C : OPTIKA I ATOMSKA FIZIKA

ZADATAK 1.

Informacija na jednom kompakt disku (CD-u) je sadržana u tragovima koji su urezani

na njegovoj površini u formi spirale. Na slici 1 je predstavljen šematski prikaz
površine jednog kompakt diska. Ispupčenja između susjednih tragova reflektuju
svjetlost i mogu se shvatiti kao izvori novih elementarnih talasa. Površina CD-a,
prema tome, predstavlja jednu vrstu optičke rešetke sa konstantom b.
Ako se površina CD-a obasja laserskom svjetlošću talasne dužine λ = 633nm , onda
se na zaklonu, koji je udaljen a = 30 cm od CD-a, mogu uočiti svijetle tačke
simetrične u odnosu na laserski snop (slika 2). Poluprečnik zaklona je 50 cm.
a) Objasniti nastanak ovih svijetlih tačaka. Priložiti odgovarajući crtež.
b) Rastojanje između dvije unutrašnje tačke na zaklonu iznosi 25,8 cm. Odrediti
rastojanje b između dva susjedna ispupčenja na CD-u.
c) Koliko tačaka se može vidjeti na zaklonu?
d) Da li se u potpunosti može vidjeti spektar u drugom redu ako se CD obasja
tankim snopom bijele svjetlosti?

RJEŠENJE:

a) Kako ispupčenja između tragova na površini CD-a

predstavljaju izvore elementarnih valova, na zaklonu
možemo vidjeti sliku nastalu interferencijom ovih valova.
Svijetle tačke na zaklonu predstavljaju interferencione
maksimume i leže simetrično u odnosu na upadni snop.
Uslov pojavljivanja ovih maksimuma je određen sa:
Δs = AC = k λ , k ∈ N . Sa slike se vidi da je: AC = b sin α ,
pa slijedi: b sin α = k λ .

5 bodova
b) Dvije unutrašnje tačke su interferentni maksiumi prvog
reda.

d 12,9 cm
Slijedi: t gα = ⇒ t gα = ⇒ α = 23,3o
a 30 cm
λ
b sin α = 1⋅ λ ⇒b= = 1, 6 ⋅10−6 m .
sin α

5 bodova

c) Mora vrijediti d < 50 cm . Na zaklonu se može vidjeti interferentna tačka ako je

50 cm
α < α max , gdje je α max određeno sa t gα max = ⇒ α max = 59o . Najveći red
30 cm
interferencije, koji se može vidjeti na zaklonu je određen sa
b ⋅ sin α max
b ⋅ sin α max > k λ ⇒ k < = 2,1 . Dakle, na zaklonu se mogu vidjeti
λ
interferentni maksimumi do drugog reda tj. ukupno četiri tačke.

5 bodova

d) Ako je gornja granica spektra vidljive svjetlosti λ = 800 nm , onda je ugao pod
kojim se može vidjeti ova linija u drugom redu interferencije određed sa
2⋅λ
sin α = = 1 ⇒ α = 90o > α max . Prema tome spektar bijele svjetlosti se ne može
b
u potpunosti vidjeti u drugom redu.

5 bodova
C : OPTIKA I ATOMSKA FIZIKA

ZADATAK 2.

U ovom zadatku treba ispitati mogućnost upotrebe tzv. solarnog jedrenog platna kao
alternativnog pogona satelita koji se prethodno lansira u odgovarajuću orbitu. Za
razliku od konvencionalnih hemijskih pogona, u ovom slučaju bi trebalo iskorisiti
pritisak Sunčeve svjetlosti. Probni satelit Cosmos 1, ukupne mase 110 kg, nalazi se u
Sunčevoj orbiti radijusa r = 1, 496 ⋅1011 m . Ukupna površina jedrenog platna ovog
satelita iznosi 600 m 2 . Maksimalni intenzitet zračenja Sunčevog spektra odgovara
talasnoj dužini od λm = 455 nm a snaga zračenja Sunca iznosi P = 3,82 ⋅1026 W .
Pretpostavićemo, jednostavnosti radi, da Sunce emituje samo svjetlost talasne dužine
λm , da svjetlost pada okomito na jedro i da su svi upadni fotoni reflektovani.
a) Odrediti energiju i impuls fotona talasne dužine λm . Koliko fotona se emituje
sa Sunca svake sekunde?
b) Kolika se sila prenese na satelit usljed refleksije fotona?
c) Izračunati gravitacionu silu Sunca koja djeluje na
satelit. Pokazati kako se mijenja odnos
gravitacione sile i sile pritiska Sunčevog zračenja
sa promjenom udaljenosti satelita od Sunca.
d) Pretpostavimo sada da se jedro zarotira tako da
je upadni ugao sunčevih zraka, u odnosu na
površinu jedra, jednak α = 30o (slika) . Objasnite
r
zašto sila F djeliuje okomito na jedro. Koliko
puta je ova sila manja od prvobitne kada je
upadni ugao bio α = 90o ?

