Dolores Krema i Zdenka Matek Smit Odjel za kroatistiku i slavistiku Odsjek za ruski jezik i knjizevnost Sveudiliste u Zadra e-mail: zmatek@unizd.hr ANDREJ BJELI, PETROGRAD: TRI KOSTIMA Clanak pokSavaistraiti koja je ulogateju kostima ~ ervenog domina, emnog kostima i bijelog domina ~ u modemistiékom/ avangardistickom romanu Petrograd (Peterburg) ‘Andreja Bjcloga (literami pseudonim Borisa Nikolajevita Bugajeva). Tri boje ~ ervena, cma i bijela — kao osnova idejne evolucije Bjcloga, izrazavaju tri kronologijske i filozofsko-rezvojne faze ruskogepiseaifilezofa KLIUCNE RUECK: simbolizam, avangarda, roman Petrograd (Peterburg), tri kostima: cerveni domino, emi kostim i bijeli domino, ti boje: idejna evolucija Bjeloga Literamo stvaralastvo Andreja Bjeloga (1880-1934, pravim imenom Boris Nikolajevié Bugajev) neodvojivo je od njegovih filozofskih istrazivanja, od teoretskoga_pristupa simbolizmu', Za Bjeloga, istaknutog autora razdoblja poznatog u ruskoj kulturi kao Srebrni vijek, eksperimentatora i inovatora, jednog od najaktivnijih ruskih simbolista, simbolizam nije bio samo umjetnitki sustav, nego i nagin Zivota i nagin misljenja. O tome svjedoti i spisateljev literarni pseudonim (koji mu je dodijelio M. Solovjov): bijela je boja za nj znagila harmoni stapanje svih boja, boZanstvenu boju odnosno ,,simbol utjelovijenja punoée postojanja™, kako je napisao u Slanku ,,Svete boje" (,Syjaséennye eveta") (Belyj 1994: 201). Roman Petrograd (Peterburg) predstavlja umjetnitku realizaciju ideje koja se temelji na autorovoj filozofskoj koncepeiji proistekloj iz predodzbe 0 nerealnosti realnoga svijeta. Na romanu je Bjeli radio 1913-1914, objavio ga 1916, da bi 1922. bila tiskana druga, zmatno preradena varijanta teksta, koja je ipak satuvala prvotnu (marko)strukturu: osam poglavija, prolog i epilog. Vrijeme je radnje romana devet bumih listopadskih dana 1905, doba potetka prve ruske revolucije, dok je mjesto radnje (i glavni,unak") Petrograd, revolucionarni, ali " Dapaée, V. FeS8enko navod spisateljeve rijei izcedene pri kraju Zivota: .Neprjatso mi je i tesko govorit o scbi kao piscu. Ja nisam profesionalac; ja sam jednostayno Eoyjek koji trai, Mogao bih biti zmanstvenik i tesar. Najmanje od svega razmislao sam o pisanju" (FeXéenko 2010: tazi pod Pott jazyka. O stanovlenti lingvistigeskih vzgljadov Andraja Belogo") (Cina je, nasuprot tome, ,simbol nepostojanja, kaosa" (Belyj 1994: 201),slijedom bast injenc linije Puskina, Gogolja i Dostojevskoga®, fantazmagoriéni, ruskom duhu strani i nepojmljivi grad koji jude pretvara u sjene i sjene u Ijude, zapravo ~ nepostojeéi grad. Kolikogod vrijeme radnje ukazuje na revolucionama zbivanja, autorova intencija nije bila to&no i vjerodostojno ih opisati (ti on naglaSava fiktivnost svog djela!), kao Sto ni mjesto radnje nije stvami Petrograd, nego, kako Bjeli pie u pismu Ivanovu-Razumniku, usa nekog lika, u romanu neprikazanoga, premorenoga umnim radom, dok su aktivni likevi — misaone forme, koje, takoreéi, nisu doplivale do praga svijesti. A svagdan, Peterburg, provokacija s revolucijom koja se odvija negdje na pozadini romana ~ samo je uvjetna odjeca tih misaonih formi“ (Bjeli prema Dolgopolov 1981: 516). Stoga Bjeli ne propusta podsjetiti na to kako je éitay roman tck ,porod autorove fantazije: nepotrebna, isprazna mozgovna igra. Mozgovna je igra — samo maska; pod tom se maskom ostvaruje prodiranje u mozak raznorodnih sila (Belyj 1981: 56). Roman se odlikuje izrazitom sloZenoiéu grade, Sto se uotava veé u pokusaju njegova »preprigavanja": zapotete fabule — koje mozemo iSéitavati na pozadini ruske knjizevnosti 19. stoljeca' — dalje se ne razvijaju. Tako i Ijubavna prita (Nikolaja Ableuhova i Sofje Lihutine), i prita o ubojstvu (jedan pobunjenik, Dudkin, ubija drugog, Lipangenka) i ocoubojstvu, sto je centralni motiv romana (Nikolaj Ableuhov pokuSava ubiti oca, senatora Apolona Ableuhova), ostaju tek u naznakama, Kao Sto je ,naslovni junak" Petrograda grad koji nije ni realan ni fantastiéan, nego samo privid, tako je i ivanje opisano u njemu tek prividno zbivanje. Roman je, dakle, tek igra, fikeija, plod maste, i sve se — i u romanu i gradu — svodi samo na ispraznu igru uma. ToboZnji (dakle, opet — prividni) sukob ogeva i djece odnosno oca i sina kulminira,karamazovskim" ginom: mladi Ableuhoy podmeée ocu pakleni stroj, ali ocoubojstvo — u svom parodiéno-snizenom obliku (bomba je u limenki_sardina!) * Uroliko se Petrograd ublapa u ,PeterburSki tekst" (V. Toporov) ruske knjiZevnosti, Tema Petrograda i nadalje je zastplona u riskoj knjizewos6, sve do danaéih dana, Iz novijeg daba posehno valja iedvoiti Puskinov dom (Puskinsj dom, 1978. objavjen u Amerci, 1989, u Soyjeskom Save), jedan of prvih ruskih postmodemistigkih romana, ej, kako ga naziva A. Bitov, autor. Bitoy, ,posve usmjeren na Leningrad/Peterburg" (Lauce 2009: 236), za mjesto odvijanja radnje uw romana odabire svoj rodni grad, sadainji Sankt Peterburg. (Puskinow dom kayi2evni je institut w Kojem je zaposlen glam junak.) "Tako R. Lachmann pike o intertekstuslnosti Bjeloga, . 