele kao stvari (I ili 3, bez 2) znatilo ‘bi pokazati im izvjesnu golotinju, Stavife’ bestidnost — bestidnost, to veé mati dodavanje golotinje, da. Heidegger nastavlja:.... i prozvodenje. Puka stvar (blosse Ding) je jedna vrsta proizvoda (Zeug) ali jedan profzvod koji je razodjeven od svog bitka-proizvod. Stvaro~ bitak se sastoji tada u onom sto jo preostaje (eas noch 2u1dtbrigcbleibe). Ali taj ostatak (Rest) nije w pravom smisiu (cigens) odreden uw samom sebi. . — Ostatak: ove gole cipele, ove stvari sa neodredenom upotrebom, okrenute svom ostavijanju. kao stvari_ koja nifta ne treba da Cini _— Mofda bi bilo joS pretjerano misiti ih polazeéi od xupotrebne vrijednosti. Da bi mislio deultije ovaj ,ostatsk* Fono wu pravom smislu* (cigens), Heidegger tada int (drugi Korak, On 2eli bitak-proizvod protumatiti bee ili & ovw strana para materija-forma, uvjeren dase nove oprijeti do. tog ostatka purem oduzimanja ,proizvoda", ‘nego otvaranjem jednog drugog puta prema onom proizvod- nom w proizvodu, prema ,Zeughaften des Zeuges*. Pozi- Vanje na Van Gogha ukljugaje se u ovo kretanje, onom Ho moze biti yrlo_striktno posebno. Poslije toga, unurar ‘ovog kretanja, Heideggerov tekst, sa zanatskom suptilnoscu fobucara sa Kratkim Silom i prelazeGi brzo izmutra prema vani, govori éas o slici, w njajy éas 0 sasvim drugoj_scoari isvan nje. U pogerku i na prvom mjestu, pitanje koje iza- zZiva pozivanje na sliku se ni u Gemu ne odnosina umjetnizko Gielo. Na izvjestan nadia, nije rijet o slici u prvobitno} ‘motivacifi odjelfka. Pa ipak, ovim isprepletanim kretanjem © kojem smo govorili (jzmutra prema spolja, spolja prema tunutra, prelazeei svojim Zeljeznim vrhom’ cipele preko povrline dona ili platna, u dva pravea, kroz ubod rupice) Putanja referencije se dijeli i umnozava, Na istovremeno prepreden i naivan natin, bez sumnje, ali prema jednoj winosti Siji proces, izgleda mi, Schapiro negira — Radi fi se o tome da se Heidegger opravds, da ‘mu se vrati njegov dug, njegova istina, moguénost njegovog. viastitog hoda i vlastitog puta? — Ovo pitanje dolazi rano. Samo zapodinjem. — Prekidam za jedan trenutak da bih podsjetio, uw Pavergons, na ont bjelinu okvira sa otvorenim uglovima Koji odvajaju. malotas citirani odjeljak — 0 ,golom”, 0 nrazodjenutom proizvodu i o ostatku* — jedne serije pitanja koju bib htio navesti: y... i Sta ako Usberfall ima steukturu parergona? Nasilno nametanje koje agresivno 212 pada na stvar, ,napad, kaze neobitno ali ne bez razloga, francuski prevodilac Uebefalla, podreduje je i sprede je, doslomno, pod materiafforma, do Ti je to kontingencia jednog slucaja, pad nekog shutaj, ili nuznost Koja trebs ispitati? 1, ako, kao parergen, nije ni jedno ni drugo. 1, ako. se ostarah nikada ne mode, u svojoj strukrusi ostatk, odrediti ,navlastito*, ako se, Ek, vise ne mode ovekivati ii ipitivati u tom horizonta, .. ,.Da li smo ovdje u istom, problematskom prostoru, onom ruba, okvira, mijests, potpisa i, wopSte, parergonalne strukture, takve kakva je ‘opisan, polazeéi od odredenog ditanja Kritike moti sudenfa? = Da (,potey od i prema tome, takoder izvan nje), da, na strogo auzan natin, izgleda mi. Sve Sto se ovdie razmjenjuje povodom slike i Korespondencije, ukljutimo to u ot biclinu sa dislociranim okvirom. Ne mogu se, adam se, anolizirati svi motivi koji bi ga zadZavali ns tom mjesta. Ono bi bilo propisano sa svom strogo8éu ali sa onom gipkoéu Sanse, sa onom opkladom koja bi mogla dopustiti prazmo mjesto, Moralo bi se sve nanovo protitati a i mnoge druge steari — Da li se ergon mora prevesti sa proizvod ili sa djelo? fa parergon sa izvan-djela? — Parergon odgovara na to pitanje. Ono ito me ovdje interesuje nije nwkost yraéanja prema Parergoni, nego fone sto se sada ovdje dodaje. Naravno, na parergopalan natin, kao 80 neSto spoljainje Sto se dodaje unutrainjem a Sto je, medutim, “nesvodivo. — Sta, na primjer? — Dakle, ako je odjeéa, skupa sa okvirom i stubom, 2a Ranta, primjet perergona a njegovoj estetkoj predstavt i ako je tad tjelo il vletid aubjekt predstae go", ‘u koji ée se onda poredak uvrstiti one ,,stare cipele se pettlama'? Nemajai se one onda za ,omovni* sodr2i, {Povo slutajiy parergon,sasvin sam, sa svim posliedicama koje slijede? Jedan parergon bez ergona? Jedan_,,tisti* Iavomestak? Odjeca Kao" -gol™ nadomjestak yg0log"? Jedan nadomjestak koji niSta ne nadomjesta pozivajuci, aprotic, ono So nadonsjesta kao svoj vaseid nadomjesta? 