Veliki znak

Josip Sukner

Zagreb 1975

[3]

U skladu s dekretom Pape Urbana VIII i uredbom II Vatikanskog Sabora pisac izjavljuje da ne ţeli preteći
sud Crkve kome se potpuno podvrgava. Rijeĉi »ukazanja, poruke, ĉudesa« i sliĉno imaju ovdje vrijednost
ljudskog svjedoĉenja.

IMPRIMATUR, to jest crkveno dopuštenje za tisak nije više potrebno prema dekretu od 20. XII 1966. kad
je Sv. Kongregacija za Nauk Vjere izdala dekret od 15. XI 1966. koji je Papa Pavao VI odobrio 14. X 1966.
i naredio da se tiska. Ovim dekretom, koji je stupio na snagu tri mjeseca nakon objelodanjivanja, bili su
stavljeni izvan snage kanoni Crkvenog zakonika br. 1399. i 2318. Prema tome nije više zabranjeno tiskati
bez crkvenog odobrenja spise o ukazanjima, objavama, proroĉanstvima, ĉudesima itd.

[4]

SADRŢAJ

Uvod 3
Ĉudotvorna medaljica 6
La Salette 12
Lurd 22
Fatima 37
Beauring 55
Tri vrela 58
Seredne 68
Turzovka 75
Egipat 83
Enzo Alocci 85
Dodatak:
 Sveti Mihael 96
Natuzza Evolo III
Maropati VI
Ĉudesan nebeski znak VII
Poruka milosrdne Ljubavi IX
Tri Zdravo-Marije XV
Pouzdanje u Mariju XVI
Ĉudo s hostijama XVII
Leon Theunis XVIII
Papa o krunici XXIII
Marija se ukazuje u Poljskoj XXVIII
Moramo li vjerovati znakovima XXIX
Ĉudesna fotografija XXXI

V e l i k i z n a k pokaza se na nebu:
Ţena obuĉena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda. Bila je
trudna i »vikala je u bolovima« i mukama »raĊanja«. Zatim se pokaza drugi znak na nebu: velik Zmaj
plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na glavi mu sedam kruna. Njegov rep pomete trećinu nebeskih
zvijezda i surva ih »na zemlju«. Zmaj stade pred Ţenu koja je imala roditi, da joj proţdre Dijete ĉim se rodi.
I ona »rodi« sina — »muškarca« — koji »će vladati« svim narodima ţeljeznim ţezlom. Njezino Dijete bi
doneseno k Bogu i njegovu prijestolju, a Ţena pobjeţe u pustinju, gdje joj je Bog pripravio sklonište, da se
ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. Uto se zametnu rat u nebu koji je »Mihael« sa svojim anĊelima
morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anĊeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdrţati. I »mjesta« za
njih »nije bilo« na nebu. Bijaše zbaĉen veliki Zmaj, stara »Zmija« koja se zove »Ċavao« — »sotona«,
zavodnik cijeloga svijeta — bijaše zbaĉen na zemlju i bijahu zbaĉeni s njime njegovi anĊeli.

Uto ĉuh jak glas u nebu gdje govori:

»Sad je nastupilo spasenje i snaga i kraljevska vlast našega Boga, i vlast njegova Pomazanika, jer je zbaĉen
tuţitelj naše braće, koji ih je optuţivao dan i noć pred našim Bogom. Oni su ga pobijedili Janjetovom krvi i
rjeĉju svoga svjedoĉanstva, jer su prezreli svoj ţivot sve do smrti. Zato "se veselite, nebesa" i vi koji
stanujete u njima. Jao vama, zemljo i more, jer je Ċavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima još
malo vremena«!

Kada Zmaj vidje da je zbaĉen na zemlju, poĉe progoniti Ţenu koja je rodila muško dijete. Ali Ţeni bijahu
dana dva krila velikog orla da odleti u pustinju u svoje sklonište, gdje će se — daleko od Zmije — hraniti
»jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena«. Tada Zmaj ispusti iz svojih usta za Ţenom mlaz vode poput
rijeke da je odnese rijeka. Ali zemlja pomoţe Ţeni: otvori svoja usta i proguta rijeku koju je ispustio Zmaj iz
svojih usta. Tada, obuzet gnjevom protiv Ţene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva,
protiv onih koji vrše Boţje zapovijedi i ĉuvaju Isusovo svjedoĉanstvo«. (Otk 12)

II Vat. — Dogmatska konstitucija »Lumen gentium« gl. 12

Sveti Boţji narod ima dio i u proroĉkoj sluţbi... Osim toga, isti Duh Sveti ne samo po sakramentima i
sluţbama Boţji narod posvećuje i vodi i krepostima ga uresuje, nego, svoje darove d«ijeleći kako hoće«,
dijeli meĊu vjernike avakoga staleţa takoĊer posebne milosti, kojima ih ĉini sposobnim i spremnim da
prime razna djela ili duţnosti korisne za obnovu i veću izgradnju Crkve, prema onomu: "Svakomu se daje
oĉitovanje Duha na korist«. Te karizme, bilo najsjajnije, bilo jednostavnije, i više raširene, bu-dući da su
osobito prilagoĊene potrebama Crkve i korisne, treba primiti sa zahvalom i utjehom.

... Sud o njihovoj ispravnosti i urednoj upotrebi spada na one, koji upravljaju Crkvom, i na koje osobito
spada ne ugasiti Duha, nego sve ispitati i zadrţati što je dobro. (usp. 1 Sol 5, 12 i 19-21)

Karl Rahner (»O viĊenjima i proroštvima« — Tyrolia 1952. str. 32 i sl)

Privatne su objave u svojoj biti zapovijed, koju, u odreĊenoj situaciji povijesti spasenja, kršćanstvo treba da
prihvati. To u biti nisu nove istine, nego tek neki nalog. Što treba u danoj situaciji uzeti kao volju Boţju ne
moţe se logiĉno na jasan naĉin izvesti iz sasvim općih principa dogme i morala, a niti pomoću analize
situacije koja je pred nama. Ovi izvodi ne mogu ništa temeljito reći, koja, od raznih unutar ovog prostora još
mogućih, odluka sada oznaĉuje stvarnu volju Boţju i kako je treba pronaći.

Zato Bog u Crkvi uvijek nanovo budi karizmom obdarene osobe po kojima daje pobudnu rijeĉ što se sada
ima dogoditi.

Tko bez ispitivanja prelazi preko takvih naloga, a obzirom na ove iskazane milosti, krši opomenu Duha
Svetoga: »Duhove podvrgnite kušnji da vidite jesu li od Boga« (1 Iv 4,1) i »Sve provjeravajte, što je dobro
zadrţite« (1 Sol 5,21)

... Ako postoji ĉinjenica da je sigurno Bog govorio, to jest, ako je to na dovoljan naĉin dokazano, tada
postoji za mene bez daljnjega duţnost da poslušam, da budem paţjiv i da vjerujem, u sluĉaju samo da se i na
mene odnosi sadrţaj poruke na bilo koji naĉin.

Uvod

ikad se, u povijesti spasenja, nije dogodio ni jedan vaţan dogaĊaj, a da nam ga Nebo ne bi prije
navijestilo. O tom nam svjedoĉe svete knjige Starog i Novog Zavjeta kao i dvotisućljetna povijest svete
Crkve. Uvijek je bilo karizmama obdarenih pojedinaca, vidjelaca i vidjelica, koji su nam unaprijed javljali,
ne samo radosne vijesti spasenja, nego i kazne Boţje, ako se svijet ne bi obratio.

»Komponenta karizmatiĉko-proroĉka nije za Crkvu samo vaţna, nego i bitna ukoliko ukljuĉuje sve karizme
Duha, pa i one izvanredne« (Segno dei tempi, 11).

Danas ne moţemo ni zamisliti Crkve bez »privatnih objava«, jer se sve vaţnije poboţnosti, zapravo ţivot
Crkve, osnivaju baš na njima; tako napr.: Blagdan Tijelova, Presv. Srca, poboţnost prvih petaka i prvih
subota, krunica, škapular itd.

Ipak ti izvanredni karizmi ĉesto su potiskivani i ugušeni pod utjecajem izvjesne dijalektike što se kroz
vjekove u korijenila u Crkvi i postala kao neka vrsta predusretanja s nepovjerenjem, prezirom, a ponajviše
ĉak i progonstvom. Sjetimo se samo sluĉaja Patra Pija protiv kojeg je njegov vlastiti biskup napisao
pastirsko pismo u kojem ga naziva prevarantom i varalicom, a rimska Kurija nekoliko mu je puta zabranila
ispovijedanje i sluţenje svete mise u javnosti. A danas se vodi proces za njegovu beatifikaciju.

Na sreću II Vat. Koncil u svojoj konstituciji »Lumen gentium« gl. 12. upozorava na tu stvar i istiĉe da te
karizme treba da primimo »sa zahvalom i utjehom«, a na upravljaĉe Crkve spada osobito »ne ugasiti
Duha, nego sve ispitati i zadrţati što je dobro«.

»Crkvene vlasti ponajviše šute ĉekajući da vide kako će se stvar potvrditi. To stanovište posve je
razumljivo, i pomisao da bi mogli na djelu biti varalice i obmanjivaĉi preporuĉuje oprez. Ali se s druge
strane mora misliti i na to da je gotovo u svim objavljivanjima posljednjega vremena sadrţana zapovijed da
se odmah objave. Kako bi vjernici slijedili Boţja nadahnuća, ako o njima ništa ne doznaju? Nije li
drţanje u tajnosti jednako opasno kao i prebrzo propagiranje?
Toĉno istraţivanje zahtijeva ĉesto duge godine. Tko zna nije li onda već prekasno obavještavati javnost.
Svaki, koji je uvjeren da su ukazanja i poruke istinite, duţan je govoriti o tome. Rizik da postane smiješan
tek je sitnica u usporedbi s odgovornošću koju ima pred ljudima.« (A. Machaĉ).

Ne znamo razloga zašto je Crkva dokinula potrebu »imprimatura« za tiskanje privatnih objava, ukazanja,
proroštava itd. Ali, moţda je baš ovaj gore navedeni razlog: crkvene istrage u takvim sluĉajevima
(ukazanjima, porukama, ĉudesima...) znaju biti jako duge. S druge pak strane: radi strašnog otpada od Boga
i vjersko-ćudorednog ţivota Majka se Boţja ĉesto i na sve više mjesta ukazuje. Crkva stoga ne ţeli, da
svojom strogošću stavlja zapreke brzom primanju poruka Neba i omogućuje, da se o njima što prije piše, ne
bi li se Boţje i Marijine ţelje što prije ostvarile. Stvar je doista hitna. Naš Gospodin preko svoje Majke
upozorava nas da je stvar hitna i da moramo koliko najbrţe moţemo proširiti Njihove poruke, dok još
imamo vremena; da se spasi što se još spasiti dade i hoće. Naša nebeska Majka još više opominje, nego u
Fatimi. Na sve strane plaĉe u svojim kipovima i suzama i krvlju (analiza pokazuje da su to prave ljudske
suze i da je to prava ljudska krv grupe A), poruĉuje nam preko vidjelaca i vidjelica iz cijeloga svijeta, pa eto
i kod nas, a na sve to se šuti, upravo se ignorira plač Majke. Posve je razumljivo da mogu pogriješiti i
oni, koji stvar strogo istraţuju, pa kako ne će oni, koji stvar a priori odbacuju.

Piacentiski biskup Manfredini zabranio je Rozi Quatrini da prenosi vjernom Boţjem narodu poruke
Gospine; ona kao vjerna katolkinja sluša svog biskupa, ali »ako vi budete šutjeli, kamenje će progovoriti«. I
kamenje je progovorilo. Baš onog istog dana, to jest 1. studenog 1970. kada je nadbiskup Manfredini poslao
svim biskupskim konferencijama svijeta pismo u kojem tvrdi da se Presveta Djevica nije ukazala u San
Damianu i da ondje nije bilo nikakvih nadnaravnih dogaĊaja, sama su od sebe zazvonila zvona u samostanu
manje braće u Carpegni blizu mjesta Pesaro, sjedišta biskupije u Apeninima. Kaţu da je ta zvonjava
odgovor Neba na Manfrendinijevo pismo. Protumaĉite sada zvonjavu zvona po vašim prirodnim zakonima
ako moţete. Umuknuo je glas Naše Drage Gospe u San Damianu, ali se javio na desetke drugih mjesta,
preko drugih vidjelaca kojima njihov biskup nije zabranio da budu zvuĉnici Boţjih poruka: tako Enzo
Alocci u Porto di San Stefano, Leon Theunis u Mortselu u Belgiji, Veronika Lueken u Bayside u New
Yorku i mnogi drugi. Nikakva ljudska sila ne moţe zaĉepiti usta Našoj Dragoj Gospi. Ne daje Gospa svoje
(Boţje) poruke zato da se o njima šuti, nego kako ona doslovce kaţe u Baysideu, da se o njima »govori na
krovovima«, da sav svijet za njih sazna.

Eto, zato, jer Naša Draga Gospa ima pravo da govori, a Boţji narod ima pravo da sazna što se zbiva u
Crkvi Kristovoj, posebno da ĉuje ono što se njegove koţe tiĉe, mi ćemo probiti tu zavjeru šutnje i
otvoreno, bez ikakva straha i uvijanja, progovoriti i širiti opomene i rijeĉi njezine.

San Damiano ima posebno mjesto u nizu mnogih drugih milosnih mjesta ukazanja kojima nas je danas
obdarilo Boţje milosrĊe. »San Damiano stoji na prekretnici ljudske povijesti. Ovdje se dijele duhovi. Kao
što je u zemaljskom raju bilo jedno drvo, drvo kušnje, tako postoji i u San Damianu jedno drvo što ga je
Majka Boţja odabrala da se oko njega sakupljaju njezina djeca za veliki ĉas odluke. Već Bartolomej
Holzhauzer god. 1613. u svojim proroĉanstvima o posljednjim vremenima govori o jednoj kruški pod
kojom će se posljednji vjernici sakupljati. Znaĉenje proroĉanstva danas je jasno. Mora se jedanput javno
reći: Sve što je u posljednjim godinama u našim redovima nastalo i što se razvilo (osim već uhodanih
hodoĉašća Marijinim svetištima), stvaranje Marijinih molitvenih zajednica, apostolat, pokorniĉko-naknadne
poboţnosti, hodoĉašća itd. primilo je na odluĉujući naĉin svoj poĉetak u San Damianu. Ovdje je zapoĉelo,
odavle se dalje širilo i prešlo ocean. I svugdje donosi zrele plodove. — Hoće li San Damiano biti talijanska
Fatima? — moglo se pred malo vremena ĉitati u jednim novinama. Ne! San Damiano će biti mnogo veći; to
će biti veliko internacionalno Marijino hodoĉasniĉko mjesto, jer će ovdje biti paklena Zmija pobijeĊena i bit
će utemeljeno Kraljevstvo Ljubavi« (Das Zeichem Mariens).
Htio bih ovdje odgovoriti rijeĉima jednog našeg vrijednog i revnog svećenika: »Recite, zar bi dragi Isus
mogao dozvoljavati Sotoni da se poigrava s Njegovom Presvetom Majkom punih deset godina i da narod
zavarava neistinama? Zar ne bi već davno obranio svoju Majku? Da je to sotonsko, narod bi već davno tome
zlu uĉinio kraj. — Šta ćemo s onim silnim zahvalnicama na kući Mame Roze za ozdravljenja? Pobacati,
polomiti? Za volju ĉlankopisaca, za volju modernista? Šta ćemo s onim brojnim dijagnozama koje su izdali
lijeĉnici za bolesnike neizljeĉive i teško izljeĉive, a ipak su ozdravili u San Damianu na ovaj ili na onaj
naĉin. Da, najbolje ih je spaliti. Sve mi se to ĉini naglavce. Lijepo je napisala Katarina Emmerich da će u
polovici dvadesetog stoljeća sami svećenici vaditi cigle iz zidova Boţjih hramova sve do svetišta. Zar toga
danas ne rade novi teolozi?
Narod Boţji samo gleda u ĉudu i pita se: "Kamo idemo, dokle smo došli?" Što bi rekao ĉlankopisac za
kipove i slike Gospine iz kojih teku krvave suze? Znam da u to ne vjeruje. Ni ne mora. No, neka pusti u
vjeri one koji su jednostavne i dobre duše iskreno odane dragoj Nebeskoj Majci, koja se sva satire za naše
dobro«.
»Molitva i pokora nikad nikome nisu naškodile. Pa da se ĉak i prevarimo u kojoj od tih nebrojenih
nadnaravnih pojava kojima nas bombardira Boţje milosrĊe, mi ipak nismo time ništa izgubili, — jer smo na
temelju njih mnogo molili i pokoru ĉinili. Papa Urban VIII je rekao: »Bolje je vjerovati, nego ne vjerovati.
Jer, ako vjerujete, i ako je dokazano da je to istina, vi ćete biti sretni što ste vjerovali ono što je Naša
Presveta Majka traţila; ako ste pak vjerovali, a kasnije se dokaţe da to nije bila istina, vi ćete primiti sve
blagoslove kao da je to bila istina, jer ste vjerovali da je to istina.«
Ako li je pak istina da se Gospa javlja (u što potpisani ni najmanje ne sumnja), onda imamo razloga dobro
se zamisliti i povući konsekvencije. Jer ako i dalje ostanemo »oprezni« (a to znaĉi hrvatski nehajni,
nevjerni), naći ćemo se kao neprijatelji Boţji. I povjerovat ćemo moţda, »ali« po rijeĉima Presvete Djevice
— »tada će biti prekasno« jer će i »Opomena« i »kazna« doći baš onda kad im se ni najmanje ne ćemo
nadati. Dobro je dati na znanje svima da u San Damiano dolazi na milijune hodoĉasnika iz cijeloga svijeta, a
meĊu njima ima i mnogo svećenika, kako su se i naši hodoĉasnici mogli ondje uvjeriti. MeĊu mnogim
svećenicima, mogli su ove godine na Duhove i na Veliku Gospu naši hodoĉasnici vidjeti i, po svemu svijetu
poznatog, patra Werenfrieda van Straatena.
U Kerizinenu rekla je Gospa po svojoj vidjelici Jeanne Luise Ramonet: »Što će više svijet biti neprijateljski
raspoloţen prema nadnaravnom, to će više biti dano ĉudesnih i izvanrednih ĉinjenica da zbune i smetu te
negacije nadnaravi.«
Nije potrebno da te ĉudesne stvari traţimo daleko. Kod nas u Zagrebu ozdravila je ĉudesno mala Gordana
od leukemije, pošto su naši hodoĉasnici za nju zajedniĉki molili na svom hodoĉašću 25. oţujka ove godine i
nakon što je mala pila vodu iz San Damiana. A lijeĉnik joj je dao još najviše mjesec dana ţivota. »Pravo
ĉudo, pravo ĉudo« — govorili su lijeĉnici. Ako tko ne vjeruje, neka poĊe do nje. (Adresa: Kosorova ul 21
— Zagreb). Ili još oĉitiji sluĉaj ĉudesnog ozdravljenja. GospoĊa Anica Rogelj iz Vaĉe u Sloveniji, koja je tri
puta bila operirana na crijeva, i kad ju je lijeĉnik htio ĉetvrti puta operirati, ona nije htjela. Već je umirala,
kako kaţe sama, i kad je pred 4 godine popila pola ĉaše vode iz San Damiana ozdravila je od raka u
crijevima za pola sata.
Osim toga imademo veliki broj ĉudesnih fotografija ne samo iz San Damiana, nego i iz Turzovske, iz
Bayside, a da se o obraćenjima i ne govori.
Ex fructibus eorum cognoscetis eos. Poznat ćete ih po plodovima. To je najoĉitiji znak u razlikovanju
duhova. A plodovi kod ovih milosnih mjesta jesu: obraćenja, molitva i pokora, mir duše, strpljivost,
poniznost itd. Neka bi barem to potaklo one koji su do sada stajali po strani da se i oni odazovu pozivu svoje
nebeske Majke i da joj »pomognu« — kako Ona kaţe — »svojim ţrtvama i molitvama spasavati svijet«.

Ali ne radi se tu samo o San Damianu, nego općenito o svim milosnim mjestima na svijetu. Ono što je
fatimskoj Luciji Gospa rekla u Coimbri, to ona sada i izvršuje: »Kada budu iscrpljena sva sredstva i
prezrena od ljudi, ja ću ljudima donijeti zadnje sidro spasenja: dajem im samu sebe u osobi, svoja brojna
ukazanja, svoje suze, poruke preko vidjelaca na cijelom svijetu...«
Ovdje je zgodno donijeti mišljenje pok. Dr. Stjepana Bakšića, profesora na bogoslovnom fakultetu u
Zagrebu i odliĉnog hrv. bogoslovskog pisca i struĉnjaka. Donosimo ga prema pismu uglednog zagrebaĉkog
pravnika Dr. M. Šanteka: »Mnogo sam puta razgovarao o tim stvarima s pok. Dr. Bakšićem, velikim
štovateljem Presvete Majke Boţje. I on je drţao, da se sadašnja duhovna kriza u svijetu, koja ima već sve
znaĉajke apokaliptiĉkog »velikog otpada«, barem u njegovu poĉetnom nadiranju, ne moţe riješiti redovitim
putem Boţje Providnosti. Potreban je neposredni zahvat »Causae primae« (»Prvotnog uzroka«), jer »actio
causarum secundarum« (»djelovanje drugotnih uzroka« t. j. ljudi) više ne dostaje, da se spasi »Otkupljenje«
tako, da ono ne bude uzalud izvršeno za ogroman broj duša.
Ali taj Boţji zahvat bit će i moţe biti samo strašan i za dobre i za zle. Sućutno i milosrdno Srce najbolje
Majke mora zato plakati krvavim suzama, da opomene svoju bijednu djecu na pokoru. I zato se u naše dane
na sve strane ukazuje naša najbolja Majka i plaĉe krvavim suzama. Na ţalost, suhoparni veleuĉeni profesori
i teolozi toga ne razumiju. Oni ne dopuštaju, da bi poslije smrti posljednjeg apostola Gospodin smio davati
još kakve poruke, savjete i opomene, a još manje, da bi Gospodin smio upotrijebiti i poslati svoju presvetu
Majku kao svoju glasnicu.«
»!Zato svi oni, koji su prezreli poziv Fatimske Gospe, koji se i sada ne obaziru na Njezine majĉinske
opomene, nemaju pravo prigovarati nama, koji ĉinimo ono, što su davno već prije nas oni morali uĉiniti«.

I na koncu, dopustite mi da citiram što je Spasitelj rekao stigmatiziranoj vidjelici Marie Jahenni u La
Fraudeis: »Svećenici, ljubimci moga Srca, ne smiju svojom ohološću i nevjerom uništiti ono, što je Ljubav i
MilosrĊe u krilu Presvetog Trojstva odluĉilo za spasenje ĉovjeĉanstva.« Dajemo Vam »Veliki Znak« s
punim pouzdanjem u neizmjernu ljubav Presvetog Srca Isusova i u neizrecivu majĉinsku dobrotu
Bezgriješnog Srca Marijina. Da nemamo u njih puno pouzdanje i da ne ţelimo vršiti njihovu svetu volju, ne
bismo se nikad i nipošto usudili upustiti se u taj pothvat.Velika hvala i još veća nagrada od Oca sviju dobara
svima koji su mi pomogli moralno, materijalno ili perom
izdati ovu knjigu!
U tom se smislu. dragi ĉitatelji i prijatelji, toplo
preporuĉujemo Vašim molitvama i ţrtvama.

Ĉudotvorna medaljica

Prvo ukazanje
u noći 18/19. srpnja 1830
Sestra Katarina Labouré
naslonila je ruke
na koljena
Presvete Djevice
oĉevši od 1830. godine, svaka marijanska pojava na
izvjestan naĉin, u vezi je i s nekim prodorom sotonskih
sila u borbi za svijet. Moţda je to bilo, upravo najjasnije,
baš s tim ukazanjem Presvjete Djevice u Parizu. Jer
poĉela je borba koju je već i Geneza proricala:
»neprijateljstvo ja zamećem izmeĊu tebe i ţene, izmeĊu
roda tvojeg i roda njezina«. (Gen. 3,15). To je borba
izmeĊu aţdaje i Ţene koja nam je objavljena
Apokalipsom (Apok. 12). Djevica Marija, Majka Kristova, okrunjena kraljica neba i zemlje, ima materinsku
i kraljevsku duţnost da zemlju otme od Kneza ovoga svijeta kako bi mogla pripremiti vladavinu Krista
Kralja. »Jer«, kako je govorio Sv. Grignion de Montfort, »spoznanje i vladavina Isusa Krista koji je došao
na ovaj svijet, samo je nuţni nastavak spoznanja i vladavine Presvete Djevice Marije, koja ga je donijela na
svijet prvi put i uĉinit će da se u sjaju ukaţe drugi put« (Rasprava o istinskoj poboţnosti, 13.).
Bog, koji je u ljubavi stvorio svijet ne moţe dozvoliti da ĉovjek padne u zamke neprijatelja.
Tako Presveta Djevica Marija dolazi, u ime Sina, govoriti »onima koje je On krvlju otkupio« (Djela, 20,28.
Preuzimajući zahtjeve, one koje je Presveto Srce objavilo Margareti-Mariji, Djevica svijetu oznaĉuje put
koji treba slijediti, da bi se prodrlo u Srce njenog Sina, uĉeći da taj put prolazi kroz bezgrešno Srce,
kojemu se treba posvetiti. I u naše racionalistiĉko vrijeme Naša Gospa podsjeća na vaţnost jednostavnih
djela pred Bogom, nositi škapular i čudotvornu medaljicu, kao znakove tog posvećenja.
»Svi znamo da je Marija najsigurniji i najizvjesniji put kojim moţemo doći do Isusa Krista« (Enc. Pija X, od
2. veljaĉe 1904.).

Ona ne prestaje da nam pruţa u ruke, i tada i u brojnim ukazanjima naših dana, krunicu, tu kristocentriĉnu
molitvu, a u Parizu, 1830. godine ona nam je dala još jedno jednostavno i veliko sredstvo — »ĉudotvornu
medaljicu«, na koju će ĉesto podsjećati u najnovijim ukazanjima. Jer »nema tog Boţanskog dara s Neba,
koji moţemo nesmetano odbaciti«, ma koliko nam se ĉinili jednostavni i beznaĉajni u našoj oholosti, oni su
nam darovani za naše spasenje.

Ukazanje od 19. srpnja 1830. godine

Kada je rijeĉ o svetoj Katarini Labouré, upravo se najĉešće misli na ukazanje od 27. studenoga 1830.
godine, kada je i objavljena ĉudotvorna medaljica. Ali bi trebalo poĉeti od poĉetka... Trebalo bi poći i u
širinu svih onih društvenih, vjerskih i politiĉkih prilika, a za to bi bilo potrebno jedno opširno i analitiĉko
djelo.
Katarina Labouré roĊena je 2. svibnja 1806. godine u Fain-les-Moutiersu (Cote-d'Or, Francuska). Pozvana
je da uĊe u novicijat Sestara Milosrdnica. Pozvao ju je sam sv. Vinko Paulski, pojavivši joj se u snu: »Ti
sada bjeţiš, ali ćeš jednog dana doći k meni; dragi Bog ima jedan plan s tobom, ne zaboravi to«.
(Misermont: Blaţena Katarina Laboure). Ušla je u novicijat 21. travnja 1830. godine. Nešto kasnije, koncem
mjeseca, u Parizu su se sveĉano prenosili sveti ostaci sv. Vinka Paulskog, u matiĉnu kuću lazarista, u ulici
de Sevres. Tom je prilikom jedna znaĉajna relikvija predata novicijatu Sestara Milosrdnica. Tokom
devetnice, koja je uslijedila poslije ove sveĉanosti, pred relikvijarom je slavljen osnivaĉ reda. Sestra
Katarina doţivjela je neobiĉne pojave: »Uvijek kada sam se vraćala iz Saint-Lazare, imala sam velike muke,
i ĉinilo mi se da u zajednici susrećem svetog Vinka Paulskog, ili barem njegovo srce koje mi se
pojavljivalo. Imala sam slatku utjehu da ga vidim iznad malog kovĉega, u kome su bile izloţene relikvije sv.
Vinka, u kapeli sestara. Tri puta mi se razliĉito ukazalo, u tri dana uzastopce: bijelo, naravne boje, što je
oznaĉavalo mir, pokoj, ĉednost i jedinstvo. I poslije ga vidjeh vatreno crveno, što je rasplamsavalo ljubav u
srcu; ĉinilo mi se da se cijela Zajednica treba obnoviti i rasprostraniti širom svijeta; potom ga vidjeh
crveno-crno, što me veoma oţalosti u srcu; zahvatila me takva tuga da sam je jedva podnijela. Ne znam ni
zašto, ni kako se ta tuga odnosila na promjene u vlasti«. (Misermont, cit. dj.)
Slijedeći zapovijedi svoga duhovnog voĊe, Katarina Laboure je 1836. godine napisala ovu izjavu:
»Na dan Presvetog Trojstva (6. svibnja 1830.) Naš Gospodin ukaza mi se kao kralj, s kriţem na grudima, u
Presvetom Sakramentu, za vrijeme Mise. Za vrijeme EvanĊelja uĉinilo mi se, da se kriţ spušta do pod noge
Gospodinove, koji je i sam bio lišen svih ukrasa. Imala sam najcrnje i najtuţnije misli da će zemaljski
kralj biti lišen prijestolja i da će mu skinuti kraljevsku odoru; misli o osjetnim gubicima koji će se zbiti
i koje, uostalom, ne mogu izraziti«. Misermont, op. cit. dj.).
Dne 18. srpnja 1830. godine u predveĉerje blagdana Vinka Paulskog, direktorica novicijata odrţala je pouku
o poboţnosti prema svetima i prema Presvetoj Djevici. To je uvećalo ĉeţnju sestre Katarine da vidi svoju
nebesku Majku. Kada je pošla na poĉinak, preporuĉila se sv. Vinku Paulskom i svom anĊelu ĉuvaru,
uvjerena da će biti uslišana. Oko jedanaest i pol zaĉu kako ju je netko tri puta zvao po imenu. Ona otvori
zastor sa strane odakle je dolazio glas i ugleda sasvim bijelo obuĉeno dijete, izvanredne ljepote. Moglo je
imati oko ĉetiri i po godine. Iz njegove plave glavice, i iz ĉitave njegove osobe izlazile su zrake što su
rasvjetljavale sve unaokolo. — »DoĊi«, reĉe, »doĊi u kapelu, Presveta Djevica te ĉeka!« — »Ali«, mislila je
sestra Katarina koja je spavala u velikoj spavaonici, »oni će me ĉuti, oni će me otkriti!« — »Ne boj se«, reĉe
dijete, odgovarajući njenim mislima, »jedanaest je i po sati, svi spavaju; ja ću te pratiti!« Sestra Katarina
brzo se obuĉe i poĊe za svojim svijetlim voĊom koji joj uvijek ide s lijeve strane. Na veliko sestrino
ĉuĊenje, sva su svjetla na hodnicima bila upaljena. Njeno se ĉuĊenje još uvećalo, kad ugleda da su se vrata
kapelice, koja su inaĉe, uvijek bila zatvorena, otvorila ĉim ih je dijete prstom dotaklo. Unutrašnjost kapele
bila je sasvim rasvjetljena, što ju je podsjetilo na ponoćnu misu. DoĊe do priĉesne ograde, klekne i moli...

Sestri Katarini ĉinilo se da dugo ĉeka. Napokon, oko ponoći, reĉe joj dijete: »Pazi, Presveta Djevica je
ovdje!« U isti ĉas zaĉuje »mala sestra« kako, sa strane Poslanice, dolazi lagani šum, nalik šuštanju svilene
haljine. Odmah potom ukaţe joj se GospoĊa divne ljepote, koja zatim sjedne u svetištu. Sestra Katarina,
ponizna novakinja Sestara Milosrdnica, slijedeći samo kucaje svog srca, baci se pred noge Presvete Djevice
i s pouzdanjem nasloni ruke na njena koljena. Kasnije, po nalogu svog duhovnog voĊe, sestra Katarina
napisala je ovaj izvještaj:

»Ovdje sam provela najslaĊe trenutke svog ţivota. Bilo bi mi nemoguće izreći što sam osjećala. Pokazujući
mi prstom lijeve ruke stepenice oltara, rekla mi je kako se imam vladati, kad budem u nevolji. Moram se
baciti na podnoţje oltara i tu potpuno otvoriti svoje srce. Ona je dodala da ću tu dobiti svaku utjehu koja mi
je potrebna.« Dalje mi je rekla Prestveta Djevica: »Moje dijete, dobri Bog hoće da ti preda jednu zadaću. Ti
ćeš imati mnogo poteškoća, ali sve ćeš ih nadvladati kod pomisli, da to ĉiniš na ĉast Boţju. Ti ćeš doţivjeti
osporavanja, ali milost će biti s tobom, ne boj se. Reci sve što ti se dogodi s jednostavnošću i pouzdanjem
onome ĉija je zadaća da te vodi. Ti ćeš vidjeti izvanredne stvari...« Poslije nekoliko njeĉi, koje su se
odnosile na setru Katarinu, Naša Gospa je prešla na pojave od općeg interesa:

»... Vremena su rĊava, i zlo će se spustiti na Francusku, prijesto će se srušiti, a cijeli svijet će biti uzdrman
nesrećama svake vrste (Presveta Djevica je imala tuţan izraz, govoreći ovo). Ali, doĎite na podnoţje ovog
oltara, tu će biti izlivene milosti na sve osobe koje ju budu traţile s povjerenjem i ţarom i one će biti
izlivene na velike i na male...«

Onda je Djevica govorila o slabostima u dvjema zajednicama, i nastavila: »Ali će velike nesreće doći;
opasnost će biti velika: ne strahujte; dobri Bog i sv. Vinko štitit će zajednicu... (Presveta Djevica je i dalje
bila tuţna). I ja sama ću biti s vama... bit će ţrtava (Presveta Djevica je imala suze u oĉima, dok mi je to
govorila). Bit će ţrtava meĊu svećenstvom Pariza... Gospodin nadbiskup će umrijeti (opet se pojaviše
suze u njenim oĉima). Dijete moje, kriţ će biti prezren, krv će ulicama teći (ovdje Presv. Djevica nije mogla
govoriti; patnja se oĉitovala na njezinu licu). Dijete moje«, reĉe mi ona, »cijeli svijet će biti u tuzi. Mislim,
kad će se to zbiti: ĉetrdeset godina i deset i poslije toga mir.« (Misermont, op. cit.).

Intervencije s neba, okolnosti ukazanja, rijeĉi i patnja Presv. Djevice Marije, svakako su izvan svake
proporcije sa prostom promjenom političke vlasti, kako kaţe Roger (Poruke Djevice Marije, str. 40.,
Tequi.). Radilo se o ozbiljnoj stvari Sotonine pobjede. Petnaest dana poslije Gospinog ukazanja — više
nije bilo Kristova borca, bio je svrgnut branitelj Rimske Crkve: vrata su bila otvorena zabludama koje su
trebale da se rašire po svijetu. Poslije »40 godina« bit će još jedan ţestok napad. Masonerija je posvuda
preduzimala rušenje kršćanskog poretka, a u Francuskoj je to bilo osobito sustavno i programirano, što će se
kasnije — kada se za ĉas bude podigao veo s tajne — jasno nazrijeti u takozvanom »sinarhistiĉkom paktu«:
»Br. 136 — Imperijalna sinarhiĉka era poĉinje s Francuskom i preko Francuske širom svijeta.« Tako su
planirali »gospodari svijeta«! Roger Rebut to ovako objašnjava: »Budući da je Francuska poĉetna postaja u
trijumfu Krista Kralja, to je upravo od Francuske i posredstvom Francuske, odvojivši je od Boga, Sinarhija
htjela uspostaviti gospodarstvo nad svijetom« (op. cit. 273 — 274.).

Djevica se ukazala u Parizu, gdje su martinisti, sinarhisti i ostali paramasonski akteri tehnokracije i krupnog
kapitala planirali svjetsku hegemoniju i univerzalnu republiku. Šta je mala seminaristkinja Sestara
Milosrdnica mogla da zna ili ĉak da sluti o tim tajanstvenim svjetskim makinacijama? Djevica je meĊutim
došla u Pariz da stane nogom na glavu zmije, kao što je to Katarina Labouré vidjela u jednom kasnijem
ukazanju.

Što se tiĉe izraza »i deset i poslije toga mir«, to je izazvalo velike rasprave i komentare, a neki su
posumnjali u autentiĉnost tih rijeĉi. Više od stotinu godina poslije tog pariskog ukazanja Gospina, ona će
nas upozoriti da ne špekuliramo s datumima. To 10 je uzeto u alegorijskom smislu; postalo je simbol muke,
tegobnog zamraĉenja svijesti, otkupljenja strahom — koji su povoljni uslovi za iskušenja i za napade Zloga:
nije li to današnja situacija u svijetu?

Nad Parizom i Francuskom spustili su se tamni oblaci; pale su ţrtve koje su nagoviještene.
Mason Asweld, iz loţe »Novi hram«, izjavljivao je: »Jedna jedina mrţnja hrani sve naše pristalice, to je
mrţnja prema Burbonima i jezuitima ... Novi templari (masoni) nemaju drugi zavjetni cilj osim uništenja
katolicizma.. .« (Mgr. Delassus: Antikršćanska urota, s. 232). Ali su moţda imali još jedan cilj: na
ruševinama katolicizma i svijeta podići svoje carstvo!

U Francuskoj se vodio najbjesomuĉniji rat protiv kršćanstva; raširiše se zablude, liberalizam je ušao i meĊu
same crkvene ljude, pod utjecajem de Lamennaisa, de Lacordairea i de Montalemberta. I to je bio poĉetak.
Ali je Djevica plakala nad samim tim poĉecima, kao nad klicama zla, koje će s vremenom izklijati i donijeti
svoje gorke plodove ĉitavu ĉovjeĉanstvu. MeĊutim, ljudi se slabo osvrću na opomene Neba, pa ĉak i kad ih
sama Majka Boţja daje ljudima, plaĉući nad njihovom sudbinom.

Ukazanje naše Gospe 27. studenoga 1830.

Prošli su burni srpanjski dani. Razliĉite pojave nadnaravnog reda bile su odgovor Neba. Naravno, dogaĊaji
su prošli, ali trijezni ljudi, koji uĉe povijest i koji se drţe dobrih savjeta, shvatit će ih kao trajnu opomenu;
oni će znati da krvavi dogaĊaji opet mogu naići, osobito kada se kratkovidnost ljudi udruţi s kratkim
pamćenjem. Strašni dogaĊaji redat će se u sve strašnijim reprizama, a ono malo sredstvo, koje je Nebo,
posredstvom naše Gospe, naše Pomoćnice i Zagovornice, dalo da se iskuje na zemlji, kao da je
zaboravljeno; tako se rijetko nosi ĉudotvorna msdaljica oko vrata, i u danima pred veliku katastrofu, koju,
ovaj put, najavljuju i mistici, i uĉenjaci i politiĉari!

Od rujna 1830. do rujna 1831. godine, Djevica se ukazala barem pet puta, ali je najznaĉajnije ono ukazanje
od 27. studenoga 1830.

Sestra Katarina ovako je svjedoĉila o tim pojavama:

»To je bilo 27. studenoga 1830. godine, u subotu pred nedjeljom Adventa ... Bila sam uvjerena da ću vidjeti
Presv. Djevicu ... ţivjela sam u toj nadi...

U pet i pol sati naveĉer, nekoliko trenutaka poslije poĉetka meditacije, u velikoj tišini, uĉini mi se da dolazi
neki šum od tribine, s one strane gdje je bila slika sv. Josipa, šum poput šuštanja svile.

Pogledavši ovamo, primijetih Presv. Djevicu u visini slike sv. Josipa. Presv. Djevica bijaše uspravna;
srednjeg stasa, u dugoj haljini od bijele svile, naĉinjene »á la vierge«, kako se to kaţe, s ravnim rukavima, s
bijelim velom, koji joj pokriva glavu i doseţe, sa svake strane, do gleţanja...

Nogama se oslanjala na jednu bijelu kuglu, zapravo bila je to polukugla, ili mi se bar ukazalo pola kugle;
pod nogama joj je bila zmija, zelenkaste boje, sa ţutim mrljama; osim toga, ona je u rukama drţala kuglu
koja je predstavljala globus, a ruke je drţala u visini ţeluca, na jedan blagi naĉin; oĉi su joj bile jedno
vrijeme okrenute k nebu, a onda opet spuštene. Njezina pojava bješe divna, i ja je ne mogu opisati...

Kada je globus išĉeznuo, Presveta Djevica je raširila ruke. Primijetih prstenje na njezinim rukama; na
svakom prstu su bila po tri prstena: najveći su bili u blizini šake, oni srednje veliĉine u sredini i na kraju oni
najmanji, i svaki prsten bio je prekriven draguljima razmjerne veliĉine. Zrake sve ljepše jedna od druge
izbijale su iz tih kamena, najveći su zraĉili najvećim zrakama, a oni najmanji najmanjim, produţujući se,
zrake su se sve više širile, tako da je pri dnu sve bilo ispunjenom tim zrakama i ja nisam mogla vidjeti svojih
nogu... U trenutku, dok sam je promatrala, Presv. Djevica spusti pogled i zagleda se u me. Zaĉuh glas, koji
mi reĉe ove rijeĉi: »Ova kugla koju vidiš predstavlja cijeli svijet, osobito Francusku ... i svaku osobu
posebno ...« Tu se ja ne mogu izraziti o svemu onome, što sam doţivjela i što sam ugledala, o ljepoti i sjaju
tih lijepih zraka ... »To je simbol milosti, što je izlijevam na sve one koji je traţe«; dio globusa, gdje su se
najviše izlijevale, bijaše Francuska. Uĉini mi da shvaćam kako je prijatno moliti Presv. Djevicu i kako je
ona puna blagosti prema svima, koji je mole, koje milosti dijeli svima, koji ih traţe, i koju radost ona osjeća,
dijeleći im milost...
U tom trenutku ... stvori se jedna slika oko Presv. Djevice, pomalo ovalna, na kojoj bijahu napisane ove
rijeĉi u polukrugu, polazeći od njezine desne ruke, pa nad njezinom glavom i završavajući u visini njezine
lijeve ruke: »O MARIJO, BEZ GRIJEHA ZAĈETA, MOLI ZA NAS, KOJI SE TEBI UTJEĈEMO« —
pisalo je to zlatnim slovima. Tada zaĉuh jedan glas, koji mi reĉe: »Uĉini, uĉini da se iskuje medalja po
ovom modelu; svi oni koji je budu nosili s blagoslovom i koji poboţno budu molili ovu kratku molitvu,
noseći medaljicu o vratu, primit će velike milosti: milosti će biti obilne za one osobe koje je budu nosile s
povjerenjem ...«

Za trenutak uĉini mi se, da se slika okrenula. Na drugoj strani medalje vidjeh monogram Presvete Djevice
naĉinjen od znaka M, dva srca, Isusa i Marije, koje sam razlikovala jer je jedno bilo okruţeno krunom od
trnja, a drugo probodeno maĉem. Oko medalje bila je kruna od dvanaest zvijezda.

Radoznala, da saznam što treba ispisati na poleĊini medalje, jednog dana u meditaciji, uĉini mi se da ĉujem
glas koji mi reĉe: M i dva srca kaţu dosta«. U jednom kasnijem ukazanju, tokom prosinca 1830. godine
pojavi se Djevica, ne više u visini slike Josipa, već u blizini tabernakula, i nešto natrag; Presv. Djevica bila
je obuĉena kao ranije i u rukama je drţala zemaljsku kuglu, koju je prikazivala Našem Gospodinu; i tada su
njezine ruke zraĉile.

»Moje dijete«, ona još jednom objasni vidjelici, »ova kugla predstavlja cijeli svijet, posebno Francusku, i
posebno svaku dušu. Zapamti dobro: "Cijeli svijet, posebno Francusku i posebno svaku dušu'. Ovi dragulji
iz kojih ne izbija ništa, to su milosti koje su zaboravili da od mene traţe.«

Tokom prve faze objavljivanja Djevica je stopalima pritiskala zmiju, Sotonu, da ga sprijeĉi kretati se i
trovati svijet, Francusku i svaku dušu posebno, koje Djevica prikazuje Bogu. Kristovo kraljevstvo nad
svijetom izraţeno je kriţem koji se istiĉe na vrhu kugle koju Naša Gospa drţi u rukama, ali to je i znak
njezina kraljevskog dostojanstva, koje je pridodano kraljevskom dostojanstvu njezina Sina, kako uĉi Pijo
XII, prilikom krunjenja Fatimske Gospe:

»Isus je kralj vjeĉnih vremena po naravi i osvajanjem; po Njemu, s Njim, potĉinjena Njemu, Marija je
kraljica po milosti, po boţanskom savezu, osvajanjem, izborom posve osobitim. I njezino kraljevstvo je
prostrano kao i ono njezina Sina, jer ništa nije iskljuĉeno iz njezine dominacije«. Francuski interpretatori
pariskih ukazanja Naše Gospe rado se, i razumljivo, pozivaju na ukazanje Krista Kralja u Paray-le-Monialu,
on je izrazio volju da trijumfira nad narodima i da, posredstvom Francuske, narode potĉini svom
Kraljevstvu. Roger Rebut tako, pred tom ulogom Francuske, ali i svake duše, uzvikuje: »Kakva vokacija, ali
i kakva odgovornost«.

Treba zabiljeţiti, da je još i prije roĊenja Djevice Marije u regionu Chartres, galski narod prihvatio Izaijino
proroĉanstvo, da će »jedna djevica zaĉeti i roditi sina« (Iz. 7). Priscus, kralj Chartresa, posvetio je »Virgini
Pariturae«, Djevici koja će roditi, svoje kraljevstvo i svoje podanike. Notre-Dame deSous-Terre, u
Chartresu, je tako najstarije svetište na svijetu posvećeno Djevici Mariji. (R. Rebut, op. cit. 46.).

Ali: »Mi povjeravamo zaštiti nebeske Marije cijeli ljudski rod, sa svojim problemima i svojim patnjama, sa
svojim legitimnim ţeljama i ţarkim nadama«, kazao je Pavao VI, zakljuĉujući treće zasjedanje II
vatikanskog koncila. Nitko, po uĉenju konstitucije o Crkvi, nije iskljuĉen iz Boţjeg naroda. »Svi ljudi su
pozvani da budu sudionici Boţjeg naroda.« (Ekl., 13).

Cio Boţji narod i cijeli ljudski rod, Marija, Kraljica svijeta i Majka Crkve predaje Gospodinu, prikazujući
mu, »svaku dušu posebno«.

Vidimo kako obavlja prvi ĉin posredovanja: Prikazanje, ali, kao Posrednica izmeĊu Isusa i ljudi, ona i moli i
dijeli milosti. Vidjeli smo u izjavama Katarine Labouré, da je Djevica Marija bila u nebo uprla pogled pun
molbe, dok je širila ruke izlijevajući milosti. Zrake, koje su izbijale iz prstenja, predstavljale su milosti, što
ih daje osobama koje ih traţe. Te su zrake tako guste da preplavljuju svjetlošću ĉitav globus. Ako je neko
mjesto više osvijetljeno na toj kugli, nije to zato što su neki narodi poĉašćeni, veĉ što su se neki narodi, kao i
neki ljudi, više odazvali.

Djeca Marijina

Novo oruţje protiv Sotone dano je svijetu: ĉudotvorna medaljica. Ona je tako nazvana jer se fantastiĉnom
brzinom poĉela širiti po svijetu i uskoro su se mogla utvrditi njezina ĉudotvoma djelovanja; zabiljeţena su
brojna ozdravljenja i obraćenja. Dvije godine poslije ukazanja medaljica je bila iskovana; veliku pomoć
ukazao joj je i misijski svećenik Aladel.

Godine 1835. ustanovljena je kanonska komisija koja će utvrditi istinitost viĊenja sestre Katarine Labouré.

Gospodin Aladel, duhovni voĊa sestre Katarine, imao je još jednu misiju. Godine 1876. sestra Katarina mu
je pisala:
»Jednog dana, ja se sjećam da sam kazala: Presveta Djevica ţeli od vas još jednu misiju; vi ćete biti osnivaĉ
i upravitelj bratovštine Djece Marijine, kojoj će Presveta Djevica udijeliti mnoge milosti. Dobit će se
oprosti, djeca će imati veliku utjehu; bit će mnogo sveĉanosti, mjesec svibanj će se svuda sveĉano slaviti uz
veliki sjaj. Tako će biti i u mjesecu sv. Josipa; bit će mnogo poboţnosti; velika će biti zaštita Josipa. Bit će i
velika poboţnost prema Presv. Srcu« (Misermont, op. cit. s. 184.).

Sv. ĉistoća i istinska poboţnost ideali su koje je od zajednice Djece Marijine zahtijevala Presv. Djevica, dok
se po »teorijama Haute Vente«, naivećeg karbonarskog sjedišta, programiralo upravo supiotno. Karbonar
Vindice, iz Haute-Vente, koja je imala ĉetrdeset ĉlanova, pisao je svom šefu Nubiusu: »Dvije osnove
društvenog poretka (katolicizam i monarhija) mogu pasti od pokvarenosti. Odluĉeno je na našim
savjetovanjima da mi više ne ţelimo kršćane; dakle, popularizirajmo sve poruke u puku; neka ih udišu sa
svih pet osjetila, neka ih piju, neka ih se nasite. Uĉinimo srca pokvarenim i vi ne ćete imati više katolika.«
(Mgr de Segur Revolucija). Haute-Vente je bila najtajanstvenija masonska grupa, koja je sebi bila stavila u
zadatak uništenje svjetovne moći Papa, kvareći ĉlanove Crkve, korupcijom obiĉaja i dogma. Masonski
konvent u Lijonu, 1924. godine, zakljuĉio je: »Treba da pokvarimo ĉovjeka, i zato treba svući ţenu i dijete«
(R. Rebut, op. cit. 51.). »Religija se ne plaši oštrice noţa, ali ona moţe pasti pod teţinom pokvarenosti. Ne
propustimo nikada da ih kvarimo; sluţimo se kao izgovorom sportom, higijenom i klimatskim lijeĉenjem.
Da bismo ih iskvarili, treba da naši djeĉaci i djevojĉice prakticiraju nudizam u oblaĉenju.« (Obavještenja
Framasonerije loţama cijelog svijeta, svibanj 1928. godine R. Rebut, op. cit. 26.).

Imajući sve ovo pred oĉima bit će nam jasnija brojna upozorenja Naše Gospe, u najnovijim ukazanjima,
koja se odnose na sustavno djelovanje tajnih društava, kroz škole, sredstvima komunikacija, modom,
stvaranjem poganskih i nemoralnih navika; ta upozorenja su osobito jasno izraţena u Baysideu (New York),
gdje se Naša Gospa ukazuje kao — Pomoćnica majki.

O smrti, gdje je tvoja pobjeda?

Godine 1907. zapoĉeo je proces za beatifikaciju (proglašenje blaţenom) u Rimu, a 11. prosinca 1907.
godine dobila je sluţbenica Boţja naslov »ĉasna«.

Godine 1933. po nalogu Svete Kongregacije za obrede, trebalo je ekshumirati dragocjene ostatke svetice.
Iskapanje njezina tijela bilo je 21. oţujka 1933. godine, u prisutnosti kardinala Verdiera, tadašnjeg pariškog
nadbiskupa.

To je bio trenutak potresenosti. Na veliko ĉuĊenje lijeĉnika, svećenika i nekih prisutnih sestara, pronašli su
njezino sveto tijelo potpuno saĉuvano, ĉak su i njezine oĉi zadrţale svoju plavu boju; te oĉi koje su tako
ĉesto gledale Majku Boţju. Smrt je poštedjela i haljine toga djeviĉanskog tijela, ĉije su sklopljene ruke
preko dva sata poĉivale na koljenima Bezgriješne Djevice. Proljetna sunĉana zraka tajanstveno je
osvjetljavala tu sliku. Doista, to je bilo mistiĉno proljeće zaruĉnice u Pjesmi nad pjesmama, koje se je
sjedinilo s proljećem zemlje:

»Cvijeće se po zemlji ukazuje,

vrijeme pjevanja doĊe
i glas se grliĉin ĉuje u našem kraju.
Smokva je izbacila prve plodove,
vinograd u cvatu miriše,
ustani, dragana moja, ljepoto moja, doĊi«.
(Pj. 2,11-12)

La Salette

I u La Saletti Naša Gospa plaĉe.

ne 18. rujna 1846. g., uoĉi svetog ukazanja Djevice ja sam sama, kao i obiĉno, ĉuvala ĉetiri krave
svoga gazde. Oko 11 sati ujutro vidjeh, da mi se pribliţava neki djeĉak. Kad ga ugledah, prestrašila sam se;
ĉinilo mi se, da svi znadu, da izbjegavam svako društvo. Djeĉak mi se pribliţi i reĉe: »Mala, ja idem s
tobom; ja sam takoĊer iz Corpsa«. Već na te rijeĉi pokazala se moja odbojna narav; i, povukavši se nekoliko
koraka unatrag, rekoh mu: »Ne ţelim nikoga, hoću da budem sama«. Poĉeh se udaljivati, ali me taj djeĉak
pratio i molio me: »Hajde, pusti me sa sobom, moj mi je gospodar kazao da svoje krave ĉuvam s tvojima, ta
ja sam iz Corpsa«. Udaljujući se od njega, dala sam mu znak, da ne ţelim biti ni s kim; i, kad sam se već
udaljila, sjedoh na livadu. Tu sam razgovarala s malim cvjetićima Dobroga Boga.

Odmah nakon toga pogledah iza sebe i ugledah Maksimina kako sjedi pokraj mene. Reĉe mi: »Vidi, ja ću
biti pristojan«. Ali moja zla narav nije htjela da zna ni za kakve razloge. Naglo sam ustala, pobjegla još
dalje, ništa ne govoreći, i nastavila sam se igrati s cvjetićima Dobroga Boga. Trenutak iza toga Maksimin se
ponovo naĊe pored mene i opet mi je govorio, da će biti veoma paţljiv, da mi neće smetati, da mu je
dosadno da bude sam i da mu je gazda rekao da bude sa mnom, itd. Ovaj put mi se saţalio, zato sam mu
dopustila da sjedne, ali ja sam se i dalje igrala s cvjetićima Dobroga Boga.

Ali Maksimin nije dugo šutio, nego zapoĉe da se smije (ja sam mislila, da mi se ruga); pogledah ga, a on mi
reĉe: »Zabavljajmo se, hajde da se zajedno igramo«. Nisam ništa odgovorila, jer sam bila takva neznalica,
da nisam znala ništa o nekim zajedniĉkim igrama, jer sam uvijek bila sama. Ja sam se i dalje igrala s
cvjetićima. A Maksimin, pribliţivši mi se, nije prestao da se smije, govoreći mi, da cvijeće nema uši, da bi
me ĉulo, i da treba da se zajedno igramo. Ja nisam nikako bila raspoloţena za igre, koje mi je predlagao.
Konaĉno poĉela sam razgovarati s njim, a on mi reĉe, da će brzo isteći deset dana, koliko je trebalo da
provede kod gazde, i da će uskoro svom ocu u Corps, itd...

Dok mi je govorio, zazvoniše lasaletska zvona, bio je Angelus. Dadoh znak Maksiminu da uzdigne svoju
dušu k Bogu. On razotkri glavu i za trenutak pribra se u tišini. Zatim mu rekoh: »Ţeliš li ruĉati?« — »Da«,
odgovori on. »Hajdemo«. Sjeli smo. Izvadih iz torbe jela, koja su mi gazde dale, i po svom obiĉaju, prije
nego što sam naĉela mali okrugli kruh, uĉinih noţem na njemu znak kriţa i u sredini rupicu gpvoreći: »Ako
je tu Ċavo, neka izaĊe. a ako je dragi Bog, neka ostane«, i brzo, brzo zatvorim tu rupu. Maksimin prsnu u
smijeh i nogom udari moj kruh, koji se otkotrlja do podnoţja brda, gdje se izgubi. Na sreću, imala sam još
jedan komad kruha što ga zajedno pojedosmo, a potom smo se igrali. Kad sam kasnije vidjela, da je
ogladnio, pokazala sam mu mjesto u planini gdje je bilo sitnoga voća. On odmah poĊe onamo, najede se i
meni donese pun šešir. Naveĉer siĊosmo zajedno s planine i obećasmo da ćemo ponovo doći da ĉuvamo
naše krave zajedno.
Sutradan, 19. rujna, zajedno smo se uspinjali na brdo. Vidjeh. da je Maksimin vrlo dobar, veoma
jednostavan, i da rado govori o onome, o ĉemu i ja volim priĉati; bio je vrlo poslušan, ne drţeći mnogo do
svojih osjećaja; samo je bio pomalo radoznao, jer, kad bih se udaljivala od njega, i kad bi vidio da se negdje
zadrţavam, on bi brzo dotrĉao da vidi, što radim, i da ĉuje, što govorim cvijeću Dragoga Boga; a ako ne bi
došao na vrijeme, pitao bi me, što sam kazala. Maksimin me zamoli, da ga nauĉim nekoj igri. Rekoh mu da
nabere cvijeća i da naĉinimo »raj«. Oboje se dadosmo na posao; uskoro smo imali veliku koliĉinu
raznobojnog cvijeća. Iz sela se ĉuo Angelus, jer nebo je bilo bistro; nije bilo ni oblaĉka. Kad smo Dragom
Bogu kazali ono, što smo znali, rekoh Maksiminu, da treba da naše krave odvedemo na jednu malu zaravan
u blizini potoka, gdje je bilo kamenja za izgradnju »raja«. Odvedosmo krave do oznaĉenog mjesta i zatim se
odmorismo; kasnije nastavismo da odnosimo kamenje i da gradimo kuću, koja se sastojala od jednog
prizemlja, tako zvanog našeg stana, i jednoga kata, koji smo smatrali »rajem«.