0 nepresano asocranim tudim tekstovnim povadinama romana (usp. Lachmann 1988: 88), Ona tvndi kako nema sumnje da osim Bjesova Dostajevskoga, ajegove rane Pripovijetke Dvojnik, i mnogi drugi tekstovi raske knjizevne tradi igraju vainu ulogu w gradnjs Petrograda, Spominjuéi ~ uz spisateljev raniji roman Srebrai golub ~ Puskinova Bronéanog konjanita, Liermontoxljeva Demona, Gogoljeve Petrogradske pripoijet, ratim Tolsojevu Anu Karenina, Krista i Antibrita Meretkovskoga. (Ovdje bi svakako tebalo dodati Turgenjeviieve Oeeve i djecu i Bracu Karamazove Dostojevskoga.) Lachmann gover takode, io ideoloskim teksovima unajsier smislu koje Kors (,prisvae") Bjei,,izvCubi ajthovu estetsku funkoju:teozofu, antropozofju R. Steiner, tumagenje Dionizjeva kula Vjat. vanova, wenjeo Sofi i krisologiu V. Solovjova, Nievscheovs filorofija, neokantizam, simbolisiku estetku i teoriju idea, antitku mitologiu, amalgame indijske, perzijske i epipatske mitologie, anostiku (usp. to: 88, 91), Autorica ne izosavja navesi i shistoiozofske i soijlne ideologeme tog vremena: Rusija i Evrop, Zula opasnost, evolucja, anarhizam,terorizam (ist: 92).manifestira se kao pucanj u prazno, Likove Petrograda takoder prepoznajemo na pozadini karaktera ruske Klasitne proze pa ih mozemo smatrati likovima-znakovima tradicije. Medutim, svaki je od likova romana — tvrdi L. Dolgopolov ~ i ,junak* u pravom umjetnigkom smislu, i nositelj sustava simboliékih znagenja koje mu je pridao autor, uopée ne pretendirajuéi ni na realisti¢ku vjerodostojnost ni na logitku utemeljenost (usp. Dolgopotov 1981: 550). ,,U prvome redu kao simbolisti¢kog romana; njegovi su junaci u istom stupnju uvjetni zakovi koliko su i istiée L. Dolgopolov — ,,u tome i jest osobitost Petrograda Fivotno vjerodostojni tipovi* (isto: 550). U liku su neodvojivo isprepleteni i njegov simbolicki i stvami aspekt, ,izmi8ljeni" i realni, uvjetni i neospomo istiniti .. To proizlazi iz teozofskih uugenja, u skladu s kojima je Bjeli smatrao kako Eovjek egzistira na presjeku mnogih syjetova, fj. Kako se u njemu odrazava mnostvo planova: tjelesni, psihitki, duhovni, mentalni, astralni (preko kojega se ostvaruje Zovjekova veza sa ‘svjetskim prostorima’)* (Silard 1981: 294), Mi Gemo u ovom élanku obratiti paZnju na tri tri kostima — erveni domino, emi kostim i bijeli domino — tri simbolitka aspekta likova. Ujedno su sva ta tri kostima povezana s tri razdoblja u Zivotu Andreja Bjeloga, kronologijski i filozofski. Prvi, crveni domino, govori o snaznim utjecajima u doba odrastanja Bjeloga, 0 njegovim umjetni¢kim pofecima, Drugi dio — emi kostim — dotaknut ée se autorova traganja za ultimativnim simbolom preko razrade apokalipti¢nog simbola Zene odjevene u Sunce. Naposljetku, treéi dio — bijeli domino — karakterizira posljednje razdoblje autorova stvaralastva koje ukljuéuje odabir Krista kao najbliZeg prototipa apsoluta za kojim je tragao, N, Zlidnjeva istaknut ée kako tradicionalne opozicije boja: bijela — crna — ervena referiraju na osnovne dijade koje modeliraju Eovjekov prostomo-vremenski kozmos: Zivot/smrt, svjetlo/tama, dobroizlo, distoéa/nevistoéa, nebo/zemlja, Zensko/musko, a pritom je s bijelom bojom u prvom redu povezano znaéenje Fivola, svjetla, dobra, istoge, neba, Zenskoga podela (usp. Zlydneva 2002: 424). Trijada bijelo erveno crno, istite Zlidnjeva, ,niverzalni je simbol kulture (isto). Pogledajmo kako bi se na Petrograd odrazilo nepostojanje tih kostima, dopustimo Ii sebi pretpostavku intervencije u roman. U prvom redu Nikolaj bi se sveo na smugenog i zbunjenog studenta s pogetka dvadesetog stoljeca, muéena Edipovim kompleksom, mladi¢a koji uw svojoj mladenatkoj zanesenosti dolazi u kontakt s teroristiéko-revolucionarim miljcom. Zamislimo scenu krabuljnog plesa bez domina: Nikolaj, obuéen u neku (bilo koju, nedefiniranu) masku, dotazi na bal, padne i osramoti se, susreée oca i odlazi postamljen; Soffa Lihutina u nezamjetnoj maski odlazi uplaSena s bala u pratnji muza/ policijskog nagelnika, Prisutnogéu domina postize ¢ pak zaokret paradigme prema promjenama koje su se u to doba zbivale u kazalistu, slikarstvu, filmu, Domino i isticanje boja izdvajaju Petrograd od ostatkaautorova opusa i obiljezavaju pomak od simbolizma k avangardi, Drugim rijegima: bez domina, njihove metafizike i kolorature Petrograd bi se uklopio u niz. ostalih tekstova Bjeloga, glavna odrednica kojih je autorovo lutanje kroz sfere teozofije, antropozofije, simbolizma i razvoja vlastite lignosti, Prema Riffaterreu model kao nagin koji odreduje razvoj matrice, pokretaéa, u ovom je sluéaju presudan za postizanje ikoniénosti u djelu (usp. Beker 1991: 118). Da model ukljucuje bilo koji sludajni kostim, matrica bi vodila u smjeru narativnog, referencijalnog, mimetidkog Gitanja teksta, Uvodedi tri boje domina postize se ikonignost, paradigmaticnost i stavija naglasak na metaforicki, vertikalni niz CRVENI DOMINO Otaci sin Nikolaj i Apolon: jedan revolucionaran, drugi reakcionaran, jedan Kantovac, drugi komtovac. Zajednitki im je nazivnik napetost strukture koja