213Kako bi se one odnosile prema ,goloj stvari“? pr golom" i prema ,ostatku'* o kome smo upravo govorili? Pa ipak, u jednom drugom smisiu, malotas smo ih nazvali golim* vidjeli smo ih sasvim gole. Da li je to sluéajnost Sto odjevna ymetafora* tako lako dolazi Heideggeru da bi govorio o stvari ,naprosto"? Ovo ,golo" (bless) uvijek ‘znati ogolijevanje (Enibléssung) kacaktera sluznosti (Dien- lichieit) i proievodenja (pravijenja). Gola stvar_(blosse Ding) je jedna vrsta proizvoda (Zewg) ali proizvoda ozo Vjenog (entkleidete) od svog bitka-proizvoda. Stvarobitak se onda sastoji u onom Sto jo ostaje, Ali taj ostatak (Rest) nije, u samom scbi, navlastito odreden, Ostaje upitno (Es bieibe fraglich) da Iie se stvarobitak stvari uop8te pojaviti za putu (auf dem Wege) jednog povlacenja svakog karaktera proizvods (alles Zeughaften). Jedno poviacenje (bitka-proiz~ yoda) nam nece vratiti ,ostatak™ kao ,golu' stvar. Ostatak nije gola stvar. Potrebno je drukéije ,,misliti* ostatak, — Imam uvijek utisak da, komentirajudi Heideggera, ‘uspostavljajudi ga na prividno vrlo strog natin, podmecemo mu sasvim drugu stvar, mijenjaju se svi akoenti i ne pre~ poznaje se viSe njegov jezik. Komentar postaje bestidan i misliti druktije znati misliti drukéije nego on, Sto znadi misliti ,navlastito* ostatak. Ovdje druktije, zati drukeije ‘nego navlastito. Ali Sta bi tda zadilo vlastito prema ‘drugom? = Vratimo se radije ,tuvenoj slici“. Stwar-proizvod, cipele, se ovdje nalaze kao predstavijeno (Heidegger ée, uostalom, reci da ona nije predstavljena, ponovo-proizvede na, ali ostavimo za trenutak ova pitanja, vratiéemo im se). Ovaj_proizvod* ima bar ova osobena svojstva koja od sada mozemo naznaéiti: on je vrsta ,odjeée* (u tom smisht parergonalan) a to nije slutaj sa svim proizvodima, On certava jedno kretanje povratka reenoj stvari, putem metafore ili prenosa, ,gola": kao nekoristan proizvod iavan aktuelne upotrebe, ‘napusten, razvezan, ponuden kao svar (1 i 3) i kao proizvod (stvar 2) u jedno} visti iSenosti iela." Medutim, kao proizvod (upotrebliiv) @ naracito Kao proizvad viste odjeée i koje odjeée, on je uspostavijen, xnastanjen, oblikevan — nastanjen duhovima 214 — 2formom* neke druge gole stvari od koje je (djeli- mitno i privremeno?) odvojen — aparergon se odvaja. .. — Koju, Gini se, deka (zadr2ava) da bit joj bio pripojen, ponovo prisvojen. Kao da je stvoren da bi se ponove povezao. Ali linia odvajanja (i, prema tome, ono izvan-upo- ‘webe kao liSenost djela) nije samo ona koja kruzi oko cipela i tako im daje oblik, odsijece ih, Ta prva linija veé je jedan, povratni put izmedu spoljainjeg i unutrainjeg, narocito Kad slijedi Kretanje pertle, Ona, dakle, nije jednostavna, ona ima unutarnji i vanjski rub koji se neprestano okrece Alii postoji druga linjja, jedan drugi sistem odvajajucih era: to je djelo kao slike u svom okvira. Okvir éini dielo dodataog nedostatka djela. Okvir odvaja ali takoder ponovo. pripaja. “Jednom nevidliivom vepcom koja busi platno (kao Sto ,,rupice® ,buse papir), prolazi kroz. njega, zatim izvan njega, da bi ga spojile sa svojom sredinom, sa njego- vim unutrainjim 1 spoljainjim svjetovima, Od ‘ada, ako ove cipele vige ne sluze, to je zato Sto su doista odvojene ood golih stopala i od njihovog subjekta pripadanja (as aika, uobigajenog korisnika, noSenog nosioca). To je takoder zato 8t0 su naslikane: w granicama jedne slike, ali granicamna Koje treba misliti kao pertle. Tzvan dela u djelu, izvan dela kao djelo: pertle prolaze Kroz rupice (Koje su takoder pare) da bi prosle sa nevidljive strane. 