Admiral S Korduna

izdavač:
Srpsko narodno vijeće, Gajeva 7/I, Zagreb

za izdavača: Dragana Jeckov i Aneta Vladimirov
urednik: Vuk Perišić
recenzent: Milan Radanović
prijelom: Ruta
tisak: it-graf
naklada: 400
isbn 978-953-7442-53-8
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod
brojem 001071379.
Knjiga je objavljena uz podršku Ureda za ljudska prava

i prava nacionalnih manjina Vlade RH.
Zagreb, septembar 2020.

Branko Mamula
ADMIRAL
S KORDUNA
Bitke i sudbine
Tekst prenijela u elektronsku formu
Dragana Nikolić
Branko Mamula
PRILOG HISTORIOGRAFIJI SRBA KRAJIŠNIKA
PORODICA MAMULA
2020.
Mojoj majci
SADRŽAJ
9 Admiral s Korduna (Milan Radanović)
17 Predgovor
I. POGLAVLJE
23 Moja prva saznanja o rodu Mamula
36 Doseljavanje Srba u Gomirje
41 Napoleon i južnoslavenski narodi
45 Ilirski pokret i Krajišnici
50 General Lazar Mamula, vojni komandant i guverner Dalmacije
62 Život u Vojnoj krajini i njezino razvojačenje
II. POGLAVLJE
73 Mamule u Slavskom Polju
78 Moj zavičaj, djetinjstvo i rana mladost
87 Uoči teških vremena
92 Početak Drugog svjetskog rata
100 Njemačka napada SSSR. Ustanak naroda Jugoslavije
III. POGLAVLJE
107 Epopeja Petrove gore
114 Martovska ofanziva i pogibija moje obitelji
118 U obruču
IV. POGLAVLJE
123 S Korduna na dugi ratni put
129 Tokom Operacije “Weiss I”
131 Razbijanje njemačkog puka na Drenovači i pobjede nad
Talijanima u Lici
133 U Oficirskoj školi Glavnog štaba Hrvatske
136 Kapitulacija Italije i prodor Nijemaca na Jadran
V. POGLAVLJE
143 Borbe na Jadranu i oslobođenje našeg nacionalnog tla
144 Ratovanje na moru i moj pomorski nauk
150 Mobilnost II. pomorskog obalskog sektora
153 Vis – ključ Jadrana
155 Zarobljavanje broda Sipa – značaj i posljedice
160 Borbe na otocima u sjevernom Jadranu
167 Nakon oslobođenja Dalmacije
VI. POGLAVLJE
177 Odnosi s Britancima pošto je oslobođena Dalmacija
183 U završnim operacijama
193 Riječ na koncu

195 Kratice
Prilozi
199 Biografija Branka Mamule
207 Odlikovanja
209 Foto-album
Admiral s Korduna
Nakon što sam pročitao zapise admirala Branka Mamule, nametnula

su mi se dva ključna dojma. Prvi se dojam ticao činjenice da je u jednoj
ratnoj partizanskoj biografiji bilo moguće učešće u epopeji Petrove
gore u proljeće 1942. i, ne mnogo vremena zatim, učešće u pomorskoj
partiji šaha u zadarskom arhipelagu i na Kvarneru, posljednjih godinu
dana Drugog svjetskog rata. Kordunaški momak, koji nikad nije vidio
more i koji nije znao plivati, dvadeset ratnih mjeseci bio je učesnik
danas prilično zaboravljene savezničke borbe na sjevernom Jadranu,
koja se pretvorila u pobjedničku stratešku igru. Drugi dojam ticao se
činjenice da je taj kordunaški momak, svjedok dvaju stoljeća – naš su-
vremenik.
Veteran Drugog svjetskog rata s jedinstvenom ratničkom bio-
grafijom u desetoj deceniji života odlučio je napisati ratne uspomene.
U nekim zemljama to bi bila svojevrsna senzacija. U zemljama nas-
talim na ruševinama Jugoslavije sjećanje na ratnu generaciju Branka
Mamule opterećeno je neprijateljskim odnosom vladajućih ideologija
i demonizacijom koju nameću nove državotvorne političke elite, upr-
kos tome što je pokret kojem je pripadao Mamula oslobodio zemlju
od fašističkog okupatora, porazio domaće koljače, zavrijedio većinsku
podršku jugoslavenskog stanovništva i međunarodno priznanje te
izgradio neusporedivo pravednije i emancipiranije društvo od društva
ekstremne nejednakosti, endemskog siromaštva i transgeneracijske
neprosvijećenosti u kojem su živjele bezbrojne prethodne generacije.
Branko Mamula jedan je od posljednjih živih svjedoka jugoslavenske
revolucije. Njegovi memoarski zapisi sjećanja su na ratne doživljaje
10 izdav čaćav7uzr
mladića kojega je oblikovao revolucionarni i antifašistički pokret ko-

jem je pripadao.
Prvog aprila 1942., najtragičnijeg dana u svome životu, Bran-
ko Mamula imao je dvadeset i jednu godinu. Njegov životni put nije
mnogo odmakao kada je toga proljetnog dana u paklu Petrove gore
“naišao na kasapnicu nevine čeljadi koju su iza sebe ostavili ustaše”.
Nijedan događaj u Mamulinim sjećanjima nije detaljnije opisan. Ma-
mula i njegovi suborci, u šumi, po mrklom mraku, naišli su na ubi-
jene seljane. “Prepoznao sam ih skoro sve.” Zatim čitamo najkraću i
najstrašniju rečenicu u Mamulinim memoarima: “Tražio sam svoje.”
Najprije je prepoznao glas tetke Milevice koja je teško ranjena ležala
u krvi. “Nešto dalje u koloni s nama [partizanima] i njezin je sin Ni-
kola. On dolazi k majci koja moli da je ne ostavljaju takvu, da je ubi-
jemo. Od nje sam saznao da su moji pobijeni samo nešto dalje. Kada
sam došao do gomile ubijenih i iskasapljenih, netko mi je posvijetlio s
malo svjetla i ugledao sam grozan prizor – mrtve majku, brata Miloša
i sestru Milicu. [Sestra] Stana ležala je podalje.” Nakon nekoliko dana
doznao je da je pokolj preživjela sestra Danica, za koju je vjerovao da
je također ubijena. U jednom šumskom mlinu Branko je našao teško
ranjenu Danicu. “Nije mi izgledalo da će preboljeti.” Danica je nakon
što su ustaše napustili mjesto zločina pod hrpom leševa našla na teško
ranjenu sestru Stanu koja joj je umrla na rukama, nakon čega se sklo-
nila. Branko je od Danice doznao da je njihov otac, kada je doznao što
mu se dogodilo sa suprugom i troje najmlađe djece, napustio sve oba-
veze, kojih je bilo mnogo tokom tih kaotičnih i strašnih dana, kako
bi sahranio najmilije. “Moj otac bio je veoma čvrst čovjek, nas djecu
nije mazio, prebrodio je mnogo toga, ali nikad suzu nije pustio. Da-
nica mi je kasnije pričala da je, kada je nju pronašao, toliko plakao da
ga ona naprosto nije mogla prepoznati.” Četvero ubijenih Mamula i
danas počiva na mjestu na kojem je pobijeno, u dubini Petrove gore,
daleko od naselja i ljudi. O njima vodi brigu Daničin sin, koji se nakon
1995. vratio iz izbjeglištva. “Nakon njega i ovaj grob Mamula nestat će
na tragu jednog naroda koji je stotinama godina živio u Hrvatskoj, na
Kordunu i u pojasu Petrove gore – i nestao.”
11 Admiral s Korduna
Uoči Drugog svjetskog rata na Kordunu, u trima kotarima (Vrgin-

most, Vojnić i Slunj) živjelo je blizu sto hiljada Srba. Bila je to najgušća
koncentracija srpskog stanovništva u Hrvatskoj na prostoru slične ve-
ličine. Ujedno, nijedno područje slične veličine u Hrvatskoj nije imalo
toliko žrtava koliko je imao Kordun. Naime, ljudski gubici izazvani
krivicom fašističkih snaga u trima kordunaškim kotarima iznose bli-
zu 32.000 smrtno stradalih. Više od 31.000 odnosi se na osobe srpske
nacionalnosti. Među njima je bilo, prema publiciranim poimeničnim
podacima, 10.384 stanovnika kotara Vrginmost. Nije poznato koliko
je kotar imao stanovnika 1941., ali je moguće pretpostaviti da ih je
bilo između 31.000 i 35.000 (prema državnom popisu stanovništva iz
1931. na području kotara Vrginmost živjelo je 30.237 osoba). Nijedan
kotar u Hrvatskoj nije izgubio tako velik procenat stanovništva koli-
ko kotari Slunj, Vrginmost i Vojnić, upravo tim redom. Ova tri kordu-
naška kotara izgubila između 25% i 30% stanovnika tokom rata (ne
računajući one koji su stradali kao pripadnici ili pristalice snaga Neza-
visne Države Hrvatske). U tom smislu Kordun je procentualno, ali i u
apsolutnim brojkama, imao najbrojnije ljudske gubitke na tlu Hrvat-
ske. U drugim dijelovima Nezavisne Države Hrvatske jedino područje
slične veličine koje je pretrpjelo veće ljudske gubitke bilo je područje
Kozare (Potkozarja). Ofanziva ustaško-domobranskih snaga na Kor-
dun u proljeće 1942. bila je svojevrsna priprema za ono što se odigralo
nekoliko mjeseci kasnije na Kozari. Jedini razlog zbog kojega Kordun
nije prošao kao Kozara, iako su kordunaški partizani bili malobrojniji
i slabije naoružani od kozaračkih partizana, odnosio se na činjenicu
da na Kordunu u proljeće 1942. nisu bile angažirane njemačke snage
(Kordun je bio dio talijanske okupacione zone). Pavelićeva vojska nije
bila u stanju da sama slomi otpor kordunaških partizana. Od sredine
1942. fašističke vojske nisu bile u stanju da trajnije ugroze slobodnu
teritoriju na Kordunu, osim djelomično početkom 1943., tokom Ope-
racije Weiss 1, kada su jedinice 7. SS divizije Prinz Eugen i 369. hrvatske
divizije Wehrmachta (“Vražja divizija”) na putu za Bihać opustošile
dio Korduna, o čemu također piše Branko Mamula. Međutim, parti-
zani su uspjeli izvršiti evakuaciju većine stanovništva na područja
van domašaja napadača i narod Korduna ni tada se, kao ni kasnije, nije
našao u obruču poput onog u proljeće 1942., kada mu je zaprijetilo to-
talno uništenje. Zahvaljujući suborcima Branka Mamule, kordunaški
je narod preživio.
Najmnogoljudnije srpsko selo na Kordunu bilo je Slavsko Polje,
rodno mjesto Branka Mamule, koje je uoči Drugog svjetskog rata ima-
lo između 1800 i 1900 stanovnika (prema posljednjem predratnom
državnom popisu stanovništva, Slavsko Polje je imalo 1747 stanov-
nika). Prema broju stanovnika Slavsko Polje bilo je veće od obližnjih
kotarskih središta Vrginmosta i Vojnića. Tokom Drugog svjetskog rata
417 stanovnika Slavskog Polja izgubilo je život nasilnom smrću ili
zbog neposrednih posljedica rata. Od toga broja 235 mještana ubijeno
je u direktnom teroru, mahom tokom prve dvije ratne godine. Među
njima je bilo 138 seoskih muškaraca koji su početkom augusta 1941.
uhvaćeni na prevaru i odvedeni u Glinu, gdje su ubijeni u lokalnoj
pravoslavnoj crkvi. Otac Branka Mamule slučajno je izbjegao njihovu
sudbinu. Selo je dalo 310 partizanskih boraca od kojih je 81 stradao u
ratu. U današnjoj hrvatskoj javnosti navedene činjenice o stradanju
mještana Slavskog Polja nemaju nikakvu težinu. Zvanična politika
sjećanja u Republici Hrvatskoj ne prepoznaje masovno stradanje i
otpor fašizmu lokalnog stanovništva kao dio nacionalne povijesti, o
čemu svjedoči četvrt stoljeća devastiranja monumentalnog spomeni-
ka na Petrovoj gori. Umjesto toga, javnosti se na desničarskim infor-
mativnim portalima, bez pozivanja na relevantne i naučno prihvatlji-
ve izvore, plasira narativ o tome kako su partizani neposredno nakon
okončanja rata, u neposrednoj blizini Slavskog Polja, navodno likvidi-
rali 1200 hrvatskih domobrana i civila (žena, djece i staraca). Iako je ri-
ječ o potpunoj izmišljotini, koja za cilj ima ne samo difamaciju antifa-
šističkog pokreta već i stvaranje negativnog dojma o lokalnoj zajedni-
ci, u profesionalnim medijima i povijesnoj nauci ne postoje inicijative
za raskrinkavanjem tvoraca ove crne legende. Ne postoje ni pokušaji
pozivanja na odgovornost onih koji izmišljaju i šire ovakve otrovne
laži. Nažalost, to nikako nije jedini primjer širenja konfabulacija o na-
vodnim partizanskim zločinima u hrvatskim medijima. Zbog svega
toga, objavljivanje ratnih sjećanja Branka Mamule, poznate javne i,

svakako, povijesne ličnosti, predstavlja rijetku priliku za podsjećanje
na stradanja naroda Korduna, koja su potisnuta iz dominantne kolek-
tivne memorije u njegovoj domovini.
Branko Mamula s neskrivenim ponosom piše o svojim precima.
Mamule iz Slavskog Polja vode porijeklo iz Gomirja, odnosno iz voj-
nokrajiške zajednice koja je nastala krajem 16. stoljeća doseljavanjem
srpskog stanovništva s područja Osmanlijskog Carstva. Gomirske
Mamule porijeklom su iz Banjana, o čemu svjedoči staro porodično
prezime – Banjanin. Banjani su višestoljetna teritorijalna zajednica
smještena na zabačenom planinskom području između Bileće i Nik-
šića, organizirana po patrijarhalnom plemenskom principu, koja je
tek 1878. integrirana u okvir Crne Gore. Porijeklo Mamula iz Banjana
potvrđuje i porodična krsna slava, sveti Jovan Krstitelj, što je tradicio-
nalna krsna slava plemena Banjani. Na osnovu postojećih izvora nije
moguće utvrditi kojem su banjanskom bratstvu pripadali Mamule,
odnosno kako im je glasilo prezime dok su živjeli u Banjanima.
S naročitim ponosom autor piše o barunu Lazaru Mamuli, bratu
svoga čukundjeda Mihaila. Lazar Mamula titulu baruna nije naslije-
dio niti je njegov uspjeh u vojnoj službi Austrijskog Carstva bio rezul-
tat društvenih privilegija. Barun Mamula najdublji je povijesni trag
ostavio na Jadranu, najprije tridesetih godina 19. stoljeća, kao glavni
organizator izgradnje nekoliko pomorskih utvrđenja u Dalmaciji, i
potom početkom druge polovice istog stoljeća, kao vojni zapovjednik
Dalmacije. Nijedan drugi oficir srpskog porijekla iz Vojne krajine nije
ostavio dublji trag u istoriji vojnog pomorstva na Jadranu – sve do ad-
mirala Branka Mamule. Upravo ta profesionalna vezanost za Jadran
predstavlja glavnu poveznicu između dvojice Mamula, baruna iz Go-
mirja i admirala iz Slavskog Polja, dvojice seljačkih, krajiških generala.
Najopširniji dio ratnih memoara Branka Mamule odnosi se na
sjećanja na borbe na Jadranu od 1943. do 1945. Admiral Mamula jedini
je živi relevantni učesnik i svjedok bojeva na srednjem i sjevernom
Jadranu tokom posljednjih dvadesetak mjeseci Drugog svjetskog rata.
Kao disciplinirani vojnik Partije, ma koliko bio šokiran odlukom ru-
kovodstva Komunističke partije Hrvatske i Glavnog štaba Narodnoo-

slobodilačke vojske i Partizanskih odreda Hrvatske, Mamula je nakon
kapitulacije Italije bez pogovora prihvatio novu vojnu i partijsku duž-
nost. Dotadašnji politički komesar Treće kordunaške brigade postao je
politički komesar štaba Drugog pomorsko-obalskog sektora pri Mor-
narici Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije. Bila je to prekretnica
u životu Branka Mamule, koja ga je trajno profesionalno odredila.
Memoari admirala Mamule podsjećaju na nedovoljno pozna-
to savezništvo Britanaca i jugoslavenskih partizana u borbama na
Jadranu. Poslijeratna jugoslavenska kultura sjećanja bila je pomalo
nepravedna ne samo prema značajnom doprinosu Crvene armije u
oslobođenju istočnih dijelova Jugoslavije već i prema doprinosu bri-
tanske mornarice i avijacije u oslobođenju Dalmacije. Bio je to danak
Hladnom ratu. Britanski saveznici bili su svjesni da aktivnosti jugo-
slavenskih partizana vezuju znatne njemačke snage na Balkanu i Ja-
dranu, što je olakšavalo savezničke pozicije na Mediteranu i u Italiji.
Dakle, Saveznici su imali neposrednog interesa u osnaživanju vojne
snage Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije odnosno Jugoslaven-
ske armije. S druge strane, rukovodstvo partizanskog pokreta bilo je
svjesno značaja savezničke, napose britanske vojne pomoći, osobito
na Jadranu, gdje partizanska mornarica nije bila u stanju parirati mno-
go snažnijim i tehnički naprednijim njemačkim pomorskim snagama.
Bez vojne pomoći britanskih saveznika Dalmacija bi bila oslobođena s
mnogo većim žrtvama partizana i s osjetnim zakašnjenjem. Isto tako,
civilnih žrtvi u Dalmaciji bile bi znatno više da britanske snage nisu
omogućile prekomorsku evakuaciju stanovništva.
Memoarist je naveo i jednu danas nedovoljno poznatu epizodu
iz rata na Jadranu. Riječ je o najvećoj tragediji britanske Kraljevske ra-
tne mornarice u ratu na Jadranu, koja se referira i na tragični epilog
povijesti jedne istaknute vojnokrajiške obitelji. Ratni brod Aldenham
posljednji je razarač Kraljevske ratne mornarice koji je potonuo u
Drugom svjetskom ratu. Razarač Aldenham je, nakon većeg broja bor-
bi na Atlantiku, Mediteranu i Jadranu, 24. decembra 1944. nedaleko
od Paga naletio na minu i potonuo. Utopilo se 126 članova posade i
dvojica jugoslavenskih mornaričkih oficira. Među njima je bio i kape-

tan Ivo Preradović, unuk generala i pjesnika Petra Preradovića te otac
njemačkog povjesničara Nikolausa von Preradovicha.
Jugoslavenski i britanski saveznici ipak su se mimoilazili u ne-
čemu. Riječ je o bitnim razlikama u pogledu na zapadne granice nove
Jugoslavije. Britanci nisu bili naklonjeni ideji da saveznička jugosla-
venska država integrira područja koja su prethodno bila dio fašistič-
ke Italije (Zadar, dio kvarnerskih otoka, Rijeka, Istra, Julijska krajina,
Trst, itd.), uprkos tome što su ta područja, ako izuzmemo veće gra-
dove, bila pretežno naseljena hrvatskim i slovenskim stanovništvom,
te uprkos tome što je na tim područjima vojska jugoslavenskih par-
tizana vodila upornu i kontinuiranu borbu protiv vojske Njemačkog
Reicha. Admiral Mamula posljednji je neposredni učesnik pomorske
strateške igre između Jugoslavena i Britanaca na sjevernom Jadranu.
To što je najveći dio navedenih spornih teritorija danas dio Republike
Hrvatske, a ne Talijanske Republike, rezultat je činjenice da su jugo-
slavenski komunisti u toj igri nadmudrili Britance.
Milan Radanović
Predgovor
Kasno sam se odlučio pisati o svome rodu. Lijepa i prosperitetna zem-

lja u kojoj smo živjeli pružala je stabilnost i mir. Moji potomci lako
su mogli doći do podataka o rodu Mamula u crkvenim i svjetovnim
arhivima, počev od Gomirja, Karlovca i Zagreba pa do Novog Sada,
Kotora, Zadra i, konačno, Beča, gdje se čuva arhiva Austrije i njezine
Vojne krajine. Noviji arhivi su u općinama Vrginmost (danas Gvozd)
i Vojnić, gdje su se Mamule naselile oko 1840., kada je otpočelo ra-
zvojačenje Vojne krajine, i gdje će živjeti do rušenja SFR Jugoslavije,
početkom devedesetih godina prošlog stoljeća.
Kada je nestala Jugoslavija, bilo mi je jasno da ću svojoj djeci
morati ostaviti neke pisane tragove o našoj porodici. Sinovi, unuci i
praunuci u pocijepanoj zemlji i u novonastalim državicama, kada bi
se odlučili istraživati porijeklo i putove kojima su hodili preci, ne bi
uspjeli. Moja porodica danas živi u trima državama: Hrvatskoj, Srbiji
i Crnoj Gori, koje su još jučer ratovale međusobno i trebat će vreme-
na da papiri o svima nama sjednu na svoje mjesto. Unuke Vedrana i
Tamara, koje žive u Velikoj Britaniji, još su dalje od bilo kakve mo-
gućnosti doznati nešto šire i više o rodu iz kojeg potječe njihov otac,
moj mlađi sin Zlatan – Zlatko. On sa suprugom živi u Beogradu, gdje
se premalo zna o austrijskoj Vojnoj krajini, osim toga da su to Srbi koji
su sa srpskih narodnih prostora odbjegli pred Turcima ili su u Prvom
svjetskom ratu, kao austrougarski vojnici, oficiri, pa i generali, sudje-
lovali u porobljavanju Srbije.
Nakon što su u augustu 1995. Srbi protjerani iz Hrvatske u voj-
no-policijskoj operaciji karakterističnog naziva Oluja, unutar porodi-
18 izdavčćčz
ce počela su se postavljati pitanja o korijenima. Unuka Vedrana, koja

je već bila u Londonu i uz velike vlastite i roditeljske napore tamo po-
čela graditi karijeru, prva je pokrenula inicijativu u tom smislu. Stariji
sin Vladimir – Vlado – koji je početkom devedesetih godina, da bi spa-
sio živu glavu, morao s porodicom pobjeći iz Splita na Cipar, vratio se
krajem 1995. i pri ponovnom susretu u Kotoru postavio mi je pitanja:
tko smo mi, odakle potječemo, gdje pripadamo? Njemu je taj odgovor
trebao premda je, već i u sasvim zreloj dobi, dolazio gotovo svake go-
dine na dvadesetak dana na Kordun, u Slavsko Polje, slušao i pamtio.
Ali sada onog Korduna više nema. Zadnji Mamula iz naše porodice u
Slavskom Polju bio je moj brat Vlado, koji se u osamdesetim godinama
života vratio s porodicom iz izbjeglištva u Srbiji i bližio se kraju života.
Umro je u augustu 2008. godine.
Supruga Mirjana zbog prirode je svog obrazovanja i zbog osob-
nih sklonosti bolje znala pristupiti tradiciji, historijskim bilješkama
o važnim događajima i uspomenama iz šireg života zajednica kojoj
pripadamo na Balkanu, kao i mojim osobnim i porodičnim zapisima
i dokumentima. Sredila je arhivu koju posjedujem, novinske napise o
meni – posebno iz vremena rušenja Jugoslavije, studije, eseje i knjige
koje sam napisao, odlikovanja i znamenja, domaća i strana, porodične
i službene fotografije nastale u četrdeset i osam godina vojne službe
u socijalističkoj Jugoslaviji. Prije svega, preporučila mi je da umjesto
uobičajenog rodoslova oslikam povijesne i društveno-političke okol-
nosti života i djelovanja roda Mamula, koristeći pri tome ne samo
vlastite bilješke nego i dostupnu arhivsku građu koju sam prikupio,
mada u nedovoljnoj mjeri, i u arhivima u Austriji i Francuskoj. U tom
kontekstu mogli bi se naći odgovori na mnoga pitanja odnosa i proce-
sa na tlu Hrvatske u 19. i 20. stoljeću, ali i odgovor na pitanje tko smo
mi Mamule, od kojih je Lazar Mamula paradigma Krajišnika, što smo
dali, čemu doprinijeli, gdje pripadamo, što nam je uskraćeno...
Na muzičkom disku sjetnih pjesama glumca Rada Šerbedžije
zapazili smo komentar književnika Miljenka Jergovića posvećenog
nama što se tražimo na ovim postjugoslavenskim prostorima i po čita-
vom svijetu, poslije nacionalističkog “praska” u Jugoslaviji. Jergović s
19 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
mnogo senzibiliteta oslikava tragizam sviju, bez obzira na to koje smo

nacije, na to da li se krstimo s desna na lijevo ili obratno, klanjamo li
se ili ništa od toga, kao Titove “komunjare”.
“Ponekad se u životu dogodi” – kaže Jergović – “da se u čovjeku
cijeli svijet pretvori u tuđinu. Takva je bila sudbina čitavog jednog na-
raštaja iz Hrvatske, Bosne i Srbije, koji se usred rata s početka devede-
setih iseljavao iz svojih zemalja da bi nastavio živjeti negdje drugdje.
Ti su ljudi odlazili misleći da je sve to privremeno i da će se jednom
sigurno vratiti, ali nisu se vratili više nikada. Ako su i pokušali, samo
su se uvjerili kako ne postoji mjesto koje su ostavili. Sve je, kao, osta-
lo isto, isti su gradovi i iste zemlje, katkad su isti i roditeljski domovi
koje su prije petnaestak godina napustili, samo što je sve to postalo –
tuđina. Tako se zavičaj izgubio u nekom davno prošlom vremenu, i ne
postoji više nigdje osim u sjećanjima i uspomenama, što su u međuvr-
emenu narasle i razgranale se do nevjerojatnih razmjera. [...] Sjećanje
na ono što više nismo, ali što nas čini baš ovakvima kakvi jesmo, u
pjesmama se seli iz glave u srce, pa ostaje u želucu. Tamo živi zavičaj
ljudi koji su se zauvijek mimoišli sa svojim zemaljskim zavičajem.”
Branko Mamula
I. POGLAVLJE
Moja prva saznanja o rodu Mamula
Negdje u mojoj jedanaestoj ili dvanaestoj godini, što je mogla biti je-
sen 1932. ili 1933., otac mi se vratio s vojne vježbe na Prevlaci u Boki
Kotorskoj, gdje je proveo dva mjeseca kao rezervni narednik na obuci
za nove protuavionske topove. Za njegovog odsustva na poslovima u
trgovini obućom na Vojnić-kolodvoru i Vrginmostu zamjenjivao ga
je stric Marko, “đedo Marko”, kako smo ga zvali. Otac je po povratku
pričao đedu Marku doživljaje s Prevlake, osobito one s komandantom
artiljerijskog diviziona, izvjesnim majorom imenom Manola. Ovaj ga
je jednom pozvao da mu se javi. Valjda zbog slična prezimena, a osim
toga preko puta poluotoka Prevlaka na otočiću Lastavica nalazi se
tvrđava Mamula, pa je htio čuti u kakvoj su vezi moj otac Mihajlo i
general, barun Lazar Mamula, po kome tvrđava nosi ime. Đedo Mar-
ko znao je dosta toga o njihovom pretku i priča se razvila, pa sam i ja
ponešto upamtio. Dobro se sjećam jedne očeve avanture, gotovo na-
lik onoj Švejkovoj iz čuvenog Hašekovog romana. U Prvom svjetskom
ratu otac je bio vojnik u bateriji poljskih topova na ruskom ratištu, u
Karpatima. Komandir baterije bio je rezervni kapetan Novak, rodom
iz Rijeke, poznavao je svoje vojnike i brinuo o njima. O pravoslavnom
Božiću najvjerojatnije 1916., možda 1917., na frontu je vladalo zatišje
i grupa vojnika pravoslavne vjere za praznik je oslobođena dužnosti.
Otišli su u poljsku kantinu, napili se, uzeli artiljerijske sanke – “pod-
vožnjake” – i spustili se niz padinu u dolinu, na “ničiju zemlju”. Tamo
su zatekli isto tako pijane Ruse, bez oružja jedni i drugi, zdravili se i
grlili. Kada su shvatili što su učinili – priča otac – uputili su se natrag,
vukli saonice uzbrdo i otrijeznili se. Odmah su prijavili komandantu
24 i. zdavčćv7u
Novaku što su učinili i da su se sreli s Rusima. Kapetan se izbezumio.

Slučaj je u višoj komandi okarakteriziran kao pokušaj bijega k nepri-
jatelju, kršenje zakletve – izdaja. Moj je otac bio među najstarijima u
grupi i kao ročnom podoficiru prijetio mu je vojni sud. Novak je raz-
umio ispad pijanih vojnika i branio je njih i sebe, kao njihovog star-
ješinu. Glavni mu je argument u odbrani bio da je Zugsführer Mihajlo
Mamula u neposrednom srodstvu s generalom i barunom Lazarom
Mamulom, vitezom Reda Marije Terezije.1 To je bilo dovoljno da on i
drugovi budu pošteđeni i izvuku se samo s oštrom disciplinskom kaz-
nom. Ja sam tad po prvi put osjetio još uvijek živo poštovanje prema
ratnicima Krajine. Mnogo godina kasnije o tome ću slušati više i de-
taljnije.
Krajem 1952. i početkom 1953. bio sam politički komesar flote
i radio s komandantom Ratne mornarice, admiralom Josipom Čer-
nijem, koji je bio i ratni komandant Mornarice NOV-a Jugoslavije.
Černi je bio kapetan korvete (major) u Kraljevskoj ratnoj mornarici
Jugoslavije. Dobro me je znao iz NOR-a i cijenio je moju odvažnost.
Kao mladić bez ikakvog pomorskog obrazovanja na dužnosti politič-
kog komesara II. pomorskog sektora u Hrvatskom primorju i Istri,
najveći dio 1944. ratne godine – u odsutnosti komandanta – dakle u
dvojnoj ulozi, vodio sam jedinice Pomorskog sektora na važnom dije-
lu pomorskog vojišta i u svakodnevnim sam sukobima s njemačkim
snagama na moru i otocima postizao uspjehe bez ozbiljnijih gubitaka.
Činilo mu se to neobično, pa je često spominjao poznate vojnike iz
Vojne krajine, naravno, i generala Lazara Mamulu. Njega utoliko više
što je godinu i po dana proveo u talijanskom logoru u tvrđavi Mamula,
na ulazu u Boku Kotorsku. Logor se zvao Campo Mamula, kako će se
kasnije zvati i film koji je snimljen o tome logoru. Černi mi je znao
reći: “Branko, svaka Ti čast, ali to prezime ne mogu prožvakati.” Život-
ni uvjeti i tretman zatočenika u tom logoru bili su krajnje bezdušni,
1 Zugsführer je čin u austrougarskoj vojsci koji približno odgovara činu skupnika u HV-
u, a mlađeg vodnika u JNA. (op. ur.)
25 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
do mjere da ih ni tako čvrst i tvrd vojnik kakav je bio Josip Černi nije
mogao podnijeti. Cijenio je vojnike nekadašnje Vojne krajine i njiho-
vu tradiciju. Budući da smo s flotom bili bazirani u Puli, jedne dokone
večeri ispričao mi je potanko slučaj kontraadmirala Janka Vukovića-
-Podkapelskog, rodom iz Jezerana ispod Kapele. Padom Austro-Ugar-
ske 1918. Narodno vijeće Države Slovenaca, Hrvata i Srba postavilo ga
je za prvog komandanta flote nove države, čije je stvaranje tek bilo u
toku i unaprijedilo ga u admiralski čin. Vuković-Podkapelski bio je is-
taknuti pomorski oficir austrougarske mornarice, imao je iza sebe niz
pobjeda na moru. Kraj Prvog svjetskog rata zatekao ga je na dužnosti
komandanta najvećeg bojnog broda Viribus Unitis iz klase modernih
bojnih brodova – drednota – izgrađenih pred rat u Trstu i Rijeci. Ne-
tom je po naredbi Narodnog vijeća 31. oktobra 1918. preuzeo ogromnu
austrougarsku flotu u Puli, kad su u zoru 1. novembra 1918. talijanski
pomorski diverzanti potopili komadni brod Viribus Unitis na sidru u
Puli. Admiral Vuković-Podkapelski, po tradiciji pomoraca, potonuo je
s njim.
O admiralu Dragutinu Prici, koji je također službovao u austro-
ugarskoj mornarici, kazivao je šale koje su kružile o njemu i njego-
vom maniru. Smatrao ga je, međutim, vrlo uspješnim komandantom
mornarice Kraljevine Jugoslavije, uostalom on je uspostavio osnove
njezine organizacije.
Černi je osjećao moj interes za pomorski poziv i koristio je naš
zajednički život na brodu da me poduči, uputi što da pročitam i čemu
da posvetim posebnu pažnju. Nakon nekoliko godina, kad sam već
završio višu Vojno-pomorsku akademiju i komandno-štabni kurs u
Velikoj Britaniji, i na temelju diplomskog rada napisao knjigu Morna-
rice na velikim i malim morima, uputio mi je toplu i iskrenu čestitku.
U junu 1979., kada sam bio postavljen za načelnika Generalštaba
JNA, zamijenivši generala Stanu Potočara koji je odlazio u mirovinu,
organiziran je vojno-tehnički zbor na Prevlaci. Bio sam još uvijek na
dužnosti komandanta Vojnopomorske oblasti i pomoćnik saveznog
sekretara za ratnu mornaricu i palo mi je u zadatak, kako je poligon na
Prevlaci bio u sastavu Vojnopomorske oblasti, da komandujem teh-
26 i. zdavčćv7u
ničkim zborom i Maršalu predstavim oružja protuvazdušne odbrane.

Gađanja na mete koje su teglili ili ispaljivali avioni bila su, više-manje,
uspješna. Maršal i rukovodstvo države u njegovoj pratnji s generalom
Nikolom Ljubičićem, saveznim sekretarom za narodnu odbranu, i ge-
neralom Potočarom, stigli su, po završenoj vježbi, na brod Galeb koji
je bio vezan u Luci Zelenika. Tamo se priključila i drugarica Jovanka
Broz sa suprugama nekolicine najviših rukovodilaca Crne Gore. Kada
sam došao da ih pozdravim, ona mi se obratila otprilike sljedećim ri-
ječima: “Druže Mamula, Vaš predak sagradio je ovdje divnu tvrđavu,
bilo bi lijepo od Vas da je održavate, ona je dosta zapuštena” i dodala
nešto o svojim Budisavljevićima što, iznenađen njezinim nastupom,
nisam sasvim razumio. Maršal je vjerojatno vidio da sam zatečen Jo-
vankinim riječima i sve je okrenuo na šalu: “Ovi Ličani su svi generali,
admirali, baruni, a zapravo svi imaju rešetkaste oči, znate li zbog čega?
Stalno su gledali iz zatvora, a na zatvorskim prozorima su bile željez-
ne rešetke, da Ličani ne bi provalili i pobjegli.” Nastao je opći smijeh.
Negdje ranih pedesetih godina kapetan fregate (potpukovnik)
Srđan Prica prvi me je temeljitije zainteresirao za rod Mamula. Pri-
ce su porijeklom iz Like, od Korenice. Njihov je dalji predak Maksi-
milijan Prica, istaknuti učesnik ilirskog pokreta u prvoj polovini 19.
stoljeća. Otac Srđanov, Dragutin Prica, kao austrougarski mornarički
oficir i kontraadmiral, bio je jedan od ađutanata cara Franje Josipa I. Po
stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca postao je komandant ra-
tne mornarice. Rodoslov je omogućio Srđanu veoma razgranate veze
u kulturnim i intelektualnim krugovima Zagreba, Beograda i dru-
gih jugoslavenskih centara. Valjda slušajući o meni, koji sam mu bio
pretpostavljeni u vojnoj hijerarhiji, tragao je za porijeklom Mamula.
Navodno potičemo s područja Golije, u krajnje zapadnom dijelu dana-
šnje Crne Gore. Nosili smo, prema izvorima do kojih je došao, prezime
Raić kada su se naši preci otisnuli na dug put, koji će ih dovesti u Liku,
a zatim u Gomirje u Gorskom kotaru, u Hrvatsku.
27 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Do jednakih saznanja kao i Prica došao je i kateheta iz Karlovca

Milan Radeka.2 Po štokavskom govoru i ijekavskom izgovoru, a poseb-
no po upotrebi oblika “nijesam”, tipičnog među Crnogorcima, Radeka
je zaključio da su doseljenici na Kordun došli s područja jugoistočne
Hercegovine ili iz Sandžaka. Za Slavsko Polje našao je da se zvalo Zlat i
da je do kraja 16. stoljeća bilo u posjedu grofova Draškovića.
U prilog porijekla s područja Golije idu i prvi napisi o nama gdje
se, kao na primjer u špilji u Bijelom polju kod Korenice, uz prezime
Mamula nalazi i Banjanin, a, kako je poznato, Banjani su iz kraja na-
domak Nikšića u Crnoj Gori. O tome da smo se nekad zvali Banjanin
govori dr. Dušan Lj. Kašić u svojoj studiji Manastir Gomirje, izdanoj u
Karlovcu 1975., gdje kaže: “Prilikom utvrđivanja međa manastirskog
imanja pominju se ove gomirske porodice: Vojnović, Jardas, Kovače-
vić, Mamule...”, i dodaje: “zabeleženo je da su se Mamule ranije prezi-
vale Banjanin.”
Postoji i druga verzija: da su Mamule Vlasi, narod koji je lutao
Balkanskim poluotokom, posebno njegovim istočnim i jugoistočnim
dijelom. Tako su se mogli naći u dinarskom području, u Lici i prije
prodora Turaka, slično kao što su se našli Ćići u Istri i očuvali do da-
nas svoja izvorna obilježja. Nisam nigdje naišao na ovakvo tumačenje
porijekla Mamula, osim u pamfletima protiv Vlaha, odnosno Srba u
Hrvatskoj.
U rodu Mamula nailazimo na ime “Haralampije”. Haralampije
Mamula monah je iz manastira Gomirje i služi kao paroh od 1771. do
1787. pri hramu sv. Spiridona u Trstu. Prijatelj je Dositeja Obradovića
i ovaj će ga odabrati za sugovornika u najosjetljivijim pitanjima našeg
južnoslavenskog razvitka i traženja vlastitog mjesta u svijetu. Vjeruje
se da je Haralampije u hram sv. Spiridona donio monumentalna sli-
karska platna: Nikejski vaseljenski sabor, Stvaranje svijeta i Strašni sud,
koje je naslikao Mihajlo Speranea s Krfa. Među ostalim, ovaj je uradio
i ikonu sv. Đorđa za crkvu u Srpskim Moravicama.3 Najvjerojatnije je
da je ime Haralampije monaško ime ovog Mamule.
2 Milan Radeka: Kordun kroz prošlost, Karlovac, 1964.

3 Dejan Medaković i Đorđe Milošević: “Letopis Srba u Trstu”, Jugoslovenska revija,
Beograd, 1987.
28 i. zdavčćv7u
Ne želim tvrditi da Mamule nisu vlaškog porijekla, ali po mo-

jim saznanjima oni to nisu. Samo prezime Mamula etimološki nije
do kraja istraženo. Prema nekima, ime Mamula turskog je podrijet-
la, srbizirano u 15. ili 16. stoljeću, i znači “privlačan”, “primamljiv”,
“zanosan”. Sličnih prezimena kao Mamula bilo je dosta u Vojnoj kra-
jini, konkretnije na Kordunu, na primjer Šimulija, Kurija, Kartalija,
Oparnica i druga. U prilog mom zaključivanju o podrijetlu Mamula
govore i njihova osobna imena iz tog vremena: knez4 Jovan Mamula,
Lazo i Mijat, zatim Aleksa, Stevan, Perica, Ćiro, Jovica, Stojan, Simo
i Dmitar. U Ljetopisu o Gomirju navodi se knez Radoje – Rade – Ma-
mula koji zastupa Gomirje 1608. kod austrijskog nadvojvode u Grazu
da ih zaštiti od Frankopana ili će u protivnom preseliti u Slavonsku
krajinu. Knez Rade Mamula kasnije će ponovo moliti pomoć, ali sada
habsburškog cara Rudolfa II., koji će narediti Frankopanima “da puste
iz zatvora vojvodu5 Radu, kao i Mrvoševića, a gomirske Srbe ostave na
miru”.
Car je svakako imao u vidu da je u gomirskoj općini (Gomirje,
Vrbovsko, Moravice) bilo “48 kuća s 1160 duša, s 300 upisanih vojni-
ka, od kojih su 60 bili na stalnim stražama i primali plaću. Ostajali su
kod svojih kuća, radili i hranili se, a na vojsku su išli prema potrebi i
pozivu”. U počecima izgradnje odbrambenog sistema prema Turcima
– Vojne krajine – bio je to značajan potencijal na važnom pravcu pre-
ma Kranjskoj i Štajerskoj.
Ime Radoje, Radule ili Rade zadržalo se u rodu Mamula sve do
moje generacije: djed mi je bio Rade, kao i moj stariji brat, zatim sin
od strica mi Pavla, jedan od sinova tetke Stane, udate Lukač, i to nisu
svi. Sumnjam da je baštinjenje tog imena preko trista godina cincar-
ska tradicija.
Dr. Kašić u Letopisu Srba bilježi da je iz samog Gomirja bilo uvi-
jek kaluđera, naročito iz porodice Mamula. Osim Haralampija, tu se
4 Titule “knez” i “vojvoda” odnose se na izabranog seoskog starješinu koji određuje

odnose u mjestu i posreduje između stanovništva i službene, carske vlasti.
5 Vidi prethodnu bilješku.
29 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
nalaze i imena Serafim, pa zatim Genadij Mamula. Ovaj zadnji donio

je dva primjerka rukopisa Bukvica Dositeja Obradovića iz Dalmacije,
da bi bile prvi put štampane u Karlovcu oko 1830., u doba ilirizma.
Porodici Mamula, točnije Emanuelu (Manojlu) Mamuli, majo-
ru Vojne krajine, austrijski car Leopold II. dodijelio je porodični grb u
Beču 29. augusta 1790.
Na jedan važan izvor informacija o Mamulama uputio me dr.
Vasa Čubrilović, starijim generacijama Jugoslavena dobro poznati hi-
storičar i političar.6 Sreo sam se s njim u društvu Miloša Minića, neka-
dašnjeg ministra vanjskih poslova SFR Jugoslavije, i njegovog pašan-
ca arhitekte Bratislava Stojanovića, na radu u kabinetu maršala Tita.
Čubrilović je stanovao u istoj zgradi sa Stojanovićem i, kao susjedi,
posjećivali su se. Bio je već u dubokim godinama, ali je odlično pam-
tio. Kada me vidio i čuo “Mamula”, odmah me upitao da li mi je poz-
nato da je moj davni predak Stefan Mamula, kao komandant krajiškog
bataljona, bio u delegaciji Ilirskih provincija kod Napoleona i napisao
jednu vrlo interesantnu predstavku i molbu, koja se u historiji spomi-
nje kao dokument od značaja. Uputio me čak i u to kako mogu doći do
dokumenta. Po savjetu, obratio sam se Historijskom arhivu oružanih
snaga Francuske i ubrzo primio fotokopiju dokumenta.
O Mamulama je dosta znao i general JNA Bogdan Mamula, ro-
dom iz Srpskih Moravica blizu Gomirja. Kao vojni izaslanik u Moskvi
pokušao je pronaći imena Mamula u Vojno-historijskom institutu
Rusije/SSSR-a, jer su neki od Krajišnika, kao Napoleonovi vojnici,
sudjelovali u pohodu na Rusiju. Kako u vrijeme Napoleonskih rato-
va Mamula nije bilo mnogo, ne bi ih bilo teško identificirati, ali on
nije našao ništa pouzdano. Pričao mi je da je u ruskoj vojsci naišao na
neka vrlo slična prezimena, ali porijeklom iz Gruzije. Bogdan čak nije
isključivao ni takvu mogućnost porijekla Mamulā, pogotovo ako su
Vlasi ili pripadnici nekih drugih naroda, koji su se kretali Balkanom.
6 Kao član udruženja “Mlada Bosna” sudjeluje u atentatu na austrougarskog

prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 28. juna 1914. u Sarajevu.
30 i. zdavčćv7u
Te njegove hipoteze nisam uzeo u obzir jer za njih nisam našao baš
nikakvo utemeljenje u našoj historiografiji.
I na kraju, spomenuo bih i neke osobne doživljaje, koji nisu u
prvom redu bili uvjetovani činjenicom da sam bio visoko vojno lice u
Jugoslaviji, već time što sam – Mamula.
Moj dolazak na dužnost načelnika Generalštaba JNA 1979.
popraćen je na doista zanimljiv način. U zapadnonjemačkom listu Die
Welt autor Hans Gerd Reval predstavlja me 29. augusta 1979. u rubrici
“Profil” na spektakularan način. Odmah sutradan austrijski list Kleine
Zeitung objavio je sličan, ali dulji članak Carla Gustafa Ströhma pod
naslovom “Novi načelnik Generalštaba i Stara Monarhija”. U Ströh-
movom članku stoji: “[...]Tito je naimenovao 58-godišnjeg admirala
Branka Mamulu na drugi najviši položaj u zemlji. Naimenovanje Ma-
mule nije zanimljivo samo s vojnog, već i s političkog aspekta. Ma-
mula je Srbin, ali porijeklom iz Hrvatske. On potječe iz oblasti neka-
dašnje austrougarske Vojne granice, iz onog područja oko Karlovca,
koji se još i danas označava kao ‘Kordun’.7 [...] Branko Mamula potječe
iz oblasti u kojoj su vrlo izražene vojne tradicije. On sâm predstavlja
tipičan proizvod partizanskog pokreta Drugog svjetskog rata. [...]
Ovaj admiral često je viđan u Titovoj okolini. Mamula se istakao i
kao vojni pisac. [...] Srpski admiral iz Hrvatske zaslužuje, međutim,
posebno zanimanje iz drugih razloga. On je potomak one velike srp-
ske porodice Mamula koja je kao carsko-kraljevske graničare dala niz
istaknutih oficira staroj Austriji. Najčuveniji među njima bio je onaj
general Mamula koji je 1848., zajedno s hrvatskim banom Jelačićem,
ugušio mađarsku revoluciju. Tako su hrvatski i srpski graničari spasili
kuću Habsburgovaca od, kako je tada izgledalo, sigurne propasti. Ovog
pretka partizanskog admirala car Franjo Josip I. naimenovao je za gu-
vernera Dalmacije. [...] Graničari su vjekovima branili staru Austriju
od Turaka i učestvovali u mnogim drugim bitkama za interese cara u
Beču... Kruže glasine da će se sadašnji ministar odbrane general Niko-
7 Kordon, Kordun, od francuske riječi cordon, “pogranična straža”, obrana.