Taj kat bio je urešen raznobojnim cvijećem i s krunicama, koje su visjele na stabljikama. Taj »raj« bio je
prekriven jednom jedinom širokom ploĉom koju smo prekrili cvijećem; cvjetne vijence objesili smo
unaokolo. Kad je »raj« bio dovršen, mi se zagledasmo; osvoji nas san i udaljivši se odatle dva koraka, mi
zaspasmo na travi.

Lijepa GospoĊa sjede na naš »raj«, a da ga ne sruši.

Probudivši se i ne ugledavši krave, pozvah Maksimina, i popeh se na brdašce. Odatle sam mogla vidjeti da
krave mirno spavaju. Ja siĊoh, kad je Maksimin pristizao na brdašce, i tada iznenada ugledah lijepu
svjetlost, sjajniju od sunca i jedva sam dospjela da kaţem: »Maksimine, vidiš li to dolje? Ah! Moj Boţe.« U
tom trenutku ispadne mi štap iz ruke. Ne znam, što se u meni tog trenutka tako ugodno zbilo, ali osjetih da
sam neĉim privuĉena, osjetih veliko poštovanje puno ljubavi, a srce mi je htjelo da potrĉi brţe od mene.

Ustrajno sam promatrala tu svjetlost, koja je bila nepokretna; a kad se ona otvori, ugledah drugu svjetlost,
sjajniju i u pokretu, i u toj svjetlosti, prelijepu GospoĊu koja je sjedjela na našem »raju« s glavom u rukama.
Ta lijepa GospoĊa ustade i blago prekriţi ruke, promatrajući nas, pa nam reĉe: »PriĊite, djeco moja, ne
plašite se; ja sam ovdje, da vam objavim veliku novost«. Ove blage i mile rijeĉi uĉiniše da poletim sve do
nje, a moje srce htjede da se zauvijek priljubi uz nju. Stigavši sasvim blizu lijepe GospoĊe bila sam pred
njom, nešto s desne strane, ona poĉe govoriti; a istodobno poĉeše i suze da joj teku iz njenih lijepih oĉiju:
»Ako moj narod ne ţeli potĉiniti se, ja sam prisiljena pustiti da padne ruka mog Sina. Ona je tako teška i
tegotna, da je ne mogu više zadrţati.

Već dugo patim zbog vas. Ukoliko ţelite, da vas moj Sin ne napusti, ja sam duţna moliti ga bez prestanka.
A vi ostali toga ne ĉinite. Treba da mnogo molite i da dobro ĉinite, ipak nikada ne biste mogli nadoknaditi
patnju koju sam ja za vas preuzela.

Dala sam vam šest dana da radite, a za sebe sam zadrţala sedmi dan, ali se na to ne ţeli pristati. To upravo
veoma oteţava ruku mog Sina.

Oni koji tjeraju kolica, ne znaju govoriti drugaĉije, a da u govoru ne spominju ime mog Sina.

Ukoliko plodovi trule, to je samo zbog vas.

Uĉinila sam da to vidite prošle godine na krumpiru; vi za to niste marili; naprotiv: kad ste vidjeli da je
krumpir truo, vi ste psovali i spominjali ime mog Sina. Krumpir će i dalje trunuti, a za Boţić ga više neće
biti«.

Ovdje sam pokušala rastumaĉiti rijeĉ »pommes de terre«; ja sam mislila da to znaĉi jabuke. Lijepa i dobra
GospoĊa pogodi moje misli i nastavi:
»Vi me, djeco, ne razumijete? Ja ću vam to drugaĉije kazati«. (GospoĊa to ponovi na njihovu dijalektu
/patois/. Melanija prevodi na francuski: »Ukoliko plodovi trule, to je samo zbog vas«.)

GospoĊa nastavi: »Ako imate ţita, ne treba da ga sijete. Sve što posijete, sve će to ţivotinje pojesti; a, ako
donese plod, sve će se u prah pretvoriti, kad ga budete vršili. Doći će velika glad. A prije nego doĊe glad,
malu djecu ispod sedam godina zahvatit će groznica i umirat će na rukama onih, koji će ih drţati; ostali će
ispaštati glaĊu. Orasi će biti rĊavi, groţĊe će trunuti«.

Na tome mjestu, jedan trenutak, nisam mogla ĉuti glas lijepe GospoĊe, koja me ushićivala, iako sam vidjela
da je nastavila govoriti pokrećući svojim divnim usnama. Tada je Maksimin primao svoju tajnu. Potom,
obraćajući se meni, Presveta Djevica govorila mi je na francuskom jeziku i povjerila mi je jednu tajnu. Te
tajne evo u cjelini, evo je takve kakvu mi je ona predala:

Tajna

»Melanija, ono što ću vam danas kazati, neće zauvijek biti tajna; moći ćete to objaviti 1858. godine (godina
uka-zanja Majke Boţje u Lurdu). Svećenici, sluţbenici mog Sina, svojim su rĊavim ţivo-tom, svojim
nepoštovanjem i nepoboţnošću, kojom sluţe svete tajne, svojom ljubavlju prema novcu, prema ĉastima i
zadovoljstvima, postali kloake neĉistoće. Da, svećenici traţe kaznu, i kazna visi nad njihovim glavama.
Teško svećenicima i drugim osobama, posvećenima Bogu, koji, svojom nevjernošću i svojim rĊavim
ţivotom, ponovo razapinju mog Sina! Grijesi Bogu posvećenih osoba vapiju do Neba i zazivaju kaznu i, gle,
Boţja je kazna pred njihovim vratima, jer se više ne moţe naći nikoga, tko bi zazivao milosrĊe i oprost za
grijehe naroda; nema više blagorodnih duša, nema više nikoga, koji je dostojan prikazati preĉistu ţrtvu
Vjeĉnomu za spasenje svijeta.

Bog će kazniti svijet kao nikada dosada.

Teško stanovnicima zemlje! Bog će izliti svoju srdţbu, i nitko neće moći izbjeći tolikim sakupljenim zlima.

Upravitelji, voĊe naroda Boţjega, zanemarili su molitvu i pokoru, i demon je zamraĉio njihovu
inteligenciju; oni su postali lutajuće zvijezde, koje stari Ċavao svojim repom vuĉe za sobom, da propadnu.
Bog će dopustiti staroj zmiji da unese razdor meĊu one, koji vladaju, u sva društva i u sve obitelji. Patit će
od fiziĉkih i od moralnih patnja; Bog će prepustiti ljude same sebi i poslat će kazne koje će se naizmjeniĉno
zbivati tokom tridesetpet godina.

Ĉovjeĉanstvo je pred najstrašnijim nevoljama i najvećim dogaĊajima; ono treba oĉekivati da se njim vlada
ţeljeznom rukom i da pije kaleţ Boţje srdţbe. Neka Namjesnik mog Sina, Vrhovni Pontifeks Pijo (IX) ne
napušta više Rima poslije godine 1859., ali neka ostane ĉvrst i odvaţan, neka se bori oruţjem vjere i ljubavi,
i ja ću biti s njim.

Neka nema povjerenja u Napoleona; njegovo je srce dvoliĉno, i kad bude htio biti istovremeno Papa i car,
Bog će ga tada napustiti; on je orao koji, u teţnji k stalnom usponu, pada na maĉ, koji je trebao posluţiti da
prisili narode, da se uzdignu.

Italija će biti kaţnjena zbog njene ţelje da se oslobodi jarma Gospodara nad gospodarima; tako će ona biti
prepuštena ratovima; krv će teći na sve strane: crkve će biti zatvorene i oskvrnjene; svećenici, kao i
redovnici, bit će proganjani; bit će osuĊivani na smrt i bit će okrutno umoreni. Mnogi će se odreći vjere, i bit
će mnogo svećenika i redovnika, koji će se odijeliti od prave religije; meĊu tim osobama bit će i biskupa.

Neka se Papa ĉuva ĉudotvoraca; došlo je vrijeme kad će se u zraku i na zemlji zbivati najneobiĉnija ĉudesa.
Godine 1864, bit će pušten iz pakla Lucifer s velikim brojem demona; oni će postepeno potkopavati vjeru
ĉak i kod osoba posvećenih Bogu; oni će ih zaslijepiti tako, da će samo po izvanrednoj milosti moći pojmiti
duh ovih zlih anĊela; brojni samostani potpuno će izgubiti vjeru i izgubit će se mnogo duša.

RĊave knjige umnoţit će se na zemlji, a duhovi tmine posvuda će donositi mlitavost u stvari, koje se odnose
na sluţbu Boţju; oni će imati veliku moć nad prirodom; postojat će crkve koje će sluţiti tim duhovima. Zli
duhovi prenosit će ljude s jednog mjesta na drugo, a meĊu njima i svećenike, jer ne će biti voĊeni dobrim
duhom EvanĊelja, koji je duh poniznosti, milosrĊa i revnosti za slavu Boţju. Oni će uskrisivati mrtve, ĉak i
pravednike (to jest mrtvi će uzeti obliĉje pravednika, koji su nekada ţivjeli na zemlji, da bi bolje zaveli
ljude; ti toboţnji uskrsli mrtvaci, koji su u stvari sami Ċavoli u tom obliĉju, propovijedat će jedno drugo
evanĊelje, suprotno EvanĊelju Isusa Krista, nijeĉući postojanje raja i duša osuĊenih na vjeĉnu propast. Sve
te duše ĉinit će se kao da su sjedinjene sa svojim tijelom — to je Melanijina opaska). Na sve strane zbivat će
se izvanredna ĉudesa, jer će se prava vjera ugasiti, a laţna svjetlost obasjat će svijet. Teško crkvenim
dostojanstvenicima, koji se brinu jedino o tome kako će steći veće bogatstvo, kako će saĉuvati auktoritet i
vladati taštinom.

Namjesnik mog Sina mnogo će patiti, jer će neko vrijeme Crkva biti prepuštena velikim progonima; to će
biti vrijeme tame; Crkva će biti u strašnoj krizi.

Sveta Boţja vjera bit će zaboravljena, a svaki pojedinac htjet će da sam upravlja i da bude nad svojim
sliĉnima. Dokinut će se svaka graĊanska i crkvena vlast, svaki red i pravda bit će baĉeni pod noge; vidjet će
se samo umorstva, mrţnja, zavist, laţ i nesloga, ne će biti ljubavi prema domovini i prema obitelji.

Sveti Otac patit će mnogo. Ja ću biti s njim do kraja, da bih primila njegovu ţrtvu.

Zli će nekoliko puta nasrnuti na njegov ţivot, a da mu ne će moći naškoditi u tim danima; ali ni on, ni
njegov nasljednik (koji ne će dugo vladati — opaska Melanije)... ne će ugledati triumf Crkve Boţje.

Sve graĊanske uprave imat će jedan jedini nacrt, koji će se sastojati u tome, da se dokinu i da išĉeznu svi
religiozni principi, da bi ih zamijenili materijalizmom, ateizmom ili spiritizmom i porocima svih vrsta.

Godine 1865. doći će mrzost opustošenja na sveta mjesta; u samostanima cvijeće Crkve će istrunuti i demon
će se pojaviti kao kralj srdaca. Neka oni, koji su na ĉelu redovniĉkih zajednica, budno paze, koje osobe
primaju, jer će se demon okoristiti svakom zlobom, da bi u redovniĉke redove uvukao osobe predane
grijehu, jer će bezakonje i tjelesna zadovoljenja biti rasprostranjena po cijeloj zemlji.

Francuska, Italija, Španjolska i Engleska bit će u ratu; krv će teći ulicama; Francuz će se boriti s Francuzom,
Talijan s Talijanom, a zatim će se povesti jedan opći rat koji će biti strašan. Kroz neko vrijeme Bog se ne će
sjećati ni Francuske ni Italije, jer one ne će znati za EvanĊelje Isusa Krista. Zli će rasprostraniti svu svoju
zlobu; ubijat će se, uzajamno će se masakrirati sve do u domove.

Na prvi udar njegova strašnog maĉa planine i cijela priroda drhtat će od uţasa, jer su bezakonja i zlodjela
ljudi provalila kroz nebeski svod. Pariz će biti spaljen, a Marseille će biti potopljen; mnogi će veliki gradovi
biti potresom uzdrmani i porušeni; povjerovat će se da je sve izgubljeno; vidjet će se samo umorstva; ĉut će
se samo zveket oruţja i svetogrdne psovke. Pravedni će mnogo patiti. Njihove molitve, njihove pokore i
suze dići će se do Neba, i cio Boţji narod traţit će oproštenje i milosrĊe, i traţit će moju zaštitu i moje
posredovanje. Tada će Isus Krist, ĉinom svoje pravde i svog velikog milosrĊa prema pravednima,
zapovjediti svojim anĊelima da usmrte sve njegove neprijatelje. Odjednom će izginuti svi progoditelji Crkve
Isusa Krista i svi ljudi predani grijehu, i zemlja će postati poput pustinje. Tada će doći mir, pomirba Boga s
ljudima. Isus Krist će biti sluţen, klanjat će mu se i bit će slavljen; ljubav će posvuda cvasti. Novi kraljevi
bit će desna ruka Svete Crkve, koja će biti snaţna, jednostavna, poboţna, siromašna, revna i koja će
nasljedovati vrline Isusa Krista. EvanĊelje će biti posvuda propovijedano, i ljudi će veoma napredovati u
vjeri, jer će biti jedinstvo izmeĊu radnika Kristovih i ljudi koji će ţivjeti u Boţjem strahu.
Taj mir meĊu ljudima ne će biti dugog vijeka. Dvadeset-pet godina dobra uroda uĉinit će, da se zaboravi, da
su grijesi ljudi uzrok svih nevolja koje dolaze na zemlju. Jedan preteĉa Antikrista svojim trupama od više
naroda borit će se protiv pravog Krista, jedinog Spasitelja svijeta; on će proliti mnogo krvi i nastojat će
uništiti kult Boga, da bi se sam nametnuo kao boţanstvo.

Na zemlju će udariti sve vrste pošasti (a povrh svega kuga i glad, koji će biti posvuda), bit će ratova sve do
posljednjeg rata, koji će voditi deset Antikristovih kraljeva, koji će svi imati jedan jedini plan, a bit će jedan
jedini koji će vladati svijetom. Prije nego što se to dogodi, na svijetu će vladati laţni mir, mislit će se jedino
na zabave, zli će se prepustiti svim vrstama grijeha, ali djeca svete Crkve, djeca vjere, moji istinski
nasljedovatelji rast će u ljubavi Boţjoj i u vrlinama, koje su mi najdraţe. Blago jednostavnim dušama, koje
su voĊene Duhom Svetim! Ja ću se boriti zajedno s njima, sve dok ne uĊu u puninu vremena.

Priroda traţi osvetu nad ljudima i drhšće od uţasa u išĉekivanju onoga, što se mora dogoditi zemlji
okaljenoj zloĉinima.

Dršćite, zemljo i vi, koji obavljate sluţbu Isusu Kristu i koji nadasve oboţavate sami sebe, dršćite, jer će vas
Bog prepustiti svom neprijatelju zato, što su sveta mjesta postala i iskvarena. Mnogi samostani nisu više
Boţje kuće, već pašnjaci Asmodeja i njegovih.

To će biti u doba, kad će se roditi Antikrist, od jedne ţidovske redovnice, od jedne laţne djevice, koja će
imati odnos sa starom zmijom, uĉiteljicom neĉistoće; njegov će otac biti Ev. (negdje stoji: biskup; Ev. je
kratica od éveque = biskup). RaĊajući se, on će bljuvati svetogrĊa, imat će zube; jednom rijeĉju bit će to
utjelovljeni Ċavao; on će ispuštati zastrašujuće krikove, ĉinit će »ĉudesa«, a hranit će se neĉistoćom. On će
imati braću, koja, premda neće biti utjelovljeni Ċavli kao on, ali će biti djeca zla; u dvanaestoj godini bit će
zapaţeni po svojim hrabrim pobjedama koje će izvojevati svaki na ĉelu vojske, koje će pratiti paklene legije.

Izmijenit će se godišnje dobi; zemlja će davati samo rĊave plodove; zvijezde će izmijeniti svoje uobiĉajene
putanje. Mjesec će svijetliti samo slabom crvenkastom svjetlošću. Voda i vatra prouzroĉit će zemaljskoj
kugli grĉevite pokrete i strašne potrese, koji će progutati planine, gradove... itd.

Rim će izgubiti vjeru i postat će sjedište Antikrista.

Demoni zraka ĉinit će s Antikristom velika ĉudesa na zemlji i u zraku, a ljudi će se sve više izopaĉivati. Bog
će se brinuti o svojim vjernim slugama i ljudima dobre volje. EvanĊelje će se propovijedati po svoj zemlji,
svi narodi i sve nacije znat će za istinu!

Ja upućujem zemlji neodgodivi poziv: Pozivam sve istinske uĉenike Boga ţivoga i koji vladaju na
nebesima; pozivam istinske sljedbenike Krista, koji je postao ĉovjekom, jedinoga i istinskog Spasitelja
svijeta; ja pozivam svoju djecu, svoje istinske poklonike, one, koji su mi se predali da ih odvedem svom
boţanskom Sinu, koje sam, da tako kaţem, nosila u svojim rukama; one koji su ţivjeli u mom duhu.
Konaĉno pozivam Apostole posljednjih vremena, odane uĉenike Isusa Krista, koji su ţivjeli u preziru svijeta
i samih sebe, u siromaštvu i poniznosti, u preziru i tišini, u molitvi i u mortifikaciji, u ĉednosti i jedinstvu s
Bogom, u patnjama i sakriveni od svijeta. Hajdete i pokaţite se kao moja najdraţa djeca; ja sam s vama i u
vama, ukoliko vaša vjera bude svjetlost, koja će vas rasvjetljavati u tim danima nesreće. Neka vas vaša
revnost tako izgradi, da gladujete za slavu i ĉast Isusa Krista. Borite se, djeco svjetlosti, vi malobrojni, koji
je vidite; jer evo vrijeme vremena, kraj krajeva.

Crkva će biti zamraĉena, svijet će biti uţasnut. Ali dolaze Enoh i Ilija puni Duha Boţjega, oni će
propovijedati s Boţjom silom, i ljudi dobre volje vjerovat će u Boga, i mnoge duše bit će utješene, oni će
veoma napredovati snagom Duha Svetoga i osudit će Ċavolske zablude Antiknsta. Teško stanovnicima
zemlje! Bit će krvavih ratova i gladi. kuge i zaraznih bolesti, bit će kiše i strašne tuĉe ţivotinja, gromova
koji će prodrmati gradove, potresa koji će progutati zemlje, u zraku će se ĉuti glasovi, ljudi će udarati
glavom o zidove, zazivat će smrt, a s druge strane smrt će im donijeti muĉenje, krv će teći na sve strane.
Tko bi mogao pobijediti, kad Bog ne bi skratio vrijeme iskušenja? Boga će ganuti krv, suze i molitve
pravednika.

Enoha i Iliju će umoriti, poganskog će Rima nestati, s neba će padati vatra i spaliti tri grada, cio svemir bit
će zahvaćen uţasom, i mnogi će popustiti i biti zavedeni, jer se nisu klanjali istinskom Kristu koji ţivi meĊu
njima; evo vremena, sunce se zamraĉuje, vjera će jedino ţivjeti. Evo vremena, ponor se otvara. Evo kralja
tmina nad kraljevima. Evo zvijeri s njezinima, ona se naziva spasiteljem svijeta. On će se taštinom uzdići u
zrak da bi dosegnuo Nebo, on će biti ugušen dahom svetog Mihaela ArkanĊela. Past će, i zemlja, koja će tri
dana biti u neprestanom razvitku, otvorit će svoju utrobu punu vatre, tu će biti baĉen u vjeĉne bezdane pakla
zajedno sa svojima. Tada će voda i vatra oĉistiti zemlju i uništiti sva djela ljudske taštine, i sve će biti
obnovljeno, Bog će biti sluţen i slavljen.

Potom mi je Presveta Djevica dala takoĊer na francuskom pravila jednoga novog reda. I, kad mi je saopćila
pravila toga novog reda, Presveta Djevica je nastavila:

»Ako se oni obrate, kamenje i stijene, pretvorit će se u ţito, a sama će zemlja osjemeniti krumpir«.

— Da li predano molite, djeco moja? Oboje odgovorismo:

— Oh, ne, gospoĊo, ne molimo mnogo.

— Ah, moja djeco, to treba da radite, da molite i naveĉer i ujutro. Kada ne moţete više, molite jedan Oĉenaš
i jednu Zdravo Mariju, a kad imate vremena, molite više. »Samo poneka starija ţena dolazi na sv. misu,
ostali preko cijelog ljeta rade i nedjeljom, a zimi, kad ne znaju, što bi radili, oni ne odlaze na sv. misu, osim
moţda da se izruguju s vjerom. Za vrijeme korizme oni odlaze u mesarnicu kao psi«.

— Zar niste vidjeli pokvareno ţito, moja djeco? Oboje odgovorismo: »Oh, ne, gospoĊo.«

Presveta Djevica obrati se Maksiminu: »Ali ti, drago dijete, ti si to morao vidjeti jednom, kad si s ocem išao
u Coin. Ĉovjek iz mjesta kazao je tvom ocu: »DoĊi vidjeti kako mi ţito trune«. Vi ste se navratili k njemu.
Tvoj je otac uzeo dva tri klasa u ruku, protrljao ih i oni se pretvoriše u prah. Kasnije, kad ste se vraćali, i kad
ste bili pola sata od Corpsa, otac ti dade komad kruha i reĉe: »Drţi, dijete moje, jedi ove godine, jer ne
znam, hoćeš li imati što jesti iduće godine, ako ţito bude trulo kao ovo«.

Maksimin odgovori: »To je zaista bilo tako, gospoĊo, ali se toga nisam sjetio«.

I Presveta Djevica završi na francuskom: »Dobro, djeco moja, uĉinite, da ovo doĊe do cijelog mog naroda!«

Potom ona krenu i doĊe sve do mjesta kamo sam se bila uspela da vidim gdje su mi krave. Njena su stopala
dodirivala samo vrhove trave, a da je nisu savijale. Došavši na malu uzvišicu, lijepa se GospoĊa zaustavi, i
ja brzo doĊem pred nju, da bih je lijepo, lijepo promatrala, i da bih nazrela kojim će putem nastaviti; jer u
stvari, što se mene tiĉe, ja sam bila zaboravila na krave i na gazde, kod kojih sam bila u sluţbi; ja sam
zauvijek i bezuvjetno pripadala mojoj Gospi; da, ja nisam htjela nikada, da je ostavim, ja sam je pratila bez
misli, raspoloţena da joj sluţim, dok budem ţiva.

S mojom GospoĊom vjerujem da sam zaboravila i raj; jedina moja misao bila je kako da joj sluţim u
svemu, i ja vjerujem, da sam bila sposobna da uĉinim sve što je ona od mene traţila da uradim, jer mi se
ĉinilo, da ima ogromnu moć. Promatrala me je s njeţnom dobrotom, koja me je privlaĉila k njoj; ţeljela
sam, zatvorenih oĉiju, da se bacim u njeno naruĉje. Ali mi nije dala vremena da to uĉinim. Neosjetno se
uzdigla nad zemljom na visinu otprilike metar ili nešto više, i, ostajući tako da lebdi u zraku sasvim kratko
vrijeme, moja lijepa GospoĊa pogleda u nebo, zatim na zemlju sa svoje desne i lijeve strane, a onda me
pogleda u oĉi tako blago, s toliko ljubaznosti i dobrote, da sam vjerovala, da će me privući u samu sebe, i
ĉinilo mi se da se moje srce otvara njezinu Srcu.

I, dok mi se srce topilo od radosti, lik moje dobre GospoĊe polako je išĉezavao, ĉinilo mi se, da se povećava
kretanje svjetlosti ili da se skuplja oko Presvete Djevice, kao da bi me htjela sprijeĉiti da je dulje gledam.
Tako je svjetlost zamjenjivala dijelove tijela koji su isĉezavali pred mojim oĉima, ili kao da se tijelo moje
GospoĊe, dok nestaje, pretvara u svjetlost. Onda se svjetlost u obliku kugle polako uzdignu u desnom
smjeru.

Ja ne mogu reći da li se obujam svjetlosti smanjivao prema tome, koliko se ona uzdizala, ili je zbog tog
udaljivanja ona bivala sve manja, znam da sam ostala s uzdignutom glavom i s pogledom prikovanim u tu
svjetlosL, pa ĉak i kad je ona, stalno se udaljujući i smanjujući se, konaĉno išĉezla.

Kada skinuh pogled s nebeskog svoda, pogledah oko sebe, i vidjeh Maksimina kako me promatra, te mu
rekoh: »Menin, to mora da je bio dragi Bog mog oca, ili Presveta Djevica, ili neka velika svetica«. A
Maksimin podigavši ruke k nebu reĉe: »Ah, da sam to znao«!

Naveĉer 9. rujna vratismo se kući ranije nego obiĉno. Ja se zabavih veţući krave i dovodeći štalu u red.
Nisam bila završila posao, kad k meni doĊe, plaĉući, gospodarica i reĉe:

»Zašto ne doĊeš, dijete moje, da mi kaţeš što vam se to dogodilo u planini?« (Maksimin, ne zatekavši svojih
gospodara, koji se još nisu vratili s posla, doĊe k mojima, I ispriĉa sve, što je vidio i ĉuo). Ja joj odgovorih:
»Sve sam htjela kazati ali sam prije htjela završiti posao«. Trenutak kasnije uĊoh u kuću i gazdarica mi reĉe:
»Ispriĉaj mi sve, što ste vidjeli; Bruitov pastir (Bruit je nadimak Pierre Selmea, Maksiminova gazde) sve mi
je ispriĉao«.

Zapoĉeh pripovijedati i negdje usred priĉe, doĊoše moje gazde s polja, a gazdarica, koja je plakala, slušajući
ţalbe i prijetnje naše blage Majke, reĉe: »Ah, vi ste htjeli sutra ići da ţanjete ţito, ĉuvajte se dobro, doĊite
da ĉujete što se dogodilo ovoj maloj i de Selmeovom pastiru«. I, okrenuvši se k meni, reĉe: »Ispriĉaj sve od
poĉetka«. Ja sam sve ponovo ispripovijedala, a kad završih, moj gospodar
Reprodukcija litografije koja je objavljena na naslovnoj strani izvještaja koji je g. Rousselot poslao biskupu
Grenobla i koji je u Grenoblu objavljen 1848 g.
Na litografiji su portreti Maksimina i Melanije i plan mjesta ukazanja na kome je svjetlom toĉkom oznaĉeno
gdje se ukazala Presveta Djevica, a crnom linijom putanja njenog povlaĉenja pred djecom prije nego što će
išĉeznuti. Linija je identiĉna putanji kojom je Naš Gospodin prošao idući ka Golgoti.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- -----

reĉe: »To je bila Presveta Djevica ili neka velika svetica, koju je dragi Bog poslao, a to je, kao da je sam
dragi Bog došao, treba da uĉinimo sve što je ta svetica kazala. Kako ćete to saopćiti njegovu cijelom
narodu?« Odgovorih: »Kaţite mi, kako da to uĉinim, i ja ću uĉiniti«. Na to on dodade, pogledavši u majku,
svoju ţenu i svog brata: »Treba da o tom razmislimo«. Zatim svako poĊe' svojem poslu.

Poslije veĉere, Maksimin i njegovi gospodari doĊoše k mojima da ispriĉaju sve, što im je Maksimin kazao i
da bi zakljuĉili što treba sad uĉiniti, »jer«, rekoše oni, »ĉini nam se, da je to bila Presveta Djevica, poslana
od dragog Boga, treba da vjerujemo u rijeĉi, koje je kazala. Ona je rekla da to mora saznati sav svijet,
moţda bi ova djeca morala obići cijeli svijet, da bi svi saznali zapovijedi dragoga Boga, jer će se inaĉe na
nas sruĉiti velike nesreće«. Poslije kraće šutnje moj gazda reĉe, obraĉajući se Maksimmu i meni: »Znate li,
što treba da uradite, djeco moja? Sutra rano ujutro ustanite i oboje poĊite gospodinu ţupniku i sve mu
ispripovijedite što ste vidjeli i ĉuli; lijepo mu kaţite sve, što vam se desilo, on će vam reći što treba da
radite.

Sutradan iza ukazanja, 20. rujna, poĊosmo Maksimin i ja zajedno do gospodina ţupnika. Kad zakucah na
vrata, otvori domaćica i upita nas, što ţelimo. Kazah na francuskom (kojim nikada dotada nisam govorila):
»Ţelimo govoriti s gospodinom ţupnikom«. — »A što mu ţelite kazati?« upita ona. — »Ţelimo mu kazati,
gospoĊice, da smo juĉer ĉuvali krave u brdima des Baissesa, i kad smo ruĉali itd., itd.« Mi joj ispriĉamo
dobar dio rijeĉi Presvete Djevice. Tada zazvoni crkveno zvono za sv. misu. Gospodin opat Perrin, lasalettski
ţupnik, koji nas je ĉuo, buĉno otvori vrata, plakao je, udarao se u prsa i reĉe nam: »Djeco moja, mi smo
izgubljeni, dragi Bog će nas kazniti. Ah! Boţe moj, to vam se Presveta Djevica ukazala!« I on ode da sluţi
sv. Misu. Ja, Maksimin i domaćica samo smo gledali jedni u druge. Potom Maksimin reĉe: »Vraćam se
svom ocu u Corps«.

Kako nisam od gazde dobila zapovijed da se odmah iza razgovora s gospodinom ţupnikom vratim, ja sam
mislila da neću uĉiniti ništa loše, ako ostanem na sv. Misi. Ostala sam, dakle, u crkvi. Na poĉetku sv. Mise,
poslije ĉitanja EvanĊelja, gospodin ţupnik se okrene narodu i pokuša ispripovijediti svojim ţupljanima
ukazanje koje se zbilo dan prije na jednom od njihovih brda. Poticaše ih da ne rade nedjeljom. Glas mu je
bio isprekidan grcanjem i cio narod bijaše ganut. Poslije sv. Mise vratih se svojim gospodarima. Gospodin
Peytard, koji je i danas predsjednik lasalettske općine, pozvao me da me ispita o ukazanju. On je bio uvjeren
o istinitosti onoga, što sam mu ispriĉala. Ostala sam u sluţbi svojih gospodara sve do Svih Svetih. Potom
sam predana u dom redovnica Providnosti, u mom mjestu u Corpsu.

Presveta Djevica bila je veoma visoka i veoma skladna; ĉinila se tako lagana da bi je mogao pokrenuti jedan
dašak, a ipak je bila tako postojana i ĉvrsta. Njeno je lice bilo veliĉanstveno i impozantno, ali ne na naĉin
zemaljske gospode. Ona je nametala strahopoĉitanje. Istovremeno, dok je Njeno Veliĉanstvo nametalo
poštovanje pomiješano ljubavlju, ona nas je privlaĉila k sebi. Njen pogled bijaše blag i prodoran, njene oĉi
kao da su razgovarale s mojima, ali je razgovor dolazio iz dubokog i ţivog osjećanja ljubavi prema toj
divnoj ljepoti koja me je rastapala. Blagost njezina pogleda, i njezin izgled nepojmljive dobrote ĉinili su
nam se poznati i osjetili smo, da nas privlaĉi k sebi i ţeli nam se dati. To je bio izraz ljubavi, koja se ne
moţe izraziti tjelesnim jezikom, niti znacima abecede. Haljina Presvete Djevice bila je srebrno bijela i sva
sjajna, ona nije imala niĉega materijalnog, bila je sazdana od svjetlosti i slave, promjenljiva i iskriĉava.
Nema na zemlji usporeĊenja i izraza koji bi joj odgovarao.
Presveta Djevica bijaše prelijepa i sva sazdana od ljubavi, gledajući je, ĉeznula sam da se stopim s njom. U
njezinoj odjeći kao i u njezinoj osobi sve je odisalo veliĉanstvenošću, sjajem, veliĉinom jedne neusporedive
kraljice. Bila je lijepa, bijela, preĉista, poput kristala, blistava, nebeska, svjeţa, mlada kao djevica, ĉinilo se,
kao da se rijeĉ »ljubav« izlijeva sa njezinih srebrnih preĉistih usana. Odavala je izraz dobre majke, pune
dobrote, ljubeznosti, ljubavi prema nama, suosjećanja, milosrĊa.

Kruna od ruţa, koju je imala na glavi, biješa tako lijepa, tako blistava, da se nešto takvo ne moţe ni
zamisliti. Raznobojne ruţe nisu bile zemaljske, to bijaše skup cvjetova, koji okruţivahu glavu Presvete
Djevice u obliku krune, ali ruţe su se mijenjale ili pomicale, potom iz srca svake ruţe izbi lijepa svjetlost,
koja nas je oĉaravala, a ĉinila je ruţe blistavima. Iz krune ruţa dizahu se kao neke zlatne grane i neko sitno
cvijeće pomiješano briljantima. Sve skupa tvorilo je lijep dijadem, koji je blistao jaĉe nego naše sunce.

Presveta Djevica imala je prekrasan kriţ obješen o vrat. Taj je kriţ bio kao pozlaćen, kaţem pozlaćen, da ne
bih kazala, da je bio od zlatne ploĉe, jer sam katkada vidjela pozlaćene predmete s razliĉitim nijansama
zlata, što je mojim oĉima bio ljepši prizor, nego obiĉni komad zlata. Na tom lijepom kriţu, koji je cio blistao
od svjetlosti, bijaše Krist, bio je naš Gospodin raširenih ruku na kriţu. Gotovo na sama dva kraja kriţa
bijahu s jedne strane ĉekić, a s druge kliješta. Krist je bio u boji naravnog ljudskog tijela, ali je blistao
velikim sjajem i svjetlost, koja je izbijala iz ĉitava njegova tijela, bila je nalik blistavim kopljima, koja su mi
probadala srce u mojoj ţelji da se s njime sjedinim. Ponekad se ĉinilo, kao da je Krist mrtav, — glava mu je
klonula, a tijelo kao opušteno i kao da bi se srušilo, da nije ĉavlima prikovano na kriţ.

Ţivo sam suosjećala s njim, i htjela sam iznova saopćiti svijetu njegovu tajanstvenu ljubav i uliti u duše
smrtnika najţivlju ljubav i najdublju zahvalnost Bogu, kojemu nismo nimalo bili potrebni da bi bio ono, što
jest, ono, što je bio i ono, što će uvijek biti, a ipak, o ljubavi neshvatljiva ĉovjeku! On je postao ĉovjekom,
On je htio umrijeti, da, umrijeti, da bi u naše duše i naše sjećanje bolje upisao ludu ljubav, koju je osjećao
prema nama! Oh! Kako sam nesretna, što sam tako siromašna, da izrazim ljubav, da, ljubav našega dobrog
Spasitelja prema nama! ... No s druge strane, kako smo sretni, što moţemo bolje osjetiti nego izraziti!

Ponekad je Krist bio kao da je ţiv, glava mu je bila uspravljena, oĉi otvorene, i ĉinilo se, da je na kriţu po
svojoj vlastitoj volji. Katkada se ĉinilo, kao da govori, ĉinilo se, kao da nam ţeli pokazati, da je na kriţu
zbog nas, zbog ljubavi prema nama, da bi nas privukao svojoj ljubavi, da prema nama uvijek iznova osjeća
novu ljubav, da je njegova ljubav od poĉetka i iz 33. godine ona ista, kao i danas, i koja će trajati do vijeka.

Presveta Djevica plakala je sve vrijeme, dok mi je govorila. Njezine suze su tekle, jedna po jedna, polagano
sve do koljena, zatim poput iskrica svjetlosti one išĉezavahu. Bile su blistave i pune ljubavi... Htjedoh da je
utješim, da ne bi više plakala. Ali ĉinilo mi se, da je imala potrebu da pokaţe svoje suze, da bi bolje iskazala
svoju ljubav, zaboravljenu od ljudi. Htjedoh da joj se bacim u naruĉaj i da joj kaţem: »Dobra moja Majko,
ne plaĉi više! Ja ću te ljubiti za sve ljude svijeta!« Ali ĉinilo mi se, da mi je ona kazala: »Ima ih toliko, koji
me ne poznaju!«

Bijah izmeĊu smrti i ţivota, gledajući, s jedne strane toliko ljubavi, toliko ţelje da bude voljena i, s druge
strane, toliko hladnoće, toliko ravnodušnosti... Oh! Majko moja, prelijepa, prelijepa Majko, preljubljena,
ljubavi moja, srce mog srca! ... Suze naše njeţne majke ne umanjivahu njezin veliĉanstven izgled kraljice i
gospodarice, već je, naprotiv, uljepšavahu, ĉineći je ljubeznijom, ljepšom, moćnijom, punijom ljubavi, više
materinskom i divnijom, i ja htjedoh ispiti njene suze, zbog kojih je moje srce kucalo suosjećanjem i
ljubavlju. Gledati kako plaĉe majka, takva majka, a ne poduzeti sva moguća sredstva, da bismo je utješili i
pretvorili njezine boli u radost, moţe li se to shvatiti? O predobra majko! Tebe je Bog obdario svim
povlasticama, koje je mogao dati, ti kao da si iscrpla Boţju moć, ti si dobra i tvoja je dobrota poput dobrote
samog Boga, Bog se u tebi uzveliĉao, stvarajući svoje zemaljsko — nebesko remek djelo.

Presveta Djevica imala je ţutu pregaĉu. Što vam kaţem ţutu? Imala je pregaĉu sjajniju nego više sunaca
zajedno. Ona nije bila od materijalnog platna, već kao da bijaše sazdana od slave, i ta slava bijše treperave i
ĉarobne ljepote. Sve na Presvetoj Djevici snaţno me zanosilo i kao da me blago pokretalo u oboţavanje i
ljubav prema Isusu u svim oblicima njegova smrtnog ţivota.

Presveta Djevica imala je dva lanca, jedan nešto širi od drugoga. Na uţem je bio obješen kriţ, koji sam
ranije spomenula. Ovi lanci (jer ih treba nazvati lancima) biiahu poput zraka slave velikog sjaja, koji se
mijenjao i treperio. Cipele (jer ih treba nazvati cipelama) bile su bijele, ali srebrno bijele i sjajne, oko njih
bijahu ruţe. Te ruţe bijahu zasljepljujuće ljepote, a iz srca svake ruţe izbijao je plamen svjetlosti, prelijepe i
ugodne za oĉi. Na cipelama su bile kopĉe od zlata, ali ne od zemaljskog zlata, već od rajskog.

Sam izgled Presvete Djevice bio je kao pravi raj. Ona je imala u sebi sve, što je moglo usrećiti, jer zemlja je
bila zaboravljena.

Presveta je Djevica bila okruţena dvjema svjetlostima. Prva svjetlost, koja je bila bliţa Presvetoj Djevici,
dopirala je do nas, ona je blistala prelijepim i treperavim sjajem. Druga svjetlost prostirala se oko lijepe
GospoĊe i mi se naĊosmo u njoj; ona je bila postojana (to jest nije treperila), ali je bila sjajnija od našega
bijednog zemaljskog sunca. Sva ova svjetlost nije škodila oĉima i nimalo nije zamarala vid.

Osim ovih svjetlosti, izbijale su grupe i snopovi svjetlosti, ili samo zraci iz tijela Presvete Djevice, iz njenih
haljina i odasvud.

Glas lijepe GospoĊe bijaše blag, on je oduševljavao, oĉaravao i prijao srcu, on je zadivljavao, rušio sve
prepreke, smirivao, ublaţivao. Ĉinilo mi se da sam oduvijek htjela uţivati njezin lijepi glas, ĉinilo se da
moje srce igra, ili da ţeli da joj poĊe u susret, da bi se utopilo u njoj.

Oĉi Presvete Djevice, naše njeţne majke, ne mogu se opisati ljudskim jezikom. O njima bi mogao govoriti
samo jedan serafin, što više, bio bi potreban jezik samog Boga, onoga Boga, koji je stvorio Bezgrješnu
Djevicu, remek djelo svoje moći. Oĉi uzvišene Marije izgledahu tisuću i tisuću puta ljepše od briljanata,
dijamanata i najrjeĊeg dragog kamenja; one blistahu kao dva sunca; one bijahu blage kao sama blagost;
bistre poput ogledala. U njenim oĉima vidio se raj; one su privlaĉile k njoj; izgledalo je, da se ona ţeli
predati i da istovremenp ţeli privući. Što sam je više promatrala, više sam ţeljela da je vidim; što sam je
dulje gledala, više sam je voljela, voljela sam je svom ljubavlju.

Oĉi lijepe Bezgrješne bijahu kao vrata Boga, kroz koja se vidjelo sve ono, što moţe opiti dušu. Kad se moje
oĉi susretoše s oĉima Majke Boţje, osjetih u dubini duše radosni preokret ljubavi i uvjerenje, da je ljubim i
da izgaram od ljubavi.

Gledajući se, naše oĉi govorile su na svoj naĉin, i ja poţeljeh da je poljubim usred oĉiju. koje su raznjeţivale
moju dušu i privlaĉile je da se stopi s njezinom. Njezine oĉi usadiše mi slatki drhtaj u moje ĉitavo biće;
uplaših se da ne uĉinim ni najmanji pokret, koji joj se ne bi dopao.

Sam taj pogled najĉistije meĊu djevicama bio bi dovoljan, da bude Nebo jednom blaţeniku; bio bi dovoljan
da uvede dušu u puninu volje Svevišnjega u svim dogaĊajima, koji će se desiti tokom njezina smrtnog
ţivota; bio bi dovoljan da ta duša neprestano slavi Boga, zahvaljuje mu, da vrši djela naknade i da ispašta.
Sam taj pogled usredotoĉuje dušu na Boga i ĉini je ţivim mrtvacem, koja sve stvari na zemlji, pa ĉak i one,
koje imaju najozbiljniji izgled, promatra tek kao djeĉje igraĉke; ona bi ţeljela da samo o Bogu sluša i o
onome što se odnosi na njegovu slavu.

Grijeh je jedino zlo koje ona vidi na zemlji. Ona bi zbog njega umrla od boli, da je Bog ne odrţava. Amen.

Castellamare, 21. studenog 1878.

Marie de la Croix, Isusova ţrtva,
roĊena Melanija Calvat, pastirica iz La Saletta
 Nihil obstat — Imprimatur
Datum Lycii ex Curia Ep. die 15. Nov. 1879.
Vicarius Generalis
Carmelus Archus Cosma

Bernardica Soubirous

Lourdes

etiri godine su prošle, kako je Papa Pio IX proglasio

dogmu o »Bezgrješnom Zaĉeću«, i sama je Bezgrješna
Djevica potvrdila tu dogmu pred malom djevojĉicom
Bernardicom.

Bilo je to 11. veljaĉe 1858. godine. Bernardica je tada bila

moţda najbjednije dijete u Francuskoj, ne samo radi krajnjeg
siromaštva, u kojem je ţivjela nezina obitelj, nego i zbog
astme, od koje se gotovo ugušila. Ĉetvrtak je prije poklada, a
obitelj Soubirous nema drva, da skuhaju ruĉak.

— »PoĊi i nakupi drva na obali Gave ili na zajedniĉkoj livadi!« reĉe majka svojoj drugoj kćeri, maloj
Mariji. I Marija obuva svoje drvene cipele.

— »Pusti i mene«, moli Bernardica, »i ja ću donijeti mali naramak drva«.

— »Ne!« odgovori Lujza Soubirous. »Ti si sinoć kašljala. Ne bih ţeljela, da budeš ponovo još više
bolesna«. U taj ĉas dotrĉi Ivana Abadie, mala, petnaestogodišnja susjeda. Ona vrlo voli Bernardicu i ţeli je
uzeti sa sobom na skupljanje drva. Na njezinu usrdnu molbu dala se majka nagovoriti.

Ali ona ispita strogim pogledom, kako je njezina najstarija kći obuĉena. Kao i sve djevojke ondje i
Bernardica ima dugu, sve do vrata zakopĉanu haljinu, crni veliki rubac, prekršten na prsima i svezan otraga,
a i glava joj je pokrivena rupcem. Ali Lujzi se to ĉinilo premalo.

— »Uzmi svoj kapulet«, reĉe ona Bernardici. (Kapulet je vrsta kapice, koja pokriva glavu i pada preko
ramena).

I tri djevojĉice su na putu, od kojih se dvije, Marija i Ivana poţure, a Bernardica zaostaje, ona zaostaje ne
zato, što bi bila ţalosna ili nedruštvena, nego zato, jer se boji napadaja astme. Prve dvije, veselo ĉavrljajući,
doĊoše do masabjelske pećine, koja je bila s druge strane Gave. Izuše svoje drvene cipele i prijeĊoše Gavu.
Malo zavrisnuše, jer je voda bila strašno studena.

Kad je Bernardica došla do vode, nije se usudila izuti cipele. Osim toga ona je jedina od njih imala i ĉarape.
Tu treba vremena, da skine još i njih. Gleda na drugu stranu rjeĉice. Pred njom je masabjelska pećina s
pravom spiljom, široka je i duboka 12 — 15 metara, a visoka gotovo 4 metra. Grmlje i kupine pokriše
vanjski dio spilje, na kojem se nalazi ovalna niša, a na njezinu podnoţju, ispod granitnog bloka, raste grm,
ĉije grane padaju sve do zemlje. Na dnu niše izrastao je i grm divlje ruţe.

Bernardica vikne Ivani i Mariji:

— »Bacite dva ili tri kamena usred potoka, da mogu suhih nogu prijeći na drugu stranu!«

— »Uĉini, kao što uĉinismo i mi, i prijeĊi bosa!«

— »Ponesi me na svojim plećima, Ivana, ti si jaka!«

— »Ni ne mislim na to! Ti si razmaţena, dosadna Liza! Ako nećeš ovamo, ostani gdje jesi«.

Na drugoj strani kanala djevojĉice sakupljaju drva, a Bernardica jeca i zapoĉne izuvati ĉarape ... Ivana i
Marija idu ovamo onamo ispred spilje, guraju se i usprkos toga skupljaju granje, napuniše svoje prazne
pregaĉe i »rade« već gotovo ĉetvrt sata. Kad se u jednom trenutku okrenuše prema Bernardici, vide je kako
kleĉi. Pet minuta kasnije Bernardica još uvijek kleĉi. Ivana i Marija nisu se zbog toga uznemiravale, ta znale
su, da ĉovjek ne mora biti baš u crkvi, da se moli. Ipak primijetiše, da bi im i Bernardica ipak trebala
pomoći. Kad im se ĉinilo da su dosta radile, spuste svoje blago suhoga granja na zemlju, uĊu u spilju i
nastave se igrati. Kad ponovo pogledaše prema Gavi, a to Bernardica još uvijek kleĉi. Sad im je toga ipak
dosta:

— »Još si dolje! Lijenĉino, moleća sestra, glupa ovca!«

— »Dakle, hoćeš li pregaziti ovamo ili ne! Hoćeš li konaĉno doći k nama«?

Ĉini se, kao da se je mala Bernardica probudila od sna. Ona konaĉno ustane. Stupi u potok, zamoći svoje
noge u ledenu vodu, a da nije promijenila lica. Na drugoj obali osuši noge i ponovo se obuje.

— »Niste ipak morale vikati«, reĉe ona Ivani i Mariji. — Potok je topao, topao kao za pranje!«

— »Ti si sretna, da ne osjećaš kako je voda h!adna!« — odgovori Ivana malo prehlaĊena.

One poveţu skupljeno drvo u tri sveţnja. Ivana i Marija promatraju Bernardicu sa strane. Dijete je ponešto
blijedo. Ĉini se da je potreseno i kao uznemireno. Dva do tri puta je otvorila usta, kao da će im nešto reći, ali
je ustrajno šutjela.

Djevojke se popnu na masabjelsku pećinu i htjedoše opet krenuti šumskim putem. Tad im Bernardica reĉe:

— Zar niste ništa vidjele?

— Ne, pa što bismo imale vidjeti?

Šutnja.

— A ti, Bernardice, jesi li ti što vidjela?

Neobiĉni smiješak prijeĊe preko Bemardiĉinih ustiju. Tad ona potrese glavom. Ĉini se, da je bila jako
uzbuĊena.

Dok su se pribliţavale gradu, muĉile su Marija i Ivana još uvijek Bernardicu pitanjima. Bernardica im reĉe
vrlo tiho:

— Ja sam nešto vidjela, što je bilo obuĉeno u bijelo. Odmah je bila obasuta pitanjima. Ona mora više reći. I
tako ona pripovijeda, kao da su joj istrgli iz duše priznanje.
— »Da, u bijelo obuĉena djevojka. Djevojka ... od šesnaest ili sedamnaest godina. Ima bijelu haljinu, koja je
opasana plavim pojasom... Na glavi joj je bijela koprena, radi koje joj se kosa jedva vidi. Na svakoj joj je
goloj nozi po jedna ţuta ruţa ... Na ruci joj visi krunica s bijelim zrncima na lanĉiću... zlatnom lanĉiću, koji
sviietli isto tako kao i ruţe na nogama ...

— Ali gdje si to vidjela?

— Na pećini, kad sam gledala u spilju ...

Pripovijedanje je završilo u šutnji. Marija i Ivana pogledaše se. I kad su vidjele da je Bernardica ozbiljna i
uvjerena u to, što govori, prsnuše iznenada u ruganje:

— Ti si glupa guska, luda ovca, svi će te ismijavati! Bernardica je ponovo zadobila svoj mir:

— Onda vam baš neću pripovijedati ništa više. Tek što stigoše u ulicu des Petits-Fossé, stanu brbljati kao
svrake. U duši su poĉele zapravo vjerovati u pripovijest o djevojci u bijelom sa zlatnim ruţama. U nekoliko
trenutaka dogaĊaj je već poznat kod pedeset što susjeda što prolaznika, i sad će se raširiti u sva ĉetiri vjetra
kao sjeme...

Maria-Antonija navali na svoju majku i ispripovijedi joj pustolovinu. Na pitanja Bernardica mora
odgovarati. Lujza Soubirous je iskusna, oštra gospoĊa sa zdravim ljudskim razumom, ali malo nepokretna,
ona sluša dogaĊaj, što joj njezina kći opširno pripovijeda:

— Jedva sam skinula prvu ĉarapu, da poĊem kroz vodu, zaĉujem neki šum kao od vjetra. Okrenem glavu
prema livadi, ali drveće je stajalo sasvim mirno. Tada nastavim skidati ĉarape, ĉula sam još uvijek isti šum.
Kad podigoh glavu i dok sam promatrala pećinu, opazih neku gospoĊu u bijelom. Bila sam pomalo
prestrašena i protrljala sam sebi oĉi, ali uzalud. Nisam mogla podići ruke do ĉela. Tada me obuze još jaĉa
stiska. Djevojka je uzela krunicu, što ju je drţala u svojoj ruci i naĉini kriţ. Ja pokušah po drugi put, da se
prekriţim, i taj put pošlo mi je za rukom ... Ĉim sam se prekriţila, nestade velikog straha, koji me je bio
obuzeo. Kleknula sam i molila krunicu u prisutnosti lijepe GospoĊe. Kad sam završila moliti krunicu, ona
mi dade znak da se pribliţim. Ali ja se nisam usudila. Tada ona išĉezne«.

Izvještaj je dobar i lijep, ali gospoĊi Lujzi Soubirous nije se ni najmanje sviĊao. Drţeći ruke o bokovima,
uzvikne:

— Kakve djetinjarije!

Ali Bernardica ostade postojana u svojim izjavama.

— Djetinjarije! Sve te misli moraš izbiti sebi iz glave. Ti si se prevarila! To nije bilo ništa. Ti vjeruješ, da si
nešto vidjela, što nisi vidjela. To su maštanja. Uostalom, ja ti zabranjujem da se onamq vratiš ... Ta zabrana
bila je za Bernardicu vrlo ozbiljna stvar, jer ona nema druge misli osim da vidi spilju i GospoĊu. Ali, jer je
nauĉena na poslušnost, ne reĉe ništa. Bernardica sanja o spilji i o Gospodi. Neka neodoljiva sila prisiljava je
da misli na to. Ne moţe se oduprijeti zavodljivosti Masabjela. Svjetlo Biće zove je šutnjom na novi susret.
Bernardica inaĉe vesela, sad je ozbiljna, zamišljena i ţalosna.

Majka Lujza ne govori ništa, ali ona znade, na što Bemardica misli. Ĉovjek se mora ĉuvati maštanja i treba
da bude daleko od ĉudnovatih stvari, misli ona razumski. Ako ĉovjek mnogo misli o takvim stvarima,
postaje sulud. Uostalom, vrlo ĉesto se je dogodilo, da su ĉak i poštena djeca ili mlade djevojke drţali za
stvarnost ono, što je bio samo grozniĉavi san.
— »Ti si vjerovala da vidiš, Bernardice, ali ti nisi ništa vidjela. I zatim Ċavao ... ĉovjek nikad ne zna. Ti
vjeruješ, da si vidjela lijepu GospoĊu, djevojku u bijelom. I jednoga lijepog dana otkrit ćeš, da si bila licem
u lice sa Sotonom.

— Da, ali Sotona ne moli krunice — odgovori Bernardica. Dijete nije zaboravilo ništa od onoga, što je
vidjelo. Ono je dalo samo kratak izvještaj o ukazanju. Mnoge pojedinosti još su nepoznate, jer ih je dosada
zadrţala samo za sebe. Opet i opet vraćaju joj se misli na onaj ĉas, kad je vidjela kako se njišu granĉice
divlje ruţe, kako je iz pećine najprije izašao zlatni oblak, i kako se je, stojeći u svjetlu, pojavila bijela
Djevica i kako joj se smiješila. Sjeća se toĉno, kako je odmah kleknula, ĉim je ugledala GospoĊu i kako je
izvadila iz dţepa svoju krunicu, a GospoĊa je to blagim naklonom glave odobrila; i kako je GospoĊa
pomicala zrnca krunice, ali molila je tek na »Slavu Ocu ...«

— Ĉuvaj se, moţda je to Ċavao, — ponovi Lujza Soubirous svom djetetu.

— Ali, Ċavao nije tako ljubak kao ona! — odgovori Bernardica iz punine duše.

I tako proĊe petak i subota i doĊe nedjelja. Krasno vrijeme. Nakon velike sv. mise, zamoli Bernardica pola
tuceta djevojĉica, da za nju mole mamu Lujzu, da je pusti k masabjelskoj spilji. Lujza Soubirous morala je
popustiti molbama šest djevojĉica.

Tko sretniji od Bernardice. Ipak, ona malo drhće. Crno ili bijelo, dobro ili zlo, nadnaravno straši: ljudska se
narav uvijek ograĊuje pred njim.

— Moţda je nešto zlo? — reĉe jedna djevojĉica.

Bernardica kimne glavom da nije.

— U svakom sluĉaju — odgovori jedna od djevojaka — moraš je poškropiti svetom vodom. Ako je Ċavao,
on će se udaljiti. Ti moraš tom biću reći: »Ako dolaziš u ime Boţje, pribliţi se; ako si od Ċavla, odilazi!«

Pošto je to teološko pitanje bilo objašnjeno, mala grupa krene na put. Za ĉas su pred spiljom. Jedna od
djevojĉica donijela je pola litre svete vode.

— Molimo krunicu — naloţi Bernardica. Ona je kleknula na desnoj strani spilje, nasuprot grmu iznad koga
se je neobiĉna GospoĊa bila pojavila.

Drugo ukazanje

Iznenada Bernardica poviĉe ushićenim glasom: »Ona je ovdje! ... Ona je ovdje! ...«

Mala Marija Hillo, koja još uvijek drţi u ruci bocu s vodom, pruţi je njoj odmah i glasom, sasvim
promijenjenim od tjeskobe, reĉe: »Brzo, poškropi je vodom«!

Bernardica posluša, izlije boĉicu u smjeru grma, zatim se okrene prijateljicama: »Ona se ne srdi. Nasuprot,
Ona mi daje znak glavom i smiješi nam se ...«

I sve djevojke padoše na koljena, napeto gledaju u spilju, ali udubina je prazna i hladna. A Bernardiĉina
radost bila je neizreciva. Ĉinilo se, kao da ţeli ostaviti zemlju. Valovi sreće prelijevali su joj lice.

Prestrašena, Marija Soubiruos zaviĉe: »Joj, a što, ako Bernardica umre!«

Bernardica gleda hrabro, u GospoĊu, drţeći još uvijek boĉicu u ruci, i reĉe: »Ako dolazite u ime Boţje,
pribliţite se!«

Na te rijeĉi prikaza se više puta nakloni i pribliţila se sve do ruba pećine. A Bernardica, obuzeta jakim
unutarnjim veseljem, ponovi mnogo tišim glasom: »Ako dolazite u ime Boţje, pribliţite se!«

Zatim je pokušala kazati: »Ako dolazite u ime Sotonino, odilazite!« Ali, nije mogla izgovoriti tih rijeĉi.
Mlada djevojka stoji u dubini iznad grma i prigiblje se smiješeći se u savršenoj milini i prijaznosti. Odsada
pa dalje Bernardica ne ţeli izgubiti ni jedan trenutak, ni mrvicu od onog, što vidi i što ĉuje od neizrecivo
divne GospoĊe.