1 kads se odatle vraéaju, da Ii je to sa druge strane Kode ili droge strane plama? Probadanje njenog Zeljeznog veisa pertle kroz Fupice koje sut obrubljene metalom, buSe istovremeno kod i platno, Kako razlikovati ove dvije teksture nevidljivosti? Buseéi ih jednim jedinim probadanjem. = Postojalo bi, dakle, jedno probadanje pertama, u tom drugom praveu — Buieéi ih jednim jedinim probadanjem — pripada li ovo probadanje slici? Mislim na eksere koji prikucavaju platno na okvir. U sluéaju kada se slikaju ekseri (ono Sto radi Klee, u Conseructif-impressionnant, 1927), Hk na osnovi, koje je ajihovo mjesto? Kom sistema oni pripadaju? 215kseri_ne Gine dio ,osnovnog* lika kao pertle. Funkcioniranje njihovog probadanja zahtijeva jednu drugu analizu— — buicéi ih jednim jedinim probadanjem, pertle € zaSiti_koin za platno. Ako su ove dvije povrsine, ove vije teksture, probodene w isti mah, to je zato Sto su, od sada, nerazdvojne. Sve je nasikano na Kodi, platno je istovremeno ,obuveno" i iuwveno, itd, Takaw je bar privid 1 ovoj igri pojavifivanjajnestajanja Ukratko, radi ubrzavanja elipse Parergona i bez tistog reza Koje ovdje ostavljam: sta ostaje od golog stopala? T ko? Imaju li ova pitanja smisla? Da li bi stopalo (koje je manje vi8e potajno vezano i koje (se) Gini ili ne par) ova bilo stvar? Ne samo sama stvar nego druga? I kakav je odnos sa estetikom? sa rijetu ylijep*? — Jedno slijepo" stopalo, jedno prelijepo stopalo kao w Le chef docuore inconnu Balzaca? {ckao sam, na jedan sumnjivi i epaviji natin, jedau sijes. = Sta, uostalom, sa stopatima ili cipelama, evo jedaog suvile otvorenog pitanja. Predladem da se susi i da se vratimo preciznije na predmet rasprave, one rasprave Koj su_kao preobrazili dvojica korespondenata: lik seljaka za jednog, Fk slikara 2a deugog koji od toge pravi porte Umjetnika. Predmet rasprave = Niskost rasprave: cipele su takoder ono sto mode pasti, Narotito stare cipele. Instanca pada, onoga ito je palo ili propalo. Ostavlia se kao neka stara cipela, iznofena stara cipela, stara Garapa, Ostatak; to je takoder ono nisko. — ,,Utiniti_poklon od ostataka (Glas) to je moda, slijededi ont sintaksu koja se ne zaustavlia, niti ide — niikako — to je Van Goghova scena — i trojice eminentaih kolega. Ali vratimo se predmetu rasprave. Kojim pravom i zaito Heidegger sebe ovlaséuje, kkada se radio ,tuvenoj slic", da kaze ,seljatke cipele? Zaito stopala ili eipele moraju pripadati ii se veatiti nekom, 216 seljaku? Ima li Schapiro pravo ili krivo dz mu na to pravo~ vyremeno da prigovor? — Preciziram pitanje: scljaku ili seljanki? Limen ove rasprave, ostanimo ovdje jo’ malo: zasto Heidegger kaze as par seljadkih cipeta (cin Paar Bauernschube) i nists drugo (und nihhes weiter)“, bezodredenosti pola, dopustajadi muSkom da stane na svoje noge u Korist ove neutralnost, fas, uostalom ge8Ge, da oznati ,subjekt", ,seljanku* (die Bauerin)? © ovome se nikada ne izja’njava’ Schapiro, sa svoje strane, tome ne poklinja ni najmanjupaznju. Kome pol pripadaju ove cipele? To nije potpuno isto pitanje kao malogas ada smo se pitali da Ti postoji ili ae jedna simbolitka ekvivalencija izmedu navodnog ,simbole* cipela i ovog ili onog genitalnog organa, ili, da li samo jedna diferencijalna i idiomarska sintaksa moze zaustaviti biseksualnost, pribaviti joj takvu priviaénu ili dominirajuca vrijednost itd. To ovdje nije isto pitanje pa ipak pripisivanje cipela (na slici) nekom subjektu-nosioce — cipela i jednog pole — muskog ili enskog, to pripisivanje nie bez rezonen~ ce sa prvim pitanjem. Ne zaboravimo da Porijetlo raspra- vija o biti istine, istine biti i bezdana (Abgrund) koji 3° ‘ovdje odigrava Kao ,skrivena'* sudbina koja kod bitak Kalemijenje péla na cipele. Ono nije rijeSeno u Poriik as neodredenosti Klizi kroz snagu jezika prema muskom, as gga nosi 2ensko, Ima seljaka i sejanke, a nikada jednog seljaka. Kod Schapiroa, bez ikakve diskusije, cipele prips- daju muskom polu (a man of the town and city’) pal Vincenta Van Gogh ne dolazi niu kakvu sumnju za potpisnika ,,Mrtve prirode. ..