RJEŠENJE:

hc
a) Energija fotona je: E f = = 4,368 ⋅10−19 J = 2, 73eV , a njegov impuls:
λ
h
pf = = 1, 46 ⋅10−27 kg m s −1 .
λ
Energija fotona emitovanih u jednoj sekundi je E = P ⋅ Δt . S druge strane
N P
E = N ⋅ E f pa slijedi = = 8, 75 ⋅1044 s −1 .
Δt E f
5 bodova

b) Broj fotona koji padaju na jedro dobijamo iz:

Nj
Δt = S j N
⇒ j = S
N Sj
= 1,866 ⋅1024 s −1 .
N S 4π r 2
Δt Δt 4π r 2

Δt
Foton koji se reflektuje prenosi impuls od 2 ⋅ p f , tako da je ukupna sila pritiska
Δp N j 2 ⋅ p f
Sunčeve svjetlosti jednaka: Ff = = = 5, 44 mN .
Δt Δt
5 bodova
 M ⋅m
c) Gravitaciona sila Sunca koja djeluje na satelit je Fg = γ = 0, 65 N .
r2
⎛1⎞
Zavisnost ove sile od udaljenosti satelita je data sa Fg = f ⎜ 2 ⎟ . Iz izraza pod b)
⎝r ⎠
vidimo da broj fotona koji padaju na jedro zavisi od r na isti način kao i
gravitaciona sila. Kako je sila pritiska Sunčevog zračenja proporcionalna prvom
stepenu broja upadnih fotona, zaključujemo da i ona ima istu zavisnost od r.
Dakle, odnos sile gravitacije i ove sile uopšte ne zavisi od r tj. konstantan je.
5 bodova

d) Pošto se fotoni reflektuju na površini jedra, doći će samo do promjene

r
komponente impulsa okomite na jedro. Iz tog razloga sila F djeluje okomito na
jedro. Komponenta impulsa, okomita na jedro, je
p f ,⊥ = p f ⋅ sin α , pa je intenzitet sile koja nastaje refleksijom jednog fotona
jednak: Ff ,⊥ = Ff ⋅ sin α . Intenzitet sile svih fotona je proporcionalan broju
upadnih fotona pa time i efektivnoj površini jedra (što se vidi iz formula pod b)).
Efektivna površina jedra je
Sef = S j ⋅ sin α , pa je odnos sila F i Ff jednak:
F
= ( sin α ) = 0, 25 . Dakle, sila F je četiri puta manja od prvobitne sile Ff .
2

Ff
5 bodova
C : OPTIKA I ATOMSKA FIZIKA

ZADATAK 3.

Vakuumska fotoćelija, načinjena od kalijuma, obasja se monohromatskom svjetlošću

talasne dužine 447 nm. Pri tome se mjeri zavisnost fotostruje od napona između
katode i anode. Ovu zavisnost, koja je grafički prikazana na slici, karakterišu dvije
veličine: napon kočenja UK i struja zasićenja IS. Izlazni rad kalijuma je 2,25 eV.
a) Odrediti napon kočenja i de Broglievu
talasnu dužinu emitovanih elektrona I (μA)
koji imaju maksimalnu vrijednost
IS
brzine.
b) Kolika je struja zasićenja ako je snaga
svjetlosnog izvora 5 mW a efikasnost
fotoćelije 10%?
c) Obrazložiti kako će se promijeniti
struja zasićenja i napon kočenja ako
UK
se: U (V)

• poveća intenzitet svjetlosti,

• poveća talasna dužina svjetlosti.