31 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
la Ljubičić najzad povući. [...] U tom bi slučaju naimenovanje Mamule

za ministra odbrane [...] još više ojačalo utjecaj Srba iz Hrvatske u Ar-
miji. [...] Riječ je prije svega o jednoj prilično zatvorenoj grupi koja se
zalaže za jačanje centralističke vlasti. Utjecaj ove grupe nesumnjivo
će biti značajan i u donošenju političkih odluka, što bi bilo od nema-
log značaja za period poslije Tita.”
Nešto slično dogodit će se povodom moje posjete austrijskim
oružanim snagama početkom osamdesetih godina. Gotovo u svim
novinama bio sam predstavljen kao potomak “poznate austrijske po-
rodice”. Udarno je bilo da sam vojnik drugačijeg kova od tipičnih ko-
munističkih generala, da se očekuju promjene u jugoslavenskoj vojsci
u pravcu evropskog ponašanja i napuštanja balkanskog mentaliteta i
doktrina nametnutih komunizmom i autoritetom Tita. Došlo je dotle
da sam morao intervenirati kod ministra odbrane i načelnika austrij-
skog Generalštaba, da me ne bi tretirali izvan uobičajenog protokola,
dogovorenog u pripremi posjete.
Ipak, nije moglo bez zanimljivosti. Prilikom posjete Vojnoj aka-
demiji u Bečkom Novom Mestu dočekali su nas uz uobičajene počas-
ti. Pozdravljajući me osobno, spomenuli su da im je izvanredno drago
što ih posjećuje “admiral flote Branko Mamula iz Gomirja, odakle su
dolazili mnogi Mamule i isticali se kao vojnici u odbrani kršćanstva
i Evrope.” General, načelnik akademije poveo nas je u obilazak Aka-
demije, a zatim u svečanu carsko-kraljevsku izložbenu salu upravne
zgrade. Veoma uređena, prostrana i pregledna sala puna je ekspona-
ta iz duge habsburške povijesti. Kriterij po kojemu su izložene bitke,
granice, ličnosti i sve ostalo nije isključivo kronološki. Rekao bih da
su svrstani po značaju za carevinu i dinastiju. U dugom nizu portreta
je i Feldmarschallleutnant grof Josip Jelačić, hrvatski ban, a malo zatim
Feldmarschallleutnant barun Lazar Mamula.8 Prolazeći tim dijelom
8 Feldmarschallleutnant je čin u austrougarskoj vojsci koji približno odgovara činu

generala s dvjema zvjezdicama. Katkad se prevodi i kao podmaršal. Od njega niži
je čin generalmajor, a viši činovi jesu general roda oružja (npr. Feldzeugmeister za
artiljeriju), Generaloberst i Feldmarschall. (op. ur.)
32 i. zdavčćv7u
nisu me zadržavali, “njih dobro poznajete”, ali su mi za Mamulu rekli

punu titulu – vitez Reda Marije Terezije, guverner i vojni komandant
Dalmacije. Vrlo impresivna galerija likova stare Austrije. Ivo Andrić u
romanu Omer-paša Latas daje identičnu sliku te iste galerije u mašti
Omer-paše, svemoćnog mušira (maršala) Turske Carevine dok ga por-
tretira slikar Vjekoslav Karas iz Karlovca. Karas je specijalno dopu-
tovao iz Zagreba u Sarajevo, iz Austrije u Tursku, da bi ovjekovječio
Mihajla Latasa, austrijskog kadeta rođenog u Janja Gori kod Plaškog,
na granici Korduna i Like, prebjega k Turcima u Bosnu, sultanovog
čovjeka od najvećeg povjerenja u Osmanlijskoj Carevini. Andrić izva-
nredno opisuje osjećaje Omer-paše. “Njegov portret visi na zidu, ali
ne negdje u Sarajevu ili Carigradu, ne u Turskoj nego u carskoj galeriji
usred Beča, i na njemu on nije prikazan u uniformi turskog mušira
nego austrijskog feldmaršala, sa sjajnim zvijezdama i kao čelik mod-
rom lentom na grudima, s ordenom Marije Terezije oko vrata.”9 Sve
onako kao što smo upravo bili vidjeli na izloženim portretima.
Na izlasku iz sale primijetio sam fotoportret Svetozara Boroje-
vića, vjerojatno najčuvenijeg vojnog komandanta u plejadi južnosla-
venskih “carskih i kraljevskih” vojnika. Jedini od njih dobio je čin fe-
ldmaršala i komandovao grupom “sočanskih armija”, frontom prema
Italiji u Prvom svjetskom ratu. Odbio je jedanaest talijanskih ofanzi-
va. U junu 1918. njemački feldmaršali Hindenburg i Ludendorff, voj-
ni diktatori Reicha i gospodari rata Centralnih sila, natjerali su ga da,
kada je već sve u tom ratu bilo propalo, poduzme ofanzivu protiv da-
leko nadmoćnijih talijanskih armija, i Borojević se jedini put morao
povući neobavljena posla. Toliko sam znao o Svetozaru Borojeviću. O
njegovoj tragičnoj sudbini čitao sam kod talijanskog publiciste i histo-
ričara Itala Zingarellija, u djelu Stara Austrija. Prema njemu, Borojević
se nakon raspada Austro-Ugarske ponudio Narodnom vijeću Države
Srba, Hrvata i Slovenaca u Zagrebu da zaustavi talijanske armije na ri-
9 Kopiju takvog portreta Omer-paše Latasa supruga Mirjana i ja vidjeli smo ljeti 2010.
godine u Narodnom muzeju na Cetinju.
33 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
jeci Piave i onemogući im okupaciju Slovenskog primorja, Istre i Rije-

ke, Dalmacije i otoka. Vijeće je odbilo bilo kavu uslugu Svetozara Bo-
rojevića, austrijskog feldmaršala. Poslije ujedinjenja i formiranja Kra-
ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca regent Aleksandar Karađorđević po-
nudio je Borojeviću, znajući za njegov vojni talent i iskustvo, dužnost
zamjenika načelnika Generalštaba Kraljevine SHS, na čijem je čelu
tada bio poznati srpski vojvoda Živojin Mišić. Borojevićev odgovor bio
je negativan. Učinio je to iz moralnih razloga. U odgovoru je izložio
visoke ocjene Mišića, a regentu Aleksandru zahvalio se na uvažavanju
i zamolio ga da dozvoli da bude sahranjen u svom rodnom mjestu kod
Kostajnice. Navodno je dobio Aleksandrovu suglasnost. Borojević je
nenadano umro 1920. Svečano ispraćen kovčeg s posmrtnim ostacima
krenuo je iz Austrije, prešao granicu, ali je po naređenju Aleksandra
ipak zaustavljen u Mariboru. Vratilo ga se natrag u Austriju i sahra-
nilo u Celovcu (Klagenfurtu) jer iz nekog razloga nije sahranjen na
bečkom groblju, gdje su po pravilu sahranjivani austrijski generali.
Više nije pripadao nikome, niti je bilo koga zanimao. Tužna sudbina
istaknute ličnosti jedne velike carevine koja je nestala i Vojne krajine,
odakle je Borojević potekao.
Sada kada pišem ova sjećanja, nakon što je srušena i nestala Jugo-
slavija, s tugom primjećujem da je moja generacija, koja je stvarala tu
novu zajednicu jugoslavenskih naroda, doživjela istu sudbinu. Mi koji
potječemo s područja nekadašnje Vojne krajine izgubili smo svoju do-
movinu, svoj rodni kraj i svoje korijene. Naši su zemljaci protjerani,
tamo žive danas neki drugi ljudi, vjerojatno i oni protjerani odneku-
da. Povratak je dozvoljen i obećan, ali onemogućen uvjetima života.
Tako je, na kraju, u Hrvatskoj ostvarena planirana politika prema Vla-
sima – Srbima, tim “remetilačkim elementima”, “četnicima” – kako-
va će već sve pogrdna imena nositi i nosi narod Like, Korduna, Banije i
drugih područja nekadašnje Vojne krajine: pokrstiti, ubiti, protjerati.
Rasuti po postjugoslavenskom prostoru, ti ljudi danas mole da dobiju
nova državljanstva, da mogu postojati – živjeti i umrijeti i biti negdje
sahranjeni. Bez obzira na sve ideološke, moralne, sociološke i politič-
ke razlike među generacijama Krajišnika i država za koje su se borili i
služili, a one su ogromne, kraj im je isti: nigdje im domovine.
34 i. zdavčćv7u
Po programu posjeta stigli smo na strelište na poligonu u istoč-

noj Austriji, nedaleko od mađarske granice. Htjeli su nam, među osta-
lom ratnom tehnikom koju proizvode i nude na prodaju našoj Armiji,
demonstrirati novu automatsku pušku. Popeo sam se na upravljački
toranj uređen i opremljen jednostavnim kompjuterom za vođenje
iznenadnih pokretnih meta u taktičkoj radnji na poligonu. Vježbom
rukovodi i gađanjem upravlja oficir, mlad, lijep, visok i plavokos čov-
jek koji je pri predstavljanju promrmljao svoje ime i taktička je radnja
počela. Na strelištu je novom puškom vješto baratao i obarao mete
čovjek srednjih godina u maskirnoj uniformi, opaljena lica, čak bih
rekao oštećenog nekom vatrom ili eksplozijom. Sve je uspješno pri-
vedeno kraju, a onda nam je pukovnik iz stalne pratnje ponudio da i
sami provjerimo pušku. Učinio je to – i to vrlo uspješno – jedan naš ge-
neral iz delegacije i iznenadio domaćine, a ne manje i nas. Na rastan-
ku se želimo zahvaliti učesnicima. Prvi se na čistom srpskohrvatskom
jeziku javlja natporučnik Radaković, oficir s upravljačkog tornja, a za
njim strijelac s puškom kaže na čistom češkom čin i zvanje, pa pre-
zime, zapamtio sam: Jaglička. Prava austrougarska burleska. Jaglička
je Čeh, porijeklom iz starije migracije, a Radaković sin gastarbajte-
ra iz Jugoslavije. Ovaj show “stare Austrije” vjerojatno je pripremio
pukovnik iz naše pratnje. Već nam je u palači Schwarzenberg, gdje
smo bili smješteni, kao svaki dobar domaćin tumačio slike po inte-
rijerima palače i kad bismo došli do Krajišnika, cinično bi se našalio:
“Ove mundire, vjerojatno, prepoznajete.” Onda bi – po redu i u stilu
svakog obavještajca – izvukao stvar napomenom da su to bila jedna
vremena, danas su druga. Austrija je neutralna zemlja čvrsto vezana
međusavezničkim ugovorom, a Jugoslavija neangažirana u Hladnom
ratu protivničkih blokova. Zato su i mogle razviti prijateljske odnose.
Sâm pukovnik je, pak, priča za sebe. On je Folksdojčer, Nijemac rođen
u Pančevu, gdje je završio srednju školu. Kada su Nijemci okupirali
Jugoslaviju, mobiliziran je u 7. SS Prinz Eugen diviziju i u njoj ratovao
do kraja. Proveo je nekoliko godina u zarobljeništvu u Jugoslaviji. Ne
tuži se, kaže: “Dobio sam batina dok nisam shvatio da sam zarobljeni
pripadnik Hitlerove vojske, a onda je sve bilo lako i podnošljivo.” Sva-
35 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
ke druge-treće godine ide u Jugoslaviju i Pančevo, malo zbog razono-

de, a kao obavještajni oficir možda i “poslom”. Nisam pukovniku htio
dati do znanja da smo nas dvojica stari znanci. Moja 3. brigada 8. kor-
dunaške divizije NOVJ prva se srela s moćnom Prinz Eugen divizijom
kod Gornjeg Budačkog, od Karlovca prema Slunju i Bihaću, 19. januara
1943., na samom početku Četvrte ofanzive protiv Titove “Bihaćke Re-
publike”. Nismo bili upoznati s kojim ćemo se neprijateljskim snaga-
ma sukobiti, naletjeli smo noću na njih, u dubokom snijegu i velikoj
hladnoći, i pretrpjeli smo ozbiljne gubitke. Ali ipak nije bilo ništa od
brzog izbijanja u širi rajon Bihaća i razbijanja glavnine partizanskih
divizija i uništenja Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a, što je bio cilj ove
divizije, kao glavne u početnim operacijama Četvrte ofanzive.
Doseljavanje Srba u Gomirje
Poslije poraza hrvatsko-ugarske vojske 1493. kod Udbine, na Kr-

bavskom polju, granica je prema Turcima tekla od Prozora i Otočca u
Gackoj dolini do Plitvičkih jezera i Korenice na ličkoj visoravni. U tim
oblastima više nije bilo mira. Turci su prodirali u Kranjsku i Korušku.
Starosjedilačko hrvatsko stanovništvo povlačilo se preko Gvozda (Pe-
trove gore) na Kordunu sve dublje na sjever, a zemlja je ostajala pusta.
Zabilježeno je da je 1532. i 1533. iseljeno 10.000 seljaka iz Pokuplja u
Štajersku, okolinu Beča i zapadno od Soprona u Mađarskoj. Grofovi
Zrinjski seljake su s područja Kladuše, Sjeničaka (Stjeničaka), Slunja
i Krstinje između 1565. i 1579. preselili u Gradišće, u okolinu Beča,
u sela u Moravskoj i oko Bratislave. Računa se da je s područja Une i
Pokuplja preseljeno oko 40.000, a iz drugih krajeva Hrvatske još oko
60.000 ljudi, što čini ogromnu masu iseljenih Hrvata, oko 100.000
ljudi.10
U nuždi da stvori odbrambenu konstrukciju od napada Turaka,
plemstvo ovog djela hrvatskih grofovija izabire 1527. u Cetingradu
kod Slunja na Kordunu nadvojvodu Ferdinanda I. Habsburga za hrvat-
skog kralja. Najmoćniji hrvatski feudalci, Zrinski i Frankopani, pozva-
li su Srbe, koji su se našli pod turskom vlašću poslije poraza na Kosovu
i pada zadnjih srpskih zemalja despota Đurđa Brankovića 1459., da
prijeđu u Hrvatsku i brane njihove ispražnjene posjede. Prva srpska
naselja u gomirskom kraju, nedaleko od današnjeg Karlovca, koji je
10 Prema: Josip Buturac i Antun Ivandija, Povijest Katoličke crkve među Hrvatima, Zagreb,
1973.
37 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
kao tvrđava izgrađen kasnije (1579.), nastaju negdje oko 1540. Srpski
doseljenici spominju se u Žumberku već 1526., zatim se 1531. događa
masovniji dolazak Srba, oko 1000 duša, a 1535. barun Nikola Jurišić
dovodi “veliki broj Srba od Glamoča i Unca” i naseljava ih u opustjeli
Žumberak, koji je tada pripadao Kranjskoj. Oni su dobili od baruna Ju-
rišića posebne povlastice koje je 1538. potvrdio i car Ferdinand I., što
će kasnije činiti i ostali austrijski carevi. Najvažnije doseljenje Srba u
spomenuto područje dogodilo se pod generalom Jurjem Lenkovićem,
poslije pada Klisa u ruke Turaka 1596. Po zahtjevu austrijskih vojnih
vlasti i odluci cara Rudolfa, “ovi pošteni ljudi” naseljeni su u područja
koja je trebalo utvrditi i braniti od čestih turskih pohoda.
S doseljenjem Srba rastao je manastir Gomirje. Prvi kaluđeri do-
vedeni su iz manastira Krka, iz “turske Dalmacije”, oko godine 1600. i
počeli dizati mali drveni manastir s crkvom sv. Jovana Krstitelja. “Mi
smo te iste oce” – pišu kasnije Gomirci – “od početka uzeli za svoje
sveštenike i s velikim pouzdanjem s njima išli na službu carsku. [...] I
poslije toga kada smo tu istu krajinu kupili od gospode Frankopana i
kada smo dobili potvrdu ćesarove svetlosti za našu krajinu koju smo
kupili, najprije smo dali jedan lug našoj crkvi i našim vernim ocima pa
smo onda zemlju među se delili.” Zna se da je manastir nešto zemlje
kupio od “nekog Dmitra, zatim da je Janko Mamula poklonio manas-
tiru osam jutara zemlje i da su pojedinci hrišćani poklanjali manastiru
manje dijelove zemlje”. Podsjetit ću da su svi Mamule za svoju krsnu
slavu uzeli sv. Jovana Krstitelja, najvjerojatnije pod utjecajem tog hra-
ma u Gomirju.
U 19. stoljeću u manastir Gomirje dolaze obrazovani ljudi i po-
dižu ugled manastiru u cjelokupnom kulturnom i političkom životu
južnoslavenskih naroda u Austriji, a ne samo Srba. S univerziteta u
Beču dolaze u Gomirje dvije značajne ličnosti, koje su morale preki-
nuti studije u Beču 1810. zbog Napoleonskih ratova i zamonašiti se
u manastiru Gomirje. Jedan je od njih Josif Rajačić, rodom iz Brinja,
koji će s vremenom postati mitropolit sremsko-karlovački i patrijarh
srpski. Rajačić je obavio crkveno ustoličenje bana Josipa Jelačića u Hr-
vatskom saboru 4. juna 1848. Drugi je Sava Mrkalj, rođen u Sjeničaku,
38 i. zdavčćv7u
susjednom selu mog Slavskog Polja. Mrkalj se zanimao filološkim stu-

dijama i mnogi ga smatraju pretečom Vuka Karadžića u oblikovanju
srpskohrvatskog jezika. Sâm Vuk Karadžić bio je u vezi s istaknutim
srpskim intelektualcem, karlovačkim vladikom Lukijanom Mušic-
kim i igumanom manastira Gomirje, kao i s profesorom bogoslovije
u Plaškom, Samuilom Ilićem monaškim, imenom Sevastijan. Njihova
djelatnost bila je istaknuta u ilirskom pokretu. Ilić je aktivno sudje-
lovao u političkom životu. Kao poslanik u Hrvatskom saboru bio je i
predsjednik Odbora za Vojnu krajinu. Održavao je veze s banom Jela-
čićem i vojvodom Stevanom Šupljikcem u Vojvodini. Zabilježeno je
da na sjednici Sabora 1848., kada je ban Jelačić zamolio da se finansij-
ski pomogne vojska, plemstvo i bogataši u Saboru prilagali su velike
sume novca, a arhimandrit Ilić, kako nije imao novca, skinuo je s vrata
zlatan lanac i krst i priložio ih za opremanje vojske. Jelačić je, kao i
svi članovi Sabora, bio dirnut gestom pravoslavnog svećenika i obra-
tio mu se: “Ako i’ko ikada, to je ovaj prečasni gospodin pokazao, da je
vrijedan nositi ovaj krst. Zato Vam ga, gospodine, vraćam, a mjesto
njega polažem za Vas pedeset dukata, koje ćete mi vratiti onda kada
budete imali.”
Kada se protiv feudalnog uređenja i Katoličke Crkve, tog oslon-
ca feudalizma, i Hrvatskom počela snažno širiti reformacija, car Ru-
dolf II. 1608. zakonski utvrđuje da se u Hrvatskoj i Slavoniji, unutar
njihovih granica, isključivo priznaje katolička vjera. Katolička Crkva
nastojala je, stoga, pravoslavne Srbe pounijatiti (prevesti na grkokato-
licizam). Manastir Gomirje, kao i cijelo ovo područje u Hrvatskoj kra-
jini, potpali su 1609. pod duhovnu vlast srpskog episkopa u manastiru
Marča kod Kloštar Ivanića, odakle se upravljalo svim pravoslavnim
crkvama i manastirima od Dunava do Jadranskog mora. Kada su 1671.
za episkopa i njihov ordinarijat bili silom dovedeni unijati, počeli su
sukobi. Poznato je da su gomirski kaluđeri zajedno s kaluđerima Mar-
če i Lepavine davali jak otpor Katoličkoj Crkvi, ali su oštro kažnjeni.
Jedni su bili poslani da “okovani, doživotno veslaju na galijama, drugi
da vuku kamen za gradnju tvrđava na Malti”.
39 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Pokušaji unijaćenja crkvenih i vojnih vlasti presječeni su Veli-

kom seobom Srba 1690. i prelaskom patrijarha Arsenija III. Čarnoje-
vića u zemlje pod habsburškom vlašću. Vjerske povlastice koje su Srbi
u Habsburškoj Monarhiji dobivali poslije toga važan su činilac odnosa
Srba u Austriji s Monarhijom sve do 1918. godine.
Status doseljenih Srba na feudalne posjede hrvatskog plem-
stva od samog početka njihovog naseljavanja bio je sporan. Odnosi
su uređivani carskim poveljama i Srbi su bili zaštićeni na posjedima
i obvezivani na vojnu službu i odbranu zemalja, koje su priznale au-
strijsku, habsburšku krunu. Konačno, 5. oktobra 1630. car Ferdinand
II. potpisao je poseban zakon o Vlasima – Statuta Valachorum – kojim
su regulirani položaj, prava i obaveze te civilna i vojna organizacija
Srba u Vojnoj krajini. Zakon je donesen mimo stava hrvatskog plem-
stva, koje je tražilo od doseljenika na njihovim posjedima kmetsku
podložnost, jednaku onom starosjedilačkog hrvatskog stanovništva.
Nadvojvoda Ferdinand, kojemu je bila povjerena odbrana granica od
Turaka, odbio je takav zahtjev grofova Zrinskih i Frankopana i Jurju
Frankopanu poručio je da Srbima ne smije zabraniti obradu zemlje,
jer oni brane zemlju od Turaka. Spor sa Srbima u Gomirju, Vrbovskom
i Moravicama nastavit će se preko pedeset godina. Naposljetku, Srbi
su od grofa Jurja Frankopana 13. jula 1657. kupili Gomirje, Vrbovsko
i Moravice, dio Kamenskog te pašnjake i livade na brdu Cetin. Platili
su za to 15.000 forinti, na način da su plaću koju su primali kao grani-
čari za četiri godine predali grofu Frankopanu. Ugovor je potvrdio 8.
marta 1659. car Leopold. O tome povjesničar Jaroslav Šidak piše: “[...]
osim u slučaju gomirskih Vlaha, koji su svoje zemljište stekli otku-
pom, pitanje vlasništva zemlje i u Krajini ostaje pravno nerješivim do
1754. kada je ono ustavom za Krajinu [...] proglašeno carskim lenom.
Do tog vremena krajišnik slobodno raspolaže zemljom na kojoj živi,
što mu je, mimoilazeći pravno pitanje vlasništva, vladar zajamčio još
potkraj 1627.”11 Kao carsko leno, Vojna krajina izuzeta je ispod vlasti
bana i Hrvatskog sabora.
11 Jaroslav Šidak, „O značenju Vojne krajine u hrvatskoj povijesti“, Vojna krajina,

povijesni pregled – historiografija – rasprave, Zagreb, 1984.
40 i. zdavčćv7u
S obzirom na rane turske prodore, zanimljivo je skicirati događa-

je u odbrani Hrvatske na području oko Kupe, Petrove gore i Zrinske
gore, dakle na Baniji i Kordunu.
Područje međurječja Une, Kupe i Save za Hrvatsku je od iznimne
geostrateške važnosti. Preko njega se spajaju posavska i dalmatinska
Hrvatska. Una povezuje Posavinu i Pokuplje prohodnom dolinom
do Knina u sjevernoj Dalmaciji. Petrova i Zrinska gora u središtu su
i nezaobilazne na unskom pravcu. Turci su postepeno zauzimali doli-
nu Une u cijelom njezinom toku. Prešli su je u najslabije branjenom
gornjem toku, upali u Liku i na Krbavskom polju, kod Udbine, teško
porazili ugarsko-hrvatsku vojsku 1493., a do 1528. zauzeli su veći dio
Like i Krbavu. Na Uni je ostao jedino utvrđeni grad Bihać, kojeg će
Turci zauzeti tek 1593. godine. Nije im, očito, smetao jer je odavno
bio usred osvojenog turskog prostora i njegova se odbrana istopila
sama od sebe. Njih je više zanimao tok Une na ušću u Savu i prelazak
Save i Kupe. Pripremali su prodor iz Pounja, s Korduna i Banije, čije
su utvrde postepeno osvajane još od 1539., kada su napadali posjede
knezova Zrinskih i rudnike željeza Gvozdansko, u području Zrinske
gore. Poslije pada posljednje utvrde Zrinskih u Pounju 1558. odbrana
se premješta na Petrovu goru i porječje rijekā Gline i Kupe. Da se na
prostoru Korduna, upravo u najbližoj okolini Slavskog Polja, vodio ve-
oma dug i iscrpljujući rat s Turcima, govori nekoliko bitaka izvedenih
na Petrovoj gori, u Topuskom, Sjeničaku, Boviću, Kirinu i u nizu dru-
gih mjesta. Spominje se i Slavsko Polje, u nizu predstraža s utvrđenji-
ma izgrađenim na Kupi. Turci nikad nisu uspjeli preći Kupu, ugroziti
Zagreb s južne strane i tim pravcem podići opsadu Beča.
Poslije Velikog rata za oslobođenje, vođenog od 1683. do 1699.,
kada je osmanlijska vlast potisnuta iz Podunavlja na Balkan i kada je
oslobođeno područje Ugarske, Slavonije, Pounja i Like, realan odnos
između Habsburške Monarhije i Osmanlijskog Carstva u 18. i 19. sto-
ljeću bio je takav da su Turci još samo mogli braniti svoje preostale
teritorije na Balkanu, južno od Save i Dunava.
Napoleon i južnoslavenski narodi
Francuska revolucija, Napoleonski ratovi, pad Venecije i dolazak fran-

cuskih trupa u Istru, Primorje, Dalmaciju i Boku Kotorsku bile su
društvene, političke i vojne promjene u Evropi takvog kapaciteta da
su ograničavale svemoć habsburškog dvora, a Srbima i Hrvatima omo-
gućavale ponovo razumijevanje i neposredniju suradnju. U romanu
Republikanci Marija Jurić Zagorka opisuje kakav je odjek imala Fran-
cuska revolucija na sve slojeve u Hrvatskoj, i što je sve pobudila u nji-
hovim očekivanjima. Za moje kazivanje važno je istaknuti da se glavni
događaji u romanu zbivaju u Vojnoj krajini, preciznije na Kordunu, u
Karlovcu, na gradini Dubovac gdje maršal Auguste de Marmont dolazi
s trupama iz Dalmacije i zaposjeda civilnu Hrvatsku i Vojnu krajinu
do rijeke Save. Nije manje važno da prihvatom demokratskih ideala
Francuske revolucije u Hrvatskoj rukovodi biskup i banski namjesnik
Maksimilijan Vrhovac. Sklanja ljude u šume u Pokuplju i na Kordunu
pred austrijskim vlastima, šalje Francuzima u Dalmaciju informatore
i savjetnike i organizirano ih njegovi ljudi dočekuju u Karlovcu.
Ilirske provincije, pod francuskom vlašću, formirane su 1809. s
ciljem da se prekinu dodiri između Austrije i Velike Britanije na moru,
te između Austrije i Italije, i da se tako postigne kontinentalna bloka-
da Austrije. Zahvaćale su područje od Jadranskog mora do rijeke Save.
Njihov geografski oblik bio je neobičan: 750 km dugačka, ali uska teri-
torija s 1.500.000 stanovnika. Dok se u ostalim dijelovima provincije
uvode francuske upravne forme – stanovnike su izjednačili u pravima
i dužnostima prema državi i tako ukinuli staleške razlike među nji-
ma – organizacija Vojne krajine ostala je nedirnuta. U njoj je feudal-
42 i. zdavčćv7u
ni sistem tek neznatno ograničen. Francuzi su u naše krajeve uvodi-

li modernu upravu i sudstvo. Ipak, za kasniji razvoj i modernizaciju
Hrvatske naročito je važno poticanje razvoja gospodarstva i uvođenje
slobode obrta.12 Guverner Ilirije, maršal Marmont, svjesno je nastojao
javnom životu utisnuti što jače narodno obilježje, među ostalim gra-
deći i otvarajući škole s hrvatskom obukom.
U vojnom smislu, Ilirskim provincijama pripalo je šest pukova
Krajišnika od ukupno četrnaest koliko ih je imala Vojna krajina. Na-
poleon ih je koristio širom Evrope, s velikim gubicima, naročito u Ru-
siji 1812.
Rusi su širili svoje prisustvo na Balkanu. Južnoslavenske pokrete
protiv Turske željeli su iskoristiti za uspostavljanje utjecaja u jugois-
točnoj Evropi i na Sredozemlju. Njihove armije izbile su u Moldaviju
i Vlašku, uspostavili su vlast nad Jonskim otocima, a ruske pomorske
eskadre plovile su Sredozemljem. U Boku Kotorsku upućena je eska-
dra s admiralom Dmitrijem Senjavinom i iskrcano je nekoliko hilja-
da vojnika da podrže Crnogorce i Bokelje u napadu na utvrđenja koja
su izgradili Francuzi poslije zauzimanja Dubrovnika. U Boki je bila
uspostavljena stvarna vlast ruskog vladara i, od Herceg Novog do Kor-
čule i Brača, dolazi do ruskih i crnogorskih napada na francuske oku-
pacijske trupe. Pripremljen je napad na turske snage na frontu Trebi-
nje-Nikšić, prodor u Hercegovinu, gdje je dignut ustanak, a u planu
su bili susret s Karađorđevom ustaničkom vojskom u Novopazarskom
sandžaku i zajedničko ratovanje protiv Turske.
Napoleon je prvo optužio Beč da je dozvolio da Rusi uzmu Boku
i poduzmu s Crnogorcima, Bokeljima i hercegovačkim ustanicima
operacije na Balkanu. Uz Napoleonovu podršku 17. decembra 1806.
Turska će najaviti rat Rusiji. Bio je to isti dan kad je Karađorđe na juriš
zauzeo Beograd.
12 Zlatko Herkov, Građa za financijsko-pravni rječnik feudalne epohe Hrvatske, I.-II.,

Zagreb, 1956.
43 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Na evropskom ratištu došlo je do mira u Tilsitu 1807., u kojem je

Napoleon, poslije uspješnih pobjeda, diktirao uslove Rusiji i Pruskoj.
Od oslobađanja Balkana nije bilo ništa. Ustanak u Srbiji ući će u stag-
naciju, Crna Gora neće ostvariti svoj plan oslobađanja Hercegovine,
Boka Kotorska ustupa se Francuskoj, priznaje se francuski suvereni-
tet nad Jonskim otocima, a ruske armije evakuiraju se iz Vlaške i Mol-
davije. Oslobodilačke nade južnoslavenskih naroda okreću se k Napo-
leonu, koji stvarno vlada zapadnom i srednjom Evropom. Bez njegove
naklonosti Turci ne bi mogli izdržati pritisak Rusije i oslobodilačkih
pokreta na Balkanu.
Moj dalji predak Stefan Mamula, komandant krajiškog bataljona
i član delegacije Ilirskih provincija, predaje u Parizu 6. septembra.1810.
peticiju upućenu Napoleonu. Grof de Lobau, šef kabineta, 18. sep-
tembra 1810. uručuje peticiju Napoleonu, s karakterističnom prepo-
rukom: “Ovo je prijevod aide-mémoirea pisanog na njemačkom jeziku
koji zaslužuje da se pročita.”
Nema potrebe posebno komentirati misao vodilju peticije. Ona
izražava realna događanja vremena u kojem je sročena, kao i očekiva-
nje da će oslobodilačkim pokretima na Balkanu pružiti pomoć jedina
sila koja to realno može. Tim više što Napoleon i francuska vojska pro-
nose ideje Francuske revolucije, obaranje feudalizma i uspostavljanje
građanskog društva. Historijski gledano, događaji na Balkanu nisu
se bitnije mijenjali punih stotinu godina od ovog memoranduma iz
1810., a u mnogim segmentima ni do danas.
Karađorđe, kojega je Rusija napustila, upućuje 1809. “Odluku
srpskog naroda”, kojom traži pokroviteljstvo Napoleona Bonapartea i
u tom smislu poduzima diplomatsku aktivnost. Sljedeće godine, 1810.,
negdje u isto vrijeme kada se u Parizu nalazi delegacija Ilirskih provin-
cija, najvjerojatnije po dogovoru, u Pariz stiže pukovnik Rade Vučinić
kao predstavnik Karađorđa, i ostat će u diplomatskog misiji sve do pada
Napoleona i poraza Karađorđa u Prvom srpskom ustanku.13
13 Pukovnik Rade Vučinić rodom je iz Srpskih Moravica u Hrvatskoj. Služio je kao

kapetan u Vojnoj krajini i po dizanju Prvog srpskog ustanka prešao je u Srbiju i
priključio se Karađorđu.
44 i. zdavčćv7u
Poslije poraza Napoleona na Bečkom kongresu 1815. uspostavlje-

na je diktatura kneza Klemensa von Metternicha. Ilirske provincije
likvidirane su već 1813., neposredno poslije Napoleonovog sloma u
Rusiji. Krajiški oficiri, koji su pod Napoleonom ratovali po Evropi i
Rusiji, bili su strogo kažnjavani i otpuštani iz vojske Vojne krajine.
Bez obzira na nepovoljne društveno-političke prilike, nedovolj-
no razvijenu svijest građanstva i otpor plemstva, francuska vladavina
u Ilirskim provincijama obilježena je brojnim pokušajima moderni-
zacije društva i unošenjem novih ideja. Jedan od najznačajnijih rezul-
tata jačanje je nacionalnog “ilirskog” osjećaja i činjenica da su “ilirske
ideje” prvi put prešle s kulturnog na političko područje. Značilo je to
šire povezivanje južnoslavenskih naroda.
Ilirski pokret i Krajišnici
Od samog početka nosioci ilirskog pokreta obraćali su osobitu pažnju

pridobivanju Vojne krajine – granice – zasnivajući u krajnjoj liniji
ostvarenje svog nacionalno-političkog programa na graničarskom
“naoružanom narodu hrvatskom i srpskom”. Jedan od glavnih vođa
Ilirskog pokreta, Ivan Kukuljević, obrazlagao je potrebu za “krepkim
savezom s našom Granicom” (misli se na Vojnu krajinu – op. a.) time
što ona “jedina naše ideje, prije ili poslije, realizirati može”.14 Dakle,
Krajišnici – i Srbi i Hrvati – bili su glavna uzdanica iliraca. Tim više
što su i idejni začeci i korijeni ilirizma zajednički, hrvatski i srpski.
Uz ideje Francuske revolucije hrvatskih jozefinista (biskup Vrhovec)
i jakobinaca (Ignjat Martinović), na ilirski preporod znatno utječu Do-
sitej Obradović te Prvi i Drugi srpski ustanak.
Na književno-kulturnom planu ilirci su težili stvaranju jedin-
stvenog pravopisa i uvođenju jedinstvenog jezika (štokavskog), za-
jedničkog svim Hrvatima i Srbima. Jezik je nazvan ilirskim jer su ga
ilirci smatrali književnim jezikom ne samo Hrvata nego i Srba, i svih
južnih Slavena. Ljudevit Gaj vjerovao je da će preko jedinstvenog jezi-
ka, pravopisa i književnosti doći do jugoslavenskog mišljenja i djelova-
nja svih jugoslavenskih intelektualaca, a to će jednom svakako dovesti
i do jugoslavenskog političkog jedinstva. Rad na stvaranju, popular-
no nazvanog, “narodnog jezika” usklađivan je s jezičnom reformom
Vuka Karadžića. Zajedničke rasprave Vuka s Gajem, Stankom Vrazom,
14 Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Knjiga 3., Zagreb, 1967., str. 128.

46 i. zdavčćv7u
braćom Mažuranić, Ljudevitom Farkašem Vukotinovićem i drugima

koji pišu štokavštinom bile su na putu stvaranja srpskohrvatskog je-
zika. Imbro Ignjatijević Tkalac, poznati hrvatski i srednjoevropski in-
telektualac, književnik i političar, nešto kasnije iznosi svoju misao o
zajedničkom životu i sudbini južnoslavenskih naroda. On kaže: “Jer
može se govoriti što se hoće, mi smo i s ove i s one strane (Save i Du-
nava) jedan narod, s jednim jezikom, s jednim običajima, s jednim od-
ređenjem u svijetu, s jednom budućnošću koju mi moramo zajednički
da ostvarimo jer ćemo inače morati zauvijek da propadnemo.”15
Ilirske veze s Vojvodinom, Srbijom, Bosnom i Slovenijom bi-
vale su polovinom 19. stoljeća sve življe, kontakt je uspostavljen i
s Crnom Gorom, i nedvojbeno su ukazivale na to da jugoslavenstvo
postaje politički program i okuplja sve ugledne ličnosti toga vreme-
na. Maksimalni politički program ilirskog pokreta (1836.–1843.) bio
je oslobođenje i ujedinjenje svih južnih Slavena u jednu zajedničku,
nezavisnu državu. Shvaćalo se da se ni jedan južnoslavenski narod ne
može osloboditi od podčinjenosti Austriji, Mađarskoj i Turskoj druga-
čije nego zajedničkom borbom, ujedinjeni u jednoj slobodnoj i jakoj
nacionalnoj državi.
U odnosu na realan položaj Hrvatske unutar Ugarske i Austri-
je, ilirizam dovodi do prijelomne faze nacionalne integracije u Hr-
vatskoj. Došlo je do oblikovanja i usklađivanja srpskih nacionalnih
i hrvatskih društvenih i državnih interesa. Značaj hrvatsko-srpske
suradnje za njihove međuetničke odnose, i šire za južnoslavensku
grupu naroda u Habsburškoj Monarhiji, vidi se i iz statističkih poda-
taka. Godine 1840. u Vojnoj krajini u Hrvatskoj živi 258.454 (51,80%)
Hrvata i 240.493 (48,20%) Srba, a u Vojnoj krajini Slavonije 127.326
(49,44%) Hrvata i 122.853 (47,70 %) Srba.16 Mnogostruko nacionalno
prožimanje između Hrvata i Srba na čitavom njihovom zajedničkom
15 Ibid., str. 129.

16 Udio Vojne krajine u vojnoj sili Austrijske Carevine u ratnim uslovima bio je 60.000
na ukupno 550.000, koliko je dostizala austrijska vojska u ratu, ili šest puta veći
kontingent po broju stanovnika od drugih provincija carevine.
47 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
etničkom prostoru u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji doživjet će svoj

vrhunac u revoluciji 1848./1849.
Februarska revolucija u Parizu 1848. ubrzala je događaje u Au-
striji. U prvi su plan izbili nacionalni problemi višenacionalne Hab-
sburške Monarhije. Ustanak u Beču od 13. do 15. marta 1848. srušio
je apsolutizam kneza Metternicha. Ustanci i nacionalni pokreti na
svim stranama zaprijetili su raspadom Austrije. Mađarski pokret pod
vodstvom Lajosa Kossutha tražio je samostalnost Mađarske i Dvor je
bio prisiljen prihvatiti je. Ugarska je postala samostalna, zajedničko s
Monarhijom nije ostalo ništa drugo do same vladareve osobe. Hrvat-
ska, jednako kao i Vojvodina Srpska, koju je stvorio srpski nacional-
ni pokret u južnoj Ugarskoj, našla se u opasnosti. Geografski i vojni
položaj Hrvatske, kao i Vojvodine, bio je važan Dvoru, posebno zbog
vojnog potencijala Vojne krajine i nije smio doći u ruke mađarske
vlade. U Hrvatskoj za bana postavljaju Josipa Jelačića, pukovnika ba-
nijske pukovnije iz zabačene Gline, potpuno nepoznatog u visokim
dvorskim krugovima. Namjera je bila da ga se upotrijebi u borbi protiv
revolucije. Načelna odluka o Jelačićevom imenovanju donesena je 16.
marta 1848. u Beču. Državna konferencija, koja je donosila najvažnije
odluke, dala je suglasnost 23. marta i vladar je potpisao dekret. U Za-
grebu će Jelačić 25. marta 1848. u Hrvatskom saboru biti jednoglasno
prihvaćen za bana hrvatsko-dalmatinsko-slavonskog. Istovremeno je
odlukom Dvora unaprijeđen u čin generala i primio je komandu nad
svim snagama Austrije u Vojnoj krajini.
Mađari, kojima je oslabljeni habsburški dvor kompromisima,
spašavajući imperiju, priznao samostalnost, teže ujedinjenju takoz-
vanih “ugarskih zemalja”, što za Hrvatsku znači da je Mađari smatraju
svojom teritorijom. Vojna krajina, čiji je najveći dio ležao u Hrvatskoj,
našla se u dvovlašću Beča i Pešte, iako je ona bila eksteritorijalna i pod
neposrednom komandom habsburškog monarha. Te iste 1848. javlja-
ju se aktivnosti i na ujedinjenju svih Nijemaca (i austrijskih) i obno-
vi nekadašnjeg njemačkog carstva, od Sjevernog i Baltičkog mora do
Jadranskog mora. Ono je historijski uključivalo i sve slavenske zem-
lje (u Habsburškoj Monarhiji). Dosljednim ostvarenjem njemačkog i
48 i. zdavčćv7u
mađarskog programa došlo bi do raspada Habsburške Monarhije, a sla-

venski narodi bili bi asimilirani. U tim uslovima slavenski su pokreti,
nedovoljno jaki, opstanak slavenskih naroda vidjeli u očuvanju Hab-
sburške Monarhije. Bilo im je jasno da Monarhija kakova je do tada
postojala ne odgovara ovim novim potrebama, već jedino federativno
uređena Austrija slobodnih naroda. Politiku takozvanog “austrosla-
vizma” prihvatili su svi pokreti slavenskih naroda u Austriji, pa i
pokret u Hrvatskoj.
Odnos Hrvatske prema Mađarskoj karakterizira mišljenje da
je rat jedini način koji može donijeti rješenje. U tome da se spor s
Mađarskom riješi oružjem suglasni su i Dvor i vođe slavenskih pokre-
ta. Odlučujuću ulogu u tome dobiva Jelačić na čelu Hrvatske i Vojne
krajine. Nakon razrješenja mađarske spletke s oduzimanjem banske
časti, Jelačić – da bi dobio podršku vrlo utjecajnog generala Josepha
Radetzkog – upućuje Krajiški proglas mnogobrojnim Krajišnicima
pod njegovom komandom na talijanskom ratištu. Naglašava da nji-
hovi domovi neće biti ugroženi i da nastave boriti se pod zapovjed-
ništvom generala Radetzkog. Ovim proglasom Jelačić je uvelike ste-
kao podršku Dvora i vojnih krugova. Hrvatski je sabor 29. juna 1848.
prihvatio prijedlog krajiškog zastupnika Petra Matića da se otpočne
s pripremama za rat, a da se “svijetlom banu dade diktatorska vlast”.
Jelačić, osim pripreme vojske koja je bila bez neophodne logističke
podrške, bezuspješno pokušava s mađarskom vladom riješiti problem
oko položaja Hrvatske. Da bi se zaštitio od mogućeg mađarskog upada
preko Drave, daje da se vojskom zaposjedne županija Virovitica, koju
su držali mađaroni i podčinili je Budimpešti, i da se utvrdi odbrana na
Dravi. Organizator izgradnje tvrđava i drugih odbrambenih objekata
pukovnik je Lazar Mamula. Brzom i uspješnom izgradnjom odbrane
na Dravi stvoreni su uvjeti za početak rata i 7. septembra 1848. nav-
ješten je rat Mađarskoj.
Njemački radikali u Beču su u mađarskom pokretu vidjeli podr-
šku svojoj namjeri za stvaranje Velike Njemačke i svrstali su se na
stranu Mađara. Kada su studentske legije napale u Beču austrijske
trupe koje su kretale k Mađarskoj, izbio je 6. oktobra 1848. masovni
49 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
ustanak. Dvor je morao pobjeći iz Beča, ovaj put u Moravsku. Jelačić

je, doznavši za ustanak, ocijenio je da je od Kossutha, za Hrvatsku i
Slavene u Austrijskoj Carevini opasnija pobjeda “velike” Njemač-
ke. Zaustavio je ofanzivu u Mađarskoj i krenuo s trupama u opsadu
Beča. Van sumnje je da su krajiške trupe pod Jelačićem spasile Habs-
buršku Monarhiju. Ipak, brzo će doći do zamjene Jelačića. Komando-
vanje svim austrijskim trupama, osim onih u Italiji pod komandom
feldmaršala Radetzkog, povjereno je knezu Windisch-Grätzu. Vojne
snage pod komandom Jelačića podčinjene su Windisch-Grätzu i do-
bile su zadatak da brane Beč od prodora mađarskih trupa, koje su pod
vodstvom Kossutha pristigle pod Beč. Jelačić je 30. oktobra potukao
mađarsku vojsku kod Schwechata (današnji bečki aerodrom), razbio
je i nagnao u bjekstvo. Zahvaljujući ovoj pobjedi Beč se sutradan pre-
dao Windisch-Grätzu. Ustanak je ugušen i Dvor se brzo vraća u Beč.
Čim je umiren Beč, hrvatska vojska zajedno sa srpskom ustanič-
kom vojskom u Vojvodini pod komandom generala Stevana Šupljikca,
austrijskog krajiškog generala, i ruskom vojskom jačine oko 140.000
vojnika, koja je pritekla u pomoć Habsburgovcima, krenula je konačno
pokoriti Mađarsku. Ruske trupe slomile su glavninu mađarske vojske
u unutrašnjosti Mađarske, a vođa revolucije Lajos Kossuth pobjegao
je u Tursku. S knezom Windisch-Grätzom Jelačić je ušao u mađarsku
prijestolnicu 5. januara 1849.
General Lazar Mamula,
vojni komandant i guverner Dalmacije
Nakon sloma mađarske vojske Jelačić iz Mađarske poduzima ofanzivu

na jug, u Slavoniju, Srijem i Bačku. U ovom dijelu operacija značaj-
nu ulogu imat će pukovnik Lazar Mamula koji je od samog početka
rata s Mađarskom naimenovan za načelnika štaba trupa ujedinjenih
u Hrvatskoj pod vodstvom Jelačića. Početkom rata, kao inženjerijski
oficir, neposredno je rukovodio izgradnjom sistema odbrambenih
objekata na obalama Drave i time omogućio odbranu od Mađara ovog
dijela hrvatske granice. U dokumentima iz Državnog arhiva u Beču
ocjenjuje se “da je u ustaničkim krajevima između Drave i Dunava
ponovo uspostavljen zakonski red poslije protjerivanja mađarskih po-
bunjeničkih skupina”. Mamula je zatim oformio jedan leteći korpus i
s njim opkolio tvrđavu Osijek, zauzeo ju i dovršio radove na izgradnji
odbrambenog sistema na Dravi.
U februaru 1849. pukovnik Mamula s jednom izviđačkom briga-
dom iz Osijeka kreće opsjesti tvrđavu u Petrovaradinu i prinuditi po-
sadu na predaju.17 Odnos snaga bio je daleko u korist mađarskih trupa
u tvrđavi. Mamula traži podršku od pretpostavljenog, generala Lavala
Nugenta. General mu odgovara da nema snaga za pojačanje, a uvje-
17 Petrovaradinska tvrđava najznačajnija je fortifikacija Habsburškog Carstva i

najveći fortifikacijski objekat u Evropi, poslije Verduna u Francuskoj. Navodno su
Austrijanci ukrali idejni projekt od francuskog vojnog arhitekte markiza Sébastiena
de Vaubana, vodećeg graditelja tvrđava tog vremena. Gradnja će početi 1692. i trajat
će do 1780.
51 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
ren da su snage neprijatelja izrazito nadmoćnije, naređuje Mamuli da

se povuče. Lazar Mamula to ne prihvaća. Mađarska posada 29. marta
1849. izlazi iz tvrđave u napad s trima jakim kompletnim bataljonima
pješadije, trima baterijama artiljerije s mnogo topova, s fanatičnom
Nacionalnom gardom i isto tako fanatičnom Posljednjom odbranom.
Samo u regularnoj vojsci bilo je 4.300 ljudi, a s Nacionalnom gardom i
Posljednjom odbranom nekoliko hiljada više. K tome, iz pravca Novog
Sada krenule su im u pomoć trupe generala Móra Perczela, pod čijim
je zapovjedništvom bio petrovaradinski garnizon.
Vojska pod komandom pukovnika Mamule nominalno je brojila
oko 6.300 ljudi, a srijemske nacionalne dobrovoljačke jedinice, koje
su se priključile, još dodatnih hiljadu do dvije hiljade ljudi. Međutim,
sastav njegove vojske činile su mahom ratom istrošene jedinice iz ra-
znih pukovnija austrijske i krajiške vojske, kao i jedna saska kirasirska
pukovnija. Sve u svemu, Mamula se mogao boriti samo s 1400 obu-
čenih i fizički sposobnih vojnika. Bitka je trajala od 8,30 sati do pod-
neva 29. marta 1849. Izgubio je samo dva vojnika, dok su dvojica bila
ranjena. U izvještaju Državnog arhiva Austrije može se pročitati da je
“[...] pukovnik Mamula izvojevao slavnu bitku u odnosu na tri puta
nadmoćnijeg neprijatelja. [...] Pokazao je hrabrost i izvršio je izvrstan
raspored trupa”. Izvještaj je potpisao general Mayerhofer, u Rumi 20.
aprila 1849.
Za uspješno izvedenu bitku s posadom Petrovaradinske tvrđave
i protivničkog sistema odbrane na Dunavu, koji se na nju naslanjao,
pukovnik Lazar Mamula odlikovan je aprila 1849. Viteškim krstom
Reda Leopolda, a u maju Viteškim krstom Marije Terezije. Nedugo
zatim, u januaru 1851., dobiva naslov baruna, a u aprilu iste godine
unaprijeđen je u čin general-majora. Car Franjo Josip I. 1851. mu je
godine podario grb.
O Lazaru Mamuli, sinu Stefana Mamule, onog komandanta kra-
jiškog bataljona koji kao član delegacije Ilirskih provincija predaje u
Parizu 1810. predstavku Napoleonu, nalaze se relevantni podaci u do-
kumentima Državnog arhiva Austrije. Navodi se da je Lazar Mamula
rođen u Gomirju u Hrvatskoj, pravoslavne vjere, u vojnu službu stupio
52 i. zdavčćv7u
je 1. septembra 1815., u inženjerijski korpus kao kadet. Završio je in-

ženjersku akademiju u Beču u trajanju od pet godina, a zatim služi u
Zadru i Karlovcu do kraja 1820. Od 1821. do 1826. proveo je kao natpo-
ručnik i kapetan u Okupacijskom korpusu, u ratu protiv Napulja i za-
posjedanju Sicilije. U Splitu je proveo tri i pol godine, od 1829. do 1833.
U to vrijeme Francuzi su neočekivano zaposjeli Anconu i kape-
tan Mamula radi na ubrzanom utvrđivanju odbrane Visa i Hvara. Po
uspješno izvršenim poslovima u Tirolu, pohvaljen je od cara 1839. Za-
tim će na dužnosti direktora okružnog fortifikacijskog ureda u Inns-
brucku, sada već u činu potpukovnika, provesti sljedećih pet godina.
Gradi jednu za drugom tvrđave u južnom Tirolu i Lombardiji (Manto-
va, Vicenza, Brescia, Bolzano) na odbrambenom frontu Austrije pro-
tiv Francuza i talijanskih ustanika u ratovima za oslobođenje i ujedi-
njenje Italije.
Godine 1848. trebao se pridružiti Carskoj inženjerijskoj komisiji
u Frankfurtu, gdje su vođeni pregovori o ujedinjenju svih njemačkih
zemalja, uključivo Austrije, ali na svoj zahtjev pridružio se trupama
bana Jelačića. U septembru 1849. završio je likvidaciju garnizona
u Petrovaradinu i mađarskih vojnih sastava u Srijemu te je dočekao
kapitulaciju mađarske vojske i revolucionarne vlasti u svom štabu u
Sremskoj Kamenici. Za uspješno izvršene operacije na desnoj strani
Dunava protiv mađarskih vojnih garnizona od Osijeka, Dalja do Pe-
trovaradina i sprječavanja neprijatelja u interveniranju rezervama iz
Novog Sada k Petrovaradinu, ruski generali koji su sudjelovali u ope-
racijama u Mađarskoj predložili su ga za odlikovanje i on je u januaru
1850. primio ruski Orden svete Ane II. reda.
U zapisima o Lazaru Mamuli nalazi se i tekst iz 1857. posvećen
nosiocima vojničkog Reda Marije Terezije: “Mirna epoha je donijela
u aprilu 1850. ovom hrabrom ratniku čin general-majora i dala mu
ne manje važnu dužnost u Dalmaciji. Naravno da ova dužnost, zbog
dodira s Turskom i nepokorenim i borbenim Crnogorcima traži čov-
jeka koji je upućen u običaje i osobine susjeda, povezuje mudrost s
energijom. Te prednosti ujedinjuje general Lazar Mamula [...]”18 U
18 Jaromir Hirtenfeld, Der Militär-Maria-Theresien-Orden und seine Mitglieder, Beč, 1957.

53 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
decembru 1849. upućen je u kotorski okrug na čelu političko-vojne

ekspedicije, da sanira opće i bezbjednosno stanje u Boki Kotorskoj i u
južnom primorju do austrijske granice s Turcima kod Bara. Za strpljiv,
odlučan i uspješan rad na dužnosti u Kotoru bio je pohvaljen od Mi-
nistarstva rata, pa će već 1851. biti imenovan za zamjenika vojnog i
civilnog guvernera Dalmacije i komandantom divizije, raspoređene
prema turskoj granici na jugu. U toku rata Turske i Crne Gore 1852.
i 1853. za izvanredno držanje i podršku Crnoj Gori unaprijeđen je u
general-potpukovnika (podmaršala).
O generalu Lazaru Mamula, njegovom radu i ugledu u Crnoj Gori
i Boki Kotorskoj, piše pravoslavni svećenik iz Risna, pop Vuk Popo-
vić.19 U pismu navedenom pod brojem 25., napisanom u Kotoru na
Zadušnice (26. februara 1850.) piše: “Kolunel Mamula došao je kod
nas uoči Vasiljeva dnevi, a u nekoliko puta pridošlo je do sada 5.000
soldatah i razređeni su svi kotorskim, dobroćskim i prčanjskim kuća-
ma i nije se nijedan makao pošto je došao. Sve je, hvala Bogu, do sad
mirno i poslušno. [...] Kolunel s narodom junački govori i savjetuje
bratski da s mirom stojimo i zapovjedi carske slušamo, inače ćemo zlo
proći. I za danak carski lijepo je govorio koji može da plati s novcem,
ili da donese zaklad; koji li ne može te nema ništa, neka donese za to
svjedođbu. [...] S ovakvijem riječima umilio se mnogo ovome narodu i
niđe ni najmanjeg zla ne ču e da se dogodi pošto on dođe [...]”
Na drugom mjestu kazuje da, sada već general, Mamula i dobrom
voljom i lijepom riječi “učini baš čudo da se od neposlušni poslušao, i
danas se sluša samo glas njegov”. Dalje govori o tome kako “sve je naše
potrebe i nevolje pregledao, saznao i na Ministarstvo opisao. [...] On
bi nas još više kod Dvora pohvalio i preporučio, ali mu smeta u tome
mnogo što je i sam našeg roda i zakona”.
Prema Popoviću, general Mamula 1853. je godine obilazio gra-
nicu Austrije s Crnom Gorom i kraće se zadržao na Cetinju da bi oba-
vio razgovore s knezom Danilom. Bila je vrlo sušna godina, narod je
gladovao i Mamula je usput dao nekoliko hiljada forinti izgladnjelim
porodicama, pa narod govori: “Njega je poslao car Nikola, a nije ćesar”,
19 Vuk Popović, Pisma Vuku Karadžiću, Podgorica, 1999.

54 i. zdavčćv7u
dakle ruski, a ne austrijski car. Karakteristična je jedna opaska popa

Vuka datirana 28. novembra 1853. Ukazuje se na mogući atentat na
knjaza Danila. “Isti dan pred samu večer vratio se s Njeguša g. Mamu-
la. [...] Imao je kratki razgovor s knjazom u Mašanovoj kući. [...] Čujem
i ovo, da je knjaz zamolio Mamulu [...] da ove ljude makne iz Kotora da
se ne dogodi s njih, njima ili kome drugome, zlo koje.”
Dobri odnosi Austrije s Rusijom poslije ruske intervencije u
Mađarskoj 1848. i 1849. reflektirali su se na Crnu Goru. U turskom
napadu 1853. Austrija ratnim brodovima kontrolira prilaze s mora
Boki i Hercegovini i onemogućava pristizanje turskih pojačanja, a
Crnu Goru snabdijeva ratnim materijalom i upućuje pojačanje svojim
vojnim garnizonima duž obale istočno od rijeke Neretve do granice
s Turskom. Kada su se turske trupe po komandom Omer-paše Latasa
skupile na granici Crne Gore, i kada su otpočele borbe oko deblokade
Žabljaka (Žabljak Crnojevića na Skadarskom jezeru), bilo je posve jas-
no da je sve spremno na svim frontovima oko Crne Gore da ona bude
pregažena i da se zatre sjeme ustanicima na crnogorskim teritorijama
pod turskom vlašću, kao i u susjednoj Hercegovini, Sandžaku i Alba-
niji. Rusija je preuzela na sebe da sačuva Crnu Goru od turske najezde.
Sredinom decembra 1852. traženo je od knjaza Danila da povuče tru-
pe ispod Žabljaka, što je on i učinio krajem decembra. Rat je prenesen
na zapadno, hercegovačko ratište. Pošto je izvršio potpuno opkoljava-
nje crnogorske teritorije, Omer-paša početkom je januara 1853. izdao
zapovijed da se počne s operacijama.
Austrija obilno pomaže Crnu Goru u ratnom materijalu, a gene-
ral Mamula dobiva tajna ovlaštenja da po svojoj odluci poveća pomoć
kada i gdje ocijeni da je to potrebno. Mamula je ovlaštenja obilno isko-
ristio. On upućuje emisare kod Omer-paše Latasa i ozbiljno ga upozo-
rava na činjenicu da su u njegovoj vojsci mađarski i poljski emigranti,
neprijatelji Monarhije, što ona neće tolerirati. U Kotor stiže nadvojvo-
da Maksimilijan, koji će s generalom Mamulom nadzirati turske ope-
racije. Ruski car Nikolaj I. i Franjo Josip I. zajedno su nastupili pred
Visokom Portom u odbrani Crne Gore. Austrija je konačno upozorila
Visoku Portu da će njene trupe ući na turski teritorij i otpočeti ratna
55 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
dejstva ako se ne obustavi napad na Crnu Goru. Mamuli je saopćeno

da turske trupe neće smjeti krenuti nikud iz Bosne dok Visoka Por-
ta ne udovolji zahtjevima Monarhije na pravo neposrednog nadgle-
danja položaja kršćana u provinciji Bosni i Hercegovini. Zajednički
nastup dviju moćnih država djelovao je poražavajuće na Omer-pašu.
Nastavak njegovih operacija odvijao se u teškim uslovima za Tursku i
njezinu vojsku. Crnogorci su se sredili, dobili podršku u Evropi, a po-
sebno ih je ohrabrivao osjećaj solidarnosti u Hrvatskoj i Dalmaciji, i
spremnost Austrije da im direktno uputi pomoć. Polovinom februara
1853. Omer-paši Latasu stiglo je naređenje iz Istanbula da odmah poč-
ne povlačenje s crnogorskog teritorija.
Rat je ojačao međunarodni položaj Crne Gore, učvrstio poziciju
njene zemaljske vlasti, a crnogorskom vladaru podigao ugled u Evro-
pi, posebno u slavenskom svijetu i jugoslavenskim zemljama. Lazar
Mamula, austrijski general, barun te vojni i civilni guverner Dalma-
cije u carskoj službi, svojim je zalaganjem i naklonjenošću Crnoj Gori
u borbi za njezinu slobodu i nezavisnost ostavio je neizbrisiv trag u
njenoj dugoj i tegobnoj povijesti. Knjaz Danilo, tadašnji vladar Crne
Gore, želio je to uzvratiti moćnoj Monarhiji, ali i generalu Lazaru Ma-
muli osobno. Tako je Knjaz pozvao generala Mamulu da mu bude kum
na vjenčanju. Istovremeno je pozvao dalmatinskog vladiku Stefana
Kneževića da obavi vjenčanje na Cetinju. Obojica su se odazvala i bila
počašćena gestom knjaza Crne Gore. Vjenčanje je održano na Cetinju
12. januara 1855. “Pri objedu nazdravio je prvi knjaz, za zdravlje našeg
ćesara (misli se na Franju Josipa I. – op. a.). Poslije je Mamula napio u
zdravlje Knjaževo i sviju Crnogoraca [...] Naš vladika napio je u zdra-
vlje Mamule, a u najzadnje videći Đorđe (knjažev stric – op. a.) zlu i
goru pa ustane na noge i napije za zdravlje cara Nikole, kao pokrovi-
telja Crne Gore.”20 Na završetku je knjaz darovao Mamuli “dvije male
puške pozlaćene i jedan jatagan”.
20 Ibid.
56 i. zdavčćv7u
Priznanje Austriji, i Mamuli osobno, u Crnoj Gori ukazivalo je na

sređivanje odnosa na krajnje istočnom dijelu Monarhije. Nakon što je
car generala Mamulu proizveo u čin podmaršala, 1854. ga je imeno-
vao za “tajnog savjetnika”, pa će na kraju svoje vojno-političke kari-
jere biti imenovan doživotnim članom Gornjeg doma austrijskog Ca-
revinskog vijeća (Herrenhaus).21 U dokumentima Državnog arhiva iz
Beča nalazi se komentar: “Unapređenje koje je slijedilo u martu 1853.
u vojvodu dalo je rječiti primjer kako je Njegovo Veličanstvo znalo vi-
soko cijeniti izvrsne zasluge vojvode Von Mamula.” Bio je to najviši
položaj koji je jedan krajiški vojnik mogao steći u službi Austrijske
Monarhije.
Godine 1862. došlo je do Crnogorsko-turskog rata. Crna Gora
našla se u epicentru razrješenja takozvanog istočnog pitanja. Crnogor-
sko-turski rat 1862. uvjerio je evropsku javnost i političko-diplomat-
ske krugove da istočno pitanje ulazi u kritičnu fazu razvoja. Velike
sile su bile jedinstvene, da se po svaku cijenu spriječi evropski sukob
i prekrajanje političke konfiguracije Balkana i jugoistočne Evrope do
čega je mogao dovesti Crnogorsko-turski rat. Pod pritiskom velikih
sila, među njima i Austrije, turska je vojska morala 20. septembra
1862. napustiti Crnu Goru.
Pojedini savremeni crnogorski historičari optužuju “ličkog ge-
nerala Mamulu u službi Austrije” da nije osigurao austrijsku pomoć
Crnoj Gori dok se ona 1862. borila na život i smrt s Turcima. Zaboravlja
se da general Mamula, iako je uživao povjerenje na Dvoru u Beču, nije
bio u stanju utjecati na generalnu politiku Austrije u odnosima velikih
evropskih sila. Kada i u kakvim će odnosima biti Austrija s velikim si-
lama, čiji su se interesi, diplomacija i vojne snage stoljećima takmičili
na Balkanu i šire, u ovom djelu Evrope i svijeta, nije ovisilo od njenih
operativnih službenika, pa makar oni bili i generali i feldmaršali, nego
od visoke politike kreirane u Moskvi, Beču, Istanbulu ili Londonu i
21 Geheimrat je titula visokog državnog službenika, carskih savjetnika u Austrijskom

Carstvu (kasnije i Austro-Ugarskoj). (op. ur.)
57 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Parizu. Naime, još od Napoleonskih ratova, pa sve do Prvog svjetskog

rata, Krimski rat prekretnica je u rješavanju istočnog pitanja između
Rusije i Habsburške Carevine. Krimskim ratom zaoštrava se pitanje
održanja Turske i ono postaje prvorazredni faktor u odnosima velikih
evropskih sila. Velika Britanija istaknula je svoj interes za to da se Tur-
ska ne raskomada i da Rusija ne izbije na Balkan. Time je Monarhija
iz Beča promijenila svoje držanje prema Crnoj Gori. Poslije ustanka u
Hercegovini i spektakularne pobjede Crnogoraca kod Grahova 1858.,
Austrija se našla na strani Turske.
General Mamula tokom svoje duge vojne karijere sagradio je
brojne tvrđave na granicama carevine, mnoge u Crnoj Gori. Smatra
se da je tvrđava Mamula na ulazu u Kotorski zaliv jedna od najorigi-
nalnijih konstrukcija generala Mamule. Carskim dekretom iz 1853.
dobila je, nakon što je završena, njegovo ime. Svakako, ona je jedna
od najjačih tvrđava na Jadranu i, u svjetskim razmjerima, spada u red
prvorazrednih arhitektonskih i funkcionalnih vojnih utvrđenja. Za-
jedno s tvrđavom na Prevlaci i tvrđavom Arza u Mirištu, koje je ta-
kođer sagradio Mamula, trebala je braniti prilaz Boki Kotorskoj.
U vrijeme kada je general Lazar Mamula preuzeo vojne i upravne
dužnosti u Dalmaciji, njezine kulturne i privredne veze s Hrvatskom
bile su minimalne, skoro simbolične. Na tim osnovama bilo je veo-
ma teško graditi jedinstvo Dalmacije s Hrvatskom, što je bilo težišno
pitanje danog vremena. Produžavala se austrijska državna kriza nas-
tala 1848. “U sklopu [...] širih austrijskih odnosa rješavalo se i pita-
nje sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom godine 1860. i 1861. Sve dok
su austrijski Nijemci tražili izlaz u sporazumu s Mađarima, oni nisu
mogli dozvoliti jačanje slavenskog elementa u jednoj, sjedinjenjem s
Dalmacijom, proširenoj Hrvatskoj.”22 U samoj Dalmaciji pitanju pri-
sajedinjenja pristupalo se na vrlo različite načine. Liberalno nastroje-
na građanska inteligencija bila je orijentirana na šire slavenstvo. Nije
prihvaćala ideju da se “jugoslavenstvo” može rješavati (samo) u Hr-
22 Rade Petrović, Nacionalno pitanje u Dalmaciji u XIX stoljeću, Sarajevo, 1968., str. 301.
58 i. zdavčćv7u
vatskoj i njezinom pravno-političkom položaju u okvirima Mađarske.