Djevojĉice oko Bernardice prestrašiše se, kad je vidješe kako je pala u zanos; blijeda, oĉiju uprtih u jednu
toĉku. Nisu se usudile taknuti je. Na njihovu viku doĊoše mladi Nikola Müller, njegova majka i sestra. Nije
se usudio ni taknuti je, ali na uporno traţenje svoje majke on je prihvati ispod ruku i uz pomoć majĉinu, više
noseći, nego vodeći je, doĊoše k mlinu Savyjevih. MeĊutim je Marija Soubirous jako uzbuĊena stigla kući i
plaĉući ispriĉa majci što joj se dogodilo. A Lujza Soubirous obuzeta srdţbom, potrĉi do mlina provali unutra
s jednim prutom u ruci i reĉe Bernardici:

»Ti, derište, hoćeš da pred svim ljudima postanemo smiješni. Ja ću ti već izbiti iz glave tvoje pripovijesti o
gospoĊi!«

Lujza podigne ruku da udari Bernardicu, ali gospoĊa Nikolau stane izmeĊu njih: »Ne udarajte! Vaša je
kćerka anĊeo!« GospoĊa Soubirous pusti štap da padne, pogleda svoju kćerku i zaplaĉe.

Treće ukazanje

Lujza Soubirous popusti nagovaranjima i uvjeravanju gospoĊe Millet i »kćeri Marijine« mlade Antonije
Peyert i ĉeţnji Bernardice. Tako su vrlo rano, 18. veljaĉe, i opet pošle prema Masabjelu.

Poboţna, ali vrlo slabo uvjerena nosi gospoĊa Millet svijeću blagoslovljenu na Svijećnicu, »svijeću«, koju
bi ona zapalila na blagdane Gospine ili za vrijeme lošeg vremena«, a Antonija sa svoje strane sakriva u
svojoj kapuci list papira, pero i tintu. Bernardica je pretekla svoje pratilice, a da nije na astmu ni mislila,
koja ju je taj put neprotumaĉivo poštedjela, klekne pred grmom zanesena duboko u molitvu.

Iznenada veselo uzvikne: »Ona dolazi... Ona je tu!« GospoĊa Millet i Antonija ne vide ništa. Bernardica
moli cijelu krunicu. Tada reĉe Antonija: »Pitaj GospoĊu, da li nam ima što javiti, i u tom sluĉaju, zamoli je,
da napiše, što ţeli«. Bernardica ustane, poĊe ravno prema grmu i pruţi pero i papir od Antonije. Ali papir je
ostao bijel. Ţalosna stupi naprijed mlada kongreganistica i pita Bernardicu, koja joj vrlo mirno odgovara:
»Kad sam joj predala papir i tintu, ona se poĉela smješkati. Nije se ljutila i zatim mi je rekla: »NIJE
POTREBNO DA PIŠEM, ŠTO TI IMAM REĆI«. Zatim, ĉinilo se da se je zamislila. Tada mi reĉe:
»HOĆEŠ LI MI ISKAZATI TU DOBROTU DA DOLAZIŠ OVAMO KROZ ĈETRNAEST DANA?«
Antonija sluša izvještaj. Još je upita: »Zašto GospoĊa ţeli da ti dolaziš?« — Ona mi nije rekla ... — reĉe
Bernardica. Iznenada bude gospoĊa Millet uznemirena: »Upitaj je, da li joj je moja prisutnost ovdje na
teret«. Bernardica gleda prema pećini i okrene se: »GospoĊa kaţe: »NE, VAŠA MI PRISUTNOST NIJE
NEUGODNA«.

Bernardica se moli dalje. Prošao je jedan sat. Kad su pošle kući, njezine su joj drugarice postavljale
tjeskobna pitanja: »Da li ti je još što drugo rekla?«

»Da«, Ona mi je rekla: »JA TI OBEĆAJEM DA ĆEŠ BITI SRETNA, ALI NE NA OVOM, NEGO NA
DRUGOM SVIJETU«.
»Jesi li je pitala za njezino ime?«

»Ja sam to uĉinila. Ali ona je, smiješeći se, glavu priklonila, i ništa nije odgovorila«.

Bernardici se nabere ĉelo, kao pod pritiskom velike brige:

»I tada mi je zapovjedila: »IDI I RECI SVEĆENICIMA DA MI OVDJE SAGRADE KAPELICU«.

Šutnja. Ali naskoro Bernardica primi njeţno i ţivo ruku Antonije Peyert: »Znaš li, GospoĊa te je dugo
gledala, i nasmiješila ti se...« Kroz cijeli svoj ţivot saĉuvala je Antonija sjećanje na pogled i smiješak
Gospin.

Četvrto ukazanje

U petak, 19. veljaĉe, bilo je već stotinu osoba kod pećine. Bernardicu je pratila majka i kuma Bernarda.
Krajnje skromna Lujza Soubirous »postiĊena je«, kad vidi, kako mnogo ljudi traţe sklonost njezine kćeri.
Bernardica klekne, podigne svoju krunicu sve do visine ĉela i prekriţi se lijepo, kako je to GospoĊa naĉinila.
Gotovo odmah je »uzeta«. Iznenada rasvijetli smiješak crte njezina lica, prema izjavi svjedoka, valovi
radosti preplaviše joj lice. Bujice sreće uĉinile su da je drhtala. Ona se sjaji, ali najedamput njezin pogled je
nevjerojatno paţljiv. Ĉini se, kao da prima neku poruku, usnice joj se miĉu, i blistavi smiješak javlja joj se
na licu kao iznenadna svjetlost.

»O moj Boţe, zaklinjem te, nemoj mi uzeti dijete...!« Lujza, sva zbunjena Bernardiĉinom ekstazom,
ispustila je kroz usta ovu molitvu. Sad ona šuti, ali se ĉuju drugi glasovi:

»Kako je lijepa!«

Pola sata kasnije doĊe Bernardica k sebi iz ekstaze i protrlja sebi oĉi. PoĊe svojoj majci i baci joj se u
naruĉaj.

»Zar ti GospoĊa nije ništa rekla?«.

»Rekla je. Zahvalila mi je za moj dolazak i rekla mi je da će mi kasnije dati objave«.

Tada Bernardica spusti glas i pripovijeda neobiĉne stvari: »Dok sam molila, zvali su neki glasovi. Vikali su
sa svih strana, sukobljavali su se jedni s drugima. Ĉovjek bi mislio da je tu bilo na tisuće srditih osoba. Bilo
je strašno. Najglasniji glas vikao je: Spasi se, spasi se!« Ali Bemardica doda, da je GospoĊa podigla glavu i
gledala na drugu stranu rijeke namrštena ĉela. I tad su se glasovi »razbjeţali na sve strane«.

Peto ukazanje

Bernardica se uţasno bojala Abbé Peyramale, koji je bio ţupnik Lurda. Bojala ga se više nego Jakometa,
oruţnika i više nego zatvora. Peyramale je bio ljudeskara od ĉovjeka, stroga pogleda, ali duša od ĉovjeka;
hodao je u zakrpanoj reverendi, jer sve, što je imao, razdijelio bi siromasima.

Iako u groznom strahu, Bernardica poĊe ţupniku, jer joj je GospoĊa to naredila, da govori sa svećenicima.
UĊe u ţupnikov vrt i pojavi se uzbuĊena, poniknutih oĉiju pred strašnim ţupnikom.

»Šta hoćeš od mene? Šta imaš ovdje traţiti?« pita Abbé Peyramale »u ne baš ljubeznom tonu« (izraz same
Bernardice).
Glas svećenika, glasan i gunĊav, upravo takav, kakav treba da bude, da utjera strah u kosti maloj djevojĉici.
A ni oĉi mu nisu baš blage.

»Ja dolazim po naredbi GospoĊe...«

»Ah, da!« pomisli ţupnik, namrštivši ĉelo. »Ti tvrdiš, da imaš viĊenja, i svojim pripovijestima uznemiruješ
sav ovaj kraj!« I zatim zapita:

»Znaš li ime GospoĊe?«

»Ne, gospodine ţupniĉe, ona mi nije rekla.«

»Koji ti vjeruju, umišljaju sebi da je Presveta Djevica. Ali znaj, ako ti laţno tvrdiš da je u toj spilji vidiš, ti je
nikad ne ćeš vidjeti u Nebu.«

»Ja ne znam, da li je to Prestveta Djevica, gospodine ţupniĉe. Ali ja vidim pojavu, kao što vas vidim, i ona
govori sa mnom, kao što vi sa mnom govorite. Dolazim da vam kaţem njezin nalog: da joj se na Masabjelu
izgradi kapela.« Abbé Peyramale misli, da je stvar malo predaleko zašla. On traţi dokaze. GospoĊa, ako
postoji kakva gospoĊa, mo ra dati dokaz svoje moći; na pr. sad smo u mjesecu veljaĉi, neka ona uĉini da
onaj grm ispod njezinih nogu procvate.

U subotu, 20. veljaĉe vrlo rano ĉekalo je Bernardicu ĉetiri — do pet stotina osoba. Djevojĉica je došla u
pratnji svoje majke u 6.30 sati. Kratkim, ali ţivim pogledom okruţi po mnoštvu, a da nije bila niti uzbudena
niti zaĉuĊena. DoĊe do pećine i zapoĉne moliti krunicu.

Bernardica pade u zanos (ekstazu) i sva dršće od radosti. Ona je danas ispunjena pokretima zahvalnosti, koji
prate geste nevidljivog bića i odgovore nedostupnog razgovora.

Pokraj Bernardice plaĉe Lujza Soubirous:

»Ja ne poznajem svog djeteta! Ja ću izgubiti pamet... «

Kad je nestalo viĊenja, ĉini se, kao da se je Bernardica probudila iz jednog svijetlog sna. Tad odgovara na
pitanja, kojima je obasiplju:

»Da, GospoĊa mi je govorila. Ona je bila tako dobra, te me je nauĉila posebnu molitvu, rijeĉ po rijeĉ, ali ta
je molitva samo za nju.«

»Reci nam tu molitvu, reci nam!«

»Ne, ja ne mogu. Ja mislim, da mi GospoĊa ne bi to dopustila«, odgovori Bernardica i ponikne glavom u

draţesnoj neprilici.

Šesto ukazanje

U nedjelju, još prije izlaska sunca, oĉekuje mnoštvo ljudi dolazak djeteta. Ljudi su se smjestili gdje su
mogli. Hladno je. Neki su se popeli na pećinu, a neki se kao objesili o grane, prilijepili se na vlaţne stijene
Masabjela. Ĉuje se mrmljanje od nestrpljivosti i od molitve. Od spilje do Gave zbilo se veliko mnoštvo —
veliki ljudski vinograd. Dolazi Bernardica. Bez neprilike, bez smetenosti prolazi ona kroz mnoštvo, koje
uzmiĉe sa svim znakovima poštovanja, koje djevojĉica ne primjećuje. Ona klekne i izvadi svoju krunicu.
Iznenada joj se promijene crte lica. Lice djeteta postade vilo lijepo, kao neke posebne više, ljepote. Jedan
svjedok kasnije pripovijeda: »Obrazi su joj izvanredno blijedi, ali kao da su od neke ljupke boje, kao proţeti
svjetlom; lagano crvenilo njezinih ustiju istiĉe još više mramorno bljedilo. Uzdignute i široko otvorene oĉi
iscrpljuju se potpuno u sjajnim i zanesenim pogledima, a trepavice su posve nepokretne. Katkad se vidi,
kako joj se usne pomiĉu, iako slabo; gotovo uvijek su lako zatvorene. Na cijelom licu odrazuje se radost
njeţnog smiješka koji je kod svog prvog rascvjetanja zadrţan, ali je beskrajno sladak... Od vremena do
vremena poteku po dvije suze ispod još uvijek nepokretnih trepavica; kao kaplje rose padaju na goli list, a
da se ne rašire niti da smoĉe lice, nego ostaju dugo sjajeći se na bijelim obrazima.

MeĊu gledaocima nalazi se i lijeĉnik Dozous. Po vlastitom priznanju, on je došao u ime znanosti, da jednom
rijeĉju razori svu tu bolesnu djetinju mistiku. Evo izvještaja skeptika i uĉenjaka:

»U njezinu licu nastala je promjena, što su je svi, koji su bili oko nje, vidjeli; ta je promjena pokazivala, da
stoji u vezi sa svojom prikazom. Dok je ona u lijevoj ruci drţala krunicu i prebirala po zrncima, drţala je u
desnoj ruci goruću voštanu svijeću, koja se svaki ĉas ugasila radi vjetra koji je puhao uzduţ Gave; ali ona je
svaki put pruţila svijeću osobi u blizini, da je zapali.

Ja, koji sam vrlo paţljivo pratio sve pokrete Bernardiĉine, htio sam znati, kakav je krvotok i disanje u tom
stanju. Stavih svoj prst na kucavicu. Puls je bio miran, kakav treba da bude, disanje lagano; ništa nije
pokazivalo da bi djevojka bila ţivĉano uzbuĊena.

Nakon što sam pustio njezinu ruku, Bernardica ustane i pribliţi se spilji. Uskoro opazih, kako je njezino
lice, koje je dosada odrazivalo potpunu sreću, postalo ţalosno... « Ekstaza završi. Bernardicu opkoliše.

»No, šta ti je rekla?«

»GospoĊa«, odgovori Bernardica, »skrenu svoj pogled od mene jednu sekundu iznad moje glave, pogled
upravljen u daljinu. Kad se je Ona opet k meni okrenula, i kad sam je zapitala, zašto je tako ţalosna, Ona mi
je rekla: »MOLITE ZA GRJEŠNIKE!«

Ja sam se brzo umirila zbog izraza dobrote i mira, što sam ih mogla vidjeti na njezinu licu. Tada ona
išĉezne.«

»Ali, kako se pojavljuje GospoĊa? Šta vidiš, kad ona doĊe?«

Bez i najmanjeg uznemirenja, bez zaĉuĊenja radi izvanredne pozornosti, kojom su je motrili, ona odgovori:

»Najprije vidim svjetlo, blago svjetlo, kao od zlata, u udubini i na pećini. Tad se pojavi Ona, stojeći, a noge
joj poĉivaju na grmu ruţe. Ona me pozdravi, nasmiješi se i pokloni se još jednom. Zatim se prekriţi. Kad
viĊenje prestane, išĉezne najprije Ona, a zatim svjetlo... «

»A kakva je GospoĊa?«

»Vrlo lijepa!«

Pokazuju Bernardici jednu grupu odliĉnih, elegantnih dama u blizini, koje su došle na Masabjel:

»Tako lijepa kao ove? Ili tako lijepa kao ljudi, što ih dolje vidiš?«

A Bernardica odgovori glasom sliĉnim glasu jasne srebrne trublje:

»Oh, ne mogu se usporediti!«.

Dvaput je Bernardica bila preslušavana na policiji, prijetilo joj se, unakrst ispitivalo, ali ona je ostala
nepokolebljiva. Dva puta traţili su od nje da obeća da ne će više ići do Masabjela, ali svaki put je mirno i
odluĉno rekla: »Ne, ja vam ništa ne obeĉajem.«

Roditelji Soubirous digoše ruke od borbe s dogadajima, koji se s ritmom njihova siromašnog ţivota nikako
nisu slagali.

Bernardica moţe k spilji, kad hoće.

Sedmo ukazanje

Dakle, idućeg dana, u utorak 23. veljaĉe, djevojĉica se uputi iza svete Mise k špilji.

Kod Masabjela već je velika stiska. Odjekuju glasni uzvici. Redovi ljudi se otvore i pojavi se skromno i tiho
Bernardica.

Dijete klekne, izvuĉe svoju krunicu i pozdravi, duboko se naginjući, upravo kao da se je pojavila u crkvi, da
izvrši ondje svoje obiĉne poboţnosti.

Iznenada, »kao gromom pogoĊena«, kako kaţe jedan oĉevidac, ona je obuzeta udivljenjem i ĉini se, kao da
je roĊena novim ţivotom. I sve je na njoj radost, olaksašnje, drhtanje lica kao što cvijet dršće na vjetru.
Prisutne gospoĊe ne vide ništa, ali padoše na koljena. Muškarci ne vide ništa, ali svi skinuše šešire.

Po drţanju Bernardice vidi se, da vodi ţive razgovore s nevidljivim bićem. Od ĉasa do ĉasa ona pozdravlja.
»Nikad nisam vidio nikoga da bi tako ljupko i elegantno pozdravljao, kao što je to ĉinila Bernardica.«
(Estrade).

Ekstaza traje jedan sat. Bernardica puzi na koljenima sve do grma, uronjena u poboţno razmatranje, i
poljubi zemlju. I tada popusti ekstaza. Konaĉno se Bernardica podigne, doĊe svojoj majci i nestade je u
mnoštvu.

Estrade i Dozous koji su došli spilji u isto vrijeme, ne misle više na smijeh.

»Jednom rijeĉi, vi niste ništa vidjeli?« netko ce ih pitati.

I iedan od njih jednostavno će odgovoriti: »Ipak. Vidio sam Bernardiĉino lice.«

Kad su Bernardicu pitali, šta joj je GospoĊa rekla u sedmom ukazanju, ona odgovori, da je primila »tri tajne,
koje se tiĉu samo nje.«

Osmo ukazanje

24. veljaĉe, u srijedu ujutro, Bernardica klekne na kamen, koji je izabrala, a ljudi ga respektiraju.

Molitva. Ekstaza. Zatim se pojavi strašna ţalost na licu djeteta, vide se suze na njenim obrazima. Iznenada,
ona se okrene mnoštvu i poviĉe: »POKORA, POKORA, POKORA!«

Ona će ispustiti više puta taj krik i kod toga ponoviti iste rijeĉi, koje joj je GospoĊa rekla.

U taj tren zaĉuje se zapovjedniĉki glas: »Mjesta!« Bio je to jedan podoficir lurdske policije, koji razdijeli
mnoštvo i dotakne rame Bernardici.
»No, šta tu radiš, mala komedijantkinjo?«

Dijete ne odgovori ništa, ĉak nije ni pogledala muĉitelja. Ona moli. UvrijeĊen, okrene se ţandar pratiocima:
»Kako je samo moguće, da se mogu vidjeti takve gluposti u XIX vijeku!«

Deveto ukazanje

Ĉetvrtak, 25. veljaĉe.

Mnoštvo oĉekuje kakovo ĉudo ili poruku, ali ništa od toga. Vidjeli su samo Bernardicu i njezinu radost.
Tada dijete ustane, naĉini tri koraka prema Gavi i ĉini se, da je neodluĉna. Gleda natrag, prisluškuje i naĉini
gestu saglasnosti. Zatim se poĉne opet kretati, taj put prema spilji. Jedan trenutak kasnije ostane stajati i
upitno podigne glavu. Konaĉno ona se sagne i poĉne odluĉno kopati zemlju. Malena rupica, koju je
iskopala, napunja se blatnom vodom. Ona to pije i pere tim svoje lice. Uzima i jednu vlat trave što je izbijala
iz zemlje i stavi je u usta. Ali, to joj ne ide u tek, — odbojnost se vidi na licu djeteta. Kad se je Bernardica
podigla, lice joj je sasvim zamazano.

Dobri ljudi uzvikuju: »Bernardica ne zna, šta radi! Izgubila je razum!«

Ĉuju se i drugi ljutiti uzvici:

»Dosta je toga!«

Još gore:

»Maknite budalu! Uhvatite je!«

Neki jauĉu, drugi jecaju, a najviše njih se ceri. Moraju spasiti Bernardicu iz tog vrtloga.

U ulici »de petits — Fossés« moglo je dijete konaćno razjasniti majci, šta se je dogodilo. GospoĊa joj je
dala zapovijed: POĐI I PIJ I OPERI SE U IZVORU, ŠTO ĆEŠ GA ONDJE NAĆI.

Bernardica je najprije vjerovala da se radi o Gavi. »Jer ja nisam znala gdje je izvor,... ja sam se okrenula
prema Gavi.« Kad ju je GospoĊa pozvala natrag, pošla je na suho mjesto i s pouzdanjem je zapoĉela kopati.
Slušala je bez rezerve. To je sve.

No, poslije podne neki prolaznici, koji se šeću kraj spilje, opaze trak vode, koji oni ondje još nikada nisu
vidjeli, kako teĉe od pećine prema Gavi. Taj se trak povećavao od minute do minute, dok nije nastao mali
potok, koji je bistar i jasan utjecao u Gavu.

Idućeg dana isteklo je iz vrela što ga je Bernardica na suhom tlu iskopala, 120.000 litara vode u 24 sata.
Naravno, divlja ruţa nije procvala, ali je »Prikaza« htjela dati svjedoĉanstvo: ona je izabrala bistru vodu kao
u biblijskim vremenima.

U Lurdu ţivi ĉovjek po imenu Louis Bourriette. Kao klesar doţivio je prije dvadeset godina tešku nesreću i
pritom izgubio desno oko. Otada vid mu biva sve slabiji i on provodi bijedan ţivot. On je ĉuo govoriti o
vrelu, što je nastalo u Masabjelu. Jednog lijepog jutra reĉe svojoj kćeri:

»Donesi mi te vode.«

Klesar istrlja bolesno oko vodom iz spilje. Idućeg dana sretne on doktora Dozous, koji ga je stalno lijeĉio, i
reĉe mu: »Ja sam ozdravio!«
Lijeĉnik slegne ramenima. Zatim napiše par rijeći na komadić papira, pruţi to Louisu Barriette, dok mu ie
jednom rukom pokrio lijevo oko. I klesar ĉita bez oklijevanja: »Ovaj je bolesnik neizljeĉivo bolestan na
oku.«

»Voda iz pećine izlijeĉila me«, reĉe Bourriette, jer njemu je to razjašnjenje dovoljno.

Doktor Dozous neće da o tom išta znade. Tako teška bolest ne moţe se izlijeĉiti tim, da s nešto svjeţe vode
protrljaš oĉi. To bi bilo ipak previše lako. Kratka pretraga. Dozous mora na koncu priznati istinu. Kao
pristojan ĉovjek obznani vjerni opis dogaĊaja. Dr. Verger iz Tarbesa brzo dozna o tom i podigne ruke k
nebu. Vijest o tom, što se već zove »ĉudom«, raširila se kao bljesak...

K tome se još saznalo, da je već deset godina uzeta ruka Jeanne Crassus postala bolja i da je u masabjelskoj
vodi nanovo zadobila punu pokretljivost.

Deseto ukazanje

U nedjelju, 28. veljaĉe, našlo se oko spilje više od dvije tisuće gledalaca, koji su grozniĉavo oĉekivali
dolazak Bernardice. Mnogi su od njih ondje proveli noć, ondje su spavali. Kad je Bernardica došla, oko nje
se savio ogromni vijenac ljudskih glava, jedni su se uzdizali iznad drugih i naginjali se naprijed, da bi bolje
mogli vidjeti. Bernardica je u ekstazi. Prolaze minute... Došla su i dva vojnika iz Forta kao promatraĉi. Kad
su vidjeli Bernardicu, bili su sasvim potreseni u duši i pokazali su se usluţni; odgurali su gledaoce lijevo i
desno, sprijeĉili im da ne budu preblizu djeteta i vikali su zapovjedniĉki: »Mjesta, mjesta!«

O tom ukazanju Bernardica nije ništa pripovijedala. MeĊutim su radnici i klesari iskopali korito za vodu a
odvod naĉiniše od cijevi plutavca. Zatim su isklesali muĉno cikcak stazu na strmini zapadno od spilje. Sve
to besplatno, a da ih nitko nije zamolio niti nagovarao.

Jedanaesto ukazanje

Veliko mnoštvo ljudi nalazi se na podnoţju pećine. Ĉuje se kako dolaze karavane hodoĉasnika i kako mole.
I to ne će više nikada prestati. Kad mase provale na sveta mjesta, imaju pravo da utroše vrijeme u to, jer to
će biti tako za stoljeća. Ta vreva dolaţenja muţeva i ţena, to uzbuĊenje duša pokraj Gave zauvijek je
povezano šumom vode.

Eto Bernardice. Veliki vanjski nemir ne uznemiruje ju ni najmanje, sama proţivljava unutarnju pustolovinu.
Klekne, gleda, i tisuće pogleda upravljaju se k njezinu osvijetljenu licu.

Ali, šta se to dogaĊa? Dijete je uzelo krunicu, hoće je podići k ĉelu, ali ruka joj se zaustavi. Bernardica stavi
brzo krunicu u dţep, uzme jednu drugu, pokaţe i nagne se pozdravljajući i moli.

Ono mnoštvo oponaša u svojoj grozniĉavosti svaku gestu male djevojĉice, Kad je pokazala svoju krunicu.
podigla se šuma od ruku.

Malo kasnije dalo je dijete samo razjašnjenje za svoje geste: kad je htjela upotrijebiti krunicu jedne svoje
prijateljice, koja ju je za to molila, GospoĊa joj reĉe:

»TI SI POGRIJEŠILA; TA KRUNICA NUE TVOJA».

Dvanaesto ukazanje
U utorak, 2. oţujka, Bernardica gleda ukazanje. Kad je ekstaza završila, Bernardica je bila vidljivo
zabrinuta. GospoĊa joj je odredila, da prenese poruku dekanu Peyramale. Dobro znamo, koliku je tjeskobu
pred njim osjećala.

»Tetka Basile, pratite me gospodinu ţupniku«.

Tetka Basile pratit će Bernardicu. Ona ga se boji isto tako, kao i nećakinja; pristaje ipak, mrmljajući:

»Kad idem kraj toga poboţnog ĉovjeka, dršću mi koljena i koţa mi se jeţi...«

Obje posjetilice budu dovedene u ţupski salon. Ulazi ţupnik. Lice mu je mraĉno i njegov je prijem hladan:
»Šta ćeš ti ovdje? Pripovijedati mi o karnevalu tvojih ukazanja?«

Bernardica je morala skupiti sve rezerve svoje snage. Podigne svoje oĉi, kao da je na smrt osuĊena, i reĉe:

»Gospodine ţupniĉe, GospoĊa mi je naredila, da vam ponovim, da ona ţeli kapelu na Masabjelu. I zatim je
dodala: »JA ŢELIM DA SE OVAMO DOLAZI U PROCESIJAMA.

Sad je bila mjera puna. Prijeteći skrsti ţupnik svoje ruke.

Pred zastrašenom Bemardicom predbacuje ţupnik:

»Upravo to nam još fali! Ili laţeš ti, djevojko, ili ie GospoĊa, s kojom govoriš, samo maska one za koju bi
htjeli da se ukazuje. Procesija? Još i to? Reci joj da ona slabo poznaje svećeniĉke propise. Morala te je
poslati Biskupu u Tarbes, a ne k meni!«

Prestrašena, ali ne izgubivši svoju hladnokrvnost, dok joj je tetka Basile ţeljela propasti u zemlju, dala je
Bernardica jasne podatke, kojih ţupnik u svojoj srdţbi nije ni traţio. Ne traţi gospoĊa procesije za danas.
Radi se o budućim procesijama.

Nova provala srdţbe ţupnikove:

»Doći će ĉas, kad ću se moći izvući iz zbrke, u koju me ţelite gospoĊa i ti uvaliti. Reci joj, sa ţupnikom iz
Lurda mora se jasno i ĉisto govoriti. Ona ţeli kapelu, procesije? Dakle, neka prije kaţe svoje ime i neka
uĉini ĉudo!« Kad je Bernardica izvršila nalog, oprezno se povuĉe, a hrabra ju je tetka slijedila. Abbé
Peyramale — sam je to poslije priznao — naĉinio je takvu gestu, kao da će uzeti metlu u predsoblju i njome
jako udariti po leĊima djevojke.

Trinaesto ukazanje

O trinaestom ukazanju znademo samo to, da je bilo 3. oţujka i da je to bilo pretposljednje od ukazanja
»ĉetrnaest dana.«

Četrnaesto ukazanje

U ĉetvrtak, 4. oţujka, došlo je 20.000 hodoĉasnika. Mnoštvo ljudi povećavalo se od minute do minute.
Usred tog obiĉnog mnoštva ljudi idu ovamo onamo na sluţbu poslani ţandari, koji zapovijedaju, viĉu i
prijete.

Kad se pojavila Bernardica, nastade tišina i ljudi otkriju glave. Kad je klekla, svi padnu na koljena. Svaka
njezina gesta popraćena je od ogromnog mnoštva. Ona ispruţi ruke prema spilji, isto ĉini i mnoštvo ljudi iza
nje. Ekstaza traje oko jedan sat. Narod vidi samo lice djeteta koje od radosti dršće.
»GospoĊa mi nije rekla zbogom«, reĉe Bernardica svojoj majci, kad je prikaza nestala.

Siromašna obitelj Jean Bouhohorts i Croisine Ducouts. Njihovo dvogodišnje dijete umire. Susjeda
Francoinette priprema platno, u što će umotati lešinu.

Otac se naginje nad dijete i ustanovljuje, da su oĉi postaklenile, udovi nepokretni, disanje se više ne osjeća.
»On je mrtav«, reĉe Jean. Ali njegova gospoĊa, ĉini se, kao da se prenula od sna. Ona zna, da dijete nije
mrtvo. Uzima ga u ruke i ide prema Masabjelu. Pet je sati. Ledena hladnoća. Oko stotinu osoba stoje pred
spiljom. Ona doĊe do udubine što su je isklesali klesari, prekriţi se, i uroni sasvim golo dijete sve do vrata u
hladnu vodu. »Ona je poludjela«, povikaše mnogi prisutni. Dobrih ĉetvrt sata drţala je dijete u ledenoj vodi,
izvadi ga i ne gledajući ni lijevo ni desno, poĊe kući. Ujutro je dijete zdravo, smije se. Naskoro traţi prsa
svoje majke. Još istoga dana trĉi okolo po sobi.

24. oţujka reĉe Bernardica svojim roditeljima, da je primila potajno poruku Gospinu; kao o sigurnoj stvari,
ona govori, da je idućeg dana GospoĊa ĉeka u spilji.

ViĎenje na Blagovijest

O ĉuda! Udubina je već ispunjena tajnovitim svijetlom.

I GospoĊa ĉeka. — »Ona je bila ovdje«, reĉe Bernardica mirno, »i, smiješeći se, gleda kod toga mnoštvo,
kao što majka gleda svoju djecu«.

Tisuće prisutnih gledaju Bernardicu kako kleĉi, kako pozdravlja i kako dršćući od radosti moli. Duboka
tišina vlada unaokolo sve do konca ekstaze. Kad je ekstaza završila, ustane Bernardica i povjeri nekim
prisutnima: »GospoĊa je rekla: "JA SAM BEZGRJEŢNO ZAĈEĆE"«.

Ali Bernardica je to rekla u svom narjeĉju. Que soy era immaculada councepsiou.

U nekoliko minuta raširila se Boţja rijeĉ po svem Lurdu. »O Marijo, bez istoĉnog grijeha zaĉeta, moli za
nas, koji se k tebi utjeĉemo!« Tako pjevaju tisuće ljudi, koji nisu vidjeli, ali koji vjeruju.

U velikoj ţurbi uputi se djevojĉica ponovo gospodinu ţupniku Peyramale. Ona nam o tom pripovijeda:
»Tada doĊoh ponovo k ţupniku da mu ispripovjedim, da mi je ona rekla, da je »Bezgrješno Zaĉeće«; a on
me je pitao, da li ja sasvim sigurno znadem; ja mu odgovorih: »Da, i ja sam to ponavljala cijelim putem, da
ne zaboravim!«

Bernardica je to ispripovjedila u pojedinostima:

»Kad sam kleknula pred GospoĊu, zamolih je za oproštenje, što sam tako kasno došla. Ona mi kimnu
glavom, što je znaĉilo, da nije potrebno, da se ispiiĉavam. Tada joj izrazih svu svoju naklonost, sve moje
štovanje i sreću, što je mogu ponovo vidjeti. Uzmem svoju krunicu... U uzbuĊenju, koje nisam mogla
potisnuti, izaĊoše konaĉno iz mojih ustiju rijeĉi, i ja zamolih GospoĊu, da bi bila tako dobra, da mi kaţe, tko
je ona.

Kao i kod mojih prijašnjih pitanja, nagne GospoĊa glavu, nasmiješi se, ali ne odgovori. Ja sam se osjećala
odvaţnijom, i ponovo sam je zamolila za milost da mi kaţe svoje ime. Ona ponovi svoj smiješak, svoj
ohrabrujući pozdrav, ali i dalje šuti. Po treći put zapoĉeh sklopljenih ruku svoju molitvu...

GospoĊa je stajala uspravno nad grmom divlje ruţe i pokaţe se onako, kao što se pokazuje na ĉudotvornoj
medalji. Kod moje treće molbe postaje ozbiljna i ĉinilo se, kao malo uvrijeĊena... Ona sklopi ruke, podiţe ih
do visine prsiju raširi ih... tako... nagne se nada mnom i reĉe uzbuĊenim glasom: "QUE SOY ERA
IMMACULADA COUNCEOSSOU"«. Pošto je Bernardica ispripovjedila doţivljaj milosti, spusti glavu.
Zatim ponešto u neprilici, okrene se gospoĊici Estrade i upita: »GospoĊice, što znaĉi: Bezgrješno Zaĉeće?«

Ukazanje 7. travnja

U strijedu, 7. travnja, naĊosmo dijete u ekstazi u Masabjelu. Taj put prisutan je doktor Dozous. On svjedoĉi,
kako je gledao, da joj plamen svijeće liţe prst ĉetvrt sata; a, kad je poslije ekstaze pregledao ruku, nema ni
traga opeklini.

Spilja je zatvorena

»Obzirom na vaţnost, da se u interesu religije uĉini kraj ţalosnim scenama, što su se dogodile kod Lurda na
lijevoj obali Gave kod spilje u Masabjelu... «

Obzirom na duţnost gradonaĉelnika da bdije nad javnim zdravstvenim uslovima mjesta... odreĊuje se:

Ĉlan 1: Zabranjeno je uzimati vodu iz naznaĉenog vrela.

Ĉlan 2: Isto tako zabranjeno je prelaziti općinsku livadu kod naznaĉene obale u Masabjelu.

Ĉlan 3: Na ulazu u spilju bit će postavljene ograde, da sprijeće ulaz. Isto tako bit će postavljene i ploĉe s
natpisom: Pristup na ovaj posjed je zabranjen.

Ukazanje 16. srpnja

Na blagdan Naše Drage Gospe od Karmela, moli Bernardica u ţupskoj crkvi, kad »u najdubljoj dubini
svoga srca osjeti njeţni glas«, koji za nju znaĉi, da poĊe do spilje. Dijete odmah ustane i trĉi svojoj teti
Lucile:

»Molim vas, poĊite sa mnom u Masabjel!«

Niti se boje ţandara niti ograde, koja ih ne pušta do spilje; upute se Bernardica i njezina pratilica prema
Masabjelu. Kleknule su na desnoj obali Gave. Ima tamo više grupa gospoĊa koje mole. Odmah se stvori
jedan krug oko Bernardice. Ona gleda u pećinu s one strane Gave. Gotovo odmah i njezino lice i cijelo
njezino biće bude od radosti potreseno — i svjedoci gledaju njezino lijepo, preobraţeno lice. Ona poviĉe:

»Ja je vidim, ja je vidim! Ona je ovdje!«

Zatim doda: »Ona nas pozdravlja i smiješi nam se preko ograde!«

Tišina. Dugi razgovor, što ga ni jedno uho ne moţe ĉuti.

Izvanredna povlastica: Tu se Bernardica kreće u vrtoglavim visinama s najsvjetlijim dušama, koje su se ikad
Bogu klanjale.

Pošto je Presveta Djevica Bernardicu dugo, smiješeći se, promatrala, baci joj posljednji pogled, nakloni joj
glavu i išĉezne.

Bilo je to posljednje ukazanje. Ĉetiri godine iza dana, kad je biskup iz Tarbesa imenovao komisiju za
ispitivanje dogaĊaja u Lurdu, poĉetkom veljaĉe 1862. donosi biskup konaĉnu odluku, u kojoj meĊu ostalim
kaţe: »Mi se odluĉujemo za to, da se je Bezgrješna Djevica, Majka Boţja, 11. ve!jaĉe 1858. i u slijedećim
danima, u svemu osamnaest puta, stvarno ukazala Bernardici Soubirous u Masabjelskoj spilji kod Lurda; da
ta ukazanja imaju sve biljege istine, i da vjernici imaju temelja, da vjeruju u njih. Svoj sud podlaţemo
ponizno odluci Svetog Oca, koji je pozvan, da upravlja općom Crkvom.«

16. travnja 1879. Bernardica umire u Neversu.

Jedva što je sestra Natalija otvorila vrata, ugleda sestru Mariju Bernardicu, kako prema njoj pruţa ruke:
»Pomozite mi, pomozite mi! Molite za me!« I taj put je sestra Natalija shvatila, da je ĉas kucnuo. Druge
sestre uĊoše u sobu. S ĉudnovato jasnim glasom Bernardica lagano govori: »Moj Boţe, ja te ljubim od sveg
srca, iz sve duše, svim svojim silama.« Zatim reĉe kao i Krist u velikoj boli na kriţu: »ŢeĊam!« Ona smoĉi
svoje usnice vodom i posljednji put naĉini svoj divni znak kriţa. Nekoliko trenutaka kasnije moli: »Sveta
Marijo, Majko Boţja, moli za me siromašnu grješnicu... siromašnu grješnicu... «

Nakon što se u poniznosti oprostila, nagne glavu i umre u tri sata po podne.

(ObraĊeno prema knjizi Michel de Saint Herre »Bernardette« — opširno o Lurdu, a posebno o ĉudesnim
ozdravljenjima u tom najpoznatijem Marijinom mjestu naći ćete u knjizi: Boţo Vuco »Lurd«)

Jacinta Marto,
viditeljica iz Fatime,
umrla 20. veljaĉe 1920;
pokrenut je proces za njenu
beatifikaciju.

Fatima

rijeme sumnje u Fatimu je prošlo; sada je vrijeme, da se

stupi u akciju (Pio XII).

Vrijeme je sumnje trajalo dugo. Usred sotonske aktivnosti i grozniĉavosti »agenata pakla«, akcija katolika
kao da je bila usporena. Naša Draga Gospa, GospoĊa svih naroda, rekla je u jednoj poruci, da su kršćani
umorni. Vrijeme sumnji u Fatimu bilo je prestalo, ali raĊale su se nove, i te su paralizirale akciju.

Sve je to zapoĉelo u proljeće 1916.

Uz snaţne udarce vjetra spustio se meĊu male pastire anĊeo. Imao je izgled mladića. Došao je s velikom
svjetlošću. Pozvao je djecu na molitvu:

»Ne plašite se, ja sam anĊeo mira. Molite sa mnom.« Bio je na koljenima, savijen sve do zemlje i molio je:
»Boţe moj, ja vjerujem, ja ti se klanjam, ja se ufam, ja te ljubim. Molim te za oproštenje za one koji ne
vjeruju, koji se ne ufaju, koji te ne ljube.«

Još im reĉe:
»Vaše će molitve dirnuti Presveta Srca Isusa i Marije.« U isto doba, u veljaĉi 1916., Naš je Gospodin
objavio Berti Petit: »Ja ţelim da triufiram po Ţalosnom i Bezgrješnom Srcu moje Majke..., ţeleći tom Srcu
blistavu pobjedu...«

Dva mjeseca kasnije, dok su djeca bila kraj zdenca kod Lucijine kuće, ponovo se ukaza anĊeo:

»Sta tu radite?... Molite, molite mnogo. Presveta Srca Isusa i Marije imaju s vama posebni nacrt milosrĊa...
Neprestano prikazujte Preuzvišenome molitve i ţrtve ...«

Tada ga Lucija upita:

»Kako treba da se ţrtvujemo?«

AnĊeo nastavi:

»Što više moţete, prikazujte ţrtve Gospodinu kao zadovoljštinu za grijehe, kojima je vrijeĊan; prikazujte
mu i u-srdne molitve za obraćenje grješnika. Tako ćete zazvati mir na svoju domovinu. Ja sam anĊeo ĉuvar,
AnĊeo Portugala (Sv. Mihael). Iznad svega prihvatite i podnosite s poniznošću patnje, koje će vam
Gospodin poslati.«

Krajem rujna anĊeo se i opet javlja. Ovaj put drţao je sv. Hostiju nad kaleţom. Iz sv. hostije u kaleţ je
kapala krv. Sv. hostija i kaleţ ostadoše u zraku, a anĊeo pade niĉice na zemlju i izmoli tri puta ovu molitvu:

»O Prestveto Trojstvo, Oĉe, Sine i Duše Sveti, duboko ti se klanjam i prikazujem ti predragocjeno Tijelo i
Krv, Dušu i Boţanstvo Gospodina Našega Isusa Krista, koji je prisutan u svim svetohraništima svijeta, kao
zadovoljštinu za nemar, uvrede i svetogrĊa, kojima te vrijeĊaju ljudi. I po neizmjernim zaslugama Njegova
Presv. Srca i po zagovoru Bezgrješnog Srca Marijina molim te za obraćenje jadnih grješnika.«

AnĊeo potom pruţi sv. hostiju Luciji, a svetom krvlju priĉesti Jacintu i Franju.

»Uzmite Tijelo i pijte Krv Isusa Krista, strašno pogrĊena od nezahvalnika. Dajte naknadu za njihove grijehe
i utješite svojega Boga.«

AnĊeo ponovo pade niĉice i izmoli tri puta molitvu Presvetom Trojstvu, a onda išĉeznu.

Prvo Marijino ukazanje 13. svibnja 1917.

Toga dana, 13. svibnja 1917., kad se Djevica Marija prvi put ukazala malim portugalskim pastirima u Cova
da Iria, Msgr. Pacelli proglašen je biskupom. Kasnije, kad je postao papom, Pijo XII rado će se sjećati te
ĉinjenice i toga podudaranja, koje će smatrati providencijalnim. Dva bljeska munje, a zatim velika svjetlost
zaustaviše djecu pred malim zelenim hrastom (ĉesminom). U toj svjetlosti ukaza im se GospoĊa, sjajnija od
sunca. Njena snjeţno bijela haljina padala je sve do nogu. Imala je oko vrata zlatnu vrpcu, koja je padala do
pasa; bijeli veo sa zlatnim rubom prekrivao joj je glavu, ramena i obavijao joj je tijelo. Osmjeh Djeviĉin bio
je tuţan. Ruke su joj bile sklopljene u visini prsa. O desnoj ruci visjela joj je lijepa krunica s biserno bijelim
zrncima, kriţ joj je bio srebrn, takoĊer vrlo sjajan. Bose noge jedva su dodirivale laki oblaĉak, što je
prekrivao grane zelenog grma.

Blagim majĉinskim glasom GospoĊa se obrati djeci: »Ne plašite se, ja vam neću uĉiniti nikakvo zlo.« Tada
se Lucija usmjeli, pa je prva upita i tako zapoĉe razgovor:

— Odakle ste vi, GospoĊo?

— Ja dolazim s Neba.

— Šta ţelite od mene?

— Došla sam zamoliti vas, da dolazite ovamo šest puta uzastopce u isti sat, svakog 13. u mjesecu. Kasnije
ću vam kazati, tko sam i šta hoću. Nadalje, ja ću doći još i sedmi put.

Sestra Lucija, prije nego što je ušla u Karmel u Coimbri, izjavila je kanoniku José Galambu, da joj se
Presveta Djevica javila sedmi put u Cova da Iria u trenutku, kad je 1921. god. polazila u Porto.

Ovaj dijalog izmeĊu Neba i zemlje dirljivo je tekao dalje:

— Vi dolazite iz Neba... A ja, da li ću ja doći u Nebo?

— Da, ti ćeš doći.

— A Jacinta?

— I ona.

— A Franjo?

— TakoĊer i Franjo, ali mora izmoliti još mnogo krunica.

Brojne su knjige napisane na temu fatimskih ukazanja. Ovaj dijalog, kao i neki drugi opisi dogaĊaja na
Cova da Iria, uzeti su iz »memoara« sestre Lucije. Pod tim memoarima podrazumijevaju se razliĉite izjave o
zbivanjima u Fatimi, što ih je dala sestra Lucija, koja je redigirala i knjigu.

GospoĊa nastavi:

— Hoćete li prikazivati Gospodinu ţrtve i hoćete li patnje, koje će vam On poslati, strpljivo podnositi u
zadovoljštinu za mnoge grijehe, kojima se vrijeĊa Boţje Veliĉanstvo, i da postignete obraćenje grješnika?
Hoćete li ĉiniti zadovoljštinu i za sve kletve i psovke, kojima se vrijeĊa Bezgrješno Srce Marijino?«

— Hoćemo — odgovori Lucija u ime svih.

— Vi ćete mnogo trpjeti, ali će milost Boţja biti vaša pomoć i utjeha.

Ni Bernardici nije Djevica obećala lijep ţivot na ovom svijetu:

»Ne obećajem ti sreću na ovom svijetu, nego na drugom.«

Tada je Gospa rasklopila ruke, i na vidioce pade snop otajstvene svjetlosti, »koja u njih prodre sve do
krajnih dubina duše«, kako je kazala Lucija. I vidješe se u Bogu. Tada, po Lucijinu pripovjedanju, oni
zajedno padoše na koljena i po nekoj nepoznatoj unutrašnjoj sili poĉeše moliti iz dubine tu AnĊelovu
molitvu: »Presveto Trojstvo<. Poslije kraćeg vremena Gospa reĉe:

— Molite krunicu svaki dan, da bi došlo do mira u svijetu i do svršetka rata.

Lucija upita:

— Moţete li nam kazati da li će rat trajati još dugo, ili će uskoro završiti?
— Toga ti još ne mogu kazati, sve dok ti ne reknem što ţelim — odgovori Gospa. Tada se polako uzdignu, i
nestade je prema Istoku.

Drugo ukazanje 13. lipnja 1917.

Lucija opisuje drugo ukazanje ovako:

»Pošto sam izmolila krunicu s Jacintom i Franjom i s drugom prisutnom djecom, vidjeh opet odraze
svjetlosti koja se pribliţavala (i koju smo mi zvali munja), a odmah potom Našu Gospu na maloj ĉesmini,
upravo kao i u mjesecu svibnju.«

— Šta ţelite od mene? — upitah je.

— Ţelim, da doĊete i 13. idućeg mjeseca, da molite krunicu, i da nauĉite ĉitati. Kasnije ću vam kazati, što
ţelim.

— Ja vas molim, da nas odvedete u Nebo.

— Da, Jacintu i Franju brzo ću odvesti; ali ti, ti ćeš ostati ovdje još neko vrijeme. Isus hoće, da bi me preko
tebe ljudi upoznali i ljubili. On ţeli, da u svijetu uspostavi poboţnost prema mom Bezgrješnom Srcu.

»Onima, koji mu se posvete, obećajem spasenje i te će duše Bogu biti drage kao najljepše cvijeće, kojim mu
krasim prijestolje.«

— Treba da ostanem ovdje sama? — upitah je ţalosna.

— Ne, kćeri moja, to bi za tebe znaĉilo veliku patnju! Ne plaši se. Ja te nikada ne ću napustiti. Moje
Bezgrješno Srce bit će uvijek tvoje utoĉište i put, koji će te dovesti k Bogu.

»U trenutku dok je izgovarala ove posljednje rijeĉi, Ona rasklopi ruke i prikaza nam, po drugi put, odraz one
velike svjetlosti, u kojoj smo vidjeli sebe utopljene u Bogu. Jacinta i Franjo kao da su bili u onom dijelu
svjetlosti, koja se dizala k nebesima, a ja u onoj, koja se rasprostirala po zemlji. Pred dlanom desne ruke
Naše Gospe nalazilo se Srce okruţeno trnjem, koje kao da se zabadalo u nj. Mi shvatismo da je to
Bezgrješno Srce Marijino, povrijeĊeno grijesima ĉovjeĉanstva, koje je traţilo naknadu.«

»Eto, na što smo mi pravili aluzije, kad smo govorili, da nam je u lipnju Naša Gospa objavila jednu tajnu.
Tom prilikom, Naša Gospa nije nam zapovjedila da ĉuvamo tajnu, ali mi smo shvatili, kao da nas Bog tjera
na to.«

Ta tri nevina djeteta instinktivno i prirodno odluĉiše da ne govore o onim stvarima koje su uvelike nadilazile
njihovu neznatnu kulturu i njihovu sposobnost shvaćanja i izraţavanja. Jer, kao što biljeţi saradnik lista La
Voix de Fatima (što citira i R. Rebut), nastojeći da naĊe dobro usporeĊenje: »I veliki uĉitelj pogana, veliki
sv. Pavao, izraţava istu nemogućnost, da ispriĉa ono, što je vidio!« Ako bismo htjeli da najbolje
protumaĉimo ono, što je Lucija saopćila, bilo bi, da su se mali pastiri vidjeli u Bogu, ali i da su vidjeli Boga.
Lucija se sjeća nekih Franjinih rijeĉi, koje to jasno potvrĊuju:

»Ono, što sam najviše ţelio, bilo je da vidim Našega Gospodina u toj svjetlosti, koju nam je Naša Gospa
stavila u srce.«

— Ti nisi vidio Majku Boţju u toj svjetlosti?

— Bilo nam je veoma toplo u toj svjetlosti, koja je Bog i u kojoj nismo izgorjeli. Kakav je Bog? To se ne
moţe saopćiti. Ne, zaista, to nikada nije moguće kazati. Ali, kakva šteta, što je On tako tuţan!

Ja sam ga vidio samo dva puta i ja ga toliko volim.

Ja sam bio toliko sretan, što sam vidio Našega Gospodina (13. listopada), ali još više što ga vidim u onoj
svjetlosti, u kojoj smo i mi bili. I Franjin kratki kontemplativni ţivot proći će ĉitav pod dojmom te »tuge
Boga«, koju je zapazio i koja ga je impresionirala, uĉinivši, da postane izvanredni mali »Boţji tješitelj«.

Prema svjedoĉanstvu nekog ĉovjeka, koji je bio prisutan tom ukazanju, sve se grane malog stabla zanjihaše i
nagnuše prema istoku, kad je Lucija najavila Gospin odlazak, kao da je to ona svojim plaštem pokrenula za
sobom.

Treće ukazanje 13. srpnja 1917.

Lucija nastavlja svoje svjedoĉanstvo:

»Neposredno po dolasku u Cova da Iria, kod hrastića, usred one mase ljudi, koji su molili krunicu, mi
vidjesmo odsjev one uobiĉajene svjetlosti i zatim Našu Gospu nad tim zelenim hrastovim grmom.

— Šta ţeliš od mene? — upitah je.

— Ţelim da doĊete i 13. idućeg mjeseca, da nastavite moliti krunicu svaki dan na ĉast Gospe od Krunice za
mir u svijetu i za svršetak rata, jer ona vam jedina moţe pomoći.

— Ţeljela bih da nam kaţeš tko si ti i da uĉiniš neko ĉudo da bi svi vjerovali, da se ti pojavljuješ.

— Nastavite dolaziti ovamo svaki mjesec. U listopadu ću kazati, tko sam, što hoću, i uĉinit ću ĉudo, koje će
svi moći vidjeti, da bi vjerovali. Ţrtvujte se za grješnike i ĉesto kaţite, a osobito svaki put, kad ĉinite kakvu
ţrtvu: »O Isuse, to je tebi za ljubav, za obraćenje grješnika i kao naknada za uvrede, koje se nanose
Bezgrješnom Srcu Marijinu.«

Poslije tih rijeĉi ponovo je rasklopila ruke kao prošlog mjeseca. Iz njih izbiju zrake svjetlosti. Tada mali
mistici ugledaju pakao. Nebeska Majka otkrila ga je njihovim nevinim oĉima, kojima su tako neoĉekivano,
sve stvari dobivale novo znaĉenje i otkrivala se prava bit svih zemaljskih pojava. Mijenjao se svijet. Onaj, u
kojem su dotada ţivjeli, nije bio jedini; bila je to dolina suza, kroz koju je trebalo proći. Bogatstvo i veliĉina
ovog svijeta bili su poput priviĊenja. A i pakao je bio realnost ĉija je spoznaja i vizija mogla izmijeniti ono
odveć zemaljsko, vremenite interese i brige, koje nas veţu za zemlju i sakrivaju nam put u Nebo. U duhu
iskrivljene pedagogije stavljene su primjedbe na to pokazivanje pakla. I to upravo u vremenu, kada je
institucija škole pala u ruke agenata pakla, gdje se obavlja sistematska dekristijanizacija. Majka Boţja će u
Baysideu najodluĉnije progovoriti o školama, koje je Sotona pretvorio u svoje lovište.

»Odsjev svjetlosti ĉini se kao da je prodirao zemlju, i mi vidjesmo kao jedan vatreni ocean. Vidjesmo
uronjene u vatru demone i duše. Duše osuĊenih bile su kao ţeravice, prozirne, crne i bronĉane, i imale su
ljudski oblik. Lebdjele su u tom poţaru, nošene plamenovima, koji su izbijali iz njih samih, s oblacima dima
padale su na sve strane, sliĉne iskrama, koje vidimo kod velikih poţara, bez teţine i bez ravnoteţe usred
krikova i cviljenja od bolova i oĉaja, koji su uţasavali i ĉinili, da dršćemo od straha. To je bilo upravo kod
vizije tih prizora, kad sam ispustila krik, koji su, kaţu, ĉuli. Demoni se razlikuju od osuĊenih po svojim
oblicima, strašnim i odbojnim, nepoznatih i neobiĉnih ţivotinja, ali transparentnih, poput ugljevlja kad se
uţari.« »Zaplašeni i kao da smo traţili pomoć, podigosmo oĉi k Našoj Gospi, koja nam reĉe s dobrotom i
tugom: "Vi ste vidjeli pakao, kamo odlaze duše jadnih grešnika. Da ih spasi, Bog ţeli ustanoviti u svijetu
poboţnost prema mome Bezgrješnom Srcu. Ako se izvrši ono, što ja kaţem, mnoge će se duše spasiti, i bit
će mir. Rat će se uskoro završiti. Ali, ako se ne prestane vrijeĊati Bog, za vrijeme pape Pija XI, zapoĉet će
jedan drugi, još strašniji rat. Kad jedne noći ugledate nepoznatu svjetlost, znajte, da je to veliki znak, koji
vam Bog šalje, da će kazniti svijet zbog njegovih zloĉina, ratovima, glaĊu i progonstvima Crkve i Svetog
Oca.

Da bi se sprijeĉio rat, dolazim ja, da traţim posvetu Rusije mome Bezgrješnom Srcu i priĉest prvih subota
kao naknadu.

Ako poslušate moje zahtjeve, Rusija će se obratiti, i bit će mir. Ako ne, proširit će se zablude širom svijeta,
izazivat će ratove i progonstva Crkve. Dobri će biti muĉeni, Sveti Otac će mnogo trpjeti. Mnogi će narodi
biti uništeni... Na kraju, moje će Bezgrješno Srce triumfirati. Sveti će Otac posvetiti Rusiju, koja će se
obratiti, i mir će neko vrijeme vladati na svijetu.

Toga nemojte nikome reći. Samo Franji moţete to kazati. Kad molite krunicu, ponovite poslije svake
desetke: — O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, oĉuvaj nas od paklenog ognja, dovedi u raj sve duše, a
osobito one, kojima je najpotrebnije tvoje milosrĊe!"

Kao i prije, poĉela se Gospa dizati prema Istoku, sve dok nije išĉezla u beskrajnom plavetnilu. Mnogi se još
sjećaju noći izmeĊu 24. i 25. sijeĉnja 1938., koja je bila obasjana nekom neobjašnjivom svjetlošću, o kojoj
su pisali svi svjetski listovi s razliĉitim komentarima i s razliĉitim tumaĉenjima.

Sestra Lucija je bila rekla, da je taj »veliki znak« što ga je Naša Gospa najavila kao predznak kazne, koja će
snaći svijet; a, kako znamo to je bio drugi svjetski rat, koji je zapoĉeo u rujnu 1939. godine. Ta svjetlost bila
je crvena kao krv i plamena kao vatra. Ona je prekrivala cijeli horizont na sjeveroistoku i njen odsjaj
izazivao je muĉna predosjećanja; to je bilo nalik svjetlu velikog poţara.

Biskup iz Leirije, nakon otvaranja tajne, pisao je u Katoliĉkoj reviji Portugala od listopada - studenog 1960.
s aluzijama na onaj nepoznati dio poruke:

»... Za dobre tu ne postoji nikakav razlog za beznaĊe; neka imaju povjerenje u Gospodina i umnoţe svoje
molitve; ali oni, koji nisu u stanju milosti, neka se što prije pomire s Gospodinom. Neka nastoje nikada ne
izgubiti to stanje milosti i neka se trude voditi kršćanski ţivot, odriĉući se zabava mondenog ţivota, ĉineći
pokoru.

Milijarde, koje se bacaju na naoruţanje i obranu zemlje, ništa ne koriste, ako sam Gospodin ne oĉuva mir.
Svijet bi patio kao nikada dosada, kad se mir ne bi saĉuvao.

Ono, što u najvećoj mjeri izaziva Boţju srdţbu, to nisu grijesi neprijatelja, nego ravnodušnost i licemjerje
brojnih ljudi, koji se nazivaju kršćanima, koji idu u crkvu, ali ne prakticiraju ni milosrĊa, ni pravde, već
sudjeluju u svjetovnim zabavama i neĉednim modama. Ti laţni kršćani glavni su krivci Boţje ogorĉenosti i
kazne, koja dolazi, ako se ne bude ĉinila pokora.«

Četvrto ukazanje 19. kolovoza 1917.