« — Istina je da ni Heidegger ni Schapiro ne pridaju, ‘ini se, nikakvu tematsku paenju polu povezivanja, Jedan, prije svakog ispitivanja, povezuje sa seljakom, a da ne vod ratuna o prelazu sa seljaka na sejanku, Drugi, nakon ispitivanja, povezuje ih sa slikarem geadaninom, ali se nikada ne pita zaito bi to bile muske cipele nitizasto drugi (Heidegger) nezadovoljan iskazom ,seljak ponekad dodaje sseljanka Ponekad i Sak najéeite, 27— Ali Sta zmati tematska pazmja? i to ita ona, Gini se, iskijucuje Gmplicitno? iskljuteno? negirano? nemisijeno? prikriveno? yinkorporirano"? toliko razliitih funkeija) moze li se t0 iskljutiti iz polja? — Iz kog polja? Ko ga obrubljuje? Sta ga obrubljuje? Od strane seljaka ili seljanke? — Medutim, postoji kao neko pravilo w stupanju na sceau seljanke. “Heidegger tako ozpatava onu Koja. nosi cipele izvan slike, ako se mode re¢i, kada vrpca govora prelazi i2van rubs okvira w ono izvan-djela Koga nastoji Vidjeti Kako se predstavija u mom djelu. Ali svaki put kad govori o egzemplamom proiavodu na sl ‘na neutralan natin, na genericki agin, a to znaci prema jednoj gramatici koja jc muika: ein par Bauernschuhe, jedan par seljatkih cipela. ZaSto su stopala stvari, ovdje ‘peli, zatim postavjene kao stopala neke Sene (sean)? evodenje jednog takvog gesta je utoliko vise nadodredeno ukoliko tada slika, w tim prelazima, ne predstavlja, vise zakon. Ova izvodenja sv, bez sumnje, favorizovale tolike diruge yseljanke Van Gogha, sto ide u praveu kontaminacije keoju je Schapiro inkriminisao. Munoge slike su pridonijele sastavljanju imaginarnog Heideggerovog models. Moraéero zasnije ponovo ispitati ovu zamjerku. Na drugom mjestu Gu takoder predloviti da se stave u seriju, u galeriju, svi Zenski likovi koji, svojim diskretnim, potajnim, gotovo neopazenim pojavlivanjima, navijaju za Heideggerov govor © Stvari: seljanka, tratka siudavka, Euvarka muzejay .dje~ vojka" kao ,suvise mlada stvar u izrazu koji je citiran ra potetku nageg poglavija i koga smo sreli, kao prve priraje~ re, na putu, am Weg: Der Stein am Weg ist ein Ding und dic Erdscholle auf dem” Acker. Der Krug ist cin Ding umd der Bronmen am Weg... Kamen na puta je stvar i gruda zemlje na polju. Keéag je jedna stvar i Gesma na ivich puta Covjek (Mensch) nije jedna stvar. Istina je da jednu djevojku koja se prihvata posla kome nije dorasla nazivamo jednom suvige mladom stvari (ein su jenges Ding) ali samo 2at0 Sto, na izvjestan nagin, u ovem slucaju, ispustamo Kudski- bitak (Menschsein), misleci ovdie pronaci prije ono sto upravo sadinjava stvarovitost stvari (das Dinghafte des Dinge). .. 218 — Klopka sa pertlama, pertla ili cipela-zamka od malo- eas, potinju da lige na gatice, mozda na steznik. — Ney ne, radi sey naravno, o stvarima koje se odnose na stopalo. I'koje Heidegger, s jedne strane, Schapiro s druge, jedan prije svakog ispitivanja, drugi nakon breog. jpitivaaja, obojca sa toliko sna2nom prinudom i vjestinom, snastoje pripisati (ajuster) — pristati: rendez-vous po svaku cienu, Ovdje je stopalo grada~ nije suviSe daleko od njega, tamo, stopalo jedne solanke koja je sasvim blizu, Ogledavanje u ogledalu da ‘bi se osigurala stvar, koja sluz ili ponovo slui, ovdje jednoj eni, tamo jednom eoyjeku, u dvoboju na smrt, Koji jes nnaravno, neumoljiv i okrutan, uprkos akademske kurto- azije, uzajamno posmatranje dva Covjeka, pravila tasti i svih okupljenih svjedoka Koji suse okupili na polju, abrano ortije, jer ovdje tecba provaliti uw parergon, je cipela, Sto se terena tice: polje puno zamki za uéenjake Koji rzikuju da tu i ostanu. Prediveli svjedok: ostaju cipele na slici koje ih gledaju, w odvajanju jedne nepokolebljive ironije — Pitao sam: da i je Schapiro uw pravu? = Malo suviie_ po mom miiljenju. Ovdje se treba zadriati na detalj, rijet po rijeé. Radi se, u ovom postupku, © odvajanju i detaliu. Schapiro je ovaj drugi ritmirani asad, istigno putem jednog ncobitnog A” medutim* (Und dernoch). Zatim pise: ,,Profesor Heidegger dobro zna da je Van Gogh slikao vi8e puta takve cipele, ali on ne identificira sliku koju ima u vidu, kao da su razliite yerzije medusobno razmjenjive, i