Na nju je snažno djelovao pokret ujedinjenja Italije i svoj su osjećaj
nacionalne svijesti i nacionalnu ideju Hrvati mnogo šire i elastičnije
shvaćali. U tom smislu stranačko jedinstvo Hrvata i Srba, uobličeno
u slavenstvu Narodne stranke šezdesetih i sedamdesetih godina 19.
stoljeća, smatralo se vrijednim obrascem suradnje Hrvata i Srba.
Građanske stranke u Hrvatskoj također se razlikuju u pristupu
pitanjima objedinjavanja Hrvatske. Suprotno svima, Ante Starčević
dosljedno zauzima stav prema “umišljotini koja se zove Austrija” i za
sve nesreće hrvatskog naroda okrivljuje habsburšku dinastiju. Oštro i
argumentirano napadao je crkvu i njezinu ulogu u nacionalnom i po-
litičkom životu Hrvatske. U svojoj velikohrvatskoj ideologiji Srbi su
za njega bili samo “prosjački puk”, a ime Serb ili Srb smatrao je nena-
rodnim i pogrdnim. Posebno je upirao prstom na Krajišnike u Vojnoj
krajini koja je, direktno podložna caru i bečkom Dvoru i izuzeta in-
gerenciji Hrvatskog sabora, najozbiljnije ugrožavala ideju ujedinjenja
Hrvatske.
General Mamula, kao i većina Krajišnika, smatrao je da je au-
strijski okvir bolje rješenje za Vojnu krajinu, Dalmaciju i Hrvatsku
nego pripadanje Mađarskoj. Mamula, slično Jelačiću, misli da se samo
osloncem na dinastiju može stići do ujedinjene Hrvatske u preuređe-
noj Habsburškoj Carevini. Iz njegove prepiske s banom generalom
Josipom Šokčevićem proizlazi da ni Šokčević ne misli drugačije. Vje-
rovali su da će austrijski dvor ostvariti ono što kaže. Ovaj to neće uči-
niti ne samo zbog usklađivanja interesa s glavnim igračima u carevini
– Nijemcima i Mađarima – nego i zbog kolebljivih i neodlučnih stavo-
va samoga cara. 1860. austrijski car se, napokon, pokazao spremnim
razmotriti pitanje sjedinjenja i naredio je da se predstavnici dalma-
tinskih općina sastanu s hrvatskim i povedu pregovore o ujedinjenju
Dalmacije s Hrvatskom. General Mamula u tome se angažira, obilazi
glavne centre po Dalmaciji i uvjerava ih o potrebi ujedinjenja. “Sre-
dinom decembra 1860. Mamula javno odobrava pripreme oko istica-
nja pitanja sjedinjenja, jer je to bila careva naredba, ali je tom pitanju
davao ‘svoje’ tumačenje. Na sjednici općinskog vijeća u Zadru izjavio
59 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
je da Dalmacija neće u sjedinjenju svoju autonomiju izgubiti. [...] A

Dubrovčanima, za koje je planirano da idu u Zagreb, govorio je da će
doći do sjedinjenja, ali takvog u kojem će Dalmacija i nadalje zadrža-
ti svoju autonomiju i svoj gubernijum, te će samo personalna unija s
banom biti. [...] Da je Mamula imao jedno vrijeme pristalice za kon-
cepciju sjedinjenja kako ga je on shvaćao, govori činjenica da je poslije
njegovog govora u Općinskom vijeću zadarskom utihnuo silni otpor
sjedinjenju s Hrvatskom.”23 Sastavlja i priprema odlazak delegacije
na sjednicu Sabora u Zagreb. Međutim, “pod pritiskom akcije dalma-
tinskih općina, predvođenih splitskom i zadarskom, sve više je pre-
ovladavalo mišljenje da uopće ne treba ići u Zagreb, već Dalmatinski
sabor treba da zauzme o tome svoj stav. Vršen je pritisak na one koji su
trebali da budu izabrani. [...] Time je neuspješno okončana Mamulina
akcija, pa je on predložio Šmelingu da se pitanje sjedinjenja Dalmacije
s Hrvatskom odgodi”.24
Iz pisama razmijenjenih između bana Hrvatske generala Šokče-
vića i carskog namjesnika Dalmacije generala Mamule vidi se ugled i
značaj koji je Mamula imao za Hrvatsku u vrijeme kada se prestrojava-
la Austrija šezdesetih godina 19. stoljeća. U pismu Šokčevića iz Beča,
26. decembra 1860. upućenom Mamuli u Zadar, između ostalog stoji:
“Sudbina i sreća naše domovine leži, dakle, dragi zemljače, potpuno
u Tvojoj ruci jer pored velikog upliva i opće ljubavi što ih u Dalmaciji
uživaš, sigurno je da će Dalmatinci, delegirani za bansku konferenci-
ju, svoj glas dati za ono što Ti želiš, prema tome, kako sam već rekao,
sve ovisi samo o Tebi.”
Podčinjavanje južnoslavenskih naroda Mađarskoj bilo je najgo-
re rješenje koje se moglo doživjeti u prestrukturiranju Monarhije.
Od toga je general Mamula, za svoga života i utjecaja u Beču, očuvao
Dalmaciju i Vojnu krajinu. Kako je bio obrazovan vojnik, što mu svi
priznaju, svakako mu je bilo poznato da su u krojenju sudbine Habs-
23 Rade Petrović, ibid., str. 308-310.

24 Ibid.
60 i. zdavčćv7u
burške Monarhije bili uvažavani “historijski narodi” Nijemci i Mađari

i da su oni odlučivali o sudbini slavenskih naroda. Slaveni će morati
proći dugu i tešku borbu da bi stekli priznanje koje su drugi narodi
stjecali ranim uspostavljanjem svojih nacionalnih država.
General Lazar Mamula penzioniran je 1865. u 70. godini života i
50. godini vojne službe. U dokumentima Državnog arhiva u Beču na-
vodi se da je 1. novembra 1865. umirovljen temeljem carske naredbe u
kojoj se iskazuje zahvalnost, poštovanje i priznanje za zasluge, te mu
se dodjeljuje Veliki križ Leopoldovog ordena s ratnom dekoracijom i
počasna titula artiljerijskog generala (Feldzeugmeister).
U dokumentu je kratko sumirana njegova vojna karijera i lične
osobine: “Nikad ranjavan i nikad u službi drugih vojski, aktivno go-
vori njemački, hrvatski i talijanski, pasivno francuski i latinski, posje-
duje inženjersko i vojno znanje, sposoban je za velike pothvate, te je
studirao vojnu povijest. Boravio je u Austriji, Tirolu, Švicarskoj, Ugar-
skoj, Hrvatskoj, Dalmaciji, Moravskoj, Gornjoj Italiji, Modeni, Toska-
ni, Siciliji. Odlikuju ga sljedeće osobine: ozbiljan, plemenit, pristojan,
hrabar, ali oprezan, iskazuje poštovanje prema nadređenima, a prema
podređenima strogost, ali i pažljivost, ne pije, ne kocka i ne sukobljava
se.” Prema praksi u starim vojskama istaknutim generalima davano
je starateljstvo (u dokumentima piše “vlasnik”) nad pukovima (pu-
kovnijama ili regimentama) vojske. General Mamula dobio je 14. juna
1858. starateljstvo nad 25. pješadijskom pukovnijom stacioniranoj u
Vojnoj krajini.
Barun Mamula 1858. je godine osnovao fondaciju Dalmatinski
invalidi s početnim kapitalom od 20.000 florina, a 1867. dao je izgra-
diti pravoslavnu crkvu sv. Đorđa u Ogulinu i poklonio joj ikonostas,
dok je zvona poklonio car Franjo Josip I. osobno.
Lazar Mamula umro je 12. januara 1878. u Beču. Nije ostavio po-
tomaka, a svu imovinu zavještao je svojem rodnom Gomirju, najvje-
rojatnije manastiru Gomirje. O bračnom životu malo se zna. Prema
nekim neprovjerenim podacima bio je oženjen iz Moravske, ali brak
se raspao. Poznato mi je međutim da se prezime Mamula održalo u
Čehoslovačkoj. U njenim oružanim snagama služio je general Lu-
61 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
bomír Mamula na dužnosti načelnika vojno-obavještajne službe. Na-

kon invazije trupa Varšavskog ugovora 1968. pobjegao je u Sjedinjene
Države, zajedno s načelnikom glavne političke uprave Čehoslovačke
narodne armije.25
Dio hrvatskih historičara, ne ulazeći dublje u procese koji su se
događali u Dalmaciji tokom 19. stoljeća, optuživao je generala Mamu-
lu da je kao Srbin, Krajišnik, bio protiv jačanja položaja Hrvatske u Au-
striji, odnosno da je sprječavao ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom.
Hrvatska historiografija ignorira ga i danas, iako je on rođen u Hrvats-
koj, bio je vojni komandant i guverner Dalmacije, nosilac titule baru-
na i najviših odlikovanja. Obranio je od Mađara hrvatsku granicu na
Dravi i borio se protiv mađarizacije u Hrvatskoj. Zastupao je ideje uje-
dinjenja južnoslavenskih zemalja u okvirima austrijskog federalizma.
Nacionalna organizacija Srba u Hrvatskoj nije mu uspjela osigu-
rati mjesto u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Od srpskih historičara u
Srbiji to se nije moglo ni očekivati. Konačno, on je austrijski general i
hrvatski barun, tajni savjetnik Dvora i doživotni senator.
Djela generala Lazara Mamule u obrani Hrvatske od Mađara i
Talijana zaslužuju da mu hrvatska historiografija posveti pažnju. Či-
njenica je da je u pogađanju između Austrije i Mađarske imao realniju
ocjenu položaja Hrvatske od mnogih liberalnih vođa, Hrvata i Srba,
toga vremena, a kao član Krunskog vijeća carevine znao je više od
njih o novim odnosima koji su se šezdesetih godina 19. stoljeća stva-
rali u Evropi.
25 U Čehoslovačkoj narodnoj armiji služio je i general Miroslav Mamula, koji je

međutim bio protivnik Praškog proljeća. Početkom 1968. na prijedlog Alexandera
Dubčeka smijenjen je s dužnosti načelnika vojno-sigurnosnog odjela CK KP-a
Čehoslovačke. Vidi: https://cs.wikipedia.org/wiki/Miroslav_Mamula_(generál).
Život u Vojnoj krajini i njezino razvojačenje
Oj, Krajino, krvava ‘aljino,

Nikad mirna danka za počinka!
S krvi ručak, a s krvi večera,
Svak’ krvave žvače zalogaje!
(narodna)
Nisam historičar i nije mi namjera baviti se historijom Vojne krajine

u užem smislu. Ipak, osjećam potrebnim u glavnim potezima oslikati
opće društveno-političke i vojne odnose, ekonomske i socijalne prili-
ke kraja odakle potječe moja porodica.
Protjerivanjem Turaka iz Podunavlja na Balkan u Velikom ratu
od 1683. do 1699. Vojna krajina izgubila je svoju odbrambenu svrhu,
ali nije ukinuta. Ona u 18. i 19. stoljeću čini zasebnu upravnu teritori-
ju Austrijske Monarhije i od sredine 18. stoljeća sasvim se militarizira.
Militarizacija je donijela nove obaveze. Svaki Krajišnik sposoban
za oružje dužan je služiti u Vojnoj krajini i izvan nje. Služili su u naj-
nemirnijim pokrajinama velike Habsburške Monarhije, a u habsbur-
škim ratovima i po različitim evropskim ratištima:
— u Ratu za austrijsko nasljeđe od 1740. do 1748. (bitke kod Praga,
Linza, Lauffelda...) borilo se preko 25.000 Krajišnika;
— u Sedmogodišnjem ratu od 1756. do 1763. (bitke kod Praga, Berli-
na, Hochkircha, Maxena) borilo se oko 88.000 Krajišnika;
— u Ratu za bavarsko nasljeđe od 1778. do 1779. (bitke na gornjoj
Labi i po Češkoj) sudjelovalo je oko 3000 Krajišnika;
63 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
— u francuskim revolucionarnim ratovima od 1792. do 1800. (bitke

kod Mantove, Arcole, Züricha, Marenga, Genove...) borilo se pre-
ko 100.000 Krajišnika;
— u ratovima protiv Napoleona od 1805. do 1815. (bitke kod Auster-
litza, u borbama u Bavarskoj, u bojevima kod Magdeburga, Dres-
dena, Leipziga...) borilo se u 10 godina oko 67.000 Krajišnika;
— zajedno s drugim poraženim evropskim i austrijskim snagama u
pohodu na Rusiju 1812. pod komandom Napoleona Bonapartea
borila su se dva krajiška operativna puka u bitkama kod Borodi-
na, kod Vjazme, na Berezini;
— u talijanskim ratovima za oslobođenje 1848. i 1849., od 1859. do
1861. i 1866. u borbama na rijeci Mincio, u Bitki kod Custoze i u
opsadi Venecije sudjelovalo je na strani Austrijske Carevine oko
35.000 Krajišnika;
— u Mađarskoj revoluciji 1848. i 1849. borilo se oko 40.000 Kraji-
šnika, a u obrani bečkog Dvora oko 18 bataljona.26
Ipak, uprkos ratovanju, Krajišnici su donosili nove ideje u društveno

zaostalu sredinu svog kraja i otvarali vidike svojim zemljacima.
Kućna zadruga koja je u sistemu Krajine bila najosjetljivija
društvena podloga na kojoj je počivao krajiški vojno-agrarni sustav
bila je dužna hraniti i odijevati svoje članove koji su u vojnoj službi i
uzdržavati njihove obitelji.27 Cjelokupni vojnokrajiški sistem počivao
je na seljaku Krajišniku. Stalne socijalne napetosti, bune, hajdučije i
nemiri činili su ambijent teškog života krajiškog stanovništva. Radi
održavanja reda, discipline i izvršavanja dobivenih obaveza, kao što
su uređenje putova i javnih objekata – tlaka (“rabota”) – održavanje
kuće, dvorišta, staja, pojilišta te higijenskih uslova u domaćinstvu,
naselju i selu, uvedeno je strogo kažnjavanje neposluha. Pedantno je
26 Navedeno prema: Vojna enciklopedija, 2. izdanje, Beograd, 1970.–1975.

27 Južnoslavenskim obiteljskim zadrugama bavili su se mnogi autori. Ima indicija da
se pred smrt njihovim ustrojstvom bavio i Karl Marx, sudeći po, navodno, nađenim
bilješkama na njegovom radnom stolu.
64 i. zdavčćv7u
propisan svaki neposluh, prekršaj i nedozvoljeno ponašanje, broj ba-

tina štapom ili kandžijom, od 60 do 250 udaraca. Žene i maloljetna
djeca udarani su šibom ili kandžijom, stare osobe i muškarci slabijeg
zdravlja dobivali su dosuđeni broj batina u vremenskim razmacima.
Sudije su bili četni narednici, a posebno izvježbani vojnici – “batinari”
– egzekutori.
Vojnokrajiško zakonodavstvo trebalo je Krajišnike pretvori-
ti u poslušnu masu koja će bez pogovora davati odane, čvrste i dob-
ro izvježbane vojnike. Vojna krajina bila je obavezna davati vojnike
u dobi od navršene dvadesete godine pa do kraja života, ako ih teško
ranjavanje ili bolest ne bi spriječili. Tako je na svakih 12 stanovnika
Vojna krajina davala jednog vojnika, a u ostalom dijelu carevine na 62
stanovnika uzimao se jedan vojnik. Težak položaj Krajišnika dovodio
je do čestih buna. Neke od tih buna obrađene su u stručnim radovima
autora povijesti Srba u Hrvatskoj. Nikad do kraja sustavno i temelji-
to. U 17. stoljeću izbile su dvije najvažnije krajiške bune, ona 1658. i
buna Stevana Osmokruovića 1665. do 1666. Nemiri u Rovišću 1623.,
u Koprivničkoj kapetaniji 1697., krvavo ugušena buna 1672. protiv
vladike Pavla Zorčića, ogulinska buna 1640., bune u Banskoj krajini u
doba njezina proširivanja prema Uni i kasnije samo su neke od stalnih
pobuna nepokorenih Krajišnika.
“Krajišnici su pružili otpor produbljivanju feudalizacije, te se u
taj kontekst smještaju mnoge njihove bune (bez obzira na često ba-
nalne povode zbog kojih su izbijale). Borba krajišnika za očuvanje
svojih privilegija zbog svega toga nije konzervativna. Oni su se borili
protiv pogoršavanja svog položaja, za stanje u kojem su vladali slobod-
niji odnosi od onih koji su im nametani. Njihove bune, dakako, nisu
usmjerene protiv krajiške institucije kao takve. Ali se ipak čini da su
znatno utjecale na razvoj u Krajini. Bile su na određen način brana
provođenju dublje feudalizacije.”28
28 Josip Adamček, “Problem krajiških buna u historiografiji”, u: Dragutin Pavličević

(ur.), Vojna Krajina, povijesni pregled, historiografija, rasprave, Zagreb, 1984., str. 139.
65 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Polovinom 19. stoljeća uzela je maha hajdučija. Organizirani haj-

dučki lanci prelazili su granicu s Turskom, gdje je bila ista situacija.
Bjegunci pred kaznom prelazili su iz Austrije u Tursku i obratno, pa su
1855. Turska i Austrija sklopile sporazum o progonu, isporuci i kažnja-
vanju hajduka. Hajdučija se još dugo zadržala i poslije nestanka Vojne
krajine i odlaska Turaka iz Bosne. U Kordunu je, prema priči koju sam
slušao u djetinjstvu, poznati hajduk Rara (Rade) Mutić obješen 1916.,
usred rata i, kao opomena, visio je 15 dana na vješalima u Vrginmostu.
Još u Kraljevini Jugoslaviji bio je rizičan prelazak kroz Petrovu goru.
Karakter ove zakašnjele hajdučije bio je znatno drugačiji. Radilo se o
ubojstvima i napadima na nosioce organa vlasti, posebno na žandar-
me i poreske organe, o pljačkama banaka, bogatih trgovaca, poštan-
skih kola i pošiljaka. U narodu se stvarao mit o hajducima kao borcima
za pravdu, zaštitu od beskrupulozne državne vlasti i zelenaškog pona-
šanja bogatih i njihovih banaka. Nema sumnje da je od svog nastanka
hajdučija bila, pored ostalog, i oblik socijalnog protesta protiv vlasti,
ali se socijalni položaj masa nije mijenjao.
Uporedo s reformama u krajiškom uređenju, život u Krajini od
sredine 18. stoljeća počeo je dobivati neka nova obilježja. Sve življa
trgovina prema moru, osobito žito, kretala se plovnim putovima kroz
Krajinu, od Zemuna do Karlovca i nastavljala konjskim zapregama do
Rijeke. Osamdesetih godina 19. stoljeća izgrađena je željeznička pru-
ga koja je preuzimala terete. Pored trgovačke buržoazije, tek u povoju,
u nekoliko gradskih naselja duž puta od Zemuna do Rijeke pojavlju-
je se inteligencija. U statistici tog vremena, između 1790. i 1830., iz
Krajine dolazi na školovanje u Zagreb znatno veći broj slušalaca nego
iz triju slavonskih županija. Od sedamdesetih godina 18. stoljeća sve
se češće otvaraju općinske škole koje djeluju u pravoslavnim srpskim
selima, nazivaju se srpskim i imaju veliku ulogu u razvoju srpskog
društva u Hrvatskoj. Ipak, zaostajanje stanovništva Vojne krajine u
školskoj naobrazbi prema Banskoj Hrvatskoj bilo je u vrijeme razvo-
jačenja sedamdesetih godina veoma izrazito. Ako se ima u vidu da su
slojevi inteligencije zapravo ideolozi društva, lako je shvatiti da je taj
strukturni elemenat nedostajao Krajini za njezinu modernizaciju i
integracijske procese, koji su dolazili.
66 i. zdavčćv7u
U drugoj polovini 19. stoljeća Banska Hrvatska i Beč vodit će

borbu za razvojačenje Vojne krajine, dakle za njezinu likvidaciju kao
carske vojne strukture. Hrvatski politički krugovi uzet će 1848. pita-
nje ujedinjenja Krajine s građanskom Hrvatskom za osnovni problem
hrvatske politike. Izgrađena je nova politička strategija prema kraji-
škom pitanju, sastavljen je prvi cjelovit program upravne i teritori-
jalne integracije Vojne krajine. Krajiški program hrvatskih političkih
krugova bio je u velikoj suprotnosti s dugoročnim planovima Beča o
Vojnoj krajini. Poslije poraza Mađarske revolucije austrijski ministar
unutrašnjih poslova Alexander Bach i vojni krugovi stali su na stano-
vište da Vojna krajina spada u redovan dio carske vojske, da su seljaci-
krajišnici i dalje potrebni vladaru za odbranu jugoistočnih granica s
Osmanlijskim Carstvom, kao i za odbranu teritorijalne cjelokupnosti
Habsburške Monarhije. Padom Bachova apsolutizma 1859. ponovo se
ističe nezadovoljstvo političkih krugova u Hrvatskoj položajem Kra-
jine. Beč je međutim bio nepopustljiv, njegovi vojni i dvorski krugovi
nisu prihvaćali sjedinjenje Krajine s građanskom Hrvatskom ponaj-
više iz bojazni za političke, prometno-ekonomske i vojno-strateške
interese Habsburške Monarhije.
Zaključivalo se da je Hrvatska bez Vojne krajine isuviše slaba, a
da ujedinjena s Krajinom, tom velikom kasarnom Carstva, može pos-
tati opasan faktor usmjeren protiv politike Beča na istoku Evrope, po-
sebno na Balkanu.
Na ovakav stav vojnih krugova Monarhije krajiški zastupnici u
Hrvatskom saboru reaguju u augustu 1861. predstavkom za cara sa
zahtjevima: odvajanje vojne uprave od civilne, ujedinjenje civilne
uprave u Vojnoj krajini s upravom Banske Hrvatske, a vojne dužnosti
Krajine da se utvrde ubuduće prema proporcionalnoj veličini vojnih
dužnosti drugih naroda u Monarhiji. Dvor, posebno njegovi vojni kru-
govi, ove su zahtjeve interno ocjenjivali kao veleizdaju. Ne usudivši
se ići na otvoren sukob, jer su unutrašnji i vanjski faktori pritiskali sa
svih strana, Kruna je u novembru 1861. uputila na adresu Hrvatskog
sabora ponudu “hrvatskom narodu” za dugoročnu suradnju. Rješe-
nje krajiškog pitanja prvi je put povezala s rješenjem istočnog pita-
67 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
nja. Mislilo se na ulogu Vojne krajine u Bosni i Hercegovini, na njenu

okupaciju, a zatim aneksiju. Politički krugovi u Hrvatskoj naivno su
shvatili da će Austrija, pošto uz učešće Vojne krajine završi s Bosnom
i Hercegovinom, ovu zajedno s Vojnom krajinom ujediniti u sastav
Hrvatske. Bila je to još jedna u nizu iluzija hrvatskih vođa. Realnost
je bila da je Kruna 1861. uspjela sačuvati Vojnu krajinu pod svojom
neposrednom upravom.
Pitanje Vojne krajine Beč nije razmatrao isključivo s gledišta
austrougarskih odnosa. Vojna krajina i njezin prostor imaju gotovo
odlučujuću ulogu u strateškim ciljevima “istočne” politike, a poslije
gubitka prevlasti na Apeninskom poluotoku Beč daje prednost geopo-
litičkom položaju Krajine. Nastaju veliki projekti u gradnji saobraćaj-
nica. Dalmatinska je željeznica sa splitskom lukom krajem šezdesetih
godina 19. stoljeća trebala postati snažna konkurencija pruzi koja je
prolazila kroz Gorski kotar k riječkoj luci, glavnom izlazu Mađarske
na Jadransko more. Druga krajiška saobraćajnica, “slavonska željez-
nica”, spajala bi Zemun sa Siskom. Namjera Beča bila je graditi željez-
nice kroz područje Vojne krajine, na kojem mađarsko zakonodavstvo
nije imalo nikakav utjecaj, prema istoku, kamo su vodili strateški pla-
novi Austrije. Prema očekivanjima Beča, krajiške željeznice otvarale
bi put austrijskom prodoru na jug Balkana preko Zemuna, u Bosnu
preko Bosanskog Novog i preko Knina k Jadranu. Mađarski privredni i
politički krugovi htjeli su po svaku cijenu onemogućiti vojnokrajiški
ustroj i njegovu revitalizaciju za nove političke, strateške i privredne
programe Austrije.
Mađarsko-austrijsko otimanje za Vojnu krajinu trajat će do ljeta
1871., kada je teritorij Krajine definitivno prepušten Ugarskoj. Važan
utjecaj na izmirenje austrijskih vojnih vrhova i mađarske velepos-
jedničke aristokracije imala je pobjeda Prusa protiv Francuza kod Se-
dana 1870. Poslije Sedana bečka diplomacija i vojska traže put izmi-
renja s Berlinom. Nova bečka vanjska politika oduzima vojsci njezin
tradicionalni primat u životu Monarhije. Krajiško pitanje više ne za-
okuplja posebnu pažnju bečkih krugova. Car će 8. juna 1871. u svom
Manifestu, u državno-pravnom pogledu, prepustiti Vojnu krajinu
Ugarskoj i dati pristanak za njezino razvojačenje.
68 i. zdavčćv7u
Neočekivana careva odluka dovodi do krajiškog narodnog pokre-

ta u koji će se umiješati i Hrvatska stranka prava, što će sve kulmi-
nirati u Rakovičkoj buni ogulinskog puka u augustu 1871. Pobuna
nije uspjela izmijeniti situaciju, ali je Vojna krajina dobila status “za-
jedničke i posebne” vojne i teritorijalne institucije Austrije i Ugarske.
Pojam “zajedničko” dolazi zbog toga što se nalazi pod vlašću zajednič-
kog Ministarstva rata Austrije i Ugarske. Status “posebne” institucije
ogleda se u zemaljskoj vladi Krajine s generalom na čelu. Ovakvim
improviziranim statusom Austrija je uspjela zadržati Vojnu krajinu,
da joj sa svojim vojnim potencijalom bude na raspolaganju u okupaciji
Bosne i Hercegovine 1878. Potpuno sjedinjenje vojnokrajiškog podru-
čja s civilnom Hrvatskom (Banskom) odgađano je sve do 15. jula 1881.,
kada će se Slavonska i Banska vojna krajina priključiti susjednim po-
stojećim županijama. Na području Ličke i Otočke pukovnije stvorena
je Ličko-krbavska županija, a od Ogulinske i Slunjske pukovnije Mod-
ruško-riječka županija. Posljednji krajiški zapovjednik i šef Zemaljske
krajiške vlade, general Franjo Filipović, napušta dužnost i Vojna kraji-
na ulazi u sastav Hrvatske.
Sjedinjenje Krajine s Hrvatskom poslije toliko stoljeća pod Au-
strijom značilo je veliku političku promjenu u odnosima u Austro-
-Ugarskoj, ali ništa manje u odnosima hrvatskog i srpskog naroda u
Hrvatskoj. Postojanje Vojne krajine i zadržavanje njezine posebne
uprave i zakonodavstva u drugoj polovini 19. stoljeća, kada je na na-
šim prostorima došlo do oblikovanja nacionalnih programa, izazivalo
je trvenje među nacionalnim tribunima. Ideje o zajedničkoj sudbini
hrvatskog i srpskog naroda iz tridesetih i četrdesetih godina 19. sto-
ljeća formiranjem političkih stranaka šezdesetih godina postepeno će
skretati k velikonacionalnim programima.
Nakon međunarodnog priznanja na Berlinskom kongresu 1878.
i stjecanja statusa kraljevine 1882., Srbija postaje centar antiosmanlij-
skog pokreta na Balkanu. U svom nacionalnom programu obuhvaća,
unutar zamišljenih granica, ista ona područja južnoslavenskih zema-
lja na koja pretendira i ujedinjena Hrvatska. Uz jasno izraženu poli-
tičku i geopolitičku volju za ujedinjenje južnoslavenskih naroda, od
69 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
samog početka stvara se, dakle, srpsko-hrvatsko suparništvo: tko će

postati hegemon ujedinjenja. Nakon ukidanja Vojne krajine, otuđene
od Hrvatske i s pretežno srpskim življem, ova sporenja koja će izbiti u
prvi plan političkog života u Hrvatskoj dovodit će Srbe u Hrvatskoj u
sve teži i neizvjesniji položaj.
U razdoblju od 1897. do 1902. započinje suradnja Hrvata i Srba, a
1903. i 1905. Riječkom i Zadarskom rezolucijom stvara se Hrvatsko-
-srpska koalicija. Ona se oglašava sa stanovišta koje radikalizira poli-
tičke, privredne (posebno finansijske) i kulturne suverene nacionalne
aspiracije u Hrvatskoj. U društveno-ekonomskom smislu ona je zna-
čila da je proces sazrijevanja građanskih slojeva u Hrvatskoj okončan
i s hrvatske i sa srpske strane, a na osnovu programa demokratizacije
političkog sistema i modernizacije života. Kod Srba uspješno napredu-
je proces koncentracije kapitala. Osnovanu Srpsku banku, koja postaje
utjecajan novčani zavod, nije moguće zamisliti bez izuzetno brzog ši-
renja zemljoradničko-zadružnog pokreta, ali i oblikovanja mladog po-
duzetničkog sloja. Sistematskim slanjem talentirane seljačke djece na
obrtničko i trgovačko školovanje u privredno najrazvijenija središta
Monarhije razvija se i srpska intelektualna elita u hrvatskim zemlja-
ma, koja je mahom privržena politici hrvatsko-srpske suradnje.
Hrvatsko-srpska koalicija otvorila je nove perspektive Hrvatima
i Srbima i okupila i jedan i drugi narod, i na izborima za Hrvatski sabor
pobijedila. Teško će je napadati Budimpešta i Beč i otvoriti sudske pro-
cese, koji su odjeknuli i u Evropi (“Veleizdajnički proces” 1909. i onaj
protiv Frana Supila, revolucionarne figure u Koaliciji). Jugoslavensko
pitanje u svjetskom javnom mnijenju dobiva međunarodni legitimi-
tet, a Hrvatsko-srpska koalicija preživljava.
Iz dugog zajedničkog života Srba i Hrvata u Vojnoj krajini, a za-
tim u građanskoj Hrvatskoj, najvažniji je zaključak da su surađivali
uvijek kada su se morali braniti od porobljavanja, očuvati identitet u
velikim svjetskim promjenama i izazovima. Posebno kada su u nji-
ma aktivno sudjelovali. Konzervativne nacionalno-klerikalne i eks-
tremno-radikalne snage, bilo koje provenijencije, nisu mogle dobiti
šansu da izazivaju sukobe i vraćaju točak historije unatrag. One su
pobjeđivale samo onda kada je nestajalo ideja, programa koji okuplja-
ju, ili kada se gubila ideologija koju su promovirale elite. Tada je uvi-
jek dolazilo do međunacionalnog sukoba i razaranja postignutog. Na
našem, jugoslavenskom prostoru, to će se ponavljati tokom čitavog
prošlog stoljeća.
II. POGLAVLJE
Mamule u Slavskom Polju
U crkvenim knjigama parohije u Vrginmostu prvi od Mamula ubilje-

žen je Andrija Mamula, koji se oko 1840. oženio djevojkom iz zaseo-
ka Malobabići-Lukači, ispod Petrove gore. Što se dogodilo s njegovim
ocem Mihailom, jednim od sinova Stefana Mamule i bratom Lazara
Mamule, ne zna se. Po mojim saznanjima, nestao je negdje u borbama
u sjevernoj Italiji 1848. (na rijeci Mincio ili kod Custoze) u kojima je
sudjelovalo 10 krajiških bataljona.
Andrija je rano postao oficir, ali je zbog ranjavanja postao hrom i
otpušten iz aktivne službe. Kao oficir, imao je pravo na zemlju orani-
cu i livadu, zaprežnu stoku i plaću u novcu. Plaća je bila određena po
činu, a veličina dobivene zemlje ovisila je o “broju sabalja”, što hoće
reći, po broju predaka, podoficira i oficira u porodičnoj vertikali u
vojnoj službi Austrije. Zemlja se po pravilu dobivala tamo gdje je bilo
mnogo prazne, zapuštene i nekultivirane zemlje bez obzira na mjesto
rođenja. Andriji je vjerojatno slijedilo četiri ili pet “sabalja”, pa je tako
u Slavskom Polju stekao oko 35 jutara obradive zemlje, nešto livade
i šume. Žena mu je u miraz donijela tek nešto manje, pa se stvorilo
imanje od sedamdesetak jutara zemlje. Zemljišni posjed ležao je juž-
no od Jurinih brda što se protežu od sela Utinje u kotaru Vojnić do Pje-
ščanice u kotaru Vrginmost, na pustom zemljištu bez putova, izvora
vode i potoka za napajanje stoke. U sušnim ljetnim mjesecima trebalo
je stoku daleko goniti na pojenje na rječicu Trepču, kroz pošumljena
područja. Uza sve to, vojniku Andriji nedostajale su i ratarske navike i
znanje, pa je vjerojatno dugo trajalo dok je stvorio koliko-toliko nor-
malno seosko domaćinstvo, ako je to za života ikad uspio.
74 ii. zdavčćv7u
Andrija i njegova supruga izrodili su petoro djece, tri sina i dvi-

je kćeri. Moj djed Rade bio je najstariji, rođen je 1860. Po završenoj
osnovnoj školi i “opetovnici” u Crevarskoj Strani naučio je njemački,
upućen je Andrijinom prijatelju advokatu u Glini na trogodišnje po-
dučavanje i pripremu, zatim je odslužio vojnu obavezu i potom pos-
tavljen na dužnost općinskog notara u Općini Vrginmost. Oženio se
Vasilijom, djevojkom iz susjednog zaseoka Gabrići. Izrodili su osmoro
djece: pet sinova i tri kćeri. Djed Rade ostao je na dužnosti u Općini
Vrginmost do Prvog svjetskog rata. Tokom rata bavio se kupovinom
svinja na tržnicama po Kordunu i Baniji, dopremao ih do Senja i pro-
davao vojnim i civilnim snabdjevačima iz Pule i Rijeke. U teškim zim-
skim uvjetima 1916. kolona saonica s tovljenim svinjama kretala se od
Otočca k Senju. Na Vratniku su ih jaka bura i mećava odbacile s ceste.
Promrzle u smetovima, pronašli su ih nakon dva dana, pokupili i od-
vezli do prvih kuća, a zatim u bolnicu. Djed Rade umro je te 1916. u
vojnoj bolnici u Karlovcu. Baba Vasilija ostala je samohrana udovica.
Trojica sinova – Ignjatija, Teodor i moj otac Mihajlo – bila su na frontu.
Teodor je te iste godine poginuo na talijanskom ratištu, ali molbe babe
Vasilije da joj najstarijeg sina Ignjatiju, koji je i sam već osnovao svoju
obitelj, vrate s fronta bile su odbijene. Tako se do završetka rata sama
hrabro nosila s nedaćama koje su nametale ratne okolnosti, s gubit-
kom muža i sina, kao i s imovinom nestalom u nesreći na Velebitu.
Moj otac Mihajlo rođen je 1892. i po završetku osnovne škole i
opetovnice, po dogovoru u porodici, otišao je u Karlovac da kod dje-
dovog brata Marka izuči obućarski zanat. Stric Marko u Karlovcu je
držao obućarsku radionicu i veliku trgovinu obućom, sagradio kuću,
oženio se i dobio dvije kćerke, dakle bio je bez muškog nasljednika.
Dogovoreno je da moj otac poslije završenog zanata i zanatske škole
pomaže stricu Marku u vođenju poslova, a kada dođe vrijeme, i nasli-
jedi ga. Međutim, izbijanje Prvog svjetskog rata sasvim je izmijenilo
životni tok i planove porodice. Otac je regrutiran 1912., i prije nego je
završio vojni rok, izbio je rat. Krajem ljeta 1918. vratio se kući, ali šest
godina izbivanja iz Karlovca, daleko od porodice, kao i četiri godine
ratnih iskustava, učvrstilo ga je u ambiciji da postane svoj gospodar.
75 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Zahvalio se stricu Marku i krenuo svojim putem. Moju majku Đurđi-

ju – Đuku – Šimulija oženio je 1919. Ona je živjela sama s majkom
Milom u zaseoku Šimulije u Brdo Selu, u Općini Vojnić, što je samo
jednim potokom odvojeno od Slavskog Polja, koje je pripadalo Općini
Vrginmost, gdje je živjela porodica Mamula. Majčin otac Filip, dvije ili
tri godine poslije njezinog rođenja 1901., otišao je u Ameriku i ostao
tamo do velike krize tridesetih godina 20. stoljeća. Majka je bila jedi-
nica i bilo je posve normalno da otac i ona počnu bračnu zajednicu i
život u njezinoj kući s njenom majkom, tim više što je to bilo u nepos-
rednoj blizini njegove rodne kuće i majke, babe Vasilije. Posjed djeda
Pilipa, kako smo ga zvali, i babe Mile bio je više nego dovoljan za soli-
dan život. Ali baba Vasilija u ostavinskoj je raspravi poslije smrti dje-
da Rade željela ravnopravno podijeliti imanje sinovima i tako je moj
otac naslijedio i dio posjeda svoje porodice. Sada već veliko zemljišno
dobro trebalo je i obrađivati, što mom ocu Mihajlu nije bio prioritet,
još manje cilj u životnim planovima. Nije trebalo dugo i on je krenuo
sa svojim obućarskim poslovima, razvio izradu ženskih pletenih opa-
naka, tada u modi kod imućnijih seoskih djevojaka i žena. Otvorio je
trgovinu s muškom i ženskom obućom slovenskih proizvođača (Gan-
tar i drugi). S vremenom je, uz prodavnicu na Vojnić-kolodvoru, otvo-
rio sezonske dućane u Vojniću i Vrginmostu. Sa stricem Markom u
Karlovcu, koji je već ulazio u godine, uspostavio je partnerstvo i time
ga rasteretio. Stric je i dalje očekivao da, kada njega više ne bude, moj
otac preuzme cjelokupan posao i porodicu. Majka je brinula o posje-
du, kući, svojoj majci i djeci, koja su pristizala. To je bila mnogo veća i
teža obaveza od one očeve, pa je otac uzeo na sebe da angažira čovjeka
koji će uvijek biti u kući i majci pomoći na posjedu, a majka bi našla
ženu za kućanske poslove. Nekad su to bili naši daljnji rođaci ili dobro
poznata, poštena i uredna čeljad iz okoline. U kuću je često navraćao
Đuro Relić, poznati šeret u kraju, koji je živio nedaleko od naše kuće,
samo preko šumske pruge. U Velikom ratu bio je na ruskom frontu
i zarobljen, a kako je Oktobarska revolucija zahvatila čitavu Rusiju,
Đuro je spašavao glavu kako je znao i mogao. Pao bi u ruke crvenima,
pa bijelima i konačno dopao šaka Češkog korpusa i proživio njegovu
76 ii. zdavčćv7u
sudbinu. S Česima je prošao čitav Sibir, da bi preko Šangaja i dugih plo-

vidbi morima nakon nekoliko godina stigao u Evropu i na svoje Relić
brdo u Slavskom Polju. Ne bi stalo u podeblji roman što je sve nesret-
nik doživio. Đuro je odlično pamtio, maštu je imao da je čovjek samo
poželjeti može, a pričao je tečno i lijepo. Simo Gabrić iz Malobabića,
naš rođak, koji je katkad pomagao u kući, koji zapravo nije mogao ni
zamisliti što je to o čemu ovaj čovjek priča, samo bi oponirao: “Lažeš
Đuro, lažeš Đuro!” Razgovore i rakijanje prekidali bi majka ili otac,
ako bi slučajno naletio. Simo bi krenuo raditi, a Đuru bi potjerali kući.
Đuro je preživio Drugi svjetski rat i moja supruga Zlata i naši sinovi
zatekli su ga kada smo prvi put došli u Slavsko Polje. Tokom NOR-a
imao je stotinu doživljaja, neke je stvarno doživio, drugi su potekli iz
njegove bujne mašte koja nikada nije presušila.
Tridesetih godina prošlog stoljeća, iako od Prvog svjetskog rata
nije prošlo ni dvadesetak godina, naša je porodica bila već dobro situ-
irana. Otac je, s troje-četvero uposlenih, zarađivao solidno u obrtu i
trgovini, a na posjedu se, za seoske prilike na Kordunu, živjelo dobro.
Hrane s posjeda bilo je dovoljno za porodicu, stalnu čeljad pri kući i
sezonske radnike kod sjetve, žetve, kosidbe i vršidbe. Njihove dnev-
nice bile su 8 dinara, ali su uključivale i hranu, dva ili tri obroka dnev-
no. Priprema i donošenje hrane bio je najzahtjevniji posao u gospo-
darstvu u ljetnoj sezoni. Već sa sedam-osam godina nosio sam lonce i
zdjele na “povrazačama” i pomagao majci ili nekom drugom iz kuće.
Kada sam pošao u gimnaziju, za ljetnih sam praznika najprije rano
ujutru gonio konje na ispašu, vraćao se oko deset sati i potom s nekim
nosio užinu žeteocima ili koscima. Do nekih njiva trebalo je hodati
tri-četiri kilometra, meni to na onoj ljetnoj žezi nije smetalo, uživao
sam. Oduvijek sam volio prirodu, a ona je na Kordunu, posebno oko
Petrove gore, bila u ono vrijeme lijepa, bogata i nevina. Danas, kada se
sjetim rodnog kraja, a što sam stariji to je sve češće, vidim lanena polja
u cvatu, brezove i bagremove lugove, šume i livade iz moje mladosti.
Majka bi sa ženom iz kuće kuhala, prala i krpala rublje, pegla-
la, ljeti na stupi obrađivao se lan i konoplja, a zimi se tjednima tkalo.
Zimsko pranje rublja i posteljine na potoku bio je, vjerojatno, najteži
77 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
posao što ga je ženski svijet morao obavljati. Potok, koji je tekao kroz
našu livadu ispod kuće gdje se pralo rublje, odavno je nestao. Sedam-
desetih godina, kada sam došao u posjet bratu Vladi, zapazio sam da
potoka više nema, ostao je samo most kao uspomena da je tu nekada
tekao potok. Danas se, vjerojatno, nitko i ne sjeća da se tu napajala
stoka, pralo rublje, da su se lovili rakovi, pa čak i ribe. Potok je imao još
jedan značaj: bio je granična linija koja je dijelila Slunjsku pukovniju,
koja je pripadala Vojnoj krajini, i Prvu bansku pukovniju, koja je bila
pod upravom bana Hrvatske. Obje su bile podčinjene Generalatu u Za-
grebu i Dvoru u Beču, ali su nosile vrlo različita obilježja, kao i narod s
njihovih područja. Muškarci i žene “Slunjani” drugačije su se oblačili
od „Banovaca“, nazivi hrane, alata i posuđa bili su drugačiji, a razliko-
vale su se i konjske orme i zaprege po obliku i po nazivima dijelova.
Razlike su se u narodu dugo zadržale, u ponečem do danas. Kasnije
će ta linija i potok dijeliti kotar Vojnić od kotara Vrginmost. Naša je
porodica tridesetih godina sagradila svoju kuću i formirala domaćin-
stvo petstotinjak metara od majčinih roditelja, postalo nam je tijesno
u njihovoj kući, i tako smo se našli preko potoka u kotaru Vrginmost i
od “Slunjana” postali “Banovci”. Slavsko Polje i dio kotara Vrginmost
bili su i ostali dio Korduna neovisno o staroj austrougarskoj podjeli.
Poslije preseljenja život u kući i podjela poslova ostali su nepro-
mijenjeni. Ljudi i žene u kući na posjedu mijenjali su se, ne sjećam
se da je itko otišao nezadovoljan ili u svađi, o tome se starao otac, i
posebno majka. Sjećam se Mile iz nekog sela od Vrginmosta, radila je
nekoliko godina kod nas, a onda se udala. Ostala je vjerna našoj po-
rodici. Moju sestru Danicu koju su ustaše teško ranile u napadu na
Petrovu goru, u aprilu 1942., kada su mi poginuli i majka i troje naj-
mlađe braće, Mila je pronašla, uzela i njegovala dok nisu uspjele doći
do bolnice i liječnika u Petrovoj gori. Majku nam je oplakala kao svoju
rođenu i pomogla je ocu da ih sve četvero sahrani u Petrovoj gori, gdje
su ubijeni i gdje i danas počivaju.
Moj zavičaj, djetinjstvo i rana mladost
Područje Petrove gore naseljeno je srpskim stanovništvom, s oko 120

porodica koje je s turskog teritorija oko Kostajnice i donjeg toka rijeke
Une izveo izvjesni vojvoda Bratić oko 1680.29 Tada su prvi Srbi stigli u
Slavsko Polje, koje se kao naselje spominje već u 15. stoljeću pod ime-
nom “Zlat”. Kraj je bio zarastao u šume i šikare, s ponekim naseljem
uz ceste koje su vezivale vojne karaule i čardaci, ostali još iza turskih
prodora ka rijeci Kupi.
Modernizacija je počela kasno, tek izgradnjom željezničke
pruge Karlovac – Sisak 1906. Otvaranjem pruge u Vojnić-kolodvoru
Slavsko Polje intenzivno se razvija u trgovačko-industrijsko naselje,
moglo bi se čak reći u centar, i prosperitetniji dio Korduna. Dva rudni-
ka željezne rude, koje je eksploatirala Kranjska industrijska družba iz
Jesenica u Sloveniji, zapošljavala su nekoliko stotina radnika, rudara i
službenika. Državna režija i privatna kompanija Našička d. d. masovno
su sjekle i u pilani u Vojnić-kolodvoru prerađivale hrastovo i bukovo
drvo iz Petrove gore, i izvozili ga. Ove dvije tvrtke zapošljavale su od
300 do 400 stalnih radnika, a u sezoni sječe šume i do dva puta više.
Do tada je prvenstvo u razvoju imao Sjeničak na rijeci Kupi, kuda
je tekao vodeni promet. Od Siska do Karlovca i dalje cestom k moru
(Senj, Rijeka). Radoslav Lopašić u kronici Oko Kupe i Korane kazuje da
je imanje stjeničko bilo jedno od najvećih u Hrvatskoj, te je opsezalo
sve Pokuplje od Karlovca do Kupčine, južno od Petrove gore do rijeke
29 Manojlo Grbić, Karlovačko vladičanstvo, Karlovac, 1891.

79 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Gline i Glinom na rijeku Koranu i Mrežnicu.30 U Sjeničaku su se u 16.

stoljeću punih 30 godina održavali sabori plemstva cijele Hrvatske.
Ekonomska snaga sjeničačkog imanja grofova Drašković bila je tolika
da je mogla snabdijevati čitavu krajišku vojsku. Otvaranjem željez-
ničke pruge Karlovac – Sisak Sjeničak je ostao važan poljoprivredni
rajon Korduna, ali su njegovi stanovnici dolazili na zaradu i donosili
svoje poljoprivredne proizvode radnicima u Vojnić-kolodvoru. U mo-
jem djetinjstvu u Vojnić-kolodvoru već je bio izgrađen niz upravnih
zgrada raznih poduzeća te stanovi za službenike, trgovine, gostione i
svratišta. Uz rudnike su bila manja naselja za stručne radnike i služ-
benike iz Slovenije. Bila je tu i šumska željeznica kojom se izvlačilo
drvo iz Petrove gore do stovarišta, a pilana i parionica imala je svoje
hangare za lokomotive te tehniku i radionice za održavanje.
Obronci Petrove gore bogati su kestenovim drvom koje s korije-
nom stabla daje vrijednu kemikaliju – tanin – široko korištenu u in-
dustriji. Kolone konjskih i volovskih zaprega dovozile su kestenova
stabla i korijenje (panjeve), prodavalo ga se nakupcima u Vojnić-ko-
lodvoru, a ovi su tovarili po desetak vagona i odašiljali kupcima u Hr-
vatsku, Sloveniju i drugdje po Jugoslaviji. Ova djelatnost ne samo da
je zapošljavala mnogo ljudi s čitavog područja, nego je davala osebujan
kolorit putu koji je ispred naše kuće vodio k željezničkoj stanici. Vlas-
nici bi konjskih zaprega poslije prodaje tovara nahranili konje, napili
se i utrkivali na tom uskom putu, često se dohvatali bičevima među
sobom, ali i slučajne prolaznike. Događalo se da su izbijale prave tuče.
Najgoropadniji bili su kirijaši iz Krstinje, imali su dobre konje, a izazi-
vali su i lako dijelili batine.
U Kordunu se dugo zadržala stara krajiška tradicija da se konjima
ispoljavala moć i prestiž vlasnika. Pokazivalo se to na raznorazne na-
čine, pa i one najbanalnije. Tako bi, dok bi konji kirijaša na Vojnić-ko-
lodvoru grizli sijeno ili djetelinu, a u najboljem slučaju zob, izvjesni
umirovljeni žandarmerijski narednik, mlad otpušten iz službe zbog
30 Radoslav Lopašić, Oko Kupe i Korane, Zagreb, 1895.