Zbog pojava u Irijskoj dolini uzbunila se portugalska masonerija, koja je suvereno vladala tom zemljom i
pokazala svu mjeru svoje nepodnošljivosti prema kršćanima, progoneći vjeru i ukidajući slobode; u
portugalskoj praksi i opet je sasvim demantirana tolerancija, koja je po njima bila propagirana.

Masonske loţe, posebno one iz Leirije i Santarema, povele su borbu protiv Marijinih ukazanja. Kotarski
naĉelnik u Ouremu, na ĉijem se podruĉju nalazila i fatimska ţupa, bio je ĉlan loţe u Leiriji; njegovo će ime
ostati zapisano i spominjano uvijek, kad se bude govorilo o fatimskim ukazanjima. Artur Oliviero Santos,
nazvan Ferblantier, bit će od nekih smatran kao neka bijedna varijacija Poncija Pilata, pred koga će biti
dovedena ta djeca, fatimski vizionari. On je naredio 11. VIII, da mu doĊu Lucija, Franjo i Jacinta zajedno s
roditeljima. Djeca su imala poći 13. kolovoza u susret Kraljici Neba, a našla su se u zatvoru, u Vila Nova de
Ourem gdje su bila muĉena tri dana.

Ali djeca nisu odala »svoju tajnu«.

Pa ipak, i toga dana, o podne 13. kolovoza, mnogo je naroda došlo na mjesto ukazanja. Iznenada zemlja se
potrese, kao od udara nekog snaţnog groma, a nebo ispresijeca munja. Sve se zbilo, kao da su djeca ondje.
Kao i obiĉno bljesak je najavljivao Djeviĉin dolazak; njeţni oblak pojavi se nad ĉesminom, zadrţa se
desetak minuta, a zatim se uzdignu i išĉeznu.

Ĉetvrto ukazanje zbilo se 19. kolovoza. Evo, i opet prema Lucijinu pripovijedanju, kako se to desilo: »Bila
sam sa stadom u društvu s Franjom i njegovim bratom Ivanom na mjestu zvanom »Valinhos«, kad osjetismo
pribliţavanje neĉeg nadnaravnog, što nas obavi.

Naslućujući da bi se mogla pojaviti Naša Gospa i da bi je moglo oţalostiti što nema Jacinte, da je vidi,
zamolih njezina brata Ivana, da je pozove. Kako on ne htjede odmah otići, ja mu obećah dva ventueza, i on
otrĉa.

U meĊuvremenu ja i Franjo opazismo odsjev svjetla što smo ga mi nazivali sijevanjem. Stiţe i Jacinta, i mi
ugledasmo ĉasak poslije Našu Gospu nad ĉesminom.

— Šta ţelite od mene?

— Ţelim, da nastavite dolaziti u Irijsku Dolinu svakog trinaestoga i da nastavite moliti krunicu svaki dan.
Posljednjeg mjeseca uĉinit ću ĉudo, kako bi svi vjerovali. Da vas nisu bili odveli u grad, ĉudo bi bilo još
veće. Sveti Josip će doći s Djetetom Isusom, da svijetu dadne mir; Naš Gospodin će doći blagosloviti narod,
kao i Naša Gospa, koja će se pojaviti kao Ţalosna Gospa.

— Šta ţelite da se uĉini s novcem što ga narod ostavlja u Irijskoj dolini?

— Naĉinite dva nosila (za procesije). Jedno ćeš nositi ti s Jacintom i sa još dvije djevojĉice, obuĉene u
bijelo. A drugo neka nosi Franjo s još tri djeĉaka. Novac neka bude za svetkovinu Gospe od svete krunice,
a, što pretekne, neka bude za pomoć kapelici, koju treba sagraditi.

— Ţeljela bih vas zamoliti za ozdravljenje nekih bolesnika.

— Dobro, neke ću ozdraviti u toku godine.

I, poprimivši ţalostan izgled, reĉe: »Molite, molite mnogo i ĉinite ţrtve za grješnike! Ima mnogo duša, koje
odlaze u pakao, jer nema nikoga, da se ţrtvuje i da se za njih moli.«

I kao obiĉno, poĉela se uzdizati prema Istoku. Za uspomenu na ovo ukazanje, Lucija je otkinula granĉicu s
malog hrasta i donijela je kući; od nje se kuća odjednom ispunila izvanredno ugodnim mirisom. Tek, kad
osjetiše taj divni miris, roditelji promijene mišljenje o Luciji i nisu je više sumnjiĉili.

Dani, a osobito mjeseci, razdoblja su njihova stalnog usavršavanja. Djeca prihvaćaju ţrtve. Ona su upoznala
pakao, ali i ljude, koji se protive istini, koji pripadaju tajnim društvima i koje nazivaju »agentima pakla«.
Ĉesto se bacaju niĉice na zemlju i ponavljaju AnĊelovu molitvu. Ĉine pokoru; satima, danima, pa i
mjesecima, trpe ţeĊu; odriĉu se voća, ali i kojeg zalogaja svoje skromne hrane, nekad i cijelog objeda.
Koprivom i uţetima mrtvili su svoja njeţna tijela...
Peto ukazanje

Oko 30.000 ljudi sabralo se u Irijskoj dolini. Toĉno o podne sunce, koje se ţarilo, poĉe gubiti svoj sjaj; nebo
zadobije boju ţutog zlata. Svijetla kugla pomicala se nebom od istoka prema zapadu; zraĉila je neku
blistavu svjetlost, koja je oĉima bila veoma ugodna. Na isti naĉin je išĉezavala, poslije ukazanja, dok je iz
neba padalo neko bijelo cvijeće, latice obojene duginim bojama, i pahuljice poput onih snjeţnih, koje su
nestajale na izvjesnoj visini ne dospijevajući do zemlje. Bijeli oblak obuhvati ĉesminu i djecu; prema izjavi
veleĉasnog oca Quaresima, koji je prisustvovao tom prizoru sa još ĉetiri druga svećenika, saznajemo, da je
bijeli oblaĉić vidjela većina hodoĉasnika i da je on ostao na ĉesmini za sve vrijeme ukazanja i razgovora
vidjelaca s Gospom; on ga je nazvao »Gospina kola«. Sunce je, dolaskom Gospe, gubilo sve više i više sjaj;
na nebu su se vidjele i zvijezde. Zrak je bio svjeţ.

Lucija opisuje oklonosti petog ukazanja ovako:

—Kad se pribliţilo vrijeme ukazanja, pošla sam onamo s Jacintom i Franjom. Bili smo okruţeni mnoštvom
ljudi, izmeĊu kojih smo se teškom mukom probijali. Putevi su bili prepuni ljudi. Svatko nas je ţelio vidjeti i
s nama govoriti. Nije se tu gledalo na ljudski obzir. Mnoge osobe, pa i gospoda i gospoĊe probijahu se kroz
mnoštvo i bacahu se na koljena pred nama, moleći, da iznesemo Gospi njihove nevolje. Drugi, koji se nisu
mogli progurati do nas, vikali su izdaleka: "Za ljubav Boţju, molite Gospu, da mi ozdravi sina, sakat je!" Ili:
"Neka ozdravi i mog sina, slijep je!" Hi: "I moga, gluh je!" Druge su govorile: "Neka mi povrati sina, muţa,
otišli su u rat." Ili: "Neka obrati jednog grešnika.", "Neka mi dade zdravlje, bolujem od tuberkuloze!' I tako
dalje.

Tu je izlazila na vidjelo sva bijeda ĉovjeĉanstva. Neki su vikali sa stabala, kamo su se bili popeli, da vide
kad budemo prolazili... «

Na svojim jadnim putevima izmeĊu Aljustrela i Irijske doline, ta djeca mogla su doţivjeti nešto od
veliĉanstvenih i uzbudljivih Gospodinovih puteva kroz Palestinu. U svakom sluĉaju Lucija će u svojim
»memoarima« uoĉiti tu paralelu sa svom poniznošću. Zahvaljivala se Bogu, prinašajući mu vjeru
portugalskog naroda i razmišljajući, »što bi ovaj uĉinio, kad bi pred njega došao Isus, kada se tako baca na
koljena pred troje skromne djece, samo zato, što im je ukazana milost da govore s Majkom Boţjom.«

»Konaĉno smo stigli u Irijsku dolinu«, nastavlja Lucija, do hrastića i poĉeli smo s narodom moliti krunicu.
Malo zatim, vidjesmo odsjev svjetla i zatim Našu Gospu nad ĉesminom.

Ona nam je kazala: "Nastavite moliti krunicu, da biste postigli konac rata. U listopadu će doći i Naš
Gospodin, Ţalosna Gospa, Karmelska Gospa, sveti Josip s djetetom Isusom, da blagoslovi svijet. Bog je
zadovoljan s vašim ţrtvama, ali ne ţeli da noću nosite konopac. Nosite ga samo danju."

— Zamolili su me, da od tebe izmolim mnoge stvari: ozdravljenje nekih bolesnika, jednog gluhonijemog...

— Dobro je, neke ću ozdraviti, a druge ne. U listopadu ću uĉiniti ĉudo, da bi svi vjerovali.

I poĉela se uzdizati, a onda je išĉezla na uobiĉajen naĉin.« I, kao što smo kazali, poĉelo je padati neko
cvijeće s neba, latice u duginim bojama, pahuljice poput snjeţnih...

Hodoĉasnici su se razilazili u ţelji, da se opet vrate i da budu svjedoci ĉuda. Glas o ukazanjima Bl. Marije
prošao je cijelim Portugalom. Novi hodoĉasnici su se već pripremali u duhu. Masonerija je strepila od
poraza, koji se je već osjećao u zraku. Zato su nastavili bjesomuĉnu kampanju u štampi i pripremali nove
spletke.
Poboţna Lucijina majka, razborita i istinoljubiva Roza dos Santos, najviše je strepila od novih dogaĊaja.
Ona, koja je u strogosti i istinoljubivosti, tako dugo sumnjiĉila Luciju, bila je najviše od svih roditelja
preplašena, kada je, uoĉi posljednjeg ukazanja, vidjela kako dolaze bujice ljudi iz najudaljenijih krajeva,
kako poboţno i dostojanstveno prolaze pored njihove kuće, kroz Aljustrel, i slijevaju se u Irijsku dolinu.
Intimno, ona je još sumnjala, da li će se zbiti najavljeno ĉudo; a, ako se ne dogodi, onda bi to mogao biti
povod novih stradanja te djece, koja su se tako neoĉekivano našla u vrtlogu velikih dogaĊaja.

Šesto ukazanje 13. listopada 1917.

»Napustili smo kuću vrlo rano«, piše Lucija, »jer smo pretpostavljali, da ćemo se zadrţati na putu. Ondje je
već bila prisutna masa svijeta (70.000 ljudi). Kiša je pljuštila. Moja majka, kojoj je nemir razdirao srce,
neizvjesna pred dogaĊajima, koji će se zbiti, plašeći se, da je ovo posljednji dan mog ţivota, ţeljela je da me
prati na ovom putu.

Na putu su se zbivale one iste scene iz prošlog mjeseca, ali su bile brojnije i dirljivije. Ni blato po putovima
nije spreĉavalo ljude, da se bacaju na koljena u stavu poniznosti i moljenja.

Stigavši u Irijsku dolinu do ĉesmine, potaknuta nekim nutarnjim poticajem, zamolih narod, da zatvore
kišobrane, da bi se molila krunica. Odmah zatim vidjesmo odsjev svjetlosti i zatim Našu Gospu na ĉesmini.

— Šta ţeliš od mene?

— Ţelim, da se ovdje podigne kapela meni na ĉast. Ja sam Kraljica svete krunice. Nastavite svakog dana
moliti krunicu. Rat će se naskoro završiti, i vojnici će se ubrzo vratiti svojim kućama.

— Imala bih vas mnogo toga moliti: da ozdravite... da obratite grešnike... Da li ćete mi to uslišati?

— Jedne ću ozdraviti i obratiti, druge ne. Potrebno je da se poprave i da mole za oproštenje za svoje grijehe.
Tada Naša Gospa postade veoma ţalosna: »Neka ljudi više ne vrijeĊaju Našega Gospodina, jer je već
previše vrijeĊan!«

I, otvorivši ruke Ona uĉini da iz njih sine odsjev prema suncu. I, dok se uzdizala, odsjev njezina sjaja
nastavi da se usmjerava prema suncu. Eto, to je bio razlog, radi kojega sam povikala da pogledaju prema
suncu. Nije mi bio cilj da na sebe svratim paţnju naroda. Nisam ni vodila raĉuna o njihovoj prisutnosti. To
sam uĉinila jedino na poticaj neke nutarnje sile.

Kad je naša Gospa išĉezla na beskrajnom obzorju neba, mi vidjesmo, u blizini sunca, sv. Josipa s Djetetom
Isusom, i Našu Gospu, obuĉenu u bijelo plavi plašt. Ĉinilo se, kao da sv. Josip i Djetešce Isus blagoslivljaju
narod, s pokretima ruku, u obliku kriţa. Nešto kasnije ta slika išĉezne, i sada vidjeh Našega Gospodina i
Našu Gospu, koja je imala lik Ţalosae Gospe. Naš Gospodin kao da je blagoslivljao svijet, na isti naĉin kao i
sv. Josip. Kada i ova pojava nestade, uĉini mi se, da vidim Našu Gospu, u liku Gospe od Karmela. Bila je
obuĉena u bijelo, imala je plavi plašt i u ruci je drţala škapular«.

Tako je Lucija opisala ukazanje od 13. listopada 1917. godine.

A, dok su djeca u ekstazi promatrala nebeske osobe, ĉudo, koje je nagovijestila Djevica Marija, odigravalo
se pred svim hodoĉasnicima. Sedamdeset tisuć hodoĉasnika bili su svjedoci ĉuda sa suncem; vidjeli su ga i
mještani okolnih sela, daleko izvan Fatime, okolo naokolo.

Kiša, koja je padala sve vrijeme, iznenada prestade. Oblaci se razmakoše i sunce se pojavi u svom sjaju. U
zenitu je ono bilo nalik srebrnoj ploĉi. Zatim poĉne drhtati, potresati se. Pribliţavalo se zemlji, vrteći se oko
sebe poput plamenog toĉka, raspršujući snopove svjetla. Tokom ĉetiri minute sunĉev sjaj je naizmjence
postajao ţut, zelen, crven, ljubiĉast... poslije naglog zastoja, sunce ponovo nastavi svoj blještavi ples.
Hodoĉasnici u Irijskoj Dolini imali su dojam, da im se sunce naglo pribliţuje. Tri puta se odvajalo od
nebeskog svoda i vraćalo svojoj prirodnoj putanji; tri puta se ponavljala ta ĉudesna sunĉeva igra. Ljudi su
bili uţasnuti. Mislili su, da je nastupio sudnji dan. Narod u blatu, na koljenima, izgovarao je rijeĉi pokajanja.
ViĊeni su veliki griješnici i nevjernici, kako se duboko kaju u tom ĉasu svog obraćenja. Odjednom iz dubine
grudi, potekoše prestrašeni poklici: »Ĉudo, ĉudo! ... Ja vjerujem u Boga ... Oprosti mi, moj Boţe ... Zdravo,
Marijo... Milost! Milost! Oprosti mi, moj Boţe, smiluj mi se! ...«

Sunce se konaĉno ustalilo na nebu. Ljudi su se smirivali. Usprkos dugim kišama i blatu, u kojem su kleĉali,
oni sada s ĉuĊenjem primijete da su njihova odijela suha i ĉista.

Takvih sluĉajeva, da su Ţidovima haljine i obuća ostali saĉuvani kroz ĉetrdeset godina, nalazimo i u Starom
Zavjetu (Knjiga obnovljenog zakona 8,4) na tri mjesta. Bog, koji ih je pozvao u pustinju, brinuo se za
njihovu hranu, odijelo i obuću; ali, i u današnjim danima, to se desilo Matiji Lašutu na Ţivĉaku u Turzovki.
»I za odijelo, što se tjeskobno brinete? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! ... Ne brinite se tjeskobno i ne
govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! — ta to sve traţe i pogani — jer vaš
nebeski Otac zna, da vam je sve to potrebno. Zato najprije traţite kraljevstvo Boţje i njegovu pravdu, a sve
će vam se ostalo dodati!« (Mt. 6,28,31,32,33).

Jedno sintetiĉko djelo o Marijinim ukazanjima trebalo bi smjestiti u konkretne okvire duha vremena, usred
povijesnih fakata, sve pojave i poruke Presvete Djevice. Tad bi se lakše shvatio duboki smisao tih rijeĉi,
koje se s Neba upućuju zemlji. Takvo sintetiĉko djelo, koje bi najbolje odgovaralo tim zahtjevima, još nije
napisano. Presveta Djevica pojavila se u La Salette godine 1846. usred burnih vremena, uoĉi revolucije,
koje su potresle Evropu, neposredno pred stvaranjem jedne militantne antikršćanske internacionale i, s
druge strane, jedne dijaboliĉke sekte, zasnovane na zazivanju duhova, koja će se nazvati spiritizam.
Pervertirani materijalizam i izopaĉeni, laţni spiritualizam, bit će dva pola raspolovljene duše jedne
civilizacije u konvulziji...

I Fatimska ukazanja, koja su se zbila za vrijeme prvog svjetskog rata, pošto je krv potekla Srbijom i
Flandrijom, Tirolom i Galicijom, i širom Evrope, najavit će dogaĊa-je o kojima tada nitko nije ni sanjao, a
koji su danas već krvava realnost. Presveta Djevica najavila je u Fatimi svršetak jednog rata i poĉetak
drugog, »ako se svijet ne popravi...« Treća fatimska tajna govori, po svoj prilici, o trećem svjetskom ratu i
više od toga — o Velikoj Kazni, »koja će pasti na sav ljudski rod. Ne danas, ni sutra, nego tokom druge
polovice dvadesetog vijeka«.

A mi smo, danas, duboko već zašli u tu drugu polovicu dvadesetog stoljeća i sva zla nasljeĊa minulih
vjekova daju već najgore plodove; »permissive society«, društvo u kojem je sve dopušteno, koje je izopaĉilo
smisao ljudske slobode i ukinulo pojam grijeha, propovijeda na sve strane sredstvima masovnih medija;
laţni su proroci u akciji. Poslije tog niza ukazanja, nastalo je razdoblje borbe za njihovo priznanje, doba
sumnje u njihovu istinitost, a sve u uslovima tadašnjeg portugalskog društva, kojim je diktirala masonerija.

Dne 23. listopada 1917. godine došli su masoni iz Santarema i okolnih mjesta s Antonijem Pialhom,
naĉelnikom općine Salvador, u Irijsku dolinu, da posjeku ĉesminu, a poboţne predmete, koje je tu narod
ostavio, odnesu u Santarem. Sutradan predmeti su bili izloţeni i svetogrdno komentirani, a zatim su masoni
organizirali »procesiju« kroz grad i, rugajući se, pjevali Gospine litanije. Ta sramotna i bogohuina orgijanja
ostala su zabiljeţena u mjesnim novinama »Diario de noticias«.

Masoni su već ţivjeli u atmosferi poraza, a politiĉka situacija, koja je nastala u zemlji poslije izbora od 14.
listopada 1917. godine, nije bila za njih povoljna. Na tim su izborima oni izgubili u Lisabonu 95.000
glasova, a isto toliko u Leiriji. Taj neoĉekivandi poraz oni su pripisali Gospinim ukazanjima u Fatimi. »O
seculo«, je pisao, da je do ovog poraza došlo prije svega »krivnjom Djevice« — »falta de Virgem«.
Pobijedile su stranke sklone vjeri.
Katolici Santerema, ohrabreni tom izbornom pobjedom, napisali su protestno pismo ministru unutrašnjih
poslova, povodom te bogohulne masonske »procesije«, kada je »ĉasni kip Djevice, koja je kroz sva
razdoblja povijesti uvijek blagotvorno bdjela nad sudbinom našeg naroda, bio izvrgnut najodvratnijim,
nepojmljivim i strašnim uvredama«.

Ministru su stizala protestna pisma sa svih strana. Protuvjerska stranka, koja je samo prije dva mjeseca prog-
nala biskupa iz Porta, D. Antonija Borosa, sada se borila za opstanak. Srušena je 5. prosinca 1917. godine.

Poslije nacionalistiĉke revolucije dr. Sidonija Paisa, nastoji se ispraviti nepravda nanesena Crkvi i
uspostaviti dobar odnos sa Svetom Stolicom. Na plebiscitu narod je podrţao ovo nastojanje: od 550.000
predanih glasova bilo ih je 500.000 za dobar odnos sa Sv. Stolicom. U Portugal vraćaju se prognani biskupi,
redovnici i redovnice; biskupima se vraćaju sjemeništa i ostala crkvena imanja.

U tmini konspiracije još su djelovale masonske loţe. Na inicijativu ministra unutrašnjih poslova, poslije
ţestoke kampanje u tisku, tokom travnja, primijenjene su stroge mjere protiv hodoĉasnika, koji su
hodoĉastili u Irijsku dolinu za treću obljetnicu Gospinih ukazanja, 13. svibnja 1920. godine. Pa ipak,
usprkos svim poteškoćama, hodoĉasnici su se sakupili i u sabranosti i molitvi proslavili taj Gospin dan. Ali
kako nije bilo drugih vanjskih manifestacija, koje su bile zabranjene, kotarski naĉelnik mogao je javiti
svojim starješinama: »Reakcija je 13. svibnja pretrpljela teţak udarac«, a od svoje loţe dobio je pismenu
pohvalu za svoju zasluge i uspješnu borbu protiv »izmišljenog ĉuda u Fatimi, kojim kler izrabljuje neznanje
naroda«.

MeĊutim ĉinjenica je bila, da se kler drţao podalje, a oni najrazboritiji svećenici, meĊu koje treba ubrojiti i
ţupnika, pomno su istraţivali sluĉaj. Crkva je hodala u »ĉizmama od olova« ...

U noći izmeĊu 5. i 6. oţujka 1922. godine Irijskom dolinom odjeknule su ĉetiri eksplozije. Nepoznata lica
postavila su mine ispod ĉetiri ugla kapelice i digli je u zrak. Petu su minu postavili pod panjem ĉesmine, ali
ona nije eksplodirala. Poslije tih odjeka bombi, vjernici su se okupljali još u većem broju; u nedjelju, 13.
oţujka, šest tisuća ljudi pošlo je u pokorniĉkoj procesiji iz Fatime u Irijsku dolinu, da na zgarištu kapele
izmole krunicu s uzdignutim rukama.

I u svom domu Lucija je bila izloţena stalnim sumnjiĉenjima. Njena majka, Roza dos Santos, istinoljubiva
ţena, bdjela je nad djetinjstvom i krepostima svoje najmlaĊe kćerke Lucije u domu, koji se raspadao, jer
otac je porodice bio pijanica. Obitelj Manuela Marta, ĉija su najmlaĊa djeca bila Franjo i Jacinta, bila je
uzorna u svakom pogledu, i kad je Jacinta prva sve ispripovijedila o ukazanju Majke Boţje doĉekali su je s
nepovjerenjem i sumnjiĉenjima.

Manuel Marques Ferreira, tadašnji ţupnik u Fatimi, bio je strog prema sebi i prema drugima. On je briţno
vodio zapisnik o svim dogaĊajima u vezi s Gospinim ukazanjima u Irijskoj dolini, a da bi izbjegao
prigovorima protivnika vjere, nije dolazio u Irijsku dolinu za vrijeme ukazivanja. U novinama »O Ouriense«
i »A ordem« on je pisao: »Vjernicima je ţao, što ne idem na mjesto ukazanja; ali, da onamo idem, nevjernici
bi umanjili vrijednost dogaĊaja, kad bi me vidjeli ondje. Djevici nije potrebno, da ţupnik bude prisutan, da
bi oĉitovala svoju dobrotu; a potrebno je, radi protivnika vjere, da ţupnik bude odsutan...»

Lisabonski kardinal D. Mendes Belo izdao je strogu zabranu, da se svećenici, pod prijetnjom izopćenja, ne
smiju ni u ĉemu miješati u »fatimske dogaĊaje«, a posebno da ne smiju ići u Irijsku dolinu.

Dne 5. kolovoza 1918. godine vaţan je datum za razvoj fatimskih dogaĊaja. Toga je dana imenovan za
biskupa obnovljene leirijske biskupije Dom José Alves Correia da Silva, profesor u bogosloviji u Porto i
urednik katoliĉkog lista »A liberdade«. Bio je ĉvrstoga karaktera, borben i veoma poboţan. Za vrijeme
protuvjerskih progona 1910. godine bio je mnogo muĉen. Danima je drţan u kacama hladne vode, pa su mu
noge promrzle i postao je hrom. Na Veliku Gospu 1920. godine novi leirijski biskup posvetio je svoju
biskupiju, sebe i svoj rad Presvetoj Bogorodici, a i sama katedrala bila je posvećena Uznesenju Gospinu u
nebo. Poĉetkom listopada 1921. godine biskup je skinuo zabranu svojim svećenicima dolaziti u Irijsku
dolinu. Prva sveta Misa na mjestu Gospina ukazanja sluţena je 13. listopada 1921. godine.

Poruka Gospina, koju je biskupu prenijela Lucija, i kiša ruţa, koju je on sam vidio, bilo je presudno za
donošenje njegove odluke. Dne 3. svibnja 1922. godine leirijski biskup imenovao je kanonsku komisiju s
ciljem, da se utvrdi istina o fatimskim ukazanjima, koja je radila sporo i temeljito. Jacinta i Franjo već su
bili mrtvi, a Lucija u školi za ĉasne sestre u Vilaru kod Porta, kamo je komisija odlazila, da bi je ispitala.

Komisija je završila rad 14. travnja 1929. godine, a 13. listopada slijedeće godine biskup je svojom odlukom
odobrio kult Fatimske Gospe. Oni mali ljudi, kao pouzdani vjernici i kao strpljivi, razboriti i ustrajni
zagovornici jedne poboţnosti, s duhom molitve i karizmom otvorenog srca prema nadnaravnom i prema
Presvetim Srcima Isusa i Marije, koja su kopljem i maĉem probodena, doĉekali su taj triumf svoje Gospe u
radosti. Kada je saopćena odluka, u Irijskoj je dolini bilo okupljeno 100.000 hodoćasnika.

Te male duše koje, mole krunicu i dolaze izdaleka, s prašinom i umorom dugih puteva, njihove molitve i
njihove ţrtve bili su prvi plodovi, kao i one nebrojene konverzije i izlijeĉenja ... Trebalo bi poznavati sve
one sotonske makinacije u jednom izopaĉenom vremenu, sve one »sile tmina«, koje u tami konspiracije
pletu svoje paklene spletke, kao što bi trebalo imati na umu i moć sotone, da bi se lakše shvatila obazrivost i
sporost koja prati donošenje takve odluke. Zato se moţe i kazati, da je glavni kriterij Crkve bio onaj, na koji
je ukazao sam Naš Gospodin: »Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati. Jer dobro drvo ne raĊa loše
plodove, niti zlo drvo raĊa dobre plodove« (Mat 7,16-18).

Lisabonski kardinal D. Manuel Cerejeira, govoreći o Gospinim ukazanjima u Fatimi, iznio je misao koja,
dakako, potvrĊuje one iste stavove leirijskog biskupa ili ono objašnjenja Sv. Kongregacije obreda od 12.
svibnja 1877. godine; on je kazao: »Gospina ukazanja u Fatimi ljudska su istina, a ne boţanska, jer ona
pripadaju baštini istina dokazanih povijesnim razlozima, a ne pripadaju blagu Objave. Kad crkvena vlast
izjavi, da se moţe u njih vjerovati, ona tom izjavom ne mijenja narav, niti one po toj izjavi postaju
predmetom Boţje objave«.

Biskup je naveo 11 razloga, koji su utjecali na donošenje odluke:

1. Djeca, kojima se Gospa ukazala, odgovaraju uvjetima, koje postavljaju vjera i znanost za vjerodostojne
svjedoke: — oni su poboţni, ponizni, ĉedni, ljubazni, veseli, poslušni, pristojni u svojim izjavama i onda,
kad im se prijeti smrću; toĉni i bez protuslovlja, bilo da su pitani pojedinaĉno ili skupno, nepodmitljivi; nisu
htjeli primati niti novaca niti darova. Djeca su bila zdrava i nisu pokazivala nikakvih psihiĉkih ni moralnih
nedostataka.

2. Roditelji djece u dobrom su stanju. Nisu iskorištavali viĊenja djece u svoju korist. Kako su ţivjeli i radili
prije Gospina ukazanja, tako su nastavili i kasnije.

3. Gospina ukazanja bila su popraćena vidljivim vanjskim znacima, kao što su: oblaĉak magle kraj ĉesmine,
dok je Gospa prisutna, a posebno oni ĉudni znaci na suncu 13. listopada 1917. godine, koje su svojim oĉima
vidjele tisuće hodoĉasnika, iako ih nije zabiljeţio ni jedan opservatorij.

4. Progoni drţavnih vlasti protiv djece i hodoĉasnika nisu umanjili nego povećali poboţnost prema
Fatimskoj Gospi, Progoni su prema Svetom Pismu (Mat. 16,24; II Tim. 3,12; Dj 14,22) jedan od Boga
predviĊenih znakova za istinitost. To se potvrĊuje mnogobrojnim pnmjerima iz povijesti Katoliĉke Crkve.

5. Drţanje crkvenih vlasti, u prvim godinama, bilo je otvoreno protivno Gospinim ukazanjima, i zato se ne
moţe reći, da ih je ona nametnula; to ona nije u stanju uĉiniti ni sad, jer nema sredstava za to, a posebno
leirijska biskupija, koja je najsiromašnija.
6. Ogroman broj hodoĉasnika, koji dolaze neprestano i odasvud, i pored velikih poteškoća na putu, snaţan je
dokaz, da se u Irijskoj dolini stvarno osjeća prisutnost Majke Boţje; Gospa to pokazuje svojim ĉudesima, a
hodoĉasnici to osjećaju u svojim srcima.

7. Red, koji godinama vlada i postoji na tome mjestu, i pored tisuća hodoĉasnika, takoĊer je znak u korist
Fatimske Gospe.

8. Brojni bolesnici, koji s velikim naporom dolaze u Irijsku dolinu i tu nalaze ozdravljenje i olakšicu,
potvrĊuju, da ih tu uslišava Ona, koju Crkva naziva »Zdravlje bolesnih«.

9. Obraćeni grješnici sa svoje strane — a njih je velik broj — tvrde, da su u Irijskoj dolini naišli na
»Utoĉište grješnika«.

10. O Majci milosrĊa govore i njezin zagovor potvrĊuju i dokazuju tisuće i tisuće skrušenih ispovijedi, jer se
u Irijskoj dolini rado otvaraju i najokorjelija srca.

11. I u znak iskrene zahvalnosti vjernici ostavljaju ondje mnogobrojne i tako skupocjene darove, da je to
pravo ĉudo. S tim darovima poĉela se 1928. godine graditi velika crkva i dvije zgrade za bolesnike.

Lucijina poruka

Poruku je prenio otac Agostino Fuentes, postulator u postupku beatifikacije Franje i Jacinte. Objavljena je u
reviji »La Immaculada«, od sijeĉnja — veljaĉe 1959. godine i u »Messagero del Cuore di Maria«, u broju 8.
do 9. kolovoza, publicirana u Rimu sa sluţbenom autorizacijom, a zatim objavljena u brojnim drugim
publikacijama. Otac A. Fuentes: »Donosim vam poruku koja je izvanredno hitne naravi: Sveti Otac dozvolio
mi je posjetiti Luciju, koja je sada u Coimbri kao bosonoga karmelićanka. Ona me je primila u najvećoj tuzi.
Bila je izmršavjela i veoma ţalosna; kazala mi je:

'Oĉe, Gospa je veoma nezadovoljna, jer se nije vodilo raĉuna o njezinoj poruci iz 1917. godine. To nisu
ĉinili ni dobri ni zli. Dobri su nastavili svoj put, ne brinući se, ne slušajući zahtjeve Neba, a zli su nastavili
svoj hod, širokim putem propasti, ne vodeći nikakva raĉuna o kaznama, koje im prijete.

Vjerujte mi oĉe, da će Bog vrlo brzo kazniti svijet. Kazna je imanentna. Materijalna kazna bit će uskoro.
Zamislite, moj oĉe, kolike duše padaju u pakao zato, što se nitko ne moli i ne ĉini pokore za njih. Sve to je
razlog ţalosti Presvete Djevice.

Oĉe, reci svima, što mi je Gospa toliko puta rekla: Mnogi će narodi nestati s lica zemlje. Narodi bez vjere u
Boga bit će biĉ, izabran od samog Boga, da kazni ĉovjeĉanstvo, ako mi, molitvom i svetim sakramentima ne
postignemo njihovo obraćenje. — Reci to, oĉe, da je Sotona zapoĉeo odluĉnu bitku protiv Gospe; i zato jako
ţalosti Marijino Preĉisto Srce pad duša redovniĉkih i svećeniĉkih. Demon znade, da redovnici i svećenici,
gazeći svoje uzvišeno zvanje, tim upropaštavaju mnoge duše. Jedva smo još u mogućnosti da zadrţimo
kaznu Neba. Imamo na raspolaganju dva efikasna sredstva: MOLITVU i ŢRTVU. Sotona će uĉiniti sve, da
nas rastrese i da nam oduzme volju za molitvu. Ili ćemo se spasiti, ili ćemo svi zajedno propasti.

Zato, oĉe, treba reći ljudima: da ne oĉekuju poziv na molitvu i pokoru niti od Vrhovnog Svećenika, niti od
biskupa, niti od ţupnika, niti od redovniĉkih generala. Vrijeme je već, da svaki po svojoj inicijativi izvršuje
sveta djela, da uskladi svoj ţivot prema pozivu Presv. Djevice. Sotona hoće da zavlada posvećenim dušama,
trudi se da ih pokori, tako da preko njih zavede i druge na konaĉnu nepokoru; sluţi se svim lukavsvima,
sugerira, da se modernizira redovniĉki ţivot. Od toga dolazi neplodnost unutarnjeg ţivota i nehaj
svjetovnjaka za odricanje i zo potpunu posvetu Bogu. (Razumije se, da nemamo ništa protiv
posuvremenjenja Bogu posvećenih osoba u smislu koncilskih dokumenata. A, da to nije, vide i bolno
osjećaju i naši dobri vjernici, koji radi toga mnogo trpe. A najviše trpi sam Sveti Otac, koji o tome svaki ĉas
javno govori).

Sjeti se, oĉe, da su dvije ĉinjenice djelovale na posvećenje Jacinte i Franje: velika Marijina bol i viĊenje
pakla. Gospa kao da se nalazi izmeĊu dva maĉa; s jedne strane, ona vidi ĉovjeĉanstvo kako ostaje
tvrdoglavo i ravnodušno pred naviještenim kaznama; s druge strane, ona gleda kako pogrĊujemo sakramente
i preziremo kaznu, koja nam se pribliţava, ustrajno ostajući u bezvjerju, sjetilnosti i materijalizmu.

Gospa je izriĉito rekla: »Pribliţavamo se posljednjim vremenima«. Ovo mi je ponovila tri puta.

a) Prvo, Ona kaţe da je Sotona zapoĉeo odluĉnu bitku, to znaĉi: konaĉnu, iz koje će jedan od dvojice izaći
kao pobjednik ili kao pobijeĊen. Ili smo s Bogom, ili smo sa Sotonom.

b) Drugi put mi je ponovila da je kao posljednji lijek dan svijetu: SVETA KRUNICA I POBOŢNOST
BEZGRJEŠNOM SRCU MARIJINU —

c) Treći put mi je rekla: Kad budu iscrpljena sva sredstva i prezrena od ljudi, donosi nam zadnje sidro
spasenja: Presveta Djevica daje nam samu sebe u svojoj osobi, svoja brojna ukazanja, svoje suze,
poruke preko vidjelaca u cijelom svijetu, i Gospa još reĉe: ako je ne poslušamo i nastavimo je vrijeĊati,
neće nam više biti oprošteno. Hitno je, oĉe, da se vodi raĉuna o strašnoj stvarnosti. Ne ţeli s tim strašiti
duše, nego je to samo hitni poziv, kad je Presv. Djevica dala toliku moć sv. krunici, da nema više problema
niti materijalnog niti spiritualnog, niti nacionalnog, niti internacionalnog, koji se ne bi mogao riješiti
moljenjem krunice i našim ţrtvama. Ako je molimo s ljubavlju i poboţnošću, tim ćemo utješiti Mariju,
brišući tolike suze s Njezina Bezgriješnog Srca«.

Treća fatimska tajna

Neposredno poslije kubanske krize, kad je svijet s olakšanjem shvatio, da je izbjegnut konflikt, ĉije razmjere
nitko nije mogao sagledati, poĉelo se pisati i govoriti o tome, kako je presudnu ulogu odigrao Papa Ivan
XXIII.

Moţda se radilo o senzacionalistiĉkim novanirskim špekulacijama, kojima se zadovoljavala ljudska potreba

za misterijem?

Prema tim ĉlancima, Papa Ivan XXIII, koji je otpeĉatio i proĉitao »treću fatimsku tajnu«, predao je tekst
poruke nekolicini drţavnika, od kojih je, praktiĉno ovisilo povoljno rješenje kubanske krize. Tako je u
jednom odsudnom trenutku povijesti, kada se prijetnja trećeg svjetskog rata nadnosila nad svijet, poruka
Fatimske Gospe dospjela u ruke nekoliko drţavnika, a onda neĉijom indiskrecijom, i u javnost.

U svojoj knjizi: »Da li se Djevica pojavila u Garabandalu?«, Sanchez-Ventura donosi dio teksta, te još
nepublicirane poruke Fatimske Gospe. U tom istom djelu Sanchez — Ventura opisuje i kako je Papa Ivan
XXIII saopćio drţavnicima Gospinu poruku.

I »Stella maris« donijela je taj tekst, u ĉlanku, pod naslovom: »Potresna fatimska poruka«. U ĉlanku se kaţe,
da Vatikan, upitan o toj stvari, »nije saopćio ni demant, niti autentiĉnost toga teksta, ni o naĉinu, kako je ...
došao u javnost«.

Iznenadna smrt ili dramatiĉan silazak s politiĉke scene svih aktera te diplomatske i politiĉke drame:
Kennedy-a. Pape Ivana XXIII, Hrušĉova i Mc Millan-a, što se sve zbilo u kratkom vremenskom razdoblju,
neposredno poslije kubanske krize, za mnoge je bio jedan novi misterij. Svakako su postojali ozbiljni
razlozi, koji su odluĉili da se drţe u tajnosti dijelovi fatimske poruke kao »treće fatimske tajne«.
Dokumenat, koji mi donosimo iz »Stella maris«, samo je jedan dio poruke, koju je Presveta Djevica objavila
svijetu. Kaţe se, da se preostali dio drţi u potpunoj tajnosti, a samo su ga proĉitali Papa Ivan XXIII i Pavao
VI kao i kardinal Ottaviani. Pripovijeda se, da je Pavao VI bio veoma potresen, kad je tu poruku u cijelosti
proĉitao. Kardinal Ottaviani javno je izjavio, u doba hodoĉašća Pape Pavla VI u Fatimu, da je dio poruke
Presvete Djevice, koji se još ĉuva u tajnosti, sklonjen u najtajnije vatikanske arhive. Tako duboka
tajanstvenost, o tako vaţnim stvarima, utvrĊuju nas u mislima, da su one još ozbiljnije, nego što
pretpostavljamo.

Evo tog dijela poruke, koji je, navodno, stavljen na uvid velikim drţavnicima onog vremena, i koji je, ĉesto
publiciran u izvjesnom smislu, postao javna tajna:

»Ne strahuj, draga moja kćerko, ja sam Majka Boţja, koja ti govori i traţi, da objaviš cijelom svijetu ovu
Poruku. Radeći na tom, ti ćeš se susretati sa snaţnim otporom. Ali, ako saĉuvaš ĉvrstu vjeru, ti ćeš pobijediti
svaki otpor. Ĉuj me dobro i pazi, što ću ti kazati.

Ljudi treba da se poprave. Oni moraju svojim molitvama traţiti oproštenje grijeha, koje su poĉinili i koje još
i dalje ĉine. Ti ţeliš, da ti ja dadem znak, kako bi svi prihvatili moje rijeĉi, koje upućujem ljudskom rodu
tvojim posredovanjem. Ti si vidjela veliko ĉudo, koje su neki potvrdili: veliko ĉudo sa suncem. Svi su to
vidjeli, vjernici i nevjernici, ljudi odavle i iz okoline, uĉenjaci i novinari, laici i svećenici. A sada, saopći u
moje ime:

— Velike kazne past će na sav ljudski rod. Ne danas, ni sutra, nego tokom druge polovine dvadesetog
stoljeća.

Ono što sam kazala u La Salette maloj Melaniji i Maksiminu, to ponavljam i danas: ljudski rod je griješan i
baca pod noge dar, koji mu je dan. Nigdje se još ne vidi nikakva reda. Sotona vlada na najvišim mjestima i
odreĊuje takvo kretanje stvari. Njemu će poći za rukom, da se uvuĉe stvarno u najviše vrhove Crkve. Zavest
će umove velikih uĉenjaka, koji će izumiti oruţja, kojim će se moći u nekoliko minuta uništiti pola
ĉovjeĉanstva. On će moćne nad narodima zarobiti i goniti ih da proizvode ogromne koliĉine oruţja. Ako se
ĉovjeĉanstvo tome ne odupre, bit ću prisiljena, da pustim ruke svog Sina da slobodno udare.

Ako velikani svijeta i Crkve ne stave sebi to kao zadatak, da to sprijeĉe, ja ću to uĉiniti i moliti Boga Oca da
pusti kaznu na ĉovjeka.

I gle, Bog će tada kazniti ĉovjeka, još tvrĊe i teţe, nego što je to bilo za potopa. Veliki i moćni stradat će
zajedno, kao i oni mali i slabi. Ali i za Crkvu doći će vrijeme najvećih kušnja: kardinali će se sukobljavati s
kardinalima, biskupi s biskupima. Sotona će se kretati u njihovim redovima. U Rimu će doći do velikih
promjena. Sve, što je trulo, propast će; a, ono, što propadne, nikad se više neće uzdići. Crkva će biti
napadana, a svijet u strašnim konvulzijama.

U drugoj polovici dvadesetog stoljeća zapoĉet će veliki rat. Vatra i dim padat će s neba, a vode oceana
pretvarat će se u paru: pjena će šikljati prema nebu, i sve ono, što je ţivo i što stoji, srušit će se. Milijuni i
milijuni ljudi stradat će iz sata u sat, a oni, koji još ostanu na ţivotu, zavidjet će onima, koji su već mrtvi.
Bilo kuda se okrenemo, svuda će biti muka i bijeda po cijeloj zemlji, glad u svim krajevima.

Vrijeme se sve više pribliţava svome kraju, a ponori sve dublji i dublji. Ukoliko se ide naprijed, u toliko su i
ponori dublji, a nada je sve slabija. Dobri će izginuti zajedno sa zlima, veliki sa malima, crkveni knezovi
zajedno s vjernicima, a oni, koji vladaju svijetom, zajedno s narodom. Sa svih strana doći će smrt, zbog
grijeha, koje su poĉinili nesavjesni ljudi i Sotonine pristalice. Ono malo ljudi, što preostane, vladat će
svijetom. Tada će doći vrijeme, kada ni jedan kralj, ni jedan vladar, kardinal ili biskup, neće oĉekivati
Onoga, koji će posvuda doći, da kazni i da se osveti prema nacrtu mog Oca.
Onda će na kraju oni, koji preţive i koji još budu ţivjeli, iznova zazivati Boga i Njegovu slavu. Oni će
ponovo sluţiti Bogu za neko vrijeme, kao nekada, kad još svijet nije bio tako pokvaren.

Ja pozivam sve iskrene uĉenike moga Sina Isusa Krista, sve prave kršćane i apostole posljednjih vremena:
Doći će vrijeme vremena i kraj krajeva, ako se ĉovjeĉanstvo ne obrati ili ako se ne uznastoji obratiti, već
ako sve ostane, kao što je i danas, ili bude još i gore.

Hajde, moja kćeri, i to objavi. U tom pothvatu uvijek ću biti uz tebe«.

Famozni tekst »treće fatimske tajne« objavio je list »Neues Buropa«, iz Stuttgarta, u broju od 15. listopada
1963. godine, u tekstu pod naslovom: »Budućnost ĉovjeĉanstva«, koji je potpisao L. Einrich. Ĉlanak je
donesen kao »izvod« iz fatimske tajne, ĉije se objavljivanje oĉekivalo godine 1960. Dokumenat, koji je
došao u javnost diplomatskom indiskrecijom, bio je poslan od strane vatikanskih vlasti u Washington,
London i Moskvu u svrhu informiranja, a drţe, da je bio neophodan i od prvorazredne vaţnosti za postizanje
sporazuma o prekidu nuklearnih eksperimenata. Autentiĉnost tog dokumenta nikad nije bila osporena sa
strane Vatikana. (Prema letku izdanom od »Propaganda Mariana«, di Maria Stella — Via Acciaioli 10.).

Pio XII i Fatima

Pontifikat Pije XII u najuţoj je vezi s Fatimskom Gospom. Ta se povezanost vidi u vremenskom
podudaranju nekih dogaĊaja i u ostvarivanju glavnih planova. Ovo podudaranje je tako izrazito, da se Pijo
XII nazivao Papom Fatimske Gospe a Fatimska Gospa je sa svoje strane oĉitim znacima potvrĊivala
ugled Pape Pije XII i blagoslivljala njegov rad.

Povezanost Pije XII i Fatimske Gospe poĉinje 13. svibnja 1917. godine, s danom i satom njezina prvog
ukazivanja u Irijskoj dolini. Toga je naime dana i sata Eugen Pacelli — budući Papa Pijo XII — primo
biskupsko posvećenje iz ruku Pape Benedikta XV.

Po ţelji Benedikta XV trebalo je da mladi biskup Eugen Pacelli preuzme njegovu brigu za mirom i poĊe kao
njegov predstavnik njemaĉkom caru Vilimu II, da s njim rješava taj vaţni problem; i tako je on poĉeo svoju
misiju, zbog koje je nazvan AnĎeo mira (Angelus pacis) upravo u dan, kada se u Irijskoj Dolini javila
Kraljica mira.

Govoreći — kao Papa — prigodom posvete crkve sv. Eugena u Rimu, 4. lipnja 1951. godine, rekao je Pijo
XII o svom biskupskom posvećenju ovo: »Taj veliki dan, strašan u našem ţivotu, pripravljao je moţda u
tajnim planovima Boţje Providnosti — a da mi toga nismo ni slutili — jedan drugi, još strašniji, kada je
Gospodin spustio na naša ramena teret, da se brinemo za cijelu Crkvu. U isti sat se u Fatimi zbilo prvo
ukazanje Bijele Kraljice sv. Krunice. Kao da nam je milosrdna Majka htjela na taj naĉin pokazati, da će nas
Ona, velika pobjednica u svim bojevima za Boga, štititi i braniti u burnim vremenima našeg pontifikata,
usred kriza svjetske povijesti, i da će nas voditi svojom majĉinskom i briţnom prisutnošću«.

U tim rijeĉima izraţeno je uvjerenje Pija XII, da je Fatimska Gospa pratila od 13. svibnja 1917. godine, i da
će do konca njegova ţivota pratiti njegov rad kao biskupa i kao Pape. (Paškal Vešara OFM, Fatima, 50.
obljetnica Gospinih ukazanja 1917—1967. godine, KKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb 1967. godine, str. 130).

Na dan slavenskih apostola sv. Ĉirila i sv. Metoda, 7. srpnja, a godine 1952. objavio je Pio XII posebnu
okruţnicu, pod naslovom: »Sacro vergente Anno« (Pri završetku svete godine), u kojoj se obraća direktno
preslavnoj Majci Isusovoj i njezinu Bezgrješnom Srcu i posvećuje »drage narode Rusije«.

On izjavljuje, da je to bila njegova ţelja od dana, kada je izabran za Papu: »Ĉim smo bili uzdignuti na
Petrovu stolicu, naše se srce odmah okrenulo prema vama, dragi narodi Rusije, koji saĉinjavate veliki narod,
narod glasovit po svojim slavnim pothvatima u toku povijesti; glasovit po svom rodoljublju, po svojoj
radinosti i ozbiljnosti, a takoĊer i po svojoj ljubavi prema Bogu i presvetoj Majci«. Ibid. str. 118.

Zaključak

Godina 1945... (8. svibnja, kraj rata) »Svuda po svijetu odrţane su zahvalnice. U Irijskoj dolim odrţana je
sveĉana zahvalnica 13. svibnja. Toga dana, a zatim 13. srpnja i 13. listopada, govornici su ovdje, na mjestu,
gdje je najavljen taj rat još 1917. godine, isticali vezu koja postoji izmeĊu njega i Fatimske Gospe, koja ga
je najavila; i zatim, šta bi ovaj rat imao da znaĉi za daljnju budućnost ĉovjeĉanstva, jer svako zlo nosi sa
sobom i poduku, i neko dobro. Iz onoga što nam je već poznato, znamo:

1. Da je Fatimska Gospa već 1917. godine upozorila na ovaj rat.

2. Da će on biti strašan, gori od onog prvog (1914 — 1918).

3. Fatimska Gospa je oznaĉila i uzrok rata, a to su uvrede nanesene Bogu; a one su razliĉne: nemoral,
bezboštvo, prezir Boga, vrijeĊanje Isusova namjesnika na zemlji, ometanje Crkve, društvene nepravde,
oholost, neumjerenost, lakomost, mrţnja, osveta, drskost itd.

Protiv ovih zala Ona je preporuĉila djela, kojima se suprotstavlja grijehu, nemoralu i svim drugim porocima.

Njoj je poznato da svako materijalno zlo — a to je i rat — proistjeĉu od moralnog zla — a to je grijeh:
grijeh je uzrok, a materijalno zlo je kazna, posljedica. Zato je ona preporuĉila radikalna sredstva, a to su
obraćenje, posveta, integralno opsluţivanje Boţjeg zakona (i onih zapovijedi: Ne ubij! Ne sagriješi bludno!
Ne ukradii itd.). Ona je rekla da će ljudi u suzama i s velikim mukama oplakivati svoje mane, ako u njima
ustraju i ne poprave se u predviĊeno vrijeme, u vrijeme smilovanja, prije nego nastupi vrijeme pravde, a to
je vrijeme kazne.

Strahota kazne mjeri se prema dostojanstvu uvrijeĊene osobe.

Fatimska Cospa je upozorila i na vidljivi znak s neba (»noć obasjana svjetlom«), kada će nastupiti to
vrijeme kazne, kada će Bog prepustiti ljude samima sebi, da se obraĉunavaju meĊu sobom, svojom logikom,
svojom tehnikom.

Ona je upozorila i na glavne sile, koje će voditi ovaj rat.

Fatimska Gospa je zatim svojim naknadnim ukazivanjima i porukama nastojala ublaţiti i skratiti ovo
vrijeme kaţnjavanja.

Fatimska Gospa je uzela Portugal kao primjer svoje zaštite. Portugal se odazvao njezinu pozivu i tako dao
cijelom svijetu primjer, da je ta zaštita snaţna i uspješna... Ibid. 102.

Imajući u vidu tu Njezinu ulogu, francuski pisac i drţavnik Paul Claudel je rekao, da njezina pojava u
Irijskoj dolini znaĉi eksploziju nadnaravnog svijeta u uske okvire našeg svijeta. (Ib. 102.)

»Rusija će se obratiti«, rekla je Fatimska Gospa 13. srpnja 1917., u toku svog trećeg ukazivanja...

Ĉetiri dana iza ovog proroĉanstva Fatimske Gospe o obraćenju Rusije, nastupa revolucija u Petrogradu, koja
se u povijesti ocjenjuje kao uvod u veliku Oktobarsku revoluciju.

Što znaĉi Oktobarska revolucija za obraćenje Rusije?

Slom carskog apsolutizma u Rusiji oslobodio je rusku crkvu od onog podjarmljenog odnosa, u kojemu je
ona stoljećima ţivjela kao »drţavni suţanj«, kako je taj odnos nazvao Miljukov, jedan od voĊa Revolucije.

Dok su se u Istoĉnoj Crkvi zbivali ti sudbonosni dogaĊaji, Isusov namjesnik na zemlji širom je otvorio vrata
Katoliĉke Crkve za prijem duhovne braće s Istoka. Već 1. prosinca 1917. piše Benedikt XV, u svom
dokumentu »Dei providentis«, kojim osniva Sv. Kongregaciju za Istoĉnu Crkvu, ove znaĉajne rijeĉi: »Crkva
nije ni latinska, ni grĉka, ni slavenska: ona je sveopća«.

Sv. Kongregacija za Istoĉnjake (Sacra Congregatio Orientalim) imala je za duţnost da raskrĉi puteve za
sjedinjenje Istoĉne i Zapadne Crkve, koji su kroz stoljeća bili zatrpani i neprohodni.

U tom teškom poslu oslanjali su se na pomoć Marije Djevice Bogorodice, jer je Ona, kako se s pravom
naglašavalo »zajedniĉka Majka vjernika na Istoku i na Zapadu (»Maria comunis omnim fidelium in Oriente
et Occidente Ma-ter«).

Pored Sv. Kongregacije za Istoĉnjake Benedikt XV osnovao je i Institut za prouĉavanje istoĉnog

bogoslovlja i zatim bogosloviju za Ruse, koji su već pristupili u zajednicu vjere sa Sv. Ocem Papom. Ovu
bogosloviju nazvao je »Russicum«, tj. Ruski kolegij. On je u rangu crkvenih sveuĉilišta. U ovom kolegiju za
ruske bogoslove mnogo se ĉasti Fatimska Gospa zbog njezine posebne ljubavi prema Rusiji. Oni vide
njezinu ljubav ne samo u obećanju, da će se Rusija obratiti (i to najviše njezinim posredstvom) nego i u
slijedećim okolnostima, koje su popratile njezin dolazak u Irijskoj dolini:

1. Dolazila je s Istoka i onamo se vraćala — upravo u smjeru njihove domovine.

2. AnĊeo Portugala podijelio je svetu Priĉest po ruskom obiĉaju: maloj djeci samo pod oblikom vina. Tako
je uĉinio Franji i Jacinti.

3. Fatimska Gospa je najavila obraćenje Rusije.

4. Fatimska Gospa je poticala druge, da se mole za Rusiju.

S izborom Ivana XXIII za Papu (28. X 1958.) ulazi problem izmirenja Rimokatoliĉke crkve i Pravoslavlja
pojaĉanim elanom u novu etapu. (Ibid. 144, 145.)

Poboţnost prvih pet subota

Dne 13. srpnja 1917., u toku svog trećeg ukazania, govoreći o drugom svjetskom ratu, koji će doći, rekla je:
»Da bih ga sprijeĉila, doći ću i zamoliti, da se obavi posveta Rusije mome Bezgrješnom Srcu i da se ide na
sv. Priĉest prvih subota u svrhu naknade«. Taj najavljeni ponovni dolazak zbio se 10. prosinca 1925., kad je
Lucija bila kao kandidatica u Pontevedra u Španjolskoj. Tadaje Gospa ustanovila, da se spomenuta
poboţnost obavlja kroz pet prvih subota u mjesecu. Crkvena vlast u Leiriji odobrila je tu poboţnost 13. IX
1939. godine. Poboţnost prvih pet subota sastoji se u slijedećem:

a) da se obavi sv. ispovijed i zatim sv. priĉest;

b) da se toga dana izmoli jedan dio Gospine krunice (radosni, ţalosni ili slavni);

c) da se razmišlja barem ĉetvrt sata o otajstvima svete krunice,

d) da se sve ovo obavi s nakanom, da se dadne zadovština Bezgrješnom Srcu Marijinu.

Fatimska Gospa je obećala, da će svima onima, koji obave ovu poboţnost, biti na pomoći u ĉasu smrti, ta
svim milostima, koje su potrebne za spasenje.

Poboţnost prvih pet subota moţe se ponoviti više puta u toku ţivota.

Gospina krunica

Fatimska Gospa je 13. VII 1917. godine izrazila ţelju da se pri moljenju krunice iza svakog otajstva doda
ovaj zaziv: »O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, oĉuvaj nas od paklenog ognja, dovedi u raj sve duše,
osobito one, kojima je najpotrebnije Tvoje milosrĊe«.

Ovo je jedina novost u moljenju krunice.

Ovim zazivom Fatimska Gospa je ţeljela dozivati u pamet vjernicima osnovne ciljeve svog dolaska u
Fatimu, a to su: borba protiv grijeha jer on vodi u pakao; ţelja, da se pomogne dušama, osobito u ĉasu, kada
im je to najpotrebnije, da doĊu u Nebo.

Fatimska je Gospa pri svakom dolasku opominjala svoje

odabranike — a prema tome i sve vjernike — da svakog
dana mole njezinu krunicu, to jest po jedan dio:
ponedjeljkom radosni, utorkom ţalosni, srijedom slavni,
ĉetvrtkom radosni, petkom ţalosni, subotom slavni,
nedjeljom slavni. (Ibid. 165. i 166.)