da sve predstavijaju {stu istinu. Schapiro je u pravu, previse je w pravu. Hides ger ne pokuSava da precizira 0 Kojoj se slici radi. On po~ Zuruje u pozivanju iu, takoder, nejasnom pozivanju (,jedna Euvens slika*) kao da je stvar tako sigurna i tako jasna, a da ne obraéa paznju na diferencijalnu seriju koja, ne samo da razlikuje moguéa pozivanja, nego od svake slike inj jedno_skriveno _pozivanje koje je sporedno i koje je radlitto od drugih. Cak je moguée pronaéi neSto kao indeks 219oye seriatnostw jednoj od slika (Tri para cipels, F. 332). Krajnje lijevo, cipela sa razvezanim pertlams ima ,,vrat“, ako se tako mode rei, otvoren i izvmmtt kao jecna rukavica koja lit cipelt koja se vidi lijevo na F. 255, slike Koj Schapiro identificien keo sliku Porjkla. U sredini drtga siavenuta, edna cipela poke svoj don. Kaem ,kragns" oe vrata (od glave do pete) = ili uterusa — Sve ovo otezava referencijalnu, mono-referencijalnu naivnost Heideggera. ‘To treba podvuci s obzirom na govor 0 Porijehlu unjeenighog djela. To nije bez odnosa sa Gitavim. podulvatom, Pa ipak: . Heidegger dobro 2na“ 2 Schapiro 2na da on to dobro zna: Van Gogh je viée nego jedanput slikao takve ipele (soiches Schuzeug melrmals gemahle hat). Zasto ‘on 0 tome nije vodio racuna? Da li je njegova greika manje ili vige teika? Da li bi on navodio na jednu vrstu ,slike uopite koja Guva, putem apstrakeiie ili supstrakcije, zajednitke i pretpostavljene erte citave jedne serije? Ova hipoteza — sajgora — je iskljuéena svim onim sto se moze Gitati od Heideggera. On je uvijek bio strog prema konceptu- alizmu Koji bi se ovdje duplirao putem jednog empirijskog barbarstva. Dakle? Odbrana Heidegger, olakéavajuéa_okolnost: njegova namjera'* nije bila da se zanima za jednu takvu sliku, da opisuje i ispituje njenu osobenost kao kritiéar ummjetnosti, Proditajmo joS jednom uvod ovog pasaza. Radi se upravo © sprostom opisivanju' (einfach beschreiben) ne ncke slike nego yjednog proizoda", yer filozofike teorie". Rao primjer izabiremo jedan uobiéajeni proizvod: par seljackih ipela, Ne jo¥ sliku, ne sonjetnitko djelo, nego proizeod. ‘Nastavimo. ,.Da bi ihopisali uopite nema potrebe da imomo pred sobom stvarne uzorke upotrebljivih predmeta to tipa. Svako ih poznaje. Ali, posto se radi 0 neposredno} deskripcili, pozelino je olakSati osjetilni opazaj (Veranschaul= dlumg}. Kao pomoéno sredstvo (Fir diese Nachhilfe, rijedi Koje je francuski prevod ispustio) dovotjan je jedan. slikovni prikaz (Bildiliche Darstellung). U tw svthu izabi- remo jednucuvanu sliku Van Gogha koji je vie nego jednom slikao takve cipele*. 220 — Jasno je, slika je sa orenuaky putem hipoteze, jintuitivno pomoéno stedstvo. Moguée je Heidegger prigovoriti 2bog ovog ilustrativaog postupka, ali to bi bilo, ‘pesto drug nego postupati tako kao da je on htio opisati diku samu za sce, zatim mu prigovoriti. zbog greéaka Gitanja u ovo} hipotezi koja za trenutak nije njegova. Za rrenuak, predmet koji treba opisati i interpretirati nije slika ni, éak, predmet kao naslikan (predstavljen), nego jedan obiéan proizvod koga pozajemo. Ni8ta sto slijedi se nc tite niti nastoji znevjerti slikarsku specifignost (osobenost) nit, Ea, specifignost ovih cipela ukoliko su one razliti od drugih cipela, Kad imamo pred otima, da bismo odriali paénju i olakSali opazaj, sliku jednog para cipela, ma kakav fon bio, seljatki ili ne,’ nastikan ili ae, moguée je otkriti jst rte: bitak-proizvod, sluznost, ‘pripadnost _nckom svijetu i zemlju vrlo odredenom smishu, koga Heidesser daje ovim rijecima koje ne interesuju Schapiroa, a na Koje Ge se trebati vratiti. Ali onda, rei ce se, zaito se izabire jedina slika? ZaSto se tako teSko objainjava ono Sto se odnosi na problematsku identifikaciiu ovih cipela Kao scliackih pela? U fazi u kojoj se nalazimo doista, i Heidegger to Kaze, stvarne cipele (seljacke ili ne) ili cipele nejasno nacrtane Kredom na tabli, bi imale istu serhu. Dovoljna bi bila cmna tabla — To Schapiro prigovara Heideggeru. — Ali Heidegger to kaze (Ali ita se ima tu vie vidjeti? Svako