80 ii. zdavčćv7u
teškog ranjavanja u borbama s komitama na Kosovu i dobro situiran,

svoje je konje hranio zemičkama. “Žandar”, kako su ga svi zvali, kupio
bi kod pekara Pajića koš zemičaka, istresao ih pred svoje konje i uživao
dok bi ih oni drobili. Krstinjci su ga ostavljali na miru jer su znali da
nosi oružje, ali bi zatim “naplatili” Pajiću, kada bi žandar otišao.
I sâm sam od malena volio konje, napasao ih, pojio i jahao. I to
je, kao i kod starijih, bilo svojevrsno nadmetanje s vršnjacima. Budući
da sam često bio na konjskim leđima, imao sam i zgoda i nezgoda. Naš
susjed Janko – Jane – Šimulija imao je sina Miloša, nešto malo mlađeg
od mene (poginuo je u NOR-u kao komandir čete u 8. kordunaškoj di-
viziji). Konje su imale i naša i njihova kuća. Za zimskih božićnih pra-
znika kad sam dolazio kući Miloš i ja vodili bismo na pojilo jedan par,
pa drugi, ili samo jedan ako je onaj drugi bio negdje na vožnji. Jahali
smo ih do potoka i natrag. Jednog dana vodili smo Milošev par i poslije
pojila vraćali smo se na konjima i utrkivali ‘ko će prije u štalu, da ih
veže. Bio sam malo brži i konj je naglo uletio u štalu, a kako je štala
bila mala i vrata uska, moralo se sjahati i uvesti konja u štalu. Meni
to nije uspjelo, udario sam glavom o gredu iznad vrata i pao s konja
gotovo onesviješten. Kad sam progledao, iznad mene je stajao Jane,
Milošev otac, nevjerojatno nervozan čovjek, i na sav se glas derao na
sina što mu je doveo “gazdinog sina” – mene – da tu crkne, da on bude
kriv, a, osim toga, i da mu se po noći priviđa i plaši ga. Više nismo Miloš
i ja zajedno jahali, ali smo ostali prijatelji i prvih dana bili smo zajedno
u partizanima.
Budući da sam volio voditi konje na ispašu, to je, u pravilu, bio
moj zadatak kad god bih došao na školski raspust. Jednog ljeta na
raspustu iz srednje škole u Karlovcu trebao sam povesti konje na nji-
vu udaljenu od kuće skoro tri kilometra. U pravilu se išlo dužim, okol-
nim putem, ali moglo se i prečicom, željezničkom prugom, te tako
brže stići do te njive, zvane “Petrićevac”. Vraćajući se kući prugom,
oko 9 ili 10 sati ujutro naišao je teretni vlak kojemu se nisam nadao.
Požurio sam konje i oni su se dali u galop, ja sam pao s konja na desno
koljeno, udario o tračnicu i nisam se uspio podići. Jabučica na desnom
koljenu iskočila mi je iz zdjelice. Voz se približavao, a ja sam otpuzao
81 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
sa željezničke trase ne znajući ni sam što da radim. Pokušao sam ja-

bučicu vratiti na svoje mjesto, nije me mnogo boljelo, bilo je još sve
“vruće” i uspio sam, ali se nisam usudio osoviti na noge. Konji su, u
međuvremenu, odgalopirali kući. Tek nakon jedno pola sata naišao je
čovjek koji me je poznavao i prenio do kuće. Kada su konji stigli kući,
a ja nisam dojahao s njima, moji su ukućani znali da se nešto dogodilo
i bili su krenuli tražiti me. Poslijepodne su me poveli u Karlovac i liječ-
nik mi je nakon pregleda rekao da sam sretniji nego pametniji, jer da
nisam odmah namjestio jabučicu koljena na svoje mjesto, mogao sam
ostati doživotni invalid.
Osnovna škola u Crevarskoj Strani, oko 5 kilometara od Vojnić-
-kolodvora, sagrađena je u vrijeme kada je Napoleon vladao ovim di-
jelom “stare Austrije”. U njoj su školovane i stjecale osnovno obrazo-
vanje generacije mladih iz okolnih sela kotara Vrginmost i Vojnić, u
krugu od sedam kilometara. Zgrada je bila sazidana od kamena, lijepo
uređena, s ogromnim dvorištem i vrtom, te nekoliko jutara školskog
zemljišta za učitelje koje su, u okviru obuke u prirodi, obrađivali uče-
nici. Po kazivanju mog oca Mihajla, i njegova i generacije mog djede,
njegovog oca Rade, polazile su četiri razreda osnovne škole i jednu do
tri godine takozvane “opetovnice”, gdje su djecu pripremali za nas-
tavak školovanja u zanatskim ili višim školama. Sistem “opetovni-
ca” produžio se jedno vrijeme i u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.
Međutim, moja generacija nije ga zatekla. Način obuke bio je strog. Za
neposluh, nerješavanje domaćih zadataka, nemir za vrijeme nastave
ili neke druge nestašluke đaci su kažnjavani klečanjem na pijesku ili
kukuruzu, a za najteže prekršaje na krupnoj soli. Znalo se dogoditi da
je đak morao potrbuške leći na drveni pod, koji se redovno premazi-
vao katranom i dobio bi deset do dvadeset udaraca upletenom brezo-
vom šibom. Kako smo dolazili s različitih strana, razdvajali smo se i
grupirali, nadmetali se i tukli, a redari određeni za svaki od pravaca
prema selima odakle smo dolazili morali su prijavljivati izgrede i tuče,
pa je šibanje u školi bio vrlo čest “obred”.
Jednom se nas dvadesetak vraćalo iz škole kući i hodajući cestom
odjednom smo začuli neobično jak zvuk nekakve trube, a zatim neki
82 ii. zdavčćv7u
čudan zvuk, i ugledali smo oblak prašine. Prema nama se brzo kretalo,
po tom makadamskom putu punom rupa i prašine, vozilo kakvo do
tad nismo ni vidjeli, a kamoli sretali. Bio je to automobil kabriolet s
otvorenim krovom, a vozač je sličio – kako bi se to danas reklo – koz-
monautu. Uplašili smo se, polijegali u grabe uz cestu i kamenjem za-
suli vozilo i vozača. Ovaj je zaustavio kola, iskočio i nagnao za nama.
Sutra, u školi, upravitelj Simo Vuruna, kojemu se vozač požalio na in-
cident, pozvao nas je i mi smo očekivali da ćemo biti oštro kažnjeni.
Ali ovaj put kazna je izostala, a on nam je objasnio tu vrstu vozila i
odjeće, koja nas je jednako ustrašila. Bio je to Kordun s ljeta 1929. go-
dine, kada su se takvi automobili u sretnijem djelu svijeta već odavno
uveliko vozili.
U ljeto 1930. ili 1931. tom je cestom prolazio kralj Aleksandar
Karađorđević s pratnjom u sličnom otvorenom automobilu, ali s kra-
ljevskim grbom i adekvatnom opremom kola. Cesta je bila na brzu
ruku popravljena, zatrpane su rupe i nasut šljunak da se ne diže praši-
na. Mi đaci trčali smo štafetu, a zatim se postrojili iza delegacije kotara
Vrginmost i Vojnić u zaseoku Sučevići u Slavskom Polju, blizu grani-
ce dvaju kotara. Naišla je kolona automobila. Kralj je bio u drugim ili
trećim kolima, koja su zastala pred delegacijom i doček je započeo hi-
mnom “Bože pravde”, koju su pjevala školska djeca. Pozdravni govor
trebao je održati izvjesni Malobabić, bilježnik u Općini Vrginmost,
rodom iz Slavskog Polja. Kada je najavljen govornik prezimenom Ma-
lobabić, kralj i civil uz njega – vjerojatno je to bio ban Savske banovine
– okrenuli su se i kolona je odjurila. Nikome u tom momentu nije bilo
jasno što se dogodilo, delegacija i prisutni ljudi uzbunili su se, pa čak
i uplašili: što su to loše učinili da su povrijedili kralja? Kasnije se doz-
nalo i o tome se pričalo. Kralj se čuvši prezime Malobabić iznenadio.
Naime, u čuvenom procesu pukovniku Dragutinu Dimitrijeviću-Api-
su, načelniku obavještajne službe Kraljevine Srbije 1916. u Solunu, na
smrt su osuđeni članovi tajne organizacije “Ujedinjenje ili smrt”, koji
su, navodno, spremali atentat na tada regenta Aleksandra Karađorđe-
vića. Među njima je bio Rade Malobabić iz Slavskog Polja, osuđivan na
Veleizdajničkom procesu u Zagrebu 1909., prebjeg u Srbiju i aktivan
83 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
član udruženja “Ujedinjenje ili smrt”. Odmah poslije presude bio je

strijeljan zajedno s Apisom.
Aleksandru je bilo stalo da stranke iz Srbije imaju što veći ut-
jecaj među Srbima u Hrvatskoj, ali oni su masovno glasali za Srpsku
demokratsku stranku (SDS), nekadašnju stranku Svetozara Pribiče-
vića, koja je u koaliciji s nacionalnim strankama Hrvatske i Slovenije
dovela do stvaranja Kraljevine SHS 1. decembra 1918. Pribičevića je,
kada je odbio služiti Aleksandrovom diktatorskom režimu, Aleksan-
dar uhapsio, a zatim protjerao u Čehoslovačku.
Kralj je dao izgraditi dvije osnovne škole: U Slavskom Polju i u
Vojišnici, jedna od druge bila je udaljena manje od četiri kilometra.
Dogodilo se da se osnovna škola u mome mjestu sagradila samo go-
dinu dana nakon što smo ja i moja generacija završili osnovno školo-
vanje. Nažalost, i jednu i drugu školu spalit će ustaše s proljeća 1942.,
kada je spaljena i moja stara škola u Crevarskoj Strani. Zadnji sam put
stajao u dvorištu svoje spaljene osnovne škole u novembru 1942., u
stroju pri formiranju 8. kordunaške divizije Narodnooslobodilačke
vojske Jugoslavije, kao politički komesar bataljona.
Gotovo odmah po doseljenju Srba u područje Petrove gore izgra-
đena je mala drvena crkvica sv. Duha. Crkva je svjedočila o vremenu
u kojemu je nastala. Bila je minijaturna bogomolja sazdana od hrasto-
vih brvana i greda, obložena tesanim plankama i pokrivena šindrom.
Nije bila popođena, pa se preko visokog praga u unutrašnjost upadalo
kao u trap nasut pijeskom, starije se osobe moralo pridržavati kada su
ulazile.
Planke i šindra vremenom su se isukale i pocrnile, pa je crkva i
po svom vanjskom izgledu bila prava rijetkost. Kako se crkvica nala-
zila usamljena na brdu obraslom grmovima i šumom, ispredale su se
priče o tome što je sve ona krila u prošlosti. Vjerovalo se da je u njoj
boravio Petar Karađorđević (alias Petra Mrkonjića), koga su u buretu
dovezli volovskom zapregom poslije vojevanja u Hercegovini sedam-
desetih godina 19. stoljeća, zatim se vjerovalo da su se u njoj sklanjali
optuženi u Veleizdajničkom procesu 1909., a onda i vođe “zelenog ka-
dra” u Velikom svjetskom ratu.
84 ii. zdavčćv7u
Vjerojatno ništa od toga nije bila istina, ali govori o vjerovanju

naroda u sve što je moglo voditi oslobođenju od Austro-Ugarske. Mo-
joj generaciji ostalo je u sjećanju da je paroh crkve Tošo Lukač pozivao
na ispovijed vojnike koji su sudjelovali u austrougarskom napadu na
Srbiju.
Pravoslavna crkva htjela je utvrditi tko su ti bili među Srbima i
isključiti ih iz crkve ili, poslije 1918., privesti sudskom postupku. Ko-
liko mi je poznato, nitko od njih iz Slavskog Polja nije izveden pred
sud iako su dvojica od njih bila dobro poznata i izvrgnuta sramoti i
preziru mještana. Pamte se i danas.
Crkva sv. Duha u Slavskom Polju spaljena je u isto vrijeme kad i
druge crkve i škole u tom dijelu Korduna, u pokušaju da se zatre svaki
trag Srba u Hrvatskoj.
Život u Vojnić-kolodvoru i mjestima koja mu gravitiraju popri-
mio je nove obrise. U srpsku sredinu pristigli su ljudi s raznih strana:
iz Slovenije, Bosne, Gorskog kotara i Hrvatskog primorja, iz Slavo-
nije – Hrvati, Slovenci, Muslimani, Jevreji, Mađari, Talijani... S Vuči-
nićima, Cvijanovićima, Sučevićima izmiješala su se sasvim drugačija
prezimena: Grošl, Flak, Bajt, Majer, Špalj i Volf, Hiršfeld i Rozenberg,
Kurbegović, Njerš ili Ihas. Bili su šumarski ili rudarski inženjeri i teh-
ničari, ekonomisti i menadžeri, mašinovođe i mehaničari, majsto-
ri na traci i cirkularima, u rezanju i obradi drvenih klada, i obavljali
su razne stručne poslove. Domaći radnici radili su obične manualne
poslove i bili jeftina radna snaga, ali su zarađivali gotov novac i učili.
Pridošlice i njihove porodice unosile su promjene u ta tipična krajiška
sela i u njihov način života, u opremanje kuća i odijevanje, kuhinju i
higijenu, dnevni ritam i sadržaj. Krajiške seljake nije trebalo učiti ra-
diti, to su oni znali, ali kako da im uloženi trud donese veću korist, to
je bila druga stvar. Promjene su tekle dosta brzo. Konzervativno selo
ustupalo je pred novim što je donosilo industrijsko doba, iako je ono
između dvaju ratova te krajeve zahvaćalo sasvim marginalno. S novo-
došlim porodicama stizali su i srednjoškolci i studenti koji su domaće
vršnjake snažno potakli da se školuju. I dok je u mojoj generaciji bilo
svega nas petoro ili šestoro iz Slavskog Polja koji smo pohađali srednju
85 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
školu ili studirali, u generaciji koja je neposredno pred Drugi svjet-

ski rat krenula na više škole bilo ih je dva ili tri puta više. Studenti
čiji su se roditelji naselili u naše mjesto za zimskih praznika ili ljetnih
raspusta bili su organizatori nogometnih utakmica, marševa, planina-
renja. Sjećam se dvojice studenata šumarstva – Šojata i Radovanovića
– koji su pokupili nas dječake od desetak godina i u zimskim nas veče-
rima po snijegu vodili u šumu i objašnjavali kako se snaći u mećavi, u
susretu s hajducima ili kako se odbraniti od vukova. Bile su to njihove
naivne majstorije i šale, ali strah od vukova i hajduka, s čim se plašilo
djecu po selima, gubio se.
Sama Petrova gora i šire područje oko nje bogato je divljači i
domaći su se ljudi tradicionalno bavili lovom. Prvenstveno da bi se
dobilo dobro meso divljih svinja, srndaća, divljih tuka ili prepelica i da
bi se sakupila i prodala krzna lisica, kuna, vidri, divljih mačaka, risova
ili vukova. Radilo se najčešće o krivolovu, koji će se ovdje dugo zadr-
žati. Izgradnjom pruge i povezivanjem s gradskim središtima, mamio
je lov i poznate ličnosti, pa je lov u Petrovoj gori postao atraktivan.
Tek organizirana lovačka društva takmičila su se u tome ‘ko će bolje
ugostiti viđenije goste, a ovi bi uzvraćali uslugama ili bi dobro plaćali.
Najatraktivniji događaj bio je dolazak ruskog grofa Gagarina iz Pariza,
gdje je živio u izbjeglištvu. Doveo bi sa sobom buljuk Rusa, Francuza
i Nijemaca, visokog plemstva. Pripreme bi se vršile tjednima, svi su
gosti u povratku morali ponijeti trofeje. U Vojnić-kolodvoru kod Dr-
žavne šumske režije bio je uposlen kapetan ruske carske vojske Vik-
tor Avčinikov i on je bio inicijator poziva i organizator lova, a najbolji
domaći lovci bili su vodiči Nikad toliko i takvih rasa lovačkih pasa ni-
sam vidio, iako sam se i sam u zrelim godinama bavio lovom, te sam
vidio i koristio razne lovačke pse. Kada bi hajka završila, lov se okon-
čao, a gosti otišli, danima se u birtijama prepričavalo kakova su se sve
čuda događala u lovu. Grof Gagarin bio je glavni junak priča. Kako i ne
bi, Rus i još grof! Pričalo se da se možeš voziti vlakom cijeli dan dok
se ne prijeđe njegov posjed u Rusiji. Kažu da na zeca nikad ne puca,
hvata ga iz trka. Ne ulazeći u ocjene gostiju, ni u one stvarne ni u one
koje su se plele po birtijama i slavljima koja su im se priređivala, želim
86 ii. zdavčćv7u
samo istaknuti da se taj dio Korduna otvorio svijetu i da ga je to, na

jedan ili drugi način, osuvremenjivalo i donosilo mu prednosti. Kao
što je rijeka Kupa, kao glavna saobraćajnica između Posavine i Pou-
nja, stoljećima donosila prednosti mjestima u Pokuplju s jedne i druge
strane njezinog toka, tako je sada tu ulogu preuzela željeznička pruga,
povezujući ta ista područja, samo drugačijom trasom. Time se ubrzalo
korištenje radnih, šumskih, lovnih i drugih resursa Petrove gore. Voj-
nić-kolodvor našao se u središtu tog gravitacionog procesa i između
dvaju ratova dostigao je značajne razvojne uspjehe.
Uoči teških vremena
Tridesetih godina prošlog stoljeća našu su obitelj pogodili nenadani

teški i tužni događaji. Najstarije dijete, moj brat Rade, umrlo je od me-
ningitisa u osmoj godini. Roditelje je gubitak teško pogodio. Rade je
bio prvo dijete u braku, odličan učenik. Sjećam se kada me je te iste
godine, s navršenih šest godina, otac poveo upisati u školu u Crevar-
skoj Strani, upravitelj Simo Vuruna me pogledao, pa će ocu: “Dragi
moj Mihajlo, ovaj vam nije ni pola Rade.” Neprimjereno izrečena ocje-
na zabolje me, a oca je vjerojatno uvrijedilo i još više, rastužilo zbog
gubitka djeteta. Doktor Kosanović, liječnik iz Vojnića, proboravio je
sate i dane dok je Rade bolovao, ali spasa nije bilo. Mlađi moj brat Pero
rođen je 1923. a umro je kao dijete od tuberkuloze, 1926., iste godine
kada je rođena sestra Danica. Strah da je tuberkuloza koja je harala
selima Korduna napala i našu kuću uzbunio je roditelje iako su ih dok-
tori Kosanović i Pražić iz Vrginmosta uvjeravali da to nije slučaj. Vrije-
me je pokazalo da su liječnici imali pravo.
Brat Vlado rođen je 1929. i bio je peto dijete u obitelji. Ja ću 1931.
godine krenuti u gimnaziju. Roditelji su trebali donijeti odluku o dalj-
njem školovanju djece, ne samo nas već rođenih, već i onih koje su
očekivali. Roditelji su mi bili još uvijek mladi, a običaji su bili da se ima
po petero ili šestoro djece, što su oni sebi mogli i priuštiti. Mislim da
su još prije mog odlaska u gimnaziju odlučili kupiti ili izgraditi kuću u
Karlovcu, gdje bi se obitelj preselila. U Karlovcu bi se vodio obrtnički
posao, a posjed se ne bi napuštao, kao ni poslovi u Vojnić-kolodvoru,
Vojniću i Vrginmostu. Ne znam kako bi to funkcioniralo. Vjerujem da
je strah moje majke, koja je kao seosko dijete zazirala od grada, najvje-
88 ii. zdavčćv7u
rojatnije bio razlog da se s tom idejom otezalo nekoliko godina. A tada

se dogodilo nešto što nisu očekivali, a što je izmijenilo sve planove i
na neki način odredilo sudbinu porodice. Naime, otac Mihajlo godi-
nama je igrao poker u jednom društvu prijatelja iz Karlovca i Vojnić-
-kolodvora. Nekad bi izgubio, nekad dobio, kao i njegovi prijatelji. I
kao što kaže narodna izreka: “Vrč ide na vodu dok se ne razbije”, ocu
se tako dogodilo negdje početkom tridesetih godina. Događalo se to
ranije i njegovim prijateljima, ali nikome kao njemu. O čemu se za-
pravo radilo? Za njihovu igru pokera saznali su lopovi, majstori svog
posla, ušunjali se u njihovo društvo i opljačkali ih. Otac je izgubio 32
ili 34 hiljade dinara, što je tada bilo čitavo bogatstvo, više od jedne so-
lidne gradske kuće. Trebalo je pet do šest godina da se obitelj oporavi.
U međuvremenu su rođeni sestra mi Stana, brat Miloš i svima u kući
izuzetno draga i mila sestra Milica – Mica. Porodica je stala na noge tek
dvije ili tri godine pred izbijanje Drugog svjetskog rata, koji će izmije-
niti životne tokove miliona ljudi, posebno nas u Jugoslaviji.
U gimnaziju sam pošao u Glini 1931. Glina je bila vrlo živopisno
trgovačko središte gdje se još nedavna prošlost susretala na svakom
koraku. Zgrada gimnazije i vrlo lijep park ispred nje, podignut u vrije-
me Napoleona, preko puta nje stare krajiške kasarne i tereni za vojnič-
ku, strojevu obuku, poslije nogometno igralište koje se još uvijek na-
zivalo “oberstarija” što je ostalo od njemačke riječi za pukovski krug.
U gimnaziji su predavali ruski emigranti, njih četvorica, od kojih je
generacijama gimnazijalaca u Glini po plemićkom ponašanju i prezi-
ranju nas, kordunaških i banijskih seljačića, bio najpoznatiji pukov-
nik Kozicky Fidler Aleksander. Paroh glinske parohije bio je stari pro-
ta Ercegovac, jedan od optuženih na Veleizdajničkom procesu 1909.
u Austro-Ugarskoj. Mojoj generaciji ostao je u sjećanju po nesvakida-
šnjem događaju u glinskoj crkvi. Naš mladi profesor kemije Špiro Ku-
lušić ženio se s jednom postarijom muslimankom, mislim iz Bihaća,
vjerojatno iz obaveze što ga je školovala. Prije toga morao je prijeći na
islam, a za to mu je trebao otpust iz pravoslavne crkve. Kada je trebalo
doći do toga čina, prota Ercegovac u crkvu je pozvao svu parohiju i sve
učenike iz gimnazije. Kad je završio obred isključenja, kazivali su pri-
89 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
sutni da je udario Kulušića i izbacio ga preko crkvenog praga. Profesor

Kulušić izdržao je poniženje, iako bolestan od tuberkuloze, oženio je
ženu kojoj je dugovao školovanje i liječenje. Kasnije se potpisivao kao
Sead Špiro Kulušić.
U toj pravoslavnoj crkvi u Glini 3. i 4. augusta 1941. ustaše su
izvršile zločin koji je jedan od najsvirepijih i najjezivijih zločina nad
srpskim narodom u Hrvatskoj, posebno nad Srbima s Korduna i Bani-
je. Svirep i po načinu i po mjestu izvršenja. U pravoslavnu crkvu u Gli-
ni sakupili su i doveli sve Srbe iz Gline, Vrginmosta i okolice koje nisu
mogli smjestiti u svoje pretrpane zatvore, zvjerski ih klali kamom i
mrvili im glave. Kad su završili svoj krvavi pir, crkvu su zapalili. Među
ubijenima je bilo i nekoliko naših susjeda i rođaka, kao i ljudi koje
sam poznavao iz doba školovanja u Glini. U vrijeme mojih gimnazij-
skih dana u Glini po ničemu se nije mogao naslutiti tragičan razvoj u
srpsko-hrvatskim odnosima 1941. i kasnije. Među učenicima i među
profesorima u gimnaziji bilo je svih nacionalnosti, od Srba i Hrvata
kao najbrojnijih, do Muslimana, Jevreja, Rusa i drugih. Direktor gi-
mnazije doktor Luka Bačak bio je jugoslavenski opredijeljen čovjek
i davao je taj ton odnosima, radu i ponašanju u školi. On će svoje ju-
goslavensko opredjeljenje potvrditi i odlaskom u partizane, iako već
u odmaklim godinama, a njegov sin Branko po završetku rata izrast
će u JNA u istaknutog stručnjaka elektronike, dostići čin pukovnika
i doktorirati. Najveći dio učenika moje generacije naći će se u NOB-i
i mi ćemo se susretati tokom rata i poslije njega kao nosioci visokih
činova u JNA ili dužnosti u partijskim, državnim, privrednim i dru-
gim strukturama. Ipak, jedan od dječaka iz te generacije zaslužuje da
ga posebno spomenem kao primjer zločinačkog ponašanja. U Glinu u
moje odjeljenje III. razreda došao je u jesen 1933. mladi gospodičić,
ljepuškast, još ljepše odjeven, pun sebe, dijete bogatih i rastavljenih
roditelja, istjeran iz nekih razloga iz gimnazije u Bihaću. Zvao se Mir-
ko – Mirkec – Golubović, nije ostao čitavu nastavnu godinu s nama i
nestao je. Nikad ga više nisam vidio ni čuo za njega sve dok u Dnevniku
Vladimira Dedijera nisam pročitao u kakvog se zločinca taj fićfirić pre-
tvorio. Neću se zadržavati na opisu njegovih zločina i osobnim karak-
90 ii. zdavčćv7u
teristikama, o čemu na tri pune stranice piše Vladimir Dedijer, samo

ću iz svega izvući glavnu konstataciju: “Na stotine ovakvih mladića
i Ljotić i Pavelić uvukli su u svoje redove i od njih napravili krvnike.
Ovaj je pravi hitlerovski robot: glup, zločin mu je postao zakon i on
ubija hladnokrvno, kao što baca dimove (cigareta – op. a.) u vazduh.”31
U Glini je bio popravni dom za maloljetnike. U njega su prispi-
jevali odgojno zapušteni momčići, neki odani raznim prestupima,
skitnji, uličarenju i drugim porocima. Odgojne metode, disciplina i
programi nastave u Domu učinili su od njih uzorne dječake. Nosili su
uniforme slične onima u vojnim gimnazijama, svirali su u orkestrima
i javno nastupali, imali su štampariju i knjigovežnicu, pružali uslu-
ge gimnaziji i gradu, ukratko, bili su zapaženi i davali poseban kolorit
Glini. Budući da su pohađali i gimnaziju, s njima smo prijateljevali i
od njih štošta naučili. Živo se i danas sjećam mnogih, među njima po-
sebno Dragutina Lenarda, učesnika NOB-a i izvrsnog jugoslavenskog
diplomate.
Malu maturu završio sam 1935. u junu, a u septembru sam upi-
sao Trgovačku akademiju u Karlovcu. Počinjao je zreliji dio mladosti u
novoj sredini, znatno drugačijoj od one u Glini. Glina je bila uglavnom
trgovački centar manufakturnih i poljoprivrednih proizvoda tog dije-
la Banije. Karlovac je bio industrijski centar, a naravno i mnogo veće
manufakturno trgovačko središte šireg regiona Korduna, Pokuplja,
Žumberka i Gorskog kotara, povezan željezničkom mrežom s morem,
sa Sušakom, Slovenijom i s Trstom na zapadu, a preko Zagreba i Siska s
ostalim dijelovima Jugoslavije i svijetom.
Glavnu demografsku karakteristiku Karlovcu davalo je građan-
sko društvo, za razliku od Gline, koja je bila neposredno povezana sa
selom i njegovim utjecajem. Glavni događaj u Glini bio je stočni sajam
svake srijede, na koji su stizali prekupci sa svih strana Banije i Kor-
duna, pa i šireg područja. Karlovac sa svojim razvijenim školstvom u
skladu s potrebama građanskog društva i bogatim kulturno-umjet-
31 Vladimir Dedijer, Dnevnik, Knjiga 2., Rijeka, 1981., str. 11–14.

91 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
ničkim životom, sa Zorinim domom u središtu, privlačio je veliki broj

omladine. Društvena diferencijacija počela je još prije Velikog svjets-
kog rata, a nakon njega se povećavala. Promjene u ekonomiji nepos-
redno su se odražavale na programe i metode obučavanja u Trgovačkoj
akademiji, koja je pripremala kadrove za operativno-tehničke i orga-
nizacijske poslove u novim uvjetima. Udžbenici su se često mijenjali,
a učenje stranih jezika pratilo je te promjene. Njemački jezik dobio
je prvenstvo, a kolokvijalni, uz francuski, sve više postaje i talijanski
jezik.
Početak Drugog svjetskog rata
Godina 1939., kada sam završavao školovanje, bila je u Karlovcu puna

događaja. Prvo je došlo do velikog izliva četiriju rijeka na kojima grad
leži, morale su intervenirati inženjerijske jedinice i grad je bio pun
vojske. U ljeto se pobunio jedan puk rezervista u garnizonu i s oruž-
jem se razbježao po šumama oko grada. Iz Beograda stižu dva bata-
ljona četnika, da ih pohvataju i kazne. Četnici paradiraju gradom u
crnim uniformama s mrtvačkim glavama na šubarama, izazivaju i
utjeruju strah u građane. Hrvatske nacionaliste je i bez toga ushićeno
zanosila moguća pobuna protiv Kraljevine Jugoslavije. Krila im je da-
vala tek uspostavljena Banovina Hrvatska i pobjeda Mačekove politi-
ke. Nijemci su na proljeće okupirali i anektirali Čehoslovačku, a prije
godinu dana umarširali u Austriju i izbili na jugoslavensku granicu.
Njemački folksdojčeri divljali su po Karlovcu, imali su brojnu koloni-
ju, a vodio ih je jedan odvažan fašista.
Drugi svjetski rat počeo je 1. septembra 1939., kada su Nijemci
napali Poljsku. Sve nam je izgledalo kao da će uskrsnuti krvava grani-
čarska prošlost, ali u surovijoj varijanti nego ikad ranije. Bilo je samo
pitanje vremena kada će se Nijemci oboriti na Jugoslaviju. Tih dana
zaposlio sam se, kao pripravnik, kad tvrtke Našička d. d. u Karlovcu.
Krajem iste godine primljen sam u SKOJ – Savez komunističke omla-
dine Jugoslavije. Na dužnosti u Našičkoj d. d. sreo sam i upoznao mno-
go novih ljudi. Spomenut ću Veljka pl. Štrigu, starijeg činovnika koji
mi je već na samom početku poklonio dosta pažnje i pratio moj ra-
zvoj sljedeće dvije godine. Tu se našao i izvjesni Naglić, koji će kao
natporučnik u NDH 1942. sudjelovati u proljetnoj ustaškoj ofanzivi
93 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
na Petrovu goru i bit će u grupi ustaških vojnika koji su mi ubili maj-

ku, brata i dvije sestre, zajedno s oko dvjema stotinama žena, djece i
staraca iz mog i okolnih sela.
Dva vodeća čovjeka u tvrtki Našička d. d., generalnog direktora
Đorđa Vadasza i tehničkog direktora Mikicu Adlera, mađarske Jevre-
je, sreo sam odmah po prijemu. Adler će mi dati i da vodim program
upoznavanja s tvrtkom, a Vadasza sam imao priliku upoznati još za
vrijeme školovanja. Bio sam prijatelj s njegovom kćerkom Đurđicom.
Program upoznavanja vodio me skoro kroz cijelu Jugoslaviju, tvrtka
je imala pogone: glavni u Sušinama kod Našica u Slavoniji, i po njemu
je nosila ime, a drugi u Novoselcu, u Križu u Moslavini, pa onda u Pod-
gradcima pod Kozarom i u Begovom Hanu u Bosni, u Lendavi u Slove-
niji i u Klenaku u Srijemu. Stažiranje je trajalo šest mjeseci. Uporedo,
od prvog dana, morao sam učiti njemački. Njemački je bio obavezan
unutar tvrtke, a posebno u korespondenciji s inozemstvom.
Kako se rat sve više primicao, Jevreji, vlasnici i dioničari, kao i
činovnici i viši službenici, postajali su sve uznemireniji, pokrštavali
su se, ženili katolkinjama, Hrvaticama i Mađaricama i na važne duž-
nosti u tvrtku i njene filijale postavljali Hrvate iz najutjecajnije stran-
ke, Hrvatske seljačke stranke (HSS). Jevreji koji su masovno bježali iz
Poljske stizali su u Jugoslaviju i donosili strašne vijesti o postupcima
Nijemaca, ali kod nas su prevladavale iluzije o nekakvoj sigurnosti Ju-
goslavije, sve do pada Francuske.
Mom komunističkom izrastanju mnogo su doprinijela braća
Ranko i Dragan Mitić. Dragana sam prvog upoznao još u vrijeme školo-
vanja u Glini. Njihov brat Dmitar bio je učitelj u novootvorenoj osnov-
noj školi u Slavskom Polju, pa je dobro upoznao moju porodicu. Bio je
učitelj mojoj sestri Danici i bratu Vladi. S Rankom sam se sreo kasnije,
nakon što je kao komunista bio istjeran s beogradskog fakulteta, prije
nego je izabran za sekretara KPJ-a u Glini. Prisna veza cijele naše poro-
dice s Draganom i Dmitrom, kao i moja osobita bliskost s njima, doni-
jela mi je i prva saznanja o komunističkom pokretu. Moje opredjelje-
nje ubrzali su i još više učvrstili događaji u Karlovcu 1939. Komunisti
su se protiv pojave fašizma lavovski borili na sve strane, i jedino oni.
94 ii. zdavčćv7u
Svakodnevno sam vlastitim očima gledao zbivanja u gradu i s pažnjom

ih pratio. Kada mi je u decembru 1939. Čeh Hloupek iz tvornice štofo-
va Karlovac, s kojim sam stanovao u susjedstvu, predložio da uđem u
organizaciju SKOJ-a, prihvatio sam to bez predomišljanja.
Na Petoj zemaljskoj konferenciji KP-a Jugoslavije u Zagrebu kra-
jem 1940. delegati karlovačke partijske organizacije bili su Ivo Marin-
ković, sekretar Okružnog komiteta, i Ranko Mitić, član Okružnog ko-
miteta KP-a Hrvatske. Tito je tada tražio da se KPJ organizirano prip-
remi za događaje koji su se velikom brzinom približavali Jugoslaviji.
Peta zemaljska konferencija po važnosti svojih odluka bila je prava
borbena smotra jugoslavenskih komunista uoči sudbonosnih događa-
ja. Značajno je bilo uočiti s kojom je sigurnošću Tito, odmah po dolas-
ku na čelo KPJ-a 1937., predvidio da će Karlovac i ovo područje Hrvat-
ske imati u ustanku i ratu prvorazrednu ulogu. Mjesni komitet KPJ-a/
KPH-a Karlovac, koji je formiran u januaru 1939., dobio je zadatak da
poveže komuniste u gradu i na širem karlovačkom području u čvrstu
organizaciju sposobnu za izvršenje “velikih i sudbonosnih zadataka”
i da rukovodi partijskim organizacijama u kotarima Karlovac, Cazin,
Glina, Pisarovina, Vrginmost, Vojnić, Slunj i Ogulin.
Napad fašističkih država Njemačke, Italije, Mađarske i Bugarske
na Jugoslaviju 6. aprila 1941. zatekao me je u sabirnom centru Vojnog
okruga Karlovac, gdje nas je prikupio komandant pukovnik Radojica
Kovačević, oficir iz kora srpskih boraca sa Solunskog fronta, patriota i
ozbiljan vojni starješina. Htio je, kao odgovoran komandant, prikupiti
nas u kasarnu kako bismo, kao već regrutirani budući rezervni oficiri,
mogli brzo pristupiti skraćenoj vojnoj obuci. Međutim, 17. aprila 1941.
potpisana je kapitulacija vojske Kraljevine Jugoslavije, pukovnika Ko-
vačevića uhapsila je grupa oficira koju je predvodio njegov zamjenik
Stjepan Sertić. Mi, koji smo bili sabrani u kasarni, otpušteni smo, du-
boko razočarani ne samo kapitulacijom nego i ponašanjem oficira u
kasarni i garnizonu pri dolasku njemačkih trupa. Moji zemljaci druga-
čije su se ponijeli. Naučili da brane svoju zemlju i svoj narod ma tko i
kako vladao, u ovom sramnom ratu u sastavu kraljevske jugoslavenske
vojske ponašali su se kao i uvijek u ratovima koji su često tutnjali Kor-
95 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
dunom. Poginulo ih je 143, od čega iz Vojnića 34, a iz Vrginmosta 53.

U Slunju, nekadašnjem sjedištu Slunjske regimente, poslije ra-
zvojačenja Vojne krajine 1881. dogodile su se političke promjene još
za vrijeme Austro-Ugarske, a posebno nakon ujedinjenja u Kraljevi-
nu Jugoslaviju. Kako Slunj leži na važnoj komunikaciji iz Austrije i
Mađarske preko Karlovca k jadranskoj obali, a na drugoj strani prema
Bosni, u njemu će se u vrijeme kapitulacije Jugoslavije zbiti važni
događaji. Tu su djelovale Hrvatska seljačka stranka Vladka Mačeka i
njena poluvojna organizacija “Seljačka zaštita” i ustaška organizacija
pod vodstvom župnika katoličke crkve Ivana Nikšića. Župnik je Nik-
šić u suradnji s advokatom iz Ogulina, kasnije ustaškim vitezom Lo-
vrom Sušićem, organizirao u aprilu mjesecu 1941. ustaške formacije
koje će presjeći povlačenje kraljevske jugoslavenske vojske k Bosni
i planinskom zaleđu Dalmacije, zarobiti vodeće generale, mnoštvo
vojnika, tehniku, komore i financije. Kroz Slunj u to vrijeme iz Zag-
reba bježi s vojnom pratnjom i Ivan Šubašić, ban Banovine Hrvatske,
jedan od najviših funkcionera HSS-a i suradnik Vladka Mačeka. Iako
potpredsjednik jugoslavenske vlade, Maček ništa ne poduzima da se
Jugoslavenska vojska ne napada i razoružava, barem ne od “Seljačke
zaštite”. Ustaške oružane grupe ne diraju Šubašića i on preko Bihaća
stiže do Nikšića u Crnu Goru, a odatle s kraljem i članovima Vlade u
izbjeglištvo.
Nezavisna Država Hrvatska proglašena je 10. aprila 1941. Uz nje-
mačko odobrenje formalno je to učinio bivši austrougarski oficir Slav-
ko Kvaternik, koji je po ujedinjenju izvjesno vrijeme u činu pukovni-
ka služio u vojsci Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a zatim postao
desna ruka Anti Paveliću u emigraciji. Pavelić je s talijanskom vojnom
pratnjom krenuo iz Rijeke s ustašama tek 13. aprila 1941. i u Ogulinu
će mu doček prirediti grupa ustaških prvaka. Tu će Pavelić održati svoj
prvi govor kao poglavnik NDH i nagovijestiti teror i pokolje svih koji
nisu hrvatske nacionalnosti. Iste večeri stigao je u Karlovac i pritajeno
ostao puna tri dana, dok se državni predstavnici Njemačke i Italije nisu
dogovorili o podjeli interesnih sfera i o uvjetima pod kojima će Pave-
lić vladati u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Tek poslije okupatorske na-
96 ii. zdavčćv7u
godbe Poglavnik je 15. aprila mogao otputovati u svoju prijestolnicu,

Zagreb. Pavelić je svjesno izabrao područje Karlovca da se tu zadrži i
da upravo ovdje, na području bivše Vojne krajine, gdje stoljećima žive
pomiješano Hrvati, Srbi i Muslimani, u času euforije zbog osvajačkih
napredovanja svojih fašističkih gospodara, počne iznositi svoje po-
glede o čistoj hrvatskoj naciji, različite od srpske s kojom nema i ne
može biti zajedničkog života. Tu na Kupi Pavelić je nacionalističkom
i šovinističkom mržnjom i retorikom počeo kopati ponor da zauvijek
podijeli Hrvate i Srbe.
U Karlovac su 11. aprila 1941. prvo stigle trupe njemačkog moto-
riziranog korpusa i dočekane su špalirom Mačekove “Seljačke zašti-
te”. Komandant karlovačkog garnizona Jugoslavenske vojske, pukov-
nik Ivan Tomašević, s nekoliko je oficira dan ranije, 10. aprila, objavio
proglašenje Nezavisne Države Hrvatske, počeo razoružavati garnizon
i sutradan je dočekao Nijemce svršenim poslom. Trupe Druge talijan-
ske armije pod komandom generala Vittorija Ambrosija, kasnije na-
čelnika Generalštaba u fašističkoj Italiji, ušle su u Karlovac 12. aprila.
Nakon dva-tri dana general Ambrosio održao je u Karlovcu pobjednič-
ki govor, uz prisustvo bivšeg austrougarskog generala Vladimira Laxe,
kasnije vojnog inspektora ustaške vojske. Sjećam se smiješne slike na
tribini s koje je general Ambrosio držao govor. On vrlo nizak i trbu-
šast, nakinđuren, sav u zlatu od činova i odlikovanja, govori s tribine,
a iza njega stoji ostarjeli general Laxa, suh kao daska, a visok valjda
dva metra, u starom šinjelu koji je sačuvao za uspomenu i s improvi-
ziranom novom šapkom i činovima. Tiho je smogao snage izreći neko-
liko rečenica i zahvaliti Talijanima na tome što su oslobodili njegovu
zemlju. Deset-petnaest dana nakon proslave “pobjede” i “oslobođe-
nja” dogodit će se skoro na istom mjestu, na Kalvariji, jedna smiješna
anegdota. Jedan Imoćanin, tipičan “Matan” poput onog iz poznatog
serijala Prosjaci i sinovi, s dućanom o pojasu na trbuhu, izvikivat će i iz
svoje korpe vaditi i pokazivati predmete koji trebaju vojnicima. Kad
je jedan talijanski podoficir htio nešto kupiti, učinilo mu se preskupo
i nasrnuo je na Imoćanina. Matan ga je opalio štapom. Talijan je izva-
dio pištolj, a naš Matan udri po ruci i pištolj pade na tlo. Kada je shva-
97 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
tio što je učinio, Matan podiže pištolj i krenu za Talijanom u bijegu,

da bi mu vratio pištolj i zamolio ga za oproštaj. Nekoliko talijanskih
vojnika koji su se zatekli na Kalvariji počeli su bježati vidjevši čovjeka
s pištoljem u ruci gdje trči prema njima. U garnizonu je došlo do uzbu-
ne i na ulice su u punoj ratnoj opremi izašli talijanski “bersaljeri” iz
Jelačić-kasarne, i do duboko u noć tragali za “gerilcem” Matanom. Što
se nesretniku dogodilo, da li je uspio pobjeći i sakriti se ili je uhapšen i
pogubljen, nitko nije znao. Talijanska okupatorska vojska predstavila
se po drugi put građanima i nama skojevcima i komunistima, koji smo
se spremali na ustanak, kao neozbiljan i uplašen vojni sastav. Prvi je
put to bila projekcija filmskog žurnala Napad i zauzimanje garnizona
Karlovac, koji se u kinima prikazivao u udarnim terminima. U filmu
se potpuno ignorirala činjenica da su oni u Karlovac ušli pošto su nje-
mačke trupe već logorovale u njemu.
Nijemci su prodirući sjevernim dijelom Korduna u pravcu To-
puskog i Bihaća žurili da spriječe povlačenje prve grupe armija Jugo-
slavenske vojske u pravcu Bosne. U Topuskom i Petrinji uspjeli su 11.
aprila zarobiti rukovodeće štabove te grupe armija, koje su trebale biti
Zapadni front Kraljevine Jugoslavije. Tragični poraz Jugoslavenske
vojske ostavio je dubok utisak na narod Korduna, posebno kod srps-
kog naroda koji je dobro čuo poruku koju im je po dolasku u Hrvatsku
uputio poglavnik NDH Ante Pavelić. Bit će potrebni veliki napori ko-
munista, skojevaca i svih onih koji su podržavali organizirani otpor
okupatorima da u narodu ne prevlada osjećaj nemoći pred vojnom
mašinerijom Hitlera, koji je pregazio svu Evropu i prijetio invazijom
Britanije koja se još jedina hrvala s njemačkom vojnom silom. Naše
oči i nade bile su uprte u Sovjetski Savez. Vjerovali smo da je Staljinov
pakt s Hitlerom kratkog vijeka. Stav KPJ-a i Tita bio je nedvosmislen:
braniti i odbraniti zemlju od okupatora i njegovih trabanata. Činjeni-
ca da kraljevska vlada nije prihvaćala suradnju s komunistima otva-
rala je dodatni problem, pa ćemo uz okupatora i kvislinške režime u
zemlji dobiti novog protivnika u izbjeglištvu kod Saveznika, koji će
još više otežati put kojim su krenuli Tito i KPJ.
98 ii. zdavčćv7u
Radnički pokret i dobro organizirana i razgranana mreža orga-

nizacija komunističke partije i SKOJ-a u gradu Karlovcu i njegovom
širem području čine sve da alarmiraju narod, da ga upozore na opas-
nost i izlažu mu ne samo politiku koju treba slijediti, već i način i
metode borbe kojima se može oduprijeti neprijatelju, da smanji žrtve
i da ga pobijedi. Okružni komitet KP-a Hrvatske uspio je utjecati na
široke slojeve naroda, ne samo na radnike već i na seljake koji su bili
najbrojniji, na srednje slojeve i omladinu. To je bilo od velikog znača-
ja za pripreme, tok i širinu narodnooslobodilačke borbe na području
Korduna, Banije, Gorskog kotara i Cazinske krajine.
Tito je početkom maja 1941. u Zagrebu održao Plenum CK KPJ-
-a, poznat kao Majsko savjetovanje o pripremama za oružani ustanak.
Rade Končar, sekretar CK KP-a Hrvatske, i Josip Kraš, član CK KPJ-a,
neposredno poslije Majskog savjetovanja stigli su u Karlovac, održali
savjetovanje i prenijeli zadatke što ih je postavio Tito na savjetovanju.
Odmah je formiran vojni komitet za okrug Karlovac, na čelu s članom
CK KPJ-a Josipom Krašem i Ivom Marinkovićem, sekretarom Okruž-
nog komiteta KPJ-a za Karlovac. Komitet je rukovodio pripremama za
ustanak na čitavom području Korduna, Banije, Cazinske krajine i Gor-
skog kotara. Na tom je području živjelo 220.000 Srba, 190.000 Hrvata
i 35.000 muslimana, i to je bilo najveće područje kojim je rukovodio
neki okružni komitet KPJ-a u Hrvatskoj.
Ustaški pokret počinje provoditi krvavi masovni teror nad srp-
skim stanovništvom, onako kako su Pavelić i ustaše formirali svoju
politiku o “srpskom pitanju”. Od 6. do 8. maja 1941. ustaše su uhapsili
900 Srba iz Veljuna, Perjasice i okolnih sela, i 520 ubili u Blagaju kod
Slunja. Ustaška patrola uhapsila je 6. maja dvojicu Košutića, naših ku-
mova, na Vojnić-kolodvoru, krenuli su hapsiti i mog oca Mihajla, ali je
on uspio pobjeći i kući se više nije vraćao sve do oslobođenja Vojnić-
-kolodvora. Strica Ignjatiju uhapsili su na putu za Vrginmost. Pun ka-
mion ljudi vozili su prema Vojniću i Veljunu i strijeljali ih, vjerojatno
u Blagaju. Košutići su odvedeni u Koprivnicu, a zatim u Jadovno, gdje
su u jami našli smrt. Najstarijeg sina očeve sestre Milu Lukača zaklali
su na putu, u zaseoku Gabrići u Slavskom Polju. Govorim neposredno
99 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
o svojoj porodici i najbližima, a iz Slavskog Polja tog je dana nestalo

nekoliko desetaka Srba. U Prekopi kod Gline 2. maja ubili su između
350 i 500 ljudi. Zločini u Blagaju i Prekopi uzbunili su srpsko stanov-
ništvo. Ti su ustaški pokolji i zvjerstva unijeli toliki strah među Srbe
da oni, tražeći spas, nasjedaju na ustaško-crkvenu propagandu pokr-
štavanja u katoličanstvo. Masovno dolaze u crkvu u Glini u kojoj će
1. augusta 1941. biti pobijeno 1230 ljudi. Od svih, preživjet će samo
jedna osoba i ispričati krvavu tragediju nedužnih ljudi.
Pred uništenjem, srpski narod Like, Korduna, Banije i drugih
krajeva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, koja je tada pripadala NDH,
napušta svoje domove i sklanja se u šume, odakle počinje pružati oru-
žani otpor. U istočnoj Hercegovini već početkom juna otpor je uzeo
razmjere ustanka. Slično se dogodilo u selima na Kordunu. Moj otac s
prijateljem i vršnjakom Dušanom Ćosićem iz Brda Sela, u koje se po-
vukao, okuplja oko 80 ljudi. Naoružali su se s nešto vojničkih karabi-
na, lovačkih pušaka i pištolja i organizirali stalne straže na prilazima
selima. Član KPJ-a Božo Spaček, metalski radnik, sin sestre Dušana
Ćosića, koji je stigao iz Beograda kao iskusan politički radnik beograd-
ske organizacije, politički je pokretač okupljanja i organiziranja u tim
i okolnim selima. Grupa iz Brda Sela, poslije dizanja ustanka u ljeto
1941. godine, postat će rezervni partizanski odred tog dijela kotara
Vojnić.
Njemačka napada SSSR. Ustanak naroda Jugoslavije
Majsko savjetovanje pokazalo je da je KPJ jedina društveno-politič-

ka snaga sposobna i organizirana za ujediniti jugoslavenske narode
i povesti ih u borbu za nacionalno oslobođenje i socijalni preobražaj
zemlje. KPJ se našla pred izvršenjem svoje historijske misije. Po svim
partijskim rukovodstvima osnivaju se vojni komiteti po uzoru na Voj-
ni komitet pri CK KPJ-u. U maju i junu 1941. stvorena je mreža vojnih
komiteta svih partijskih rukovodstava. CK KPJ je 27 juna obrazovao
Glavni štab narodnooslobodilačkih odreda Jugoslavije, za komandan-
ta je imenovan Tito, predsjednik Vojnog komiteta i generalni sekretar
partije.
Njemačka je 22. juna 1941. napala Sovjetski Savez. Politbiro CK
KPJ-a uputio je proglas narodima Jugoslavije da svim sredstvima po-
mognu borbu Sovjetskog Saveza, uvjeren da će njegov ulazak u rat bi-
tno utjecati na odnos snaga, ali i na društveno-politički karakter rata.
U Jugoslaviji su pripreme KPJ-a za ustanak pri kraju. Ulazak
Sovjetskog Saveza u rat snažno je utjecao na borbeno raspoloženje i
revolucionarni polet narodnih masa Jugoslavije i njihovo stupanje u
oružanu borbu. U Beogradu je 4. jula 1941. održana sjednica Politbi-
roa CK KPJ-a, na kojoj je donesena odluka za početak oružane borbe.
Usvojena je direktiva da osnovna forma oružane borbe bude partizan-
ski rat, a ranije organizirane udarne grupe da izađu iz gradova na te-
ren, obrazuju partizanske odrede i odmah poduzmu oružane akcije.
U Jugoslaviji je, uoči ustanka i početka oružane borbe, bilo 18 okupa-
torskih divizija i 5 divizija domobranstva NDH, zatim okupatorska i
kvislinška žandarmerija, policija i granične jedinice. Ove snage nisu
101 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
bile sposobne spriječiti ustanak i razvitak oružane borbe. Okupacio-

ni sistem bio je ozbiljno ugrožen i Jugoslavija se, umjesto u bazu za
vođenje osvajačkog rata, pretvarala u novo ratište, neočekivano za sile
Osovine. Uspjesi ustanka na samom njegovom početku ljeti i jeseni
1941., kada je okupatorska sila bila na vrhuncu svoje moći, pokazali
su da fašizam nije nepobjediv i da je stabilnost “novog evropskog po-
retka” varljiva.
U Hrvatskoj se poslije Majskog savjetovanja, tokom maja i juna
1941., pod rukovodstvom Vojnog komiteta organiziraju udarne diver-
zantske grupe za rušenje željezničkih i poštanskih instalacija i drugih
objekata, koji su neposredno služili okupatorima i domaćim ustaško-
domobranskim snagama. U Karlovcu je bilo organizirano oko deset
grupa pod rukovodstvom Većeslava – Vece – Holjevca. U Vojni komi-
tet, operativno partijsko rukovodstvo za okrug Karlovac, koji su u julu
1941. organizirali Josip Kraš i Ivo Marinković, u augustu i septembru
su kooptirani Marijan Čavić, dr. Savo Zlatić, zatim španski borci koji
su stigli iz logora u Njemačkoj, Veljko Kovačević i Srećko Manola. Oni
su direktno rukovodili dizanjem ustanka i partizanskim odredima i
njihovim oružanim akcijama na području Korduna, dijela Banije i či-
tavog Gorskog kotara.
U šumi Abez, nedaleko od Vrginmosta, Rade Končar, sekretar
Centralnog komiteta KPH-a, sazvao je 19. jula savjetovanje s partij-
skim rukovodiocima Korduna i Banije i naglasio da je krajnje vrijeme
da započne oružana borba. Za početak oružane akcije određen je da-
tum 23. jula. Po ranije pripremljenom planu, 20. jula je izvršeno mi-
niranje željezničke pruge prema Rijeci, nedaleko od Karlovca. Bilo je
planirano da se sljedeće noći izvede druga akcija, napad na vojno skla-
dište u Karlovcu. Akcijom je trebao rukovoditi sekretar SKOJ-a Nikola
Šavor. Mi smo ga u organizaciji SKOJ-a znali kao hrabrog mladića, vrlo
odlučnog i snalažljivog u mnogim, pa i diverzantskim akcijama koje
su do tada izvođene. Ne znam kako je plan napada na vojno skladište
otpao, pa je napadnuta kasarna Ban Jelačić. Bačene se bombe (Šavor i
Milan Vidović) koje nisu eksplodirale. Oni i neki drugi iz grupe uhap-
šeni su. Vidović će biti strijeljan, a Šavor je provalio skojevsku, a dije-
102 ii. zdavčćv7u
lom i partijsku organizaciju u Karlovcu. Ustaški prijeki sud na osnovu