Francisko Marto,
mali pastir iz Fatime
koji je vidio Gospu.
Umro je 4. travnja 1919.
Pokrenut je proces
za njegovu
beatifikaciju

Beauraing

eauring pripada dijecezi Namur, u Belgiji. Ukazanja su se zbila u parku pensionata redovnica
Kršćanske doktrine u Beauraingu. Posjed je uz put za Rochefort, u uglu, koji ovaj ĉini s prugom ţeljezniĉke
linije Houyet — Betrix.

Djevica se ukazala djeci: Andreji i Gilberti Degeimbre, i Fernandi, Gilberti i Albertu Voisinu. Ta su se
ukazanja zbivala izmeĊu 29. studenog 1932. i 3. sijeĉnja 1933. godine.

Donosimo prikaz tih ukazanja iz revije »Marija« (Nicolet, Quebec, rujan 1956.)

»U viziji od 29. studenog 1932. godine Djevica je prošla nad mostom (zapravo, vijaduktom ţeljeznice
Houyet-Bertrix). Sutradan, 30. studenog, ona je prošla istim predjelom, ali u zraku. Mali vizionari vidjeli su
kako, »dok ona ide, koljena ocrtavaju nabore na njenoj haljini«. Dne 1. prosinca »vizija« se više nije
ukazivala u zraku, već skoro na samoj zemlji: na glogu, pred ulaznim vratima parka; potom, pokraj
boţikovine, u blizini praga pensionata, zatim, nad ţbunjem, sa strane vijadukta; konaćno, opet kod gloga. Iz
djela kanonika Arthura Monina, najboljeg povjesniĉara ovih ukazanja, prenosimo ovo mjesto: »Ona se
ukazala, s lica, svijetla, blistava, vidljiva do najmanjih detalja. Vrlo fine, zlatne zrake, stvarale su oko njene
glave blistavi dijadem. Ona je imala plave oĉi, koje je ĉesto drţala okrenute k nebu, a ruke su joj bile
sklopljene. Potom je spustila pogled i smiješila se blago. Svaki put, kad bi išĉezavala, raširila bi ruke«.

Uveĉe, 3. prosinca djeca upitaše »viziju«, prvi put: »Da li ste vi Bezgrješna Djevica?« Ona potvrdno
odgovori kimanjem glave. — Šta vi ţelite od nas?

— Da budete mudri.

Dne 3. prosinca djeca su o »viziji« dala ove podatke: »Ona je bila u bijeloj haljini s plavim odsjajem; donji
rub haljine sasvim joj je pokrivao stopala i dodirivao je bijeli oblaĉak koji je stvarao kao neke vijence. Ona
je imala sklopljene ruke. Gledajući prema nebu, ili nas, ona se smiješila. Na glavi je imala dugi bijeli veo,
koji joj je padao preko ramena i sezao niz ruke. Oko glave imala je zrake, mnogo zraka, pravih i finih, i sve
su bile jednako duge; nisu bile spojene i izgledalo je kao da izbijaju iz glave«. Slijedećih dana djeca su
imala i druga ukazanja. Dne 6. prosinca Albert Voisin opazi krunicu u desnoj ruci Djevice.

»Ona je bila veoma sjajna (govorila su djeca za vrijeme ispitivanja), veoma svijetla, ali ta svjetlost, iako je
bila jaka, nije smetala oĉima... Aureola je bila stvorena od zlatnih zraka, kao onih od sunca. Bila je malena,
mlada i veoma lijepa, ali njezin stas nije bio stas djeteta. Glas joj je bio veoma blag«.

»Od 9. do 27. prosinca ukazanja se nastaviše«, piše kanonik Monin, » ... s promjenama i iznenaĊenjima,
takoĊer i u obiĉne dane, što je ĉudilo ljude. U stvari, nekih dana djeca nisu imala viziju, iako bi došla do tog
mjesta gdje je bio glog i molili kao i obiĉno. Tako je bilo od 9. do 12. prosinca, 15. i 16. te u nedjelju, 18.
Nije bilo nikakve pojave ni za Boţić, ni sutradan, iako se osobito raĉunalo da će ih biti prilikom blagdana«.

»Dne 22. i 23. prosinca, Albert nije vidio ništa, dok su ĉetiri djevojĉice imale viziju. 13. prosinca
Ferdinanda nešto kasnije pade na koljena: upitana poslije za razlog, ona je odgovorila da je imala razmrsiti
krunicu. Uostalom, u više navrata, neki detalji vizija nisu od svih primijećeni istovremeno, kao što svi nisu
jednako ĉuli rijeĉi Presvete Djevice«.

Evo nekoliko Djeviĉinih rijeĉi koje datiraju iz tog perioda:

a) 17. prosinca: Gilbert Voisin je pitao: »Na traţenje svećenstva, mi vas pitamo, što ţelite?«

— Jednu kapelu.

b) Dne 21. prosinca: Andre, Fernanda i Gilberta Voisin pitali su Gospu, tko je ona.

— Ja sam Bezgrešna Djevica.

Taj naslov Gospa je dala i 2. prosinca.

c) Dne 23. prosinca: Fernanda je pitala: »Zašto dolazite ovamo?«

— Da bi se ovamo dolazilo na hodoĉašće.

d) Dne 24. prosinca: Andre Degeimbre i Gilberta Voisin zatraţiše jedan znak. Samo je Albert kazao da je
ĉuo »Da!« Posljednja ukazanja: od 28. prosinca 1932. do 3. sijeĉnja 1933. godine. »Ĉetvrtak 28. prosinca
smatra se vaţnim datumom; poĉinje posljednja faza ukazanja, ona koju u stvari donosi pravu poruku
Beaurainga. Te veĉeri, 28. prosinca, djeca su, s izuzetkom, ĉini se Fernande, ĉula kako Presveta Djevica
kaţe: »Uskoro će biti moje posljednje ukazanje«. Naveĉer, 29. prosinca, sva su je djeca vidjela. Ali, kod
ispitivanja, samo je Fernanda ispriĉala da je u trenutku kada je Djevica rasklopila ruke prije nego što je
otišla, ona vidjela ZLATNO SRCE, skoro u samoj sredini grudi Djevice ... bilo je okruţeno sjajnim
zrakama. U petak, 30. prosinca, vidjela su sva djeca ukazanje. Fernanda i Gilberta Voisin, te Andre
Degeimbre potvrdili su, da su vidjeli zlatno srce. Ţilberta Degeimbre nije ga vidjela. Albert je, kaţe ... nešto
vidio! Te veĉeri Fernanda Voisin je sama ĉula Djevicu, kada je kazala: »Molite, molite mnogo«.

U subotu, 31. prosinca, sva su djeca vidjela srce, svaki put kad bi Djevica rasklopila ruke. Iako su je djeca
pozivala, Djevica nije govorila. U nedjelju, 1. sijeĉnja 1933. godine, djeca su imala kratko viĊenje. U
ponedjeljak, 2. sijeĉnja, vidjela su je sva djeca. Samo je Fernanda ĉula: »Sutra ću po nešto svakome posebno
kazati«.

U utorak, 3. sijeĉnja, sva su je djeca vidjela, ali njihove molitve i ponašanje bilo je razliĉito. Tako bar
pokazuju obavještenja, koja su prikupljena tokom ispitivanja, kojemu su djeca podvrgnuta u prisustvu više
od stotinu lijeĉnika; ispitivanju su predsjedavali kraljev izaslanik de Dinant, g. Maurice Tscoffen i bivši
predsjednik suda u Diantu, g. Georges Lamotte.

Gilberti Degeimbre Djevica je povjerila jednu tajnu i kazala joj je:

»Zbogom!«

Tako je i Alberti Voisin poţeljela »Zbogom« i saopćila tajnu.

Gilberti Voisin je Djevica povjerila jednu tajnu i kazala: »Ja ću obratiti grješnike, zbogom!«

Andrea Degeimbre ĉula je ove rijeĉi: »Ja sam Majka Boţja, Kraljica Neba, moli uvijek! Zbogom.«

Fernanda Voisin nije ništa vidjela ni ĉula tokom viĊenja druge djece. A kada su ova otišla, ona je nastavila
moliti i tada je imala viĊenje. Ona je u poĉetku vidjela, pod granjem, jednu veliku ovalnu kuglu, vatrenu
kuglu, koja se rastvorila tada se Gospa ukazala i pitala je: »Voliš li mog Sina?«« — »Da«, odgovorila je
Fernanda. »Da li me voliš«, pitala je Djevica. »Da«, odgovorila je Fernanda. »Tada se ţrtvuj za mene«,
kazala je Djevica i završila s jednim »Zbogom«, koje je kazala i ostaloj djeci.

Ista revija donijela je svjedoĉanstvo jedne osobe koje se odnosi na ponašanje djece i o njihovoj molitvi
tokom ukazanja:

»Djeca su molila mislim prvu trećinu druge desetke krunice kada su se, istodobno, sve petoro, bacili na
koljena s jednom takvom spontanošću da sam bukvalno ĉuo, i to svjedoĉim, pet para koljena kako udaraju o
zamrzlu zemlju sa zvukom, kao kad se o sto lome tvrda jaja, ali se nije vidjelo da djeca osjećaju ikakvu bol.
I upravo u istom trenu, kad su se tako bacili na koljena, njihov izgovor se sasvim izmijenio u tonu i u
registru. Ukoĉena lica, koja su zraĉila, bila su okrenuta prema neĉemu što su samo oni razaznavali, a
njihova je molitva tekla sa ţarkom radošću ... s intenzitetom neopisivog uvjerenja ...«

Vatrena kugla i zlatno srce

Šta znaĉi ona izraţena Djeviĉina ţelja, da djeca »budu mudra«, u vremenu kada se već pišu kritike
racionalizma i prva filozofska svjedoĉanstva o »rasulu uma«, i kada povijest burnih posljednjih stoljeća
govori da je trijumf racionalizma bio preuranjen i laţan? Ona koju nazivaju Prijestolje mudrosti svakako je
htjela djecu pozvati na vjernost njihovu krštenju i podsjetiti ih na rijeĉi svećenika koji, prilikom tog
sakramentalnog ĉina, kaţe: »Istjeraj iz njegova srca sljepoću, rastrgni sve sotonine veze, kojima je bio
svezan. Otvori mu, Gospodine, vrata svoje blagosti, da bude obiljeţen znamanjem tvoje mudrosti...«
Dobro se toga sjetiti u vremenu u kojem ĉovjek misli da je upravljan ljudskom mudrošću, umjesto da traţi
dar boţanske Mudrosti, za koju nam sveti Jakov kaţe da je traţimo uporno.
Djevica nas hoće voditi »k Srcu Kristovu u kojemu se nalazi punina mudrosti i znanja« (Litanije Presvetom
Srcu Isusovu).

Djeca u Beauraingu nijednom nisu vidjela kriţ, jer se tu Naša Gospa ukazala kao kraljica u triumfu koja ne
podsjeća više na muku; iako su djeca i u Beauraingu vidjela krunicu kod Presvete Djevice, ona je drţala na
takav naĉin, da ne ugledaju kriţ.

Posljedica prave mudrosti jest — nebesko kraljevstvo. Tu stiţu mudre djevice i mudra djeca; tako će biti i u
posljednje dane.

Djevica se u Beauraingu ukazala kao Kraljica Neba. Njeno kraljevsko dostojanstvo izraţeno je — vatrenom
kuglom, dijademom i zlatnim srcem.

Fernanda Voisin je posljednjeg dana ukazanja vidjela vatrenu kuglu, a o tom neobiĉnom fenomenu
svjedoĉiii su i neki koji su bili prisutni. I u Fatimi, prema Mgr J. Quaresmi, ĉlanu kanonske komisije, zbio se
sliĉni fenumen 13. rujna 1917. godine. On je pisao: »Jasno sam tada vidio i razaznavao jednu sjajnu kuglu,
koja se kretala od Istoka ka Zapadu, lagano i veliĉanstveno klizeći zrakom«. Kod Izaije (66,15) ĉitamo »da
Jahve dolazi u vatri«, a u Deuteronomiju (5,4) vidimo da »Jahve dolazi u obliku vatre, na vrh Sinaja, i
govori ispred vatre, s Mojsijem, licem u lice«. Svakim ukazanjem i Djevica dolazi takoĊer da sa svojim
narodima, preko djece ili nekih drugih izabranih duša, govori licem u lice. Ako je mi ostali, na tim mjestima
ukazanja, još ne vidimo, naše pokajanje, poniznost i mudrost treba da su još veći, a naša oholost manja;
trebalo bi da se u poniznosti sjetimo onoga duhovitog engleskog teologa koji kaţe: »Bog neće s nama
govoriti licem u lice, sve dok mi sami ne budemo imali — lice!«

Roger Rebut se pita, nisu li ta vatrena i svijetla kugla, »u izvjesnom smislu, kola Presvete Djevice Marije.«
(R. Rebut, op. cit. 259.) Vatrena ili svijetla kugla, javlja se u San Damianu, Kerizinenu, Baysideu, Ladeiri,
kao i u La Salette-u, pa i na drugim mjestima. Sotonsko krivotvorenje biblijskih ĉinjenica i starozavjetnih
epifanija, koje su u »modernim« »fantastiĉno-realistiĉkim« intepretacijama raznih ufologa, tj. onih koji
prouĉavaju fenomen letećih tanjura, — postale kozmiĉke letjelice, došlo je do bogohulnih otkrića po kojima
je i Isus Krist — kozmonaut, kao što su to i anĊeli; ovi »laţni uĉitelji«, još se nisu dosjetili da ovu kuglu
proglase kozmiĉkom letjelicom, a u meĊuvremenu je Presveta Djevica, u Baysideu, kao da bi ih predusrela i
sprijeĉila novu blasfemiju svoga kraljevskog dostojanstva, saopćila, da su te toboţnje kozmiĉke letjelice —
iz pakla; »jedino Ċavolsko ĉudo ovog doba«. Oni su imali pakleni cilj, i Ċavo i njegovi proroci, da
nadnaravno uĉine da djeluje kao naravno.

MeĊutim, Bl. Dj. Marija traţi od nas, da »budemo mudri«. Dijadem, u stvari, potvrĊuje da je Presv. Djevica
Kraljica. Djeca su vidjela svuda oko njene glave »zrake, mnogo zraka, pravih, finih, jednako velikih, koje
meĊusobno nisu bile povezane već se je ĉinilo kao da izlaze iz glave«.

To je bila kruna, ili dijadem, prije nego aureola. S dijademom ona se u la Salette-u ukazala pastirima, ali u
Kerizinenu dat će jedno objašnjenje njezina znaĉenja; dijadem, kruna povezana je s — krunicom. U religiji
(koja dolazi od rijeĉi religare — povezati) sve se povezuje na pravi naĉin, u nepojmljivoj Boţjoj mudrosti:
kada molimo krunicu, mi individualno krunimo našu Kraljicu, priznajemo njenu slavu i moć.

Objavljivanje Zlatnog Srca karakteristika je pojave u Beauraingu. To je kulminaciona toĉka, simbol u

kojem se usredotoĉuje cijela poruka Beaurainga i, na izraziti naĉin, objavljuje se Bl. Dj. Marija u slavi. Dom
Lambot ovako piše: »Srce oznaĉuje ljubav, ali ovdje to nije bolno i ranjeno srce, to je srce koje ima, od
zlata, ĉistoću i sjaj; to je proslavljeno srce One koja vlada, tijelom i dušom, u Nebesima, materinsko Srce
Djevice, Posrednice svih milosti, ĉija ljubav ... bogata dobrotom, zraĉi dobroĉinstvima«. (Marija, op. cit. s.
77.)
I ovdje se nameće jedno usporeĊenje: u Fatimi, 1917. godine, Djevica Marija je pokazala svoje srce
izbodeno trnjem i kaţe: »Moje će Bezgrješno Srce trijumfirati«. Godine 1925. kao i 1929. Ona se na isti
naĉin ukazala sestri Luciji u samostanu u Tuyu, u
Španjolskoj — a 1932. godine Ona je »Djevica zlatnog
srca«. MeĊutim, kaţu komentatori, okolnosti su ostale iste, a
dogaĊaji idu ka strašnim povijesnim razrješenjima. U Fatimi
ona intervenira u vremenu; u Beauraingu ona se objavljuje u
slavi. Ako ona, potom, u Sirakuzi ili Raveni bude plakala,
ako u Maropatiju ili Porto San Stefanu bude lila krvave suze,
to neće pomutiti njen lik u slavi. Kronološki red (ovdje) ne
vaţi, u stvarima nadnaravnog, jer naše vrijeme, i naša
temporalnost, ne odgovara vremenu vjeĉnosti. Pa ipak,
odlazeći iz Beaurainga, Ona je bacila jedan tuţan pogled.

Ĉudotvorno raspelo iz Limpiasa,

pripisuje se umjetniku
Jvanu Martinezu Montannesu,
(+ 1693.)
U brojnim ukazanjima Naša Gospa
poruĉuje da razmatramo
o Muci Gospodinovoj

Tri vrela

(Tre Fontane)

a periferiji Rima, nalazi se miesto nazvano Tre Fontane, Tri Vrela. Tu je i jedna pećina. Dana 12.
travnja 1947. godine, ukaza se Djevica Objave Brunu Cornacchioli, radniku rimskog tramvaja, i njegovoj
djeci.

U blizini mjesta Tri Vrela, nalaze se tri svetišta. Prvo se diţe nad mjestom gdje je Apostol naroda poloţio
svoj ţivot za Gospodina. I danas je u crkvi stup na kojem su svetom Pavlu odsjekli glavu; sveta glava se tri
puta odbila od obronka, a gdje se dotakla, izbilo je vrelo. Tako je taj kraj i nazvan Tri Vrela. U blizini je i
crkva otaca trapista, uz koju je i trapistiĉka opatija. Tu je nekada ţivio veliki Marijin štovatelj sveti
Bernardo; odatle se širila Bernardova nauka i poboţnost prema Djevici. Nedaleko odatle je i crkva, sv.
Marija Ljestve u nebo. Tako je nazvaše po jednom viĊenju svetog Bernarda. Za vrijeme dok je sveti Bernard
jednom sluţio sv. Misu, ugleda ljestve, koje su se pruţale od ĉistilišta do neba; po ljestvama su se penjale
duše osloboĊene po sv. Misi, a na vrhu ih je doĉekivala Marija i uvodila u Nebo.

U ovoj posljednjoj crkvi nalazi se prava riznica: u nioj su moći svetih Vojnika, kršćanske legije kojom je
zapovijedao sveti Zenon, a koju je car Dioklecijan pogubio, jer se ne htjedoše odreći svete vjere.

U dvorištu se i danas nalazi stup, s natpisom koji govori o Bernardovoj poboţnosti prema Mariji. Kad god je
prolazio pored slike Majke Boţje, on je pozdravljao:

— Zdravo Marijo!

— Zdravo Bemarde, odgovori mu ona jednom.

Na mjestu Tri Vrela bila je pećina i šuma eukaliptusa, koju su zasadili oci trapisti, ali pod naletom novog
poganskog duha, ovo mjesto je postalo prljavo i griješno.

Nekada, davno, i pećina u Lurdu bila je sastajalište sotonista, kao što je i ova špilja bila mjesto grijeha. Ali,
Ona koja je stala petom na glavu zmije, razbijala je moć Sotone širom svijeta.

To, simboliĉno izraţava i Njena pojava u ovim pećinama, kao i u novim Babilonima: Parizu, Njujorku...

Ona, koja je trgala udove mistiĉnog tijela Sotone (kako bi kazao sveti Grgur Veliki), da bi ih posvećivala i
ugraĊivala u mistiĉno Tijelo Kristovo, izabrala je Bruna Cornacchiola, koji bijaše otpao od Crkve, postao
pristalica jedne sekte, i došao upravo u ovu šumu, gdje je bio zasjeo uz jedno stablo, da pripremi govor koji
je trebalo za Uskrs odrţati, upravo protiv — Majke Boţje. Nikada neće izreći tog govora. Toga proljetnog
dana on će se obratiti. Ova pećina više neće biti mjesto grijeha, već mjesto poboţnosti.

Nego pogledajmo najprije, tko je taj B. Cornacchiola. Kršten kao katolik, u svojoj ranoj mladosti i iskreno
poboţan štovalac Spasiteljeva Presv. Srca i Bl. Dj. Marije, kasnije je skrenuo s pravog puta. Katoliĉku je
vjeru odbacio i postao protestant, a stupio je i u organizaciju, koja ga je obvezivala na ateizam. Napose je
fanatiĉki mrzio Presv. Euharistiju, Bl. Dj. Mariju i Sv. Oca Papu. Protiv njih je drţao i javne govore.

U svojoj je kući poskidao sa zidova sve znake vjere, lomio ih i gazio nogama. U vezi s time tukao je i svoju
ţenu. Papu Pija XII, koji je bio utjelovljena anĊeoska blagost, tako je fanatiĉki mrzio, da je na posebnom
bodeţu napisao rijeĉi: »Smrt Papi!« i samo ĉekao na zgodnu priliku, u kojoj će ga rinuti Papi u srce.

A spomenutog dana dogodiše se ĉude stvari. Najprije djeci, a onda i njemu ukazala se Majka Boţja. Bio je
kao izvan sebe, kad je, sastavljajući pod stablom svoj naumljeni govor protiv Bl. Dj. Marije, podigao glavu i
ugledao svoje najmlaĊe dijete, Ivicu, kako pred spiljom nepomiĉno kleĉi, drţi sklopljene ruke na molitvu i
gleda u otvor spilje. Nije to dijete bilo kršteno, a kamoli da bi se znalo moliti!

Otac se podigne sa zemlje, poĊe prema djetetu i još se većma zaĉudio, kad je ĉuo kako mu djeĉaĉić u zanosu
ponavlja rijeĉi:

»Lijepa GospoĊo!...« Na oĉeva pitanja dijete ni da se gane.

UzbuĊeni otac zovne sada svoju kćerkicu od 10 godina, Izolu. No i ona brzo pada na koljena, sklapa ruke,
oţarena je u licu i ponavlja iste rijeĉi kao i mali braco. Otac, sav izvan sebe, zove i svoje treće dijete, Karla,
kojemu je tek bilo 6 i po godina, no i ono brzo pada na koljena, sklapa ruke, upravlja pogled prema otvoru
spilje i raširenih oĉiju, a u licu svijetao i sav ushićen, ponavlja iste rijeĉi, kao i mlaĊi brat i starija sestra:
»Lijepa GospoĊo!« Otac ne moţe nikako da se snaĊe. Napola lud, baca svoje oĉi sad na djecu, sad prema
otvoru spilje. Odjednom gle, kao da ga grabi neka snaţna sila. Neĉije ruke kao da mu stišĉu oĉi. S njih pada
nešto kao zastor, a pred njim je sama svjetlost. Spilje kao da više nije bilo, već usred svjetla gleda neobiĉno
mili lik nebeske pojave Majke Boţje. Gleda ga onako kako to umije samo nebeska Majka. Na njoj je dugo
bijelo odijelo, a opasana je crvenim pasom, koji joj na desnoj strani visi do koljena u dva lijepa traka. Preko
odijela ima blještav ogrtaĉ, koji joj seţe sve do gleţanja. Bosim se nogama nalazi na kamenu, usred pećine.
Ruke drţi na prsima, lijeva je slobodna, a desnom pritišće knjigu sive boje.

Ta njezina neobiĉna ljubaznost, pomalo ga i zbunjuje. Svjestan je svojih teških grijeha poĉinjenih protiv nje,
a i planova za budućnost. Zar ga nije zatekla u spremanju govora protiv nje? I zbilja njemu je jasno, da je
njezin smiješak pun nebeske miline i praštanja, ali i pun boli zbog njegova odmetnuća. I prijekora! Zar ona
siva knjiga ne oznaĉuje njegovu protestantsku bibliju, kojom se je uvijek sluţio u svojim napadajima protiv
katoliĉke Crkve? I vidi posve jasno kako ona miĉe lijevom rukom, i kaţiprstom upire na zemlju, gdje leţi
crno platno, a do njega polupano raspelo.
— Ja sam ona koja se nalazim u Boţanskom Trojstvu. Ja sam Djevica Objave.

Odmah je shvatio o ĉemu se radi. Pogotovu, kad mu je odluĉnim glasom rekla: *Ti me progoniš!... Sad je
dosta!«

Rekla mu je i razlog, radi kojeg je postigao milost obraćenja. Ima je zabtvaliti poboţnosti 9 prvih petaka, što
ih je obavio, dok je još bio dobar.

— Boţja zakletva jeste i ostaje nepromjenjiva, spasilo te devet petaka Presvetog Srca, koje si obavio.
Njegove su mu zablude i grijesi bili posve jasni. U srcu osjeća radi njih veliku bol. »Šta mu je raditi?!« pita
sam sebe. Izgledao je kao teški bolesnik, koji se pomalo oporavlja. I tri mjeseca kasnije imao je još uvijek
taj bolni izgled. Majci Boţjoj je bilo sve predobro poznato, i ona mu ljubezno odgovara: »Vrati se u sveto
stado, u nebeski dvor na zemlji!« Dakle vratiti mu se treba u krilo katoliĉke Crkve, koja je svakome, koji
ţivi po njezinoj nauci, Nebo na zemlji. Pouĉila ga je i o zabludama, što ih je svojim govorima protiv Nje
sijao: »Moje tijelo nije istrunulo, niti je moglo trunuti! Moj Sin i anĊeli došli su da me uzmu na dan moga
preminuća!«

Preporuĉuje mu molitvu, a posebno njoj osobito milu — krunicu. Jer je u molitvi silna moć, po njoj će
dobiti sve milosti: »Molitva je zlatna strelica, što izlazi iz usta vjernika i stiţe do Boţjeg Srca!«

Potiĉe ga, neka izbjegava grijehe, koji su tako mrski Bogu i njoj.

Posebno ga upozoruje na neke vrste duševnih bijednika: na bezboţnike, raskolnike, psovaĉe, bludnike i
lakomce. Stavlja mu na srce, da se mnogo moli i druge potiĉe na molitvu za njihovo obraćenje i za jedinstvo
Crkve.

Njemu pak samom odredila je dva svećenika, koji će ga izmiriti s Bogom i povratiti pravoj Crkvi, Nije mu
rekla njihova imena, nego naĉin kako će ih naći: »Svećenik, koji te pozdravi rijeĉima: »Zdravo Marijo,
sine!« uputit će te svećeniku, koji će te izmiriti s Bogom. A svećenik, koji će ti reći, da ga nešto vuĉe k tebi,
odvest će te Sv. Ocu, kome ćeš odnijeti moju poruku i zamoliti ga za oproštenje zbog otpada od vjere i
svetogrdne borbe, što si je vodio protiv njemu.«

Prorekla mu je i protivštine, koje ga ĉekaju, no neka se ne boji, jer će mu ona majĉinski priskoĉiti u pomoć,
kad ga svi prezru i napuste. »Budi razborit prema svima!« — rijeĉi su, kojima ga je potaknula na opreznost.

Nasmiješivši se ljupko ocu i djeci, povuĉe se tri koraka natrag, okrene se i nestade je, a za sobom je ostavila
krasan miris. Kad se je okrenula, i djeci i ocu zasja pred oĉima njezin sjajni zeleni ogrtaĉ.

Prvi se od zanosa trgne Karlo, skoĉi i poleti k zidu pećine, uhvati se rukama za zid i vikne: »Lijepa
GospoĊo!... Zeleni ogrtaĉ!...« Sad sve troje djece navali na oca: »Tko je bio ta Lijepa GospoĊa? ... Šta ti je
rekla? ...« »Gospa«, odgovori blijedi otac. »Poslije ću vam sve pripovijedati!« On je odmah u polumraku
špilje u svoju biljeţnicu unio sve, što mu je Bl. Dj. Marija rekla. Prije nego će otići, napiše izvana na spilji:
»U ovoj pećini, 12. travnja 1947. godine, Djevica Objave ukazala se protestantu Bruni Cornacchioli.« Ime
»Djevica Objave« upotrijebio je jer tako mu se Bl. Dj. Marija predstavila. Ukazanje je trajalo od 16. do 10.
m do 17. s. 30 m.

S dubokim dojmovima u duši silazili su obraćeni otac i sretna djeca niz humak i najprije se, na ţelju oca,
navratiše u crkvu, posvećenu Bl. Dj. Mariji, koja je pripadala Oo. Trapistima, duhovnim sinovima jednog od
najnjeţnijih štovatelja i propovijednika Bl. Dj. Marije, nauĉitelja sv. Crkve — sv. Bernarda.

Tu se ocu iza toliko godina opet otvore usta na molitvu, a djeci prvi put u ţivotu. Glasom, koji djeca nisu
dotle još nikada ĉula, reĉe im: »Uvijek sam vam govorio, da Isus nije ...« i upre rukom prema svetohraništu.
»Ne! On se nalazi ondje unutra, u onoj kućici! Molite mu se!« A onda sam uroni u molitvu kajanja i
klanjanja, zahvale i odluke ... Duša mu je bila puna i izlijevao ju je pred Gospodinom Isusom, kojega je opet
našao i uzljubio svim ţarom srca.

Kad su došli kući, ţena opazi na muţu neku ĉudnu promjenu. Vrlo ju je iznenadio onaj ugodni miris, što su
ga svojim povratkom unijeli u kuću. Nije ih samo gledala upitnim pogledom, već je i ustima "formirala
pitanje. Otac je skoro plaĉnim glasom poslao djecu u krevet, a onda se ţeni obratio rijeĉima: »Vidjeli smo
Gospu! ... Molim te za oproštenje, što sam te muĉio, Jolando! ... Znaš li moliti krunicu? ...«

»Ne sjećam se dobro!« — odgovara ganutim glasom ţena, a onda se oba bace na koljena, da mole krunicu
onako, kako su znali... Prve »zlatne strelice« u stanu obraćene obitelji!

I na našem obraćeniku opazilo se ono, što se stalno ponavlja u povijesti Marijinih objava širom svijeta:
»Koji je jedanput vide, stalno ĉeznu da je i opet ugledaju. Naš obraćenik Bruno ne bi gledao ni na umor ni
na kasno doba, nego bi hrlio k pećini kod Tri Fontane, kadgod bi naveĉer iza sluţbe uhvatio nešto
slobodnog vremena. Tu bi uzeo u ruke krunicu, bacio se na koljena i molio, molio ...

Srce mu je bilo puno i nije bio u neprilici, što da moli. Molio bi nebesku Majku, da mu se još više otkrije,
molio bi za zalutalu braću, za jedinstvo Crkve, da se što prije susretne sa svećenicima, koji će ga vratiti u
ovĉinjak Kristov, što ga je bio ostavio, i odvesti Sv. Ocu Papi...

Potpuna mira još nije bio našao. Svojim oĉima bi lovio svakog svećenika, što bi ga bilo gdje susreo, i stalno
bi se pitao: »Nije li to onaj?«

Konaĉno je prvoga ipak našao. Ujutro, 28. travnja, uĊe u crkvu Svih Svetih (crkva Oo. glasovitoga Don
Oriona na Via Appia Nouova) i tu se postavi uza zid sakristije. Bio je sav snuţden. Neki mladi svećenik
jako se ţuri. On ga ipak zaustavlja: »Oprostite, oĉe. ţelio bih vam reći jednu rijeĉ!« »Zdravo Marijo. sine!
Recite hitno! Ţuri mi se! Moram priĉestiti vjernike, a onda ponijeti sv. Priĉest bolesniku!« »Napokon eto
Marijina znaka. To je onaj prvi!« I Bruno brzo izasu: »Ja sam protestant, a ţelio bih postati katolikom!« »A
tako! Dobro! Ja ću vas odvesti svećeniku, koji će to uĉiniti.« I odvede ga drugom svećeniku, koji ga sasluša,
pozove njega i ţenu mu na pouku, i bi odreĊen 7. svibnja za obred primanja njih dvoje natrag u Crkvu. Uoĉi
toga dana poţuri Bruno k pećini da moli za pomoć Majke nebeske. Spusti se na koljena, uze krunicu i uroni
u molitvu ... I gle, spilja zasja jakim svjetlom, i on ponovo ugleda Majku Boţju. Gledala ga je milim
materinskim pogledom, a onda se bez rijeĉi udalji.

Sutradan se roditelji sretne djece odreku pred svećenikom svojih zabluda i budu vraćeni u krilo Katoliĉke
Crkve, a 17. svibnja krstiše još nekršteno najmlaĊe dijete Ivicu. Brunina je sreća postigla svoj vrhunac.
Pronašao je i drugog svećenika, koji će ga po Marijinoj odredbi odvesti Sv. Ocu Papi. Bruno je ĉesto ulazio
u crkvu Svih Svetih, a neki bi ga svećenik tu uvijek ĉudno gledao. I jednoga dana upadne taj svećenik u
Brunin stan. Ĉitav se je stan te siromašne obitelji sastojao od samo jedne sobe. I taj svećenik upravlja Bruni
rijeĉi: »Cornacchiola, moram ti govoriti... Ne znam ... Osjećam kako me k tebi nešto vuče«.

Toĉno, kako mu je prorekla Bl. Dj. Marija. Bruno mu otkrije svoju tajnu i sprijateljiše se.

Po ţelji tog svećenika odoše njih dvojica 23. svibnja do Tre Fontane. U spilji kleknu i mole radosnu
krunicu. Kod treće Zdravomarije druge desetke Bruno zašuti. Svećenik ga pogleda i opazi, da je u licu posve
blijed, zanesen i ĉuje ga kako, šapĉući, ponavlja rijeĉi: »Kako je lijepa! ...« A onda se okrene svećeniku i
rekne mu: »Opet je došla! ...« Svećenik nije vidio ništa, ali je osjetio ljupke mirise i napuni se tolikom
svetom radošću, da je nekom mladiću, koji je baš toga ĉasa banuo u Šumu, viknuo: »Gospa!... Ukazala se
Gospa u pećini!« Tako sazna Rim, a brzo i ostali svijet za Marijino ukazivanje kod Tre Fontane. Ljudi su
hrlili k mjestu Gospina ukazivanja, kajali se za svoje grijehe, molili se i vraćali boiji svojim domovima.
Kako je Gospa odmah prigodom svog prvog ukazanja rekla tramvajskom namješteniku Bruni, da će zemlju
u pećini oĉistiti i posvetiti, pa će odsele sluţiti kao lijek bolesnima na duši i na tijelu, tj. postati ĉudotvorna i
posluţiti kao vrhunaravno sredstvo za obraćanje grješnika i ozdravljivanje bolesnika, to bi posjetnici spilje
na povratku kući uvijek ponijeli sa sobom i štogod te zemlje. Pećina je puna ploĉa zahvalnica za primljene
milosti. Prve su godine mnogi osjećali i neobiĉne mirise, koji bi dolaziii iz spilje i širili se daleko, posebno
prigodom nekih svetkovina.

Ali su ljudi salijetali i Brunu Cornacchiolu, koji je svima rado govorio o »Djevici Objave« i poticao ih na
posjećivanje svetoga mjesta, a bio i sretan, što je baš u to vrijeme kao tramvajski namještenik bio zaposlen
na liniji Crkva sv. Pavla - Tre Fontane. Njegove misli i srce bih su stalno na mjestu svoje velike sreće. Ali
ga duša nije samo vukla k svetoj spilji, već je traţio i mjesta svojega prijašnjeg djelovanja, ne bi li pruţio
zadovoljštinu za sve ono zlo, što ga je bio nanio Bogu, Mariji i Crkvi, a one, s kojima je radio na zavaĊanju
duša ili ih je sam zaveo, vratio na pravi put. U tom je poslu bio pripavan i na trpljenje.

Tako je znao od svojih starih drugova biti obasut pogrdama, pa i fiziĉkim napadajima, ali bi svoj apostolat i
dalje mirno nastavljao. Upotrebijavao bi uvijek lijepe riieĉi, a osobito se je puno molio i prikazivao ţrtve, da
ljude predobije za Boga i ţivot vjere. Svete priĉesti u prve petke za obraćenje grješnika zapoĉeo je odmah
iza svog povratka u Crkvu, a krunicu je imao uvijek uza se. 30. svibnja, uza sav umor, poţuri i opet do
mjesta svoje sreće. Klekne, izvadi krunicu i moli. Pećina i opet zasja velikim sjajem. Pred njim je i opet
nebeska Majka i govori mu: »Idi k mojim kćerima, poboţnim Uĉiteljicama Filipovkama, i reci im, neka se
mnogo mole za nevjernike i radi nevjere svoga kraja!« I Bruno poţuri, da dobrim redovnicama odnese
Marijinu poruku.

Ovaj prikaz ukazanja Majke Boţje, »Djevice Objave« kod Tre Fontane, u okolici Rima, svršavamo rijeĉima
samoga sretnog Brune Cornacchiole, kako ih donosi pri koncu svoje knjige, pod naslovom: »Cornacchiola
priznaje« — »Plaĉući predao sam bodeţ«, njemaĉki pisac P. Leo Marija Ort:

»Draga braćo i sestre! Nosio sam još i drugu muku u svom srcu, koju hoću da vam sad ispripovjedim, jer
tko zna, kad ćemo se opet vidjeti. U svom sam srcu nosio brigu za bodeţ, s kojim sam se zakleo da ću ubiti
Papu. Ispovjednik mi je rekao:

»Nemoj o tome nikome ništa reći. Ĉekaj na zgodu, u kojoj ćeš ga moći osobno predati u ruke Sv. Ocu.«

Ĉekao sam. I došao je 9. prosinac 1949. Sv. Otac Papa, koga je propaganda bezboţaca, slobodnih zidara i
krivovjeraca strašno napadala, pozvao je grupu radnika k sebi, da s njima moli u svojoj privatnoj kapeli
krunicu. MeĊu tim radnicima nalazio sam se i ja. Sv. Otac nije to znao. Ja sam ponio bodeţ i bibliju, što sam
je tumaĉio krivo, po svojoj samovolji. Na njoj su bile zabiljene rijeĉi: »To će biti smrt katol. Crkvi s Papom
na ĉelu.«

Obadvoje htjedoh predati sv. Ocu!

Iza svršetka krunice okrene se Sv. Otac nama. Zbilja: »Pastor angelicus!« (= AnĊeoski Papa — prema
glasovitom proroĉanstvu Malahijinu). U bijelo odjeven, s raskriljenim rukama, kao AnĊeo, koji je raširio
krila da poleti. On reĉe:

»Jedan od vas ţeli sa mnom govoriti!«

Ja kleknem i viknem: »Svetosti, to sam ja!«

Svi radnici uĉiniše mjesto. Sv. Otac doĊe do mene, sagne se prema meni, stavi svoju ruku na moje rame,
pribliţi svoj obraz mojemu i upita:

»Šta je, moj sinko!«

»Tu je, Svetosti, protestantska biblija, koju sam krivo tumaĉio i ĉime sam upropastio mnoge duše.«

Plaĉući predadoh i bodeţ, na kojemu napisah: »Smrt Papi!«

»Molim za oproštenje, što sam se usudio to i pomisliti. Svetosti, imao sam u planu ubiti Vas ovim
bodeţom!...« Sveti Otac uze te predmete, pogleda me, nasmiješi se i reĉe: »Dragi sinko! Time ne bi bio
ništa drugo uĉinio, nego bi Crkvi darovao jednoga muĉenika i jednoga papu više, a Kristu pobjedu, pobjedu
ljubavi!«

»Da, ali ja molim još jednom za oproštenje!«

»Sinko!« reĉe Sv. Otac, »najbolje je oproštenje pokajanje!«

»Svetosti! Sutra putujem u bezboţnu Emiliju. Tamošnji su me biskupi pozvali da obavim jedno kruţno
putovanje u svrhu protupropagande. Imao bih ondje govoriti o Boţjem MilosrĊu, što me je zapalo
posredstvom Presv. Djevice.«

»Dobro, dobro, ja sam zadovoljan. PoĊi s mojim blagoslovom!«

I on mi dade svoj blagoslov. Odrţao sam 40 konferencija, pa ipak nisam umio govoriti. Ali mi je Gospodin
uvijek pomogao. Mogli smo tom zgodom ustanoviti više od 600 prekida s bezboštvom.

Nastojat ću predobiti i druge!

Draga braćo i sestre! Oproštenje, što ga zamolih od GospoĊina, primio sam. I Sveti Otac mi je oprostio.
Molio sam svoju suprugu da mi oprosti, pa mi je i ona oprostila. A sada molim i Vas, da mi oprostite. Jer svi
mi zajedno ĉinimo tajanstveno tijelo Kristovo. Zlo, što sam ga poĉinio u Rimu, nanio sam i Vama u
Abruzzima i u cijelom svijetu. Mi tvorimo jedno tijelo, i, ako ja ranim jednu dušu, ranjavam cijelo
tajanstveno Tijelo Kristovo. Stoga molim i Vas za oproštenje zbog svega zla, što sam ga uĉinio. Vi vidite,
draga braćo i sestre, kakvo zlo vlada u svijetu. Nema nikakva mira više u kući. Djeca su protiv roditelja, a
roditelji se više ne brinu za djecu. Obitelji se raspadaju, pa dolazi do braĉnih rastava, dolazi do grijeha.
Dolazi do raznih zala. Postoje i opasna oruţja.

Ta se oruţja zovu atomske bombe. Mi ne treba da se bojimo. I mi imamo puno oruţja, i s njim ţelimo
upoznati one, koji se nazivaju našim neprijateljima:

Oruţje naše vjere,

Oruţje našeg ufanja,
Oruţje naše ljubavi.
Oruţje istine!

Upitajmo te ljude. da li vjeruju da li ljube, da li se drţe ovih triju bijelih toĉaka:

Prva bijela toĉka to je Prestveta Euharistija;

Druga bijela toĉka to je Bezgrješno zaĉeće;
Treća bijela toĉka to je Papa!

Slijedeće tri bijele toĉke: vjera, ufanje i ljubav stupovi su istine. Te tri toĉke moraju biti jedinstvene,
meĊusobno povezane, jake i pune zanosa. Ako te jedinstvenosti i povezanosti nema, nema ni istine.
Protestanti vele: »Nema Euharistije, nema Bezgrješne, nema Pape!« Bezboţnici govore: »Nema Pape! I mi
bezboţnici stupamo u euharistijskim procesijama, u procesijama u ĉast Majci Boţjoj, ali Papu treba ubiti!«
Vidite, manjka jedna od bijelih toĉaka!

Ako te tri bijele toĉke nisu sjedinjene, ljudi nemaju istine!

Te tri bijele toĉke ima jedino rimokatatoliĉka, apostolska Crkva.

To su naša oruţja!

Nasuprot atomskim bombama ovog svijeta nudimo mi svoja još moćnija oruţja. Mi im dajemo ime i
zovemo ih:

Atomska bomba molitve,

Atomska bomba klanjanja,
Atomska bomba ljubavi k bliţnjemu,
Atomska bomba ljubavi Presv. Djevice prema nama, sveta KRUNICA!

Drţimo je u svojim rukama! Molimo krunicu, ona je štit protiv svakom krivovjerju! Štit, koji nam donosi
pobjedu, jer se prihvaćamo maĉa, koji je Krist, naš Gospodin — put, istina i ţivot« (Iv 14,6).

Te tri toĉke i meĊusobna ljubav jesu oruţja, pomoću kojih ćemo mi sigurno pobijediti i postići, da bude na
zemlji »jedno stado i jedan pastir« (Iv 10, 16).

Hvaljen Isus Krist!

Hvaljen Isus i Marija!«

Uskoro Rim sazna za ukazanje Marijino kod Tri Vrela. Narod pohrli u velikoj radoznalosti; mnogi u
poboţnosti kleknuše. Imamo pred sobom magazin Oggi od 10. lipnja 1947. Na naslovnoj strani je grupa
hodoĉasnika, djece i odraslih, koji u molitvi kleĉe pred pećinom. Špilja na mjestu Tri Vrela postat će još
jedno mjesto molitve. Oggi će poslije dvadeset i pet godina poslati svog novinara da vidi i opiše plodove tog
ukazanja. U Rimu je već 1950. godine, izašla knjiga na našem jeziku, Poruke s Neba, od Viteza Budislava;
iz nje smo uzeli neke podatke o ukazanjima kod Tri Vrela.

Marijina poruka odnosila se na cijeli svijet i Bruno Cornacchiola postat će Marijin apostol, propovjednik
obraćenja i jedinstva.

U Rim, Sveti grad, prodirao je poganski duh u tim poslijeratnim godinama; kao u nekoj neshvatljivoj i
dijaboliĉkoj uroti sve će se uĉiniti da sveti grad postane grad zemaljskih zadovoljstava; velika propaganda
trebalo je da ga uĉini gradom »slatkog ţivota«, — »dolce vita«. U toj duhovnoj borbi koja se vodi posvuda,
Marija silazi na zemlju, u pećinu grijeha, i ukazuje se velikom neprijatelju Crkve, da bi od špilje uĉinila
mjesto hodoĉašća, od Bruna Cornacchiola napravila apostola, i da bi se u Rimu borila protiv sotanskih sila...

»Sacra Opera«

»Trebalo je da odmah obavim neke stvari, kako me je uputila Djevica Objave«, kaţe Bruno Cornacchiola,
novinaru magazina Oggi. (Oggi, 27. IX 1971.)

Crkva još nije zauzela sluţbeni stav prema ukazanjima na mjestu Tri Vrela, ali je dozvolila izgradnju jedne
kapele u neposrednoj blizini pećine. Ulaz u pećinu je divno ureĊen kamenim svodom. Unaokolo, kao i po
svodu kapele, nalaze se brojna ex vota, srebrna srca, svjedoĉanstva brojnih ĉudesa i obraćenja.
Djelo Brune Cornacchiole, ili plod Marijinog dolaska na ovo mjesto, jeste i »Sacra Opera«. »To je bila ţelja
Djevice«, kaţe Bruno. »Opera, djelo, trebalo je da prikupi sve one koji su htjeli da ţive zajedniĉkim
ţivotom. U poĉetku, nismo imali dovoljno velike prostorije da bismo sve prikupili. Nismo imali sredstava.
Ja i oni koji su prvi pristupili ţivjeli smo siromašno, u jednoj velikoj odaji, spavajući na zemlji i slabo se
hraneći. Kasnije, srećom, jedna bogata gospoĊa pomoţe nam i mi smo sagradili jednu lijepu kuću, gdje
okupljamo sve koji su pozvani od Djevice Objave^.

Sjedište »Sacra Opere« danas je udaljeno ĉetiri kilometra od mjesta ukazanja. Ĉlanovi se dijele na
unutrašnje i vanjske. Oni unutrašnji napuštaju svoje kuće i dolaze da ţive u zajednici. Oni nastavljaju da
rade svoje poslove u društvu, koje su i ranije obavljali. MeĊutim, sav prihod oni daju administratoru, koji
njime upravlja. I Bruno Cornacchiola, kao osnivaĉ ove zajednice, u dogovoru sa svojom ţenom, ţivi u
zajednici. Njegova ţena sada ţivi u ţenskom dijelu ove zajednice. Bruno i Jolanda ţive kao brat i sestra;
viĊaju se, on se brine i nadalje o njoj, ali su svoj brak podredili zajednici i prihvatili celibat. »Nekada je
moja obitelj bila mala«, kaţe Bruno, »sada je ogromna«.

»Sacra Opera« ima mnogo pristalica u Vijetnamu. Jedan vijetnamski novinar napisao je tekst o ukazanjima,
i o zajednici, pa je tako ovo Djelo steklo mnogo pristalica u toj dalekoj azijskoj zemlji.

Tri Vrela su poznata širom svijeta, a autobusi hodoĉasnika dolaze svakodnevno sa svih strana. (Ibid.)

Poruke s Neba u Italiji poslije rata

U knjiţnici, Poruke s Neba, govori se i o drugim porukama Prestvete Djevice, posebno onim koje se
odnose na svećenike. Godine 1946. tiskane su te poruke, s crkvenom dozvolom, pod naslovom »Tri poruke
Majke Boţje svećenicima.« I godine 1948. Ona ukazuje na te poruke, i posebno se obraća svećenicima: »Ja
ću ih na izvanredan naĉin spasiti! Svećenici su moja odabrana djeca! Za njih pripremam vanredne milosti.«
Na dan 14. veljaĉe govori za Svetog Oca: »Oh, da. Okruţili su ga brojni neprijatelji i samo će ga moja ruka
spasiti... Jako su mu se pribliţili... Oko dvadeset njih, dobro povezanih... No, sve će zatajiti u ĉasu, kad ja
zahvatim... Oh, ovi će osjetiti teţinu Boţje pravde!« U listopadu 1949., bila je grupa ljudi kod Svetog Oca,
na zajedniĉkoj molitvi za mir. Poslije krunice, pristupi mu jedan ĉovjek i reĉe: »Sveti Oĉe, evo noţa kojim
je trebalo da vas ubijem!«

U brojnim ukazanjima, koja su danas i zaboravljena, na koja se danas i ne osvrću ljudi, a ako su katkada
štampane o njima knjige, na njih je popadala prašina jednog vremena skepticizma, nalazi se ĉitava povjest
jedne duhovne borbe; izreĉena je i napisana ĉitava kronika sukoba Djevice i zmije.

Neposredno poslije jednog velikog rata, umjesto mira, sotonske sile pokrennle su ĉudovišnije planove protiv
Crkve.

Kako se malo o tome zna, kao da je sveopća šutnja dio te urote.

U zimskoj veĉeri 10. vejlaĉe 1948. godine, primijeti jedan PeruĊanin da se kip Majke Boţje, sliven od
bronze, pozlaćen, visok z. 15. m, teţak osamdeset kvintala, pokreće. Ljudi su promatrali kako bronĉani kip
pokreće ruke, okreće glavu. Kip je postavljen nad proĉeljem crkve Gospe od AnĊela u Asizu, 1926. godine,
povodom proslave 700. godišnjice smrti svetog Franje Asiškog. O »Danu gnjeva«, u knjiţici se citiraju
rijeĉi Srca Isusova, vjernom slugi ocu Piju, od 1. kolovoza 1941.:

»Doći ću sa strahovitim glasom nad griješnom zemljom jedne noći za hladnih zimskih mjeseci. S juga će
doći vrući vjetar, a onda će provaliti oluja. Teški komadi tuĉe lupat će po zemlji... Iz gorućih, crvenih oblaka
sijevat će munje, koje će sve paliti i u prah pretvarati... Sve što je grijeh zablatio, sve što je grijeh okuţio,
ima se uništiti... Zrak će se napuniti otrovom i smrtnim zadahom... Nabujali potoci rušit će ponosne zgrade,
što su ih dizali oholi ljudi, pijani od moći i ţeljni da pokaţu svoju jakost volje.
Sad ĉovjek treba da vidi kako je nad njim druga volja, koja je nad svim ljudskim voljama i koja najviše
katove ovih idola obara kao kuće od papira. Boţji AnĊeo istrebitelj zbrisat će zauvijek ţivot novih bogataša,
iskvarenih svetogrdnim praznovjerjem, koje nije prava nauka Moga evanĊelja.

Kad AnĊeo smrti poĉne trijebiti kukolj maĉem pravde, nahrupit će pakao u bijesu i pobuni na pravednike, a
osobito na moje ţrtve zadovoljštine i nastojati će da ih uništi smrtnim strahom... Da bi se utvrdila vaša vjera
u mene, i vaše pouzdanje, evo vam znaka koji će vas upozoriti na poĉetak suda:

Za hladne zimske noći zagrmjet će glas nad zemljom, da će se stabla tresti... Tada zatvorite prozore i vrata;
pokrijte otvore prema vani, jer vaše oko ne smije da gleda ono najstrašnije, niti da to svojim znatiţeljnim
pogledima obešĉasti: sveta je Boţja srdţba, koja će za vas oĉistiti zemlju, za vas, malo stado, koji ste ostali
vjerni. Saberite se u duhu pred Raspelom, stavite se pod zaštitu Presvete Majke i nemajte straha, bilo što da
vidite ili ĉujete: to je varka pakla, koji vam neće moći naškoditi. Borite se s pouzdanjem u moju ljubav i ne
sumnjajte za vaš spas. Što se jaĉe i pouzdanije budete uzdali u Moju ljubav, to će neprobojniji biti štit, kojim
vas okruţujem. Borite se za duše, koje su mi blizu. Ţrtvujte se, prikazujte vaše patnje, strahote napasti, sva
moguća vidljiva i nevidljiva muĉenja, kojim će vas muĉiti, radi odabranika moga Srca, svećenika, da im se
u zadnji ĉas udijeli milost kajanja.

Ustrajte taj dan i tu noć. Moja će vam ljubav to naplatiti.

Noć odmah iza ove strašne noći i isti dan, stišat će se ovi uţasi. Sljedećeg jutra zasjat će sunce ponovno, a s
njime svjetlost i toplina nakon one strašne i kratke tame.«

Ĉesta ukazanja, a ona su uĉestala i neposredno poslije rata, svjedoĉe da su vremena strašna, i da je bijes
pakla najţešći. Tko ne shvaća duh vremena, tko nije u toku te tajne povijesti, te otajstvene borbe, taj ne
moţe ni shvatiti ĉesto prisustvo Majke Boţje ili samog Gospodina na zemlji, u ovim danima. A Majka
poruĉuje sestri Jeleni (Kozenca, Italija), 11. veljaĉe 1949:

»Đavo je, kćeri moja, izbacio na zemlju sve svoje paklene sile i brzo će pokazati svu svoju moć. Ali onda, u
posljednje vrijeme, svijet će se stropoštati. Kako će biti veliko sve ovo... Kako će biti veliko!... Svi će se
ljudi tresti od straha, tako da će oni, koji ostanu nakon biĉa, postati maleni kao djeca. Nuţno je da se
pripravite, jer je ova velika stvar blizu. Tko je sagriješio, neka se od srca kaje. Tko je uvijek traţio Boga,
neka Ga traţi još većom savršenošću u pokori i molitvi.

Mnogo preporuĉujemo poboţnost prema Srcu Isusovu i mome Bezgrješnom Srcu, sa priĉestima u prve
petke i prve subote, kao zadovoljštinu; zatim poboţnost Pet Rana, s molitvom Evo me, o moj ljubljeni i
dobri Isuse... i, napokon, na poseban naĉin, dnevno moljenje moje krunice. Svi oni, koji budu vjerni ovim
poboţnostima, imat će moju majĉinsku zaštitu i spasit će se!

Na dan svetog Josipa, Srce ljubezne Majke ponovo govori sestri Jeleni:

»Biĉ je, kćeri moja, blizu! Doći će izjutra; prije njega provalit će orkan, koji će sve samljeti. Zatim će se
pojaviti sam Isus Krist u oblaku i svi će ga vidjeti. Tada ćete ĉuti strahoviti krik pravde, koji će ućiniti da će
svi ljudi problijediti i da će se tresti oa uţasa. Nakon ovog strašnoga glasa potamnjet će nebo i gusta tama
ovit će svu zemlju. Iz nje će provaliti strahovita vatrena oluja; vatru će anĊeli sipati na sve zle i opake, dok
ih ne unište. Bjeţat će u pećine, da izmaknu groznoj kazni, ali uzalud. Bit će tako strašno, da bi i dobri umrli
od uţasa, ali ja ću priskoĉiti kao Majka milosrĊa i spasit ću ih!

Kad anĊeli satru sve zle i sve Ċavole satjeraju u pakao, oni, koji preostanu, sjedinit će se u jedno stado
Crkve Kristove pod velikim znakom ljubavi. Ponizni Vrhovni Pastir upravljat će novim narodima. Bit će
svima skriven, ali će njemu biti udijeljene velike miiosti i dati izvanredni darovi Duha Svetoga...«
Tu nailazimo i ovaj podatak, koji se odnosi na dane tame: »Za vrijeme mraka neće moći gorjeti nikakvo
svijetlo, osim blagoslovljene svijeće ili kandila.«

Dana 19. kolovoza 1949. godine, sestra Jelena upita:

— Ako je biĉ tako blizu, i još tako strašan, onda će to biti svršetak svijeta?

— Ne, reĉe Marija, neće to biti svršetak svijeta, nego strašni meteţ, što će se zbiti po svem svijetu, gdje su
toliki grijesi. Ure mraka i jada vrlo su biizu i ljudi neće moći naći nikakve pećine, gdje bi se sakrili, jer im to
neće koristiti. Gledaj, kćeri moja — nastavi Marija — koliko trpi moje Srce, gledajući svijet u ruševini. Koji
strašni ĉasovi, u kojima neće biti nego ruševina i smrt. Kako će biti strašno kad moj Sin izusti srdite rijeĉi
pravde. Ljudi će traţiti da se skriju u pukotinama. Nastat će oĉajni ĉasovi za griješnike. Oĉajno će zavijati i
zvat će brda i planine, da ih pokriju... Zato viĉi jako, jer hoću da se zna, da bi se svijet mogao spasiti, ako se
vrati Bogu«.

I Melanija Calvat, vidjelica iz La Salette, na jednom mjestu govori o tome da ne treba traţiti pećine, jer će
se sam Bog pobrinuti da spasi svoje. I Matija Lašut, vizionar iz Turzovke, kaţe da ne treba shvatiti,
povodom one karte svijeta gdje su brda oznaĉena kao mjesta manjih grijeha i blaţih kazna, da će se grješnici
moći spasiti po brdima.

Ostaje zagonetna ĉesta pojava Djevice u pećinama...