RJEŠENJE:

a) Napon kočenja određujemo prema Einsteinovoj relaciji za fotoefekat:

hc 1 ⎛ hc ⎞
= Ai + eU K ⇒ U K = ⎜ − Ai ⎟ = 0,53V .
λ e⎝ λ ⎠
Maksimalna kinetička energija emitovanih elektrona je
E = eU K = 0,53eV = 8, 48 ⋅10−20 J . De Broglieva talasna dužina ovih elektrona je:
h h
λe = = = 5, 27 ⋅10−10 m .
p 2mE
5 bodova

b) Vrijednost struje IS dobijemo kada svi emitovani elektroni dospijevaju do anode.

Broj emitovanih elektrona sa katode je povezan sa brojem upadnih fotona preko
koeficijenta efikasnosti fotoćelije: N e = 0,1N f .
hc
Energija upadnih fotona je za vrijeme Δt je: E = N f = P ⋅ Δt . Slijedi:
λ
Δq N e e N e PΔt λ e Pλ e
IS = = = 0,1 f = 0,1 = 0,1 = 180μA .
Δt Δt Δt hc Δt hc
5 bodova

c) Povećanjem intenziteta svjetlosti povećava se broj upadnih fotona pa time i broj

emitovanih fotoelektrona. Povećanje broja emitovanih elektrona dovodi do povećanja
struje zasićenja. Napon kočenja ne zavisi od intenziteta upadne svjetlosti pa se neće
promjeniti.
Povećanjem talasne dužine upadne svjetlosti smanjuje se energija upadnih fotona.
Kako je napon kočenja direktno proporcionalan energiji upadnih fotona, on će se
smanjiti. Struja zasićenja ne zavisi od energije upadnih fotona.
5 bodova
C : OPTIKA I ATOMSKA FIZIKA

ZADATAK 4.

Izvor Q emituje snop elektrona brzine 3, 75 ⋅106 m s . Elektroni ulaze u posudu u kojoj
se nalazi razrijeđen gas helijuma i međudjeluju sa atomima helijuma. Pomoću filtra
brzina G i detektora D se ispituje spektar brzina elektrona koji napuštaju posudu.
Spektar brzina posjeduje diskretne maksimume na slijedećim brzinama:
v0 = 3, 75 ⋅106 m s , v1 = 2,58 ⋅106 m s , v2 = 2, 46 ⋅106 m s , v3 = 2, 40 ⋅106 m s . Za
brzine manje od v4 = 2,33 ⋅106 m s spektar je
kontinuiran.
a) Objasnite kakva međudjelovanja između
elektrona i atoma helijuma uzrokuju
ovakav spektar brzina.
b) Koristeći podatke za brzine elektrona
odrediti odgovarajuće energetske nivoe
helijuma (u elektronvoltima) i nacrtati
energetski dijagram.
c) Atom helijuma može emitovati foton
talasne dužine λ = 492 nm . Kojem prelazu
u atomu helija odgovara emisija svjetlosti
ove talasne dužine?
d) Zašto je malo vjerovatno da će elektron
napraviti više neelastičnih sudara sa
atomom helija?

RJEŠENJE:

a) Elektroni koji ulijeću u posudu sa helijumom se sudaraju sa atomima helija. Ti

sudari su elastični i neelastični. U elastičnim sudarima elektron ne gubi svoju energiju
pa se na detektoru registruju elektroni brzine v0 . U neelastičnim sudarima elektroni
pobuđuju atome helija u viša energetska stanja. Pri tome gube tačno određeni dio
svoje energije pa se registruju brzine v1 , v2 , v3 . Pri brzini od v4 atomi helija su upravo
jonizovani, tako da brzine manje od v4 potiču i od elektrona koji su nastali
jonizacijom helija i njihov spektar je kontinuiran.
7 bodova

b) Kako je spektar za brzine manje od v4 kontinuiran može se zaključiti da je došlo do

jonizacije helijuma pri gubitku brzine elektrona od v0 − v4 . Odavde možemo odrediti
energiju jonizacije:
m
E j = ( v0 − v4 ) = 24,5eV . Do jonizacije dolazi kada je energija atoma postala veća
2