proizlazi iz podvojenosti: red — zapad, kaos ~ istok. Ta se opreka nadalje reatizira u opipljivim spoznajnim sustavima koje zastupaju otac (Auguste Comte — pozitivizam) i sin (Immanuel Kant - zapadni idealizam, logika). S jedne je strane ljubav prema uredenosti, simetriji i hijerarhiji "Apolon Apolonovié bijase roden za samotnigko zatozenje, jedino iz, ljubavi prema drZavnoj planimetriji mogao se on posvetiti mnogostranosti odgovorne sluzbe" (Bjeli 1980: 21), Dakle, jedini kaos koji je Apolon Apolonovié mogao svjesno prihvatiti w sluzbi je svekolike simetrije. S druge je strane — posveéenost Nikolaja Apolonoviga logi¢kim formulama cerebralnog kozmosa: "[..] tada bi mu se priginjavalo da se i on i soba i predmeti u toj sobi trenutno pretvaraju iz stvamih predmeta u domisijene simbole disto logi¢kog ustroja; prostor sobe mijeSao se s njegovim bezosjetnim tijelom u opéi kaos bitka koji je on nazivao ‘svemirom’, a svijest Nikolaja Apolonoviga, odvojivSi se od tijela, neposredno se sjedinjavala s elektriénom lampom pisaéeg stola nazvanom 'suncem svijesti"® (A. Belyj 1981: 45), Utvrdivii da je najveéa Nikolajeva tragedija to Sto je revolucionar-neokantovac, Bjeli osporava tvrdnje da i sam pripada tom filozofskom praveu. Stovi’e, Nikolajev anarhizam * Sve primiereu ovom rau ie romana Bjeloga na izvoriku (Peterburg, 1981) i Cioranova tank preveleD. Ki ZMSnamjemo je usko povezan s njegovom straséu prema Kantu i govori o razligitim konceptima zapadne civilizacije maskiranim u samodostatne i sveobuhvatne teorije spoznaje ~ o¥itovane sluge Antikrista (usp. Cioran 1973: 141), Slignost imend filozofa nije sluéajna, Sto se tie Bjelog, to su dva lica iste medalje kao Sto su otac i sin emanacije istoga duha, To sto Nikolaj govornim ginom pretate Kantov kategori¢ki imperativ u ideju ocoubojstva, da bi to isto kasnije u potpunosti zaboravio, govori © mnogogemu. Prvo, kozmitka svijest i jednota koju Bjeli trazi u potpunosti je odsutna, Glavna je Nikolajeva motivacija, vise nego i8ta drugo ~ malogradanstina, udvornost " Ali se obuzda; i samo primijeti — Stojim vam na raspolaganju — pri tom pomisli da ga je upropastila pristojnost..." (Bjeli 1980: 68). Dakle, kada se predaje u Dudkinove ruke, Nikolaj to ini iz pristojnosti, Sto je proturjeéno njegovim intelektualnim i osobnim sklonostima, Cak i pod utjecajem doktrine kategoritkog imperativa, Nikolaj ne vidi dublju povezanost stvari koje su predmet njegova vlastitog uvjerenja, i izuzima sebe iz tina koji zagovara kao univerzalni zakon. Njegovo kasnije kolebanje u vezi s aktiviranjem bombe proistie’u iz toga sto sebi dopusta da teoretiziranjem u sigumoj atmosferi svoje sobe preokrene tradicionalmu vezu otac — sin i misli poremeti raynoteZu meduljudskih odnosa, Od tada nadalje njegova se m osamostaljuje, Ideje doista postaju pokretaéi stvari i univerzalni zakon: nije on taj koji preuzima i namjeSta bombu — ona postaje samostalni simbol vremena u beskrajtiom ciklusu kreacije i destrukeije. Kronos i Zeus Na drugoj razini sukob oca i sina preuzet je iz gréke mitologije. Kronos, bog vremena, prikazan je kao onaj koji guta svoju djecu ne bi li ofuvao zatvoreni krug protoka vremena odnosno radanja i smrti, Njegova Zena Rea ipak spaSava Zeusa dopustajuéi mu da zbaci oca i stane na kraj ciklusu, za time slijedi dolazak besmartnih bogova Olimpa. Paralelna je prita u romanu Nikolajev san u kojem se bori s ocem, gospodarom kruga, koji se treba prekinuti: "[...] baciti bombu na oca; baciti bombu na samo brzotekuée vrijeme. No otac je bio ~ Saturn, krug vremena se okrenuo, zatvorio, Saturnovo se carstvo vratilo (Belyj 1981: 238). Nikolajev san stoga predskazuje stvama zbivanja, njegov je bitak jednak nuli odnosno bombi u daljnjem pojaSnjenju sna. To ni8tavno Nikolajevo ja postavsi bombom eksplodira i ne dogada se nista. Nema raspleta, objaSnjenja, katarze. Svi sivkasti dogadaji sublijedi, i to nisu pokretati za kojima Bjeli traga. Rasplet romana i neutinkovitost bombe ironiziraju i obesmisljuju Govjeka kao pokretata kozmitkih promjena. Cijeli roman ukazuje na neutrum (domino), sivilo® (sivkasti dani), bljedilo, mlakost’, Ta se mlakost dakle — ofitovana u jalovosti veze izmedu oca i sina te u impoteneiji veéine muskih likova ~ prenosi na eijeli roman, Otac i sin ni u medusobnom odnosu, niti svaki ponaosob, niti kao emanacija istog duha ne impliciraju mitoloski rasplet dogadaja — prekid kruznih tokova povijesti Govjecanstva, svrgavanje Kronosa s njegova prijestolja i uspostavu novoga poretka, Antikrist Ambivalentna ideja Antikrista izrazena je ervenom bojom domina u Nikolajevu liku. Ujedno, crveni je domino — upozorava L. Dolgopolov — reminiscencija na Pocovu Masku crvene smrti: na balu u bogataskoj kuéi_ iznenadno se pojavljuje prividenje smrti s maskom i u bijelom mrtvagkom plaStu poprskanom krvlju (usp. Dolgopolov 1981: 601). Zanimljiv je i prikaz Apolonove mozgovne igre u kojoj mu iz glave eksplodira nevidljiva ,bijela vatra" Zadréimo se na ovo} neobiénoj formulaciji. U Otkrivenju na jednom mjestu pravednici su “oprali haljine