Evo i rijeĉi Svetog Oca Pape Pia XII. iz 1949. godine: »Bili kratki ili dugi ovi dani mraka, mi znademo da
će proći. Ĉekajmo ĉas Boţji, ĉas u koji ĉe svemoguća Boţja ruka Oca Nebeskoga onaj orkan, što će
zapuhati nad bijednim ĉovjeĉanstvom, neprimjetnim pokretom ustaviti i uništiti; ĉas u koji će raznim
putevima, nepoznatim ljudskim pametima i ljudskim nadama, povratiti narodima pravdu, smirenja i mir. U
ĉekanju Boţjega ĉasa, koji je najviša i jedina nada, ostaje nam Raspeti, poĉetnik i ispunitelj vjere, koji je
pogledao na buduću radost i prigrlio Kriţ«.

Seredne

»Ovo je vrijeme Sotonina carstva«

(Marija)

lijedeće informacije o ukazanjima u Seredne u Ukrajini, jednoj od socijalistiĉkih drţava Rusije,

poslane su od jednog abonenta »Das Zeichen Mariens« iz Australije, a on ih je kopirao iz mjeseĉnika »The
Light«. u kojemu su cijelu tu stvar iznijeli oci Bazilijanci, 286 Lisgar Street, Toronto, Ont, Kanada. Oni,
koji bi te informacije htjeli pobliţe upoznati, umoljavaju se, da se obrate na oce Bazilijance. Ovdje
donosimo tekst, što smo ga primili iz Australije i što smo ga preveli sa engleskog jezika.

Datumi, koji su navedeni u pripovijedanju, jesu datumi gregorijanskog kalendara. Julijanski kalendar, što ga
upotrebljavaju u Ukrajini, zaostaje za našim (gregorijanskim) 13 dana. Unijati (katolici sjedinjeni s Rimom)
slave prema tome blagdan Bezgrješnog Zaĉeća 21. prosinca našega kalendara. Sveta godina zapoĉela je 8.
prosinca 1953. i završila je 25. prosinca 1954. U julijanskom kalendaru isti su datumi, ali ne isti dani prema
sunĉanoj godini. Njihov blagdan Bezgrješnog Zaĉeća bio je za nas 21. prosinca, a njihova jubilejska godina
završila je 7. sijeĉnja 1955.

»Svijetlo«

Primljene informacije, što se tiĉe ukazanja u Ukrajini uzete su iz jednog pisma, što ga je pisala jedna
odgovorna osoba iz Ukrajine. Crkvene vlasti iz Ukrajine nisu u mogućnosti da provedu istragu o toj stvari.

Ukazanja su se zbila u godinama 1954. i 1955. Izvan svake je sumnje, da sovjetske vlasti prate izvanredne
dogaĊaje u Seredne. Još u lipnju 1959. godine napao je komunistiĉki tisak vjernike, koji su posjećivaH
mjesta ukazanja. Komunistiĉka štampa izjavila je, na primjer:

»Svećenici su to, koji su organizirali ĉudo u Seredne... i jedno »ĉudotvorno« vrelo proglasili »svetim«...
Vjernici su se ondje poĉeh sakupljati... i unijati zemlje (Ukrajine) aktivno šire nacionalistiĉku anti-sovjetsku
propagandu.« Osoba, koja je imala viĊenja, bila je mlada djevojka Ana. Evo kako ona sama pripovijeda:

Prvo ukazanje

20. prosinca 1954. (to je bio 7. prosinac u Ukrajini) bila sam kod sv. Mise u ţupnoj crkvi Seredne, u
zapadnoj Ukrajini. Molila sam svoju krunicu na razne nakane. Kratko prije Pretvorbe, izgubila sam tijek
svojih mis!i kod molitve, i opazih, da ne vidim više ništa: niti oltara, niti svećenika, niti prisutnih u crkvi;
sve je to išĉezlo mojim oĉima. Ugledah pred sobom goru Seredne na mjestu, gdje se nalazi zdenac i vrelo,
mjesto, što ga još nikad prije nisam vidjela.

Ugledah takoĊer i Presv. Djevicu Mariju kako stoji preda mnom, obuĉena u bijelu haljinu sa širokim plavim
pojasom. Dvanaest zvijezda okruţivalo joj je glavu i zraĉilo svoju svjetlost prema nebu. Noge su joj bile
bose i bijele kao snijeg. Bilo je nemoguće gledati u njezin sjaj i ljepotu. Ona je ispruţila svoje ruke, ĉime je
isticala ljepotu Boţje milosti.

Gledajući me, reĉe Bezgrješna Djevica glasom punim ţalosti:

»Kćeri moja, kćeri moja, kćeri moja! Ti vidiš velik broj milosti, što ih nosim; ali ja ih ne mogu nikome dati;
jer, usprkos velikog broja mojih sinova i kćeri, gotovo svi su se odvratili od mene i ne mole više za moje
milosti. Sad je jubilejska godina meni na ĉast, a ja ĉeznem za tim, da pomognem siromašnim grješnicima;
jer velika je nesreća blizu kao u vrijeme Noe. Ljudi će biti uništeni, ne vodom, nego vatrom, jer su
sagriješili protiv Boga. Još nikad od poĉetka svijeta nisu ljudi tako duboko pali kao sada. Ovo je vrijeme
Sotonina carstva. Ja ću ostati na ovoj gori. Odavle vidim cijeli svemir. Vidim mnoge grješnike, a ja ću
dijeliti svoje milosti posredstvom vode, što teĉe s ovog vrela. Tkogod ovamo doĊe u duhu pokore radi
svojih grijeha i pije s vjerom od ove vode, bit će ojaĉan u svojem tijelu i duši i neće umrijeti, kad navali
katastrofa.«

Spilja i izvor

Presv. Majka Boţja zatraţila je zatim, da se naĉini spilja na mjestu, gdje ona stoji, i u nju neka se stavi kip
Bezgrješnog Zaĉeća, tako da ljudi znaju, gdje se je ona ukazala. Ona zamoli još, da se pripravi izvor kojega
bi se voda mogla blagosloviti, i odredila je, da jedan katoliĉki ukrajinski svećenik potajno blagoslovi vrelo
na blagdan Bezgrješnog Zaĉeća.
Na koncu viĊenja probudih se kao iza sna. Osjećala sam se, kao da sam već bila u Nebu. Srce mi je bilo
uronjeno u vatru ljubavi. Osjećala sam se kao u vatrenim jezicima i imala sam dojam kao da sav svijet gleda
u me. Suze mi potekoše iz oĉiju; bila bih od toga umrla da nije bilo pomoći Boţje.

Kasnije se uputih na goru Seredne, na mjesto svetišta naše drage Gospe. Ondje joj iskazah prve poĉasti.
Tada se popeh dalje do mjesta, gdje se je ukazala. Ona je oltar, svetohranište i rajska vrata.

Ponovo se bacih na zemlju njoj na ĉast, poljubih zemlju, gdje je stajala. Kleknula sam i zapoĉela moliti.
Molila sam Isusa za oproštenje i moli!a sam Presv. Djevicu da mi pomogne dati zadovoljštinu za uvrede,
psovke, mlakost, nestrpljivost i hladnoću što je sve vlastito mnogima od onih, koji su u sluţbi Boţjoj.
Molila sam i za one, koji su ostavili katoliĉku vjeru, i za oproštenje sviju grijeha poĉinjenih u mislima,
rijeĉima i ĉinima.

Vapila sam Bezgrješnom Zaĉeću, da se smiluje svećenicima, koji su otpali od vjere, i da ih dovede natrag u
ovĉinjak istinite Crkve za spas duša. Vidjela sam velike potrebe i radi toga sam se mo!i!a na te nakane.

Tada nije bilo nikoga kraj mene. Popirivao je laki vjetrić, i ja sam osjećala kako mi po licu udaraju zrnca
pijeska.

Ĉula sam kako voda ţubori, a iz te vode tekli su darovi Duha Svetoga u moju dušu. Moje srce poĉivalo je
kao laĊica u luci Boţje ljubavi. Osjećala sam ovdje prisutnost Boţju, Njegovo Veliĉanstvo, Njegovu ljepotu,
u anĊeoskoj i duhovnoj atmosferi. Nisam mogla razumjeti, što mi se dogada. Ali nije mi polazilo za rukom,
da se otkinem od toga svetog mjesta. Kad sam se konaĉno spustila s brijega, osjećala sam se u duši laka i
slobodna, kao da me je netko nosio na svojim rukama.

Blagdan Bezgrješnog Začeća

Pred blagdan Bezgrješnog Zaĉeća uputih se prema crkvi, da potraţim ţupnika i da ga obavijestim o
dogaĊajima, što su mi bili objavljeni po volji Boţjoj. Dok sam to ĉinila, nisam se dobro osjećala, pitajući se,
kako će me svećenik primiti, što mu moram kazati. Prikazala sam sv. Misu i sv. Priĉest zajedno sa svojim
molitvama, da izmolim od Presv. Djevice milost, da uĉini srce svećenika poslušno Boţjim nakanama.
Poslije sv. Mise zamolila sam svećenika, da bi blagoslovio vrelo na oznaĉenom mjestu; ali on odgovori, da
mu je potrebno malo vremena, da o stvari dobro razmisli i da nekoga upita za savjet. Zamoli me, da ponovo
doĊem.

Kad sam se povratila, padala je kiša, a zemlja je bila izvanredno blatna. Bojala sam se, da bi kiša i blato
mogle ĉitavu stvar osujetiti. Kad ugledah svećenika, upitah ga, da li će blagosloviti vrelo. On odgovori: »Ja
ću poći i vodu blagosloviti; ali recite mi, gdje je vrelo?«. »Ono je na gori Seredne; ja ću vas pratiti«. Ţupnik
upita, da li će i drugi ljudi biti prisutni. Ja odgovorih, da će biti dva svećenika i poĉasna garda od 16 sigurnih
i odgovornih osoba. Ţupnik je drţao, da je najzgodnije vrijeme za blagoslov izvora poslije sv. Mise na
blagdan Bezgrješnog Zaĉeća, jer sveta godina, koju smo posvetili Bezgrješnom Zaĉeću Presv. Djevice
Marije, sad već ide svršetku. Ţupnik mi je vjerovao, a sad je išao zato, da zadovolji moju molbu.

Ujutro na sam blagdan bilo je oĉito, da će to biti sjajan dan. Nakon sv. Mise zamolismo 16 osoba da se
svrstaju u poĉasnu pratnju, a da nisu imali ni pojma o tom, što se dogodilo. Već prije našli smo naĉin, da
smo na brijegu Seredne ukrasili spilju i u nju postavili kip Bezgrješnog Zaĉeća.

Nakon Boţje sluţbe u crkvi uputi se svećenik na brdo, poĉasti Boţju Majku i zamoli, da mu pokaţu toĉno
mjesto gdje mora biti blagoslovljeno vrelo. Slijedio je blagoslov vrela na veliko veselje svjedoka, koji su bili
izabrani, da budu kod ceremonije.
Brzo nakon odlaska ţupnika doĊoše druga dva svećenika na mjesto. Jedan od njih bijaše katoliĉki ukrajinski
svećenik a drugi svećenik latinskog obreda. Oni doniješe sa sobom Presveti Oltarski Sakramenat, koji
postaviše pred kip, kao da je poloţen u ruke Presvete Djevice, a ukrajinski svećenik odrţa lijepu propovijed.
Zatim bude otpjevan »Moleben« na ĉast Presv. Djevice. Iza litanija bude puk blagoslovljen s Presv.
Sakramentom i pjevala se pjesma »Mnohava lita« za Papu, za kler i za narod. Iza ceremonija ispovijedalo
se, a zatim bude podijeljena sv. priĉest.

Drugo ukazanje — Gora je rasvijetljena

Najednom nastade oluja, koja nije niotkuda došla. Primijetilo se, da se je bjesnilo bure ograniĉilo samo na
brd Seredne, dok je okolo naokolo bilo vedro nebo. Vjetar je ugasio svijeće; pijesak i prašina udarali su u
oĉi i lica svjedoka.

Još su dvije osobe morale biti prisutne kod ceremonije ali su iz nekog razloga zakasnile. Obje te osobe
poznavale su dobro ovo mjesto, ali nisu bile u mogućnosti da pronaĊu put radi oblaka, koji su obavijali
goru. Morali su se vratiti neobavljena posla u Dubowec, gdje su sjeli ispod jedne ograde i razbijali su sebi
glave, pitajući se, zašto nisu mogli pronaći vrela na brijegu Seredne.

Te iste veĉeri, izmeĊu 6 i 7 sati, nakon vespera blagdana Bezgrješne, ĉinio se cijeli brijeg Seredne
rasvijetljen nekim tajnovitim svjetlom. Gledajući izdaleka, izgledalo je, kao da je cijelo selo u plamenu; ali,
kad smo došli bliţe brijegu, nismo mogli opaziti ni jedan jedini plamen. Cijela gora bila je uronjena u zlatnu
boju i osvijetljena, dok je nebo iznad toga sjajno blistalo. Ĉuli smo korove anĊeoske kako pjevaju u daljini.

Duh je Sveti rasvijetlio to mjesto; jer ovdje je mjesto, gdje Boţja Majka treba da dijeli milosti. Tlo okolo
brijega bijaše pokriveno bijelim snijegom. Nigdje drugdje nije se moglo vidjeti snijega. Mnoge su osobe,
osim mene, svojim vlastitim oĉima vidjele to ĉudo, koje su taĊoĊer vidjeli stanovnici sela u okolici kao i
stanovnici susjednih sela. Mjesec je bio vidljiv za stanovnike Dolyne i Lviwa. U zoru, dok je još bilo
mraĉno, posjetila je spilju jedna majka sa šestgodišnjim svojim blizankama Mihaelom i Terezijom, da
iskaţu Mariji ĉast. To su bili prvi hodoĉasnici sjajnog brda Seredne.

Iza toga poĉeli su se penjati obroncima brijega i drugi, ĉija je znatiţelja bila izazvana neobiĉnim sjajem
gore. Tako su gorjeli od ţelje, da doĊu na vrh gore da su u svojoj ţurbi prešli preko zaleĊenih potoka, jaraka
i brazda, namjesto da idu putem gdje su bili ureĊeni mostovi i putići. Kad su došli na vrh i našli ondje kip
Presvete Djevice u spilji, bili su osvjedoĉeni da je sjaj, što ga gledaju, nadzemaljskog porijekla. Mnogi
padoše, plaĉući, na svoja koljena, obaviše svoje molitve i ostaviše svoje darove.

Poslije blagdana Bezgrješnog Zaĉeća godine 1954. dolaţahu muţevi, ţene i djeca u sve većem broju iz sela
i gradova u posjete gori Seredne.

Treće ukazanje — Veliki sjaj

Jednog dana, ne sjećam se više, kojega, spilja se potpuno ispunila svjetlom. Bezgrješna Djevica ukazala mi
se u tako velikom sjaju, da nisam mogla u nju gledati. Mogla sam gledati samo donji rub njezine bijele
odjeće. Zanesena od ganuća, nisam bila u stanju podići svoje oĉi prema njezinoj ljepoti; osjećala sam se
nedostojnom. Vidjela sam samo njezine noge, koje su bile bose i bijele kao snijeg. Oĉi su mi bile pune suza
i nisam znala, što se to sa mnom zbiva.

Četvrto ukazanje — Isus Krist

Prije korizme imala sam još jedno viĊenje. Isus Krist stajao je na jednoj pećini izvan spilje. Njegovo je
drţanje bilo ozbiljno i dostojanstveno kao kraljevsko. Bio je obuĉen u bijelu tuniku, opasan uţetom. Gornja
njegova haljina bila je crvena i prebaĉena preko ramena spuštala se u naborima.
On podigne desnu ruku za znak odrješenja i on je oprostio grijehe svima, koji bijahu primili sakramenat
pokore.

Peto ukazanje —Ţalosna Gospa

Na dan oĉišćenja Blaţene Djevice Marije (na Svijećnicu) bila sam sama na gori kod spilje. Molila sam se
Mariji za grješnike i molila sam je, da nijednoga od njih ne pusti iz svoje zaštite.

Molila sam se i opazila u spilji Majku Boţju, obuĉenu u tamnu odjeću. Na srcu joj je bila jedna jako
otvorena rana s mnogim drugim malim ranama. Presveta Djevica pokaţe mi prstom svoje ranjeno srce. Bila
je ţalosna i zabrinuta; govorila mi je ovim rijeĉima:

»Kćerko moja, promatraj moje ranjeno srce. Ti si me molila da grješnicima iskaţem milosrĊe, a ipak,
nijedan od njih neće da sa mnom suraĊuje, nijedan od njih neće ĉiniti pokoru za grijehe i uvrede, što su ih
nanijeli mome Sinu. Najveći dio onih, koji ovamo dolaze, ĉine to iz znatiţelje, a njihova nevjera ranjava mi
srce.«

Oĉi mi se napunile suzama, kad sam gledala duboku bol Presv. Majke Boţje. Bila sam jako zbunjena što
ona toliko trpi radi nedostojnosti njezinih sinova i kćeri i osjećala sam kod toga veliku bol na mojoj lijevoj
strani.

Nastavila sam moliti Presv. Djevicu za grješnike, moleći je, da ih zagovara kod svog Sina; molila sam je, da
bismo bili kaţnjeni na zemlji, da tako budemo spašeni za Nebo. Molila sam, da mi samo za Krista ţivimo i
da bi se uvijek ispunila volja Oĉeva.

Šesto ukazanje za Crkvu i narod

A sada evo, što se dogodilo prve korizmene nedjelje. Molila sam kod spilje, kad ugledah Presv. Djevicu,
koja je stajala na pijesku kod vrela. Bila je obuĉena u dugu bijelu haljinu, koja je iza nje doticala zemlju i
vukla se iza nje, kad je hodala.

Iz njezine osobe izlazilo je mnoštvo malih bljesaka, zlatno obojenih zraka, koje su padale kao strelice na
vodu i na grmlje duţ cijelog njezina puta.

Kleknula sam da poljubim tragove, što su ih ostavili njezini koraci i bila sam bezutješna, što nije bilo inaĉe
nikoga prisutna, da bude svjedok toga ukazanja.

Molila sam se za Crkvu i za naš narod i prinijela sam se kao ţrtva za tu nakanu.

Ponovo ostavih mjesto, plaĉući od ţalosti.

Sedmo ukazanje — vrlo mnogo izgubljenih milosti

Na blagdan Navještenja (25. oţujka) molila sam kod spilje i ugledah Presv. Djevicu ukrašenu dugim
plaštem krem boje. Koraĉala je pijeskom, nekoliko metara daleko od spilje. Ĉinilo se, da je vrlo ţalosna i
kao da nešto traţi okolo na sve strane. Htjela nam je tim dati na znanje, da samo malo njih hoće milosti, što
ih je ona ponudila, i da tako velik dio njezinih milosti bude izgubljeno. Tada ona reĉe puna ţalosti: »Pokora,
pokora, pokora.«

Zatim, okrenuvši se prema spilji, klekne, a plašt joj je bio rasprostrt daleko po pijesku, i poĉne pomicati
zrnca na svojoj olovno plavoj krunici, koja je visjela na desnoj joj ruci i sezala je sve do zemlje. Ĉula sam je
kako recitira Oĉenaš i ja sam mirno ponavljala rijeĉi iza nje. To ukazanje Majke Boţje duboko me je dirnulo
u srce; jer ja sam osjećala, da je moţda Kazna već blizu. Bilo je tako mnogo grijeha i zloća i tako mnogo
otvrdnulih srdaca protiv milosti. Zapoĉeh moliti, da zadobijem milost spasonosne pokore.

Osmo ukazanje — Krist Kralj

Prvoga svibnja bilo nas je znatan broj osoba, koje smo molile krunicu kod spilje.

Iznenada ugledah Krista Kralja na brijegu visoko gore iznad spilje. Sjedio je na prijestolju i bio obuĉen u
crveno. U desnoj je ruci imao biskupski kriţ. Lice mu je gledalo prema jugu.

Molila sam za kraljevstvo Kristovo na zemlji i da on vlada nad svim srcima.

Deveto ukazanje — Crna zmija

15. svibnja, dok sam bila kod sv. Mise u selu, prenesena bijah u duhu sve do spilje na gori Seredne. U spilji
ugledah Presv. Djevicu, obuĉenu u plavo. Sjala je kao sunce. Stajala je uspravno, s nogama na crnoj zmiji.

Kad je pritisnula svojom bijelom nogom zmiju, nastojala se je zmija osloboditi. Kad ju je drugi put
pritisnula nogom, ĉinilo se, kao da se zmija onesvijestila; a, kad ju je pritisnula treći put, mahala je zmija
glavom lijevo desno i otvorila svoje ţdrijelo, da pokaţe svoje oštre bijele zube.

Deseto ukazanje — Ona moli, da se postavi kriţ

Na blagdan Uzašašća bilo nas je mnogo na molitvi kod spilje.

Presv. se Djevica ukaţe i izrazi svoju ţelju, neka bi bio prisutan jedan svećenik i da se postavi kriţ na jedno
od dva mjesta, što će ih ona pokazati.

Presv. Djevica bila je obuĉena u bijelo sa širokim svezanim plavim pojasom i s velikom koprenom na glavi.

Nije ništa pobliţe odredila, koji svećenik treba da bude pozvan, niti kakva oblika da bude kriţ. Mjesto koje
je pokazala, bilo je 3-4 metra ispod spilje, a drugo mjesto bilo je malo iznad izvora kod tri studenca.

Jedanaesto ukazanje — Kraljica Neba

Evo sada, što se dogodilo posljednje nedjelje u svibnju, koja je posvećena Kraljici Neba. Dan prije, naveĉer,
bilo je sakupljeno mnogo ljudi na razliĉitim mjestima kod spilje, da poĉaste Mariju, Kraljicu Neba. Proveli
su cijelu noć u molitvi i pjevanju religioznih himana njoj u ĉast.

Kratko prije zore molila sam krunicu, kad opazim, kako se pojavilo svjetlo u spilji. Vidjeh dva oblaka, nad
kojima se pojavi mjeseĉev srp, zatim jedan drugi srp, a onda treći mjeseĉev srp. Svaki je imao svoje šiljke
okrenute prema gore.

Presveta Djevica stajala je uspravno na mjeseĉevu srpu, a anĊeli su drţali krunu nad njezinom glavom. Ta je
vizija slala na sve strane sjajnije svjetlo, nego što ga ja mogu opisati. Legija anĊela pratila je u zraku
Djevicu.

Dvanaesto ukazanje — Presveto Trojstvo

Iza toga slijedilo je odmah jedno drugo ukazanje. U zablješćujućem sjaju ukaza se Presveto Trojstvo nad
glavom Presv. Djevice. Mogla sam vidjeti osobu Boga Oca i Boga Sina, nad kojima je lebdio golub, simbol
Duha Svetoga. Bezbroj anĊela bila im je pratnja. Imala sam muke, da drţim pod kontrolom razdraganost
svog srca.

Trinaesto ukazanje — Zvijezda

5. lipnja 1955. godine, na Duhove, bilo je mnogo duševno i tjelesno bolesnih ljudi kod spilje. Svi bijasmo na
koljenima i molili smo se.

Ja sam vidjela jako veliku zvijezdu, koja je spuštala svjetlo na sve koji su bili ovdje sakupljeni.

Nitko inaĉe nije ništa vidio, premda su im srca gorjela od ljubavi.

Četrnaesto ukazanje — Crvene ruţe

Idućeg dana, 6. lipnja 1955., mnogo je ljudi nakon sv. Mise pohodilo spilju.

Molili smo krunicu. Bijasmo kod zadnje desetke; bilo je već skoro vrijeme da poĊemo u crkvu. Primijetila
sam, da se rijeĉi onih, koji ispravnim srcem mole, pretvaraju u divne crvene ruţe, koje su anĊeli sakupljali i
prinosili Presv. Majci Boţjoj. Ona ih je radosno primala na svoje srce.

Naţalost, rijeĉi, što su iz nekih usana dolazile, nisu se pretvarale u ruţe.

Petnaesto ukazanje — Bestidna odjeća i razgovori

Na blagdan Presv. Srca Isusova 1955. bilo je mnogo ljudi kod spilje. MeĊu njima velik broj vojnika, na pola
goli, što su vodili sablaţnjive razgovore i pripremali se, kako se ĉinilo, za kupanje.Ljudi, uţasnuti zbog
njihovih grubosti, povratiše se u crkvu, gdje smo imali jedan »Moleben« i blagoslov s Presvetim.Nakon tih
obreda bila sam htjela ponovo poći ka spilji, ali ostadoh daleko, dokle god su ondje bili vojnici.

Mnogo kasnije, kad se najveći dio ljudi izgubio, nisam mogla odoljeti svojoj ţelji da poĊem spilji. Iznenada
ugledah Presv. Djevicu, kako je ţalosna ušla sa strane spilje, nagnula glavu, lomeći ruke od boli.Odmah
odluĉih poći k spilji i uĉiniti sve, što je u mojoj moći, da joj ublaţim bol.

Šesnaesto ukazanje — Rim će propasti

Za vrijeme ţetve bijah kod jedne udovice s jednom mladom djevojkom i mi smo se popele na goru do vrela
kod tri studenca.Poslije naše molitve ţivo sam ţeljela doći k mjestu gdje se je Presv. Djevica najviše
ukazivala; ţeljela sam izmoliti od nje jednu milost.Kad stigoh na mjesto, zapoĉeh moliti svoju krunicu i
razmišljala sam o tajni Seredne i o njezinu znaĉenju.Tada zaĉuh sebi s desne jedan glas, koji reĉe:»Rim će
biti uništen. Sveti će Otac biti ubijen. Rim će se ponovo podići i bit će obnovljen po gori Seredne... Od te
gore raširit će se vjera po svijetu.Bit će samo jedna vjera i jedan pastir. To će tada biti mir na zemlji i ljudi
će se diviti mojem velikom milosrĊu.«Ne bih mogla reći, da li je to bio glas Marijin ili glas Duha
Svetoga.Razmatrala sam o rijeĉima, što sam ih upravo ĉula, pitajući se, da li te rijeĉi imaju doslovno
znaĉenje ili simboliĉno. Molila sam se, da budem rasvijetljena o toj stvari. Tada iznenada zaĉujem glas
Kristov, koji je ţalio one, koji su mu najbliţi, a nogama gaze njegovu istinu i njegovu vjeru.

Tada shvatih smisao rijeĉi, što sam ih upravo ĉula. To je bila duhovna ruševina Rima. Mnogi svećenici
apostate, koji su već propovijedali nauku Kristovu, sada bi psovali Svetog Oca i ismjehivali ono, što su
nekad sami nauĉavali. Biješe to dakle duhovna propast Rima i simboliĉna smrt Svetog Oca.

Sedamnaesto ukazanje — Sveti Mihael i njegov mač

U subotu prije Uznesenja Marijina na Nebo bila sam kod sv. Mise. Za vrijeme sv. Mise imala sam viĊenje
gore Seredne.Spilja bijaše sjajno rasvijetljena. Marija se ukaza kao Bezgrješno Zaĉeće, obuĉena u bijelo sa
širokim pojasom od plave tkanine. Bila je izvanredno ţalosna i zabrinuta i gledala je okolo sebe, kao da
nekoga traţi, kome je potrebna njezina pomoć.Nekoliko koraka ispred Marije stajao je sv. Mihael ArkanĊeo.
Bio je srednje veliĉine, tamne kose i ugodne pojave. Imao je kratku bijelu tuniku, u desnoj ruci plameni
maĉ; njegova srebrna krila blistala su kao sunce.

Okrenut prema jugu okrene on tri puta svoj maĉ. Maĉ je razdijelio zrak kao munja, ostavljajući za sobom
plameni trag, a sjaj njegova plamena rastao je kod svakog udarca.

Osamnaesto ukazanje — sve nas je primila na svoje Srce

Ujutro na blagdan Uzvišenja sv. Kriţa, 28. rujna 1955., velik broj nas skupio se kod vrela trih studenaca.

Molili smo zajedniĉki krunicu; zatim smo pjevali jedan »Moleben« i »Panakhida« za duše umrlih.

Za vrijeme molitve ugledah Presv. Djevicu, koja je imala predivan izgled u svojem tamno-obojenom
odijelu. Bila je vrlo sretna i sa smiješkom raširi ruke prema mnoštvu, kao da nas hoće sve zagrliti i privinuti
na svoje srce. Bila sam raspoloţena da nikad više ne ostavim to mjesto, i htjela sam moliti kao nikada prije.

Devenaesto ukazanje — Uzvišena ljepota Krista Kralja

Na svršetku blagdana Krista Kralja u listopadu 1955., htjedoh kod sv. Mise da obavim svoje dnevne
molitve. Bila sam u duhu prenesena iznenada u jedan sasvim drugi kraj.

Gledala sam Krista Kralja na njegovu prijestolju. Njegovo lice i njegova osoba odsijevale su veliĉanstvom.
Noge su mu bile pokrivene jednim komadom bijelog lanenog platna. Njegova je osoba zraĉila svjetlo.

Pred tom uzvišenom ljepotom razastirao se svemir. Tu i tamo podizali su se ljiljani, razbacani izmeĊu
mnoštva glava, i glave ljiljana, kao i ĉovjeĉje, bile su prignute, da se poklone svome Kralju.

Ja sam leţala prostrta u obliku kriţa pred nogama Krista Kralja. Ponudila sam se kao ţrtva za mnoštvo ljudi,
za svoje grijehe i za grijehe svijeta.

Na lijevoj strani Kristovoj ugledah svećenika u zlatnoj

svećenićkoj odjeći, koji je blagoslivljao narod s kaleţom.
Kod svećenika bilo je sve ispremiješano od tmina, koje su
bacale na njega svoje sjene.

Dvadeseto ukazanje — Duše iz Čistilišta

21. studenog 1955., na blagdan patrona crkve u Dubowecu,

gledala sam velik broj duša iz ĉistilišta, koje su okrenule
svoja lica prema tabernakulu za vrijeme sv. Mise.

Osjećala sam veliku ţelju da poţurim u pomoć tim

siromašnim dušama i molila sam Isusa, da im se smiluje.
Poslije mi je bilo uzvraćeno, da dadem sluţiti sv. Misu, dan
prije Bezgrješnog Zaĉeća, za te duše.

Za vrijeme te sv. Mise za duše u ĉistilištu gledala sam velik

broj njih kako stoje u redovima u tami. Dok sam ih tako
promatrala, doĊe Presv. Djevica i prolazila je pokraj njih i pustila je da padaju poput kiše njezine milosti.
Kako je ona prolazila, tako su bila obasjavana tamna lica.

Matija Lašut.
šumar iz Turzovske,
kojemu se ukazala
Presveta Djevica.

138

Turzovka

stotoj obljetnici Lurda, 1958. godine, Majka Boţja javila se Matiji Lašutu, slovaĉkom lugaru. Uskoro,
Turzovka će postati mjesto kamo će se hodoĉastiti sa svih strana i bit će nazvana »slovaĉkim Lurdom«.

Sve je poĉelo u nedjelju 1. lipnja 1958. godine, na dan Presvetog Trojstva. Lugar, Matija Lašut iz Turzovke,
imao je tada 42 godine, otac obitelji s tri kćerke, morao je toga dana biti na duţnosti makar je ţelio da
prisustvuje svetoj misi. Ujutro toga dana popne se na brdo Ţivĉak u šumovitom planinskom masivu, koji se
nalazi izmeĊu Turzovke, Vysokog i Korne. Tamo, na vrhu Ţivĉaka, na jednom boru, još je visjela slika
Naše Gospe od Vjekovite Pomoći. Ĉesto je Lašut okitio tu sliku, tu se zadrţavao i molio. Tu, u tom
planinskom masivu, u Slovaĉkoj, nedaleko od Poljske granice, bilo je, uprkos svemu, mjesto stalne molitve.
Jedan lugar upućivao je svoje molitve Kraljici neba. I toga je dana okitio Njezinu sliku. Postavio je kamen
pod koljena i na njemu je molio. Nakon što je izmolio Oĉenaš i Zdravo Mariju, primijeti iznenada kako po
zemlji rastu bijele ruţe. Od zaĉuĊenja nije mogao vjerovati svojim oĉima. Znao je da u tom planinskom
predjelu nema ruţa. Gledajući unaokolo, opazi da se cio krajolik izmijenio. Nije više bilo onih poznatih
stabala. Posvuda, u daljinama i visinama bile su ruţe. Neobiĉno svijetlo obasjavalo je ovaj prizor. To nije
moglo biti sunce, jer je bilo tek devet sati, a istok je bio nasuprot tome prizoru. Dvanaest metara daleko, na
jednom lakom i njeţnom oblaku stajala je ţena. Bila je visoka, vitka, nadljudske veliĉine. Bila je mlada,
strogog pogleda i kraljevskog izraza, ali se osmjehivala. Obuĉena kao u Lurdu, sklopljenih ruku kao kod
molitve. O lijevoj ruci visjela joj krunica. Lašut nije ni u snu mogao pomisliti da će se Majka Boţja ikada
njemu ukazati i sada se pita da li je pri ĉistoj svijesti. Ali, ni za trenutak nije bio u neizvjesnosti o kome se
radi i koja je to GospoĊa koja ga je posjetila u slovaĉkim planinama, toĉno poslije stotinu godina od njene
pojave u Lurdu. Lik Presvete Djevice bijaše neizrecive ljepote, a njena haljina bila je sasvim bijela i blistala
je kao snijeg na suncu.

Pred Nebeskom Kraljicom, Lašut se osjeti sasvim u njenoj vlasti.

Njegova volja bijaše u savršenoj harmoniji s njenom. Tada mu poĉe davati savjete. Shvaćao je odmah sve
njene pokrete. Pokaza mu prstom tri letve, koje su bile otpale s drvene ograde, što je okruţivala zaravan u
kojoj se i on nalazio i koja sada bješe posuta ruţama. Shvati da ih treba pribiti i on to odmah i uĉini. Kad se
kasnije bude pitao kakav su smisao imale te tri letve, koje su bile otpale i koje je on pribio, shvatit će da su
to tri pogrješke, tri kvalitete, kojih on nije imao, to jest:

— ĉesto prisustvovanje svetoj Misi i primanje svete Priĉesti,

— moljenje krunice,
— ljubav prema svim ljudima.
Kada je pribio letve, Lašut primijeti da je Marijino lice izrazilo zadovoljstvo. Tada je Ona rasklopila ruke i
uzela krunicu koja se blistala kao da je od dijamanata. On se nelagodno osjećao, jer nije imao uza se
krunice, a nije je ni znao moliti. Majka mu Boţja pokretom ruke pokaţe mjesto gdje je visjela slika Naše
Gospe od Vjekovite Pomoći. Ali slike nije ondje bilo. On shvati: Tamo gdje je Majka Boţja osobno
prisutna, nije potrebna Njezina slika. Tada vidje prikazu karte svijeta, s granicama koje toĉno pokazuju
obrise kontinenata, ali ne granice drţava. Karta svijeta bila je u tri boje. Plavo je oznaĉavalo oceane i mora,
ţuto ravnice, a zeleno brda i šume. Ispod karte pojavila se i jedna crna tablica, na kojoj su se objašnjavale
promjene što su se zbivale na karti. Bilo je sedam tih promjena. Prve ĉetiri i posljednja sedma odnosile se na
cio svijet. Što se tiĉe pete i šeste promjene, njih je smio saopćiti samo Svetom Ocu.

Prva slika pokazivala je boje u njihovu simboliĉkom znaĉenju. Zelena boja oznaćavala je granice dobra i
nade spasenja; ţuta boja zlo i kazne. Na tablici je napisano da je zlo u većoj mjeri u dolinama i da u njima
vlada veća sklonost pokvarenosti. Brdoviti predjeli, u zelenom, imaju nade za spasenje. Na kraju, bilo je
napisano: »Ĉinite pokoru, molite za svećenike, molite krunicu!«

Druga slika pokazivala je progresivno napredovanje zla u svijetu, ţuta se boja širila, a zelena smanjivala.

Na trećoj slici, ţuta je boja preplavila svijet i ognjena kiša pada iz oblaka. Natpis je glasio: »Ako se ljudi ne
poprave, zadesit će ih strahovite katastrofe — lokalne ili opće — i ljudi će stradati na razliĉite naĉine.«

Na ĉetvrtoj slici on vidje kako zlo raste kao posljedica grijeha i vidje kazne. Strašan je grijeh u Boţjim
oĉima, strašan za sve ljude, za cijelo ĉovjeĉanstvo. On ne uništava samo jedinku, već cijelo društvo,
donoseći svuda ruševine. Lašut vidje kratere, vidje kako silovite eksplozije zarivaju u dubine zemlje svoj
strašni sadrţaj i potresaju okolinu na daleko. Tamo gdje padne ta tvar, prestaje svaki oblik ţivota: to su
posljedice grijeha; uništavanje, pustošenje, duhovna smrt svakog ţivog bića.

Strašne su bile kazne, koje su Lašutu bile pokazane; kazne, koje su ljudi sami prouzroĉili. Natpis na tablici
nosio je strogo upozorenje: »Ukoliko se ljudi ne poprave, stradat će u tim kaznama.«

Sedma slika bila je ohrabrujuća. Ona je pokazivala kakav bi bio izgled svijeta, ako bi ljudi ţivjeli po Boţjim
zapovijedima. Zemlja je bila obasjana sunĉevim zrakama; bješe plodna i na njoj je vladala sloga i mir. Na
vrhu slike stajala je Gospa Lurdska, koja je drţala u rukama krunicu i pokazivala je svim narodima, dajući
im tako jasno na znanje da s njom i po njoj jedino mogu postići dobrobit, mir i poĉinak. Ali, taj spas je jasno
bio izraţen kao uslovljen: on je zavisio od ljudi i od toga da li će oni ĉiniti pokoru i promijeniti svoj naĉin
ţivota; samo se tako mogu spasiti. To je razlog Marijinog dolaska na zemlju, i na ovome mjestu i širom
svijeta. Ona dolazi da nas potakne, upozori, ohrabri i da nam pomogne. Prethodne slike pokazivale su moć
demona, ali neuporedivo veća je moć Bezgrješnog Zaĉeća, kaţe Lašut. Svojom petom Ona pobjedonosno
stoji na glavi Sotone i satire je. Samo od nas zavisi da li ćemo se Njoj potpuno povjeriti i da li ćemo
uznastojati da ţivimo po Njezinu primjeru.

Tri sata trajale su te vizije svijeta u grijehu i kazni. Tu sa Ţivĉaka otvarao se pogled na svijet, a moţda i na
blisku budućnost. To su bili satovi jedne mistiĉke geografije i povijesti grijeha jedne civilizacije i kazne
koja je oĉekuje, ako se ne odrekne svojih zabluda. Poslije sedme slike na tablici je bilo napisano da će Lašut
ići u Nebo, ako ispuni ono što se od njega traţi. Nebo nad tim mjestom kao da se skupilo u kupolu. Otvorilo
se kao da je munja prošla preko njega. Pojavi se zasljepljujući sjajni trokut i u njemu se ukaza Spasitelj,
uspravan, obuĉen u bijelu odjeću s crvenim plaštem prebaĉenim preko desnog ramena i lijeve ruke.

Uz Njega, s lijeve strane, bijaše kriţ. Isus bijaše veliĉanstven. Iz Njegovog Srca izlazile su tri plamene zrake
i jedna od njih dodirne Lašuta. On licem pade na zemlju i, za dijelić sekunde, zaĉu zvuk jednog zvona: bilo
je podne. Bez svijesti, on će na zemlji ostati tri sata. Kad je došao k sebi, nije više bilo ruţa; sve je bilo kao i
uvijek: vidje poznato drveće, sliku Naše Gospe od Vjekovite Pomoći obješenu o jedan bor...
Ta tri sata Lašut je usporedio s tri sata Spasiteljeve agonije. On je znao da je za njega poĉeo jedan novi
ţivot, da je umro jedan stari ĉovjek. Lašut kaţe da je u tim ĉasovima bio izlijeĉen od svih svojih bolesti, a
jedna je od tih bila neizljeĉiva, kako su to lijeĉnici bili zakljuĉili.

Krunica

U svim Marijinim ukazanjima, u modernom vremenu, krunica zauzima središnje mjesto svih njenih poruka i
svih njenih savjeta. U Fatimi, na pr., u šest ukazanja šest puta traţi da se moli krunica za spasenje grješnika.
Lašut ie bio katolik, išao je nedjeljom na Misu, nije psovao, molio je svoje dnevne molitve, ali krunice nije
znao da moli. Sto godina poslije lurdskih ukazanja Majka se Boţja javljajednom slovaĉkom ĉuvaru šume,
jednoj »maloj duši«, malom apostolu posljednjih dana, koji je ĉesto brao i donosio cvijeće pred sliku
Gospinu na Ţivĉaku ili pred kip Gospe Lurdske, koji je imao u svojoj kući, ali koji nije nikada meditirao o
misterijima ruţarija. I u najnovijim ukazanjima, u vremenu kad se u samoj Crkvi ponegdje vodi kampanja
protiv krunice, pa je ĉak i skupno sahranjuju u zemlju kao »ostatke prošlosti«, Majka Boţja ustrajno
ponavlja svoj trajni zahtjev: da se moli krunica i ĉini pokora. Matija Lašut biti će postiĊen, kada bude ĉuo
od Nebeske Kraljice taj zahtjev, jer on, kao katolik, koji štuje Mariju, nije molio te nizove molitava. A, eto,
Ona se upravo njemu ukazala i njemu dala krunicu.

Šumar je paţljivo gledao oko sebe, tada, toga 1. lipnja 1958. godine, na tom mjestu ukazanja, koje se zove
»U Obrazku«, po Gospinoj slici. Iznenada primijeti na zemlji krunicu. Uze je paţljivo i s poštovanjem, kao
materijalni dar nebeske Kraljice. Ona je imala sjajnu, poput dijamanta blistavu krunicu. Ova je bila siva,
mat, od neke specijalne materije. On, koji nije znao moliti krunicu, sada je odjednom shvatio da zna slavna
otajstva. Ĉitav će ih sat moliti, u velikoj radosti, u planini.

Silazeći niz planinu, on je sve gledao novim oĉima. Desio se onaj unutrašnji, duhovni preobraţaj. Metanoja.
Shvatio je da je do tada njegov ţivot bio prazan. Njime je ovladala beskrajna ĉeţnja za Bogom. Spoznao je
smisao i znaĉenje pokore, koju Majka Boţja trajno zahtijeva; to znaĉi okrenuti se od zla i ĉiniti dobro.

Matija Lašut sam je objašnjavao tri zahtjeva Presvete Djevice, koji su u uzajamnoj povezanosti i
uslovljenosti. Sve se sadrţi u moljenju krunice. Krunicom se postiţe snaga da se ĉini pokora, a pokorom se
postiţe nebo. Nema pokore bez molitve, a bez molitve nema snage. Pokora je osnova našega spasenja.
Nemojte misliti da je ona samo za griješnike; Prestveta Djevica traţi je od svih!

U trenutku kad je ulazio u zatvor, krunice je iznenada nestalo s njegova vrata. Policajci su zahtijevali da im
preda krunicu. On je odgovorio: »Evo, upravo je nestala.«

Srce

I u Turzovki je ponovljen zahtjev da se moli za svećenike. Lašut to objašnjava ovako: »Svećenici nas vode
putevima koji dovode do Boga; oni nam otvaraju vrata Neba. Mi treba da ih ohrabrimo — da ih uĉvrstimo,
jer oni, koji više primaju treba da i više daju. Mi treba da se mnogo molimo za njih: za dobre da ustraju, za
one koji su u opasnosti, da bi se ispunili Bogom!«

Lašut nam zaĉuĊujućom uvjerljivošću saopćava kako da svoj svakodnevni rad i trud, kao i naše radosti i
zadovoljstva, posvetimo, ne samo za našu osobnu dobrobit, već i za dobro cijelog društva.

»Obavljajmo sva naša dobra djela radi Boţje ljubavi i s istinski dobrom voljom i saznat ćemo što je sreća i
spokoj srca.«

Jednom prilikom on je kazao: »Danas je svijet izgubio srce; zato nam Majka Boţja dolazi pokazati svoje
srce okruţeno plamenom ljubavi, kao što sam to ja vidio tri puta... Mi smo joj veoma zahvalni da nam je
dala jedno novo saznanje o pokori. Napustiti stare navike, boriti se protiv svoje vlastite naravi, to je teško;
ali kada milost Boţja pobijedi u nama, pokora je za djecu Boţju zalog srećnog ţivota.«

Srce Isusovo i Srce Marijino sjedinjena su u ĉudotvornoj medaljici.

Roger Rebut smatra da su sva novija Marijina ukazanja samo nastavak objave Našega Gospodina u Paray-
le-Monialu, kad je on svetoj Margariti Mariji pokazao svoje srce, jednog od prvih petaka godine 1674. »On
mi je dao da vidim Njegovu ţarku ţelju da bude ljubljen od ljudi i da bi ih tako sklonuo s puta propasti
kamo ih Sotona vodi u gomilama...« Iza tri stotine godina poboţnosti prema Presvetom Srcu Isusovu,
racionalizam i humanizam »odveli su duhove u naturalizam enciklopedista. I teren je bio spreman za
ţetvu« (Rebut). Tri stotine godina išlo se suprotno zahtjevima Srca i ţarkoj ţelji Našega Gospodina,
»putevima kojima je Sotona vodio ljude u masama ka propasti«.I Matija Lašut, jednostavno i mudro govori
o tome da je »danas svijet izgubio srce«, kao što to govore, na drugi naĉin, brojni kritiĉari jedne civilizacije
»na zalazu«.

»Presveta Djevica intervenira teţeći da ostvari zahtjeve svoga Sina.« (R. Rebut)

Šest puta se još Presveta Djevica ukazala na istom mjestu i istoga sata, to jest oko devet sati ujutro.
Ukazanja, kojima su prethodila obasjanja, nisu trajala više od nekoliko trenutaka. Drugi puta ukazala se
iduće subote, 7. lipnja, a zatim 21. lipnja, te 1. srpnja 1958. godine. Posljednji puta se ukazala 14. kolovoza
1958. godine. Tri puta je bila obuĉena kao u Lurdu, tri puta sa svojim bezgrješnim Srcem. Iz tog Srca
izlazile su tri zrake. A 14. kolovoza ukazala se Ona Lašutu kao Bezgrješno Zaĉeće. Blistala je poput sunca,
puna milosti, i svojom petom satirala je Sotoninu glavu.

Tri mjeseca Lašut nije govorio nikome o ukazanjima. Po prvi puta sve je ispriĉao 7. rujna 1958. Neposredno
poslije toga, na dan RoĊenja Marijina, ljudi iz okoline poĊoše na hodoĉašće na mjesto ukazanja.

Ali već neposredno poslije prvog ukazanja Lašut je ispitao svoju savjest. Bio je ĉesto u sukobima s ljudima;
sada poĊe svojim susjedima da ih moli za oproštenje. Znao je da mu je potrebna poniznost. Shvatio je da
treba da ima ĉisto srce. Sutradan ujutro ispovijedio se i priĉestio.

Trnoviti put Matije Lašuta

Ljudi nisu više prepoznavali Matiju Lašuta. Doista bio je to drugi ĉovjek. Nekada je bio šutljiv i povuĉen.
Sada je govorio o Bogu i Djevici, prenosio poruke — ono što se od njega traţilo, upozoravao je ljude,
bodrio ih. Ljudi shvatiše da govori s uvjerenjem. On proreĉe da će ga uhapsiti za tri dana. Tako je i bilo.
Proglasiše ga ludim. A zatvarati normalne ljude u psihijatrijske klinike i azile, kao što to u današnje vrijeme
ĉesto biva, takoĊer je jedna od posljedica racionalizma. I u vrijeme svetoga Pavla kršćanstvo je bilo
»Ţidovima sablazan, a Grcima ludost«. Nema nikakva razloga da tako ne bude i danas.

Što je malo, a što veliko pred ljudima, to nije i pred Bogom tako. Što je mudrost ovoga svijeta pred Bogom?

»Bez sumnje, govor o kriţu ludost je za one, koji propadaju, a za nas, koji se spasavamo sila je Boţja, jer
stoji pisano: "Uništit ću mudrost mudrih i uĉinit ću ispraznom umnost umnih". Gdje je mudrac? Gdje je
kniţevnik? Gdje li je istraţivaĉ ovoga svijeta? Zar nije Bog uĉinio ludom mudrost ovoga svijeta? Budući,
naime, da svijet svojom mudrošću nije upoznao Boga u objavljenoj Boţjoj mudrosti, odluĉi Bog spasiti one
koji vjeruju propovijedanjem ludosti... Promatrajte, braćo, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo na
ljudsku mudrih, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih. Naprotiv, što je ludo u oĉima svijeta, izabra sebi
Bog da posrami mudre; što je slabo u oĉima svijeta, izabra sebi Bog da posrami jake; što je neplemenito i
prezira vrijedno u oĉima svijeta — i ĉak ono ĉega nema — izabra sebi Bog da uništi ono što jest, da se ni
jedan ĉovjek ne moţe ponositi pred Bogom« (I Kor. 1, 18-22, 26-29.).
I Matija Lašut bit će jedan od onih slabih, u oĉima svijeta, koje je Bog izabrao. On će biti još jedan od onih
malih u galeriji onih, kojima su, u povijesti ukazanja, prenošene poruke s neba. I on koji je, tako iznenada,
stekao mudrost da vrši Boţju volju, bit će odveden u psihijatrijsku kliniku u Bistricu, u Slovaĉkoj. Podvrgli
su ga beskrajnim ispitivanjima i lijeĉniĉkim pregledima, tokom kojih je na njega vršen pritisak da sve
opovrgne.

Poslije prvog hapšenja, Lašut je bio interniran u jedan azil i smješten u jednu ćeliju u kojoj je bilo više
mentalno oboljelih. Oni, koji su ga promatrali kroz kljuĉanicu, uskoro su mogli vidjeti neobiĉnu scenu: svi
ljudi koji su bili u Lašutovoj ćeliji naskoro su s njime molih krunicu. Jednom su prilikom ovi bolesnici
vidjeli Presvetu Djevicu u ćeliji. Poslije tri godine provedene u toj klinici, on je prebaĉen u centralni zavod
za mentalne bolesnike, u Prag, a potom opet smješten u azil u Bratislavi.

I tamo su se dešavale neobiĉne scene. U devet sati na veĉer kada se odlazilo na poĉinak, i dok je Lašut
spavao, jedan po jedan bolesnik dolazili su pred njegov krevet, pokleknuli i zatim bi molili cijelu noć.
Tisuću ih je tako prošlo pored njegova kreveta. Moglo bi se slobodno kazati da je tim duševnim bolesnicima
Matija Lašut lijeĉio dušu. Savjetovao im je kako da u buduće urede svoj ţivot. Izvještaj o tome što se zbiva
u tom azilu brzo je je došao do viših drţavnih organa: Jedan oficir bi poslan da ispita tu stvar. »Savjetujem
vam«, kazao mu je Lašut, »da legnete noćas u taj krevet; moţda će i k vama doći«.

»A, ne, k meni nitko ne bi došao«, branio se oficir.

Kad je opet prebaĉen u centralnu kliniku u Prag, oslobodio ga je šef klinike, primarius Jan Hasilik. Psihijatri
su mu savjetovali da, ukoliko mu i dalje budu pravili smetnje, pokaţe dokumenat koji je dobio. Kada,
kasnije na poslu, bude odbio da radi na Marijanske praznike, on će se koristiti tim savjetom. Svuda, pa i u
bolnici, Matija Lašut saĉuvao je svoj mir. Ustrajno je ostao u svom uvjerenju i nije porekao svoja viĊenja.
Jednog je suca pitao:

— »Imate li vi majku, gospodine suĉe?

— »Da, svakako«.

— »I moţete li se nje odreći?«

— »Ne, ne, mogu.«

— »Ni ja se ne mogu odreći svoje Nebeske Majke.« Prijetili su mu da će ga zauvijek odvojiti od njegove
obitelji i deportirati ga u neko udaljeno mjesto. »Deportirajte me na krajni istok, ili me bacite u najdublju
tam-nicu, svejedno: svuda će sa mnom biti Majka Boţja; nikada me neće napustiti, ukoliko se ja nje ne
odreknem. Ali toga ja neću nikada uĉiniti.«

U najteţim iskušenjima on je saĉuvao ljubav prema ljudima, koju je tako iznenada stekao i upoznao, onoga
dana kada mu je Presveta Djevica pokazala one tri letve otpale od ograde, na mjestu ukazanja. U bolnici on
pomaţe bolesnicima.

Otkriće čudotvome vode

Presveta Djevica ukaza se Jurju Kovaleku, takoĊer iz Turzovke. Tri puta mu se pojavi u snu s nalogom da
otkrije izvor ĉudotvorne vode. On nije davao nikakva znaĉenja prvim snovima, a treći put Majka mu Boţja
reĉe: »Zašto još do danas nisi izvršio moga naloga?« Sutradan ujutro, Kovalek uze pijuk, doĊe do rijeke
Kisuke, na kojoj je most bio srušen. Bio je to prosinac 1958. godine. Juraj Kovalek bio je bolestan od astme.
Izu cipele i zagazi u vodu. Bila je topla kao da je bilo ljeto. Na mjestu ukazanja susretne ţene koje su se
molile. One su ga pitale kuda ide. Kaza im o snu i objasni da mu je Gospa kazala da će izvor naći 300
metara daleko od oltara, na mjestu gdje paprat raste. Na mjestu gdje mu se uĉini da bi moglo biti vode,
naumi kopati, kad zaĉu glas iza sebe: »Hvaljen Isus«. Okrenuvši se, vidje jednu ţenu, koja ga upita:

»Traţite li vodu?«

»Da«, odgovori Kovalek.

»Onda idite sedam metara unatrag, na mjesto gdje rastu paprati«.

NaĊe to mjesto, ali, okrenuvši se, vidje da je ţena iznenada nestala, kao što se i bila pojavila. Pomisli da je
to bila jedna od onih ţena koje su se molile pred oltarom. Poĉe da kopa i ĉim je udario tri puta, voda izbi
svom snagom tako da je bio sav mokar. Tada poĊe do oltara, da bi meĊu ţenama, našao onu, koja mu je
kazala za mjesto. Nje nije bilo tamo. On je opisa ţenama: Bila je u sivoj haljini, s plavim velom preko glave,
koji joj je skoro potpuno sakrivao lice. Mogla je imati šesnaest ih sedamnaest godina.

Uskoro se pokaza da je voda ĉudotvorna. GospoĊa Suzana Lanoštiĉova ovom je vodom izlijeĉena od raka.

Na tom je izvoru, 17. rujna 1961. godine progledala slijepa djevojĉica. Brojni hodoĉasnici bili su prisutni
tom ĉudesnom ozdravljenju. Otac, koji je bio zaprepašten, ne mogavši da vjeruje u to ĉudo, pruţao je
razliĉite predmete djevojĉici, da bi provjerio da li vidi.

Jedan oficir iz Moravske dovede slijepog djeĉaka. Ĉuo je za ĉudotvornu vodu pa je došao da mu umije oĉi. I
djeĉak progleda. Taj oficir promijeni zvanje, pokrsti se i uĊe u katoliĉku vjeru. Jedan otac dovede kćerku
ĉija je ruka bila paralizirana. Lijeĉnici nisu mogli ništa uĉiniti. Poslije kupanja u toj vodi, djevojĉica je
uskoro mogla zagrliti tom rukom svog oca, koji je plakao od radosti.

Na »svetu planinu« doĊe i jedan major s rakom u grlu. On sjede pred izvorom. Neke mu ţene rekoše da ne
smije ostati tako pasivan, sjedeći, već treba da uzme i da pije vodu. »Ali, ja ne mogu da pijem, jer ...« Ţene
shvatiše i pomogoše mu da uzme malo vode i da popije. Poslije treće ĉašice osjeti veliko poboljšanje.
Zatraţi da jede. Sutra ujutro, s prvim sunĉevim zrakama, on je došao s muzikom na Ţivĉak, da Marijanskim
pjesmama zahvali Djevici. I jedan otac iz Ostrave doĊe u Turzovku sa slijepim sinom, od ĉetiri godine. Opra
mu oĉi i djeĉak naskoro progleda. Pred Duhove, 1968. godine, tom je vodom izlijeĉena jedna slijepa
djevojĉica, koju je majka dovela u Turzovku. Franz Grufik, u svojoj monografiji o Turzovki, biljeţi još i
druga brojna izlijeĉenja.

Iz Grossbilowitza doĊe autobus pun radnika u Turzovku. MeĊu njima je bilo dosta komunista. Ţene im
donesoše vodu. U boci gospoĊe Agneze Konekne voda se biza zaledila i kristali leda jasno pokazivahu lik
Presvete Djevice. Neki radnici zatraţiše da se led otopi, pa da se opet pusti voda da se zaledi. U ledu se
pojavi ciborijum pun hostija. Ponovo otopiše vodu i pomiješaše je s obiĉnom. Kada se ta izmiješana voda
zaledi, ništa se ne pojavi. Led u boci jedne druge ţene pokazivao je monstrancu s kriţem.

U bilješci o piscu monografije o Turzovki, Francu Grufiku, stoji da je ovaj bivši graĊevinski poduzetnik,
intimni prijatelj Matije Lašuta, od 1966. godine; da godinama nema ţeluca i da bi, prema medicinskim
naukama, davno već trebao biti mrtav.