te provale osudio je na smrt dvadesetak članova KPJ-a i skojevaca,
među njima i dva člana OK KPH-a Karlovac.
Meni je moj poznanik i naš suradnik Milan – Mićo – Prpić, inače
u bliskom srodstvu s porodicom majke Ante Pavelića, ponudio da mi
osigura propusnicu za Beograd i Srbiju, a kad sam to odbio, osigurao
mi je propusnicu da mogu putovati kući na Kordun i kretati se u tom
dijelu Hrvatske. Budući da su pripreme za ustanak i početak oruža-
ne borbe bile u toku, komitet KPH-a Karlovac iskoristio je ovu mo-
gućnost da ja mogu biti veza i prenositi pisma i odluke KPH-a Karlo-
vac organizacijama KPH-a kotara Vojnić i Vrginmost, a u nekoliko slu-
čajeva neposredno organizacijama koje su se uspostavljale u Petrovoj
gori, u šumama oko Vrginmosta, Vojnića, Debele Kose i Perne.
Vraćajući se iz Petrove gore vlakom s Vojnić-kolodvora, iskrcao
sam se 1. augusta ujutro u Karlovcu i naišao na domobransku opsadu
željezničke stanice i okolnih prolaza. Propusnica mi je bila istekla i bio
sam uhapšen, vezan žicom i odveden u stroj s oko dvadesetak drugih,
također uhapšenih i vezanih ljudi. Vodila nas je domobranska deseti-
na ili vod, na glavi su imali fesove, čime su se kitili i unosili strah sva-
kom prilikom, pa tako i sada. Na putu do zatvora susrela su nas dvojica
željezničara, Radikovići, moji zemljaci, prepoznali su me i javili mo-
jim roditeljima. Tih dana, poslije naših oružanih napada i hapšenja i
strijeljanja u Karlovcu, odlazak u zatvor bio je isto što i izvođenje pred
streljački vod. Zatvorili su nas u podrum Sokolskog doma, policijski
zatvor već je bio prepun uhapšenih. Nakon dva dana saslušavanja poz-
vao sam se na svjedočenje Miće Prpića i izvjesnog Bužančića, profeso-
ra trgovačke akademije, sada opunomoćenika NDH u firmi Našička d.
d., gdje sam ja još uvijek bio na platnom spisku. Oboje su došli, svjedo-
čili su i izvukli me, ali i upozorili da još isti dan nestanem iz Karlovca.
Otišao sam, ali sam se još dva puta morao vraćati u Karlovac, noseći
izvještaje Štaba Petrove gore iz sela Vučkovići u Karlovac. Izvještaje
bi redovno predavao Radi Šuputu ili njegovoj supruzi u Karlovcu, na
Drvenom placu. Dolazio sam i odlazio petkom, sajmenim danom u
Karlovcu, seoskim zapregama hrvatskih seljaka iz okoline Karlovca,
103 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
koje su preporučivali naši suradnici. Zadnji put došao sam u Karlovac

s izvještajem iz Petrove gore čini mi se 20. ili 21. oktobra 1941., i upu-
tio se Šuputima. Kada sam na dnu dugačkog drvenog ganjka, gdje je
bio njihov stan, vidio da su vrata zaključana, a na bravi pečat ustaške
policije, shvatio sam da moram brzo pobjeći, uništiti izvještaj ruko-
vodstva Petrove gore i pokušati se izvući iz Karlovca.
Uspjelo mi je to preko naše veze u Rakovcu. Sutradan sam bio
na Petrovoj gori i podnio usmeni izvještaj. Srećko Manola mi je, na
žalost, potvrdio vijest koju sam već bio čuo u Rakovcu, da je tih dana
na ulici u centru grada ubijen Josip Kraš spremajući diverziju na že-
ljeznički most preko rijeke Kupe, na ulasku u Karlovac. Dan ili dva
ranije da je uhapšen sekretar Mjesnog komiteta KPH-a Karlovac Ma-
rijan Čavić. Da je iz CK KPH-a, ne znajući da je Kraš ubijen, Okruž-
no operativno rukovodstvo dobilo direktivu da se iz Karlovca odmah
prebaci u Petrovu goru. Premještaj je izvršen krajem oktobra 1941. Ja
sam, nakratko, bio raspoređen u odred Crna Lokva, a zatim sam pre-
bačen u partizane, u odred Brdo, čiji je logor bio na Petrovoj gori, iznad
sela Ključar.
Odluka da grad napuste svi članovi Okružnog komiteta Karlo-
vac koji su na bilo koji način bili kompromitirani i svaki čas mogli
biti uhapšeni, i da odu na Petrovu goru, bila je donesena već 21. jula
1941. Tokom augusta na Petrovoj gori naći će se veći dio OK KPH-a,
a 18. augusta formirat će se jedinstveno vojno rukovodstvo za Petro-
vu goru pod rukovodstvom španskih boraca Ivana Rukavine, Srećka
Manole i Roberta Domanyja. Ono će s Većeslavom Holjevcem kao po-
litičkim komesarom preuzeti rukovođenje partizanskim odredima i
oružanom borbom na čitavom području Korduna i Banije. Iz Petrove
gore organizirat će se ustanak i rukovodit će se oružanom borbom u
Hrvatskoj.
III. POGLAVLJE
Epopeja Petrove gore
Petrova mi gora mati

suho lišće krevet moj
iz nje krećem svakog dana
u krvavi teški boj...
(narodna, 1941.)
Geostrateški položaj Petrove gore davno je zapažen. Sa svojim

pobrđem i šumama leži između rijeka Une i Kupe gdje su se graničila
dva carstva, Austrija i Turska. Put uz rijeku Unu na jug vodi do prijela-
za za Dalmaciju, prema zapadu rijekom Kupom do Karlovca, a prilazi s
južne strane austrijskim posjedima Kranjske i Koruške i, naposljetku,
samom Beču. S toga ne začuđuje da je na njezinom prostoru nastala
bogata ratnička tradicija.
U Drugom svjetskom ratu Petrova je gora postala legendom. Ta
“legendarna šuma, šuma prkosnica, posljednja nada i moralno zaleđe”
tih ratnih godina krila je narod i borce, partijske komitete i vojne šta-
bove, petnaest partizanskih odreda, osam partizanskih bolnica, parti-
zanske radionice, kožare, kovačnice, apoteke i štamparije... O njoj je
narod pjevao pjesme. U duši naroda sve je moglo pasti u ruke neprija-
telja, ali legendarna partizanska Petrova gora nikada.
Kordun je jedan od onih naših krajeva u Drugom svjetskom ratu
gdje su se vojni i drugi oblici otpora razvijali u gotovo neprekidnoj
uzlaznoj liniji. Borci Korduna, djelujući u neposrednoj blizini Zagre-
ba, zadavali su vojnički teške udarce okupatoru i Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj, uprkos velikim žrtvama koje su podnosili. Na malom pro-
108 iii. zdavčćv7u
storu kakav je Kordun bilo je preko 150 stratišta. Svaki treći čovjek
srpskih sela izgubio je život.
U razvoju Narodnooslobodilačke borbe na Kordunu treba uočiti
njegovu najtješnju vezu s čitavim područjem središnje Hrvatske, od
Žumberka, Pokuplja i Banije do Cazinske krajine, Like i Gorskog ko-
tara. Na partijskoj konferenciji u šumi Abez, nedaleko od Vrginmosta,
19. i 20. jula 1941. dan je nalog da se na Kordunu i Baniji otpočne s
oružanim ustankom i formiranjem borbenih grupa. Prve oružane ak-
cije na Kordunu izvedene su već 23. jula 1941. Prvi partizanski odred –
Debela Kosa – formiran je 31. jula, a do konca 1941. aktivno djeluje 55
partizanskih odreda. Od 20. septembra 1941. do 31. januara 1942. broj
partizana na Kordunu i Baniji porastao je s 822 na 3050, broj vojnič-
kih pušaka s 291 na 1804 komada, a puškomitraljeza sa samo jednog
na 57.
Ustaška vlada u Zagrebu osjeća opasnost od naglog narastanja
naoružanih partizanskih formacija gotovo pred samim nosom Zag-
reba i u drugoj polovini decembra 1941. poduzima ofanzivu s desne
obale Kupe u namjeri da jakim snagama izbije na željezničku prugu
Karlovac – Sisak, poveže garnizone u Vojniću, Vrginmostu, Topuskom
i Kladuši. Ujedno, htjelo se onemogućiti da se narod iz napadnutog
rajona može izvući prema Petrovoj gori, gdje je bježao pred ustaškom
ofanzivom i pokoljima. Ova je ofanziva povedena s namjerom da se
našim, partizanskim snagama onemogući likvidacija garnizona u sa-
mom Vojniću, nakon što smo zarobili sve neprijateljske posade u nje-
govoj okolini.
Geografski položaj Vojnića i jak garnizon neposredno pod Petro-
vom gorom omogućavali su vladi NDH kontrolu naših snaga i ustan-
ka na tom središnjem dijelu Korduna. Stoga su za napad angažirane
najelitnije ustaške jedinice, uključivo poglavnikova lična garda. Sam
Pavelić u pratnji Kvaternika izašao je na područje operacija i pratio tok
iz oklopnih kola. Podčinjenim komandantima dao je puna ovlašćenja
da pale, ubijaju i uništavaju sve što mogu. Svojim prisustvom hrabrio
ih je u zločinima. Spaljeno je oko 2000 kuća, ubijeno 1617 muškaraca,
žena i djece od kojih u Dugom Selu i Prkosu 900 osoba. Deset do pet-
109 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
naest hiljada ljudi, pretežno žena, djece i staraca, napustilo je svoja

ognjišta i krenulo u zbjeg u Petrovu goru bez obzira na teške uvjete
jedne od najljućih zima što se pamtila. Ipak, narod je čvrsto vjerovao
da će rukovodstvo Narodnooslobodilačkog pokreta naći za njih pravi
izlaz.
Neprijateljska ofanziva potrajala je dulje od tri nedjelje a da nije
postigla ciljeve. Prekinuta je tek nakon što smo likvidirali garnizon
u Vojniću. Bili su prisiljeni svoje sve šire akcije protiv partizana od-
goditi za proljeće. Samu opsadu Vojnića započeli smo prvih dana ja-
nuara 1942. Ustaško-domobranske snage napustile su Vojnić tokom
noći 12. januara i, izbjegavajući putove, gazili su cijelac snijeg u nadi
da će se neprimjetno izvući prema Karlovcu. Naša zasjeda, u koju je
ulazila neprijateljska kolona, otpočela je napad s krila i čela i nakon
nekoliko sati borbe sve je bilo gotovo. Neprijatelj je imao 34 poginula,
zarobljenih 12 oficira, 36 oružnika i 450 domobrana sa svim oružjem i
drugim ratnim plijenom. Nakon što smo oslobodili Vojnić, neprijatelj
bježi iz Veljuna, a odmah zatim napušta i Perjasicu. Sada su se granice
slobodnog teritorija premjestile u samo predgrađe Karlovca, na rijeku
Kupu i pred Slunj.
Veći dio Korduna oslobođen je u decembru 1941. Na uskom po-
dručju oko Vojnića (Vojnić-kolodvor, Utinje, Vojišnica) u osam dana
zarobljeno je 260 neprijateljskih vojnika s 213 pušaka, 17 puškomi-
traljeza, znatnom količinom municije i vojne opreme. Kod napada na
posadu na Vojnić-kolodvoru u noći s 19. na 20 decembra zarobili smo
70 vojnika s oružjem i opremom. Među domobranima je bilo nekoliko
žandarma i jedan od njih, u vrijeme predaje, ubio je svog komandira i
naoružan pobjegao. Nekoliko nas krenulo je uhvatiti ga. Žandarm je
bio obučen vojnik za razliku od nas tek ušlih u rat, bez ikakvog vojnog
iskustva. Uputio se u šiprag i sačekao nas iza jednog džbuna. Kako ga
nisam vidio, naišao sam prvi i on je opalio metak. Pogodio je trorogu
partizansku kapu na mojoj glavi, a od pucnja s dva do tri metra daljine
pao sam na zemlju. Dvojica mojih suboraca mislili su da me je ranio, a
možda i ubio, pritrčali su mi, a žandarm je pobjegao. Kada je svanulo,
uhvatio ga je rezervni partizanski odred Brdo i Međeđak i strijeljan je.
Svi ostali zarobljenici pušteni su živi i zdravi svojim kućama. Meni je

to bilo prvo ozbiljno vatreno iskustvo.
Vojni uspjesi partizana u drugoj polovini decembra 1941. i počet-
kom 1942. omogućili su da se u martu 1942. formira velika slobodna
teritorija. Obuhvaćala je srpske dijelove Korduna od rijeke Kupe do
Plaškog i Gorskog kotara, područje kotara Cazin s muslimanskim sta-
novništvom, a preko Šamarice na Baniji, sve do Dvora na Uni. Sada
je bilo moguće da se s tog područja u Hrvatskoj razvijaju operacije na
susjedna područja s hrvatskim stanovništvom.
Moja je porodica osjećala uspjehe partizana krajem 1941. kao
vlastite i donijeli su joj olakšanje, nakon nemira i gubitaka koje smo
doživjeli tokom te godine. Bilo je to nešto čemu smo i mi sami nepos-
redno doprinosili. Svi muškarci iz naše kuće sudjelovali su u borba-
ma koje su se vodile u kotarevima Vojnić i Vrginmost. U razoružanju
neprijateljskog garnizona Vojnić u selima Utinje (Gornje i Donje),
moj otac Mihajlo zajedno s Dušanom Ćosićem, koji je bio na čelu već
spomenutog rezervnog odreda Brdo i Međeđak, sprječavao je neprija-
teljske kolone da se najkraćim putem preko Vukmanovića probijaju
ka Karlovcu. Sin očeve sestre Anice, Janjanin Ignjatija čiji je otac po-
ginuo u Prvom svjetskom ratu, a on sam odrastao u našoj kući, postao
je istaknuti borac NOVJ i komandir čete. Rat je završio kao major u
OZN-i. Ja osobno borio sam se od prvog dana kao skojevski rukovodi-
lac 2. bataljona kordunaškog partizanskog odreda (KPO).32 Očev naj-
mlađi brat, moj stric Pavao Mamula, kao komandir voda 4. bataljona
KPO-a s jednom četom podišao je sa sjeverne strane željezničke pruge
Karlovac – Utinje, sačekao neprijateljsku kolonu, doveo je u okruže-
nje i omogućio je da naša druga dva bataljona izvrše napad i primoraju
posadu garnizona Vojnić na predaju. Pavao je 1942. u proljetnoj usta-
škoj ofanzivi teško ranjen i zarobljen, a život je završio u njemačkom
logoru u Norveškoj. Najstariji očev brat Ignjatije, koji je ustašama pao
u ruke u maju 1941., ubijen je i bačen u jamu kod Veljuna. Njegov sin
32 Kao prvoborac, nosilac sam Partizanske spomenice 1941.

111 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Teodor – Tešo – Mamula bio je tih dana kao omladinac na partizans-

koj vojnoj obuci i u ljeto 1942. ulazi u sastav 4. crnogorske proleter-
ske brigade. S njom prolazi Sutjesku i Zelengoru odnosno Četvrtu i
Petu neprijateljsku ofanzivu. Proslavio se kao hrabar i omiljen borac,
i postao komandir voda. U borbama je teško ranjen. O njegovoj hra-
brosti i vedrom karakteru govori se u zborniku radova Neretva, i to na
nekoliko stranica, daleko više nego o mnogim borcima i starješinama
Crnogorcima.33 Nakon što je ozdravio, Tešo je ušao u sastav pratećeg
bataljona Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a i u borbama u Drvaru, a u vri-
jeme njemačkog desanta 1944. ponovo je teško ranjen. Teodor – Tešo –
Mamula umro je 5. maja 1945. godine, samo četiri dana prije pobjede.
O drugim članovima nekada male inokosne porodice Mamula,
“vojvode” Rade iz Gomirja, koji su se raselili po Gorskom kotaru – Srp-
ske Moravice, Tuk, Jasenac – može se čitati u historijskim zapisima
KPJ-a i NOB-a. Jovo Mamula bio je sekretar organizacije KPJ-a/KPH-a
od 1937. do 1941. U oktobru 1941. formira partizanski odred u Gomir-
ju, u koji su uključeni partizani Gomirja, Hreljina, Ljubišine i Musu-
linskog Potoka. Oni su na tom području izvodili razne akcije. Jedna je
od njih napad na ustaše u Gomirju koji su u maju 1941. pohapsili sve
kaluđere iz manastira, odveli ih u ustaški logor Danica u Koprivnici,
a zatim u Jadovno gdje su pobijeni. Niko Mamula sa suradnicima or-
ganizirao je u novembru 1941. partizanski odred u Jasencu, čemu su
prisustvovali španski borci Veljko Kovačević i Ivo Vejvoda. Oni će biti
imenovani komandantom i političkim komesarom 5. primorsko-go-
ranske partizanske zone.
O Bogdanu Mamuli, general-potpukovniku JNA, narodnom
heroju, njegovom ratnom doprinosu počev od običnog borca do ko-
mandanta i načelnika štaba divizije, a poslije rata vojnog izaslanika u
Sovjetskom Savezu i načelniku Vojne akademije JNA, nije potrebno
šire govoriti. Spomenuo bih i njegova sina Zorana Mamulu, cijenjeno
33 Neretva, Proleterske i udarne divizije u bici na Neretvi, edicija Iz ratne prošlosti naših
naroda, Knjiga 69., Beograd, 1965.
ime novijeg jugoslavenskog novinarstva po kojemu je nakon njegove

prerane smrti nazvana nagrada za doprinos novinarstvu. S Bogdanom
i njegovom porodicom uvijek smo se oslovljavali “rođače”, i time smo
naglašavali zajedničko porijeklo iz malobrojne porodice Mamula u
Gomirju.34
Danas se, dakle, o porodici Mamula može sa sigurnošću zaklju-
čiti samo jedno. Ma gdjegod da su stigli, gdje žive, što rade, čime se
bave i u kakvim su međusobnim odnosima, svi su potomci male grupe
ljudi koju je vojvoda Rade Mamula Banjanin doveo u Gomirje u drugoj
polovini 16. stoljeća. Nije poznato ni jedno prezime Mamula koje bi
imalo drugačije porijeklo.
Poslije oslobođenja Vojnića moj 2. bataljon KPO-a raspoređen je
nasuprot talijanskom i ustaško-domobranskom garnizonu u Vrgin-
mostu. U visokom snijegu oko 800 talijanskih vojnika s tenkovima i
artiljerijom pokušalo se probiti napadom prema Podgorju i Crevarskoj
Strani. Pošto smo ih dva puta odbacili, odustali su. Početkom februa-
ra 2. bataljon je povučen u Vojišnicu. Ukrcani u saonice s konjskom
zapregom, 7. februara krenuli smo prema Veljunu. Rijeku Koranu
prešli smo čamcima i splavovima, koje smo dijelom dobili od mje-
štana, a dijelom ih sami napravili. Korana je brza rijeka, vodostaj je
34 Ukidanjem Vojne krajine i izgradnjom željezničke pruge Karlovac – Rijeka u drugoj

polovini i koncem 19. stoljeća mijenjaju se položaj i uvjeti života krajiških porodica.
Dolazi do osiromašenja i raseljavanja ponajprije unutar Austro-Ugarske, a nakon
uspostave Kraljevine Jugoslavije, po njenim centrima i gravitacionim područjima,
tamo gdje su nalazili kvalitetnije uvjete života i rada i gdje se javlja napredak novog
doba. Na prezime Mamula nailazi se u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. U najnovije
vrijeme, nakon što je razbijena Jugoslavija, na prostorima novouspostavljenih
samostalnih država nailazimo na prezime Mamula i u državno-političkim struktu
rama Hrvatske i Srbije. U Hrvatskoj, u Primorsko-goranskoj županiji, a u Srbiji
poslije 2001. u predsjedništvu vladajuće partije. Nestanak Vojne krajine i otvaranje
komunikacija sa svijetom otjeralo je trbuhom za kruhom ne samo pojedine članove,
sad već i izdijeljene porodice Mamula, nego i drugih porodica čak i do SAD-a. Dospio
mi je u ruke faksimil napisa “Grb porodice Mamula” (Slovensko-srpsko društvo, San
Carlo, Kalifornija, SAD) u kojem se govori o grbu koji je Emanuel Mamula, major
Vojne krajine, primio od cara Leopolda II., a Lazar Mamula kao guverner Dalmacije
1851. U istom članku govori se o dobro poznatoj porodici Mamula u Pittsburghu.
(Vidi fotografiju 3.)
113 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
bio visok, a naša plovila nesigurna. Oko desetak boraca nikako se nije
usudilo ući i morali smo ih vratiti u Vojnić. Bataljon je bio određen da
u rajonu Zbjeg borbeno osigurava Glavni štab NOV-a i PO-a Hrvatske,
koji se premjestio iz Petrove gore kako bi lakše komunicirao s parti-
zanskim jedinicama u Lici, Gorskom kotaru te žumberačko-pokup-
skim i drugim odredima koji su se postepeno formirali u sjeveroza-
padnim dijelovima Hrvatske.
Februar 1942. naš je bataljon uglavnom proveo u rajonu Zbjeg.
Nakratko je izdvojena jedna četa iz obezbjeđenja Glavnog štaba i sud-
jelovala je u napadu i razoružavanju talijanske kolone, koja se kretala
od Slunja prema Primišlju. Zarobili su 50 talijanskih vojnika s oruž-
jem i konjskim zapregama.
Martovska ofanziva i pogibija moje obitelji
U martu 1942. ustaški Glavni stožer poduzima novu ofanzivu na po-

dručje Petrove gore. Htjelo se zaustaviti širenje ustanka na Kordunu
i njegovo prenošenje preko rijeke Kupe na područja neposredno oko
Zagreba, Karlovca i Siska. Pavelić naređuje formiranje utinjskog zdru-
ga od sedam bataljona ustaša, domobrana i žandarma. Pridodano im je
i pet četa takozvanih “divljih ustaša” iz Cazina, Vrnograča i Topuskog.
S položaja od Karlovca, Vukmanića i Skakavca, preko Utinje, trebali su
upasti u Vojnić, centar ustanka na Kordunu, zauzeti Veliku Kladušu,
koja je bila oslobođena u decembru, i blokirati Petrovu goru s istočne
i južne strane. Ukupno je u ofanzivi bilo angažirano oko 7000 neprija-
teljskih vojnika. Pješadijske jedinice podržavane su artiljerijom, bor-
benom motorizacijom i s nekoliko aviona.
U odbrani slobodne teritorije Korduna učestvovali su partizani
Prvog, Drugog, Trećeg i Petog bataljona I. kordunaškog odreda, dok je
Četvrti imao zadatak nanositi neprijatelju udarce na području kotare-
va Vrginmost i Pisarovina, u pozadini neprijateljske ofanzive.
Dvije čete našeg Drugog bataljona vraćene su u Vojnić. Jedna
je četa s komandirom Đorđem Momčilovićem dobila zadatak da sa
snagama II. kordunaškog partizanskog odreda izvodi akcije na podru-
čju Plaškog i Ličke Jasenice, i time olakša situaciju oko Petrove gore.
Utinjski zdrug krenuo je u napad preko Utinje 19. marta i sukobio se
s četom našeg Drugog bataljona, kojoj sam i sâm pripadao. Mi smo iz
Vojnića stigli pred sam napad i odmah ušli u borbu koja je trajala oko
šest sati. Kada je ustašama stiglo pojačanje, morali smo se povući. Pro-
lazeći kroz Vojnić-kolodvor, svratio sam do naše kuće i našao majku
115 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
i sestre Danicu, Stanu i najmlađu Milicu – Micu, braću Vladu i naj-

mlađeg Miloša kako se s nešto hrane, pokrivača i odjeće pripremaju
da preko Ključara odu u Petrovu goru. Otac je bio odsutan po zadatku
u rezervnom partizanskom odredu i dužnosti člana Kotarskog naro-
dnog odbora Vojnić, u koji je u međuvremenu izabran. Mama plače
i tuži se na brata Vladu, kaže odbija napustiti dom, on da će ostati tu
pa neka ga ubiju. Jedva sam ga privolio i krenuli su. Penjući se prema
Biljegu zadnji put sam, daleko dolje prema Vojnić-kolodvoru, vidio
našu kuću i oko nje gospodarske zgrade. Za dan ili dva sve će to biti
spaljeno i izgorjet će do temelja. Tada nisam mogao znati da se moja
majka Đurđija, sestre Stana i Milica – Mica te brat Miloš nikada više
neće vratiti na naše staro ognjište, pa makar bilo i zgarište.
Neprijateljske snage kreću 23. marta 1942. na Petrovu goru iz
svih operativnih pravaca. Uz pomoć avijacije i artiljerije odbacuju
naše snage, osvajaju vrh Petrove gore, Petrovac i Velebit, odmah kopa-
ju rovove i utvrđuju se. Noću 31. marta na 1. april Treći bataljon našeg
odreda uz pomoć oko 700 “roguljaša” – seljaka naoružanih roguljama,
vilama – napada utvrđene ustaše na Petrovcu. Naletjeli su na duboko
ukopane rovove i vatru mitraljeza, minobacača i ručnih bombi. Pre-
trpjeli su neuspjeh i teške gubitke. Tokom 1. i 2. aprila ustaške sna-
ge krstare po bilu Petrove gore, a jedan dio snaga upućuju prema selu
Ključar. Moj Drugi bataljon upravo je bio krenuo u napad na ustaške
snage u Ključaru kada su nas napali s leđa. Prihvaćajući borbu povlačili
smo se prema onom dijelu Petrove gore gdje ustaše još nisu bile pristi-
gle. Iznad Muljave, poznatog stjecišta šumske pruge i kolnih putova,
naišli smo na sklonište naših porodica, naših susjeda, uglavnom žena,
djece i staraca. Zamolili smo ih da tu i ostanu i ne kreću nikud, mjesto
je bilo skrovito. Uplašeni, oni su krenuli za nama i našli se između nas
i ustaškog borbenog stroja s kojim smo vodili borbu. Ustaše su zarobili
tu nemoćnu kolonu civila i tjerali ih pred sobom kao štit od naše vat-
re, da bi potom nad njima izvršili teške zločine.
Mnogo godina kasnije Mile Dakić će, stojeći na mjestu pogibije,
komemorirati: “... stoji pedeset prezimena ukočeno i nijemo. Nadvilo
se jedno krvavo ratno proljeće nad četvero Ćosića... devet Ivoševića...
dvadesetpetoro Šimulija, četrnaestoro Tesla... šestoro Dakića i trina-

est Krivokuća... petero Mamula... petero jednih Vukobratovića i šesto-
ro drugih Vukobratovića... Rodbinski povezane porodicom Mamula,
Vučinić i Šimulija su zajedno. Đurđija Mamula je u čvrstom zagrlja-
ju držala kćerku Milicu, a njena kći Danica brata Miloša. Uz njih se
šćućurila Stana...”35
Opisujući tragediju, kaže da je ostala gomila mrtvih, ranjenih i
izbezumljenih iz koje se dizala para i zadah krvi. “Došla je do svijesti
i teško ranjena Danica Mamula. Pod hrpom ubijenih našla je još teže
ranjenu sestru Stanu, koja umire na njezinim rukama...”
Kada je pala noć, s djelom Drugog bataljona prošao sam taj isti
put i naišao na kasapnicu nevine čeljadi, koju su iza sebe ostavili usta-
še. Već na prilazu šumskim puteljkom naišli smo na sedam ubijenih
starijih ljudi. Prepoznao sam ih gotovo sve. Nismo sreli nikog živog
da nam kaže što je s onima koji su ostali iza nas. Tražio sam svoje. Od-
jednom sam čuo kako nas netko doziva. Nejasan glas, ne razaznajemo
tko je i otkuda zove. Mrkla je noć. Oprezno prilazimo bliže i ja pre-
poznajem glas svoje tetke Milevice, sestre strica moje majke. Doziva
me imenom. Kad sam prišao bliže i pokušao je pridignuti, vidim sva
je u krvi, djeluje sablasno. Nešto dalje u koloni s nama je i njezin sin
Nikola. On dolazi k majci koja moli da je ne ostavljaju takvu, da je ubi-
jemo. Od nje sam saznao da su moji pobijeni samo nešto dalje. Kada
sam došao do gomile ubijenih i iskasapljenih, netko mi je posvijetlio s
malo svjetla i ugledao sam grozan prizor – mrtvu majku, brata Miloša
i sestru Milicu. Stana je ležala podalje. Danice nije bilo tu, ali nisam
vjerovao da je ostala živa. Nekoliko dana kasnije, naišao sam na nju
u jednom šumskom mlinu, netko joj je bio stavio zavoj preko razva-
ljenog ramena, ja sam je previo. Nije mi izgledalo da će preboljeti. Na
svu sreću tu se našla Mila, žena koja je nekad radila kod nas i ona je
preuzela brigu o Danici. Sestra mi je ispričala o ocu i bratu Vladi. Otac
35 Mile Dakić, “Ustaški zločin na Barin Kosi aprila 1942.”, u: Kotar Vojnić u
Narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji (Zbornik Historijskog arhiva u
Karlovcu), Karlovac, 1989.
117 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
je, kao odbornik, sve vrijeme bio na poslovima zbrinjavanja velikog

broja porodica izbjeglih u Petrovu goru. Vladu je vodio sa sobom. Kad
je doznao što se dogodilo s mamom i troje najmlađe djece, napustio
je sve, stigao do mrtvih i iskasapljenih, umotao ih u krpe, plahte i će-
bad koju je tu našao, iskopao grob i sahranio ih. Moj je otac bio veoma
čvrst čovjek, nas djecu nije mazio, prebrodio je mnogo toga a da nikad
suzu nije pustio. Danica mi je kasnije pričala da je, kada je nju prona-
šao, toliko plakao da ga ona naprosto nije mogla prepoznati.
Po završetku rata grobovi s Barin kose preneseni su na mjesna
seoska groblja ubijenih. Mi smo odlučili da grob naših nevinih žrtava
uredimo tamo gdje su i ubijeni i da, kao spomen, svjedoči o zločinima
koje je Pavelićeva NDH ostavila u Petrovoj gori kao svoj biljeg. Branko
Gvozdenović, sin moje sestre Danice, kako se 1995. vratio iz izbjeg-
lištva, jedini je od porodice koji održava grob. Nakon njega i ovaj grob
Mamula nestat će na tragu jednog naroda koji je stotinama godina ži-
vio u Hrvatskoj, na Kordunu i u pojasu Petrove gore – i nestao.
U obruču
Nakon kraćeg predaha naše jedinice u drugoj polovini 1942. vode broj-
ne ofanzivne akcije po svim dijelovima Korduna i Pokuplja. Pavelić i
njegov glavni stožer shvaćaju da u martovsko-aprilskoj ofanzivi nije
postignut željeni cilj, da partizani nisu uništeni ni u jednom rajonu
Korduna, posebno ne u Petrovoj gori gdje su se nalazila partijska i voj-
na rukovodstva, baze i logistika. Stoga donose odluku da se na Kor-
dunu u potpunosti uništi partizanski pokret formiranjem jakog obru-
ča oko samog njegovog središta, ograničenog prostora Petrove gore.
Napadom jakih snaga očekivalo se sabiti partizane na uzak prostor i
satrti ih ili prisiliti na predaju. Odabrane su najborbenije elitne snage
što ih je ustaški Glavni stožer tada imao na raspolaganju. Zadatak da
pripremi i izvrši operaciju dobio je Ante Moškov, ličnost od punog Pa-
velićevog povjerenja. Kada je Moškov organizirao svoje snage, izdao
je naređenje: “Sve osobe koje se nađu u pošumljenom dijelu Petrove
gore imaju se pobiti. Petrovu goru nadlijeću avioni, bacaju bombe i
letke u kojima vojskovođa Slavko Kvaternik poručuje: ‘Radno-seljač-
ki narode! Opkoljen si sa svih strana. Prijeti ti uništenje bez milosti.
Zato, tebi narode, nudimo predaju, i savjetujem ti da među sobom po-
biješ te takozvane drugove. Istrijebi ih kao pošast koja te je u nevolju
bacila i predaj se s puno povjerenja. Biraj dakle, život ili smrt.’”
Obruč oko Petrove gore zatvorilo je skoro 10.000 ustaša, domo-
brana i Talijana. U obruču se našlo 730 partizana, 10.000 izbjeglica,
100 teških ranjenika, gotovo sva politička i vojna rukovodstva Kor-
duna. Poslije izvedene akcije na željezničkoj pruzi kod Ličke Jasenice
moj je bataljon zadnji stigao (7. maja) u Petrovu goru. Neprijateljsko
119 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
opkoljavanje bilo je u toku i mi smo na cesti Vojnić – Krstinja naletjeli

na neprijateljsku motoriziranu kolonu, savladali je i ušli u obruč Pet-
rove gore.
Sistematsko zatezanje obruča počinje 9. maja. Otvorio se pakao,
noći su bile užasne. Topovi, minobacači i mitraljezi nisu prestajali.
Naši položaji bili su na dohvatu cjelokupnog vatrenog oružja neprija-
teljskih snaga. Štab kordunaških odreda tražio je i razmatrao moguće
pravce proboja na način da imamo što manje gubitaka. Iz mog bataljo-
na određeno je da nas šestorica 12. maja u zoru izvidimo neprijateljske
položaje prema Biljegu i snimimo uobičajenu jutarnju situaciju na
neprijateljskim položajima u rajonu u kojem smo namjeravali izvršiti
proboj. Gazili smo potokom pred samim neprijateljskim položajima
i utvrdili vatrene točke, rovove i zaklone, ali jednako tako i jutarnju
opuštenost vojnika. Povratkom u Štab, koji je bio smješten u logoru
Radonja, potanko smo izvijestili o svemu što smo uočili, posebno da
su se vojnici u svanuće ponašali ležerno i obavljali jutarnju higijenu.
Bila je to dobra prilika za napad. Zajednički sastanak Štaba grupe kor-
dunaških odreda, članova Okružnog komiteta KPH-a Karlovac i Štaba
1. kordunaškog odreda, čiji su sastav činile gotovo sve opkoljene par-
tizanske jedinice, održan je 13. maja. Određeno je da se sutradan, 14.
maja, izvrši proboj na dva pravca: prema Biljegu na sjeveru i Magar-
čevcu na istoku Petrove gore.
Rano ujutro 14. maja, postrojeni u Muljavi, primili smo naređe-
nje za proboj uz upozorenje da izvršimo žestok napad, da možemo
očekivati velike gubitke, ali da ne odustajemo bez obzira na to koliki
oni bili. Kolone su krenule u napad s bombašima naprijed. Neprija-
teljski vojnici brijali su se, umivali, čekali u redovima za doručak, di-
jelila se municija. Prolomila se vatra naših bombaša, a zatim pušaka i
puškomitraljeza, nezaustavljiv juriš. Neprijateljski vojnici, iznenađe-
ni, bježali su iz bunkera. Mitraljezima otvaramo vatru, preskačemo
rovove, brzo svladavamo utvrđene vatrene točke. Ne zaustavljamo se
pokupiti oružje, zarobljene vojnike, pa čak ni pokupiti naše ranjene
i poginule drugove. Sve će to učiniti mnoštvo naroda koje se odjed-
nom našlo u proboju iza nas. U trku ćemo prijeći i drugu vatrenu lini-
ju na cesti Vojnić – Vrginmost, a odmah zatim i željezničku prugu u

Slavskom Polju. Tek ćemo tada primijetiti talijanske tenkove koji su
krenuli intervenirati. Obruč bio probijen. Mi smo sada na slobodnoj
teritoriji, prikupljeni na Jurinim brdima, nadomak Sjeničaka. Sređu-
jemo se, prebrojavamo i čekamo, da konačno nakon osam dana mirno
pojedemo obrok hrane.
U proboju je poginulo 25 partizana, nešto više bilo je ranjenih.
Naši relativno mali gubitci rezultat su nekoliko faktora. U potpu-
nosti smo iznenadili nespremnog neprijatelja odlučnim jurišom i
brzim napredovanjem naših jedinica, ali i naroda koji je lomljavom
svega ispred sebe i zastrašujućom bukom stvarao sablastan dojam. O
tome u izvještaju od 15. maja pukovnik Moškov izvještava Glavni stan
Poglavnika: “Masa partizana s oružjem i dva puta više onih bez oruž-
ja nagrnuli su u vidu klina na izabrana mjesta lanca, te pucaju ispred
sebe, jureći i trčeći velikom brzinom jednostavno su obarali i za so-
bom pomeli naše postavljene zasjede.”
Za vrijeme obruča u Petrovoj gori ustaše su na različite načine,
puškom, nožem, bombama, usmrtili 1300 žena, djece i staraca. U prip-
remi ofanzive i prilazeći Petrovoj gori, u crkvi u Kolariću kod Vojnića
iskasapili su oko 100 ljudi, polili ih benzinom i zapalili crkvu zajedno
s njihovim leševima. Tako je za vrijeme od 40 dana u proljetnim ofan-
zivama u kotarevima Vojnić i Vrginmost usmrćeno 3454 stanovnika.
Narod Korduna nikad nije doživio težih dana. Pa ipak ni najbrutalni-
ji teror nije oslabio ustanak i usporio širenje Narodnooslobodilačkog
pokreta u Petrovoj gori i na Kordunu. Petrova gora više se nije mogla
savladati niti se mogla dovesti u pitanje njezina slobodarska tradicija.
IV. POGLAVLJE
S Korduna na dugi ratni put
Odmah po završetku martovske ustaške ofanzive na Petrovu goru

Glavni štab NOP-a Hrvatske održao je od 8. do 11. aprila savjetovanje
s predstavnicima partizanskih jedinica Like, Gorskog kotara, Hrvat-
skog primorja, Korduna i Banije. Odlučeno je da se formira Prvi pro-
leterski bataljon. Formiran je 7. maja u Korenici. Za komandanta je
postavljen Ante Banina, komunista s otoka Veli Iž, iz Dalmacije. Stroj
bataljona brojio je 305 boraca. U sastav su ušli probrani borci: Kordu-
naši, njih oko 130, oko 50 Dalmatinaca, a ostali dio činili su Ličani,
Primorci, i Gorani.
Prvi proleterski bataljon djelovat će na tromeđi Like, Bosanske
krajine i Dalmacije. Zatim ubrzo prelazi u Žumberak. Prethodno je
razbio talijansko-ustaška i četnička uporišta u sjevernoj Dalmaciji i
vodio borbe u Lici, Gorskom kotaru i Hrvatskom primorju. S Korduna
su već stigle snage dvaju drugih bataljona koje će, zajedno sa Žumbe-
račko-pokupskim odredom, voditi žestoke borbe s talijanskim, usta-
škim i domobranskim jedinicama. Nakon grčevitih borbi i povlačenja
preko Kupe na Kordun, formirat će 7. novembra 1942. u Sjeničaku
13. udarnu narodnooslobodilačku proletersku brigadu “Rade Kon-
čar”. Tako je u Hrvatskoj stvorena proleterska brigada od boraca pre-
kaljenih u borbama od Dalmacije do Žumberka i neposredne blizine
Zagreba.
Veliki broj lokalnih i specifičnih prilika utjecat će na oružanu
borbu na Kordunu. Graničari, kao stalni vojnici, stoljećima su čuvali
granicu od Turaka, ratovali po svim evropskim ratištima i njegovali
svoje borbene tradicije. Jedna od karakteristika političkih prilika uoči
124 iz. davčćzč7u
Drugog svjetskog rata svakako je i činjenica da su u vrijeme Kralje-

vine Jugoslavije komunisti na Kordunu imali jak utjecaj, posebno u
srpskim selima. U kotarima Vojnić i Slunj u aprilu 1941. godine djelo-
vale su 32 ćelije s 254 člana i kandidata Partije, od čega 210 seljaka. Do
konca januara 1942. Kordun je imao preko 2450 naoružanih boraca i
oko 500 popisanih, organiziranih i spremnih za borbu. Nisu svi imali
borbeno oružje. Borili su se onim što im je bilo pri ruci, od kubure,
duplanke, sačmare, do rogulja i nadžaka. Poslije svake partizanske
borbene akcije naoružavalo ih se na stotine.
Potkraj juna 1942. godine krenuo sam s Drugim bataljonom I.
kordunaškog NOP odreda u rajon Slunj. U selu Tobolić formirana je 8.
jula 1. narodnooslobodilačka udarna brigada Hrvatske. U njezin sastav
ušao je moj bataljon i dva lička: “Marko Orešković” kao Prvi i “Peki-
ša Vuksan” kao Drugi. Naš bataljon Treći je bataljon Brigade. Udarni
bataljon banijskog NOP odreda bio je Četvrti. Na samom početku 1.
udarna brigada NOV-a Hrvatske brojila je 1028 boraca. Unatoč značaj-
nim gubicima – kako se stalno popunjavala novim borcima iz Like,
Korduna i Banije – brzo je narasla na više od 1200 boraca i rukovodi-
oca. Na čelu brigade bio je Ličanin Stevan Opsenica kao komandant,
Banijac Uroš Krunić kao politički komesar i Kordunaš Jovica Lončar
kao operativni oficir. Komandant našeg bataljona bio je Josip Kuštrin,
a politički komesar Milić Dejanović. Čim sam došao u Brigadu, postao
sam politički komesar jedne čete bataljona, a zatim rukovodioc KPJ-a
u bataljonu i član biroa KPJ-a u Brigadi. Iz SKOJ-a u KPJ primljen sam
prvih dana aprila 1942, dan ili dva nakon pogibije moje obitelji u Pe-
trovoj gori. Moji suborci znali su me kasnije podsjetiti što sam rekao
pri prijemu u Partiju. Kazao sam da sam izgubio majku i pola porodice,
rođake i susjede. Ostala mi je za utjehu Partija i samo ona, i njoj ću do
kraja života služiti. Danas, kad u dubokoj starosti pišem ovaj tekst,
Partije više nema, ali ja joj i dalje služim i odužujem joj se, koliko mi
to moja dob i opći uvjeti života dozvoljavaju.
U Brigadi sam upoznao mnoge sjajne drugove i borce. S nekima
od njih susretat ću se ne samo u ratu, nego i mnogo puta poslije rata na
visokim dužnostima u JNA. Među njima spominjem Danila – Danića
125 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
– Damjanovića, Iliju Radakovića, Momčila Novkovića, Stevana Opse-

nicu, Uroša Krunića...
Brigada je imala zadatak ne samo da doprinosi širem razvoju na-
rodnooslobodilačke borbe, nego i da kroz svoje ratno djelovanje izgra-
đuje našu partizansku vojnu organizaciju i taktičke postupke. Tu sam,
dakle, stekao i svoja prva saznanja o vojnoj vještini.
Prve borbene akcije Brigade razvijale su se u rajonu Plaški-Lič-
ka Jasenica, i duž željezničke pruge Rijeka – Oštarije – Split, posebno
na dijelu Kapele između Plaškog i Vrhovina. Prugom se snabdijevala
talijanska Druga armija, njeni garnizoni i porodice oficira na dalma-
tinskoj obali. Kada smo uspjeli zaustaviti redovne transporte snabdi-
jevanja, kako bi osigurali trasu i transport, Talijani su angažirali jake
snage na cijelom području Kapele. U samu kompoziciju uključivali su
oklopne vozove koji su pred teretnim vagonima čistili prugu.
Koncem jula 1942. prešli smo Kapelu i stigli u područje Drežni-
ce, centar ustanka i borbenih aktivnosti partizanskih odreda u Gor-
skom kotaru. Tokom augusta, sa svojim četirima bataljonima dobro
naoružanih boraca i s bataljonima Primorsko-goranskog odreda, Bri-
gada napada ustaško-domobranske i talijanske garnizone uzduž Joze-
finske ceste. U Gorskom kotaru sve je ostavljalo utisak postojanosti
rata: s jedne strane glavne komunikacije stisnuli su se neprijateljski
garnizoni i ogradili žicom, s druge strane partizanske snage i organi-
zacije uspostavile su na slobodnoj teritoriji svoja uporišta. To je bila
realnost. Ti neprijateljski garnizoni duž komunikacije bili su prepreka
našim vezama Korduna i Like s Gorskim kotarom i moralo ih se uklo-
niti. Time bi se omogućio ne samo manevar partizanskim jedinicama,
nego i dostava hrane, evakuacija zbjegova i ranjenika. Napad smo po-
čeli 12. augusta u operaciji od Modruša na vrhu Kapele do Jezerana na
ulasku u dolinu iz koje se račvaju putni pravci prema Gackoj dolini,
Brinju, Primorju, Drežnici, središnjem dijelu Gorskog kotara i Otočcu
u Lici. Naš Treći bataljon dobio je zadatak da uništi garnizon u Jeze-
ranama, utvrđen u pet kamenih zgrada s ustaškom posadom od 120
dobro naoružanih i iskusnih vojnika. Nekoliko mjeseci ranije jedan
lički bataljon teško je iskrvario u napadu na crkvu, koju su bili zapos-
jeli ustaše. Uhvatili su komandira jedne čete, objesili ga iznad oltara i

rasporili.
Dva dana vodili smo žestoke borbe i osvojili najvažniji garnizon
na komunikaciji, a ustaše zarobili. Mi smo imali 9 mrtvih i 18 ranje-
nih boraca. Na tom području Gorskog kotara i Like sada je stvoren
prostor za aktivnosti partizanskih odreda i čišćenje ustaških posada u
okolnim selima Lipice, Letinac, Križpolje.
Svoje aktivnosti prenijeli smo u Gacko polje, dolinu u Lici. U
obližnjem Otočcu bio je jaki talijanski garnizon, a nekoliko manjih na
željezničkoj pruzi za Dalmaciju u Vrhovinama i željezničkim postaja-
ma uz prugu. Ljeti 1942. naša 1. brigada Hrvatske prešla je na visora-
van Ličko polje gdje su u partizanskim odredima već djelovale i dvije
ličke brigade, tek nedavno formirane. Na tom području oslobođena je
Korenica, veći dio visoravni do Plitvičkih jezera i Plješivice na istoč-
noj strani, a na zapadnoj strani do ličke željezničke pruge ispod Vele-
bita i Gospića, kao vojnog i političkog centra ustaša u Lici. Ostala je
stara utvrda Udbina na Krbavskom polju, na putu za Dalmaciju. Toj
utvrdi na brijegu moglo se prići jedino preko ravne kamenite goleti i
lako se kontrolirao svaki prilaz običnim motrenjem golim okom. Lako
se branila. Jedna lička brigada i dva lička bataljona iz naše 1. brigade
Hrvatske tri su dana opsjedali Udbinu i nisu je uspjeli zauzeti, niti
osloboditi cestu prema Dalmaciji. Nama je bilo neophodno povezati
sjevernu Dalmaciju s Likom, kako bi se stvorio širok slobodan pros-
tor uoči dolaska Vrhovnog štaba i grupe operativnih snaga u Bosansku
krajinu.
U zapadnom dijelu Hrvatske formirane su 11. novembra 1942. go-
dine prve divizije: 6. divizija u Lici, 7. na Baniji i 8. na Kordunu. Treći
bataljon 1. brigade Hrvatske ući će u sastav 15. brigade, koja je formi-
rana tek krajem novembra i kao posljednja ulazi u sastav 8. divizije.
Naš Treći bataljon, po svom borbenom iskustvu i putu koji je već bio
prošao, činio je osnovnu snagu 15. brigade. U njemu sam bio politič-
ki komesar. U decembru 1942. i januaru 1943. naš je bataljon zajedno
s drugim snagama 8. divizije upućen da djeluje u rajonu Saborskog,
Ličke Jasenice i željezničke pruge kroz Kapelu. U Saborskom su bili
127 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
stacionirani ustaše, u Ličkoj Jasenici četnici, a duž kapelske pruge ta-

lijanske snage. Uspjeli smo zauzeti Saborsko i zarobiti oko 200 ustaša.
Dio četničkih snaga iz Jasenice koristeći neobično hladnu zimsku noć
i visok snijeg uspio je, kroz pošumljeni dio, krišom se provući k jakim
i bunkerisanim talijanskim snagama.
Tokom Operacije “Weiss I”
Borbe na Kordunu vodile su se do samog početka Četvrte ofanzive. U

večeri 20. januara krenula je 15. brigada s područja Slunja u Budačku
Rijeku. Ubrzanim maršem prevalila je preko 40 kilometara i odmah
stupila u borbu a da nije znala tko joj je nasuprot. Noću je kod Slunja
automobilom naišao dr. Vladimir Bakarić, ali ni on nam nije znao reći
tko nam je neprijatelj. Naletjeli smo na njemačku 7. SS diviziju Prinz
Eugen. Bilo je to potpuno iznenađenje, s obzirom na to da Nijemci
noću nisu napadali. Pretrpjeli smo značajne gubitke. Sutradan su sti-
gle i druge snage 8. divizije i zajedno s nama zauzele položaje oko puta
za Veljun, kuda su Nijemci prodirali. Negdje oko podneva poginuo je
politički komesar brigade Branko Bekić, moj školski drug iz gimna-
zijskih dana u Glini. Komandant brigade Nikola Vidović, iako ranjen
u glavu, morao je nastaviti da rukovodi borbom. Mene su pozvali iz
štaba 8. divizije i zadužili me da obavljam dužnost političkog komesa-
ra i odmijenim komandanta, gdje god to mogu, dok se ovaj ne opravi.
Nijemci su 23. januara uz podršku dvadesetak aviona tipa Stuka
napali naše snage na Veljunu, ali ni poslije žestokih borbi koje smo
vodili dva dana neprijatelj ipak nije uspio ovladati Veljunom. Bila je to
jedna od najtežih borbi od početka ofanzive. Borbe su tekle danima,
mi smo odstupali, a mnoštvo naroda koje se kretalo za nama bježeći
pred Nijemcima tražilo je od nas zaštitu. Bitka za Slunj bila je dobro
organizirana, međutim Nijemci su bili deseterostruko brojniji, izba-
cili su nas iz Slunja i gonili prema Rakovici, gdje se iz Slunja bio povu-
kao CK KP Hrvatske, Glavni štab Hrvatske i Štab I. korpusa. Na čelu
CK-a bio je Andrija Hebrang, a komandant I. korpusa Ivan Gošnjak. Na
129 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
položajima pred Rakovicom mi smo se brzo sredili, izveli protunapad

i Nijemce odbacili natrag u Slunj. Mislili smo da smo se barem za na-
dolazeću noć riješili Nijemaca i povukli smo se na ranije položaje pred
Rakovicom. Cestu prema Rakovici kontrolirala je 6. primorsko-goran-
ska brigada. Međutim, Nijemci su se žurili prema Bihaću u napad na
“Titovu državu” i ponovo su krenuli te iste noći. Primorsko-goranska
brigada, kao uostalom ni mi iz 15. brigade, nije očekivala da će Nijem-
ci poduzeti noćni pokret zanemarujući rizik koji može donijeti noć.
Kada je njemačka kolona primijećena na cesti, napali smo je i s jedne i
s druge strane ceste. Uspjeli smo ih zadržati nekoliko sati, dok se voj-
no i partijsko rukovodstvo nije povuklo iz Rakovice.
Dan-dva kasnije formirana je vojno-partijska komisija da istraži
i ispita nas, kako se moglo dogoditi da nas Nijemci iznenade i ugroze
rukovodstva u čijim je rukama bila odbrana Bihaća, Tita i vrhovnog
jugoslavenskog rukovodstva. Nužda za istragom bila je utoliko veća
što je i u unskom dijelu Bosanske krajine, gdje je odbranu vodila 7.
banijska divizija zajedno s bosanskim snagama, zavladala konfuzija.
Pronio se glas da je Tito poginuo ili da su ga zarobili Nijemci. Svaka-
ko ga nema. Ne zna se ni gdje je Vrhovni štab. Navodno je donijeta
odluka, ne zna se čija – Vrhovnog štaba, ako taj još postoji, ili CK-a Par-
tije – da komandu nad svim snagama koje su angažirane oko Bihaća
i u Bosanskoj krajini preuzme Pavle Jakšić, komandant 7. banijske
divizije. Da je stigla naredba Glavnom štabu Hrvatske i štabu I. kor-
pusa da se Gošnjak javi na drugoj, bosanskoj strani rijeke Une Pavlu
Jakšiću kao pretpostavljenom komandantu i primi na znanje novu
situaciju, a Jakšića kao vrhovnog starješinu. Bilo je neizvjesno da li
i kao vrhovnog komandanta. Navodno je umjesto Gošnjaka upućen
Miloš Šumonja, politički komesar brigade iz 8. divizije. Koliko god da
sam se trudio, nikad nisam mogao utvrditi odakle je potekla smicalica
o Titu i tko ju je unio među naše, partizanske redove pred samu bitku
za Bihać. Nije mi to uspjelo ni kada sam bio na dužnosti načelnika Ge-
neralštaba ni kasnije, kad sam bio savezni sekretar za narodnu odbra-
nu, iako su mi na raspolaganju bile sve relevantne informacije o ratu i
vojsci, a, naravno, i sve one druge informacije poslije rata o procesima
do kojih je došlo.
Na čelu oformljene komisije poslije Rakovice bio je sekretar CK
KP-a Hrvatske Andrija Hebrang. Gošnjak je u toku istrage pred svima
rekao da su Nijemci informaciju o našoj poziciji i stanju na cesti primi-
li od nekoga od nas iz Rakovice, jer inače se ne bi izlagali opasnosti da
noću, istog dana kada su s nama izgubili bitku i istom cestom, krenu
u napad i zauzimanje Rakovice. Njihova namjera bila je zarobiti ruko-
vodstvo NOP-a Hrvatske, naglasio je Gošnjak.
Po završetku rata naša služba bezbjednosti uhapsila je političkog
komesara jednog od bataljona mornaričke pješadije. Bio je to Lujo Ča-
čić, podoficir kraljevske vojske, koji se nakon kapitulacije Jugoslavije
priključio vojsci NDH. U ratu je prebjegao k nama. Dospio je za oficira
veze u CK KP-a Hrvatske, po izboru samog Andrije Hebranga. Kada je
Hebrang smijenjen s dužnosti sekretara CK KP-a Hrvatske, Čačić je u
činu kapetana upućen u Ratnu mornaricu. Do hapšenja Čačića došlo
je u vezi sa slučajem Hebrang, koji je u vrijeme Staljinovih osporava-
nja nove Jugoslavije isključen iz Partije. Kao politički komesar Pomor-
ske komande u Puli, kome je bio podčinjen Čačićev bataljon, sjetio
sam se uvjerenja generala Gošnjaka, u Rakovici 1943., da su Nijemci o
našoj odbrani bili obaviješteni iz naše sredine.
Razbijanje njemačkog puka na Drenovači
i naše pobjede nad Talijanima u Lici
Njemačka ofanziva prema Bihaću i Bosanskoj krajini nastavila se.