svoje i izbijelili ih u krvi Jaganjéevoj" (Otk 7, 14), Sto Bjeli spominje u élanku »Svete boje' “Prva su stoljeéa krSéanstva obojena krvlju. Vrhovi kriéanstva bijeli su poput snijega. Povijesna evolucija crkve proces je izbjelfivanja riza Jaganjéevom krvlju. Za nasu ctkvu, koja jo8 nije pobijedila, ali je veé okusila slast pobjede, svojstvene su sve nijanse jutarnje ruzigaste mate, Ruziéasta boja spaja crveno s bijelim™ (Belyj 1994: 208). S. D. Cioran ée istaknuti kako je ,u fiziei [..] dobro poznata éinjenica da bijelo syjetlo moze postati crveno kada prode kroz pra’njavu neprozimmu tvar odredene debljine i konzistencije” (Cioran 1973: 157). Bijelo svjetlo, dakle, u sebi sadrZi erveno, a i ervena je boja domina: "[..] i krvavi se atlas vukao za njim po lakiranim plogicama” (Bjeli 1980: 142). Opis neodoljivo podsjeéa na apokaliptiéni opis procjepa u bijeloj svjetlosti neba iz kojeg * ,Uijelovijenje nebicka u bitak" ~ pie Bjeli ~ Sto potonjem pridaje iluzomos, simbolizirasiva boja. I ukoliko siva boja nastaje u odnose moga prema bijelom, utoliko se za nas moguée odredenje la svodi na relativna polovignest, dvosmislenost* (Belyj 1994: 201) " Neizhjeina je asocijacija na dio iz Poslanice erkvi u Laodiceji — koje Dostojevski u Bjesovima stavija usta svegenika Tihona ~ "Zam tvoja djela: nisi ni studen ni vrué. O da si studen il vrué! Ali jer si mlak, ni vrué ni studen, povratit ute iz usta" (Oxk3 15-16)izranja erveni zmaj, otitovanje Antikrista, nikad videna prava paklenska ervena; neshvatljivi, blijedi, Zalosni demon prostora CRNI KOSTIM "[..] vidao sam mnogo tipova, Zivio u mnogo razlititih sredina, ali takav weasan, dosadan i nezanimljiv Zivot [...] odluéno mogu reéi: nisam nikada susreo. Trgovei, oficiri, tumjetnici, revolucionari, radnici,seljac, sveéenici ~ svi oni Zivjeli su ljepfe od prosietnog profesora i prosjetne profesorove Zene. Ni u jednoj drugoj grupi nije ,kao u svih™ ofuvana toliko despotski, niu koga otklon od kao u svih"* nije kaznjavan s toliko preciznom okrutnoSéu (na sebi sam iskusio tu okrutnost)" (Belyj 2010: trazi pod Na rubeze dvuh stoletij*) Ta precizna okrutnost kojoj je Bjeli syjedogio u Zivotu viastite majke zomo je pretogena uw interijer kué Ableuhovih. Bljestavilo, [jes je, omamenti, glasovir, sve savrieno, samodostatno ~ i u potpunosti jalovo u svakom svom detalju. Nioba, majka koja biva kamnjena pomorom djece zbog vlastite taStine, antipod je Ane Pettovne, Zene toliko zaokupljene sobom i svojom seksualnoSéu da naivno pokuSava biti vjetnom djevojkom. Jedan dio pretoéen je u lik Sofje (kaznjavanje gostiju za ,fujke"). Ana Petrovna i Sofja Lihutina obje su Zene-djeca utoliko Sto svaka od njih predstavlja lakomislemu lutku koja se prema muzu odnosi kao razmazena djevojtica prema ocu koji je oboZava. Preljub Ane Petrovne i napustanje obitelji epilog je te prige, djevojéica odrasta ali se i dalje povodi za viastitim strastima, te, kada muza doista wéini ocem, odlazi sa Spanjolskim ljubavnikom. Bijeg Ableuhovijeve Zene pozitivan je pomak u njezinu svjetonazoru, Bjeli stvara ozradje tihe afirmacije oko cijele te prite, njezin odlazak i ponovni dolazak nemaju ton osude i progona. Klimaks u prikazivanju Zene kao zlodeste djevojéice dosegnut je u posijednjem poglaviju u kojem Ana Petrovna 1 ponovno uspostavljenoj ravnotezi ol ke sredine bezotno prita 0 mjestima koja je obisla s Ijubavnikom. Nema jedinstvene muze, nositeljice harmonije i ritma. U romanu Peterburg na prvom su mjestu ipak Crvena Zvijer i Bludnica Babilonska odnosno crveni domino i Zena, Ideja 0 drustve pojedinaca ujedinjenih preko dublie religijske svijesti koju su zastupali simbolisti potkopana je izbijanjem revolucije. Bjelom se tada udinilo da su judi odabrali Bludnicu Babilonsku, izabiruéi automatizaciju i materijalisti¢ki nastrojenu revoluciju. Ta nemoguénost da pisanom rijegju doprinese otvaranju vrata novog syjetonazora koji je najavila revolueija omatuje kraj simbolizma pod znamenom Uzvisene gospe. Nepokretnost Zenskih likova neka U smislu: monotonija, opéeprihvatena norma, svakedneviea{je vrst priznanja neuspjeha u realiz ciji ovog knjizevno-umjetnitko-socijalnog koncepta. Bjeli odustaje od simbolisti¢ke doktrine Vjeéne Zenstvenosti kao primordijalnog simbola svjetla i pravde, Sofiju iz Tri razgovora V. Solovjova parodirajuéi imenom i likom Sofje Lihutine, Eros "L volujske su oi as iskrile, as tamnjele, pokadsto se Ginile tupe, nekako ocvale, utonule u mutne kolobare, modrikasto-zloslutne: &kiljile su; njezine izrazito rumene usne bile su odveé velike usne, ali... zubiéi (ah, zubici!): biserni zubiéi! K tomu ~ djetinji smijeh...” (Bjeli 1980: 54), Navedeni opis priziva dvije razlitite reakeije: jednu u muskog, a drugu u Zenskog Gitaoca. Zeni ée se udiniti da je opisana Zena-dijete neozbiljan i karikiran te samo naizgled zanimljiv lik, antipod graciozne Zene, Promaknut ée joj u svakom sluéaju snazan eros kojim zrati ovaj opis, Muskom ée éitatelju usne, zubici, volujske o&i u svijest prizivati arhetipske slike vescle pohotnice neoptereéene emancipacijom. Otuda