Kip Majke Boţje

Alojz Lasak, umirovljeni rudar iz Hulĉina, kod Ostrave, bolestan je od silikoze, poĊe 1964. godine sa
svojom poboţnom ţenom na hodoĉašće u Turzovku, na brdo Ţivĉak. I dok je bio pred oltarom, u molitvi,
vidje nad raspećem ţivog Spasitelja u agoniji. Alojz Lasak dobi od neba nalog da naĉini kip Majke Boţje.
»Evo tvog djela ... kad ga budeš dovršio, postavit ćeš ga pred vjernike«. Te rijeĉi ĉuo je prilikom ukazanja
Majke Boţje, sutradan po viĊenju Spasitelja u agoniji. Nakon toga bio je u ekstazi kroz ĉetiri sata i kroz to
vrijeme pratio je Majku Boţju na kriţnom putu. Kasnije ju je vidio još nekoliko puta u snu. U tim vizijama
Ona je zahtijevala da otpoĉne rad na skulpturi. On se opravdavao da nikada nije nešto sliĉno radio. Majka ga
Boţja ohrabri: »Ne boj se, ja ću ti priteći u pomoć. OtiĊi u Turzovku i uzmi ostatke knţa koji je tamo
spaljen. Taj kriţ naĉinjen je od bora, na kome je visjela moja slika kada sam se ukazala Matiji Lašutu. Kriţ
je ukrasivao oltar, ali ga spališe protivnici Boţji. Ostatke toga kriţa ti ćeš iskoristiti za moje srce, kad budeš
izraĊi-vao svoje djelo«.

Lasak je poslušao. Ne poznavajući zanat, nemajući nikakvih sredstava, on je otpoĉeo svoje djelo, ometan
sotonom; taj će kip izazvati divljenje obiĉnog puka, a i mnogih upućenih. Dopisnik katoliĉkog lista »Vers
Demain«, koji je došao da intervjuira Alojza Lasaka, 17. sijeĉnja 1970. godine, s oduševljenjem je izjavio:
»nikada nisam vidio ljepšega Gospina kipa«. I jedan poznati beogradski likovni kritiĉar koji je o sotonizmu
u modernoj umjetnosti i o inverziji lijepog, kao dijelu jednog organiziranog komplota, pisao za poznate naše
ĉasopise »Umetnost« i »Delo«, smatra da se ovdje radi o natprirodnom zahvatu u same plastiĉne umjetnosti,
koje su svojim naopakim postulatima utjecale i na sakralnu umjetnost.

Brojni hodoĉasnici vidjeli su kako ovaj kip Majke Boţje plaĉe.

Bog se ne da izrugivati

Mnogi slijepi su progledali. Ĉuli smo svjedoĉanstvo i jedne bolniĉarke s kirurškog odijeljenja jedne praške
bolnice. Djevojĉica, koja je više puta bezuspješno operirana na toj klinici, progledala je tek kada joj je otac
oprao oĉi vodom s izvora Ţivĉak. Ali, sljepoća srca ostala je kod nekih ljudi, usprkos svemu. Jedan od
dvojice ljudi koji su posjekli bor, na kojem je visjela slika Naše Gospe od Vjekovite Pomoći, umro je istoga
dana pregaţen svojim traktorom. Njegov je posljednji krik bio: »Isuse, Marijo!« Drugi, koji se i dalje
izrugivao ukazanjima, umro je tokom te iste sedmice.

Ĉovjek koji je 1963. godine podmetnuo vatru pod jedan od oltara što su ih postavili hodoĉasnici, poginuo je
usred dana, od groma s vedra neba, kada je silazio niz planinu. Ţena, koja je zapalila dva oltara, umrla je
brzo nakon toga. ĉovjek, koji je u vezi s ovim ukazanjima, kao i o onima u Lurdu i Fatimi, govorio da su sve
to luĊaĉke priĉe i da su svi ti ljudi, koji ovamo dolaze, »na putu za ludnicu«, uskoro je izgubio razum ... i
poĉeo lajati. Njegova je ţena dala odsluţiti nekoliko Misa da bi barem prestao lajati. Godine 1967.
dovedoše u bolnicu ĉovjeka s oduzetom rukom. Sestre se saţališe nad njim, ali ih on prekine: »Ne ţalite me.
Ja sam sam kriv za sve, jer sam razrušio oltare na brdu Zivĉak. I za to me Bog kaznio.«

Jedan poruĉnik poruši na Zivĉaku sve što mu je došlo pod ruku. Njegova ţena rodit će stvorenje bez ruku i
nogu, koje nije imalo ljudski izgled. Mlada ţena uze novoroĊenĉe i pokaza ga muţu: »Evo što si dobio za
ono što si uradio na Ţivĉaku.« U Turzovki oĉigledniji su i grijesi ljudi, njihova sljepoća srca i okrutnost,
vidljivija je i kazna, kao što su oĉigledna, oĉima, koje gledaju po prvi puta, i ĉuda koja se zbivaju i same
natprirodne stvari.

Besprizorni spališe 1. studenoga 1969. godine, na Sve Svete, šezdeset postaja, slike, kriţeve, kipove koji su
bili postavljeni na stablima. To rušilaĉko djelo trajalo je cijelu noć. Ujutro doĉeka hodoĉasnike vatra sa svih
strana. Jedna ţena izvadi iz pepela sliku Naše Gospe, od Vjekovite Pomoći i stavi je na jedno stablo. Nebo
nad »svetom planinom« potamni, kao »nekada na Golgoti« (Grufik). Samo je jedna svjetlost sjala nad
slikom.

Godine 1958. Gospa naloţi Matiji Lašutu, da naĉini kriţ od drveta što ga oboriše, na kome je nekada visjela
slika Naše Gospe od Vjekovite Pomoći. Kriţ bi naĉinjen i postavljen na istom mjestu. Ali ga spališe. Spališe
i drugi kriţ i treći. Ali, još je bio saĉuvan dio prvog kriţa, koji će posluţiti Alojzu Lasaku za srce njegovog
kipa Majke Boţje kako je reĉeno.

Znakovi
Dana 1. svibnja 1965. godine u Turzovki je bilo oko 1200 hodoĉasnika. Nebo se obasja ĉudesnom
svjetlošću. Kao da se otvorilo. A u velikom sjaju ukaza se ogromno srce. S jedne strane srca stajao je
Spasitelj, a pred njim veliki kriţ; s druge strane Marija, Bezgrješna Majka Našega Gospodina. Svi prisutni
vidješe te ĉudesne znakove na nebu. Padoše na koljena, sklopiše ruke i moliše s ţarom. Istoga dana vidješe
u više navrata, hodoĉasnici, u kruni sjajnih zraka srce i preko njega veliko »M«. Svi vidješe srce, koje kao
da je kucalo.

Godine 1967. na Duhove, zabiljeţena su ĉetiri ĉuda: jedan gluhonijemi ĉovjek je izlijeĉen, kao i dvije
paralizirane djevojke: jedan opsjednut ĉovjek osloboĊen je od demona.

Za Duhove 1968. godine došlo je u Turzovku više od tri stotine autobusa; vlakovi su bili prepuni. Raĉuna se
da je bilo 50.000 hodoĉasnika, meĊu kojima i 28 svećenika. Pjevalo se i molilo dan i noć; desila su se velika
ĉudesa.

Da je više vjere

Moţda je najbolje sam Matija Lašut objasnio pojave brojnih ukazanja u posljednje vrijeme: »Da je više
vjere, bilo bi manje ukazanja«.

Crkva u Zeitounu
Egipat
I ovdje se mogla fotografirati
Naša Gospa
meĊu kupolama.

Naša Gospa vraća se u Egipat

resveta Djevica ukazivala se u Kairu nekoliko stotina puta kroz 14 mjeseci, poĉevši od 2. travnja 1968.
godine. Ameriĉki benediktanac o. Jeronim Palmer napisao je knjiţicu o tim ukazanjima pod naslovom »Our
Lady Returns to Egypt« (Naša Gospa vraća se u Egipat).

Presveta Djevica ukazivala se nad pravoslavnom crkvom Svete Marije u Zeitounu, sjevernomu predgraĊu
Kaira, u predjelu koji je najbliţi mjestu Mataria, gdje je, prema staroj predaji, stanovala Sveta Obitelj u
Egiptu.

Ta crkva ima pet kupola, prema pravoslavnom stilu crkvenog graditeljstva; veću u sredini i ĉetiri manje sa
strane. Te kupole predstavljaju, prema pravoslavnom uĉenju, pet patrijarha na ĉelu Svete Crkve, ona veća
rimskog Patrijarha, a ostale manje jeruzalemskog, antiohijskoga, aleksandrijskog i carigradskog patrijarha.
To je tzv. pentarhija (petolaĊe). Majka Boţja ukazivala se nad tim kupolama i oko njih, a ne u unutrašnjosti
crkve.

To je poĉelo u noći od 2. na 3. travnja 1968. godine. Dvojica su mehaniĉara radila u garaţi na suprotnoj
strani te crkve. Najednom su opazili, kako se njima u prvi ĉas ĉinilo, jednu redovnicu u bijelim haljinama,
kako se rukom drţi za kriţ na središnjoj kupoli. Mislili su da se ta redovnica hoće baciti i tako poĉiniti
samoubojstvo. Potrĉali su na policiju i k pravoslavnom ţupniku.

Ţupnik je odmah zakljuĉio da se radi o ukazanju Presvete Djevice Marije. Poslije toga bilo je stotine
ukazanja, koja su privukla više puta i preko stotinu tisuća gledalaca, muslimana, pravoslavaca, katolika,
protestanata. Ukazanja su se zbivala uvijek u noći, izmeĊu devet sati na veĉer do 4 i pol sati ujutro bez
prekida. Tako i 4. svibnja 1968. godine od 9 sati na veĉer do 5 sati u nedjeljno jutro. U prvo je vrijeme
ukazanje bilo gotovo svake noći, a poslije prosjeĉno tri noći tjedno.

Ukazanje je bilo obiĉno naviješteno ĉudnovatim svjetlom na razliĉite naĉine: jednom je to bila sjajna kugla,
iz koje je izašla Presveta Djevica, drugi puta bljeskanje svjetla, ili kao da padaju zvijezde ili kiša dijamanata.
Svijetlo je ĉesto izlazilo iz koje kupole, a više puta se vidjelo da i sama Djevica izlazi iz koje kupole,
premda su sva stakla na kupolama bila uĉvršćena. Više puta se pojavljivalo svjetlo kao maglica iz glavne
kupole i dizala do 20 metara uvis kao dim, iz kojega se izvio lik Naše GospoĊe. Presveta Djevica se
ukazivala u naravnoj veliĉini. Bila je u bijelim haljinama s malo blijedo modre boje. Sliĉila je više kipu, ali
nije bila nepomiĉna. Lebdjela je u zraku iznad kupole. Noge joj se nisu vidjele, jer je sva bila umotana u
haljine. Za svih ukazanja Presveta Marija nije nikada progovorila ni jedne rijeĉi. Ali, Ona se nagibala,
naklanjala se mnoštvu u znak pozdrava. Prelazila je s jedne strane na drugu iznad crkve pa su je svi mogli
vidjeti u lice. Ali taj prijelaz nije bio hodanje nego lebdenje u zraku, a haljine su joj lepršale na vjetru.
Njezino se lice ĉesto smiješilo. Drugi puta je bilo ozbiljno i ţalosno, ali uvijek blagohotno.

Oko glave joj je bila bijela aureola, koja joj je davala veliĉanstven izgled. Više puta je nosila krunu, a drugi
put je bila bez nje, štoviše tako u istoj noći. Više puta je nosila Djetešce Isusa kao Theotokos (Bogorodica)
na istoĉnim ikonama. Drţala Ga je u lijevoj ruci, jer je prema istoĉnjaĉkom obiĉaju Kraljiĉino mjesto s
desne Kralju. Više puta su Majka i Dijete nosili krune, a drugi put su bili bez njih. Jednom se Presveta
Djevica ukazala sa Svetim Josipom i s Djeĉakom Isusom od dvanaest godina. Ukazivala se i kao Preţalosna
Majka sva satrvena od boli. Osobito se rado ukazivala u noći svojih blagdana.. Ti su ĉesti u pravoslavnoj
Crkvi: 32 u godini.

Druga osobitost u tim ukazanjima bila je pojava ptica, većih od golubova, ĉisto bijelih, i iz njih je zraĉilo
svijetlo. Javljale su se prije ukazanja, za vrijeme ukazanja, pa i poslije, štoviše i u noćima bez ukazanja.
Nitko ne moţe kazati otkuda su dolazile. Iznenada su se pojavile i isto su tako u hipu isĉeznule. Vrlo brzo su
se kretale, ali nisu mahale razapetim krilima nego su kao klizile u zraku, a ne letjele. Više puta su bile dvije,
tri, šest i više njih. Više puta su bile u obliku trokuta ili kriţa ili u usporednim redovima. Jedne noći ih je
bilo dvanaest, u dva reda po šest. Ali uvijek su bile u istoj udaljenosti jedne od drugih i uvijek iste brzine.

Ljudi su smatrali da su se ti »golubovi« pojavljivali u poĉast Presvete Djevice.

Osobita i iznimna okolnost u tim ukazanjima bila je i to, da su se ti »golubovi« i Presveta Djevica mogli
fotografirati. Otac Palmer ima u svojoj knjiţici tri takve fotografije.

Oko crkve Svete Marije u Zeitounu uvijek se okupljalo veliko mnoštvo naroda. Ĉesto je bila velika stiska,
koja je onemogućivala svako kretanje. Godine 1968. bilo je oko 50.000 ljudi na noć, a nekih noći i preko
100.000 ljudi. Ljudi su trĉali kućama i pozivali ukućane da doĊu gledati ukazanje.

To je mnoštvo s velikim zanosom i oduševljenjem radosno pozdravljalo i zazivalo Presvetu Djevicu Mariju,
kada se ona pojavila. Muslimani su recitirali stihove iz Korana. Kopti, pravoslavni i katolici, molili su i
pjevali himne na arapskom ili na grĉkom jeziku. Bila je obnovljena i uĉvršćena vjera u nadnaravno. Bilo je
obraćenja i ĉudesnih ozdravljenja. Muslimanka Wadida Marcos ozdravila je jedne noći u godini 1968. od
smrtne bolesti ĉudom gledajući Presvetu Djevicu. Prema njezinu pripovijedanju naĉinila je ameriĉka
slikarica Eleonora Philips iz Kalifornije sliku Egipatske Presvete Djevice.

Pravoslavni patrijarh Ćiril VI imenovao je istraţno povjerenstvo da ispita ta ukazanja. I sama je egipatska
vlada imenovala takvo povjerenstvo.

Pravoslavni biskup Atanazije iz Beni Soueiffa poslan od Patrijarha Ćirila VI, proveo je u Zeitounu cijelu
noć od 29. na 30. travnja godine 1968. Bilo je te noći oko 100.000 ljudi. Vidio je Djevicu u lice, oĉi i usta u
visini od 5 do 6 metara iznad kupole, u jasnoj pojavi. Gledao ju je i od 4 do 5 sati ujutro. Rukom je
pozdravljala i blagoslivljala mnoštvo. Njezine su haljine lepršale na vjetru. Bila je vrlo vedra, puna slave,
prava nadnaravna i nebeska pojava. Biskup je vidio i velikog goluba. On veli da su ljudi poĉeli misliti o
kršćanstvu na sasvim drugi naĉin. Nekršćani se zanimaju kakav poloţaj zauzima Presveta Djevica u
kršćanstvu.

Pravoslavni biskup Gregorije je kazao Ocu Palmeru, da ti dogaĊaji nemaju ravnoga u prošlosti ni na Istoku
ni na Zapadu. Najslavnija ukazanja zbivala su se od 27. travnja do 15. svibnja 1968. godine, kada koptska
Crkva slavi blagdan RoĊenja Bogorodice. On je osobno gledao Presvetu Djevicu u deset razliĉitih oblika.
Jednom je vidio kako se nebo rastvorilo i u tom rastvoru pokazala se Presveta Djevica, veća od svojega
naravnoga stasa, mlada, krasna i sva u svjetlu. Na glavi je imala koprenu. Gledala je prema kriţu na kupoli.
Izgledala je kao Majka Ţalosti, duboko oţalošćena. Tako je ostala na istom mjestu dva do tri sata. Više puta
je došla s Djetešcem Isusom na lijevoj ruci i samo s jednom rukom blagoslivljala narod. Više puta je
blagoslivljala s obadvije sklopljene ruke.

Biskup je prisustvovao ukazanju i u noći 1. lipnja, kada pravoslavna Crkva slavi blagdan Bijega Svete
Obitelji u Egipat. Oko 9 sati pojavilo se svjetlo u sredini otvora pod jednom malom kupolom u obliku kugle,
i ulazilo i silazilo u unutrašnjost crkve. Zatim je polagano
izlazilo van i poprimalo oblik Presv. Djevice. Narod je
silno oduševljeno klicao, kao obiĉno. Ona ga je
blagoslivljala i zatim ušla u crkvu kao kugla svjetla.
Nakon 10 mmuta to se isto ponovilo kod druge kupole. I
tako se to ponavljalo od 10 sati naveĉer do 3 i pol sata
ujutro. Biskup je vidio Presvetu Djevicu Mariju u punoj
pojavi od glave do pete, svu sjajnu. Taj je sjaj ublaţivao
oĉi. On ju je gledao tako nebrojeno puta. 9. lipnja vidio je
dva »goluba«. Ne mašu krilima, klize i lebde oko i iznad
središnje kupole, Više puta ih ima sedam u obliku kriţa.
Ne vide im se krila nego samo sjajan oblik. Ljudi ih ne
smatraju za »golubove« nego kao neka bića u poĉast
Presvete Djevice.

Presveta Djevica nije ništa govorila za vrijeme svih

svojih ukazanja. Zašto se onda ukazivala? Bez ikakve
sumnje, Ona je došla u duhu svojega apostolata
majĉinske ljubavi. Sišla je na ovu dolinu suza kao Majka
Milosti, puna ljubavi i dobrote, s kojima je sipala obilje
blagoslova na svoju bijednu djecu. Sišla je kao Kraljica
misionara u muslimanski Egipat. Devet desetina
oduševljenih gledalaca bili su muslimani. To je bio
Njezin poziv arapskom i muslimanskom svijetu da
prihvati kršćanstvo. Pokazala se kao Majka svih naroda,
bez obzira na njihovu vjeru. Ona ţeli sve prigrnuti pod svoj Majĉinski plašt. Ţeli spasiti svu svoju djecu.
Vratila se u Egipat, jer ne moţe biti ravnodušna prema Egiptu po kojemu je Ona nekoć hodala sa Svetim
Josipom i sa svojim boţanskim Sinom. Kršćanski Egipat dao je nekoć Crkvi mnoštvo Svetaca.

Slava i tisuću puta hvala preslavnoj i presvetoj Egipatskoj Djevici Mariji!

(Sastavljeno prema ĉlanku »Apparitions de Marie en Egypte«, što ga je napisao Louis Even u kanadskom
listu »Vers Demain«, Mars-Avril 1970., str. 1-8.)

Enzo Alocci

Enzo Alocci

Porto San Stefano

»Duha ne gasite! Proroĉke govore

ne prezirite, nego sve provjeravajte,
što je dobro zadrţavajte.
Uklanjajte se svakom zlu!« (I Sol 5, 19-22

ogaĊaji ovdje opisani zbili su se u »Grotti« (to je komad zemlje s malom kućicom, koji je vlasništvo
Enzina oca, a nalazi se u općini Monte Argentario, kojoj je glavno mjesto Porto San Stefano), kao i u kući
samog Enze.

27. oţujka 1966. godine. Prvo ukazanje kod »Grotte«. Madona se ukazala kao jedna sestra, bosa, i zamolila
ga ljubezno, da joj dade nešto za piće. Enzo, koji je upravo htio zapoĉeti kopanjem, ostavi posao i slijedio je
gospoĊu, koja je išla pred njim i navratila se u jednu seosku kućicu. Kad su došli u kućicu, opazi on
zaĉuĊeno i prestrašeno da je gospoĊe nestalo.

24. travnja 1966. — Dok je Enzo na istoj zemlji kopao, osjeti jaki udarac vjetra, koji ga je tjerao prema
kućici. Došavši onamo, zablješti ga jako svjetlo, usred kojega se ukaza predivna gospoĊa odjevena kao
kraljica, s krunom na glavi. Sav prestrašen, Enzo zapita: »Tko ste vi?« GospoĊa se nasmiješi i odgovori: »Ja
sam GospoĎa, Kraljica Svijeta«. I doda da će se njih dvoje ponovo vidjeti.

2. lipnja 1966. — Naš Gospodin i Blaţena Djevica Marija ukazali su se u maloj kućici i blagoslovili pitku
vodu, što teĉe iz slavine. Ta je voda cijeli dan prekrasno mirisala.

31. lipnja 1966. — Oko podneva Mihael ArkanĊeo pruţi Enzu u njegovu stanu presv. Euharistiju, tj, svetu
Priĉest.

11. rujna 1966. — Kod »Grotte« ukaţe se Isus i Marija i 4 anĊela, meĊu kojima Enzo prepozna sv. Mihaela
i sv. Gabriela. Za vrijeme tog ukazanja Enzo primi rane (stigmata — znakove Isusovih rana na rukama,
nogama i na boku) Nebeski su posjetioci zatraţili da Enzo pošalje poruku Sv. Ocu. Poruke su bile poslane:
7. 10. 1969., 13. 3. 1971., te 24. 4. 1971. godine. Potvrda o primitku tih poruka stigla je od ureda
Vatikanskog Drţvnog Tajništva.

31. srpnja 1966. — Bl. Djevica Marija dala je kod »Grotte« slijedeću poruku: Ako se svijet ne popravi za
šest ili sedam godina, ja ću poslati opomenu! Zemlja će se tresti; sunce će se vrtjeti oko sebe s velikim
eksplozijama; mjesec će biti u ţalosti. Sve će to trajati otprilike pola sata. U onom času nebo će biti
jasno i čisto od svakog oblaka, i ta čudnovata pojava vidjet će se sa svakog dijela zemlje«.
10. studenoga 1966. — ArkanĊeo Gabrijel kazao je Enzi da pošalje poruke od 31. srpnja 1966. Sv. Ocu
Pavlu VI i neka doda slijedeće rijeĉi: »Jake oluje, poplave i potresi već nadolaze«.

4. prosinca 1966. — Naša Gospa je razgovarala s Enzom i meĊu ostalim rekla je: »Ĉaša je puna do vrha!«

11. veljače 1967. — GospoĊa je rekla Enzi, da će se objaviti u duhu svakoga 14. u mjesecu i dodala:
Razglasi i informiraj Crkvu, da svećenici moraju biti stroţi s vjernicima, jer se danas više ne ĉasti Kuća
Boţja; sveta se misa ne sluša poboţno i dolaze nedoliĉno obuĉeni u crkvu«.

16. travnja 1967. — Pola sata nakon ukazanja Sv. Gabrijela ArkanĊela, objavila se Nebeska Majka i
plaĉući kazala Enzi: Bog ne moţe više toga podnositi! Čaša je puna do vrha. Strpljenja još malo, da se
spase mnoge duše i da ne stradaju toliki nevini.

14. srpnja 1967. — Madona se javila u duhu u Enzovu domu i kazala: »Preporučujem vam da umnoţite
molitve!«

3. oţujka 1968. — »ArkanĊeo Gabrijel mi je rekao da mo ram pomoći Isusu i da se ne moram bojati, jer će
on biti uza me. Sv. Gabrijel nastavi: "Ali Isus mi je kazao da se ti moraš boriti za Njegovo Boţanstvo. Primi
to, i nikad ne reci 'ne' Isusu. Povlaštene duše mogle bi se odvraćati od Isusa, ali Boţja moć znade tako
djelovati, da ih dovede u naruĉaj Boţji. Kao što to već znadeš, Isus mnogo trpi radi teških grijeha, koji
uznemiruju svijet i odvraćaju milosrĊe Boţje i presvete Majke.

I to još nije dosta, rane bivaju svaki dan sve gore.

Isus kaţe, neka poruka bude objavljena, kako bi se zaustavile teške zablude i da se spase mnoge duše, koje
propadaju.

Isus se daje kao hrana da se uzmogne najintimnije sjediniti s dušom. Ali On ţarko ţeli da svi odgovore
takvoj ljubavi. Ali ona se sve više udaljuje, pa i sama se ljubav prema Bogu umanjuje.

Isus kaţe, pošto je dao ljudima ţivot i tako mnogo drugih dobara, da ga još uvijek satiru teškim zabtudama.
Ipak, što su mu uĉinili, da ga progone? Neĉistoća ljudi razdire moje meso; sablazni su ponovno krvlju
okupale moje tijelo, kaleţ se već prelijeva zbog vaše nesavjesnosti. Molite se, vjerni, i ne umorite se, radi tih
groznih zabluda, koje prouzrokuju Isusu toliku bol."

10. lipnja 1968. godine ArkanĊeo Gabrijel mi reĉe: Isus jako trpi radi tako mnogih teških zabluda, koje
neprestano strovaljuju veoma mnogo duša u propast.

Isus kaţe, da njegova ljubav nije dostatna da bi otvorila srca, »ali vi ćete se toga sjetiti, kad više ne
budete imali vremena«.»Doći će dan kad ću se ja pojaviti na toj zemlji, i oni koji me nisu poznali i koji
nisu slušali moju riječ, umrijet će od straha.Sunce će se ugasiti; zvijezde i mjesec zauvijek će
potamniti i zemlja će postati pusta i prazna; sve će to biti praćeno teškim nevremenom i potresom.
Duše koje zasluţuju moju dobrotu, bit će okruţene mnoštvom anĎela; nevini će biti podignuti u nebo
pod plaštem piesvete Djevice Marije, dok će zli biti otjerani od mene.«

Isus kaţe, da nas je ljubio i da nas još ljubi, dok je On od vas prezren i omalovaţavan.

»Molite neprestano, da bude daleko od vas himbenost Sotone, koji vas ţeli povući u propast. Ja sam dao
svoju krv za vaše spasenje; radi toga molite bez prestanka za spas vaših duša, prije nego doĊe vrijeme, kada
nećete imati vremena. Molite svaki momenat krunicu vjere, koja će biti vaše spasenje, osim toga molite
ĉesto krunicu mojemu Presvetom Srcu, koje prolijeva krv za vaš spas. Ja vam obećajem, kada doĊe dan
moga dolaska, svi oni, koji jakom ljubavlju šire moje molitve, bit će zapisani u moje Srce i bit će uzeti u
nebo da stoje kraj mene kao heroji vjere kroz svu vjeĉnost«. (Što se tiĉe krunice vjere, pogledaj napomenu
na koncu teksta).

14. lipnja 1969. — Isus kaţe:

»KaIeţ je prepun, i ĉas pravde je kucnuo. Onoga će dana sa strašnom grmljavinom vatrena kola proći kroz
cijeli svemir, i ostavit će iza sebe jako svjetlo, koje vam je nepoznato, a to će biti znak da je kazna Boţja
blizu. Zatim će se sunce udaljiti i strahovita će grmljavina potresti zemlju i bit će mrak.

Tko ne sluša ovih mojih rijeĉi, nego i dalje ide za svojim grijesima, umrijet će od uţasa i od mene će biti
odbaĉen. Iza toga će sunce ponovo obasjavati zemlju; ali glad i bijeda bit će još gori.

Ako vaše molitve otvore srca, svijet će se obratiti; ali ako me ne poslušate bit će: ratovi, glad i druge teške
nesreće, a vjeĉni će Otac poslati kazne, potrese, i narodi će išĉeznuti s lica zemlje.
To će biti konac.
Dragi sine, ti ćeš dati svijetu tu poruku ljubavi i svima ćeš reći, da treba da uĉine petnaest petaka Presvetom
Srcu Isusovu i materinskom Srcu Marijinu, i bit će spašeni.Molite se, djeco, i ljubite jedni druge, i budite
daleko od grijeha i mrţnje.Ja te blagoslivljam, sine; vidjet ćemo se idućeg ĉetrnaestoga«.

14. svibnja 1970. —;

» ... Drţite se daleko od zle mode, koja sablaţnjava moje male stvorove; to je velika ogavnost za mene i za
moj nebeski dvor. Kazne su blizu; na sve to past će vatrena kiša, i trajat će tri dana i tri noći, dok ne bude
gotovo sve uništeno, radi tih sablazni koje probadaju moje Srce. Ja te blagoslivljam, sine; ponavljam: I daj
tu poruku svima dalje. Moli za duše.«

23. srpnja 1968. — 9,40 sati

Dio poruke, koju Presveta Djevica Marija objavljuje danas, 20. kolovoza 1970. godine:

Nebeska mi je Majka rekla:

»Dragi sine, piši tu poruku, i ti ćeš je u godini 1971. poslati u svijet...«

Madona mi je dalje rekla da će u godini 1972. sablazni biti još gore, da će taština i luksuz izazvati mnoge
kazne na zemlju.

»Svi vulkani, koje uĉenjaci nazivaju "fenomenima", naskoro će provaliti, i tako će jednoga dana i zemlja
postati lava, i propast će zemlje, gradovi i narodi. Sine, za vrijeme trodnevnog mraka veliki grješnici bit će
uništeni. Nebo će se i zemlja pribliţiti, i bit će vatra na cijeloj zemlji, i svijet će biti pokriven lešinama, i
tako će mnoge nacije nestati s lica zemlje. Bit će velika nevolja za sve; ljudi neće ništa vidjeti. Zrak će biti
pun otrova i nanijet će mnogo štete i po cijelom svijetu vladat će velika tama, a preţivjet će (samo) ĉetvrti
dio ĉovjeĉanstva. I doći će novi svijet dobrih duša.

Moli za spas tako mnogih duša.«

24. listopada 1971. —

Kad su molili krunicu, GospoĊa je kazala: »Svako otajstvo krunice, sinko moj, treba da molite za grješnike.
Budi hvala predragocjenoj Krvi Spasiteljevoj. Isus nas je sve spasio svojom vlastitom Krvlju. Sinko moj, na
ovaj naĉin ti moţeš moliti svako otajstvo krunice za spasenje grješnih duša".
8. studenoga 1971.

Poruka Majke Boţje:

»Piši, sine: Ja sam danas ovdje prisutna da ti kaţem:

Sve je uzalud! Na mjestu ukazanja uopće se ne moli! Moj je dolazak vrlo ozbiljan! Vječni Otac
osuduje sve narode, koji su daleko od Crkve i koji ne mole. Zar ne vidite da tonete u sve veće zablude,
koje vode čitav svijet u propast?

Ali moje je smilovanje veliko i beskonaĉno. Ovdje sam da uputim posljednju poruku! Ovdje sam da vam
dadem svu svoju ljubav, ali nitko se ne obazire na moje opomene, nitko ne pruţa istinsku ljubav!

I šta moramo ĉiniti, draga moja djeco, ako nema ljubavi? Molitva... ona je spas mnogih duša! MeĊutim u
svemu tome nedostaje ljubavi, dobrohotnosti... Moja draga djeco, ponavljam, ne traţim od vas nmogo:
jedino obraćenje i molitvu da se spasi čitavo čovječanstvo.

Ali to je, kao što vam ponavljam, nemoguće: samo zabave, razbacivanje novca na raĉun ĉovjeĉanstva, koje
pati! Ali naskoro će doći tome kraj... novcu i uţivanju! Djeco, zapamtite: Moja je ţalost zbog vas
neizmjerna! Moje su riječi bile za vas uvijek uzaludne! Moje su suze krvave! Moje su opomene
uzaludne. Draga moja djeco, ovo je zadnja moja rijeĉ, koja dolazi s neba: to je zadnji blagoslov što vam ga
donosim, to je zadnji zagrljaj vaše Majke, koja će biti uz vas do posljednjeg trenutka. Djeco, molite, molite;
hoću da budete sa mnom u Nebu. Zlo što bjesni po cijelom svemiru, vrlo je blizu ... A, ti, sine, mnogo ćeš
moliti kroz to vrijeme, kad ću biti daleko od tebe za daljnjih šest mjeseci.

Hoću molitve, pokoru na mjestu Kraljice Svijeta i da se pronaĎe moja voda.

Reci mojim sinovima i kćerima da sada nije vrijeme da se traţi; sad je trenutak da se moli za duše, i to neka
bude za sve, na slavu Kristovu i nebesku«.

12. prosinca 1971. — Poruka Isusova

Piši sine:

»Prisutan sam ovaj dan, da javim svim narodima zemlje da u ovo boţićno vrijeme ţelim pokoru i molitve za
obraćenje milijuna duša, koje su na putu propasti, i za mnoge mlade, za koje (inaĉe) neće biti spasenja. Zlo
uvijek raste, a razbojnik duša poĉinje se pojavljivati ĉak i u Crkvi u svemu i posvuda.

Molite za svećenike.

Oni napadaju ĉak i najsvetije stvari i stavljaju ih u sumnju pred svim ljudima. Moli, da se dogodi veliko
spasenje duša.

Moli, molite mnogo, da se probude mnoge duše, koje ne mole. Svi misle samo na novac, uţivanje i na
mnoga pogubna zla. Šta će to biti od sviju, ako nema molitve.

Molitva je mir svijeta, sine. Molitva je ljubav sviju obitelji. Ali bez molitve postoji samo zlo. Zlo sve više
raste, i svaki dan što prolazi, bliţi je groblju za jedan korak.

Prolaze mjeseci, godine, a ja vas ovdje ĉekam, da poloţite raĉun za svoje grijehe.

Šta će biti od vas pred mojim oĉima?

Moja djeco, ako vaše duše nisu ĉiste, da ih poklonite svome nebeskom Ocu, šta će biti od vas? Ali moje srce
pati, kad vidi kako ste zarobljeni bludnjama. Postoji jedan put koji vodi u vjeĉnost, koja nema svršetka.
Proći će milijuni godina i milijuni stoljeća i kakvu ćete nadu imati za svoj spas? Vaš Otac neće više biti uz
vas, sve će vaše ĉeţnje i vapaji kajanja ostati pokopani. Ondje nema više nikakve pomoći, samo će ona
zvijer biti uz vas, koja će vas muĉiti kroz svu vjeĉnost. Mislite na to, što ĉeka one, koji ljubavi nemaju i koji
se ne mole.

Molite, i tko daje u moje ruke, ništa od toga neće biti izgubljeno, nego će biti zapisano u mojem srcu.

Moli, sine, i daj da drugi mole; ja te blagoslivljam; doskora«.

19. siječnja 1972. — Poruka Isusova

»Ovoga sam jutra prisutan ovdje, da ti kaţem, kako mi nije drago što ljudi dolaze nepristojno obuĉeni na sva
mjesta, gdje je prisutna moja Majka. Za tebe je, sine, vrijeme da upoznaš sve narode, da je Isus vrlo
nezadovoljan kad vidi u svom hramu ljude obučene kao za maškaradu.

Ti, sine, ĉini što si uvijek ĉinio. Viĉi svima da se urazumiju, i da znadu, da Isusu to nije po volji. Ustraju li i
nadalje, bit će izbaĉeni, kao kad sam istjerao iz Hrama one, koji su od Svetinje pravili trţnicu. To, što ti
ponavljam, ţelim, da bude uĉinjeno bez obzira prema ljudima.

Viĉi to i u prisutnosti mojih svećenika, da se i oni grdno varaju. A šta se molitava tiĉe, koje si mi prinio,
ĉini, kao što sam ti uvijek rekao.

Ja vas blagoslivljem, djeco moja.

Molite, i dajte da drugi mole za spasenje mnogih duša.

Blagoslivljem vas, djeco, doskora«.

26. veljače 1972. — Poruka Isusova

»Vrlo me ţalosti, što moji svećenici ne vjeruju mojim rijeĉima. Sumnjaju u sve. Sumnje, sumnje u moju
rijeĉ? Moji svećenici su sukrivci toga, što se dogaĊa.

Svijet malo pomalo tone u blato teških zabluda i sablazni.

To je najgore zlo, što sve uništava, a teški grijeh pada na moje svećenike.

Oni su zli primjer, koji su dali svim narodima; Sotona je stupao i još će stupati ispred mojih svećenika.
Sablazni će biti još gore njima na oĉigled u mojoj Crkvi, i oni to gledaju, ispovijedaju te ljude, priĉešćuju ih
i blagoslivljaju ih; ali sve to je teški grijeh, koji će pasti na njih. Oni će biti sukrivci moje Crkve. Moji su
Sakramenti dani Sotoni. To je veliko zlo, koje će uništiti mnoge duše i koje će ih ponijeti u vjeĉnost (pakla),
koja nema svršetka. Sine, ti ćeš reći mojim svećenicima i vikat ćeš im bez obzira, da će oni biti ţrtve toga,
što je najgore, ţrtve duša, koje oni sami vode u propast«.

2. oţujka 1972. — Poruka Isusova

Piši, sine, uĉenjacima ovog svijeta, koji zbunjuju mnoge duše govoreći im: To su prirodne nesreće, koje su
se uvijek dogaĊale. Ali oni ne kaţu ljudima, da je sa svijetom veoma zlo i da su potrebne molitve, da se
ublaţe kazne. Uĉenjaci će vidjeti, da li su to prirodne nesreće! Kako se ponašaju ti ljudi, tako se ponašaju i
kazne. Sine, oni su licemjeri bez vjere; ljube samo bogatstvo i zabave. I moji svećenici vjeruju u to, što ljudi
kaţu ... Ti, sine, moli se i ţrtvuj mi ono, što te zbunjuje, i ne pazi na sve, što govore. Oni bi ţeljeli milosti
bez molitve; reci im da je za milost potrebna molitva. Ja te blagoslivljem, sine, doskora.

1. prosinca 1972. — Poruka ArkanĎela Gabrijela

»Piši, brate. Dolazim od Nebeske Majke da vam kaţem da naš Gospodin traţi, da Majka Boţja mora biti
ĉašćena na svim mjestima, gdje je prisutna, istinskom ljubavlju, molitvom i pokorom, a osobito u Grotti,
toliko zanemarenoj. Ako ne budete ĉinili, što od vas traţim, prestat će dolaziti na mjesta, gdje me ne štuju.
Istinska se ljubav moţe veoma lijepo vidjeti u San Damianu, gdje mnogi stranci ĉaste moj dolazak. Ali na
nekim mjestima nema nikoga. Djeco moja, molite za svoje spasenje, molite i ĉastite vjeĉnog Oca gdje god
bili, jer će vas Bog spasiti. I borite se protiv nemorala, koji upropaštava svojim napastima mnoge duše i vodi
ih u vjeĉnu propast.

Blagoslivljem vas sve, djeco moja, kaţe Blaţena Djevica«.

Naša Gospa govori 27. oţujka 1973. godine

»Piši, sine. Prisutna sam toĉno na sedmogodišnjicu mog ukazanja ovdje da ti kaţem da u svim ovim
godinama niti jedna ruţa nije procvala. Ostalo je samo mnogo oštrog trnja u mome jadnom srcu. Samo trnje.
Ali molitva, dragi sine, jako je daleko. Vrlo su rijetki oni koji se ţrtvuju, koji prikazuju molitve, molitve i
krunice za ublaţenje kazni na ĉitavom svijetu. U zemlji, u kojoj ţiviš, ljudi ne vole ni molitvu ni pokoru.
Zlo je sve veće. Dragi sine, ondje, gdje nema molitve, ne postoji ni ljubav ni krepost.

Sine moj, znam da trpiš, gledajući, kako zlo sve više napreduje. Hrabro, dragi sine, hrabro; pati, pati. Ja i
Isus uvijek ćemo biti uz tebe; nikada nećeš biti sam. Ti ćeš trpjeti s Isusom na kriţu i onda će se sve stišati.
Bit će sve mirno.

Bori se, dragi sine, kao i dosada protiv nemorala. Hrabro predaj moje poruke svim ljudima, oni ih svi
moraju prakticirati bez sumnji, sve poruke, koje dajem po mojim vidiocima, neka prime bez primjedaba, na
naĉin, kako su one pisane. Reci im, da sam to ja osobno, ja hoću da budu ovakve. Ja ću se i nadalje posluţiti
priprostim, neukim dušama. Ljudi moraju razumjeti da se ja ne mogu posluţiti dušama visoke naobrazbe,
već priprostim dušama.

Moj dragi sine, ti se moraš boriti protiv nemorala bez ikakva ljudskog obzira i nitko ti neće osporavati rijeĉi,
koje će ti Bog odrediti, da ih preneseš ljudima. Prinesi sve svoje djelovanje u moje ruke tako, da ništa ne
bude izgubljeno. Neprestano moli divnu fatimsko krunicu, jer to je najjaĉa krunica za spas mnogih duša i ne
brini se, jer uskoro će trnje biti isĉupano i opet će cvasti mnogo ruţa, ondje, gdje sam ja prisutna u ovoj
siromašnoj maloj kućici kod Grotte.

Nemoj davati mojih slika u ruke mnogih duša, koje ne vjeruju. Oni neće vjerovati da je to moja krv. Moli i
potiĉi druge na molitvu. Blagoslivljem vas, dragi moji sinovi; uskoro, uskoro ću opet doći«.

2. svibnja 1973. — Poruka Isusova

»Piši, sine:

Prisutan sam, da ti kaţem, da u mjestu, gdje ti ţiviš, nema prave ljubavi za molitvu. Dolaze posjeti samo iz
velike znatiţelje. Ne ţelim brbljanja, kada se moli. Molitva mora biti bez prekidanja i prikazivana s velikom
ljubavlju kao molitva u San Damianu, što mi Roza prinosi s velikom i istinitom ljubavlju.

Daj na znanje cijelom svijetu, da poruke ne će biti više poslane, dok ih se ne bude prakticiralo s velikom
ljubavlju.
Blagoslivljem vas, sinovi moji, uskoro i vrlo skoro bit ću prisutan. Molite i ĉinite, da i drugi mole.«

Isus i Marija ţele da se njihove poruke prošire po cijelom svijetu za dobro sviju naroda, da rijeĉi što ih Oni
iz Neba šalju, budu slušane i u djelo provedene; jer Oni nas ţele sve spasiti...

Enzo Alocci roĊen je 20. 2. 1931., a bilo mu je 35 godina, kad su ukazanja poĉela. On je seljak, oţenjen,
otac sedmero djece. Ţivi u maloj kuĉići na posjedu svog oca u Porto di San Stefano, glavnom gradu
malenog otoĉića Monte Argentario u Tirenskom moru. Bio je neko vrijeme zaposlen kod nizozemske
kompanije i plovio je na velikim brodovima po svim morima svijeta. Još u djetinjstvu ukazala mu se
Presveta Djevica Marija. Nasmiješila mu se i nestala. Nikada nije zaboravio tog ukazanja i ostao je zato
dobar kroz ĉitav svoj ţivot i rado se molio. Radio je u brodogradnji, kad mu se je ukazala Majka Boţja 27.
oţujka 1966. Šest mjeseci kasnije primio je bolne stigme (rane), koje su krvarile. Otada je ta sretna obitelj
bila podvrgnuta radikalnoj promjeni. S probodenim rukama i nogama Enzo nije više mogao obavljati teške
poslove. Na Enzinu molbu Presveta Djevica pretvorila je njegove stigme u nevidljive od proljeća 1972.
godine, ali to ne znaĉi da su bolovi manji; ipak je olakšanje, jer je krvarenje prestalo i smetnje koje je
krvarenje stvaralo.

Iznad grada, na brdu, posjeduje Enzina obitelj komadić zemljišta. Na tom zemljištu Enzo je imao prvo
viĊenje.

On se nalazio ponovo ondje 11. 9. 1966. kad su mu se ukazali Isus, Marija i ĉetiri anĊela i tom je prilikom
primio stigme na nogama, rukama i srcu. Njegov brat, koji je toga dana bio takoĊer gore na zemljištu, našao
ga je onesviještena na zemlji s pet rana, koje su jako krvarile.

Kip Djevlce Marije, koji roni krvave suze

(Prema sviedočanstvu spisateljice Dr Inge Stolltenberg.)

Prošlu jesen osjetila sam veliku ţelju da idem u Porto di San Stefano u Italiju da posjetim stigmatiziranog
Enzu i njegovu obitelj. Nisam mogla ni naslutiti da će se u mojoj prisutnosti dogoditi veliko ĉudo. Prigodom
mog dolaska u Porto di San Stefano u Enzin dom našla sam vrata širom otvorena i odjednom sam primijetila
da se je moralo nešto neobiĉno dogoditi. Roza, Enzina ţena, plakala je, a ţene iz susjedstva su je okruţile.
Nekoliko minuta prije na velikom kipu Djevice Marije u Enzinu stanu pojavile su se iznenada krvave suze.
Bilo je to nevjerojatni mlaz svjeţe krvi, koji je tekao niz obraze (obostrano), niz lice. Velike kapi krvi,
sjajući i svjetlucajući se u oĉima, uĉinile su na sve nas dubok dojam i potresno su nas impresionirale.

Ĉinilo se, da je taj dogaĊaj bio kao ţivi primjer zadnje ţalosne poruke ĉitavom ĉovjeĉanstvu, dane po Majci
Boţjoj 8. svibnja 1972. godine, kad je Majka Boţja kazala da roni krvave suze radi nesretne budućnosti
ĉitavog svijeta. Pomislila sam, da bi bilo potrebno, da se fotografira taj fenomen, dok je krv još svjeţa.
Otrĉala sam tamošnjem trgovcu Luju Laura, kojega sam po Enzi upoznala. Trĉala sam kroz grad do njegove
trgovine pune mušterija. Kad je isti ĉuo, o ĉemu se radi, zatvorio je bez oklijevanja svoj dućan i povezli smo
se njegovim autom Enzinoj kući. Vidjevši vlastitim oĉima dosada neviĊeni prizor, odjurio je do tamošnjeg
fotografa, koji je došao s velikom kamerom i snimio dogaĊaj u boji. Gradski lijeĉnik je bio pozvan, da uzme
uzorak suza za analizu. I biskup iz Grosseta bio je obaviješten o neobiĉnom dogaĊaju, kao i Enzin
ispovjednik, koji je te veĉeri doputovao iz Rima, te je ostao do idućeg dana. Vijest o tom fenomenu širila se
munjevitom brzinom od kuće do kuće, i ubrzo je ĉitav grad bio u pokretu.

Kroz ĉetiri dana mog boravka ondje dolazile su neprekidno procesije ljudi, da vide ĉudo. Mladi i stari,
bogati i siromašni bili su duboko ganuti. Ljudi su bili oko Enzine kuće tako stisnuti, da je bilo nemoguće
proći. Enzo je govorio s njima i pozvao ih usrdno da se obrate i zapoĉnu nov ţivot. Slušali su ga šutke kao u
crkvi. Tek iza 9 sati naveĉer, kad se prostor ispraznio, mogli smo se malo odmoriti i razgovoriti.
Tjedan prije bio je Enzo primljen u sluţbenu audijenciju kod Sv. Oca u Rimu. Njegov duhovni voĊa uredio
je, da se Enzo naĊe kod Sv. Oca, koji je upravo ĉitao njegove poruke. Kad je kardinal svratio Sv. Ocu
paţnju na Enza, raširio je Papa ruke i gledajući Enza s velikom dobrohotnošću reĉe: »Enzo je ovdje«.

Kip »Kraljice svijeta«

u Enzinoj kući.
Mnogo puta je
plakao
obiĉnim i krvavim suzama.

Vidjelac je bio duboko ganut. Jednog je dana Enzo posjetio

Mamu Rozu u San Damianu, kako mu je Presveta Djevica
kazala u prisutnosti njegova duhovnog voĊe. Mama Roza i
Enzo bili su radosni da mogu razgovarati, jer oboje primaju
iste poruke s tom razlikom što Mama Roza ne smije, zbog
biskupove zabrane, dobivene poruke dalje širiti, dok Enzo to
moţe. Na povratku bila sam pozvana u San Damiano.
Onamo dolazi sve više ljudi, koji oĉekuju, da Biskup
promijeni svoje drţanje prema ukazivanju Blaţene Djevice
Marije, a to će se sigurno dogoditi nakon Opomene.
(Opomena najavljena u Garabandalu).

Krunica vjere moli se ovako:

Moli se na obiĉnoj krunici. Na velikim zrncima

(»Oĉenašima«) moli se: Oĉe naš — Zdravo Marijo —
Vjerovanje (poĉevši od medaljice); na malim zrncima moli
se: Isuse, Marijo, ljubim vas, spasite duše, spasite Bogu
posvećene!

Na koncu kaţe se: Bilo slavljeno uvijek Ime Isusa, Josipa, sv. Ane, sv Joakima i Marije; neka bude uvijek
blagoslovljeno Sv. i Bezgrješno Zaĉeće Presv. Djevice Marije Majke Boţje. — O moj Isuse, oprosti nam
naše grijehe, oĉuvaj nas od paklenog ognja, dovedi u raj sve duše, osobito one, kojima je najpotrebnije
Tvoje milosrĊe.

Zatim na svršetku na pet zrnaca kod kriţića pet puta »Zdravo, Kraljice«.

27. oţujka 1974. Govori Nebeska Majka

»Piši, sine moj.

Na dan godišnjice mog ukazanja opet sam došla do tebe, da ti kaţem da se vjeţbaš u velikoj poslušnosti
prema Majci Crkvi. Neću da u tvojoj kući budu prisutna ĉesta hodoĉašća. Hoću da moj kip bude prenesen u
Grottu (spilju) gdje će biti ĉašćen molitvom i pokorom. Kako se u San Damianu štuje moj dolazak, tako će
biti i u Grotti gdje se ne će moći zabraniti molitva. Ipak ti budi poslušan u svojoj kući.

Ivan će ti pomoći u apostolatu i on će uĉiniti sve što je moguće da ti pomogne. I ti se takoĎer moraš što
prije naći kod Grotte. Odmah poĉnite s radovima (tj. kopanjem bunara). Ne treba da se bojite poradi vode.
Za sve će se pobrinuti Ivan i ondje će biti moj Izvor Zdravlja gdje će se mnogo moliti. Traţite duše koje će
vam s velikom ljubavlju pomoći kod radova. Vi ćete ih naći.
Griješi se uslijed velikog iskušenja, ali zbog odmah zapoĉete molitve moći će se razlikovati ono pravo od
laţnoga. Budite bez brige, gdje sam ja ondje je i ljubav, molitva, pokora i spasenje duša, koje ću ja sa svih
krajeva zemlje pozvati ka Grotti i ondje će biti mali Lurd. Ĉini što ti kaţem. Bit ću uvijek kod tebe i neću te
napustiti. Uskoro ćeš imati mnogo dobroĉinitelja, koji će pomagati malom odboru. Kad ponovno doĊem,
biti ću u Grotti gdje će biti moje prijestolje kao Kraljice Svijeta, Majke velikih grješnika i Majke svih
siromaha. Dobro, Ja sada moram ići. Ostani vedar, moli i uĉini da i drugi mole. Tvoj kriţ je za spasenje
mnogih ljudi. Sve vas blagoslivljem. Mnogo molite, jer trebam mnogo molitava za spas N. koja je na putu
da muĉi mnoge duše. Ja vas blagoslivljem. Do skorog viĊenja.

22. svibnja 1974. Isus govori

»Piši, sine moj:

Ja sam ti ovog jutra prisutan da ti kaţem, da me to vrlo boli što se nerazumijevanje i oholost šire u mojoj
Crkvi i na svim religioznim mjestima.

Oholost je uništenje duša. Tko traţi spasenje vlastite duše ima veliki mir u srcu, ali ĉesto oni nemaju nikoga
tko bi ih vodio u molitvi. O, kad bi oni mogli razumjeti u tim posljednjim vremenima, kako se mnogo zla
sve više širi! Ali usljed velike oholosti molitva je uvijek daleko od nebeskog Oca. Manjka pomoć mojih
svećenika, da bi ponovno podigli duše vjernika, kojima sam ja sam dao ţar molitve i ljubav prema Ocu.

Ljubav, molitva — to je kao cvijeće koje je slabo njegovano i zatim malo po malo vene i onda ugine. Na taj
naĉin, kao i cvijet koji nije njegovan, odumire i molitva, koja se ne njeguje u dušama.

Sine moj, kako bih ja vrlo ţelio, da bi ti mogao shvatiti kako Zlo namjerava provaliti u moju Crkvu! Malo
njih mole krunicu, molitve i molitvene vjeţbe svete mise.

Manjkaju pokomiĉke vjeţbe, trpljenja primljena i prinošena za bolesnike, za nevjernike, za otvrdnula srca i
za mnoge druge nevjere. Malo ima duša, koje bi se prikazale Ocu za spasenje duše, za mir u obiteljima i za
obraćenje duša k molitvi. Svega toga nestaje, jer danas ţele ljudi biti moderni i moji svećenici propovijedaju
o promjenama, zabavama, o kratkim molitvama; i za sve to kaţu da dolazi od Boga. Da oni nisu otvorili Zlu
vrata moje Crkve, to se sve ne bi dogodilo. I to nije po mojoj volji, nego s voljom ljudi, a ne po volji Oca
koji je na nebesima.

Moja volja nije da se mijenja, nego da se moli, da se čini pokora, da se čovjek potpuno posveti molitvi,
da ĉovjek vrši vlastite duţnosti kao pravo Boţje dijete, da se prinosi i da moli za ţive i mrtve, da me primaju
s velikom ljubavlju u Euharistiji; da primaju moje Sakramente u pravoj ljubavi i svom snagom svoje duše.
Nikada neka se ne dotiĉu mojih Sakramenata svojim rukama. Samo moj Ministar (svećenik) treba da vas
posluţuje u euharistijskoj gozbi; ako budete prisiljeni da primite, tada poslušajte i budite uvijek poslušni
mojim dragim svećenicima. Prinesite Ocu ţarku molitvu za primljenu Hranu. Sad moram ići; budi vedar i
prinesi mi svaki dan molitve za moje svećenike. Blagosljivljem te, sine moj. Moli i nastoj da i drugi mole.
Do skorog viĊenja.«

12. lipnja 1974. Isus govori

»Piši, sine moj, došao sam ti ovog jutra da ti kaţem, da se pripravite na velike nevolje. Svijet ide uvijek iz
zla na gore. Malo ima duša koje se mole za spasenje svijeta. Duše se ne mogu više svladavati. Zlo se širi i
više nemaju nikoga tko bi ih vodio. To je uistinu izgubljeno stado, koje se ne moţe više ujediniti.

Moji svećenici nemaju nikakve zasluge, jer se ne napreţu u vlastitoj ljubavi da bi propovijedali dušama
pravuljubav, da bi se ujedinile u molitvi, u pokori za mir i za spasenje svijeta. Za njih više duše ne postoje, a
ipak baš to je njihova vlastita zadaća da skupljaju duše na molitvu. Tako je bilo i u vrijeme kada su Sodoma
i Gomora dozvale moju pravednost.

Sada sam ublaţio kazne, koje ste zasluţili i koje su već morale pasti na zemlju, ali moja najsvetija Majka
zadrţava ruku Vjeĉnog Oca svakog ĉasa i svakog sata, koji je već odluĉio da vam dade što je svijet zasluţio:
molite se, jer veliki biĉ već je na putu da se spusti na zemlju, koja je voĊena bijesom Sotone, koji je utisnuo
u duše toliko zla. Za narode gdje nema molitve — ondje vlada zvijer.

Molite da se udalji zlo, koje će se skoro razbijesniti: revolucije, ratovi, bolesti, glad i velika neimaština već
stoje na vratima, vrlo brzo oluja će se sruĉiti.

Što će biti od vas, dragi sinovi, ako ne molite? Samo zabave, pjevanja i zvukovi! To neće biti vaše spasenje.
Spasenje je molitva i pokora.

Sada te blagoslivjem, sine moj. Moli se za moje svećenike i za mir u svijetu. Blagoslivljem vas.

Do skorog viĊenja.

Enzo Alocci i njegov mukotrpni ţivot

(prema Jean Parinettiju)

Stigmatizirani Enzo Alocci iz Porto di San Stefano ĉiji apostolski djelokrug dira već sve dijelove svijeta, i
dalje nastavlja svoj put ţivota punog muke s izvanrednom, velikom snagom volje i neprispodobivim
samosvladavanjem. Njegova se misija sastoji naroĉito u tome, da pobija veliki nemoral današnje generacije,
pa da tako spasi mladeţ od moĉvara pornografije i nemoralnosti.

Poslije Isusove poruke Enzu od 12. 6. 1974. svijet postaje sve više zao. Malo ima duša, kaţe Isus, koje se
mole za spasenje svijeta. Sve veća jagma za slatkim ţivotom, koja nema više nikakvih granica, sve veće
udaljivanje od svakog napora i bjeţanje od svake ţrtve, odricanja i samosvladavanja (a da se ĉini pokora o
tome se više i ne govori), oholi egoizam, koji potkopava svaki auktoritet kao i poslušnost, sve veći manjak
dobrih pastira, katasrofalno smanjivanje duha molitve, — sve to pridonosi tome, da se današnja generacija
uzmogne usporediti sa onom Sodome i Gomore, koja je na sebe navukla pravednost Boţju kako je to u
poruci od 12. 6. 1974. navedeno. Jao nama, ako budemo nagraĊeni isto tako kao oni!

Sa srcem punim bola osjeća Enzo duboku bol koji današnja generacija nanosi Spasitelju takvim svojim
naĉinom ţivota. On opominje i poziva ţarko na molitvu i pokoru. Gdje se ne moli ondje ima zli nepritaelj
slobodne ruke, — kaţe Enzo.

U spavaćoj Enzovoj sobi nalazi se kip Majke Boţja »Kraljice Svijeta«, koja je više dana u srpnju 1972.
godine ronila suze; i od 16. listopada 1972. već više od 20 puta iz njenih su oĉiju kapale krvave suze. Od
petka 5. srpnja do nedjelje 7. srpnja 1974. god. Madona je plakala obiĉnim suzama. Suze su naroĉito u petak
tekle tako obilno da je na podnoţju kipa, kamo su kapale suze, sve bilo mokro.