Poslije desetodnevnog povlačenja i teških borbi 8. divizija izbila je u
rajon Drenovače na putu Bihać – Srb. Pokušaj jednog puka 7. SS divizi-
je da se poveže s talijanskim snagama koje su iz Like stigle do Donjeg
Lapca i rajona Plješivice bio je razbijen na Drenovači, a poslije naše
pobjede na Drenovači razbijeni su i dijelovi talijanske divizije Sassari,
u rajonu Donjeg Lapca. Nijemci i Talijani pretrpjeli su tolike gubitke
da je Glavni štab Hrvatske s 8. i 6. divizijom pokrenuo protunapad na
talijanske divizije Sassari i Re, i time preuzeo inicijativu u Lici.
Upravo kada su se završavale borbe oko Lapca, morao sam napu-
stiti 15. brigadu. Dobio sam tifus s visokom temperaturom i na saoni-
cama sam prebačen u improviziranu bolnicu na Plješivici. Budući da
su tu ležali ranjenici, nas su tifusare smjestili pod jednu nadstrešnicu.
Snijeg se topio i pokrivači su bili posve mokri. Nekoliko tifusara umrlo
je od upale pluća. Sve vrijeme bio sam u nekoj polusvijesti i iz vreme-
na boravka na Plješivici sjećam se tek ponečeg. Mnogo toga ispričali su
mi preživjeli drugovi s kojima sam, kada je Lika velikim dijelom bila
oslobođena, prebačen u stacionar u osnovnoj školi u Krbavici. Vodila
ga je medicinska sestra Milica Žigić u nevjerojatno teškim uvjetima,
bez lijekova, hrane, čak bez drva za ogrjev. Nije bilo ljudi u zaseoku,
pobjegli su pred okupatorskim snagama i polako se vraćali iz šume i
skloništa. Bio sam zahvalan drugarici Žigić i s njom sam ostao blizak
prijatelj.
Krbavicu i stacionar napustio sam čim sam se mogao osloniti na

noge. U 15. brigadu za političkog komesara stigao je Aleksandar – Aco
– Backović, Crnogorac, pravnik po profesiji, zrela ličnost. Na dužnosti
političkog komesara 15. brigade, a zatim 8. divizije, ostat će sve do od-
laska u bolnicu u Kamenskoj kod Korenice, gdje su ga, ranjenog, ubili
četnici u ljeto 1944.
Mene su privremeno zadužili kao ispomoć političkom komesaru
8. divizije Arturu Turkulinu, starijem komunisti, učitelju po zanima-
nju. Od njega sam dosta naučio kako se vodi cjelokupna politička dje-
latnost jedne divizije u ratu.
U Oficirskoj školi Glavnog štaba Hrvatske
U maju 1943. organizirana je Oficirska škola Glavnog štaba Hrvatske

i postavljen sam za političkog komesara u rangu političkog komesa-
ra brigade. Napustio sam Štab 8. divizije u selu Trnavcu. Školu smo
uspostavili u selu Švica kod Otočca. Škola je imala tri razine kurso-
va: komandiri četa, komandanti bataljona i komandanti brigada. Na
toj sam dužnosti ostao četiri mjeseca, a budući da su kursovi trajali
po mjesec dana, tu je prodefiliralo nekoliko stotina naših starješina.
Mnoge od njih lično sam upoznao i susretat ću ih, kako tokom rata
tako i kasnije na dužnostima u Oružanim snagama SFRJ, po koman-
dama i štabovima širom Jugoslavije.
Na dužnosti u Oficirskoj školi mnogo sam naučio. Tu sam imao
rijetku priliku da moje gotovo nikakovo šire vojno znanje dopunim i
unaprijedim. Iz tih dana neki su me se događaji upečatljivo dojmili.
Talijanski bombarderi Savoia-Marchetti jednog su jutra, nedugo pošto
je uspostavljena škola u Švici, napali školu i bacili nekoliko bombi. Na
prvom spratu bili su kursovi komandira četa i bataljona, na drugom
spratu uprava i viši kursovi. Dvije bombe pogodile su i razrušile gornji
sprat tog prostranog objekta, ostalog još iz Napoleonovog doba. Mene
su vrata udarila u grudi, pao sam i, kad sam ustao i počeo se spuštati
niz ostatke porušenog stepeništa, vidio sam da iza jednog stabla stoji
poručnik Pihler, sekretar u komandi oficirske škole. Začudio sam se,
jer kad su me udarila vrata, bio je zajedno sa mnom. Pitam ga kako je
dospio u dvorište jer ga na porušenim stepenicama nisam vidio. Kaže
mi da je skočio kroz prozor. Prozor na spratu bio je na visini od preko
pet metara, a on odebeo čovjek između pedeset i šezdeset godina. I ni-
šta mu. “Što ti bi čovječe, mogao si se slomiti?!” On će na to sav onako

usplahiren: “Što sam trebao čekati i treću bombu?!”
Srećom, Savoje su stigle kad je škola bila gotovo prazna. Kursisti
su zarana izašli na poligon i vježbalište. Odlučili smo napustiti Švicu,
koja je gotovo u Velebitu i pod nosom ustašama u podvelebitskim se-
oskim naseljima. Otuda su stalno napadali Otočac. Jednom ga skoro
i zauzeli. A u Otočcu su bile smještene visoke partizanske ustanove,
uključivo ZAVNOH i Glavni štab Hrvatske.
Iz Glavnog štaba Hrvatske dozvolili su da se premjestimo, ali bli-
zu Otočca kako bismo mogli pratiti rad u Školi i uključivati se u preda-
vanja. U Glavnom štabu bila su tri španska borca s velikim iskustvom
i nekoliko visokih oficira Kraljevine Jugoslavije, koji su bili od zna-
čajne pomoći školi. Premjestili smo se u Ličko Lešće, razvijeno i bo-
gato ličko selo pet-šest kilometara udaljeno od Otočca. Smjestili smo
se u osnovnu školu, po praznim sjenicima, a podigli smo i nekoliko
dobro sklonjenih šatora. Nismo smjeli postaviti veći broj jer se lako
uoče i napadaju avijacijom. Tu smo ostali nekoliko mjeseci. Nakon
oslobođenja Plaškog prešli smo u Plaški, gdje je smještaj bio bolji, a
bilo je i starih vojnih objekata. Nalazili smo se dublje na našoj slobod-
noj teritoriji, slobodnije smo se i s manje opasnosti kretali nego pod
Velebitom. Bili smo i bliže starješinama, koji su na kursove dolazili iz
raznih dijelova Hrvatske.
Važan događaj zbio se i kada smo u Školu za nastavnike primili
zarobljene domobranske oficire, pukovnika Vjekoslava Klišanića, ko-
mandanta jedne domobranske divizije, i pukovnika Karla Lalića, ko-
mandanta domobranske brigade na Baniji sa Štabom u Petrinji. Njih
su na putu za Topusko, kamo su krenuli u inspekciju, zarobili borci
Banijskog partizanskog odreda negdje u proljeće 1943. Njihove na-
mjere i kretanje Banijcima je prokazao komandir artiljerijske baterije
u Glini, kapetan Sirovatka. Naravno, nakon što su zarobljeni, Sirovat-
ka se nije htio izložiti opasnosti da bude otkriven i na Baniji je prešao
u partizane.
Zarobljeni pukovnici nosili su svoje uniforme i bili u svemu
tretirani kao ratni zarobljenici. Vrijedno i disciplinirano predavali su
135 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
taktičke predmete i često se upuštali u operativni nivo obuke, koji su

dobro poznavali. Obojica su vojne karijere započela u austrougarskoj
vojsci i nastavili ih u Kraljevini SHS. Tu su stekli obrazovanje sve do
Ratne škole, bili su istaknuti oficiri i dobili su činove generalštabnih
pukovnika. Kapitulacijom jugoslavenske vojske pristupili su u do-
mobranstvo i zauzeli važne vojne funkcije. Od njih sam i ja mnogo
doznao o vojnoj struci i poslovima. Posebno se pukovnik Vjekoslav
Klišanić zauzimao za mene i davao mi priliku. Željeli su da ih se za-
mjeni za odgovarajuće naše drugove koji su ležali po zatvorima NDH.
Načelnik obavještajne službe Glavnog štaba Hrvatske, Maljčik, kako
smo ga zvali, uspio je u Jastrebarskom organizirati sastanak s pred-
stavnicima obavještajne službe NDH, da se dogovore o razmjeni. Na
susret je došao i Klišanićev brat Ivan, pukovnik i načelnik stožera I.
domobranskog zbornog područja. Maljčik, da bi izbavio što više na-
ših drugova, neke spasio i od smrti, visoko je ocjenjivao pukovnike,
posebno Vjekoslava Klišanića, i naglašavao njihov značaj za Hrvatsku
vojsku. U cjenjkanju će Ivan Klišanić u jednom času ljutito reći za
brata: “Da je toliko sposoban vojnik, ne bi pao u vaše zarobljeništvo.“
Pregovori su prekinuti. Po povratku, Maljčik je Klišaniću rekao kako
ga je brat ocijenio. Nakon dan-dva Klišanić je na to reagirao: “Ako me
primite, prelazim k vama, skidam uniformu NDH i molim da mi doz-
volite da nosim uniformu NOVJ.” Poslije rata je u činu general-majora
obnašao razne dužnosti u Generalštabu i Višoj vojnoj akademiji JNA.
Bio je veoma obrazovan, pošteno i odano je radio na svakoj dužnosti
koju je vršio i bio je odlikovan Ordenom zasluga za narod sa zlatnom
zvijezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem.
Pukovnik Lalić ostao je dosljedan hrvatski nacionalista i proveo
je rat kao zarobljenik, poslije rata radio je što je mogao, kao svaki drugi
čovjek u društvenoj sredini koju nije prihvaćao.
Kapitulacija Italije i prodor Nijemaca na Jadran
Dan-dva poslije pada Italije došlo je do rasula u talijanskoj okupacio-

noj vojsci u Jugoslaviji. Među njima je vladao strah da će pasti Nijem-
cima u ruke i snositi teške posljedice. U oficirsku školu NOV-a Hrvat-
ske stigao je na motociklu oficir talijanske vojske, a vozio ga je jedan
narednik. Tražio je da ga primimo. Nosio je poruku. Bili smo donekle
iznenađeni, ali primili smo ga. U Plaškom nije bilo ni jedne koman-
de operativne vojske kojoj bismo ga uputili. Kapetan po činu došao je
da nam u ime talijanske divizije Sassari predloži da se divizija preda
NOVJ-u te da one talijanske vojnike koji bi dobrovoljno htjeli ostati u
našim, partizanskim jedinicama, a bilo im je to dozvoljeno, primimo.
Ostale da zaštitimo od Nijemaca i vratimo ih u Italiju na najpovoljniji
način. Vjerojatno su računali na britanske pomorske snage s kojima je
NOVJ surađivala, a one su se već približavale Jadranu. O svemu smo
obavijestili Glavni štab Hrvatske i dogovorili se da Talijane pustimo
slobodne, a da navečer mi krenemo na prostor Oštarija i Ogulina gdje
su, možda, mogli biti Talijani divizije Sassari, koji su se povlačili k ja-
dranskoj obali.
Na kursu komandanata brigade bile su dvije istaknute ličnosti
iz 8. kordunaške divizije, Nikola Vidović i Joco Tarabić. Krenuli smo
navečer istoga dana nas trojica – Vidović kao komandant, ja kao kome-
sar, a Tarabić kao načelnik štaba 8. divizije – i tako smo se i predstavili
talijanskoj diviziji. Da bismo imali barem minimalno obezbjeđenje,
odlučili smo odglumiti prisustvo 8. divizije. Zamolili smo komandan-
ta plaščanskih partizanskih jedinica Gaju Bunjevca da jedan svoj ba-
taljon uputi na rečeni prostor još prije večeri i našeg dolaska. Krenuli
137 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
smo predveče zajedno s Gajom i na putu smo zatekli terensku politič-

ku aktivistkinju, drugaricu Drakulić, sestru poznatog liječnika Dra-
kulića iz Karlovca. Obavijestila nas je da su Talijani otišli, a da ćemo
u Oštarijama naći jedan kompletan ustaško-domobranski bataljon.
Morali smo na brzinu provjeriti situaciju i odlučiti se. Smislili smo
nastup i kad se spustila noć, krenuli smo u Štab bataljona. Zadržali su
nas na glavnom ulazu, gdje su se stražari međusobno prepirali da li da
nas četvoricu i još dvoje ili troje partizana puste ući. Četa koju nam je
dao Gajo rasporedila se po vodovima ispred rovova koji su okruživali
domobransko-ustaški čvor odbrane u Oštarijama. Tu nam je priskočio
u pomoć jedan domobranski narednik. Pustio nas je da uđemo i in-
formirao nas u bitnom o bataljonu, sastavu, rasporedu po rovovima,
o komandantu i zamjeniku komandanta. Preporučio je da pokušamo
dobiti komandanta, zamjenik će sigurno biti protiv, “a ako bude mno-
go smetao, ubijte ga”, reče. On sâm našao je nekolicinu podčinjenih
istomišljenika i krenuo od vojnika tražiti da prihvate predaju, jer su
ih opkolile jake partizanske snage. Mi smo u štabu njihovog bataljona
radili po preporuci narednika i pogađanje oko predaje oteglo se. Na-
kon sat vremena narednik je došao u prostoriju i naglas saopćio da je
veći dio vojske spreman predati se i spriječiti daljnji ratni sukob, ali
da se Hercegovci i ustaše među njima spremaju na oružani otpor. Va-
tra samo što nije počela. Na izlasku iz štaba ubili su narednika, a mi
smo, čim smo čuli rafal, uhapsili komandanta i zamjenika, i tražili da
bataljonu narede predaju. Komandant je odmah pristao i mi smo ga
oslobodili, i dok je on obavještavao komandire četa i obraćao se voj-
nicima, Hercegovci i ustaše pobjegli su u noć. Međutim, borci iz čete
Gaje Bunjevca uspjeli su neke od njih pobiti, a nekoliko ih zarobiti.
Prošla je noć. Ujutro smo s postrojenim i razoružanim NDH-ba-
taljonom krenuli prema Plaškom u susret 8. diviziji, koja je stizala
na raskršće Korduna i Gorskog kotara. Tu su očekivali naći Talijane u
konfuziji i zarobiti ih uz dosta oružja i dobar provijant.
Na putu za Plaški, sa zarobljenim čitavim bataljonom NDH, na-
išli smo na kola pukovnika Bogdana Oreščanina. Začudio se što smo
bez gubitaka i samo s četom partizana zarobili bataljon NDH. Sada ih
je u koloni bilo negdje oko 280, dok ih je noću pobjeglo najmanje 70 ili
80. Znači da ih je ukupno moglo biti oko 350. Čestitao nam je i ujedno
istaknuo kako Nijemci sada kreću u područja koja su do sada držali Ta-
lijani i da se čim prije žele dokopati jadranske obale, kako talijanskim
trupama ne bi dozvolili da se predaju partizanima ili da se čitave vrate
u Italiju. Ali upravo je to i bilo u toku i NOVJ-u se predalo desetak tali-
janskih divizija iz garnizona duž obale Jadrana.
Već u drugoj polovini oktobra Nijemci su počeli s ofanzivom.
Oficirska škola prekinula je rad. Bio sam određen da zajedno s Niko-
lom Vidovićem formiram Operativnu grupu od 15. brigade i Plaščan-
skog partizanskog odreda s njegovim trima bataljonima, i da branim
proboj Nijemaca u Liku i sjeverno jadransko primorje. Glavni štab Hr-
vatske bio je u selu Toboliću, nedaleko od Vrhovina. Bio je to razlog
više da ne dozvolimo da zauzmu Liku, razmeđu komunikacija za Senj,
Karlobag i Zadar. Operativnoj grupi bio je dodijeljen jedan inženjer-
sko-minerski vod s minama protiv tenkova i druge njemačke tehnike.
Koncem oktobra Nijemci su počeli napadati na pravcu Plitvičkih
jezera i Priboja k Vrhovinama i Korenici. Prvih dva-tri dana uspješno
smo ih odbacivali natrag na bihaćko područje. U sljedećem napadu,
mislim da je to bio 1. novembra, uveli su u borbu oko 12 tenkova. Ten-
kovi su napadali cestom Ličko Petrovo Selo – Priboj, a pješadijski puk
na bočnim pravcima. Pješadiju smo uspjeli odbaciti, a tenkovi su se
probili i izbili u Priboj. Kada su uočili da nas pješadijski bataljoni nisu
uspjeli odbaciti s položaja, vratili su se natrag. Mine koje smo postavili
nisu imale nikakav efekat, jer tenkovi nisu naišli na minirane rajone.
Glavni štab Hrvatske pratio je situaciju, akciju je ocijenio neuspješ-
nom, a nama, Štabu operativne grupe, uputio ukor. Bio sam na tele-
fonu kada je pukovnik Oreščanin nesmiljeno osuo kritiku. Kad sam
dan kasnije dobio poziv da se osobno javim u Glavni štab, očekivao
sam najgore. Pokupio sam ono malo lične opreme što sam imao i na
motociklu s naprtnjačom stigao u Glavni štab. Dežurni oficir uputio
me u prostoriju generala Gošnjaka i političkog komesara Vladimira
Bakarića. Ništa od onoga zbog čega sam strepio. Nakon nekoliko riječi
o situaciji u Hrvatskoj i njemačkoj ofanzivi na jadransku obalu Baka-
139 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
rić mi reče kako su me bili predvidjeli za političkog komesara Ope-

rativnog štaba NOV-a za Istru. Nijemci su, međutim, uspjeli razbiti
naše snage i one se sada povlače u Gorski kotar, a neke u Sloveniju.
Mene su odredili za političkog komesara u novoformiranoj Mornarici
za Hrvatsko primorje i Istru. Objašnjava mi kako je došlo do formira-
nja Mornarice i posebno što me očekuje u Hrvatskom primorju i Mor-
narici koja je tu organizirana. Odlukom sam bio istinski iznenađen.
Suprotstavljao sam se s mnogo argumenata. Na kraju sam rekao: “Ali
ja ne znam ni plivati.” Bakarić će na to: “Utoliko bolje, nećeš moći po-
bjeći, morat ćeš se boriti”, i dodade: “Kamion za Crikvenicu polazi Ti u
četiri sata popodne, želim Ti sretan put i uspjeh u Mornarici.”
Moj ratni put dobio je sada posve novu dimenziju. Ostavio sam
za sobom Kordun i Petrovu goru i grobove svojih milih. Ostavio sam
bez igdje ičega svoje najbliže u popaljenom Slavskom Polju i Vojnić-
-kolodvoru. Pomoći im nisam mogao, a otići sam morao. Nosila me je i
obavezivala dužnost koju sam preuzeo u NOVJ-u i KPJ-u.
V. POGLAVLJE
Borbe na Jadranu i oslobođenje našeg nacionalnog tla
Kasno navečer 3. novembra 1943. stigao sam u Povile, ljetovalište ne-

daleko od Crikvenice. Pred dva dana Nijemci su avijacijom napali Štab
Mornarice u Crikvenici i onemogućili dalji rad. U Povilama sam sreo
komandanta Juru Bonačija, Vanju Zimovnova, načelnika i još nekoli-
ko članova Štaba, koji su se bili tu sklonili. Ostali članovi Štaba i pri-
štapskih službi povukli su se u Gorski kotar na područje koje je kon-
trolirala 13. divizija. Kroz tjedan-dva vratila se većina, a dio je preko
Like stigao u Dalmaciju. Nekolicina će dospjeti u naše baze u južnoj
Italiji. Upoznat ću ih tek krajem rata na raznim funkcijama u Ratnoj
mornarici.
U sasvim novoj sredini, među novim ljudima i atmosferom, u
rodu vojske o kojem ništa nisam znao, našao sam se pred neuporedivo
drugačijim izazovima od dosadašnjih i to upravo u času kada su Ni-
jemci poduzeli ofanzivu i bili nam za petama na kopnu, obali i moru.
Morao sam početi od neposrednih zbivanja na tom dijelu obale i mora,
za koje odgovara komanda čiji sam politički komesar postao. Ljudi
oko mene bili su zabrinuti mogućim razvojem događaja. Moj dolazak
shvatili su kao ohrabrenje i snažan podstrek iskusnog partizanskog
borca. Preuzeo sam breme neposredne odgovornosti odmah, vreme-
na za prilagođavanje nije bilo. Bakarićevu dosjetku pri mom odlasku
– “Morat ćeš se boriti kad ne znaš plivati” – ovjerio sam već sutradan.
I borio sam se.
Ratovanje na moru i moj pomorski nauk
Odbranu Kvarnerskih otoka i obalnog ruba, od Kraljevice do Karlo-

baga, vodila je Ratna mornarica, koja je desantom na Cres i Lošinj do-
kazala da je u stanju izvršiti složene borbene zadatke. Po otocima su
brzo formirane po jedna do dvije čete mornaričke pješadije. Na sva-
kom otoku postavljene su baterije topova na prolazima i prilazima
otocima. Posebno na tvrđavi Tovar na otoku Lošinju bili su topovi od
156 mm, 66 mm, 40 mm i 20 mm. Samo dobro pripremljena njemač-
ka operacija s avijacijom i brodskim topovima velikog dometa mog-
la je savladati tvrđavu Tovar i omogućiti pješadiji da joj podiđe. Iz 13.
divizije stiglo je za svaku četu (bilo ih je sedam, a dvije su se upravo
formirale) osam do deset iskusnih boraca kao ispomoć u osposoblja-
vanju novomobiliziranih. Neke sam od njih upoznao i uvjerio se da
će te, tek uspostavljene jedinice, funkcionirati. Osobno sam obilazio
čete, baterije i brodove, i sudjelovao u njihovom političkom i vojnom
osposobljavanju. Tako sam se i sam osposobio za složene organizacij-
ske zadatke koji su me čekali tokom 1944.
U Karlobagu smo morali likvidirati ustaški garnizon, koliko zbog
cjeline našeg branjenog prostora toliko i radi izvlačenja soli s Paga,
koje je nedostajalo na oslobođenoj teritoriji. Za naših šest parobroda,
kojima smo raspolagali, trebao je ugalj, koji smo također dobivali s
otoka Paga, iz mjesta Kolan. Događalo se da su brodovi, kad bi u vožnji
ostali bez goriva, morali paliti drvenu opremu broda, odnosno skidati
sve što se moglo ložiti. Tako je jedan od naših brodova, koji je s oko
120 ranjenika iz Senja plovio za Vis, popalio sve što je imao i jedva se
dočepao Komiže.
145 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Komanda mornarice premjestila se u Senj. Tu je mogla prihvatiti

brodove koji su prenosili zaostalu talijansku opremu s otoka, ranjeni-
ke iz Like, Korduna i Banije koje smo potom ukrcavali na parobrode i
motorne jedrenjake, i prevozili ih u naše i savezničke bolnice u južnu
Italiju. Luka Senj bila je zaštićena svojim prirodnim položajem podno
Velebita, imala je dobru cestu prema Otočcu i dalje u unutrašnjost.
Bila je jedina veća luka između Rijeke i Zadra (obje su držali Nijem-
ci) s dovoljnom dubinom gaza za velike brodove i s dobro organizi-
ranim lučkim službama. Organizirali smo protubrodsku artiljerijsku
odbranu i postavili minske prepreke na morskim rutama od Rijeke,
iz koje su nas napadale njemačke pomorske snage. U decembru, kada
je velikim teretnim brodovima počela stizati saveznička pomoć, ona
se mogla lako prihvatiti, prekrcati u kamione i cestom preko Velebita
prevoziti na oslobođenu teritoriju.
Nijemci su brzo uočili značaj Senja za NOVJ i, kako bi onemo-
gućili da ga dalje koristimo, intenzivno su ga bombardirali. Za jednog
takvog napada u Senju se našlo šest parobroda i nekoliko manjih bro-
dova. Naši topovi i mitraljezi u odbrani luke svojom su vatrom primo-
rali njemačke avione da se znatno podignu u visinu i brodovi su bili
tek minimalno oštećeni. Ipak, shvatili smo da se Senj mora rasteretiti.
Brodovi su od tada pristajali u lučke ispostave i brzo uređene vezove
ispod Velebita, od Jurjeva preko Stinice do Jablanca. U Stinicu su stiza-
li veliki brodovi s kojih se dobivena pomoć prebacivala na manje mo-
torne jedrenjake i ribarske brodice, a s njih u kamione i odvozila preko
Velebita. Bio je to naporan i opasan posao. Njemačka je avijacija preko
dana pratila i napadala brodove i kamione nanoseći im gubitke. Sve se
moralo raditi noću. Svjetla nisu smjela biti uključena na kamionima,
a brodovi su plovili bez orijentacije, pomoću svjetionika u tijesnim
prolazima kakvi jesu na tom dijelu Kvarnera.
U okršajima koji su bili naročito oštri u oktobru 1943. njemač-
ki avioni napadali su od jutra do noći. Potopljena su četiri parobroda.
Njihovi komandanti zajedno s posadom prvo su spašavali brodove i
redovno su stradavali. Poginula su trojica komandanata. Ivošević, ko-
mandant parobroda Lav koji je bio pogođen (a i sam je bio odbačen u
146 i. zdavčivć7
more), doplivao je natrag do broda, preuzeo sve funkcije poginulih i

s nekoliko preživjelih mornara uspio je dovući brod do obale. Brod je
bio toliko oštećen da se potopio u uvali Spasovac kod Senja gdje je, s
krmom iznad površine mora, ostao do kraja rata. Nijemci su tih dana u
napadima izgubili desetke aviona zbog našeg žestokog otpora s obale i
brodova, pa su odlučili pripremiti kompletnu ofanzivu na obali, moru
i u zraku. Komandant njemačkih snaga za vojno-pomorsko područje
Jadrana, čija je titula bila Admiral Adria, naređuje da se pripremi opći
napad i da se sjevernojadranska obala i kvarnerski otoci očiste od NOVJ
i njezine mornarice.36 Dovučena je 71. njemačka divizija koja je zapos-
jela obalu Istre i Hrvatskog primorja. Stvorena je mornarička jezgra od
jedne lake krstarice, pet razarača, triju eskortnih brodova, nekoliko
torpednih čamaca i minolovaca. Počeli su stizati brodovi iz Francuske
i remontirani talijanski brodovi, koji su u sjevernim jadranskim luka-
ma ostali nakon pada Italije. Avijacija je već bila organizirana i dnevno
je napadala. Ciljevi napada precizno su se izviđali i u vrijeme samog
napada odrađivali su se u kratkom vremenu.
U Komandi Mornarice, koja se krajem oktobra i početkom no-
vembra stabilizirala i u potpunosti funkcionirala, nismo imali in-
formacije što se konkretno sprema. Ali napad smo očekivali. Primili
smo dva bataljona iz 13. divizije i angažirali ih oko Karlobaga koji je,
u međuvremenu, dva puta prelazio iz naših u njemačke ruke. Sada su
ga Nijemci dobro naoružali i predstavljao je stalnu prijetnju za napad
na Pag ili izravno Senj, onemogućujući nas da koristimo podvelebit-
ske lučice i pristaništa. Dobili smo oružja obalske artiljerije i protu-
avionske odbrane i upotrijebili ih za odbranu Luke Senj i pristaništa
Stinica.
Nekoliko manjih sukoba uz obalu u Tihom kanalu i pred Ba-
karskim zalivom, a posebno udar dviju amfibija na jedan naš patrolni
čamac ispred Lošinja, upozorili su nas da je napad vrlo blizu. Patrolni
36 Kommandierender Admiral für den Seebereich Adria bio je viceadmiral Joachim

Lietzmann. (op. ur.)
147 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
čamac potopio je obje amfibije koje su bile izvidnica za ono što se prip-
remalo.
Vrhovna komanda Wehrmachta zahtijevala je da se što prije za-
uzmu otoci Krk, Cres i Lošinj, a na obali i Senj, zbog njegovog opera-
tivnog značaja. Nijemci su se iskrcali 13. i 14. novembra na Krk, Lošinj
i Cres. Odnos snaga bio je neuporediv. Nijemci su imali toliku pred-
nost na moru, u kopnenim snagama i u avijaciji da mi nismo mogli
računati na to da ćemo zadržati navedene otoke. Jedino što smo mogli
učiniti bilo je da zadržimo Rab, Pag i Senj s podvelebitskim lučicama i
pristaništima, da sačuvamo brodski potencijal za prevoz i naoružane
brodove – flotilu od četiriju brodova – te one koje smo pripremali za
naoružanje. Na zauzetim otocima ostala je jezgra organizacija KPJ-a
i NOP-a. Bilo nam je prijeko potrebno da naši obavještajci, koji su bili
dobro postavljeni i koji su funkcionirali, ostanu neotkriveni. Oni su
nas uspjeli obavijestiti o pripremi njemačkog napada i o vremenu na-
pada. Nažalost, mi nismo raspolagali takvim snagama koje bi mogle
pojačati odbranu, pogotovo ne pravovremeno. Sve naše snage na oto-
cima činila su novomobilisana lica, vremena je bilo malo da ih se prip-
remi kroz borbene akcije. Dio organiziranih snaga uspjeli smo s Krka
izvući na otok Rab i tu prikupiti i druge grupe i pojedince za nastavak
borbe.
Obavještajci po otocima dobro su se i pravovremeno organizirali,
i uz puno rizika hrabro su nam donosili u Senj informacije o stanju,
kako na Krku tako i na vanjskim otocima Cresu i Lošinju, ali sve više
i o stanju na zauzetom dijelu obale, pa i u samoj Rijeci. Očekujući ne-
prijateljski napad duž obale prekopali smo cestu od Novog Vinodol-
skog k Senju, postavili jake i utvrđene posade s mitraljezima i time
osigurali prilaz sa zapadne strane. Prema Karlobagu, koji su držali Ni-
jemci s ustašama i žandarmima, postavili smo snage od dvaju bataljo-
na koje nam je uputila 13. divizija. Na Rabu smo organizirali oko 160
boraca i kontrolirali otok na svim prilazima.
Nijemci su zauzimanjem otoka Krk, Cres i Lošinj osigurali svoje
linije snabdijevanja od Trsta, Pule i Rijeke do Zadra. Dalje im to nije
uspjelo jer su otoci prema jugu bili još uvijek čvrsto u rukama NOVJ.
148 i. zdavčivć7
Povezali smo se s III. pomorskim sektorom na Dugom otoku i

stvorili uvjete za plovidbu od Senja do Visa. Na Dugom otoku posto-
jao je niz malih pristaništa i prirodnih uvala gdje su se brodovi mogli
skloniti preko dana. Manji otoci neposredno uz Kvarner – Silba, Olib,
Ist i Molat – bili su prvi zakloni ako bi nas jaki sjeverni vjetrovi koji
zimi haraju tim rajonom natjerali da se sklonimo i predanimo. Tako
se dogodilo da sam popodne 3. januara isplovio s trima jedrenjacima
i dvama patrolnim brodovima iz Senja za Rab, kako bismo noću stigli
do jednog od navedenih otočića, predanili, a sljedeće noći produžili za
Dugi otok, na putu za Vis. Uhvatilo nas je nevrijeme i u dogovoru s ko-
mandantima pala je odluka da ipak brodovi s ranjenicima nastave vo-
žnju, a mi s patrolnim brodovima da vozimo ispred njih i osiguravamo
prolaz. U tamnoj noći bura je pojačavala, a povremena kiša i smanjena
vidljivost onemogućavala nam je da s patrolnog broda, koji je pred-
vodio konvoj i na kojemu sam se nalazio, vidimo jedrenjake i njihov
položaj. Uspjeli smo pronaći dva, ali jedan se negdje izgubio. Nastavili
smo tražiti uz obalu Paga prema Novalji. Međutim, naš patrolni brod
bio je nabačen na hrid uz obalu nedaleko od pristaništa Jakišnica. Na-
kon svih pokušaja da ga odsučemo, nismo uspjeli i ja sam se iskrcao,
i s grupom mornara, u mrkloj noći, po jakoj buri i kiši, pješice krenuo
u Novalju, udaljenu oko 15 km. Iz Lučkog zastupstva u Novalji telefo-
nom sam uspio dobiti vezu sa Štabom u Senju i zatražio da odmah po-
šalju drugi patrolni brod i grupu brodogradilišnih radnika da zatvore
prodor vode i izvuku nasukani brod. S patrolnim brodom koji nam je
upućen okupili smo jedrenjake s ranjenicima i sljedeće noći produžili
do Božave na Dugom otoku i potom do Zaglava. Tu je III. pomorski
sektor preuzeo jedrenjake i ranjenike. Naoružani brod Kornat dopra-
tio ih je do Visa u noći s 8. na 9. januara.
Posljednja grupa od 56 ranjenika i četiriju bolničarki isplovila je
iz Senja noću na motornom jedrenjaku Ema i stigla na Vis tek treće
noći. U Jablanac je 15. januara uplovio zadnji konvoj velikih brodova s
Visa. Time je završena doprema hrane, odjeće, sanitetskog materijala,
oružja i municije preko Senja u Hrvatsko primorje.
149 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Ranjenici su prolazili pravi hod po mukama. Njih su u Senj do-

vozili dan-dva prije samog ukrcavanja na brod, a već do Senja putovali
bi po nekoliko noći u teškim smještajnim, sanitarnim i vremenskim
prilikama. Iz tog vremena dobro se sjećam doktorice Slave Očko, liječ-
nice 8. kordunaške divizije i supruge komandanta divizije, Crnogor-
ca Vlade Ćetkovića, španskog borca. Sa sobom je vodila dijete, sinčića
starog tek nekoliko mjeseci. Osim općeg poštovanja koje sam gajio
prema Slavi, bio sam joj i posebno lično zahvalan. Zimi 1943. oporavi-
la me je poslije preboljenih tifusa i pjegavog tifusa. I kasnije se brinula
o meni. Dok sam bio u Štabu 8. divizije, znala je kazati da sam sama
kost i koža. Zadnji put sreo sam je pri ukrcavanju ranjenika u Italiju,
kamo je i ona stigla zajedno s njima. Više je nikad nisam vidio. Posli-
je rata čuo sam da se vratila u Jugoslaviju. Što je dalje bilo sa Slavom
Očko i njihovim djetetom, nitko mi nije znao kazati.
Njezin suprug Vlado poginuo je u ustaškom avionskom napadu
1944. kao komandant VIII. dalmatinskog korpusa.
Mobilnost II. pomorskog obalskog sektora (POS-a)
Iz Glavnog štaba Hrvatske javio se načelnik, general Velimir Terzić,

i naredio je da se s obale i iz Senja povučemo na otoke. Da se pješa-
dijski odred i pokretna artiljerija s komandantom Bogdanom Mamu-
lom vrati u sastav 13. divizije. Da se sav mornarički dio, dakle patrolni
brodovi, parobrodi, motorni jedrenjaci, komande mjesta na otoku i
njihove jedinice osiguranja, kao i svi drugi preostali mornarički dije-
lovi, povuku na područje III. pomorskog obalskog sektora. Da se Štab
Komande sjevernog Jadrana privremeno povuče na Rab, a sve ostalo
uputi na Dugi otok, pristanište Božavu i uvalu Veli Rat.
Otada će se umjesto naziva Komande mornarice za Hrvatsko
primorje i Istru upotrebljavati naziv II. pomorski obalski sektor (II.
POS). Odluka o organizaciji Mornarice NOVJ po pomorskim sektori-
ma donesena je još u mjesecu oktobru, ali se naš stari naziv održao do
odlaska iz Hrvatskog primorja.
Naređenje o povlačenju izvršili smo do noći 18. januara, a već 19.
januara Nijemci su prodrli u Senj.
Nakon što se komanda II. POS-a povukla na Dugi otok, Rab je
skoro dva mjeseca bio slobodan, Nijemci su ga zauzeli 19. marta.
Nekoliko dana nakon što smo se premjestili u Božavu i Veli Rat
uputio sam se s dvama patrolnim brodovima i trima jedrenjacima da
prihvatimo preživjele Jevreje iz koncentracionog logora na Rabu. Od-
bijali su krenuti s nama, kako su govorili – u pustolovinu, do Visa ili,
još nesigurnije, do južne Italije. General Gošnjak, komandant Glav-
nog štaba Hrvatske, zahtijevao je da Jevreje makar i silom moramo
prebaciti na Vis, a one koji to žele, u Italiju. Naredba je upućena meni
151 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
osobno. Shvatio sam i zašto: mene je poznavao i bio je uvjeren da neću

oklijevati izvršiti zadatak. Svi moji suradnici, komandanti brodova,
suborci i ja lično Jevreje smo nekako ohrabrili i većinu ukrcali na bro-
dove, doveli ih do Božave, prekrcali na veće jedrenjake i s pratnjom
naoružanih brodova stigli su na Vis, a odatle su ih Britanci prevezli
za Italiju. Ipak, na Rabu ih je ostalo više od stotine jer se nisu htjeli
uputiti u neizvjesnost. Među njima je bila i gospođa Vadasz, supruga
Đorđa Vadasza, direktora Našičke d. d., tvrtke iz Karlovca u kojoj sam
prije rata bio zaposlen. Njihova kćerka Đurđica bila je moja prijateljica
i bilo mi je veoma stalo do toga da gospođa Vadasz preživi. Potpuno iz-
gubljena i demoralizirana, rekla mi je: “Vi, Branko, znate da je moj su-
prug Đerđ ubijen negdje u Lici (radilo se o Jadovnom), naš sin Andraš
(Andrija), koji je studirao u Zagrebu, nestao je, a Đurđica je završila u
Jasenovcu. Zašto da se ja stara bez igdje ikoga i ičega vučem po ovom
prokletom svijetu?” Otprilike to je bio sadržaj našeg zadnjeg razgovo-
ra. Što se poslije dogodilo s njom i ostalim nesretnim, uglavnom stari-
jim Jevrejima kada su na Rab stigli Nijemci, ne znam. Vjerujem da ih
je zadesila ista sudbina koju su Nijemci namijenili i milionima drugih
Jevreja u Evropi.
Poslije kapitulacije Italije sve ratujuće strane morale su pronaći
nove strateške pravce i svoje djelovanje usmjeriti njihovoj realizaciji.
Nijemci su trebali održati pomorsko snabdijevanje ljudstvom i teh-
nikom, hranom i ostalim što je trebalo njihovim snagama na istoč-
nom Sredozemlju i Balkanu. Britanci, čija je avijacija na kopnu tukla
prvenstveno željeznička raskršća, na Jadranu su kontrolirali otvoreno
more i onemogućavali plovidbu njemačkih velikih teretnih brodova
prema istočnom Sredozemlju. Nijemci su stoga problem pokušavali
riješiti velikim tenkonoscima s plitkim gazom, koji su plovili uz oba-
lu prikriveni od britanskih razarača. Prilaze obali štitili su morskim
minama. Tokom 1944. uz našu obalu položili su 8000 mina. Britan-
ci, koji su s vremenom shvatili da moraju imati naše odobrenje da bi
s otvorenog mora ušli u naše vode i napadali njemačke transporte,
najčešće su tražili da ih naši pomorci provedu između otoka gdje su
očekivali mine. Jedne noći poslan je Pere Čubranić, pomoćnik koman-
152 i. zdavčivć7
danta patrolnog čamca (PČ), da uvede dva britanska razarača u podru-

čje Žirja i Kornata, kuda će naići četiri velika njemačka tenkonosca
s osiguranjem. Po povratku, Čubranić mi je ispričao što se dogodilo.
Kada je naišao njemački transport, britanski razarači prvo su potopili
pratnju – dva patrolna broda – a potom krenuli na tenkonosce, kao na
svoj glavni cilj. U međuvremenu, izvukli su iz mora potopljene nje-
mačke mornare, utoplili ih i okrijepili. Odjednom, jedan od njemač-
kih zarobljenih oficira izvuče odnekuda skriven pištolj, opali i ubije
zamjenika komandanta britanskog razarača. Čubranić je čekao što će
Britanci učiniti. Gotovo da se nisu dvoumili. Odmah je naređeno da
se tenkonosci potope, a sve posade pobiju, kako oni koji su plutali u
moru tako i ona posada koju su Britanci – već izvučenu – ponovo ba-
cili u more. Razarači su najprije iz svih oružja tukli po Nijemcima u
moru, a onda su torpednim čamcima brazdali kroz tu gomilu mrtvih
i ranjenih.
Kao i uvijek, Britanci su bili nemilosrdni u obračunu s neprija-
teljem.
Od samog početka rata na Balkanu Britanci su nastojali da tu
budu prisutni na jedan ili drugi način. Što su se s istoka više približa-
vale sovjetske armije, Britanci su bili sve aktivniji. Vidjelo se to već
po nekim akcijama na Kvarneru i u Istarskom primorju, nakon pada
Italije. Kada je Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije 1944. zapos-
jela i s jednom divizijom utvrdila Vis, Britanci su doveli jednu brigadu
i zajedno s NOVJ-om sudjelovali su u borbama na dalmatinskim oto-
cima. Uputili su i jedan sastav razarača, torpednih čamaca i motornih
topovnjača za dejstva na istočnom dijelu Jadrana. Napadali su njemač-
ke snage, transporte na moru i bili spremni braniti otok Vis. Nijemci
su pripremali napad po direktnom Hitlerovom zahtjevu da se zauzme
Vis, zarobe jedinice NOVJ ili makar protjeraju s otoka, a Britancima
da se onemogući djelovanje na istočnom dijelu Jadrana, kuda su tekle
glavne njemačke linije snabdijevanja na Balkanu.
Vis – ključ Jadrana
Svojim geostrategijskim vrijednostima nasred Jadrana Vis pamti

Pompeja i Cezara, Teutu i Ilire, Bizant i Veneciju, britanskog komo-
dora Williama Hostea i Napoleonovu Iliriju. U posebnom je sjećanju
Viška bitka 1866. admirala Talijana Carla di Persana i Austrijanca Wil-
helma von Tegetthoffa u Trećem ratu za ujedinjenje Italije. Hoste je
ostavio istoimenu tvrđavu na otočiću ispred Visa. Moj predak Lazar
Mamula na Visu je izgradio utvrđenja pedesetih godina 19. stoljeća.
Jedno utvrđenje dobilo je njegovo ime i ostalo je u sjećanju kao Bate-
rija Mamula.
U ofanzivi na jadransku obalu i dalmatinske otoke, poslije pada
Italije, Nijemci su se kolebali da li krenuti od vanjskih otoka, Visa
među prvima, ili prvih otoka uz obalu, Drvenika, Šolte, Brača i Hvara.
Njemačka komanda za sektor južnog Jadrana tražila je da se Vis zau-
zme kada je uočila da NOVJ preko Visa održava veze sa Saveznicima u
južnoj Italiji, prebacuje ranjenike, zbjeg i doprema savezničku pomoć
obećanu na konferenciji Velike Trojice u Teheranu. Napadu na Vis
protivila se njemačka Druga oklopna armija koja je trebala osigura-
ti kopnenu vojsku za posjedanje Visa jer to nije bila u stanju učiniti.
Ovo je bio drugi put da su Nijemci odustali od zauzimanja Visa. Treći
pokušaj raspravljan je s Hitlerom 12. aprila 1944. godine, ali je i tada
odlučeno da se napad odloži dok se ne prikupe snage da ga zauzmu. Na
otoku su se već nalazile jake snage NOVJ, savezničke pomorske snage
i jedan kontingent komandosa.
154 i. zdavčivć7
Na našoj strani bilo je, također, dosta kolebanja da li ili ne bra-

niti i držati Vis. Sagledane su sve prednosti Visa, kako one za odno-
se sa Saveznicima na Sredozemlju tako i one da Vis postane osnovno
uporište i ishodište naše borbe na Jadranskom moru. Jake snage koje
smo tamo imali mogle su održati Vis do konačne odluke. Ona će se
donijeti nakon što je Korčula pala u njemačke ruke, i nakon naših
velikih gubitaka. Komandu Mornarice za pad Korčule oštro je ukorio
vrhovni komandant maršal Tito osobno, mada je Mornarica najmanje
bila odgovorna. Sekretar Oblasnog komiteta KPJ-a za Dalmaciju Vicko
Krstulović od početka je bio za odbranu Visa. Ukor Vrhovnog koman-
danta Mornarici iskoristio je da se, zajedno s admiralom Černijem,
obrati Maršalu – Vis treba po svaku cijenu braniti. “Neshvatljivo nam
je da se ne može shvatiti svestrani i veliki značaj koji za nas ima Vis”,
pisao je Krstulović.
Već sutradan, 12. januara 1944., stigao je odgovor Vrhovnog
štaba da se odobravaju tri brigade za odbranu Visa i naređuje se da se
postave prepreke i mine. Od Saveznika da se traži pomoć u artiljeriji i
protuavionskoj odbrani, avijaciji i pomorskim snagama. Ubrzo je Vis
pretvoren u neosvojivu tvrđavu. Saveznici su pomagali sa svim trima
vidovima svojih snaga, najviše avijacijom.
Naše su snage s Visa izvodile napadne operacije na sve srednjo-
dalmatinske otoke. Vrhovni štab i maršal Tito boravili su na Visu tri
mjeseca u vrijeme pregovora s Ivanom Šubašićem, predsjednikom
jugoslavenske kraljevske vlade. Na Visu su se dva puta, nakratko,
sklonili II. i III. POS Mornarice NOVJ. S Visa su počele operacije za
oslobođenje Dalmacije u oktobru 1944.
Zarobljavanje broda Sipa – značaj i posljedice
U noći s 16. na 17. januara 1944. sa Štabom II. POS-a i prištapskim dije-
lovima, flotilom patrolnih čamaca i 18 jedrenjaka, komandama mjesta
Pag, Novalja i Jablanac, stražama tih Komandi i četama bivše Koman-
de Kvarnerskog područja povukli smo se na Dugi otok. Na Rabu je os-
tala Komanda mjesta i oko 160 boraca. Treba istaknuti da je povlače-
njem II. POS-a izbjegnuto njegovo uništenje. Iako daleko od vlastitog
područja, II. POS je i sada s pažnjom pratio zbivanja i bio spreman or-
ganizirati borbenu djelatnost koja će ga ojačanog i osposobljenog što
prije tamo vratiti. Nisam dozvolio da se gubi vrijeme i krenuli smo s
akcijama. Prvi na redu bio je Rab. Izbor je bio logičan s obzirom na to
da su Nijemci držali sve okolne otoke, a oklijevali uzeti Rab. Odlučio
sam da s nekoliko članova Štaba, četirima patrolnim čamcima i dvama
naoružanim brodovima (NB) isplovimo prema Rabu i onemogućava-
mo njemački pomorski saobraćaj koji se tuda održavao.
Komandant II. POS-a Bonači bio je otišao na Vis, gdje je i ostao.
Upravo tada stigao nam je pomoćnik komandanta Ratne mornarice
Srećko Manola, španski borac koji je po povratku iz Španije bio ko-
mandant partizanskih jedinica na Petrovoj gori i Kordunu. Dobro me
je poznavao i posavjetovao me, ostao nekoliko dana s nama i produžio
dalje, po svom širem zadatku, u Hrvatsko primorje i Liku, u Glavni
štab Hrvatske. Ja sam htio da sve ono što je dogovoreno s Manolom
prilagodimo stvarnim mogućnostima, zato sam se sastao s rukovod-
stvom Kotarskog komiteta Rab i članovima Okružnog komiteta za
Hrvatsko primorje, koje sam zatekao na Rabu i s njima raspravio pro-
gram akcija. Iz tih razloga ukrcao sam se na brodove s operativnim
156 i. zdavčivć7
dijelom Štaba, a drugi dio Štaba i prištapske dijelove smjestio sam u

pristanište Luku na Dugom otoku.
Zadnjih dana februara imali smo dva žešća okršaja s Nijemcima,
koja su bila vrijedna spomena i za Nijemce, ali i za nas. Sve je počelo
na Visu. Formiran je konvoj od pet jedrenjaka, četiriju patrolnih bro-
dova II. POS-a i naoružanog većeg tunolovca NB1 iz flotile IV. POS-a
s Visa. Na NB1 ukrcali su se zamjenik komandanta ratne mornarice i
britanska obavještajna grupa, koja se uz odobrenje Vrhovnog štaba
prebacivala u Hrvatsku i Sloveniju. Na motorne jedrenjake utovaren
je razni ratni materijal za Glavni štab Hrvatske. U noći s 24. na 25. fe-
bruara konvoj je pristao na Kornate. Nakon što sam s Mladenom Iki-
com, komandantom III. POS-a, dogovorio zajedničke borbene akcije,
ukrcao sam se na NB1 i krenuo prema Kvarneru. Pred Novaljom smo
ugledali dva njemačka jedrenjaka koji su iz Zadra vozili za Pulu. Ispa-
ljenim hicem upozorili smo ih da se zaustave. Pokušavajući pobjeći,
oni su povećali brzinu i otvorili vatru iz puškomitraljeza, automata i
pušaka. Došlo je do oštrog sukoba. Oba su njemačka jedrenjaka zaro-
bljena, ali je jedan potonuo odmah poslije zarobljavanja. Na njima je
bilo 120 njemačkih vojnika, podoficira i oficira, koji su išli kućama na
odsustvo. Poginulo ih je 12, 24 su ranjena, a ostali su zarobljeni.
Njemački admiral Jadrana brzo je reagirao. Obustavio je svaki
prijevoz vojnika morskim putem bez ratnih brodova koji će ih osigu-
ravati. Još važnije, odlučio je angažirati veći broj manjih brodova, dob-
ro naoružanih, obučenih u dejstvima iz zasjeda. Maskirani u ribarske
brodove slične našima, trebali su iznenadno napadati i uništavati naše
flotile patrolnih čamaca i naoružanih brodova. Komandanti njemač-
kih torpednih čamaca uočili su da u sukobima s našim naoružanim
ribarskim koćama (od kojih su formirane naše flotile PČ i NB) pred-
nost u brzini i naoružanju nisu bili dovoljni. Naši brodovi građeni su
od tvrdog drveta, dubokog su gaza i pogonske mašine dublje su pod
vodom, lakše se maskiraju kao ribarski brodovi i teže se uništavaju.
Nijemci, kao Nijemci, nisu gubili vrijeme i odmah su pristupili izradi
i opremanju protupartizanskih brodova. Prvu seriju od šest brodova,
nazvanu Sipa, pustili su u pogon za manje od dva mjeseca. Jedan od
157 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
njih, u potrazi za drugim brodom s kojim je zajedno isplovio, uplovio

je u uvalu Sv. Nikola na otoku Olibu. Bijesna bura puhala je već treći
dan i ja sam se s dvama patrolnim čamcima našao na Olibu i čekao da
bura prestane. Tu su bili i komandant i politički komesar flotile, Mi-
roslav Dragustin i Slavko Ružić. Sva trojica bili smo nervozni jer smo
dugo odlagali zadatak na Pagu na koji smo krenuli. Kada su nam iz-
viđači s Oliba javili o neprijateljskom brodu, naši patrolni čamci zbog
orkanske bure nisu mogli isploviti. Što učiniti? Odlučio sam iskrcati
dio posade s naših patrolnih čamaca i sa stražom i s izviđačima s Oliba
napasti brod s kopna. Brod je bio usidren obama sidrima, a oblik uva-
le omogućavao je da ga zahvatimo unakrsnom vatrom s triju strana.
Zbog olujne bure brod smo držali sigurnim plijenom. Na palubi nije
bilo nikog, a oružja su nemarno bila maskirana ribarskim mrežama. U
improviziranoj topovskoj kuli na brodu bio je postavljen četverocijev-
ni top od 20 mm, na pramcu još jedan takav top, a usred broda top od
40 mm. Opazili smo i jedno veće oružje, za koje smo kasnije utvrdili
da se radi o raketnom bacaču.
Osobno sam preuzeo organizaciju i izvođenje napada. Pratili su
me Dragustin i Ružić, a neposredno uz mene bio je Ivica Semenčić,
borac iz Novalje. O ramenu je nosio torbu s bombama, rezervnu muni-
ciju i sanitetske zavoje, za svaki slučaj. Kad smo stigli do uvale Sv. Ni-
kola, bilo nas je ukupno oko dvadesetak, s jednim teškim mitraljezom,
dvama puškomitraljezima, s jednim lakim minobacačem, puškama,
automatima i ručnim bombama. Jedan puškomitraljez trebao je držati
pod neprekidnom vatrom isključivo komandni most. Počeo sam prvi
– to je bio znak za početak napada. Kratkim rafalom signalizirao sam
svojima da otvore vatru. Iznenađeni Nijemci pojurili su na palubu k
oružju, ali ih je u tome onemogućila naša paljba. Ostali su iza štitova.
Nišandžiji četverocijevca uspjelo je da se skloni iza topovske kule i to
je bilo sve. Poslije prvih rafala vatra je na trenutak prekinuta i poz-
vali smo ih na predaju. Nijemci su predah vješto iskoristili i ispustili
sidreni lanac sa sidrom u pokušaju da isplove. “Neće daleko”, oglasio
se jedan od komandanata naših patrolnih čamaca. S njemačkog broda
ispaljena je uvis bijela raketa, što smo mi protumačili kao znak pre-
158 i. zdavčivć7
daje. Prekinuli smo vatru i približili se brodu. Odjednom, iza štitova