zna ita pripada cipelama‘) i to mumozemo prigo- ‘voriti samo ako. pretpostavimo da se on najprijeinteresuje za jednu sliku koju bi htio analizirati kao takvu, sto nije shuéaj. Za upotrebu Kojt najprije od njih Zeli_ wciniti, platna su doista medusobno razmjenjiva i bez gubitka. ‘Ako je njegovo pripisivanje stvari seljaku doista (mi éemo jo ispitati do koje tatke) neoprezno i prenaglieno, barem Je jasno da bi se mogao odrZat istidiskurs za gradske cipele, 1 svehu onoga Sto je matajno za analiza bitka-proizvoda: Odnos nosioca prema tom neobitnom proizvodu (koji je vrlo blizak a, medutim, odvojiv od njegovog tjela) odaos prema hodu, prema radu, prema tu, prema zemlji Sve ono to pripada..seljatkom" svijeru je, 5 ‘obairom na to, edna pomoéna varijabla Eak, ako to masivno ukazuje na ,projekciju i odgovara patetiénim-fantomskim- {geoloskim-polititkim ulaganjima Heideggera. 221b,_ sama istina', ona koju ypredstavija slike, nije za Heideggera ,seljacka istina, istina ji bi se bitni sadrzaj odnosio na pripisivanje (ak neoprezno) cipela.selaku ‘»Seljatka karakteristika je ovdje sekundarna. Ista istina ‘bi mogla biti ,oredstavljena svakom slikom sa cipelama, Sta vile, svakim iskustvom cipela i, dak, svakog »proizvoda®™ uuopite: to je istina bitka-proizvoda Koja dolazi iz ,dalega nego Sto je par materijacforma, Stavige, nego to je ,raali- Kovanje obojega“. Ova istina dolazi iz jednog ,udaljenijeg iavora. Ona nema jedan odnos (adekvacije ili atribuc iamedu ovog proizvada i ovog vlasnika, Korisnika, nose nnog-nosioca. Pripadnost proizvoda cipele ne ukazuje za ovaj ili onaj subjectum, niti tak na ovaj ili ona} svijet. Ono ato je reéeno za pripadnost svijetu i zemlji vai 28 grad i 2a polje. Ne indiferentno nego jednako. Schapiro grijeSi s obzirom na_prvu fonkeiju slikarske referencie. On takoder ne razumije heideggerijanski arga- ment koji unaprijed rusi njegovu vlastitu restituciju cipela Van Goghu: umjetnost kao ,stavljanje istine u djelo* nije ni ,oponatanje’, ni ,deskripcija* koja kopira_,zbilj- sko" nied ,reprodukija" koja predstavia jedau pojedinaénu stvar ili jedau opita bit. Jer, zauzvrat, tay proces Schapi- roa poaiva na stvarne cipele: od slike se o¢ekuje da ib opo- naga, predstavlja, reproducira, ‘Tada weba da se odredi pripadnost nekom stvarnom subjekta ili navodnom takvom subjektu, jednom individuuma éije noge, izvan slike, ac smijuostati suvige vremena neobuvene — kao stari zubi. Alii nee izbjeci bridge. On ne zna da cipela veé oblikuje protezu. I modda stopalo. To uvijek moze biti nekog dragog. Toliko izraza tuda prolazi da bi iztekli iS¢aSenje neadekvatnog, Kada se nalazimo po strani svojih cipela, ili zloupotrebu uzurpatora: ,.to be in someone's shoes“. Baéena u ponor, sfinga, od trenutka u kome nateklina — Schapiro stede pertle sa slike oko ,stvarnih* stopala Ja podvlatim: ,,They are clearly pictures of the artist's ‘am shoes, not the shoes of the peasant... Later in Arles he represented, as he wrote in a letter of August 1888 to his brother, par starih cipela, wich are coidently his ozn. . ‘They are: pertla ovuda prolazi, u sponi, ona povezuje naslikane cipele i stopala slikara. Ona je izvuéena izvan slike, Sto pretpostavlja rupu na platnu. 222 — Dali je trebalo, uostalom, éekati Heideggera da bi se iskazalo nepovjerenje? Da bi’ se izbjeglo posmatranje naslikanog, predmeta kao jedne kopije? Da bi se izbjeslo, jo8 gore, da mu se pripige jedan adeckvatai modal (stwamne Cipele) i da bi se, jo8 vile, pripisao jedan subjekt koji je adekevatan tom modelu (Van Gogh), sto tini dva kapitaizi- rajuéa pripisivanja. Zatim postoji rijet evident, jet clarly Koja se dale pojavijuje, uw tremutku identificiranja jedne slike w katalogu, rijedi Js oun koje, u v8e navrata, thicno ijvijuju viasnistvo stavovi tipa ovo je to" gdje opula povezuje jedan ,stvamni* prediket sa jednim ,masl= anim“ predmetom. Cistay ovaj dogmatski i prekitihi jezik iznenaduje od strane jednog cksperta, Sve se zbiva tako da ovo kovanje vrijednosti evidencije, jasnosti, svojine, mora odzvanjati