Nikolajeva strast i njegov nasrtaj na Sofju Petrovmu koji zaviSava ugrizom. Otuda i erveni domino koji suludo oblijege u pokuSaju da osvoji tu oblost i putenost koja se tako bezobrazno i otvoreno nudi, Ali tu nastupa ethos koji ne dopuSta kulminaciju prige. Bjeli istodobno parodira vanjsku uyjetovanost tog ethosa, ostavljajuéi nerealiziranom jedinu u djelu strastvenu dramu, (U svakom slugaju, w Rusiji su u to doba neka druga prava trebala biti izborena prije ikakva govora 0 emancipaciji na temelju spola ili seksualne orijentacije.) Kakav nam to stercotip, ako ikakav, nudi Bjeli u liku Sofje? Podimo od pretpostavke da tumatenja ,otvorenih™ tekstova ipak nisu beskonatna, veé se temelje na opéeprihvacenim nagelima. Primijenjeno na vanjski opis Sofje Petrovne, interpretant (obiéaj, dispozicija) Govjeka 21. stoljeéa nalazi (po principu slignosti) u svijesti sliku zaigrane i prpoine starlete iti nedorasle Lolite, Sustav koji je Konkretizirao tekst u ruskog titatelja u vrijeme nastajanja romana 1913. nije posjedovao slitmu paradigmu, Prednost ovog manjka informacije bila je izvornije, osobnije stvaranje slike lika. Ondainji éitatelj mogao je poznavati Zenu sliénu Sofi Petrovnoj, a onaj koji nije domislio ju je prema kodu zadanom u romamu, Buduéi da je prouéavao i intuicijski osje¢ao medudjelovanje sastavnica unutar jezitnog znaka (reprezentamena, interpretanta i objekta prema Peirccu), Bjeli olakSava éitatelju utoliko sto ini proces semioze prirodnijim, U romanu ruskog realizma ipak éemo jednim dijelom svijesti viSiti napor da uklopimo osobe i dogadaje nekog davno minulog drustvenog i jezitnog koda u prvi kod koji mu je sligan, a koji je za nas dio norme. Tada ée proces konkretizacije teksta iéiokolnim putem utoliko sto éemo misaoni sklop uvelike pokuSati prilagoditi misaonom sklopu romana, Bjeli u sintagmatskim i paradigmatskim nizovima nudi vise moguénosti: poSiljalac (autor) dopusta primaocu (Gitatelju) da sam donese odluku te da s polozaja koji mu daje prednost (ponovno) izvrSi procjenu. ‘Zena odjevena u Sunce Fragment ,Pompadour* (unutar ,Poglavija Getvrtog, u kojem se lomi linija pripovijedanja™) daje opis balskog kostima: "Cvrsto utegnut blijedoplavetni stas izvio se s emom krabuljom u ruci [...)" (Bjeli 1980: 137). U fragmentu ,.Kao da je netko plakao™ prvi kostim koji se pojavljuje crveni je domino: "Iskrsnu cma brada od uvojitih éipaka; iza brade nna vratima pokaza se atlas [...]" (isto: 133). Na razini balskog kostima Soffa Lihutina i Nikolaj povezani su emom obrazinom. Crveni domino dominira prostorom na balu, Kostim Sofje Petrovne — blijedoplavetna haljina ukra’ena sipkom i pomponima nije dramatina ine provocira. Ona je, u skladu sa Sofjinom lakomislenoSéu, sama sebi svrha, i u maniti etikete francuskog dvora obiljezava pomodarstvo i priklanjanje opéim uzusima stila, Sofjina maska Jie, kao i njezina soba (i njezin svjetonazor) — bez perspektive. Crni Soffin kostim njezino je civilno, svagdainje odijelo: "[...] nosila je emu haljinu s kopéom na ledima [...]" (isto: 54), upotpunjeno opisom kose: "[...] nije ona znala sto bi s tim svojim kosama, tako emima da su se, bit ée [...] od kose, ili od njezine emoge — tek: nad usnicama Sofje Petrovne slutile runjice J" (isto), Sto se tiée Ane Petrovne, Nikolajeve majke, sa Sofjom je osim patronimika povezuje i ema boja odjege: "Otvaram ja dakle vrata ... nepoznata gospoda, jednostayno odjevena: i sva — u emini" (isto: 320). Njezin lik uvodi se u roman minus-postupkom u opisu interijera ‘upuéuju na to zatvoren poklopac klavira, zatvorena vrata njezine sobe. Boravak Ane Petrovne u Spanjolskoj signaliziran je sinegdohom: éipkasta cma lepeza, tabakera, poderane ctne rukavice, loSe porubljena haljina — znakovi bluda i nereda. $ oskudnim pojavama Ane Petrovne u djelu uparyje se motiv éipke koja tako resko podsjeca na preljub: "[...] a ruke su drhtale (u Sipki zlatnih ulignih syjetiljaka, netom upaljenih...)" (isto: 332). U Sofjinu slugaju: "Na zidovima japanske su lepeze, éipke [..." (isto: 54). U svako od ~ ionitno-deskriptivno naslovljenih ~ osam poglavlja romana uvode nas Puskinovistihovi: iz Broncanog konjanika (Ava epigrafa), snjim povezanog, Jezerskoga (va), Jevgeniia Onjegina (jedan epigra’), Borisa Godunova (jedan) i dviju lrskih pjesama,Sjedine, podbradak, zaobljeni trbuh koji ispada kroz odj éu, makovi su koji upuéuju na degradaciju motiva Zene odjevene u Sunce do Bludnice Babilonske, od Sofje do Ane Petrovne. Sve ovo skupa znaéi osobni autoroy neuspjeh da koncentrira Zivotnu filozofiju i budenje nove svijesti Eovjetanstva u simbol Vietne Zenstvenosti. Slijedom toga umjetnost ao nositeljica jedinstva kroz simbol Zene do?ivjela je neuspjeh. Pluralnost je ipak pobijedila; ambivalentan stav prema Zenstvenosti iskazan izgradnjom ova dva Zenska lika to dokazuje Simbol Zene odjevene u Sunce nastaje u periodu ranog simbolizma kada Bjeli veéinu svojih promisljanja posvecuje misticizmu i pojavi okultnog, Sto nailazi na plodno tlo u kaotiénoj atmosferi nadolazeceg prevrata u ondaSnjoj Rusiji. Napore