pojavile su se glave pod šljemovima i počeše prema nama bacati ručne
granate. Mi smo odgovorili tako što smo na palubu broda sasuli na de-
setke bombi. Meni je bombe dodavao moj Semenčić i dogodilo se da
je na našoj strani bio ranjen jedino on. Kad sam bez Semenčića ostao
sâm, pred pramcem broda ugledao sam bijele krpe i shvatio da je to
sada uistinu predaja njemačkog broda. Naredio sam prekid vatre, a nje-
mačkoj posadi da se prikupi na palubi. Znao sam dosta dobro njemač-
ki, naučio sam ga tokom školovanja a i u službi Našička d. d. poduzeća u
Karlovcu. Razumjeli su što sam naredio. Krvavi i blijedi kao aveti, neki
i hramajući, sakupili su se na palubi. S posadom od 19 podoficira i mor-
nara komandovao je zastavnik. Četvorica su poginula, a 11 ih je bilo
ranjeno. Predveče istog dana bura je nešto oslabila i brod je s našom
posadom i zarobljenim Nijemcima isplovio za Vis. Stigao je uvečer 30.
aprila kao prvomajski poklon II. POS-a Mornarici NOVJ. O svemu je
odmah bio obaviješten Štab VIII. dalmatinskog korpusa i Vrhovni štab
NOVJ. Vrhovni štab istaknuo je da su “svi učesnici, borci i starješine
pohvaljeni za izvedenu akciju... Drug Branko Mamula, politički kome-
sar II. pomorskog obalskog sekretara zbog dobro pripremljene i izve-
dene akcije... Od posade PČ naročito su se istakli drugovi Luka Alić,
Krešo Babić i Ivo Semenčić, pratilac politkomesara II. POS-a”.
Brod je preoružan oružjima koja su više odgovarala našem par-
tizanskom ratovanju. S novim imenom Crvena zvijezda NB-11, bio je
najveći naoružani brod Mornarice NOVJ. Sudjelovao je u svim većim
ratnim operacijama na moru i otocima sve do 1. aprila 1945. Te je noći
ploveći za Istru naišao na minu kod otoka Susak i potonuo zajedno sa
17 članova posade i pet putnika, aktivista NOP-a iz Istre.
Kada je komandant njemačkog južnojadranskog sektora doznao
da smo zarobili jedan od brodova tipa Sipa, koji je bio kodiran pod
imenom Anton, uputio je oštar i neuobičajen telegram komandantu
njemačke ratne mornarice na Jadranu: “Bez sumnje je nerazumljivo i
groteskno da brod Sipa, čiji je zadatak bio da na sebe privuče banditske
brodove i iznenadno ih savlada, sam upadne u zasjedu i postane žrtva
iznenađenja.”
159 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Brodovi Sipe otada su preorijentirani na druge zadatke. Osigu-

ravali su i opsluživali luke i više nisu postavljali zasjede našim pat-
rolnim čamcima i naoružanim brodovima. S druge strane, II. POS je
pokazao da je Mornarica NOVJ u stanju suprotstaviti se ne samo nor-
malno očekivanim njemačkim napadima, nego i specijalnim aktivno-
stima koje su Nijemci izvodili na Jadranu u toku NOR-a.
Borbe na otocima u sjevernom Jadranu
Komanda njemačke mornarice na Jadranu, kao i komanda XV. brds-

kog korpusa na obali, neposredno su osjetile pojačanu aktivnost naših
snaga. Znali su da se na Dugom otoku nalaze štabovi II. i III. POS-a, a
da su Kornati međubaza za prebacivanje ratnog materijala za sjevernu
Dalmaciju i Hrvatsko primorje. Admiralu Jadrana i komandantu XV.
korpusa bio je poznat intenzitet saobraćaja Vis – Kornati – Vis. Korna-
te i Dugi otok ocijenili su kao ishodište borbenog djelovanja u sjever-
noj Dalmaciji i Hrvatskom primorju. Odlučili su da njemačke snage
XV. korpusa i ratne mornarice očiste taj prostor, na obali, na moru i
na otocima. Ali to im nije bilo moguće izvesti zbog djelovanja naših
snaga na obalnom pojasu i mornarice na širokom morskom pojasu, od
Krka do Visa i na jugu do Korčule.
Naši naoružani brodovi i patrolni čamci djelovali su neposredno
uz njemačke komunikacije. Stoga su Nijemci odlučili braniti se avi-
jacijom. Svakog jutra i večeri, prije nego što bi se pojavila saveznička
avijacija, spori avioni tipa Roda nadlijetali su i kontrolirali svaku i naj-
manju uvalu, od Molata do Kornata, gdje su se naši NB i PČ sklanjali
i maskirali. Kod nas se bilo uvriježilo mišljenje da je moguće ostati
skriven. Bila je to čista iluzija u okolnostima kada avioni mogu letjeti
na visinama od 150 do 200 metara. Dogodilo se da se NB-1, zajedno s
drugim dvama brodovima, vraćao iz noćne akcije. Na brodu je izbio
požar i brod se sklonio u uvali Solinščica na zapadnoj strani Dugog
otoka. Zamorena posada maskirala je brod i legla spavati. Tri aviona
naletjela su i bacila bombe. Bombe su rastresle brod i poslan je NB-6
da ga otegli na sasvim drugu stranu otoka, u uvalu Telašćica. Tamo su
161 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
ga uspjeli začepiti i otpraviti za Vis na remont. Međutim, avioni su

sutradan ujutro sustigli brod i potopili ga kod Kornata.
Njemački avioni počeli su žestoko bombardirati štabove II. i III
POS-a, prištapske jedinice i mornaričku pješadiju na Dugom otoku.
Ti zračni napadi nanosili su nam dosta štete. Štabovi sektora izdali
su stoga naređenja brodovima da se moraju maskirati, ali su posade
obavezne ostati na oružjima. Čim se ocjeni da je brod otkriven, posa-
da je morala otvarati vatru iz svih oružja. U lučicama gdje smo najče-
šće bazirali brodove bili su postavljeni protuavionski mitraljezi kao
pojačanje odbrane brodova. Zahvaljujući svim poduzetim mjerama,
ubrzo su srušena dva aviona. U isto vrijeme zračne patrole s Visa sru-
šile su pet njemačkih aviona koji su nadlijetali i napadali brodove u
šibensko-zadarskom području.
Nijemci su ocijenili da im spore Rode neće riješiti problem i za
odbranu svojih saobraćajnih čvorišta na moru uveli su suvremene
lovačke eskadrile aviona. Imao sam priliku gledati zračnu bitku iz-
nad Zadra njemačkih Messerschmitt aviona i britanskih bombardera i
lovaca. Okršaj je trajao desetak minuta. Palo je četiri-pet zapaljenih
aviona. Učinilo mi se da su Messerschmitti pobijedili, ali Britanci su ra-
zorili zadarsku luku i ona se nije mogla koristiti nekoliko mjeseci, a ni
kasnije u punom kapacitetu. Nijemci su za skladištenje i prekrcavanje
tereta brzo osposobili Ražanac pod Velebitom. Tu njemačku soluci-
ju ugrožavale su naše snage s kopna. Naime, brodovi su do Ražanca
morali prolaziti uskim Ljubačkim kanalom, koji je bio pod vatrenom
kontrolom s Paga s jedne i iz Ravnih Kotara s druge strane. Ražanac se
umjesto Zadra koristio kratko vrijeme. Uplovljavanja, isplovljavanja i
lučki poslovi obavljali su se isključivo noću. Svemu je ipak došao kraj.
U maju 1944. Britanci su napali Ražanac s desetak lovaca bombardera,
a kako nisu završili započeto, nakon nekoliko dana s 35 aviona bom-
bardera temeljito su razorili mjesto. Nijemci su ga konačno morali na-
pustiti.
Tokom marta i aprila uglavnom smo se bavili osnivanjem udar-
nih grupa za djelovanja na otocima u Kvarneru i Podvelebitskom pri-
morju. Teže je bilo uspostaviti veze od Dugog otoka, gdje je bio štab
162 i. zdavčivć7
II. POS-a, do otoka Krka. Brzo smo na otoku Olibu na pola puta orga-
nizirali prihvat grupa koje smo prebacivali na Krk i preko Paga na Ve-
lebitsko primorje. Na Krku smo uspostavili borbenu grupu od oko 50
boraca, koja je uspješno djelovala od samog početka. Povećavali smo je
oprezno. Bile su joj potrebne informacije, hrana, skloništa pred nepri-
jateljem i ona za prihvat ranjenika. Da bi se na otoku održale brojnije
snage, trebalo je sa stanovništvom uspostaviti odnose povjerenja. U
strahu pred Nijemcima otočani su se ustručavali surađivati sve dok
se nisu pojavili borci s oružjem i otpočeli napade na njemačke posade
u garnizonima. Kako je udarna grupa pojačavala akcije i kontrolirala
gotovo cijeli otok, Nijemci su formirali pet garnizona u svim većim
centrima na otoku. Ljeti 1944. na Krku su se svakodnevno vodile bor-
be. Udarna grupa mobilizirala je nove borce, Krčane, i brzo je narasla
na oko 150 dobro naoružanih boraca, vičnih borbama i raznim okol-
nostima. Štab II. POS-a slao je oružje i iskusne starješine.
Uspostavljene su veze s kopnom, prije svega s Likom i Gorskim
kotarom. Preko Krka i Paga, ili brzim prepadnim akcijama na širokom
primorskom području od Velebitskog primorja do Murterskog mora,
prebacivale su se velike količine opreme, hrane, odjeće za potrebe
Ličkog korpusa, VIII. korpusa i, posebno, 19. sjevernodalmatinske
divizije.
U aprilu nas je zadesila pogibija Vlade Bagata, pomoćnika politič-
kog komesara II. POS-a i partijskog rukovodioca Sektora. Predratni ko-
munist, sudionik ustanka u Dalmaciji koji već ljeti 1941. odlazi na Di-
naru s grupom komunista iz Splita. Nakon kapitulacije Italije dolazi u
Mornaricu, u IV. POS. Tu je obavio partijsko-organizacijski zadatak i u
martu 1944. prelazi u II. POS. Bagat mi je bio od velike pomoći. Vrlo
pronicljiv i inicijativan, odmah po dolasku prihvatio se otvorenih pi-
tanja i problema. Poslije dvadesetak dana, koliko je boravio u Štabu,
odlazi na Krk gdje je trebao ostati pet ili šest dana. Ostao je četrde-
setak dana. Toliko su zahtijevali zadaci koje je poduzimao i ukupna
organizacija borbe i otpora. Vraćajući se patrolnim čamcem u Štab
II. POS-a, uletjeli su u njemačku zasjedu na Olibu. Troje je mornara
poginulo, a Bagat se ubio. Bio je to težak gubitak ne samo za II. POS,
163 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
nego i za Ratnu mornaricu u cjelini. Osobno, izgubio sam dragocjenog

suradnika i sjajnog druga od kojega se mnogo očekivalo, ne samo u
Dalmaciji. Njega je u ljeto zamijenio Franko Telenta iz korčulanske
partijske organizacije.
Negdje početkom maja Nijemci su odlučili iznenadnim iskrca-
vanjem uništiti II. i III. POS na Dugom otoku i Kornatima, kao osnov-
nim baznim područjima Mornarice NOVJ. Njemački planovi, iako
dugo i pedantno pripremani, imali su ozbiljne propuste. Između os-
talog, vjerovali su da će svojim nadmoćnim snagama za kratko vrije-
me uništiti naše štabove i jedinice. Angažirali su oko 3500 vojnika i
oko 40 brodova za prijevoz, osiguranje i vatrenu podršku. Mi smo na
otocima raspolagali s oko 400 boraca. Oni su uspješno izvršavali svoje
borbene zadatke, obezbjeđenje štabova i brodova koje smo sklonili po
lučicama gotovo svih otoka, od Dugog otoka i Rave do Molata i Oliba.
Naši gubici bili su minimalni. Čak su preživjeli leuti i gajete sa svim
svojim teretima, a koje smo prikrivene sidrili na Molatu, Istu, Olibu
i u Virskom zalivu. Budući da Nijemci u ovoj ofanzivi nisu uspjeli
uništiti II. POS, počeli su s manjim, kratkotrajnim i iznenadnim ak-
cijama. Izvodile su ih formacije od 30 do 100 posebno opremljenih i
obučenih ljudi. Zvali smo ih trupovi. Upotrebljavali su ih po otocima,
sjedištima pomorskih sektora i duž kanala, kuda smo prebacivali sa-
vezničku pomoć na kopno.
Proljeće i ljeto 1944. proveo sam bez komandanta, pa sam, uz
svoju, morao preuzeti i tu dužnost. Srećom, imao sam vrlo dobre
suradnike. Načelnik Štaba bio mi je Marko Orhanović sa završenom
Vojnopomorskom akademijom, hrabar, uman i sposoban oficir. Nasli-
jedio ga je Miroslav Dragustin, ranije komandant flotile patrolnih ča-
maca. Nakratko u junu bio je došao na dužnost komandanta Baldo Saje
i otišao poslije mjesec dana u Sloveniju. U novembru se većina snaga
Ratne mornarice premjestila i podredila II. POS-u: pet flotila ratnih
brodova, četiri bataljona pomorske pješadije i jedan artiljerijski divi-
zion. Tada su za komandante postavljani Josip Vrtačnik, zatim Ivan
Vulin i, konačno, Janez Tomšič s kojim sam završio rat. Za partijskog
rukovodioca, poslije Franka Telente, postavljen je Aljoša Žanko, da bi
164 i. zdavčivć7
ga pred kraj rata zamijenio Zvonko Raos. Sve vrijeme moje dužnosti u
II. POS-u, a zatim u Pomorskoj komandi sjevernog Jadrana, ostao sam
s istim onim borcima s kojima sam izvlačio naše snage iz Hrvatskog
primorja i s kvarnerskih otoka, i s kojima sam prošao njemačku ofan-
zivu neposredno usmjerenu na to da se uništi II. POS. Bili su to hrabri
i sposobni mornari i oficiri, koji su mi nadoknađivali ono što ja lično
nisam još uspio savladati.
Ljeti 1944. Nijemci su se utvrdili, značajno brojno ojačali i pove-
zali odbrambeni front od talijanske obale preko Istre i Pule, Lošinja,
Raba i Paga sve do Karlobaga. Gradili su protudesantnu odbranu oče-
kujući savezničko iskrcavanje u Istri i na Kvarneru. Posebnu pažnju
posvetili su obalskim baterijama na Rabu. Na Lošinju je postojala
moćna artiljerija s nekoliko baterija od 156 mm do 66 mm i protua-
vionskim oružjem od 40 mm, 20 mm i 13,6 mm za najniže visine na
kojima se mogu napadati avioni. U Karlobagu su držali jak garnizon, a
u Velebitski kanal položili su mine. Mine su položene i između Kame-
njaka, južnog rta Istre, i Kvarnera. Ubrzano su gradili ratne brodove i
time nadoknađivali gubitke koje su im nanosili naši i saveznički avi-
oni. Uz pomorske snage Nijemci su uspjeli okupiti oko 6500 vojnika
na prethodno protudesantno utvrđenim otocima Kvarnera. Njemački
XV. korpus bio je angažiran uz obalu Istre i Hrvatskog primorja.
Štab II. POS-a poduzeo je mjere da proširi svoje borbene djelat-
nosti. Još uvijek je ostao na Dugom otoku, ali udarne grupe bile su
na Krku i u Podvelebitskom primorju. U ljeto 1944. formirali smo i
na Cresu udarnu grupu jačine jedne čete od 75 ljudi koja je napadala
na mjesto Cres i Osor. Na Osoru je uspjela Nijemcima prekinuti veze
Cresa i Lošinja.
Najteže nam je bilo održavati veze s Krkom zbog daljine plovid-
be, koja se mogla odvijati jedino noću. Naši patrolni čamci nisu imali
potrebnu brzinu da doplove do Krka i vrate se još iste noći. Od Bri-
tanaca sam uspio dobiti dvije motorne topovnjače dovoljne brzine.
Tokom noći 13. jula uspio sam se s njima prebaciti na Krk. Sa mnom
su bili Orfeo Tićac, naš obavještajni oficir, i njegova grupa, kao i ka-
petan Armstrong, šef britanske obavještajne službe pri II. POS-u. Već
165 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
15. jula sastao sam se i s članovima OK KPH-a za Hrvatsko Primorje i

dogovorio potrebnu suradnju u novim uvjetima. Posebno smo pretre-
sali pitanja oko mobilizacije. Udvostručili smo udarnu grupu na Krku.
Povratak s Krka zakomplicirao nam se. Britanske motorne topovnjače
stigle su do rta Negrit na Krku prije dogovorenog termina, a i pristale
su na mjestu koje nije bilo dogovoreno. Armstrong je imao direktnu
radiovezu s brodovima i dospio je do mjesta gdje su pristali, ukrcao se
i nakon kratkog čekanja isplovio. Ja sam sa svojom grupom ostao na
obali gdje su nas, prema dogovoru, topovnjače trebale primiti. Nismo
znali da li ćemo i kada dobiti neki britanski brod i odlučio sam da s
čamcem na vesla isplovimo s Krka za Olib. Vrlo rizično, ali nama tada
jedino moguće. Jaka nas je bura noću 7. augusta natjerala da isplovimo
tek sutradan u podne, dakle u najriskantnije vrijeme. Čamac smo uze-
li od Pere Žica (zvali su ga “Pere s buticom”). Imao je ozlijeđenu ruku
i nije mogao veslati. Orfeo Tićac, Anđelko Kalpić, Milan Hajduković i
ja krenuli smo s namjerom da na četirima veslima pređemo 42 milje
do Oliba. Zbog neizvjesnosti u koju sam se upustio poslao sam Štabu
II. POS-a sljedeću depešu: “Ako nas ne bude do 9. augusta, potražite
nas na otoku Trstenik.” Trstenik je bio usamljen otočić na našoj ruti,
zabačen i nenaseljen. Negdje oko šest sati poslije podne nadletjela nas
je britanska zračna patrola. Dnevna plovidba bila je zabranjena i Bri-
tancima nije bilo jasno kako se ribarski čamac mogao usuditi ploviti
po danu i ići ribariti. Mi smo svi bili odjeveni u ribarsku odjeću, pa smo
i po čamcu i po odjeći izgledali kao pravi ribari. Da bi provjerili da to
ipak nisu maskirani Nijemci, na nas je, jedan za drugim, pikiralo svih
šest aviona. Mahali smo košuljama i izvukli mreže ispod pramca kako
bi ih uvjerili da smo ribari. Britanci su napokon odustali od namjere
da nas potope. Par stotina metara iza krme čuli smo “Peru s buticom”
kako se dere iz sveg glasa da ga pokupimo iz mora. On je bio na kormi-
lu i kad je vidio kako avioni pikiraju, skočio je u more.
Stigli smo na Olib i iskrcali se. Pere je s čamcem ostao na Olibu
i bio je s nama do kraja rata. Sjećam se da sam ga posljednji put vidio
pred vratima Štaba Pomorske komande sjevernog Jadrana u Sušaku.
Došao me moliti da mu dademo napraviti jedro na onom istom čamcu
166 i. zdavčivć7
s kojim smo plovili, pa će on sa ženom, zvali su je “Kate s peticun”

(imala je oštećenu nogu), “moć’ ić’ na plovidbu i u ribe”.
Ocijenio sam da nam je sjedište II. POS-a u Luci na Dugom oto-
ku predaleko od matičnog područja naših operacija. Predložio sam
Štabu Ratne mornarice da se premjestimo na otok Ist. Formirao sam
tročlanu grupu. Činili su je trojica iskusnih i obrazovanih pomoraca:
Ivo Marinović, Miroslav Dragustin i Riko Tončić. Obišli su otok Ist i
susjedni Molat. Po povratku su dostavili skicu otokā Ista i Molata, kao
i nekoliko manjih otočića u njihovoj neposrednoj blizini s kojih bi se
moglo, ako dođe do napada, utjecati na borbu na Istu i Molatu. Negdje
polovinom jula poslali smo Štabu Ratne mornarice prijedlog da naša
baza bude Ist. S obzirom na to da ćemo sada biti preblizu njemačkoj
odbrambenoj liniji na Kvarneru, bilo je sasvim izvjesno da će Nijemci
pokušati da nas zbrišu s Ista. Zato smo tražili odgovarajući broj vojni-
ka, oružja i opreme. Bez obzira na sve moguće okolnosti, Nijemce smo
morali onemogućiti u tome da nas izbace s Ista. Trebalo nam je pješa-
dijskih snaga, topova i protuavionskih oruđa, nagaznih mina i žičanih
prepreka. Štab Mornarice prihvatio je sve naše prijedloge.
Nakon oslobađanja Dalmacije
Odlaskom glavnine naših snaga s otoka Visa (kompletna 26. dalma-

tinska divizija) preostali dio snaga Mornarice bio je toliki da se na Istu
do kraja oktobra kompletirala odbrana, oružje i oprema koju smo tra-
žili. Britanske pomorske snage slijedile su istu logiku i prebacile su se
u uvalu Veliki Rat, a motorne topovnjače i torpedne čamce na Ist, gdje
je bilo dovoljno lučkog prostora. U Štabu II. POS-a na dobro utvrđe-
nom Istu, i u blizini njemačke odbrambene linije, sazrela je ideja da se
u pozadini te linije razvijaju šira borbena dejstva. Time bismo oslabili
njemačku odbranu, mogli bismo je, kad nam to treba, probiti i lakše
komunicirati s Kvarnerom, Istrom, Hrvatskim primorjem i s podru-
čjem Velebita. Podsjećam da se Tito s Vrhovnim štabom, CK KPJ-om
i Vladom nove Jugoslavije nalazio na Visu od juna do augusta 1944.,
odakle je rukovodio NOB-om. Morale su se osigurati i stalne i sigurne
komunikacije Tita s rukovodećim nacionalnim organima Slovenije,
Hrvatske i Bosanske krajine.
Istovremeno, ne manje pažnje posvećivalo se doturu snabdije-
vanja, odjeće i obuće i medicinske opreme borcima XI. korpusa u Lici i
Gorskom kotaru. Ova operacija bila je toliko složena da su se određeni
patrolni brodovi i patrolni čamci tokom septembra bavili uglavnom
time.
Trebalo je dosta hrabrosti i snalažljivosti za prolaziti pred nosom
Nijemaca, dobro utvrđenih na Rabu i Pagu. Bili smo sigurni u podršku
naroda. Jednom smo prilikom preko Paga s minimalnom pratnjom
prebacili 90 zarobljenih legionara. Zarobila ih je naša udarna grupa
na Velebitu i uputila na Ist. Kao što je poznato, maršal Tito 15. je sep-
168 i. zdavčivć7
tembra 1944. uputio poziv neprijateljskim vojnicima da se predaju i

da će im biti pošteđeni životi, ako nisu činili ratne zločine. Oni koji
žele mogu se uključiti u partizanske vojne formacije i boriti se za
oslobođenje Jugoslavije. Jedan broj ovih legionara prešao je k nama i
borio se do kraja rata.
Borbe su vođene na svim otocima Kvarnera. Ipak, najintenziv-
nije su bile na Krku. Napad na Punat, gdje je neprijatelj držao utvrđe-
nu kuću s 40 solidno naoružanih vojnika, bio je dobro organiziran i
uspješan. Vojnici su zarobljeni ili poginuli, zgrada izgorjela, a zapli-
jenjeno je dosta oružja i opreme. Tu je poginuo i komesar 1. udarne
grupe Eman Butković, a petorica je boraca ranjena. Neprijatelj je sh-
vatio da iza i unutar svog odbrambenog fronta, neposredno pred Ri-
jekom, djeluju partizanske borbene snage i obavještajni centri, i da ih
se mora uništiti. Tokom oktobra i novembra 1944. to su pokušavali u
više navrata, sa snagama od hiljadu do dvije hiljade vojnika. Otok bi
brodovima tako blokirali da mi ne bismo mogli dovesti nove snage,
niti evakuirati one s otoka.
Na putu za Hrvatsko primorje stigao sam na Krk 25. oktobra
ujutro. Znao sam da Nijemci tih dana spremaju napade da unište naše
snage i preuzeo sam odgovornost rukovođenja u borbama koje pred-
stoje. U noći s 25. na 26. oktobra Nijemci su doveli pojačanje od oko
600 vojnika i policajaca, a na samom otoku već ih je bilo nešto oko
800. Htjeli su na svaki način uništiti naše snage na otoku. Nije isklju-
čeno da su znali za moj planirani put, jer su aktivno tragali upravo u
onim mjestima gdje sam se mogao nalaziti. Tako su u mjestu Polje
temeljito pretresli kuću Marije Malatestinić, u kojoj je neko vrijeme
bila i naša radiostanica. Samo u jednom slučaju bili su mi stvarno za
petama. Srećom, bio sam na vrijeme obaviješten i s čamcima na vesla
prebačen sam za Hrvatsko primorje. Ukrcao sam se na drugom mjes-
tu, jednu do dvije milje dalje. Ujedno je završila i njemačka interven-
cija na Krku, što je ukazivalo na to da su znali za moje kretanje.
Osim na Krk, jedinice II. POS-a tokom septembra i oktobra po-
sebno su se usredotočile na Pag. Imali smo osposobljena dva bataljona
mornaričke pješadije, treći je bio u formiranju. Trebalo nam je više
169 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
brodova za ukrcavanje i prijevoz, naoružanih brodova i patrolnih ča-

maca za osiguranje i vatrenu podršku kako na moru tako i pri iskrca-
vanju. Imajući u vidu strategijski značaj naših uspjeha u Hrvatskom
primorju, u Istri i iza linije njemačke odbrane na Kvarneru, odlučili
smo vlastitim snagama izvesti što više borbenih zadataka ne čekajući
da u naše područje stigne glavnina pomorsko-pješadijskih i pomor-
skih snaga poslije oslobođenja Dalmacije u drugoj polovini oktobra.
Počeli smo od Novalje, u kojoj je narodnooslobodilački pokret bio
najjače razvijen. Mornaričku pješadiju iskrcali smo 10. septembra na
Pag i rasporedili je prema mjestima kuda je Nijemcima moglo stići po-
jačanje. Glavnu grupu brodova i mornaričke pješadije iskrcali smo u
Novalji i u brzom napadu svladali smo njemačku posadu i produžili
napad prema mjestu Pag. U okolini Paga nalazio se odred dobro naoru-
žanih i utvrđenih ustaša. Razmijenjena je oštra vatra, ali budući da ih
u bunkerima nismo mogli savladati, u sumrak smo se povukli. Nijem-
ci su intervenirali s oko 400 vojnika, a u pripremi su imali još 600 ljudi
koji su čekali da se iskrcaju, pretraže cijeli otok, sve punktove odakle
smo ih napadali, razbiju organizaciju NOR-a i pohapse ljude koji su
nas pomagali. Kako su kasnili zbog nevremena, na Pag su stigli tek po-
što su se naše jedinice povukle. U povlačenju, naši naoružani i patro-
lni brodovi zarobili su dva njemačka broda s desetak članova posade.
Među zarobljenima se nalazio pukovnik Konrad Bondel, komandant
29. pionirskog štaba za utvrđivanje iz Knina. Taj je prigodom ispitiva-
nja o položenim minama šutio kao zaliven.
Napade na Pag ponavljali smo nekoliko puta i uvijek smo pos-
tizali određene uspjehe. Bili smo uvjereni da ga možemo osloboditi.
Narod nas je podržavao i priskakao je u pomoć kad god nam je nešto
trebalo. Poklanjali smo veliku pažnju efektu iznenađenja, kao pre-
duvjetu svakog uspjeha. Tim više što su Nijemci s kopna (Karlobag i
obala Velebita), kako se pokazalo, mogli brzo intervenirati sa snagama
od nekoliko stotina do dvije hiljade vojnika, pa i više.
U namjeri da se oslobode naših napada s Ista i Molata, Nijemci su
već u septembru odlučili likvidirati naše snage, brodove prije svega,
koji su nam omogućavali desante na njihovo branjeno područje. Da-
170 i. zdavčivć7
nju 22. septembra uputili su brzi bolnički brod s veoma vidnim ozna-
kama Crvenog krsta – kako bi uživali zaštitu međunarodnog ratnog
prava – sa zadatkom da obiđe i snimi stanje na Istu, Molatu i manjim
otočićima oko njih, uključivo prolaz Maknare između Molata i Dugog
otoka, gdje su ponekad sidrili britanski razarači. Kada je lažni bolnič-
ki brod uplovio u Trst, podnio je izvještaj u kojem je krivo ocijenjeno
da su na Molatu naši brodovi i glavna baza mornaričke pješadije. Na
temelju takvih podataka admiral Jadrana donio je odluku za napad.
Sa svojim trima razaračima i osam torpednih čamaca tukao je artilje-
rijom i ispaljivao torpeda u prolaz Zapuntel (između Ista i Molata), i
u samu luku Molat. Njemački napad nije uspio, nije nam nanesena
nikakva ozbiljna šteta. Naši brodovi bili su izvan svojih sidrišta, čekali
su njemački konvoj koji je noću plovio iz Rijeke prema Zadru. Prije
nego što je stigao do naše zasjede kod otoka Škarde, napali su ga bri-
tanski torpedni čamci i topovnjača, i potopili tri desanta tenkonosca i
jedan tanker. Usmrtili su ili ranili više od pola posade.
Ne bih htio a da ne spomenem jedan tužan i nemio događaj u
operaciji na otoku Pagu, koji je na sve nas ostavio težak dojam.
Polovinom decembra planirali smo sa Saveznicima prepad na
Pag. Dva saveznička razarača i jedan desantni brod za artiljerijsku
podršku imali su zadatak da, uz potporu avijacije, neutraliziraju ne-
prijateljsku bateriju na Vidovcu, iznad Karlobaga. Potom su trebali
tući neprijateljske položaje oko mjesta Pag dok mornarička pješadija
ne krene u napad. Akcija je planirana za 13. decembra, ali se vrijeme
naglo pogoršalo. Jaka bura sa snijegom onemogućila je djelovanje avi-
jacije. Akcija je obustavljena. Na povratku, jedan britanski razarač Al-
denham naišao je na minu kod otoka Škarde i potonuo sa 113 članova
posade. Među njima bio je i oficir za vezu Mornarice NOVJ pri Štabu
britanskih pomorskih snaga, kapetan bojnog broda Ivo Preradović,
unuk generala-pjesnika Petra Preradovića. Prošlo je od tada, evo, sko-
ro osamdeset godina, a ja ga se često sjetim prebirući po ratnoj torbi
svojih doživljaja.
Krajem oktobra i početkom novembra britanske pomorske sna-
ge prešle su s Visa na područje II. POS-a, na Ist i u Brguljski zaliv na
171 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Molatu. Ukupno se radilo o trima razarača i šest torpednih čamaca i

topovnjača. Komandant, poručnik bojnog broda Morgan Giles, javio
nam se po dolasku, a za dan-dva došao je s prijedlogom da se izvrši na-
pad na njemačke snage u Kvarneru. Zamolio je da u tome sadejstvuju
i naše snage. Prihvatili smo i dogovorili u čemu ćemo sudjelovati.
Nijemci su morali povući svoje pomorske i sve druge snage iz Ši-
benika s obzirom na to da su snage NOVJ, pošto su oslobodile Split,
krenule u napad prema Šibeniku. U nedostatku snaga koje bi štitile
konvoje Nijemci su ih najprije trebali izvući iz Šibenika u Srednji i Ri-
vanjski kanal, odatle s jednima krenuti za Rijeku, a druge ostaviti na
čekanju. Takav način njemačkog izvlačenja pružao je idealnu priliku
britanskim ratnim brodovima da ih napadaju i potapaju. I oni su to
činili. Nekoliko dana kasnije eskadrila britanskih bombardera napala
je Rijeku i potopila tri broda. Tako su, izvlačeći se iz Dalmacije, za ne-
koliko dana Nijemci izgubili šest većih ratnih brodova i 300 mornara.
Za ozbiljnije poduhvate na moru Nijemci više nisu bili sposobni, pa
su na Lošinj uputili flotilu eksplozivnih čamaca.37 Tu se već nalazila
specijalna diverzantska jedinica s brzim kajacima i gumenim čamci-
ma, koji su omogućavali veliku brzinu i iznenađenje. Prisutnost ek-
splozivnih čamaca na Lošinju uznemirila je Britance jer su u Zadar
i Split, bez naše dozvole, uplovile krstarice Delhi odnosno Colombo.
Zbog straha da će doći do njemačkih prodora eksplozivnim čamcima
u vode Zadra i Splita, i do napada na krstarice, razarače i minolovce
koji su čistili rute za pomorske transporte ka Splitu i Zadru, Britanci
su odlučili izvesti jedan zamašniji napad na Lošinj i eksplozivne čam-
ce, koji su tamo bazirali. Za napad na neprijateljske položaje, posebno
na snažnu artiljerijsku grupu na brdu Tovar, Britanci su angažirali 36
aviona i brodsku artiljerijsku grupu od dvaju razarača i triju brodo-
va za artiljerijsku podršku. Sjeverozapadno od luke Čikat, u prolazu
37 Eksplozivni čamac malo je i brzo plovilo. Na pramcu se nalazi eksploziv s udarnim

upaljačem. Kada se čamac usmjeri na cilj, upravljač odvaja krmu u kojoj sjedi i
veslima dolazi do ugovorenog mjesta susreta s matičnim brodom. Vidi: Pomorska
enciklopedija Leksikografskog zavoda FNRJ, Knjiga 7., Zagreb, 1961., str. 263. (op. ur.)
172 i. zdavčivć7
između otoka Lošinja i otočića Srakane, postavljena su dva patrolna

čamca da eksplozivnim čamcima onemoguće povlačenje za Pulu. Dva
desantno-jurišna broda, dvije motorne topovnjače i dva patrolna bro-
da činila su diverzantsku grupu jugoistočno od Lošinja i fingirala de-
santni odred. Jedan veliki tenkonosac bio je vrlo uspješno maskiran u
krstaricu i imao je zadatak da sa sjeveroistočne strane oponaša artilje-
rijski napad na Tovar. Dovoljno je bio daleko da ga ne mogu gađati nje-
mački topovi ni s otoka Raba ni s Tovara. Stvarno su gađali britanski
razarači uvučeni u pošumljene uvale na južnom dijelu Cresa. Pravac
gađanja bio im je skoro isti kao s fingirane krstarice, a otvaranje vatre
izvanredno dobro sinhronizirano.
Na britanski prijedlog, mi smo uputili dva patrolna broda s ojača-
nom četom da štiti razarače u uvali na Cresu, sidrene uz samu dobro
pošumljenu obalu. Pratio sam plan priprema i s komandantom Mor-
ganom Gilesom bio sam ukrcan na komandni razarač. Avioni su pristi-
gli, javili se poručniku bojnog broda Gilesu uz pozdrav: “Good mor-
ning Sir, we are ready.” On je dao odobrenje i napad je počeo. Izgledalo
je kao da će se srušiti cijelo brdo Tovar, a ne samo artiljerijska uporišta.
Kada je treća eskadrila izvela napad, učinili su još jedan krug i pozdra-
vili Gilesa s molbom da im pošalje rezultate napada. Odmah je počela
artiljerijska paljba s razarača i trajala je dok nisu ispalili predviđeni
broj metaka.
Negdje dva-tri sata kasnije, u uvali u kojoj je bio sidren koman-
dni razarač na kojemu smo se nalazili Giles i ja, otvorena je vatra pu-
škomitraljezima (šarcima). Vatra je dolazila iz šume uz obalu. Dese-
tak njemačkih vojnika u šumi krišom je prošlo našu četu isturenu za
osiguranje i otvorilo je vatru. Polegli smo po mostu razarača. Giles je
naredio brodskim topovima od 40 mm s obaju razarača da unište ili
otjeraju Nijemce. Ovi su se, pošto su izvršili zadatak, dali u bijeg, ali ih
je naša četa pohvatala.
Dugo sam se sjećao i cijenio ukupno iskustvo koje sam doživio.
Ukratko, to iskustvo bilo mi je dragocjeno i mogao sam ga steći jedino
kroz direktno sudjelovanje. Morgana Gilesa srest ću još nekoliko puta
tokom karijere. Među ostalim, bio mi je starješina na kursu u Britani-
173 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
ji. Bio je drag gost i u Beogradu, u Saveznom sekretarijatu za narodnu

odbranu, tada već u činu kontraadmirala.
Mislim da je ovdje mjesto da svojim čitaocima, a posebno svojoj
djeci, objasnim zašto sam unio toliko detalja o ratnim događajima ot-
kako sam došao u Ratnu mornaricu za Hrvatsko primorje i Istru, u II.
POS. Ipak, niti sam unio sve akcije i borbene aktivnosti, niti je tomu
ovdje mjesto. Učio sam pomorski zanat i htio sam istaknuti upravo tu
činjenicu, da ona ostane u sjećanju u svoj svojoj složenosti, u najtežim
vremenima Ratne mornarice i svake njezine borbene formacije. Borili
smo se vođeni željom za pobjedom, a učili smo svakodnevno u akcija-
ma. I pobijedili smo.
VI. POGLAVLJE
Odnosi s Britancima pošto je oslobođena Dalmacija
O našim odnosima s Britancima u toku rata i neposredno poslije napi-

sani su tomovi knjiga i hrpe izvještaja. Stoga ću se ja dotaknuti samo
onih epizoda koje su mi ili vrlo dobro poznate ili sam im svjedočio.
Još od svoga formiranja Štab Mornarice NOVJ ulagao je napore
da dobijemo ratne brodove bivše ratne mornarice Kraljevine Jugosla-
vije, koji su se nalazili u sastavu savezničkih snaga. Kako se približa-
vao kraj rata, Saveznici su brodove predali Jugoslavenskoj kraljevskoj
ratnoj mornarici, koja je kod njih još uvijek funkcionirala, jednako
kao i kraljevska vlada. Nije bilo teško razumjeti namjere Saveznika.
Kraljevsku flotu trebalo je iskoristiti kao sredstvo pritiska na Tita u
pregovorima s predsjednikom kraljevske vlade Šubašićem, koji su bili
u toku.
Dan ranije nego što će Nijemci napustiti Šibenik i Split, 2. no-
vembra, kontraadmiral Charles Eric Morgan, komandant britanskih
snaga u Jadranskom i Jonskom moru, došao je dogovoriti da se u sura-
dnji s Mornaricom NOVJ očiste mine na prilazima našim lukama Za-
dru, Splitu i Dubrovniku. Vrhovni štab to je odobrio. Međutim, ubrzo
je u Split uplovila krstarica Delhi u pratnji razarača, a u Zadar krstarica
Colombo. Komandant krstarice Delhi, Gilbert Ridley Waymouth, izja-
vio je da dolazi kao oficir za vezu s Mornaricom NOVJ i zatražio je da
uspostavi signalnu stanicu i otvori kancelariju na kopnu. Njihov bo-
ravak u našim lukama nije bio odobrio Vrhovni štab i Štab Mornarice
NOVJ protestirao je kod Britanaca, ali uzalud. Uvidjevši da Saveznici
nemaju namjere povinovati se našem stavu, prekinut je svaki službe-
ni kontakt s komandantima krstarica, posadi je onemogućen izlazak
178 iz. davčćič7u
na kopno i ukinute su sve olakšice koje se u takvim prilikama daju sa-

vezničkim brodovima. Takvo stanje i odnosi potrajali su mjesec dana.
Tek će 10. decembra Vrhovni štab preciznim uputstvima vratiti od-
nose u normalne međusavezničke okvire. Pitanje sudjelovanja Kra-
ljevske mornarice u ratu na Jadranu rješavano je krajem februara u
Caserti, između Vrhovne komande za Sredozemlje, Komande Morna-
rice NOVJ i predstavnika Kraljevske jugoslavenske mornarice. Zaklju-
čeno je da Kraljevska flota prelazi u Jadran i učestvuje u operacijama
na sjevernom Jadranu prema nalozima Štaba Mornarice NOVJ, a pod
operativnom kontrolom Britanske komande za Sredozemlje. Konač-
no, kada bude formirana jedinstvena vlada nove Jugoslavije, svi ratni i
trgovački brodovi stavit će se pod njenu komandu odnosno komandu
njene mornarice. Krajem marta Kraljevska flota prešla je u Jadran. Na
Rabu sam se prvi put sreo s flotilom od osam motornih topovnjača.
S Pomorskom komandom sjevernog Jadrana na Rabu je djelova-
la i 9. dalmatinska divizija. 12. aprila stigla je vijest da je umro preds-
jednik SAD-a. Komanda 9. divizije, Pomorska komanda sjevernog
Jadrana i komandant kraljevske flotile topovnjača zajedno su odali
počast i izrazili poštovanje velikom savezničkom vođi u Drugom sv-
jetskom ratu, predsjedniku Sjedinjenih Američkih Država Franklinu
Delanu Rooseveltu.
Početkom januara 1945. maršal Tito i šef Vojne misije Velike Bri-
tanije brigadir Fitzroy Maclean regulirali su odnose i sklopili ugovor
da Saveznici uspostave zračnu bazu u Zadru. Da u njoj stacioniraju
šest lovačkih i lovačko-bombarderskih eskadrila, od kojih su dvije pri-
padale NOVJ-u, i ukupno oko 4000 starješinskog i vojničkog kadra.
Također je bilo dozvoljeno da još oko 3000 vojnog sastava britanskog
zrakoplovstva – Royal Air Force (RAF) – održava i opslužuje aerodrom
i snage na njemu.
Pomorski dio ugovora dozvoljavao je da savezničke pomorske
snage mogu, privremeno, bazirati u Splitu i Zadru, a po operativnoj
potrebi i u drugim lukama i sidrištima sjeverno od Zadra. Komande
luka i sidrišta ostale su pod našom kontrolom i upravom. Savezničke
pomorske snage nisu se smjele miješati u režim luka, niti u suvere-
179 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
nitet jugoslavenskih vlasti (odnosi se ovo prvenstveno na Zadar koji

je pripadao Italiji). Time se NOVJ osigurala da joj Saveznici ne prirede
neprijatna iznenađenja, kao što se već bilo dogodilo u Dubrovniku.
Vrhovni štab bio je dozvolio Britancima da nam u Dubrovniku pru-
že pomoć s trima artiljerijskim baterijama s 12 topova i posadama, a
posebno s još 500 vojnika za zaštitu baterija. Britanci su protivno do-
govoru doveli 2000 vojnika koji su se počeli miješati u jugoslavenske
ratne odnose i štitili četnike i ustaše od naših napada.
Njemačka komanda na Jadranu pratila je prisutnost savezničkih
snaga na jugoslavenskoj obali, posebno u području Zadra i zapadnije.
Drugim riječima, Saveznici su bili direktna prijetnja njemačkoj liniji
odbrane od Istre, preko Lošinja, Raba i Paga, do Karlobaga, gdje su se
povezivali sa snagama u Gospiću i Lici. Učestali su napadi na naše i
savezničke snage u Splitu i Zadru. Obnovljeni su napadi na Ist i Mo-
lat. Budući da nisu znali da su se Štab i jedinice II. POS-a premjestili
u Zadar, krajem decembra izvršili su i treći napad na Molat. Tamo su
zatekli jedan britanski čamac i potopili ga. Po četvrti put napali su Ist,
ciljano zgrade u kojima je ranije bio Štab II. POS-a. Pripremili su četiri
diverzanta da nas u Štabu iznenade i likvidiraju. Međutim, poslije na-
šeg odlaska, u te se zgrade privremeno smjestilo nekoliko britanskih
vojnika sa zadatkom da provjere nije li što ostalo na Istu. Diverzanti
su noću postavili mine i četiri britanska vojnika poginula su umjesto
nas. Preživjeli su uspjeli pobjeći i izvijestiti da na Istu više nema voj-
nika. Nijemci su odlučili da sada napadaju baze u Zadru i Splitu, gdje
su vezani saveznički i naši brodovi. Split je od Lošinja udaljen dvije
stotine milja, ali će oni ipak pokušati. Prvo su napali Zadar, gdje je bila
vezana krstarica Colombo. U noći s 18. na 19. januara 1945. grupa od
osam jurišnih i torpednih čamaca krenula je u napad. Sačekala ih je
britanska patrola i Nijemci su se povukli. Pokušali su i iz drugog pravca
i naišli na drugu britansku patrolu, koja je jedan brod potopila, drugi
su se nakon toga povukli i u nastaloj zbrci sukobili se međusobno. Ni-
jemci nisu odustajali. Šest eksplozivnih čamaca isplovilo je 11. februa-
ra iz Pule s namjerom da napadnu i potope krstaricu Delhi u Splitu. Na
putu su imali problema s našom i britanskom avijacijom. Morali su se
kamuflirati kao da su ribari. Preobukli su se u ribarsku odjeću i krpili

mreže. Na otoku Drvenik nalazila se jedna naša artiljerijska baterija,
koja ih je opazila. Nijemci su brzo pobjegli i izgubili orijentaciju. Našli
su se južno od otoka Šolte, i da bi stigli u Split, morali su proći uska i
kontrolirana Bračka vrata. Na ulasku u splitsku luku naletjeli su na
barikadu, a osvijetlio ih je i reflektor s rta Sustipan. Jedan od čama-
ca udario je u lukobran i eksplodirao. S krstarice je otvorena vatra i
uništen je još jedan čamac, a jedan koji se približio cilju eksplodirao je
udarivši u čamac vezan uz krstaricu.
Avanturistički prepad na krstaricu u Splitu ilustrira koliko su se
Nijemci bojali napada na svoju liniju odbrane Istra – Karlobag, koja je
činila sponu između njihovih dvaju frontova, onoga u Italiji s onim na
Balkanu i u istočnom Sredozemlju. Nijemci su dobro procijenili i bri-
tanske namjere u jesen 1944., odnosno Churchillovo uporno ustraja-
vanje da se izvede desant u Istri. O tome Winston Churchill 30. okto-
bra obavještava svoga vojnog savjetnika, generala Hastingsa Ismaya.
Churchill piše da će cijela Jugoslavija biti očišćena od Nijemaca naj-
vjerojatnije za šest tjedana, a tada će Jugoslaveni zauzeti Trst, Rijeku
i ostale gradove koje su planirali, a koji su još uvijek formalno pripa-
dali Italiji. Od Amerikanaca traži tri divizije kako bi se organizirale
operacije preko Jadrana. Tako bi se, preko jugoslavenskog teritorija,
postiglo ono što je saveznički front trebao postići u Italiji. Zapadni su
saveznici preko Venecije i Ljubljanskih vrata namjeravali stići u Beč,
a po mogućnosti i u Prag. Na svaki način željelo se postići dvoje: stići
prije Sovjeta u srednju Evropu i osigurati da NOVJ ne prijeđe tadašnju
jugoslavensko-talijansku granicu.
Snage koje su Britanci doveli u Split, a posebno one koje su do-
veli u Zadar, gdje je stacionirano nekoliko hiljada vazduhoplovaca sa
šest vazduhoplovnih eskadrila i pomorske snage s krstaricom, razara-
čima, torpednim čamcima i desantnim brodovima razmještenim po
pristaništima oko Zadra, činile su prvu fazu priprema za zamišljenu
operaciju s našeg tla, a protiv naših nacionalnih interesa. Pritom nisu
uzeli u obzir da su naši vojni kapaciteti bili dovoljni da u završnim
operacijama 1945. oslobode zemlju, stignu do Trsta i oslobode sve
181 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
naše nacionalne teritorije u Istri i Slovenskom primorju, prije nego

njihove stignu na to područje. Amerikanci nisu bili spremni Britan-
cima dati tri divizije, desantna pomorska sredstva i avijaciju. Njihove
snage, koje su ostale relativno slobodne kada je bila zaustavljena ofan-
ziva u Italiji, trebale su im na Zapadnom frontu.
S druge strane, Amerikanci su u svim svojim ratnim planovima
izbjegavali presretanje Sovjeta i sukobe s njima na prilazima srednjoj
Evropi. Predsjednik Roosevelt se sve vrijeme bavio idejom o trima
“svjetskim policajcima” (SAD, SSSR i Kina), koji bi po završetku rata
vladali svijetom. Po njemu je oslabljenu Britansku Imperiju trebalo
dekolonizirati i nabujaloj američkoj privredi omogućiti plasman u
svijetu.
Churchill je inzistirao na svom stavu da zbog toga što se odustalo
od ofanzive u Italiji krajem ljeta i jeseni 1944. Saveznici neće moći
stići do Beča prije Sovjeta. On zastupa gledište da njemački front i fel-
dmaršal Albert Kesselring, kada nisu mogli biti poraženi savezničkim
frontalnim napadom u Italiji, mogu biti poraženi preko Jadrana, Istre
i Slovenije. Time bi dejstva u Italiji ispunila svoj glavni zadatak i dala
podršku desantu na zapadu, u Normandiji.
Sve informacije o savezničkim pogađanjima oko akcija preko
Jadrana i našeg područja dopirale su i do nas i stvarale nepovjerenje
i sumnjičavost prema Saveznicima. Odnosi su se dobrim dijelom
popravili kada je u naš Vrhovni štab stigao britanski feldmaršal Haro-
ld Alexander, vrhovni komandant savezničkih snaga na Sredozemlju,
i susreo se s maršalom Titom. Oni ne samo da su razmijenili informa-
cije, nego su se i dogovorili kako izvesti završne operacije i koje su to
linije do kojih će stići snage svake ratujuće strane. Feldmaršal Alexan-
der stekao je visoko mišljenje o Jugoslavenskoj armiji, njenom pro-
fesionalnom i moralnom nivou i namjeri za oslobođenje zemlje sve
do granica naših nacionalnih teritorija na Soči.38 Upravo takvo uva-
38 Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije promijenila je 1. marta 1945. naziv

u Jugoslavenska armija (JA), a Mornarica NOVJ postala je Jugoslavenska ratna
mornarica (JRM). (op. ur.)
žavanje Jugoslavenske armije, kao i dogovor s Titom, odigralo je odlu-