vrlo snazno da bi sprijetilo da se cuje da ni8ta ovdje nije jasno, ni evidentno, ni svojstveno bilo ome ili bilo emu. T Schapiro bez sumnje to ana, ili to sebi kaze manje ili vie jasno. Ali samo po ti cijenu on mode imati cipele, osvojti ih s obzirom na restituciu, istrgnuti ih od jednog da bi ih dao drugom, prema kome se ne osjeéa Kuo stranac. Dati ih, dakle. Staviti ih na svoja stopala i na stopala drugoga. Kao neka odje¢a ili neki pred met koji se moze posuditi Posudivanje ovog posudivanja, to je ono ito takoder dine ostavliene cipele. Evo Sta se ovdje dogada, — Razlikovao bih tri dogme u Schapiroovom credu, kada tako spekulira povodom ovih starih cipela. Tri dogme sa razliGitim strukturama koje su analogne u svojoj funkeio- nalnoj svthovitosti. 1. Naslikane cipele stvarno mogu pri- padati i mogu se stvarno restituirati jednom stvarnom Subjektu Koga je moguée identificirati i imenovati. Ova iduzija je olakéana najblizom identifikacijom izmedu nave~ denog korisnika cipela i navodnog potpisnika slike. 2 ipele su cipele, bilo da su naslikane ili ,stvamne*. Prosto naprosto, cipele Koje st ono Sto su, adekvatne same sebi 1 najprije adekvatne stopalima. Cipele pripadaju navlastito. One nemaju, u svojoj strukturi zamjenijivog proizvoda, u standard svoje velitine, u odvojivom tog instrumenta odjevnog tips, iz Gega se izvodi svaka strikina pripadnost i svako seritino viasnistvo. 3. Stopala (naslikana, fantomska ili stvarna) pripadaju nekom viastitom tijelu. Ona nisu odvojiva. Ove tri sigumosti ne podlije2u ni najmanjem 223pitanja. One su odmah, u svakom slugaju, sru’ene onim S10 se dogada, onim Sto postoji na isto} slic. — Premda se odnose na rarlitite artikulucije, ove tei sigumosti teze da ih izbriiu u Korist jednog jedinog kon- tinuuma. Da pripoje ono sto je odvojive prema jednoj apsolutnoj striktnosti. Nema vite pertle, &a, tak ni vidljivog tvora, ni rupica, pune cipele koje potpuno prijanjaju uz stopalo. — Kao u Le madele rouge Magrittea. Ali, tu takoder ‘tweba voditi raéuna o ubinku serije i citiranja, Magritte i je, naslikao vise. Ovdje, ne racunajudi La plilosophie dans le boudoir (1947) ili Le puits de vévité (1963), nepobitno postoji par, vidi sc _usmjerenost prstiju stopala Koja, sa Gizmicama, wore jedno jedinstveno tijelo. Oni tine par 1 lemijenje. — Aovaj Modele rouge Sak oponaéa iismijava ova obma~ Se, presijeca stopalo-cipelu na Sanku, na vratu tom crtom, koja je dodata horizontalnim i pra- vilnim crtama na drveno} podlodi, zatim rubovime okvira, da ovaj par penjucih cipela (prema éemu?), sada van upo- tobe, sa prtznim vratorn i ruzvezane (cazlitto od jednog modela do drugog), izazivajudi da se pojave Van Goghovi svjedoci, razlikuju’ jo svoj dodatak viasniitva, korist nijihove istroSenosti. ‘Njihov mutizam navodistruénjaka Koji Ge vrlo br2o sedi, kao Heidegger o Van Goghovoj slici, ,progovorilo je. Dva psihoanalititara — iz Londona naravno, to ne bi preslo La Manche — rekli su Mageitteu: The Red Model is a case of castration Slikat im se tada Sbrati a real psycho-analytical drawing koji im inspivisa isti gover. — Ali zaito oitrica ovog verdikta protiv Schapiroa? Ako je tako lakovjeran u identifikaciji ove slike — to jo§ nisam pokazao, drizo sam se opitih premisa. Kasnije, kad se bude radilo 0 svoj slici <= recimo onda lakovjeran_u_pripisivaniu, wopite, naslikanih cipela nekom odredljivom subjektu i, Sto je 224 Crvent model 225dena setine Filosofia w budoaru 227 226doista ozbiljnije, odredijivom u stearnust, nije li Heideg- gerova naivnost jo8 masivnija? On takoder pripisuje, ito bez i najmanjeg ispitivanja, naslikane ciple seljaku, Havile, seljanki, Ovo pripisivanje izgleda nespojivo sa ‘oaim Sto je ranje rekao protiv oponatanja, kopile, reprezen- tativne reprodukeije, itd, protiv vrijednosti adekvacije ili homoiosisa, Na primjer:” Ili, paks sta prema Kom je umjetnost_ sebe-u-djelo-postavljanja-istine da li bi dala Zivot jednom maisljenju koje je sretno promaéeno a prema ome bi umjetnost bila oponaSanje ili opisna kopija stvarno- sti? Odgovor