moskovskih mistika (MereZkovski, Tolstoj, Rozanov, Teraveev) da budu nositelji prave apokalipse izvrgnuo je satiri u svojim ranim Simfonijama, ali je prihvatio njihovu terminologiju i eshatolosku narav pokreta. Zenske likove u ovom dijelu pokuSat emo sagledati u svjetlu te misticke, ranosimbolistidke tradieije. Ambivalentnost likova gradio je Bjeli na dvije razine: astralnoj i realno}. Izgradnju Zenskih likova Peterburga ispitat éemo na temelju sliedeée dihotomije, osmisljenje na temelju citiranoga Cioranova rada: ‘ASTRALNO REALNO ena u emom; ‘Ana Smidt, blijedo, kozmopolitsko lice; naivna Sarlatanka; dugi skuti; jurodivis zviédavi Sapat; fanatik; ‘osmijeh obojen vjeénoSéu; inkamacija Sofje; smirena Zena; snaga i ofigledna iskrenost rijeti; emi, prozraéni skuti; duhovna snaga osobnosti prizivanje transcendentalnoga Astralni dio Krenimo od prvog dijela dihotomije. Simbol Zene u emome Bjeli uvodi u Sjevernoj simfoniji (Severnaja simfonija, 1903) ~ Zena u cmom ovdje se_poistovjeéuje s vremenom. Niezina blijeda, prozraéna pojava i Sapat upuéuju na sinegdohu — vrijeme/ blijedi odraz vjetnosti, odsutnost boje; smirenost, Sapat/ glasan artikulirani govor. Neutralnost navedenih Feninih obiljezja referira na njezino prebivanje u sferi éistiista; ona je posrednik izmedu Zivih i mrtvih, Vrijeme koje polagano vodi u smrt te, slijedom toga, u vjetnost, Prozraéni su skuti motiv koji Bjeli prenosi u opis Sofje: leprSanje se pojavljuje u romanu kao motiv distilista,podsjetnik da su smrt i zaron u kozmos uvijek negdje u blizini nositelja radnje (poderani Nikolajevi skutovi). Tako su u sobi japanski predmeti "vijorili papimim krilima poput tropskih leptira; i Sinilo se da Ge roj tih leptira, sletjevSi sa zidova, svaki Sas zaleprSati nebesnoplavim krilima [...]" (Bjeli 1980: 54). Ona sama je ruzigastu kimonu letjela ujutro od vrata prema alkovenu [..]" (isto: 55). Bez dalinjeg ulazenja u detalje zakljutimo da osim dojma prozraénosti i cme odjeée glavni Zenski protagonisti nisu zadrZali mnogo od poetike vezane uz rani simbol Zene u com. Prizivanje u transcendentalno — sadr2ano u smirenosti, Saptu i Zarobnom osmijehu — izostalo je u potpunosti Prihvatimo li bombu kao instrument stvarnog odnosno beskonaénog vremena (Cioran 1973: 154) koja svojim kucanjem podsjeéa na to da su sudionici mozgovne igre u romanu u raljama zemaljskih relacija prostor-vrijeme, Soffin stav kako je bomba ,,neito Sto se niposto ne smije dotaknuti” (Bjeli 1980: 144) razotkriva daljnju plosnost Zenskih likova. One nisu pokretadice, ne posjeduju impuls za preispitivanjem granica spomaje — nisu sudionice mozgovne igre. Realni dio 0d jurodivosti realnog lika Ane Smidt malo ito je preneseno na Zenske likove. Ono Sto im ipak pripada naruSavanje je drustvene norme kostimom (usp. Rister 1995: 130), bio to kimono Lihutine ili Spanjolski accessorize Ane Petrovne. U tome je sadréano i izokretanje svijeta i teatralnost (usp. isto) u natinu ponaSanja, govoru i grimasama Sofje Petrovne: "[...] ervenjela je, Skiljila, grickala rupéié; i - znojila se” i "s kikotom je izvukla ukrasnu iglu iz SeSira i utismula je u mali prst: ~ Gledajte: ne boli; ja sam... lutka” (Bjeli 1980: 62-63). U navedenom primjeru da se naslutiti i ismijavanje sebe i svojih neuspjeha (usp. Rister 1995: 130). Kao karakteristika jurodivog/Suta navodi se i pokazivanje svoje golotinje koju Bjeli daje samo naslutiti: "[..] podigavsi s poda haljinu [...] i priktivsi golotinju, odmakne se u kut [..." (Bjeli 1980: 115). Njihove glavne osobine su ipak komformizam i priklanjanje normama, ‘Niihov pogled ne odaje duhovnu snagu osobnosti, njihova strast sasvim je zemaljske prirode: [od] i Ana Petrovna sada veé razrogati svoje djetinje, velike of. [..]" (isto: 337), " [..] dva plavetna oka nekoé divnog lica" (isto: 322). U. Sofje Petrovne: "[...]i objesile se odveé teske uusne; razrotile o¥i: neto vjestigje” (isto: 137), u Zoje Zaharovne: "| ..] iskakale su izbuljene ofi [..]" (isto: 229). Svoje istovremeno odusevijenje straSéu i iskrenoséu Ane Smidt te odbojnost prema njezinim fanatignim kompulzivnim idejama iskazao je u opisu lica Zoje Zaharovne: "Aleksandar Ivanovié misljase da su crte lica FlejSove skinute s Ijepotica: nos — sJjedne, usta —s druge, uli sjedno su pak — razdrazivale" (isto). Zenski lik s treée ljepotice, karakteriziran je vrijednosno dyojako: dva suprotstavljena pojma — Ijepota i ruZnoéa ~ spojena su i rastavljena na sastavne dijelove unutar jedne revenice. Pri takvom postupku Bjeli premjeStanjem na osi paradigma-sintagma daje novu ambivalentnu definiciju pojma. Gore citirana regenica u svijest priziva Picassovu sliku Gospodice i Avignona (1909) koja se na sligan naéin poigtava s meforitkim i metonimijskim nizovima. Gospodice iz Avignona maske su lis ine ljudskog, bijele brojke na cmoj pozadini, ogoljcla slika-manifest. Petrograd zrati slignim pouzdanjem u svoju novost i radikalnost; tekst obznanjuje sam sebe. Kao u kubizmu, nema suviSne alegorije ni jeftine simbolike ~ znatenje se otitava s povrSine. BIJELI DOMINO Prema