2
od nule. Dakle energija osnovnog stanja atoma helija je E0 = −24,5eV . Prvo, drugo i
treće pobuđeno stanje možemo odrediti iz podataka za brzine v1 , v2 , v3 :
m
Ei − E0 = ( v0 − vi ) . Slijedi:
2

2
E1 = −3, 4 eV
E2 = −1, 7 eV
E3 = −0,9 eV
8 bodova
 hc
c) Energija emitovanog fotona je E = = 2,5eV . Ova energija odgovara prelazu sa
λ
četvrtog na drugi energetski nivo.
4 bodova

mv02
d) Energija elektrona koji ulaze u posudu iznosi E = = 40 eV . Ova energija nije
2
dovoljna da se atom helija iz osnovnog stanja prebaci u neko pobuđeno dva puta.
Prema tome, da bi se desila dva neelastična sudara atom helijuma bi morao već biti u
nekom pobuđenom stanju. Kako je vrijeme života u pobuđenom stanju veoma kratko,
ovakav proces je vrlo malo vjerovatan.
6 bodova
C : OPTIKA I ATOMSKA FIZIKA

ZADATAK 5.

Na jednom kraju aluminijske ploče, koja je polukružnog oblika, postavi se izvor γ-

zračenja energije Eγ = 59,5eV a na drugom detektor γ-čestica (slika). γ-kvanti se
rasijavaju na slobodnim elektronima na površini aluminja i dospijevaju na detektor.
Olovni zaklon sprječava direktno ozračenje detektora.
a) Pokažite da svi registrovani γ-kvanti imaju istu energiju Eγ ′ . Odredite ovu
energiju.
b) Odredite pod kojim uglom uzmakne elektron, u odnosu na pravac upadnog
fotona, u slučaju da se rasijani γ-kvanti registruju na detektoru. Kolika je brzina
emitovanog elektrona?
c) Detektor pored γ-čestica može registrovati i elektrone. Koristeći dijagram
impulsa obrazložiti zašto elektroni, nakon Comptonovog rasijanja, ne mogu doći
na detektor.

RJEŠENJE:

a) Foton koji se rasijava na aluminijskoj pločici, da bi dospio na detektor, mora imati

ugao rasijanja jednak 90 stepeni (Talesov teorem). Promjena talasne dužine fotona
jednaka je: Δλ = λc (1 − cos θ ) . Kako je θ = 90° , promjena talasne dužine je Δλ = λc ,
dakle ista je za sve γ-čestice pa je energija svih registrovanih γ-čestica jednaka.
Ovu energiju određujemo na slijedeći način:
hc hc
Eγ ′ = =
λ ′ λ + Δλ
hc hc
λ= ; Δλ = λc =
Eγ mc 2
1 mc 2 Eγ
Eγ ′ = = = 53,3keV
1 1 Eγ + mc 2
+ 2
Eγ mc
8 bodova
b) Pri Comptonovom rasijanju vrijedi zakon održanja impulsa:
r r r
pγ = pγ ′ + pe . Odgovarajući dijagram impulsa je dat na slici. Vidimo
da vrijedi:
Eγ ′
pγ ′ E′
tgα = = c = γ = 0,9 . Slijedi: α = 42° .
pγ Eγ Eγ
c

Kinetička energija elektrona je Ekin ,e = Eγ − Eγ ′ = 6, 2 keV .

S druge strane kinetička energija je:
⎛ ⎞
2 ⎜ ⎟
mc 2⎜ 1
Ekin ,e = Ee − mc =
2
− mc = mc
2
− 1⎟ .
v 2 ⎜ v 2 ⎟
1− 2 ⎜ 1− 2 ⎟
c ⎝ c ⎠
2
⎛ ⎞
⎜ 1 ⎟
Iz ove relacije dobijamo izraz za brzinu: v = c 1 − ⎜ ⎟ = 0,15c
⎜⎜ 1 + Ekin ,e ⎟⎟
⎝ mc 2 ⎠
8 bodova

c) Da bi se registrovao elektron na detektoru, njegov vektor

impulsa bi morao biti okomit na vektor impulsa upadnog fotona
kao što je prikazano na slici.
Pri tome bi impuls pγ ′ bio veći od pγ što je prema zakonu
održanja enrgije nemoguće.

4 boda