datog, bez sumnje zahtijeva slaganje sa divsevujucim, jedan zahvat pravilne mjere na njemus adequatio, katie Sted vijek, homoioss kaze. vee Aristotel. ima veé dugo vremang, slaganje sa bivstvujueim je smatrana Kio ekvivalentna biti istine. Ali vjerujemo fi doista da cova slika Van Gogha Kopira (male ab, odslikava) jedan par datih seljatkih cipela (prisutan, covhandenes), ida Di t0 bilo djelo zato Sto je uw tome uspjelo? Hosemo li reéi da je slika kopirala stvarnost 1 da ju je transf u proizvod (Produkt) umjetnitke proizvodnje? Ova) odgovor (Nipoito") takoder vidi, u sljedegem para grafu, za proizvodnju neke opéte biti Koju bi izvjesni ‘elie, Cuvajuéi istu shemu, zamijeniti pojedinaénom ddatoséu. Zato dobro razumijem u Gemu to pogada preoku- pacije i diskvaliicira sigumnosti Schapiroa (Koji, Gini se, Vieruje u reprodukeiju ,dacih* cipela, oni Van’Gogha i, Ea, tog ,datog Van Gogha, w jednom darom moment ina jednom datom mjestu, (by that time a man of the town and cityl), takoder dobro razumijem uw éemu je sam dokaz, u ovom sluéaju, « prior’ apsolutno neprertinen- tan, Ali ono Sto ne razumijer, zaSto bi Heidegger umakao istom sumnjigenju, na svome Kraju, cim Kade, ovog puta bez dokaza, éak i bez trazenja dokaza: to su seliatke cipele. On ak ne kaze to su da bi odgovorio jecinom definicijom nna eventualno pitanje, on ih imenvje: Ein Paar Bauernsc~ ule’, a da, éak, ine zamislia prvi Sapat nekog pitanj — To je titava disimetrija, neprestano nadmetanje u_ovoj_korespondenciji. Jedna revandikacija_ je naivnija od druge, prekomjernija je, ako se mote red, od druge. Jedno pripisivanje premsSuje drugo. Zamislite procjenite- Jia koji bi istovremeno bio struénjak i Kupac i koji bi sam, 1 praznoj dvorani, otvorio licitaciju. Za polovne cipele, 228 ‘manje — vike rasparene, na jednom uokvirenom platau. §§ jedne strane, pripisivanje Schapiroa ostaje u seprezenta- tivnoj estetici i Cak, najempiristi¢kijoj. $ ove strane (pre~ [rrtigke) ii s one strane (prekomjerne) s one strane kretanja, je je ostvareno u Porijeklu, w odjelikt Koga smo upravo preveli. Ali s druge strane, govoredi ,Bawernschuhe™ 9 fa ne postavija povodom toga pitanje, Heidegger je, s fove strane svog govora o istini na slici, i jo3 naivniji od ‘Schapitoa. Njegovo pretjerivanje ide dotle da govori o seljatkim cipelama ak prije svakog_,.teprezentativnog pitanja, i veé u poredak jedne yprezentativne™ istine To znati da korak unazad jedne istine adekvacije ‘prema jednoj istini raskrivanja, ma kakva bila njena nuZnost i njena ,kritigka‘ snaga, moze takoder biti praktiéno raz0- ruzan pred naivaoicu pre-kritikom, dogmatikom, pred svakim ,pre-ulaganjem* (,fantomsko" ,,ideolo8ko" itd., ili bilo Kako dase naziva). Ovdie postoji zakon. To je modda jedna od tajni ove korespondencije. Njene disime- trije ili ajene prekomjerne simetrije: u ugovoru istine Gdugajem vam istinu na slici"), izmedu istine kao ade~ Kvacije (predstave, ovdje atributivne, po Schapirou) i istine raskrivenog prisustva (po Heidegger). Ostavimo za sada ovaj ugovor © istini, izmedu dvije istine. [Ono {to se ovdje ugovara odnosi se na rascjep (Riss) i privlacenje (Zug) djela sa jednim Geaiige, koji Ge nas mnogo dalje odvesti u Heideggerovom tekstu). Istina cipela kao duugo- vane stvari (predmet slike) prisiljava ovu korespondencija imi éemo morati, pod pretpostavkom da ée se ikads morati, ponovo ispitati termine, kasnije. Jedna od bezbroj tetkoéa 1 ditanja Poriebla, a posebno ovog odjeljka, je u shvatanju trenutka u kome se prekoratuje, i kojim korakom, izvjesna Jinija. = U smistu itber die Linie (rans linea ili de tinea?) i topologije bitka u Zur Seinsfrage? — Ne. U stvari da. Ali ova povezanost ide zaobilaznina putevima 2a koje ovdje nemamo vremena. Ni prostora Ja samo cznacavam, poblize, prekorséenje izvjesnih Tinijz, Jzvjesnih crta na slici (konture yproizvoda*: na primier, linije kragne ili linje pertle). A nerodito naiprije prekoraée~ nje linija uokvirivanja, erta Koje odvajaju slik od stverae sredine. Gdje, na korn mjestu, u kom smisin se dogsda 229