S. Cioranu; "Kada se Krist pojavi kao grafigka, ikonidka reprezentacija neke vjerske istine (npr. Rijec je tijelom postala), on je amblem. Ali kada ga pojedinac iskusi direktno putem nekog unutarnjeg otkrivenja, on je simbol" (Cioran 1973: 66). Ta formula daje priligno siguran putokaz u otkrivanju postupka simbolizacije Bjelog. Naime, svaka pojava tuanog i dugog ima svoju bitnost u tome to je simbol dodira s jednotom, samom biti stvari do koje su likovi dovedeni zapretenim igrama uma — rezultatom peredivanija (Crisis experience) (usp. isto) na razini prostor-vrijeme. PokuSat éemo istraZiti te kritiéne trenutke susreta s twZnim i dugim kao postajama protezanja likova romana do apsoluta i nazad. Tuini i dugi" prikazuje se: Sofi Petrovnoj; Nikolaju Apolonovigu; Dudkinu. Dakle: "TwZni i dugi je Sutio, Ulazili su veé u predsoblje: neSto ih je neizrecive okrudivalo: neSto je neizrecivo bilo svuda naokolo" (Bjeli 1980: 147, podertale autorice, op.a.). Topet neSto ih je neizrecivo okruzivalo; nesto je neizrecivo bilo svuda naokolo. Ali tuZni i dugi na rasvijetljenu pragu samo nekako lagano zatrese glavom i zapovijedi joj da (isto, kao gore). U samo pola stranice dva puta se spominje rij inja i éetiri puta neizrecivost. Za razliku od mozgovnih igara koje su samo odraz drugog svijeta namijenjen judskoj percepeiji (dakle — pune sadréaja), poljubac s vjetnoSéu je antimaterija — odsutnost sadrZaja (neizrecivost) i tiSina, Citatelja se pokuSava zadrZati u trenutku, bez mist: "PredSofjom Petrovnom lebdio je obris neznana suputnika" (isto), ukazuje se na to kako pojava nadnaravnog bia djeluje na Sofju Petrovnu: opinjena njegovom neobiénom snagom ona dofivijuje ekstazu, suze joj stemu grlo, Uto pristize fijaker u koju je smjesta obris, zapovjediv&i joj da Suti, Sliedeéi odlomak, Zahoravila ito se zbilo, prikazuje Sofjinu osobnu apokalipsu, gubi se vremenski kontinuum, sadr?aj Zivota raspada se na fragmente i vraga seu vjetnost: "Kao da ona — nije joS bila ni rodena” (isto: 148). Ovaj motiv vjegnoga djeteta precizirao je Jung: "Vjeéno dijete u Eovjeku neopisivo je iskustvo [...] koje utvrduje krajnju viijednost ili bezvrijednost osobnosti” (prema Cioran 1973: 87). To znadi da je osobnost shvaéena kao krajnja Yovjekova bitnost niStavna prema stanju svijesti dostupnom novorode tu koje je tek izronilo iz apsoluta, lako spoj nevinosti i bespomoénost, ono je na izvoristu intuicije, njegova svijest jo8 nije omedena psihigkom snagom, L karijatida se nakrivila [...)" (Bjeli 1980: 306, 241) — simbol relacije prostor-vrijeme mijenja se pojavom nadnaravnog biéa. U trenutku prosyjetljenja pri susretu s uzvigenim Sofja Lihutina vraga se na izvoriste svega, u stanje prije roderija. Ali i nadalje Bjeli ne biva zaveden Zeljom da likovima pruzi moguénost katarze ili barem iskupljenja. Lihutina, naime, ispred vrata svoje kuée u potpunom mraku hodnika biva opet obuzeta nedim neizrecivim, ali, netom Sto je razmisljala 0 svadi s mugem, psuje u mislima sluskinju nestrpljivo o&ekujuéi odgovor na zvonce, Trenutak tiSine i usredotogenosti ni na § , bio je zaista samo trenutak. Najteze je odreéi se vlastitog sadréaja U Dudkinovu susretu ,s tuénim i dugim" nema prosvjetljenja: "Netko koga je Aleksandar Ivanovié ne jednom vidao [..."; "Aleksandar je Ivanovié uvijek podrhtavao kada bi tuzni i dugi, u prolazu, na nj svraéao svoj svevidni pogled” (isto: 242). Ovaj strah i bijeg od prosvjetljenja tipitan je za Dudkina, on je predan Antikristu u obliku Bronéanog Konjanika’”, Susret s ,twZnim i dugim’ samo je podsjetnik da postoji put koji nije odabrao. U daljnjem razvoju dogadaja Dudkina posjecuje halucinacija Si’narfne, Kada se koimar pretvori u to&ku u Dudkinovu grlu, trenutak je kad Dudkin u potpunosti pada u Sake vlastitoj prikazi te slijedom toga ubija Lipangenka. Stjopka kao svjetlonoSa ulazi u sobu u posljednjim sekundama Dudkinova ludila i odnosi Obrednik. Stjopka ga napusta i Dudkin postaje lakim plijenom vlastite igre uma, Njegova odanost Partiji nastala je u onim dijelovima gdje se preklopila s njegovom paranoidnom halucinacijom. Partijski diskurs mi, vi, oni uklapa se w naj kod koji omoguéuje da se éuje vika i dreka na stubistu (a nikoga nema) i koji Saputanje * Falconetov spomenik Petru I, na Senatskom trgu, nazvan po istoimenaj Puskinovej poem iz 1833 (Mednyj vsadnik). U Bjeloga se Bronéani konjanik (mela netko" — ,metalligeskij kto-to") ~ postav8i jedan od centralnih motiva Peterburga ~ protvarav simibol unstenj, razaranja (yj. u stwamost — ane u privid! neizbjeZne katastrofe koja prijeti Peterburgu, étavo} Rusiji)prolaznika preoblikuje ur ice: "Presjecajuéi stupove razgovora lovio je njihove ulomke i sastavljale se regenice” (isto: 26). Tako je sastavio pritu o atentatu na Ableuhova te naposljetku pjesmu i govor Si8narfnea (Sisnarfne se pojavijuje samo kao govor, kod koji postaje svjestan samog sebe). Cijeli Dudkinov koSmar odvija se na podrugju mozgovne igre, privatnog pakla nastaloga kao posljedica utjelovijenja govornih Sifii u hodajuéi lik. ,Tuani i dugi za njega je samo