čujuću ulogu kada je feldmaršal Alexander, nakon što je izbio u Trst,
dobio naređenje da produži preko Postojnskih vrata i Ljubljane dalje
za Beč. Premijeru Churchillu uputio je pismo i naglasio da njemu voj-
nička čast ne dozvoljava da pogazi ratni dogovor s Titom i njegovom
armijom, koju visoko cijeni i poštuje. Ako se želi ustrajati na ofanzivi
kroz Sloveniju, morat će se naći drugi komandant, on to ne želi biti. I
do ofanzive nije došlo.
Naši odnosi na moru popravili su se polovinom decembra pre-
ma instrukcijama Vrhovnog štaba. Prošlo je izvjesno vrijeme dok nije
uspostavljena prisnija suradnja, ali podozrenje prema Britancima po-
stojalo je do kraja rata.
Kvarnerski pomorski sastav preformiran je od ranijih pet flotila
u tri nove flotile sa šesnaest naoružanih brodova i patrolnih čamaca,
i desetak motornih splavova i barkasa. Plovni park Mornarice NOVJ
raspolagao je sa solidnim brojem transportnih brodova: desetak pu-
tničkih parobroda, nešto manje remorkera i preko stotinu jedrenjaka
s motorom i jedrima. čija je nosivost bila do četiri hiljade tona. Morna-
rica je sada uspostavila redovan pomorski saobraćaj između većih luka
na obali i otoka. Jedinice NOVJ koje su operirale u obalnom pojasu
mogle su manevrirati na širokom području i težište svoje aktivnosti
pomjerati prema danoj situaciji. Brz tempo napredovanja pomorskih
snaga, iskrcavanje divizije s Visa kod Vukovog klanca, napredak duž
obale ka Splitu i oslobođenje Dalmacije pokazali su da je Mornarica
NOVJ sposobna da preveze i osigura veliki desant, deset i više hiljada
vojnika, kao i oružje i opremu. To potvrđuje i naša operacija na Mos-
tar, gdje su intervenirale dvije divizije koje je Mornarica NOVJ preba-
cila iz Dalmacije i vratila poslije uspješne operacije.
Sada smo bili sigurni da ćemo od njemačkog agresora sami
osloboditi zemlju i na kopnu i na moru, i očuvati cjelovitost našeg na-
cionalnog teritorija od britanskog presizanja. U protivnom, Britanci bi
okupirali Istru, Hrvatsko primorje, Slovensko primorje, otoke i Zadar,
što su Talijani bili prisvojili poslije Velikog rata.
U završnim operacijama
Pred početak završne etape rata modernizirano je naoružanje i opre-

ma JA. Uz osnovno naoružanje zarobljeno od neprijatelja, JA je primila
značajnu pomoć u modernom oružju i tehnici od Sovjetskog Saveza i
Zapadnih saveznika, i preoružala sve divizije u sastavu armija. Formi-
rano je snažno vazduhoplovstvo. Ratna mornarica nije bila te sreće.
Nisu joj predati brodovi Kraljevine Jugoslavije, nego je bilo predviđe-
no da lakim pomorskim snagama potpomogne desante trupa. Bili
smo prisiljeni sve naoružane brodove i patrolne čamce, sve motorne
jedrenjake i desantne splavi kojima smo raspolagali, koncentrirati u
Pomorsku komandu sjevernog Jadrana. Njoj će se podvrći i sedam ba-
taljona i jedan artiljerijski divizion pomorske pješadije.
Na zapadnim granicama nisu se mogla isključiti politička rje-
šenja na štetu jugoslavenskih interesa. Stoga je u ove krajeve trebalo
stići prije savezničkih trupa. Udaljenost linije savezničkog fronta u
Italiji i fronta jugoslavenske Četvrte armije na Jadranu do Trsta bila je
približno jednaka, oko 200 kilometara. Saveznici su na frontu u Italiji
imali povoljnije terenske uvjete i slobodno primorsko krilo bez otoka,
i, konačno, jaču flotu i avijaciju. Protivnik se radije predavao angloa-
meričkim snagama nego Jugoslavenskoj armiji.
Suradnja između Četvrte armije i Ratne mornarice organizirana
je tako što se komandant JRM-a, admiral Černi, nalazio pri Štabu Če-
tvrte armije, učestvovao u donošenju odluka i neposredno utjecao na
akcije združenih jedinica. Komandant Pomorske komande sjevernog
Jadrana bio je u štabu divizije koja je djelovala na otocima. Meni je
ostalo da, uz obaveze političkog komesara, sa Štabom Pomorske ko-
mande organiziram pripremu i upotrebu pomorske pješadije u opera-

cijama koje su slijedile.
Operacije u obalskom području počele su iskrcavanjem na otok
Pag, napad su zajednički pripremili i izveli štabovi 9. divizije i Pomor-
ske komande sjevernog Jadrana 2. i 3. aprila 1945. Vodile su se veoma
žestoke borbe i trajale su tri dana.
Rano ujutro 12. aprila pet bataljona 9. divizije i snage Pomorske
komande sjevernog Jadrana s tri bataljona mornaričke pješadije, s po
jednom baterijom topova 75 mm uz svaki bataljon, napale su Rab.
Naše su snage ukupno brojile oko 3500 vojnika. Imali smo u vidu da
je otok Rab snažno naoružan artiljerijom. Kao i na Pagu, i ovdje su se
artiljerijski položaji nalazili u bunkerima opasanim bodljikavom ži-
com i položenim minama. Borbe koje su počele u sedam sati ujutro
završile su već dopodne. Neprijateljske snage na početku su se žilavo
branile, a onda ih je slomila naša nadmoć i naglo su klonule. U desant
na Rab uključili su se i saveznički brodovi za artiljerijsku podršku i
motorne topovnjače Jugoslavenske kraljevske mornarice.
Bilo je poznato da su Nijemci polagali morske mine na prilazima
Rabu, ali nismo posjedovali podatke o linijama na koje su one postav-
ljane. Međutim, konvoj iz Novalje prema Rabu prošao je kroz minsko
polje mirno i bez ikakvog oštećenja. Kada su u oslobođenom Karloba-
gu, među napuštenim i razbacanim dokumentima koji su ostali iza
Nijemaca, nađene karte s precizno ucrtanim minama položenim u
Kvarneru, Kvarneriću, Riječkom zalivu te u prilazima Lošinju i Cresu
vidjelo se da je upravo preko njih prešao desantni konvoj iz Novalje s
trima bataljonima pomorske pješadije. Katastrofa se, vjerojatno, nije
dogodila zbog plitkog gaza naših brodova.
Senj je oslobodila 26. dalmatinska divizija tri dana nakon
oslobođenja Raba. Na red je došao otok Krk. Senjska luka i važna ko-
munikacija koja iz Senja vodi za Liku i dalje u Hrvatsku nije se mog-
la koristiti prije nego što se zauzme Krk. Plan napada na Krk bio je
spreman i čekalo se da budu pripremljeni transportni brodovi, koji su
dovozili neophodno ratno snabdijevanje za Četvrtu armiju. Saveznici
su se ustezali dati brodove, navodno iz bojazni od postavljenih mina u
185 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
Kvarneru. Budući da je u istoj operaciji trebalo osloboditi Cres i Lošinj,

bilo je jasno da Saveznici ne žele sudjelovati u operacijama JA sa zapa-
dne strane tadašnje jugoslavensko-talijanske granice.
Nijemci su odsudno branili mjesta Krk, Malinsku i Omišalj, čime
su štitili Riječki zaliv i Vela vrata. Tuda su se trebale izvlačiti njemač-
ke pomorske snage iz Rijeke.
Već drugi dan po oslobođenju Krka počele su pripreme za desant
na Cres i Lošinj. Desant će izvršiti pet bataljona 9. dalmatinske divi-
zije i tri bataljona mornaričke pješadije s odgovarajućom artiljerijom.
Nijemci su Cres i Lošinj izuzetno dobro naoružali i branili. Na Tovaru
su i poslije svih napada savezničke avijacije i brodskih topova tokom
jeseni ostala njemačka dalekometna artiljerijska oruđa. Obnavljali su
i ona manjih kalibara, koja su bila uništena tokom savezničkih napa-
da.
Mornarička pješadija ukrcala se na Olibu noću 19. aprila i s na-
padom je počela 20. aprila. U naletu je zauzela Veli Lošinj, a onda kre-
nula ka Malom Lošinju. Iako je neprijatelj davao žestok otpor, Lošinj
je bio oslobođen nešto prije ponoći. Sutradan su bataljoni 9. divizije
uništili još dva preostala uporišta na sjevernom dijelu otoka Cresa.
Od početka priprema završnih operacija za Četvrtu armiju i
Ratnu mornaricu glavni problem činilo je pitanje kako se iskrcati u
Istru, na putu savladati jake njemačke garnizone u Rijeci, Puli i Kopru
i brzo stići u Trst i na granicu na Soči. Prije planiranja samih završnih
operacija s grupom operativnih i obavještajnih organa Štaba Ratne
mornarice i oficira iz mojeg štaba II. POS-a krenuo sam na dogovor s
XI. ličkim korpusom, 43. istarskom divizijom i članovima društveno-
-političkih i vojnih struktura riječkog područja i Istre. Krajem okto-
bra pošli smo s Ista pa preko Krka u rajon Delnica u Gorskom Kotaru,
u Štab XI. korpusa. Odatle smo uspostavili kontakte i dogovorili sve
potrebne susrete. Načelnik Štaba dao nam je nužne informacije i upu-
tio nas na ugovorene susrete. Iz doline Kupe prešli smo u Sloveniju, a
odatle preko željezničke pruge Trst – Rijeka popeli se na Učku i istoč-
nim dijelom Istre stigli u Oblasni komitet KPH-a za Istru, na krajnji
jug Labinštine, na rt Crna punta. Bio je to dug, zamoran i neizvjestan
put, koji su dobro organizirale lokalne partizanske grupe. U cjelini,

bio je potpuno uspješan.
Naše obavještajne službe tokom 1944. razvile su široko svoju
djelatnost i stvorile punktove u Istri, Rijeci i, posebno, u Trstu. Sve
važne informacije dobivali smo na vrijeme. Znali smo da će Nijemci
pojačati snage u Istri s dvjema pješadijskim divizijama i da okupljaju
i remontuju preostale talijanske brodove. Gradili su i nove ratne bro-
dove i stvorili brojne flotne snage koje su činili razarači, torpiljarke te
torpedni i jurišni čamci. S njima se moralo računati.
Sve vrijeme očekivali smo da će nas njemački ratni brodovi ome-
tati pri iskrcavanju u Istri. Međutim, to se nije dogodilo. Kada su poče-
le borbe za otoke, njemačka je flota otplovila iz Rijeke za Pulu, a ubrzo
u Trst s namjerom da, ukoliko dođe do kapitulacije Njemačke, otplovi
za Veneciju i preda se Saveznicima.
Područje Rijeke i Pule Nijemci su pripremili za dugotrajnu odbra-
nu. U decembru 1944. Hitler je naredio da se Pula proglasi utvrđenim
mjestom poput nekih luka u Francuskoj i mogla se evakuirati jedino
po ličnom Hitlerovom odobrenju, a naređenje je mogao izdati isklju-
čivo glavnokomandujući grupe armija. Zbog strme istarske obale iskr-
cavanje desantnih jedinica bilo je moguće samo u luci Brseč i od nje se
širila desantna osnovica do Plomina i Mošćeničke Drage.
Iskrcavanje u Istri počelo je 25. aprila. Deveta dalmatinska divi-
zija iskrcana je tokom 25. i 26. aprila, a sljedećeg dana tri bataljona
mornaričke pješadije u Plomin i Lovran. Za nekoliko dana stigla su još
tri bataljona mornaričke pješadije i artiljerijski divizion. Prva će tri
zajedno s 19. dalmatinskom divizijom biti angažirani u Rijeci, a druga
će se tri s artiljerijskim divizionom i dvama bataljonima Operativnog
sektora za Istru uputiti u napad na garnizon u Puli.
Iskrcavanje u Istri prošlo je bez gubitaka.
Tih dana stigao je u Pomorsku komandu sjevernog Jadrana po-
litički komesar JRM-a Dragiša Ivanović. Bio je istaknuti rukovodilac
NOR-a, počev od ustanka u Crnoj Gori 13. jula 1941. Na svaki način
htio je sudjelovati u završnim ratnim operacijama i završetku rata. Za-
jedno smo vodili napad na Pulu. Napad je bio smion podvig već i zato
187 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
što nismo znali brojno stanje neprijatelja, a ni količinu i vrstu naoru-

žanja koje posjeduje. Čak je postojala mogućnost da Saveznici dozvole
da njemačka ratna flota, koja je stigla u Veneciju, izvuče svoje snage
iz Pule. Na taj način te bi snage, kao ratni plijen, pripale Angloameri-
kancima s kojima je 30. aprila 1945. feldmaršal Kesselring u Caserti
potpisao primirje na frontu u Italiji. Sada su Angloamerikanci mogli
pokrenuti svoje snage prema Trstu i Beču, završetku rata i konačnom
ostvarenju svojih geostrateških ciljeva.
Nakon što smo uništili njemačku kolonu kod Vodnjana 30. apri-
la, naređen je napad na Pulu. Počeo je 2. maja s naših pet bataljona i
jednim artiljerijskim divizionom. Procjenjivali smo da je tu oko 3000
vojnika, njemačkih i drugih. S obzirom na to da su snage naše Četvrte
armije 1. maja ušle u Trst i njime ovladale 2. maja, očekivali smo da će
snage u Puli, kao i one u Rijeci, prihvatiti pregovore. Upravo supro-
tno. Ove u Puli odgovorile su snažnom artiljerijskom vatrom, dok su
one iz Rijeke odstupile prema Ilirskoj Bistrici istog dana, 3. maja, uz
borbe i velike gubitke. U toku dana njemački komandant u Puli prih-
vatio je razgovore, ali je odbio bezuslovnu kapitulaciju. Uveče su se
neprijateljske snage povukle na utvrđeni poluotočić Muzil, koji je
imao izgrađene tvrđave još iz doba Austro-Ugarske. Poslije Hitlerove
odluke o Puli Nijemci su ih još dogradili, a za odbranu se mogao kori-
stiti i obližnji kamenolom. Napad na Muzil počeli smo 6. maja, poslije
artiljerijske pripreme. Nijemci su se žilavo branili iz bunkera opasa-
nih bodljikavom žicom i nagaznim minama. K tome, uzak prostor u
prilazu Muzilu nije bio dovoljan da istovremeno možemo angažirati
više od dvaju bataljona. Nijemci su odbili prvi napad. Mi smo ponovili
napad i 8. maja komandant je prihvatio kapitulaciju s ukupno 2200
neprijateljskih vojnika. Broj poginulih nije poznat, ali se procjenjivao
na tri do četiri stotine. Mi smo izgubili nešto preko 70 vojnika i oficira.
Kvarnerski je pomorski sastav dijelom svojih naoružanih bro-
dova osiguravao napad na Muzil i sprječavao evakuaciju Nijemaca s
Muzila, koji je isturen prema otvorenom moru. Jedan takav pokušaj
njemačkih brodova iz Venecije odbijen je kod Verude. Ostali su brodo-
vi Kvarnerskog pomorskog sastava, izbjegavajući minska polja, plovili
uz zapadnu obalu Istre uprkos vatri savudrijske obalske artiljerije. U

Trst su uplovili 6. maja i bili su to prvi ratni brodovi antifašističke ko-
alicije koji su uplovili u Trst.
Četvrta armija razbila je XV. njemački korpus u Lici i Gorskom
kotaru i polovinom aprila stigla pred položaj XCVII. njemačkog kor-
pusa. Ovaj je korpus trebao braniti prostor bivše jugoslavenske grani-
ce s Italijom do rijeke Soče od napada JA i mogućih britanskih pomor-
skih desanata. Držao je jake položaje bivših talijanskih pograničnih
utvrđenja i njemačkih na brzinu podignutih poljskih fortifikacija.
Najjača utvrđenja nalazila su se u rajonu Klana i duž desne obale Rje-
čine. Pod komandom XCVII. korpusa našle su se sve vrste jugoslaven-
skih kolaboracionista: dvije ustaško-domobranske divizije, dva puka
srpskog dobrovoljačkog korpusa i dijelovi četničke Dinarske divizije.
Kolaboracionističke snage držale su prve položaje, a nekoliko njemač-
kih divizija nalazilo se na glavnim položajima oko Ilirske Bistrice i Po-
stojne. Generalštab JA 27. je aprila naredio Četvrtoj armiji da što prije
izbije u Trst i na rijeku Soču. Ojačana 20. divizija probila se i 2. maja
ušla u Trst. S riječkog pravca snage 19. divizije oslobodile su 3. maja
Rijeku. Bio sam sretan zbog uspjeha naše Armije, ali imao sam i još je-
dan lični razlog za slavlje. Tog dana rodio mi se sin prvenac – Vladimir,
Vlado.
Snage IV. korpusa 20. i 25. divizije opkolile su XCVII. njemački
korpus kod Ilirske Bistrice. Komandant korpusa potpisao je kapitula-
ciju 6. maja. Predalo se 16.000 vojnika i oficira te troje generala. Time
su završene operacije Četvrte armije. Trst je oslobođen, a divizije IX.
slovenskog korpusa izbit će u Tržič na Soči i osloboditi Goricu.
JA je time završila djelo oslobođenja jugoslavenske nacionalne
teritorije.
Za komandanta grada Trsta imenovan je general-major Josip
Černi, komandant JRM-a. Za vrijeme njegovog izbivanja dužnosti u
Komandi JRM-a u Splitu obavljao je načelnik štaba i kapetan fregate
Mladen Ikica. Štab Pomorske komande sjevernog Jadrana premješten
je u Pulu. Formirane su Pomorske komande Trst, Pula i Rijeka, kao
komande koje su podčinjene Komandi sjevernog Jadrana. Osobno
189 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
sam bio angažiran u organiziranju komandnog lanca, a najviše sam se

zadržavao u Trstu. Tu su se javili veoma složeni problemi. Naime, u
Trst je 2. maja ušla 2. novozelandska divizija, a zatim i druge kopnene
snage. Došlo je do spora oko komandovanja gradom. Pomorske britan-
ske jedinice uplovile su osam dana kasnije i ispriječile su se poslovima
naše Pomorske komande u Trstu. Došlo je i do sukoba oko ratnog plije-
na. Sjećam se da sam morao lično intervenirati u sporu oko talijanske
ploveće dizalice Ursus. Naši i britanski brodovi skoro su međusobno
otvorili vatru, a mornari koji su se popeli na dizalicu već su se hvatali
za gušu. Zadatak da izvuče ratni plijen iz Trsta imao je načelnik Štaba
Pomorske komande sjevernog Jadrana Ivan Ivanović-Konte, pomor-
ski oficir Kraljevske mornarice, rodom iz Boke Kotorske. Radilo se o
27 većih i manjih brodova, strojevima i različitom brodograđevnom
alatu, što je ostalo iza Nijemaca.
Ukupno uzevši, Jugoslavenska je mornarica u sklopu završnih
operacija uspješno izvršila postavljene zadatke. Ona je omogućila li-
jevom krilu Četvrte armije da se preko kvarnerskih otoka prebaci u
Istru i zajedno s divizijama svog desnog krila izbije u rajon Trsta i doli-
ne Soče. Time je ostvarena historijska odluka AVNOJ-a o oslobođenju
jadranskih otoka i Istre, koji su godinama bili pod tuđinskom vlašću.
Govoreći o ovim pobjedničkim djelima u primorskom dijelu ju-
goslavenskog ratišta, treba se podsjetiti na historijski značaj Titove
odluke od 10. septembra 1942. godine u Glamoču, o formiranju prvog
mornaričkog odreda. Mornarički odred stvoren je od onih hrabrih
ljudi koji su na obali i otocima Dalmacije već u januaru 1942. izveli
prve uspješne napade na okupatorske brodove. Tokom rata ta politič-
ko-strategijska misao i odluka Tita dovela je do stvaranja Ratne mor-
narice NOVJ i njenog doprinosa konačnim pobjedama i oslobođenju
zemlje na kopnu, moru i zraku. Tito, u jednom svom obraćanju pripa-
dnicima Ratne mornarice, i ne samo njima, kaže: “Vjerovali smo da će
ta naša prva ratna mornarica, koja se sastojala samo od ljudi i drvenih
čamaca, od ljudi čelična srca, da će ta mornarica uspjeti da savlada sve
zadatke koji su se stavljali pred nju u onom periodu i da će zatim iz
te mornarice izrasti jedna snažna mornarica, onakva kakva odgovara
našoj novoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji.”
Kada me Vladimir Bakarić uputio na more da stvaramo našu mor-

naricu, nije ni znao da mi je odredio budućnost. Jednom prigodom Ba-
karić se susreo s Janezom Tomšičem, mojim tadašnjim komandantom
i interesirao se o meni: “Ja sam svojevremeno poslao jednog Korduna-
ša u mornaricu, je li živ i što je s njim?” Moram naglasiti da je on dobro
znao i da sam živ i čime se bavim. Nakon Tomšičeva odgovora primije-
tio je na svoj poznati način: “Znao sam ja da će taj živičar preživjeti.”
Ukratko, stigao sam u Komandu mornarice za Hrvatsko primor-
je i Istru, preteču II. POS-a, koji je uspostavljen u teškim i složenim
uvjetima borbe za Jadran. Zato je njegov najveći značaj u tome što je
formiran, što nije uništen i što je svojom organizacijom i manjim je-
dinicama uspješno vodio originalne oblike borbene djelatnosti. Nje-
govo postojanje i njegovo djelovanje daleko nadmašuje značaj koji bi
mu pripao samo po borbenoj djelatnosti. Dokazao je da je rat na moru
moguć u svim uvjetima. Za neprijatelja je upravo najveći problem bio
u tome što je II. POS, i kada se nije nalazio na svom operativnom po-
dručju, vodio na njemu akcije koje su se snažno osjećale.
II. POS dao je častan doprinos u stvaranju JRM-a, u pobjedi nad
neprijateljem i oslobođenju jugoslavenskog dijela Jadrana.
Kao politički komesar, rukovodilac i borac II. POS-a s njegovih
1500 boraca, koji su prošli put II. POS-a od Crikvenice preko Kvarner-
skih otoka i Istre do Trsta, ostao sam u sjećanju mnogih. Ta sjećanja
trajno su zapisana u ratnim napisima Dušana Vesića i Ive Ferenca,
književnika Ante Zemljara, historijskim radovima Ivana Kovačića,
uspomenama akademika Petra Strčića, a osobito detaljno u djelu II.
POS mornarice NOVJ 1943 – 1945. autora Kažimira Pribilovića, pa u
knjizi Mornarica NOVJ autora Jovana Vasiljevića, i mnogih drugih.
Ipak, najvažnija su ona sjećanja neposrednih učesnika. Pamtim
mnoge susrete i razgovore, ali osobito jedan, do kojeg je došlo u Sjedi-
njenim Državama u neobičnim okolnostima. Negdje osamdesetih go-
dina prošlog vijeka s delegacijom sam bio u posjeti Ratnoj mornarici
Sjedinjenih Država. Neke tadašnje političko-bezbjednosne situacije
zahtijevale su moje pojačano osiguranje. Dogodilo se da je na brodu
kojim smo plovili rijekom Hudson odjedanput iz kabine potrčao pre-
191 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
ma meni čovjek srednje dobi, inače mornar na istom brodu. Kad je

osiguranje to primijetilo, zgrabilo ga je i odvuklo na ispitivanje. Ispos-
tavilo se da je to bio jedan od boraca naše udarne grupe na Krku i da
me svakako htio vidjeti i osobno pozdraviti. Kada su me informirali o
incidentu i o čemu se radi, prišao sam svom bivšem suborcu. Bio je to
više nego srdačan susret. Obezbjeđenju sam objasnio ‘ko je taj čovjek,
kakve veze ima sa mnom i zamolio da ga se oslobodi. Oni su to učinili
isti čas, uz ispriku.
Eto, sjećanja su me sustigla i nasred Hudsona, u Americi.
RIJEČ NA KONCU
Pobjeda nad fašizmom i nacionalsocijalizmom 1945. značila je kraj

stradanja i patnji milionima ljudi.
Rat u Jugoslaviji završen je onako kako su to Tito i jugoslavensko
komunističko rukovodstvo pretpostavljali kada je 4. jula 1941. done-
sena odluka o općenarodnom ustanku i kako je AVNOJ, na zasjedanju
u Jajcu 29. novembra 1943., odlučio o granicama nove Jugoslavije. Rat
je dobiven vlastitim snagama na posebnom ratištu u Jugoslaviji, na
frontu koji je spajao sovjetske armije u Mađarskoj i angloameričke u
Italiji.
Ušli smo među Velike pobjednike, a naša je Armija postala četvr-
ta vojna sila u svijetu. Značajno je istaknuti da je borba na Jadranu
u posljednjoj i odlučujućoj fazi rata presudno utjecala na sveukupan
ishod NOB-a i pobjede.
Sloboda je konačno stigla i na Kordun i na moju Petrovu goru,
gdje je sav narod sudjelovao u pokretu otpora. Pred toliko napaćenim
narodom stajala je perspektiva novog života u miru i slobodi u soci-
jalističkoj Jugoslaviji. Počeo se graditi bolji, prosperitetniji i sretniji
život za generacije koje dolaze.
Tada nismo mogli znati da će točak historije krenuti unatrag.
Nismo mogli znati, pa ni vjerovati, da će nam se dogoditi nacionali-
stička kontrarevolucija.
Ali dogodila se.
Sudbina Jugoslavije sve vrijeme njezinog postojanja bila je pod
utjecajem prijelomnih događanja u Evropi. Do raskoraka je došlo po-
četkom devedesetih godina prošlog stoljeća kada se Evropa počela in-
194 izdav čć 7učre
tenzivno kretati u dvama suprotnim smjerovima – ujedinjavanje na

zapadu i cijepanje na istoku. Poraz komunizma na istoku Evrope zas-
jenio je vrijednosti koje je ostvarila Jugoslavija i koje su Evropi mogle
značiti novo iskustvo odnosno mogućnost.
Naravno, glavni krivci za ono što nam se dogodilo nisu ni Evropa
ni svijet. Ali oni su odgovorni za ono što nisu činili da bi se jugoslaven-
ska tragedija zaustavila na vrijeme i efikasno.
Kratice
AVNOJ Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije

CK Centralni komitet
CK KPJ Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije
d.d. dioničko društvo
GŠ Glavni štab
JA Jugoslavenska armija
JNA Jugoslavenska narodna armija
JRM Jugoslavenska ratna mornarica
KP Komunistička partija
KPH Komunistička partija Hrvatske
KPJ Komunistička partija Jugoslavije
KPO Kordunaški partizanski odred
NB Naoružani brod
NDH Nezavisna država Hrvatska
NOB Narodnooslobodilačka borba
NOP Narodnooslobodilački pokret
NOR Narodnooslobodilački rat
NOV Narodnooslobodilačka vojska
NOVJ Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije
OK Okružni komitet
OZN-a Odsjek za zaštitu naroda
PČ Patrolni čamac
POS Pomorski obalski sektor
RM Ratna mornarica
SKJ Savez komunista Jugoslavije
SKOJ Savez komunističke omladine Jugoslavije
PRILOZI
Biografija Branka Mamule

Odlikovanja
Foto-album
Branko Mamula, admiral flote
Jugoslavenske narodne armije
Branko Mamula rođen je 30. maja 1921. godine u Slavskom Polju, u

Općini Vrginmost (Kordun, Hrvatska), od oca Mihaila i majke Đurđije
rođ. Šimulija. Po nacionalnosti je Srbin. Potječe iz stare krajiško-kor-
dunaške porodice Mamula koja se u Hrvatskoj bilježi dulje od 500 go-
dina. U dugoj historiji porodica je dala nekoliko istaknutih ličnosti,
a Austrijskoj Carevini veći broj vojnika – “sabalja”. U Ljetopisu o Go-
mirju navodi se “knez” Radoje Rade Mamula kako zastupa Gomirje
1608. kod austrijskog nadvojvode u Grazu da ih zaštiti od Frankopana
u pitanjima njihovog statusa i obrade zemlje. “Knez” Rade Mamula
kasnije će ponovo moliti pomoć, ali sada od habsburškog cara Rudolfa
II., koji će Frankopanima narediti da gomirske Srbe ostave na miru.
Naposljetku, Mamule su zajedno s drugim gomirskim Srbima od grofa
Juraja Frankopana 13. jula 1657. kupili svoje zemlje za 15.000 forinti
na način da su svoje plaće koje su primali kao graničari za četiri godine
predali grofu Frankopanu.
Stefan Mamula, komandant krajiškog bataljona i član delegacije
Ilirskih provincija, predaje u Parizu 6. septembra 1810. peticiju upuće-
nu Napoleonu kojem se od Napoleona traži da pruži pomoć oslobodi-
lačkim pokretima na Balkanu. Grof de Lobau, šef kabineta, 18. sep-
tembra 1810. upućuje peticiju Napoleonu s karakterističnom prepo-
rukom: “Ovo je prijevod aide-mémoirea pisanog na njemačkom jeziku,
koji zaslužuje da se pročita.” Sin Stefana Mamule, podmaršal Lazar
Mamula, rođen je 1795. u Gomirju, u Hrvatskoj, pravoslavne vjere. U
vojnu službu stupio je 1. septembra 1805. u inženjerijski korpus kao
200 izdavčd
kadet. Vitez je Reda Marije Terezije, barun, austrijski namjesnik Dal-

macije, tajni savjetnik Dvora i doživotni senator. Umro je 12. januara
1878. u Beču. Svu imovinu zavještao je svojem rodnom Gomirju.
Branko Mamula osnovnu školu završio je u Slavskom Polju –
Crevarska Strana, četiri razreda Realne gimnazije u Glini i Državnu
trgovačku akademiju u Karlovcu.
Vojne škole: 7. klasa Više vojnopomorske akademije (1958.);
kurs engleskog jezika i mornaričko-štabni kurs (Naval Staff College) u
Velikoj Britaniji (1958./1959.); 10. klasa kursa operatike u Ratnoj školi
JNA (1963., po povratku s dužnosti u Sudanu); kurs viših pomorskih
oficira pri Mornaričkom školskom centru u Divuljama (1970.). Ovaj
je posljednji kurs bio nadomjestak tome što nije došlo do jednogodi-
šnjeg školovanja u Sovjetskom Savezu 1968. za ovladavanje novim
mornaričkim doktrinama i ratnom tehnologijom, u koju svrhu je
završio kurs ruskog jezika i pripremu za školovanje. Odlazak su one-
mogućili pogoršani odnosi Sovjetskog Saveza i Jugoslavije zbog inter-
vencije Varšavskog pakta u Čehoslovačkoj.
Nosilac je “Partizanske spomenice 1941.
Učesnik je Narodnooslobodilačkog rata od 1941. godine. U ratu
je bio borac – omladinski rukovodilac bataljona Prvog kordunaškog
odreda od 23. oktobra 1941. do 15. jula 1942.; politički komesar čete i
partizanski rukovodilac Drugog bataljona 1. brigade NOV-a i PO-a Hr-
vatske do 15. novembra 1942.; politički komesar Trećeg bataljona 15.
brigade 8. kordunaške divizije. Poslije pogibije političkog komesara te
brigade vršio je dužnosti političkog komesara 15. brigade dok se nije
razbolio od tifusa, u februaru 1943. Na oporavku poslije tifusa na radu
je u Štabu 8. divizije. Za političkog komesara Oficirske škole Glavnog
štaba Hrvatske s rangom političkog komesara brigade postavljen je 10.
maja 1943. Na ovoj je dužnosti ostao do septembra 1943. i kapitulaci-
je Italije. Zatim preuzima dužnost političkog komesara 3. brigade 8.
kordunaške divizije, kojoj se priključuje Plašćanski partizanski odred
u odbrani od prodora Nijemaca, od Bihaća prema Lici i Jadranu. Za
političkog komesara Štaba mornarice za Hrvatsko primorje i Istru (II.
Pomorski obalski sektor) postavljen je 3. novembra 1943., a 1. marta
201 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
1945. preuzima dužnost političkog komesara Pomorske komande sje-

vernog Jadrana, na kojoj ostaje do 20. augusta 1945.
Po završetku rata, kada se formira flota JRM-a, Branko Mamula
preuzima 20. augusta 1945. dužnost političkog komesara flote u tra-
janju do oktobra 1947. Počima masovna obuka kadrova za JRM, for-
mira se Vojnopomorski školski centar, gdje je Mamula postavljen za
političkog komesara u oktobru 1947.. a na toj dužnosti ostaje godinu
i pol dana, da bi 4. marta 1949., kada se u Istri i Hrvatskom primorju
zaoštrava borba s Informbiroom, bio postavljen za političkog komesa-
ra Pete pomorske zone JRM-a, čije se baze i garnizoni nalaze na tom
području. Nedugo nakon preuzimanja dužnosti iz Glavne političke
uprave Ministarstva narodne odbrane došao je zahtjev da preuzme
dužnost načelnika UDB-e, za oblast Hrvatskog primorja i Istre, s ob-
zirom na to da se dotadanje rukovodstvo odmetnulo na stranu Infor-
mbiroa i Sovjeta.39 Branko Mamula odbija, uz sav rizik, preuzeti duž-
nosti u UDB-i, odnosno odlazi iz JNA i preuzima njemu posve tuđe
poslove. U Ministarstvu narodne odbrane razumjeli su i prihvatili
njegove razloge, bez posljedica. Na dužnosti u Petoj pomorskoj zoni
ostaje do augusta 1951. godine, kada je postavljen na dužnost načelni-
ka Političke uprave Komande JRM-a, gdje će ostati godinu dana, da bi
krajem augusta 1952. preuzeo dužnost političkog komesara Eskadre,
koja se formira tih mjeseci. U junu 1953. ukidaju se funkcije politič-
kih komesara u JNA i Mamulu raspoređuju na novoformiranu funkci-
ju: pomoćnika komandanta za političko-pravne poslove, i imenuju ga
za sekretara Opunomoćstva SKJ-a u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici.
Na dužnosti ostaje dvije godine, da bi 1. septembra 1955. bio upućen u
Višu vojnopomorsku akademiju. Augusta 1958. završava Akademiju,
kao prvi u rangu. U jesen iste godine upućen je na daljnje školovanje u
Veliku Britaniju. Po povratku preuzima dužnost načelnika Operativ-
nog odjeljenja u Komandi JRM-a.
39 UDB-a (Uprava državne bezbjednosti) do 1951. je bila podređena Ministarstvu

narodne obrane. (op. ur.)
202 izdavčd
15. decembra 1960. godine odlazi na dužnost vojnog savjetnika

u Generalštab tek oslobođenog Sudana. U Sudanu ostaje do 30. janu-
ara 1963. Odmah po povratku u zemlju upućen je na kurs operatike u
Ratnoj školi. Po završenoj obuci biva postavljen za komandanta Voj-
nopomorskog područja Pula. Na dužnosti ostaje godinu dana, a zatim
je postavljen za pomoćnika komandanta Četvrte armijske oblasti,
koja je privremeno preuzela funkciju Komande JRM-a i proširila zonu
odbrane na Jadran, do planine Dinara u srednjoj Dalmaciji, i na cjelo-
kupno područje Crne Gore.
Dužnost zamjenika načelnika Mornaričke uprave u Državnom
sekretarijatu za narodnu odbranu preuzima 1967., a u septembru
1970. dužnost načelnika Uprave ratne mornarice i pomoćnika Držav-
nog sekretara za narodnu odbranu. Na ovoj dužnosti ostaje do jeseni
1976., kada se spajaju funkcije upravljanja i komandovanja ratnom
mornaricom, pa će sljedeće tri godine vršiti dužnost pomoćnika sa-
veznog sekretara za narodnu odbranu i komandanta Vojnopomorske
oblasti.
Na dužnost načelnika Generalštaba JNA postavljen je 12. juna
1979. i ovu će obavljati do 15. maja 1982., kada postaje savezni sekre-
tar za narodnu odbranu. Na ovoj dužnosti provest će šest godina, do
maja 1988., a 21. decembra iste godine odlazi u mirovinu.
Branko Mamula penzioniran je u 68. godini života (shodno Za-
konu o službi u JNA), s punih 47 godina provedenih u vojnoj službi u
ratu i miru, i s ukupnim penzionim stažem od 53 godine.
Čin majora priznat mu je u maju 1943., čin potpukovnika u mar-
tu 1945., čin pukovnika u aprilu 1950.
U čin kontraadmirala proizveden je 22. decembra 1960., vice-
admirala 22. decembra 1965., admirala 22. decembra 1973. i admirala
flote 1983.
Za vrijeme postojanja SFR Jugoslavije prvi je i jedini nosilac čina
admirala flote.40 Zauzimao je redom sve tri najviše dužnosti – koman-
40 Čin admirala flote ekvivalentan je činu generala armije u kopnenoj vojsci (četiri
zvjezdice). Generali armije u JNA bili su Ivan Gošnjak, Ivan Rukavina, Kosta Nađ,
Nikola Ljubičić i Veljko Kadijević. (op. ur.)
203 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
dant Ratne mornarice, načelnik Generalštaba i savezni sekretar za na-

rodnu odbranu. Tako je istovremeno rukovodio sa svim trima vidovi-
ma oružanih snaga: kopnenom vojskom, ratnim vazduhoplovstvom
i ratnom mornaricom. Uspio je Teritorijalnu odbranu, formiranu na
republičkim osnovama, podčiniti Vrhovnoj komandi Oružanih snaga
SFRJ.
U Savez komunističke omladine Jugoslavije primljen je na sa-
mom kraju 1939. u Karlovcu. U Komunističku partiju Jugoslavije
primljen je u aprilu 1942. Tokom rata vršio je, uz dužnost političkog
komesara, u nekoliko navrata i dužnost sekretara KPJ bataljona, bri-
gade, divizije (vojnopomorskog sektora i vojnopomorske zone). U
dvama periodima poslije rata postavljen je ili biran: za sekretara Opu-
nomoćstva CK SKJ-a za Jugoslavensku ratnu mornaricu (1953.–1955.)
i Opunomoćstva CK SKJ-a za Četvrtu armijsku oblast (1964.–1966.).
Po funkciji je bio i član Opunomoćstva CK SKJ-a za JNA i ostao član
tog partijskog foruma do kraja njegovog postojanja, a zatim je biran
u Komitet SKJ-a u JNA. Ovaj je organ bio biran i ravnopravno tretiran
u SKJ-u kao i republička rukovodstva SKJ-a, drugim riječima SKJ je u
JNA imao svoju zasebnu organizaciju.
Na jedanaestom, dvanaestom i trinaestom Kongresu Saveza ko-
munista Jugoslavije biran je u Centralni komitet SKJ-a i, konačno, bio
je jedan od delegata SKJ-a iz JNA na zadnjem, četrnaestom Kongresu,
u januaru 1990., i svjedok tragičnog raspada Saveza komunista Jugo-
slavije.
Nestankom SKJ-a, JNA je ostala bez političke i društvene podr-
ške da može izvršiti svoju ulogu u odbrani Jugoslavije od naraslih
unutrašnjih prijetnji i mogućeg vanjskog miješanja u cilju rušenja
SFRJ. S toga Branko Mamula ujesen 1990. predvodi stvaranje organi-
zacije Saveza komunista – Pokreta za Jugoslaviju (SK-PJ). Bilo je pred-
viđeno stvaranje širokog narodnog fronta za odbranu SFRJ. Počelo se
s njegovim osnivanjem i radom u nekoliko republika, a onda je došlo
do nacionalističkog kolebanja i raspada JNA. Nestankom realnih uvje-
ta za odbranu Jugoslavije i raspadom JNA nestala je i svrha opstanka
SK-PJ i Mamula napušta Savez. Politički se više nije vezivao.
204 izdavčd
Branko Mamula porodicu je zasnovao još 1944. u Mornarici

NOVJ, ženidbom sa Zlatom Ikica, rođenom u Kotoru 1925. godine.
Kao član SKOJ-a u Kninu, rodnom mjestu njezinih roditelja, Zlata je
1943. otišla u partizane, u 19. sjevernodalmatinsku diviziju, a zatim je
raspoređena u Mornaricu i tu susreće Branka Mamulu, tada političkog
komesara II. Pomorskog obalskog sektora, baziranog na sjevernodal-
matinskim otocima.
U braku su dobili dva sina: Vladimira – Vladu, rođenog 1945. i
uvedenog u knjige rođenih u Rijeci, gdje je Branko tada službovao,
dok je mlađi sin Zlatan – Zlatko rođen 1947. u Šibeniku. U gotovo pe-
deset godina zajedničkog života Zlata je slijedila životni put supruga
po mornaričkim bazama i garnizonima duž jadranske obale s najdu-
žim boravkom u Splitu, gdje je Branko Mamula službovao u komandi
JRM-a. Boravila je s njim i dvije i po godine u Khartoumu u Sudanu, a
po povratku ponovo u Puli, Splitu i Beogradu osam godina, u Splitu za-
tim tri godine i, konačno, u Beogradu deset godina. Odlaskom Mamu-
le u mirovinu smještaju se u Opatiju, gdje ostaju tri godine. Učestale
provokacije i prijetnje hadezeovske vlasti primorale su ih da napuste
Opatiju i presele u Beograd.
U uvjetima stalnih selidbi i muževljevog angažmana Zlata je
morala žrtvovati svoje osobne ambicije, posebno daljnje muzičko ob-
razovanje i usavršavanje. Posvetila se djeci i suprugu. I dok je Zlatko
sve vrijeme do završetka srednje škole pratio selidbe roditelja, dotle
je Vlado stalno boravio u Splitu. Tu je završio srednje obrazovanje i
Elektrotehnički fakultet i zasnovao radni odnos. Oženio se 1970. sa
Zojom Jurić i dobili su dvoje djece: sina Srđana i kćerku Dašu. Napisao
je i 1986. objavio knjigu Mjerenja u elektronici. U vrijeme hadezeovske
vlasti i političkog progona gubi posao i s obitelji napušta Split, te od-
lazi u inozemstvo. Nakon povratka čekao je desetak godina sudsku
odluku da se ponovo može useliti u vlastiti stan, koji je u međuvre-
menu nasilno zaposjednut i demoliran.
Zlatko je diplomirao na Ekonomskom, a potom i na Pomorsko-
-saobraćajnom fakultetu u Beogradu. Oženio se 1973. s Lidijom Nik-
les. Imaju dvije kćerke: Vedranu i Tamaru. Radio je u Pomorskoj agen-
205 Branko Mamula
izdavič ć 7uvzrei
ciji u Rijeci, zatim u Naftnoj industriji Srbije u Beogradu, a nekoliko

godina u Velikoj Britaniji.
Zlata Mamula dugo je godina bolovala od srčanih tegoba i pod-
legla je bolesti 1992., u 67. godini života. Tome su svakako doprinijeli
i tragedija s Jugoslavijom, izbijanje ratnih sukoba i nesreća koju su do-
živjeli ona i njena porodica.
Branko Mamula drugi je put zasnovao bračnu zajednicu u Beo-
gradu 1994. s Mirjanom Jakelić, rođenom u Splitu 1941. Nakon smrti
oca Ivana 1947., Mirjanu odgaja i školuje samohrana majka, udovica
Lucija. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je na odsjeci-
ma za etnologiju i povijest umjetnosti, a znanstveni stupanj magistre
etnologije stekla je 1972. Živjela je u Zagrebu, gdje je radila kao kul-
turni i društveno-politički radnik. Višestranački izbori i pobjeda HD-
Z-a u SR Hrvatskoj zatiču je na funkciji predsjednice Izvršnog vijeća
Skupštine općine Centar u Zagrebu. Protivi se politici razbijanja SFRJ
i političkim ciljevima novouspostavljene vlasti u Hrvatskoj. Angaži-
ra se u Savezu komunista – Pokretu za Jugoslaviju, i kao predsjednik
Odbora za Hrvatsku organizira političke aktivnosti diljem Hrvatske.
Ubrzo se otvara sudski proces protiv nje. Stalna šikaniranja, posebno
kroz sredstva javnog informiranja, pritisci, pa i prijetnje smrću, uv-
jetovali su njezin odlazak iz Zagreba u jesen 1991. Dolazi u Beograd i
nastavlja s radom u SK-PJ-u, ali se angažira i kao generalni sekretar u
Narodnom frontu Jugoslavije. Prodorom srpskog nacionalizma u SK-
-PJ s grupom članova iz Hrvatske 1993. napušta SK-PJ. Sa Stevanom
Mirkovićem pokušava oformiti Komunističku partiju Jugoslavije.
Ubrzo napušta svaki politički angažman i potpuno se pasivizira.
Branko Mamula i supruga Mirjana u januaru 1998. sele se iz Be-
ograda u Crnu Goru. Prvo žive u Kotoru, a od 2007. u Tivatu. Oboje su
članovi Društva za istinu o NOB-u i Jugoslaviji te Avnojevskog foruma
“Josip Broz Tito” u Beogradu, a u Crnoj Gori angažirani su u Savezu
boraca NOR-a i antifašista Crne Gore.
U Crnoj Gori Branko Mamula i nadalje piše knjige i bavi se publi-
cističkim radom za postjugoslavenske i inozemne časopise, uz punu
podršku i suradnju supruge Mirjane. Bez njene pomoći teško da bi iza
sebe ostavio toliko vrijedne građe za historiju Jugoslavije.
206 izdavčd
Komadanje Jugoslavije dovelo je do toga da danas obitelj Branka

Mamule živi u nekoliko država. On sam sa suprugom u Crnoj Gori,
stariji sin Vladimir s obitelji (djeca i unuci) u Splitu, u Hrvatskoj, sin
Zlatan u Beogradu, u Srbiji, a njegove kćeri u Velikoj Britaniji.
branko mamula autor je knjiga:

— Mornarice na velikim i malim morima, Beograd, 1975.
— Mornarice na velikim i malim morima, drugo, prošireno izdanje,
Beograd, 1977.
— Suvremeni svijet i naša odbrana, Beograd, 1985.
— Odbrana malih zemalja, Beograd, 1988.
Navedene knjige prevedene su na više stranih jezika i objavljene u

nekoliko zemalja. Kao autor, primio je nagradu “22. decembar” 1977.
i 1985. godine.
— Slučaj Jugoslavija, Podgorica, 2000.

— Slučaj Jugoslavija, drugo, prošireno izdanje, Beograd 2014.
— Rat u novom stoleću, Beograd, 2018.
— Napisao i je publicirao zapažene vojno-političke i strategijske

studije i analize za domaće i inozemne časopise. Vojno delo iz
Beograda izdalo je zbirku odabranih članaka pod naslovom
O strategiji i doktrini naše odbrane (Beograd, 1988.).
— Američki časopis US Naval Proceedings dodijelio je Branku
Mamuli godišnju nagradu za 1973.godinu.
Za ukupan dugogodišnji rad i uspjehe u pripremi odbrane SFRJ

primio je i:
— Počasni doktorat Sveučilišta u Splitu, 12. maja 1988.
— Zlatnu plaketa Sveučilišta u Osijeku, 11. maja 1988.
ODLI KOVANJA
SFRJ:
— Partizanska spomenica (1941.)
— Orden za hrabrost (1945.)
— Orden partizanske zvijezde s puškama (1945.)
— Orden zasluga za narod sa srebrenim zracima (1946.)
— Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem (1947.)
— Orden za vojne zasluge s velikom zvijezdom (1952.)
— Orden Narodne armije za zlatnom zvijezdom (1957.)
— Orden za vojne zasluge s velikom zvijezdom (1967.)
— Orden Narodne armije s lovorovim vijencem (1974.)
— Orden jugoslavenske zvijezde s lentom (1981.)
— Orden junaka socijalističkog rada (1985.).
Ordeni inozemni:
— Krzyż Partyzancki, odlikovanje Narodne Republike Poljske,
1947.
— Orden Republike II. Reda, Sudan 1963.
— Grande Ufficiale Ordine al Merito della Repubblica Italiana, Italija
1971.
— Orden Gorkha Dakshina Bahu I. reda, Nepal 1974.
— Pomorski orden I. reda, Indonezija 1975.
— Orden Republike II. reda, Tunis 1978.
— Orden časti, rang Veliki zapovjednik, Grčka 1980.
— Veliki srebrni orden s lentom, Austrija 1982.
— Orden za vojne zasluge I. reda, Jordan 1984.
— Veliki križ Legije časti I. reda, rang: Grand officier, Francuska
1984.
208 1-čžć6č
Spomen-medalje
SFRJ
— Spomen-medalja povodom tridesetogodišnjice pobjede nad
fašizmom 1945.–1975.
— Spomen-medalje povodom 10., 20., 30. i 40. godišnjice JNA (JA)
SSSR
— Spomen-medalja povodom 70. godišnjice oružanih snaga
SSSR-a (Crvene armije) 1918.–1988.
— Spomen-medalja povodom 30. i 40. godišnjice pobjede u
Velikom otadžbinskom ratu, 1975. i 1985.
Ruska federacija
— Spomen-medalja povodom 65 godina pobjede u Velikom
otadžbinskom ratu, 2010.
Crna Gora
— Spomen-medalja povodom 70. godina 13-julskog ustanka 1941.–
2011., Savez udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore,
2011.
F OTO - A L B U M *
*Sve stare porodične fotografije izgorjele su u zapaljenoj kući Mamula na proljeće 1942.
Pogled na Slavsko Polje.
Grb Lazara Mamule,

koji mu je 1851.
dodijelio car
Franjo Josip I. Na
grbu je uočljiva
Petrovaradinska
tvrđava.
Feldmarschallleutnant
Lazar Mamula.
Moj otac Mihajlo
Mamula.
Moja fotografija iz
đačkih dana, nađena u
njedrima moje ubijene
majke.
Iz gimnazijskih dana.
Djeca iz Slavskog Polja. Prvi slijeva brat Vlado, do njega brat Miloš. Preživio je samo Vlado.
Branko Mamula 1944.
S komandantom Ivanom Vulinom i političkim komesarom 1. dalmatinske brigade Inđom Markovićem,

kraj 1944.
Prvi put u službenoj
uniformi Jugoslavenske
ratne mornarice.
Prebjegli torpedni čamac NDH-a plovi iz Rijeke za Ist.

Uži dio Štaba II. POS-a, u Zadru, mart 1945. Prvi zdesna (okrenut leđima) kapetan Aljoša Žanko, major
Ivan Ivanović, načelnik Štaba, Dinko Kotoraš, oficir OZN-e, Ivan Vulin, komandant II. POS-a i major Branko
Mamula, politički komesar.
Maršal Tito sa Štabom JRM-a u vili Dalmacija u Splitu, početkom pedesetih godina.
Susret mornaričkih starješina s predstavnicima narodnih republika koje imaju izlaz na Jadransko more, početkom pedesetih godina. (Slovenija nije predstavljena
jer je tek 1954. nakon rješenja Tršćanskog pitanja dobila izlaz na more). U civilnoj odjeći, slijeva na desno: Blažo Jovanović, predsjednik Vlade NR Crne Gore, Vicko
Krstulović, savezni ministar pomorstva, Vladimir Bakarić, predsjednik Vlade NR Hrvatske, Đuro Pucar – Stari, predsjednik Vlade NR Bosne i Hercegovine.
Srdačan susret s
Ivanom Bilićem
– Dujom, u ratu
komandantom PČ 4
Junak, poslije rata
komandant jahte
maršala Tita.
Jugoslavenska vojna delegacija na čelu s general-pukovnikom Otmarom Kreačićem (u sredini, s brkovima)

u posjeti Odredu JNA, u sastavu snaga Ujedinjenih naroda na Sinaju, novembar 1959. (Branko Mamula treći
slijeva.)
Proslava Dana Armije
1965. u Domu JRM-a u
Splitu. Slijeva na desno:
Baja Jurjević, Branko
Mamula, kontraadmiral
Ljubo Truta i general-
major Janko Bobetko.
Na nogometnoj utakmici između jugoslavenske vojne delegacije i ekipe Odreda JNA na Sinaju, novembar
1959.
Grupa generala, polaznika Ratne škole JNA u Beogradu 1963. (Branko Mamula stoji drugi zdesna.)
U razgovoru s komandantom sovjetske ratne mornarice, admiralom flote Sovjetskog Saveza, Sergejem
Gorškovom, početkom sedamdesetih godina.
Nakon što sam od admirala Mate Jerkovića (lijevo) preuzeo dužnost pomoćnika saveznog sekretara
(general armije Nikola Ljubičić, u sredini) zaduženog za Ratnu mornaricu.
Doček maršala Tita na aerodromu u Dubrovniku, sredina sedamdesetih godina.
S maršalom Titom i Jovankom u Igalu, sredina sedamdesetih godina.

Predaja Plakete JRM-a admiralu Sir Terenceu Lewinu, komandantu britanske Domovinske flote, kasnije
admiralu flote i načelniku Generalštaba britanskih oružanih snaga.
Posjeta muzejskom brodu britanske Kraljevske mornarice HMS Victory, februar 1977.
Vojna vježba Vojnopomorskog sektora Šibenik, 1978.

Maršal Tito dolazi na Školski brod Galeb, 1979.
Savezni sekretar za narodnu obranu i admiral flote Branko Mamula, načelnik Generalštaba JNA
generalpukovnik Stevan Mirković i sekretar OSK-a u JNA Georgije Jovičić odaju počast vrhovnom
komandantu maršalu Titu. Beograd, Kuća cvijeća, 1983.
Prijateljski susret s Charlesom Hernuom, ministrom obrane Francuske Republike, Pariz 1985.
Predaja počasnog štita
pobjedniku Sinjske alke.
U ime redakcije
Vjesnika, Vjekoslav
Koprivnjak uručuje mi
plaketu Plava vrpca,
Zagreb.
Sa suprugom Zlatom.
Sa suprugom Mirjanom.

Admiral S Korduna

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Admiral S Korduna

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

izdavač:

Srpsko narodno vijeće, Gajeva 7/I, Zagreb

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu

Knjiga je objavljena uz podršku Ureda za ljudska prava

Zagreb, septembar 2020.

PRILOG HISTORIOGRAFIJI SRBA KRAJIŠNIKA

9 Admiral s Korduna (Milan Radanović)

193 Riječ na koncu

Nakon što sam pročitao zapise admirala Branka Mamule, nametnula

mladića kojega je oblikovao revolucionarni i antifašistički pokret ko-

Uoči Drugog svjetskog rata na Kordunu, u trima kotarima (Vrgin-

toga, objavljivanje ratnih sjećanja Branka Mamule, poznate javne i,

kovodstva Komunističke partije Hrvatske i Glavnog štaba Narodnoo-

dvojica jugoslavenskih mornaričkih oficira. Među njima je bio i kape-

Kasno sam se odlučio pisati o svome rodu. Lijepa i prosperitetna zem-

ce počela su se postavljati pitanja o korijenima. Unuka Vedrana, koja

mnogo senzibiliteta oslikava tragizam sviju, bez obzira na to koje smo

Novaku što su učinili i da su se sreli s Rusima. Kapetan se izbezumio.

ničkim zborom i Maršalu predstavim oružja protuvazdušne odbrane.

Do jednakih saznanja kao i Prica došao je i kateheta iz Karlovca

2 Milan Radeka: Kordun kroz prošlost, Karlovac, 1964.

Ne želim tvrditi da Mamule nisu vlaškog porijekla, ali po mo-

4 Titule “knez” i “vojvoda” odnose se na izabranog seoskog starješinu koji određuje

nalaze i imena Serafim, pa zatim Genadij Mamula. Ovaj zadnji donio

6 Kao član udruženja “Mlada Bosna” sudjeluje u atentatu na austrougarskog

7 Kordon, Kordun, od francuske riječi cordon, “pogranična straža”, obrana.

la Ljubičić najzad povući. [...] U tom bi slučaju naimenovanje Mamule

8 Feldmarschallleutnant je čin u austrougarskoj vojsci koji približno odgovara činu

nisu me zadržavali, “njih dobro poznajete”, ali su mi za Mamulu rekli

jeci Piave i onemogući im okupaciju Slovenskog primorja, Istre i Rije-

Po programu posjeta stigli smo na strelište na poligonu u istoč-

ke druge-treće godine ide u Jugoslaviju i Pančevo, malo zbog razono-

Poslije poraza hrvatsko-ugarske vojske 1493. kod Udbine, na Kr-

susjednom selu mog Slavskog Polja. Mrkalj se zanimao filološkim stu-

Pokušaji unijaćenja crkvenih i vojnih vlasti presječeni su Veli-

11 Jaroslav Šidak, „O značenju Vojne krajine u hrvatskoj povijesti“, Vojna krajina,

S obzirom na rane turske prodore, zanimljivo je skicirati događa-

Francuska revolucija, Napoleonski ratovi, pad Venecije i dolazak fran-

ni sistem tek neznatno ograničen. Francuzi su u naše krajeve uvodi-

12 Zlatko Herkov, Građa za financijsko-pravni rječnik feudalne epohe Hrvatske, I.-II.,

Na evropskom ratištu došlo je do mira u Tilsitu 1807., u kojem je

13 Pukovnik Rade Vučinić rodom je iz Srpskih Moravica u Hrvatskoj. Služio je kao

Poslije poraza Napoleona na Bečkom kongresu 1815. uspostavlje-

Od samog početka nosioci ilirskog pokreta obraćali su osobitu pažnju

14 Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Knjiga 3., Zagreb, 1967., str. 128.

braćom Mažuranić, Ljudevitom Farkašem Vukotinovićem i drugima

15 Ibid., str. 129.

etničkom prostoru u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji doživjet će svoj

mađarskog programa došlo bi do raspada Habsburške Monarhije, a sla-

ustanak. Dvor je morao pobjeći iz Beča, ovaj put u Moravsku. Jelačić

Nakon sloma mađarske vojske Jelačić iz Mađarske poduzima ofanzivu

17 Petrovaradinska tvrđava najznačajnija je fortifikacija Habsburškog Carstva i

ren da su snage neprijatelja izrazito nadmoćnije, naređuje Mamuli da

je 1. septembra 1815., u inženjerijski korpus kao kadet. Završio je in-

18 Jaromir Hirtenfeld, Der Militär-Maria-Theresien-Orden und seine Mitglieder, Beč, 1957.

decembru 1849. upućen je u kotorski okrug na čelu političko-vojne

19 Vuk Popović, Pisma Vuku Karadžiću, Podgorica, 1999.

dakle ruski, a ne austrijski car. Karakteristična je jedna opaska popa

dejstva ako se ne obustavi napad na Crnu Goru. Mamuli je saopćeno

Priznanje Austriji, i Mamuli osobno, u Crnoj Gori ukazivalo je na

21 Geheimrat je titula visokog državnog službenika, carskih savjetnika u Austrijskom

Parizu. Naime, još od Napoleonskih ratova, pa sve do Prvog svjetskog

vatskoj i njezinom pravno-političkom položaju u okvirima Mađarske.