prolaznik jer zatrovan sadrZajima od kojih je sadinjen ne ostavlja miesta za tiSinu i neizrecivo, Sve mora biti iz sno, odredeno, a to sve naposljetku je — nista, Sto se Nikolajeva susreta s ,,tuznim i dugim* dolazi do krivog prepoznavanja. Naime, ugledavai bijeli domino, prividenje Krista, netom poslije bala'', Nikolaj u njemu vidi pozornika. (Upravo bijeli domino, jedina svijetla pojava u romanu ~ upozorava L. Dolgopolov Kontrastira s Nikolajevim crvenim dominom, ali is cmo-sivim obligjem senatora, v. Dolgopolov u: Belyj 1981: 621). Kasnije se u poglavlju Samo je napola raspravio odvija dramatiéna scena izmedu njega i poruénika Lihutina, Potonji ga kupi s ceste i nasilno odvlagi u svoju kuéu, Nikolaj, misleéi da ga teka osveta razljuéenog muza, dozivljava slom pri spoznaji da ga Lihutin naprosto Zeli spasiti od sama sebe, sprijetiti ga da aktivira bombu. U tom trenutku katarze Nikolaj krivo prepoznaje trenutak spoznaje: "|...| sinut ée bljestava zublja i glas ée mu prisni odanle obznaniti, kao i uvijek — obznanit ée u njemu samomu: za njega samoga: Ti si patio zbog mene: ja bdim nad tobom" (Bjeli 1980: 306). Nadalje: "A zasto nije bilo glasa pomirenja: 'Ti si patio zbog mene?" Stoga Sto on nije ni zbog koga patio: on je — patio zbog sebe .. Takoreéi, kusao je on popart gnjusnih dogadaja koje je sam skuhao" (isto: 306), Dudkin je bio ishodi8te vlastite paranoje; Nikolaj takoder kreira vlastiti kaos, a takva prepredena raéunica nema oprosta u vjetnosti. Upravo to baca novo svjetlo na lik Sofje Lihutine — u svoje je male, bezazlene drame ona naivno uvjerena; ne preispituje nego se prepusta, Znakovito je da njoj jedinoj prilazi bijeli domino i da ona jedina ne sudjeluje u sferi mozgovne igre. Ona se, dakle, ne dotige astralnog, dok Nikolaj i Apolon astralno shvaéaju kao os oko koje vite svoju bitnost: "Svaki od njih centar je vlastitog svemira bez ikakva osjeéaja za apsolutno vrijeme i prostor” (Cioran 1973: 145). Bijeli domino nositelj je nuklearne matrice tj. odreduje podrijetlo skrivenog smisla u romanu (usp. Beker 1991; 119). Ni stvaran ni nestvaran, on odreduje i po8etnu i krajnju to&ku traganja za apsolutnom nultosti, Taj kéd ponovno se otkriva u glavnoj matrici, pokretaéu — " Scena bala isti8e L. K. Dolgopolov, , vee u évor sve glavne niti fabule romana, skupivii nakratko na {stom snjestu sva njegova glavna ica (Dolgopolov 1981: 601).zbivanjima u Petrogradu, Petrograd sadr?i istu formulu — grad-privid (ni stvaran ni nestvaran), Nukleamni sem je bitak, apsolut, AHJPEM BEJIBIM, TETEPBYPI: TPA KOCTIOMA, B crate pacemarpunaerea posts Tpex KocTIOMOR B MoxepuMteTcKOM! asanrapaneteKom pomaxe Anpes Betoro (mitepatypxstit mension Boprica Tinxonaesiia Byraesa) Temep6ype. C ToaKm spenus xpoxoxorHH durocopuu oGocHoRsimacres TesHe 0 CRASH Mex:Ly OGpasammt KpacHoro AOMHHO, epHOrO KOCTIOMa, GeOTO NOMHHO H TPeMA MepHOTAMHL B AHSHIH micareas. KJIIOYEBBIE CJIOBA: cumeoaua, avanrapy, poman Iemepé 1p KOCTIOMA: KPacHOe YOMHHO, “epHBili KOCTIOM, Geuloe jOMMHO, TPH UReTA: uaelinas snomonna Benoro IZVORL Belyj,A., Peterburg, Nauka, Moskva, 1981 Bjecli, A., Petrograd, Sveutilisna naklada Liber, Zagreb, 1980, Prevela Dubravka Oraié. LITERATURA: Beker, M, Semiotika knjizevnosti, Zavod za znanost o knjiZevnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1991. Belyj, A, ,Svjaiéennye eveta", u: Simvolizm kak miroponimanie, Respublika, Moskva, 1994, str. 201-210. Belyj, A., .Na rubeZe dvuh stoletij", URL: http://az.lib.rw/bfbelyi_a/text_0010.shtml (2010- 02-22) Cioran, Samuel D., The Apocalyptic Symbolism of Andrej Belyj, Mouton, The Hague, 1973. Dolgo polo vy, L. G. ,Tvoréeskaja istorija i istoriko-literatumoeznatenie romana A. Belogo ,Peterburg", u: Belyj, A., Peterburg, Nauka, Moskva, 1981, str. 525-623. Fe8&enko, V. ,Postika jazyka’. O stanovlenii lingvistiteskih vzgliadov Andreja Belogo", URL: http://www.russian slavica.org/article3673.html (2010-02-20) Jakobson,R,, Selected writings, II, Mouton, The Hague-Paris, 1971 Jakobson,R., Oeziku, Disput, Zagreb, 2008. Preveo Damjan Lalovié.Lachmann, R. ,Intertekstualnost kao konstitucija smisla. Petrograd Andreja Belog i ‘tudi’ tekstovi", u: Intertekstualnost & intermedijalnost, Zavod za manost 0 knjizevnosti, Zagreb, 1988, str. 75-108. Prevela Jasenka Planine. Lauer, R. Povijest ruske knjizevnosti, Golden marketing — Tehnicka knjiga, Zagreb, 2009. Prevele Milka Car i Dubravka Zima, Lotman, J. M, Struktura umemickog teksta, Nolit, Beograd, 1976. Preveo i napisao predgovor Novica Petkovié Otkrivenje, w: Biblija, Kr8éanska sadasnjost, Zagreb, 2004 Rister, V., Liku grotesknoj strukturi, Hrvatsko filolosko drustvo, Zagreb, 1995 Silard,L.(Szildrd,L), Russkaja literatura konca XIX-naéala XX veka (1890-1917), tom L, Tankényvkiado, Budapest, 1981 S pargo, T., Focault i queer teorija, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001. Prevele Koraljka Dilié i Sanja Sagasta. Zly dneva,N,, ,Belyj evet v russkoj kul'ture XX veka", u: S. M. Tolstaja (ur.), Priznakovoe prostranstvo kul’tury, Indrik, Moskva, 2002, str. 424-431.