Enzo, koji i onako mnogo trpi (radi rana) ĉitavih se noći moli, jer od bolova malo moţe spavati; od zlog
neprijatelja biva mnogo muĉen. Tako je u noći od 11. na 12. srpnja 1974. taj Zli prouzroĉio toliku buku, da
se 9-godišnja kćerka Ana koja spava u istoj sobi probudila. Vidjela je Sotonu i od straha vikala je ocu za
pomoć. Da li je Sotona moţda postao bijesan zato, što su radovi na Izvoru Zdravlja (kod Grotte) ponovno
zapoĉeli?

U petak, 12. srpnja 1974. iza 15 sati Enzova tajnica Estera Cipeletti, spisateljica gospoĊa Dr Inga
Stolltenberg iz Danske i ja sjedili smo u kuhinji kod Roze, Enzove ţene. Enzo je bio u sobi kod Madone,
koja je plakala krvave suze. Najednom zaĉusmo veliki prasak i pred otvorenim kuhinjskim vratima ugledali
smo plastiĉnu posudu za umivanje kako je silom bila odbaĉena. Kako u kući nikoga nije bilo (djeca su bila
na dvorištu, baka je bila u sobi kod kreveta bolesna djeteta) i to nije bilo prvi puta, da se takvo što desilo,
odmah smo slutili da je Zli opet na djelu.

Zvali smo Enza koji se nalazio u sobi kod kipa »Kraljice Svijeta«. Enzo je potvrdio naše slutnje i vratio se
natrag u sobu. Roza, Enzova ţena, nakon što je uredila kuhinju, vratila se na hodnik i htjela je oĉistiti wc. U
taj ĉas baĉena je od Zloga tako snaţno prema sjedištu wc na pod da je više dana bolovala na tijelu i trpjela
glavobolju.

Od kako se ponovo radi na Zdencu Zdravlja (kod Grotte) Sotona je postao od bijesa kao lud. Poduzimlje sve
što moţe, da osujeti plan Majke Boţje. Enzo se meĊutim ne da obeshrabriti, jer je sav ispunjen vjerom u
potrebu svoje misije. On je u mojoj prisutnosti jednom rekao: »Bude li potrebno još više ţrtava i muka za
ispunjenje plana Madone, ja sam spreman da ih na sebe uzmem.«

16. srpnja 1974. god. u 15,30 sati Enzo, Ester Cipeletti i ja Jean Parinetti bili smo sami u kuhinji.

Enzo nam je govorio u pero slijedeće:

Prošle noći oko 2 sata prikazao mi se roj davola. Dok su ovi lajali, najveći od njih (zmaj) rekao mi je: »Ti
nećeš ondje gore (kod Grotte) ništa dovršiti, vi ne ćete ništa dovršiti.«

Enzo je odmah prizvao Spasitelja, i odmah su svi na nekoliko ĉasaka nestali. MeĊutim, oni su ponovno došli
i najveći mu je rekao: »Nemoj zazivati svoga Uĉitelja (Isusa), jer prije ili kasnije ja ću tebe i njega vjetrom
najuriti.

Ne zovi svoga Uĉitelja, jer mi smo tvoji uĉitelji, a onamo gore (do Grotte) ne ćeš stići. Vi ništa ne ćete
dovršiti, a ondje gore mi zapovijedamo.«

MeĊutim poĉela je 9-godišnja kćerka Ana plakati. Rekla je da je vidjela neko strašno crveno lice. Tijelo mu
je bilo pokriveno crnim vlasima, a imalo je noge kao konj. Enzo je nastavio zazivati Spasitelja. Demoni
nestadoše, ali se više puta vraćahu. Dok smo Estera i ja na kuhinjskom stolu ovo pisali, što nam je Enzo
govorio, on je otišao u kupaonicu i brzo se uzrujan vratio s krvavim desnim obrazom i pošto je uzeo svoj
dţepni rupĉić da obriše krv, koja je curkom curila, rekao je da je vidio neku sjenu i osjetio je, kad je išao u
kuhinju, kako ga je netko bolnim udarcem udario po licu. Ja sam to njegovo stanje odmah fotografski
snimio kao svjedoĉanstvo onoga što se desilo.

Nakon tih dogaĊaja moguće je razumjeti da ondje gore kod Grotte demoni izvršuju svoje akte osvete. To im
je moguće, iako je muĉno reći, ali treba priznati da se, naţalost, na mjestu prikazanja kod Grotte malo moli i
malo se ĉini pokora. Tako se ne mogu izvršiti radovi na Zdencu Zdravlja.

Mnogobrojnim hodoĉasnicima koji hodoĉaste do Grotte upravljamo poziv na molitvu i pokoru. Jer gdje
nema molitve i pokore ondje su meštri Ċavoli, — tako kaţe Enzo.

Mihael

br. 1 — god. I 1975 — dodatak uz knjigu »Veliki znak«

Sveti Mihael ArkanĎeo

»Quis ut Deus — Tko je kao Bog«

Ni jedno doba povijesti ĉovjeĉanstva, moţemo mirne duše ustvrditi, nije bito toliko zaraţeno neposluhom,
nemirima, revotucijama i neredima svake vrste kao doba u kojem ţivimo. Ĉak i »katoliĉki« novinari i
modernistiĉki propovjednici otvoreno izjavljuju: »Mi propovijedamo nemir i nesigurnost« — krivo
tumaĉeći Kristove rijeĉi «Mislite da sam došao donijeti na zemlju mir? Ne, kaţem vam, nego razdor« (Lk,
12, 15). Prema njihovu uĉenju, nemir i nered treba postaviti na prijestolje, a red, sreĊenost i mir treba da se
stavi u okove. Otac laţi, nemira i nereda jest sotona; dakle, sotonu na prijestolje; — prema tome, po
njihovoj nauci, onaj, koji je Knez mira, koji nam »mir svoj daje, mir koji nadilazi svako znanje«, koji je
Ljubav, dakle izvor svakog mira, sreĊenosti, sreće i dobra, mora ustuknuti i dati mjesta sotoni, protivniku i
neprijatelju svakog dobra i sreće ...

To je duh svijeta, duh oholosti, duh sebiĉnog uţivanja, koji svojom zarazom razara ĉoveĉanstvo. Ostaio je
još samo »stado malo« koje strepi i okuplja se pod plaštem one, koja je Majka Crkve i pruţa prema njoj
ruke s pouzdanjem kliĉući: «Zdravo Kraljice, Majko milosrĊa, ţivote slasti i ufanje naše, zdravo. K tebi
vapijemo prognani sinovi Evini, k tebi uzdišemo tugujući i plaĉući u ovoj suznoj dolini...« Preduvjet svake
vjere jest poniznost. Naša je zadaća da se borimo protiv oholosti u svojim vlastitim srcima i da u poniznosti
priznajemo Boga svojim jedinim Gospodinom, Ocem Istine, Pravde i Ljubavi. "A ovo je sredstvo pobjede
koje pobjeĊuje svijet: vjera naša« (I Iv 5.)

Uz Boţjega borca Svetog Mihaela ArkanĊela pobijedit ćemo ovaj svijet, sotonu i sebe same, jer pobjeda
pripada uvijek sigurno onome tko posljednji pobijedi. A mi znamo da je konaĉna pobjeda — Boţja pobjeda.

Borbi nikada nitko ţiv ne moţe izmaći. Ouis ut Deus! — Tko je kao Bog! Ili smo uz Boga ili protiv Njega!
Sredine nema.

Molitva svetom Mihaelu ArkanĎelu:

Sveti Mihaele ArkanĊele, brani nas u boju, protiv pakosti i zasjedama Ċavolskim budi nam zaklon. Neka mu
zapovijedi Bog ponizno molimo, i ti, vojvodo vojske nebeske, sotonu i druge duhove zlobne, koji svijetom
obitaze na propast duša Boţanskom jakošću u pakao protjeraj.

Papa Leon XIII, jednoga dana godine 1903., kad je po zavišetku Mise stao na zadnju stepenicu oltara i htio
otići, doţivio je ovo: Jasno je ĉuo dva glasa od kojih je jedan bio odvratan, a drugi mio. Odvratni glas
govorio je: »Ja mogu uništiti tvoju Crkvu« Drugi mio glas (Isusov) odgovorio je: »Moţeš, idi i uĉini«.
Sotona: «Da, mogu to uĉiniti, ali potrebno mi je dulje vremena i više moći«. Isus: »Koliko vremena i koliko
moći?« Sotona: »75 godina i veća moć nad svima, koji su u mojoj stuţbi«. Isus: »Dajem ti vrijeme i moć;
uĉini kako hoćeš«. Zatim je bilo sv. Ocu pokazano, da će sotona pretrpjeti veliki poraz, kad mu bude
oduzeto vrijeme i moć. Nadalje, objavljeno je sv. Ocu da će dobri i pravedni imati pomoć u tom boju, i da
će im biti udijeljena posebna moć, da se uzmognu suprotstaviti sotoni i njegovim agentima. Zbog molitava,
dobrih djela i ţrtava dobrih, sotona i svi koji mu siuţe (koji ţive u grijesima) neće postiĉi svoj ţeljeni cilj.
Konaĉno je svetom Ocu pokazano, da će u tom boju na ţivot i smrt iznad svega odluĉnu utogu odigrati sveti
Mihael ArkanĊeo. Taj doţivljaj ponukao je sv. Oca Leona XIII da sastavi gornju molitvu i odred!o da se
moli poslije svake tihe svete mise. Mnogi su je upotrebljavali kao egzorcistiĉku molitvu protiv sotone, jer
svaki kršćanin ima moć i milost ĉiniti takav egzorcizam.

Nakon liturgijske reforme ova se molitva više ne moli. Naravno, time nije reĉeno, da ta dragocjena i
ĉudesna molitva nije više potrebna. Naprotiv, potrebnija je više nego ikada. Moli mo je, stoga, dnevno, iako
nije više propisana. Bog će nam udijeliti milost po vjeri i pouzdanju u molitvu i pomagati nas do konaĉne
pobjede nad svim demonima našeg vremena.
 Gordana Jakovac r. 17. studenog 1967. (Zagreb — Kosorova 21) ĉudesno
ozdravila od leukemije pijući vodu iz San Damiana i na molitve hodoĉasnika kod
Gospe oĊ ruţa za njezino ozdravljenje. Na Duhove 1974 hodoĉastila je s bakom i
roditeljima u S. D. da zahvali Nebeskoj Majci.

Privatni egzorcizam

Upotrebom kriţa i blagostovljene vode molimo rado i ĉesto za sebe i za druge,

takoĊer i na daljinu i poimeniĉno, u ĉasu teških kušnja, velikog straha, neprilika, u
tjeskobama i u zdvojnosti, prije vaţnih odluka i poslova, za opake i zlonamjerne ljude, naroĉito za bolesnike
i umiruće:

»U ime Isusa i Marije, nareĊujem vam, pakleni duhovi, uzmaknite od mene (nas, njih, njega, nje, itd.) ] ne
usudite se povratiti i nas napastovati i iskušavati! Isuse Marijo (tri puta), sv Mihaele ArkanĊele bori se za
me! Sveti AnĊele ĉuvaru, brani nas pred svim napastima paklenog duha!

Blagoslov Oca, ljubav Sina i moć Svetoga Duha, Majĉinska zaštita nebeske Kraljice, pomoć svetih anĊela i
zagovor svih svetih budi s nama i neka nas prati svuda i uvijek Amen! Sveti Mihaele ArkanĊete svojim nas
svjetlom prosvijetli, sv. Mihaele ArkanĊele, svojim nas krilima štiti, sveti Mihaete ArkanĊete svojim nas
maĉem brani! Sveti Mihaele ArkanĊele, oĉuvaj nas od svih zamki, da budemo bez straha pred licem Boţjim
na Sudnji Dan! Amen!« Imprimatur — Freiburg 6. 5. 1971.)

Natuzza Evolo

Ona se zove Natuzza Evolo, a pripada dijecezi Mileto (u Italiji). Dolaze sa sviju strana svijeta da studiraju
njezin siuĉaj, jer moţda nitko na svijetu ne sjedinjuje u sebi tako veliko podruĉje onih izvanrednih
fenomena, koji se obiĉno nazivaju »metafiziĉki« iti »paranormalni« mogućnost mrtve vidjeti i s njima
razgovarati, dar bilokacije (biti u isto vrijeme na dva i više mjesta), vladanje tuĊim

jezicima u stanju »transa« (t. j. ekstaze) — ona je inaĉe analfabetkinja —, stigme

(rane na rukama, nogama i na prsima) za vrijeme korizme, sposobnost ĉitati misli
drugih osoba i vidjeti njihova anĊela ĉuvara. Ali od svega, što najviše zaĉuĊuje,
jedinstveno na svijetu jest ĉinjenica, da se Natuzza ĉesto kroz godinu, a posebno
petkom, krvlju znoji, a ta se krv na nerazjašnjiv naĉin pretvara u pismo, latinsko,
starogrĉko, talijansko ili englesko. (Gabrijela Lambertini u knjizi »Segno dei
tempi« piše da se na rupĉiću umoĉenom u tu krv naĉine napisi na jeziku, koji
razumije osoba kojoj taj rupĉić pripada).

Taj se fenomen dogaĊa osobito tada, kad Natuzza primi svetu priĉest. Kad joj se
netko pribliţi da joj otare krv, što teĉe njezinim licem i posluţi se svojim dţepnim
rupĉiĉem, naĊe on taj rupĉić, koji je prije bio sasvirn ĉist, ukrašen krvavim
natpisima. Kraj redaka iz EvanĊelja ili !z liturgijskih molitava, bivaju utisnute na
rupĉiću slike — simboli svetaca, srca, kriţevi, trnove krune, monstrance, a katkad ostane rupĉić sasvim ĉist
premda i dalje teĉe krv s lica te ţene.

Natuzza Evolo posvetila je svoje sate dobrim djelima, a Crkva već godinama s interesom prati njezin sluĉaj.
Okolina je smatra sveticom, a zastupnicima tiska vrlo je teško doprijeti do nje, jer ona izbjegava svako
isticanje ! publicitet. Rupĉiće s natpisima njezinom krvlju rado poklanja, ali ne dopušta da bude
fotografirana, kad se fenomen pojavljuje. Nakon mnogog insistiranja, konaĉno nam je pošlo za rukom da je
pristala da se fotografira, ali za vrijeme fotografiranja vidjelo se kako trpi. Bili smo kod nje dva puta: prvog
dana korizme i 21. dana. Prvog dana nisu se još vidjele stigme: vidjelo se samo lako crvenilo. Ali dvadeset i
prvog dana bile su rane na njezinim ruĉnim zgiobovima vrlo jasne: više rana, koje se nakon nekoliko dana
pretvoriše u jednu jedinu jasno izraţenu ranu. Tada smo, ja i fotograf poloţili svoje rupĉiće na ruĉni zglob
gospoĊe. Tako je to ostato oko pota sata, a ona je kroz to vrijeme govorila, dok je fotograf snimio cijeli niz
fotografija. Tada je zapitah: »No, smijem li sada pogledat?«

Ona mi dade znak da smijem. Uzmem rupĉić s njezina zgloba, raširim ga i na njemu je bi!o napisano:
CAELORUM REGINAE LAUS DECUST ET GLORIA sve jedno slovo za drugim kao da bi to bila jedna
jedina rijeĉ. Ispod toga je krv naslikala ĉetiri znaka: jednog sveca s aureolom, kriţ, kateţ i trnovu krunu. Na
rupĉiću našeg fotografa pisalo je nešto na staroengleskom jeziku i dva srca od kojih je svako bilo s jednim
kriţem i grupom anĊela.

Kroz cijelu je godinu Natuzza cilj neprekidne struje hodoĉasnika. Traţe njezin savjet, mole je prije svega da
govori s mrtvima, i ona ih opisuje, najtoĉnije razgovara ! saobraća s njima, kao da bi to bila najprirodnija
stvar. Jedino za vrijeme korizme Natuzza ne prima nikoga. Njezino trpljenje koje tada neprestano raste, tako
je veliko, da je ona prisiljena osobito u zadnjim danima korizme, da se izolira. Na Veliki Petak osjeća se
blizu smrti, a trpljenje biva tako strašno, da je ĉak ni njezin suprug ni njezinih pet sinova ne mogu gledati.
Natuzza Evolo ima 48 (to je pisano 1972.) godina a znoji se krvlju već 38 godina. Mrtve gleda još od rane
mladosti. Ona mi objaš njava, da je kao dijete vjerovala da je to normalna stvar. Ona potjeĉe iz vrlo
siromašne obitelji tako da nije mogla ni u školu ići i zato ne zna ni ĉitati ni pisati. S deset godina zasluţivala
je ona sebi kruh, kad je stupila u sluţbu kod jedne obitelji.

Sad imade za duhovnog voĊu Don Giovanni Capellupo. Dala je kraj svog jednostavnog stana sagraditi
kapelu gdje prima po-sjete i gdje se moţe sabrati u molitvi. Njezina najveća ţelja bila bi, kad bi joj biskup
Mileta dopustio da se u toj kapeli barem jednom mjeseĉno moţe sluţiti sveta misa.

Tko je samo jednom posjetio Natuzzu Evolo, ostavlja je s nezaboravnim osjećajem, jer njezina je spontanost
tako blistava, tako razoruţavajuća, tako svjeţa i nevina, ali u isto vrijeme njezin naĉin izraţavanja je tako
uzvišen. Ona ostavlja dojam duhovnosti ugodnog misticizma. Mnogi su ponovno našli put vjere nakon što
su je upoznali.

»Bilo mi je deset godina«, kaţe ona, »i radi toga sam se nalazila kod kuće. iznenada ugiedah jednog
redovnika, a kako sam mislila da sakuplja milostinju, rekoh mu: "Na ţalost, ne mogu vam ništa dati, jer smo
mi siromašni ljudi..." On odgovori: "Ja ne trebam ništa, ja sam sv. Franjo Paulski". Nato sam ga zamolila za
jednu milost, i on mi obeća da ću dobiti za tri dana. I tako je i bilo...

Kratko vrijeme iza toga Natuzza je bila kućna pomoćnica kod jedne obitetji. »Bilo je u mjesecu lipnju«,
nastavi ona. »i kad sam pošia sa svojom gospodaricom na polje, zapoĉne teći krv iz moje noge. GospoĊa mi
reĉe: "Moţda su te naţuljale tvoje cipele, Natuzza", ali to nije bilo. Nato ona uzme jednu posudu vode i
prala mi je noge, ali nije se vidjela nikakva rana. Idućeg jutra, kad sam brisala prah s jednog zrcala, ugledala
sam svoje lice okupano u krvi. Gazdarica se preplaši i odluĉi pozvati lijeĉnika, koji reĉe: "To je histerija.
Kad odraste i kad se uda, svega će toga kod djevojke nestati." Upravo u onaj ĉas, kad mi je biskup naĉinio
znak kriţa na ĉelu sa sv. uljem osjetila sam nešto htadno kako mi se spušta po leĊima. Mislila sam da je crv
ili insekt, ali ĉim sam se vratila kući kad me je majka svukla, opazi na mojoj donjoj košulji veliki krvavi
kriţ.« Taj je kriţ donesen biskupu, a on ga predade Patru Gemelliju, koji reĉe: "Zatvorite Natuzzu kroz
mjesec dana i iskušajte je". »Tako su me zatvorili«, nastavi Natuzza, otvoreno, »naravno u ludnicu... Ali, ne
silom, ne zato što bih ja bila luda... Jedino iz poslušnosti... Jedan od lijeĉnika, Profesor Bocca, tvrdio je da je
to neki histeriĉni fenomen, da će me spasiti brak. Drugi su mislili da su to probavne smetnje i davali su mi
svakih sedam do osam dana soli, kao sredstvo za ĉišćenje Ali sada, ja sam već 28 godina udata; imam pet
sinova; ali se ništa nije promijenilo!"

[Das Zeichen Mariens, srpanj/kolovoz 1972.)

Krvave suze u Maropati

stvar ispita, i naĉinila jedne vrsti staklenog ormara, pa taj ormar zapeĉatita da iskljuĉi svaku mogućnost
prijevare, slika i dalje krvari, te krv prelazi ĉak i vanjska stakla toga ormara. Krv je analizirana: »prava
ljudska krv«.

Evo što o tome kaţe Gerhard Hermes u reviji »der Fets«:

Šta Bog hoće reći time i cijelim nizom sliĉnih znakova, jasno je i bez sluţbene izjave Crkve. Isus je plakao
nad Jeruzalemom: "O, kad bi i ti u ovaj dan priznao što ti je za mir!" Kako crno se piše svijetu, kako crno
Crkvi o kojoj ovisi sudbina svijeta, kada vjeĉna Majka sviju ţivih, nakon jednog stoljeća opomena,
upozorenja nema više nikakva drugog sredstva da takne i pokrene srca svoje djece, nego suze, krvave suze!
Pokora! pokora! pokora! rekla je u Lurdu, a u Fatimi: "Prestanito vrijeĊati Boga!" — Kako je od tada
grijeh strašno ojaĉao, i kako je ćudoredna pokvarenost sve zarazila! Kako blizu moţe biti toliko puta
najavljena strašna kazna! Ali kazna nije najstrašnija, nego grijeh koji ju traţi: pokušano bogoubojstvo što je
u stvar! samoubojstvo duše. Treba da promijenimo svoj ţivot i obuĉemo Krista, ne od straha pred kaznama,
nego radi potresne Ljubavi Boţje koja nam se u tim znakovima pokazuje i koja je pribijena na kriţ radi naše
ljudske slobode. Malo je vjerojatno da bismo mi mogli najavljene kazne odvratiti, ali barem moţemo
pripraviti svoje duše da nas Gospodin naĊe budne kada doĊe. Kako je reĉeno: I bez sluţbene izjave Crkve
jasno je što Bog hoće tim izvanrednim, potresnim znakovima. Ali to ne znaĉi da se Crkva mora povući u
šutnju. Naravno, ona mora biti kritiĉna i oprezna, ali kad se pokazuju tako jasni i oĉiti znakovi kao npr. u
Maropati, tada ona mora prema tome zauzeti svoje stanovište. Ako Majka Crkve tako potresno govori, tada
moraju i Pastiri te iste Crkve njezin glas još pojaĉati i svijetu dati na znanje. Od toga ih ne oslobaĊa nikakav
ljudski obzir niti ikakav prividno još obligatni pokoncilski optimizam. "Ako ovi budu šutjeli, kamenje će
progovoriti...!" — ako već nije došlo tako daleko, da se je to i dogodilo?"

Čudesan nebeski znak

U srijedu naveĉer prije Tijelova, 12. lipnja 1974., izmedu 20.52 i 22.13 sati, bio je vidljiv ĉudesan nebeski
znak nad cijelom sjevernom Španjolskom. — Po svojim prirodo-znanstvenim publikacijama i predavanjima
po cijelom svijetu poznati profesor Dr. Muller-Markus bio je svjedokom tih jedinstvenih dogaĊaja. On kaţe:

«Vrio mi je teško govoriti mirno o tom, što sam vlastitim oĉima vidio. Nikad u svom ţivotu nisam nešto
sliĉno promatrao.

U veĉer 12. lipnja, a bilo je to predveĉerje Tijelova i ujedno velikih sveĉanosti u Fatimi 13. lipnja 1974.,
promatrao sam oko jedan sat jednu za mene sasvim neobjašnjivu nebesku pojavu.
Bilo je to oko pola sata nakon zalaska sunca. Nebo je bilo bez ijednoga oblaka. Na sjevernom svodu
(nebeskom) visio je ogroman »bljesak«, koji se protezao od po prilici polovice nebeskog svoda do zemlje.
Bio je potpuno nepokretan. Široki crveni trak padao je nekako prijeteći prema zemtji.

Vjerovao sam da gledam u jedan drugi svijet. Moj dojam bio je jednostavno ovaj: Neka stvarnost s onog
svijeta prodrla je u ovaj. — Jasno je, ne radi se o ĉisto naravnoj pojavi. Trajalo je to jedan sat. Polagano se
skupio »bljesak« u neku vrstu natpisa što je bio nalik na elektrokardiogram ili oznaci jaĉine potresa na skali
za mjerenje. Ta slika prešla je gore u jedan veliĉanstveno zavitlani »M«, koji je bio okrenut na desno. Iznad
toga podigao se snaţni svijetli oblak s blještavim svjetlom u sredini i s dva prava vodoravna krila na obje
strane. Imao sam neki izvjesni dojam: To je nešto što nam najavljuje neko znaĉenje.

13. lipnja vidio sam u barcelonskim novinama velikim slovima na naslovnim stranama da je taj znak bio
viĊen od milijuna ljudi nad cijelom sjevernom Španjolskom, dapaĉe od Palme de Mallorca u Sredozemlju
pa sve do Corune, koja je na zapadnom rubu na Atlantiku.

Kako novine javljaju, radi toga nebeskog znaka zastao je neko vrijeme promet u Barceloni, jer su ljudi
izlazili iz automobila, da to vide i fotografiraju. Prijenos nogometa na radiju bio je prekinut, da se upozore
slušaoci na taj jedinstveni fenomen«.

Značenja nebeske pojave

Novine su odmah pokušale da rasvijetle Pojavu i neutraliziraju njezinu dramatiĉnost.

Novinari misle da je moţda izbaĉen u zrak iz Narbone u Francuskoj satetit za registriranje vremenskih
promjena. On bi ispustio plinski oblak ili ostavio iza sebe kondenzirane tragove. Ali iz Narbone nije izvršen
nikakav start.

Dva mlada astronoma iz zvjezdarnice u Barceloni, koji su promatrali cijeli tok pojave i fotografirali je, kaţu
da je visina te svijetle pojave bila od 300-500 km iznad zemlje, gdje se više gasovi ne mogu kondenzirati.

Drugaĉije reagira španjolski narod. U Geroni, glavnom gradu provincije (Costa Brava), sjetile su se novine
starijih, koji su prije nego što je buknuo drugi svjetski rat, vidjeli sliĉan znak. Oni su to tada tumaĉili kao
sjeverno svjetlo. U stvari vidjelo se to svjetlo ĉak i u Portugalu. (Vidjelo se i u cijeloj Evropi. op. prev).
Tada je pisala sestra Lucija, posljednja koja je još ţiva od fatimskih vidjelaca, lisabonskom kardinalu da je
Majka Boţja rekla 13. srpnja 1917.: »Kad ugledate na nebu znak, tada znajte, kazna je blizu.« Kad je
završio drugi svjetski rat, Kardinal je spomenuo to pismo.

Prof. Dr. Müller-Markus svjedoči: «Dok sam kroz jedan sat promatrao taj znak, kontrolirao sam svoje
vlastite osjećaje.

Najjaĉi je bio (osjećaj) misao na Kristovu rijeĉ: "Kad se to poĉne dogaĊati, utješite se, podignite svoje
glave, jer je blizu ĉas spasenja" (Luka, 21,28). Samo Bog znade vrijeme i naĉin onoga što će doći. Tko
trijezno prosuĊuje poloţaj današnjeg svijeta, taj ipak vidi kako su teški svjetski problemi danas: Na
zapadnoj strani gotovo potpuno rasulo vjere, vrednota — nekaţnjeno masovno uništavanje ţivota koji
nastaje (abortusi) — drţavnog reda, univerziteta, crkve i ljudskih veza. Usto dolazi neoĉekivana kriza
energije.

Na Istoku vrebaju dvije komunistiĉke sile, naoruţane apokaliptiĉkim oruţjem. One su pripavne sa svim
mogućim sredstvima, da provale u vakuum Zapada. — Zar su nam potrebni znakovi, da upoznamo
prijetnju? —
U svakom stuĉaju nagomilano je dovoljno oruţja, da uništi sve ţivo na zemlji. Na ĉemu zapravo temeljimo
mi svoju nadu, da ono ne će biti upotrebljeno?

Da li će Crkva, suoĉena s neposredno prijetećim dogaĊajima, pozvati svijet na sveopće obraĉenje, nije
vjerojatno. Ali u pravo Crkva Isusa Krista imala bi svetu duţnost, da pozove narod na obraćenje. U tom leţi
naša jedina šansa, da izbjegnemo zemaljskoj i nebeskoj kazni. Kad je poganska svjetska sila Niniva ĉinila
pokoru radi proroka Jone, Bog je već odreĊenu kaznu oprostio. — Sestra Lucija iz Fatime izjasnila se na
slijedeći naĉin: "Svaki, tko ĉuje tu poruku, duţan je, da kod sebe zapoĉne s reformom Crkve. Mi ne
moţemo ĉekati, dok biskupi ne podignu opći alarm."

Tako dugo dok mi još u slobodnom svijetu moţemo pozivati na pokoru i obraćenje, mora svaki od nas sam
izvršavati svoju sluţbu straţe. — Ide se za tim da bude jasno najvećem mogućem broju ljudi na cijeloj
zemaljskoj kugli: Mi ţivimo u posljednjim minutama prije katastrofe; da, mi ţivimo već u katastrofi. Sa
stotinama tisuća moţemo se i mi prikljuĉiti moljenju svete krunice i tako jurišati na Nebo. U svakodnevnom
vjernom ispunjavanju svojih duţnosti, i u bezobzirnoj ljubavi prema bliţnjemu povezanoj s dnevnim ţarkim
molitvama moţemo pridobiti Buţje milosrĊe da nam spasi tijelo, a u prvom redu dušu. Mi moramo svoj
ţivot urediti tako, da uzmognemo Krista Gospodina doĉekati u svakom ĉasu.«

(»Das Zeichen Mariens« — August 1974.).

Poruka milosrdne ljubavi

15. oţujka 1972. (svećeniku X.)

ISUS: Sve je istina što god su evanĊelisti pisali. Sumnjati o tom znaĉi mene uvrijediti. On je lijeĉio
paralitiĉare i mnoge druge. Moja je Majka Bezgrešna, ona je Djevica. Utjelovljenje je misterij (tajna). Ona
jest i uvijek je bila Djevica. Ne sumnjajte ni u djetinjstvo, ni o pohodu Maga (Mudraca — »Triju kraljeva«),
ni o Njegovu putovanju, ni o ĉem od onoga što nam objavljuje EvanĊelje. Nijekanje toga prava je hereza i
strašan grijeh protiv Duha Svetoga, po kome je sve objavljeno. Siromašni ljudi. Što je njihovo znanje, koje
izlazi iz njihova ništavila?

12. studenog 1972.

ISUS: Pornografija je najopasnije oruĊe sotone. Ona iznakazuje i poniţava ljudsko biće do sliĉnosti s
razularenom ţivotinjom koja se pokorava svojim instinktima.

7. prosinca 1972.

ISUS: Sve stvari ispitujte u Boţjem svijetlu i u kontekstu s ljubavlju. Imaj pouzdanja u me. Ja ću nadahnuti
odgovorne. MeĊu vama ne smije biti osobne srdţbe, nego duh ekipe, svijest o duţnostima prema Djelu, koje
vam je povjereno. Ali isto tako budite svjesni duhovne vrijednosti svjedoĉanstva ljubavi i bratske dobrote
što vam ja dajem; odluĉnost ne iskljuĉuje ljubav.

22. prosinca 1972.

ISUS: Legija malih duša nije djelo ljudsko, nego djelo spasa proizašlog iz mog Srca izmuĉenog i
milosrdnog za nevoljni svijet.

30. prosinca 1972.

ISUS: Znakovi njezina poziva (legije malih duša) ne će manjkati. Neka me slijedi i neka nosi u svoj kraj
svjedoĉanstvo o Bogu Ljubavi i Mira. Neka zavija rane duša i tijela u koje ja utiskujem svoju sliku. Neka
uzgaja u svom srcu njeţni cvijet nade.

5. veljače 1973.

(iza posjete centru u Chevremont)

ISUS: Ako se to ne ostvari krivnjom ljudi, to će me jako raţalostiti. Radite, djeco moja, moja će vas
Kraljica-Majka pomagati. Ondje gdje ona vlada i ja ću vladati.

15. oţujka 1973.

ISUS: Ima ih ĉija vjera ostaje ĉvrsta uz tradiciju. Ima pravih teologa koji prepoznaju u tim porukama Boţju
Mudrost i Ljubav. Ima ih koji kaţu da su teolozi zato da mogu kuditi ! razarati. Ima ih koji otvoreno
ispovijedaju svoju vjeru i onih koji se boje da je pokaţu. Ima toliko ljudskog obzira i tako malo prave
ljubavi. Ima sabotera auktoriteta i auktoritet nije uvijek u sluţbi Boga i Njegove Crkve. Ima takovih za koje
se ĉini da pojaĉavaju djelo spasenja, ali u stvari oni ga osujećuju. Ima slabića i kukavica kojima tuĊe
mišljenje vrijedi više, pa makar bilo i zlo, nego njihovo osobno mišljenje i koji svojevoljno ugušuju dobro
tako potrebno za spasenje svijeta. Zlo se podnosi, kada nije odobreno a dobro se osporava.

30. oţujka 1973.

ISUS: Dijete moje, traţi svoju radost u meni: ne daj da te zarobe himbene radosti što ih svijet daje. Ja sam
radost. Jedina radost koja ne donosi duši nikakve gorĉine.

Margareta: Gospodine, ja neću druge radosti osim tebe, ali ja sam potpuno svijesna svoje bijede, zato ne
dopusti da me svladaju napasti ovog ţivota. Ti sam si dosta moćan da istjeraš iz naših srdaca sve što nisi Ti.

ISUS: Legija malih duša to je duhovni mentatitet za koji bih Ja ţelio da se udomi u svim djelima i u svim
nacijama. Sve ĉinite iz ljubavi. Treba da zaboravite duh sebiĉnosti koji je u svakome i ne radite kao da biste
bili samo vi na svijetu i kao da ste vi sami kadri promijeniti lice zemlje. Jedinstvo je nepobjediva snaga, ako
traţite samo Boţju slavu. Sve drugo prelazi na drugo mjesto. Ujedinite se, moja mala djeco, i ostavite taj
duh kritike, koji ne pripada djeci istoga Oca. Djelo malih duša to je Djelo za svijet, sigurno.osporavano, ali
stvarno, jer to je moje Djelo.

Onaj koji kaţe da je malen, a radi samo po svojoj volji, koji nije dovoljno ponizan da prizna da sam Ja
Veliki Tvorac, koji hoće ĉuvati svoje povlastice kao stvar koja se njemu duguje i koje moraju trajno ostati a
da ne priznaje misao svoga Boga u onom što On traţi za tu uniju malih duša: taj nije dostojan da bude ĉlan
velike obitelji svih malenih. Isto tako, doista, Ja vam to kaţem: tako dugo dok na dnu vaših srdaca postoji
osjećaj koji vam prijeĉi da prepoznate mene u tom djelu ljubavi, vi spreĉavate jedinstvo za kojim Sveta
Crkva teţi oduvijek kao za krunom moga Otkupljenja.

Poruka ljubavi i milosrĎa

Subota, 13. srpnja 1974.

Drago moje dijete, otvori svoje srce i shvati, da se ja uistinu objavljujem onima, koji su ĉitali i prihvatili
poruke moga Boţanskog Sina — i da ja ţelim da oni znadu ovo:

Sad je kucnuo moj ĉas!

Da, moj ĉas, ĉas Majke Boţje. Ja se objavljujem vama, koji ste mi poklonili svoju ljubav, kad ste zahvalno
primili poruku ljubavi i milosrda moga Sina.

Ne pitajte ništa, ali znajte, da će Opomena dovesti na pravi put još i one, koji su me upoznali, ali su me
prezreli. Strah će ih dovesti u ovĉinjak još prije oluje. Što se tiĉe mojih najboljih, prijatelja mojih i mog
Boţanskog Sina, ţelim ih spasiti u svom srcu, u svojem naruĉju, pod svojim plaštem i u svojoj mateterinskoj
ljubavi, tako da ne budu imati nikakve tjeskobe. A oni (drugi) treba da znaju, da ja dolazim, da ih uplašim,
jer tjeskoba je posljednje sredstvo kojim mogu urazumiti, one, koji su posumnjali u moju intervenciju.

Djeco moja! Moja materinska ljubav teško je iskušana, jer ţalosno je to za majku, da se mora sluţiti tako
bolnim sredstvom. Ali to je još jedina mogućnost, koja preostaje, i ja sam prisiljena da je upotrijebim.
Budite razborita djeca i ne postavljajte sebi nikakva pitanja i ni u kojem sluĉaju nemojte biti znatiţeljni,
nego ponizni, blagi i razumni, kao što se to poslušnoj djeci pristoji, koja su prisutna kad su neposlušna djeca
kaţnjavana.

Ne zaboravite, da svoju krunicu nosite na sebi, a posebno čudotvornu medalju.

I da počnete moliti u mome kad primijetite da se nešto nenormalno zbiva — to će biti početak moje
opomene!

I tada ćete biti u strahu, ako pokaţete previše znatiţelje. Vjerujte meni i ne bojte se — nasuprot, molite i za
one koji su zakasnili, jer iza toga će se moj plašt konačno zatvoriti za vrijeme moje kušnje.

U svojoj ljubavi dajem vam još vremena, da to stavite na raspolaganje onima, koji su poruke moga
Boţanskog Sina od srca ĉitali i o njima razmišljali. A sada dajte tu poruku izabranicima moje ljubavi i recite
im da sam im tim udijelila veliku milost.

Znaj, da su sada paklene sile razularene. Poklonite mi svu svoju ĉeznju, ne dopustite da vas obuzme bilo
kakva uplašenost i nemojte biti nemirni, jer vi dobro znate, da će za kratko vrijeme doći ĉas, kad ćete se
morati moliti i ne micati se s mjesta. Dotada ostanite strpljivi, nosite čudotvornu medalju i krunicu — to
je sigurno oruţje — ! ne zaboravite: Ne budite strašljivi! Sada dolaze odluĉni ţalosni ĉasovi, kad ćete se
morati k meni sasvim obratiti. Ali kako će me još mnogi prezirati i za mene imati samo svoj sarkazam — na
moju veliku bol! Sad naprijed, sad je čas pokore! Ali ne, vi jurite u propast i oĉitujete svoje zadovoljstvo i
tvrdoću svog srca. Sada je moj ĉas, to znaĉi, da je moja moć na ovoj zemlji vrlo velika i da ćete biti suoĉeni
sa silama pakla. Ali vi, koji shvaćate, s kolikom ljubavi vas ja vodim u krilo svoga Boţanskog Sina, vi ne
ćete ništa trpjeti. No drugi nemaju nikakva pristupa k tomu blagoslovljenom mjestu, koje je divni refugium
(utoĉište) — nego samo izabranici naše ljubavi imaju pristup.

A sada bih ti ţeljela otkriti svoju veliku ljubav prema svima onima, koji su znali primiti poruku ljubavi i
milosrĊa. Moj vam je Boţanski Sin najavio moje posljednje preporuke i sada će biti dane. To su sada
posljednje, i vi ćete još imati vremena da ih dadete onima, koji su razmatrali o porukama moga Boţanskog
Sina.

1.) — da mi oni svojim molitvama i razmatranjima poruka ĉine veliko veselje...

2.) — da ne propuste poslušati moje majĉinske savjete mojih posljednjih poruka.

3.) — da se sjete dodatnih savjeta, koje sam im ja s velikom ljubavlju dala u San Damianu. To znaĉi moji
rupĉići, koji ĉuvaju vaše lice, i vi ćete tim osjetiti veliko olakšanje. Uvijek ih imajte pri ruci — i time ja
zakljuĉujem svoju posljednju poruku.
Vrijeme će biti kraće i ti znadeš, da ne mogu postići više nikakva odlaganja (kazne) — sad je moj ĉas, i
sotona to znade.

A sada, moji najbolji, kaţem vam: Ostanite u mojoj ljubavi, po našim ujedinjenim srcima vi ćete biti spašeni
i stavljeni u zaštitu pred bijesom sotone. Dajem vam svoj blagoslov!

Marija

Riječi Presvete Djevice pouzdanicima njezina Boţanskog Sina

14. kolovoza 1974.

Moje je vrijeme sad završeno. Ţarko ţelim, da se pouzdajete u me.

Sad Vam ja kaţem: Ne bojte se niĉega!

Sad vam ja kaţem: Nemajte nikakve ţalosti!

Sad vam ja kaţem: Ne budite protiv mene!

Takvi su oni, koji me više ne oĉekuju, jer sam — kako oni misle — u zakašnjenju.

Ne prihvaćajte zlo drţanje onih, koji se samo napola pouzdavaju u me, jer su uplašeni.

Ne povedite se ni za drţanjem onih, koji se neće više ravnati prema mojim razliĉitim porukama, jer kaţu, da
se to, što sam najavila, ipak nije dogodilo.

Baš naprotiv:

Budite ljubazni i ponizni, budni i pripravni!

Ne uplićite se u pitanja, ali znajte ostati u mojoj ljubavi; pitanja ipak ništa ne koriste!

Naprotiv, kad ste budni, naći će vas Učitelj pripravne, jer Njegov ponovni dolazak sada je
apsolutno b l i z u .

Ne bavite se pitanjima!

Ostanite mirni — budni — pozorni!

Ne govorite ništa — ali slušajte!

Ne postavljajte se na prva mjesta, ali budite prisutni!

Ne činite nikakvih pogrešaka, da ne biste dospjeti u očajne situacije, nego z n a j t e mo l i t i !

Ne predajte se ţalosti!

Ne očitujte svoje ţalosti ili pobune, ili srdţbe, ili čega tome slično, pa makar se nešto dogodilo, što će
vas potresti i uzbuditi.

Ne ponašajte se kao luda djeca, ta vi ste ipak prijatelji Isusovi i Njegove Majke Marije.

I nemojte biti tvrdi, nego ostanite b l a g i — molim, znajte to ostati.

Ne vladajte se tako, da se mi moramo ţalostiti, nego budite tješitelji!

Ne vladajte se tako, da budete daleko od mene, ja vas ţelim imati u svom srcu.

Ne predajte se u neko tvrdo drţanje, jer ja sam uistinu vaša Majka i ja sam blaga!

I nemojte biti tjeskobni, jer vi ste ipak Moja djeca.

Riječi Presvete Djevice na dan Njezina Uznesenja 15. kolovoza 1974.

Sada je došao ĉas, kad mogu reći svojim najboljim prijateljima, da ja stojim na ĉelu nebeskih ĉeta i da svi
anĊeli sa Svetim Mihaelom ArkanĊelom stoje pripravni za borbu. Vi ste već zapoĉeli bitku, a oni dolaze
svojom prisutnošću u pomoĉ i ja sam ponosna zbog vas, koji ste znali demaskirat! neprijatelja i s njim se
boriti; vi znate da sam ja Ona, koja mu gnjeĉi glavu. Ali sad me on grize za petu, jer Crkva je u njegovim
pandţama i Zli se je domogao vlasti nad vama. Ali ja vam kaţem, u tom boju protiv kneza tmina ja sam s
vama i sad sam u ţalosti zbog tog okrutnog ugriza.

Znajte, ja sam uvijek sve bliţe, a moj je neprijatelj ugroţen sa svih strana, zato on sada podvostruĉuje svoje
napore i zato je tako aktivan.

On zna da su njegovi dani odbrojeni, ali konaĉna pobjeda bit će na koncu svijeta. i sada još nije momenat.

Ali već sada zadaje mu moja vojska ozbiljan poraz i za dvije generacije on će se ponovno pokazati u stanju
agresije.

Sad vam mogu kazati, da ta vojska, koja je spremna za bitku, namjerava da zapoĉne, jer ona stoji pod mojim
zapovjedništvom i ja vam kaţem: J a d o l a z i m !

Sada vam ja velim, vi ste na krajnoj granici katastrofe, jer sotona je prisutan da izvrši veliko djelo uništenja
prije svega onoga,

što je dobro — lijepo — i pravo;

što je Boţje;

što je za veću slavu Boţju;

što sluţi na ĉast mojoj osobi;

jer njegova je mrţnja dosegla dotle, da je to neopisivo. Ja vam kaţem, moji najbolji prijatelji, vi ste vjerne i
dobre sluge, koje će Uĉitelj naći pripravne kod svog ponovnog dolaska i koji ćete imati udjela u Boţjoj slavi
i u Njegovu gospodstvu ljubavi u srcima.

Iza ove poruke ne dolazi više nijedna, to je samo znak s moje strane za vas, moji prijatelji, u taj blagdan
Uznesenja.

Htjela sam vam dokazati svoju ljubav.

Htjela sam vam reći, da vas ljubim kao majka i da sam došla k vama da vas ohrabrim u toj mraĉnoj noći u
koju ste vi utopljeni.

Ja vam kaţem, da se ne ţalostite, jer ja sam na vašim vratima. — Sad sam vrlo, vrlo blizu i ne ţalostite se,
jer ja d o l a z i m .

Budite bez ikakve brige i ne ţalostite se, jer radost u kušnjama to je jedan od znakova Isusove prisutnosti u
vama — znajte se pokazati hrabrima i jakima...

Ne propustite donijeti velike dokaze strpljivosti i odluĉnosti protiv posljednjih napadaja neprijatelja, a
osobito ništa se ne bojte, nego ostanite mirni — strpljivi — jaki — poslušni nadahnućima, koja vam dolaze
od moga Presvetog Zaruĉnika (Duha Svetoga), i ja vam kaţem, da ćete imati udjela u slavi Boţjoj, jer ste se
pokazali jakima i jer ste ostali vjerni. Ali znajte, da se ta situacija ne će produljiti, jer biste vi inače bili
ustrašeni od neprijatelja. Imajte pouzdanje u mene.

Ne dajte da vas neprijatelj pobijedi i ne zaplićite se u pitanja. Nego ĉinite ono što vam ja s tolikom vaţnošću
kaţem: Molite se meni, jer ja sam jedina, koja prinosim vaše moiitve svojem Boţanskom Sinu. Sad vam
kaţem, djeco moja, molite krunicu, jer vi znate, da je to najbolji put, kojim ćete nazvati svoju Majku. Ja
vam kaţem, ne zapustite tu molitvu, jer je bogata milostima za obraćenje, a ne moţe se niĉim nadomjestiti.
Motitva vaše krunice jako me raduje, a vas obasiplje dobroĉinstvima.

Ja vam sad kaţem: Budite bez ikakve brige, jer tim (brigama) ne mijenjate baš ništa, nego zazivajte mene,
da ja nastupim za vas.

Marija,

Majka Boţja,

i Majka Crkve, koja

je u periodi pogreba.

15. kolovoza — navečer:

Sad vam ja kaţem, moji najbolji, ne zauzimajte nikakvo tvrdo drţanje, jer mi time pripremate ţalost, budite
naprotiv blagi kako to odgovara poslušnoj djeci, koja mi prikazuju svoju ljubav. A sada ne dopustite da vas
zahvate pandţe sotonine, dok ste daleko od mene; tada će vas to jako boljeti, kad mu se budete morali
odupirati vlastitim silama. Naprotiv, pokaţite se blagima ! ne drţite se kao oni, koji kritiziraju i ne priznaju
auktoritet, ako je taj (auktoritet) dobro izvršavan. Jer sada je ĉas pometnje duhova, i svaki misli da
posjeduje istinu. A nju ima samo moj Boţanski Sin, jer On je rekao Ja sam istina i On ima riječi vječnog
ţivota.
Ali ja, koja sam Njegova Majka, ja vam kaţem: Nemojte suditi, ne dajte se suditi daleko od mene. Ja vam
obećajem, da vas ne ću ostaviti, ali razveselite me i oĉitujte mi svoju ljubav, da vas mogu braniti.

Nemojte me izgubiti, jer vi ste u tami.

Ja vas ljubim i ja ću vas spasit!.

Marija

Poruka Boga Oca

Poruka Boga Oca preko posrednice poruka ljubavi i milosrĊa

Subota, 17. kolovoza 1974.

Sada vam ja kaţem:

Ja sam u posljednoj fazi moje periode pretkazne.

Ja sam vječni i svemogući Bog;

Ja sam onaj, koji jest — koji bijaše — i koji dolazi;

Ja sam onaj, koji vas kaţnjava — ali vas i ljubi; jer, kad ja sad ne bih zahvatio, bili biste izgubljeni.

Ja sam vaš Otac na Nebu i ne mogu vas ostaviti u ovom poloţaju, jer vas zahvaćaju pandţe sotonine.

Ja vam sada kaţem, vi ste moji najbolji, vi ste mi pruţili velike dokaze svoje ljubavi i vjernosti.

Vi ste mi pokazali ljubav i ustrajnos!

Vi ste me znali staviti na prvo mjesto, jer ste obratili paţnju na sredstva, koja sam ja upotrijebio, da vas
pouĉim.

Sada vam Ja kaţem, da moja kazna upravo dolazi.

Ja vam to samo kaţem, da budete osvjedoĉeni o ozbiijnost! ĉasa i katastrofi, što predstoji i koja će potresti
svijet.

Moja najbolja Glasnica kod vas — Marija — Majka Boţja — rekla vam je, što vam je imala reći, a sada
vam Ja kaţem: Ne opirite se ni na kakav naĉin, tada ćete biti u mojoj pravednosti. Nego naprotiv, budite
blagi, jer takvi će posjedovati zemlju.

Ja vam kaţem: Ostajte u mojoj ljubavi, i ništa vam se zla neće dogoditi.

Ja vam sada kaţem, da je ĉas kucnuo i da ćete vi biti vrlo radosni u momentu, kad ćete sebi polagati raĉune,
da vam ja sada dajem svoju zaštitu, i da ćete vi otvoriti oĉi u noći, koja vas okruţuje i u kojoj ćete vidjeti
kako nastaje novi dan. Vi ćete tada imati veliko veselje i pjevat ćete zahvalne pjesme na ĉast mog imena. A
sada vam dajem svoj blagoslov sasvim poseban blagoslov u ovim ĉasovima, koji vam preostaju, i ja vam
kaţem:
Moja djeco, Ja sam vaš Otac! Predajte se samo u moje ruke, jer samo JA VAS MOGU SPASITI! Ja sam
Bog — Bog vaš Otac!

(Ove smo poruke primiti iz Marijanskog centra Moulin de Rouillon, F-41120 Les Montils)

Poboţnost triju Zdravo Marija

Isus je rekao: »Što koristi ĉovjeku da zadobije cijeli svijet, ako izgubi svoju dušu«. Te je rijeĉi ĉesto
panovljao sv. Ignacije Lojolski istiĉući, da je od svega najvaţnije postići vjeĉno spasenje.

Ţelite li se spasiti? Štujte Blaţenu Djevicu Mariju, jer se nitko ne spasava bez njezina zagovora kod Isusa.
Isprosite njezinu zaštitu moleći svaki dan Tri Zdravo Marije. Tu je kratku i jednostavnu poboţnost objavila
svetoj Matildi sama Majka Boţja, dok je svetoj Gertrudi otkrila, da svaki put kada kršćani mole Tri Zdravo
Marije na uspomenu privilegija koje je ona primila od Presvetog Trojstva (vlast koju je podijelio Bog 0tac,
Mudrost, koju joj je dao Bog Sin i Ljubav kojom ju je obogatio Duh Sveti), vlast, mudrost i ljubav prelaze iz
njezinog Bezgrešnog Srca u duše onih koji je na ovaj naĉin ĉaste i zazivaju i koji će imati njezinu zaštitu za
ţivota i njezinu pomoć na ĉasu smrti.

Zato je sveti Alfonzo Liguori posebno preporuĉivao molitvu Triju Zdravo Marija; sveti je pak Leonardo de
Puerto Mauricio velikim ţarom propovijedao ovu poboţnost govoreći: »Oh kako je sveto vršenje ove
poboţnosti!« To je vrlo uspješno sredstvo da se osigura spasenje. TakoĊer je ĉasni stuga Boţji, Luis Marija
Badoin napisao: »Molite svaki dan Tri Zdravo Marije, i ako na ovaj naĉin ustrajno ĉastite Mariju, ja vam
obećajem vjeĉnu nagradu.«

Molite ujutro i naveĉer ovako:

1) Marijo, Majko moja, ĉuvaj me od smrtnog grijeha, po vlasti, koju ti je podijelio Vjeĉni Otac!

2) Marijo, Majko moja, ĉuvaj me od smrtnog grijehs po mudrosti, koju ti je dao Sin.

3) Marijo, Majko moja, ĉuvaj me od smrtnog grijeha po ljubavi, kojom te je obdario Duh Sveti!

Širite ovu poboţnost, jer »tko spasi jednu dušu, spasio je svoju« (Sv. Augustin).

S dopuštenjem crkvene vlasti — Madrid, 1. sijeĉnja 1958.

S. L.

Pouzdanje u Mariju

Nalazimo u knjizi velikog hrvatskog katoliĉkog knjiţevnika Petra Grgeca "Sveta Hrvatska« na str. 194.,
slijedeći dogaĊaj:

»Pouzdanje Hrvata u BDM bilo je poznato ĉitavom svijetu. U starim je njemaĉkim i francuskim knjigama
zabiljeţen ovaj istiniti dogaĊaj: — Dne 1. sijeĉnja 1648. godine bila je na granici Lotaringije, tri milje
daleko od Pont-Monssona, jedna švadrona Hrvata opkoljena od satnije konjaniĉkih lovaca. Jedan je Hrvat za
drugim bio zaklan. Neki hrabr! i bogobojazni Hrvat, kadet, bio je zadobio već mnogo opakih rana, ali se je
još uvijek branio. Kad je jedan neprjatelj bio podigao maĉ, da mu raskoli glavu, povikao je on. "Pa makar vi
bili još okrutniji prema meni, ţivo'a mi ipak ne moţete uzeti, dok se ne ispovjedim, jer ja sam cijeli svoj
ţivot molio Mariju za tu milost!" Tako se i dogodilo. Ostavili su ga da leţi u krvi. Poduprt pomoću Majke
Boţje vukao se on gotovo dva sata daleko, dok nije napokon našao svećenika pred kojim se ispovijedio, a
onda je umro.«
Pisac popraćuje to svoje pisanje opaskom: »Ovu mi je bilješku iz svog kolektaneja odstupio preuzv. gosp.
nadbiskup-koaĊutor Dr. Alojzije Stepinac, koji ju je prepisao u Rimu iz jedne njemaĉke knjiţice«.

Čudo s hostijama

(Posvećene hostije izletjele iz ciborija)

U kanadskim novinama »Vers demain« od sijeĉnja-veljaĉe 1971. godine, ĉitamo sljedeće: Jedne od
posljednjih nedjelja u lipnju godine 1971., dogodilo se to kod ţupne mise u 7 sati u crkvi Beauceville, u
provinciji Quebec. Svetu misu je sluţio ţupnik Charles Eugene Houde (50 god.).

Nakon što je već izjavio da, prema odluci nadbiskupskog ordinarijata u Quebecu, imaju dopuštenje primati
svetu priĉest na ruku, reĉe prije svete mise: »Da ubuduće izbjegnemo komplikacije, od danas pa nadalje svi
ćete vi primati svetu priĉest na ruku«, — što je bilo protivno uputama biskupa, koji su dati vjernicima
slobodu kod primanja priĉesti. Kad je došlo vrijeme svete priĉesti, okrene se ţupnik s ciborijem u ruci
prema vjernicima. Upravo je uzeo jednu hostiju i koraknuo da dijeli svetu priĉest. Tada se podigoše same od
sebe posvećene hostije (oko pedesetak) iz ciborija i lebdjele su u zraku i razdijeliše se oko celebranta po
zraku, zatim polagano padoše na pod.

Ţupnik Houde bio je zbog tog dogaĊaja toliko potresen, da je ostao nepokretan stajati nekoliko minuta,
blijed od uţasa, a zatim, kao od neke unutarnje pobude, reĉe vjernicima.

»Od sada doĎite k sv. pričesti i primajte svetu hostiju na jezik, a ne na ruku, jer dragi Bog nam je dao
znak«. Zatim svećenik klekne i pokupi hostije s tepiha i podijeti sveut priĉest.

Kad se je vratio u sakristiju reĉe:

»Nikada više u svom ţtvotu neću dati svetu pričest na ruku.«

Kad sam primila gornju obavijest, misliia sam kao i kod drugih objava i proroštava: »Moţe biti da je tako,
ali ĉvrsto vjerovati u to moglo bi se istom onda, kad bi ĉovjek imao dokaze da je to doista tako!«

Uskoro zatim bilo mi je reĉeno od jedne duše !z ĉistilišta: »Ĉudo s hostijama u Kanadi istinito je i ti ćeš
uĉiniti veliko veselje Spasitelju, ako to razglasiš.« To mi je bio dovoljan dokaz za istinitost ĉuda i zato sam
duţna da ga raširim. Ja znam da taj dopis neće biti primljen od sviju s dobrom voljom, ali svaki je u savjesti
odgovoran prema tome kako je primio. Ja osobito duţna sam tu vijest raširiti i istinu kazati.

Maria Simma iz Sonntag (Voraiberg)

Leon Theunis

Ukazanja Marijina u Bohan-u

Flamanske novine i ĉasopisi javljaju ima tome već nekoliko mjeseci o izvanrednim dogaĊajima u Mortselu,
predgraĊu velikog luĉkog grada Antwerpena (Belgija). Nastojimo ovdje bitno iz tih vijesti sreĊeno prikazati.

DogaĊaji se odvijaju oko nekog namještenika belgijske tefefonsko-telegrafske sluţbe, Leona Theunisa, koji
stanuje u Mortselu, Berthoutstraat 1.

Leon Theunis bio je u svojoj mladosti vrlo poboţan i revan, ali je poslije malo pomalo, kao što i mnogi ljudi
u velikim gradovima, izgubio put prema Crkvi. Ipak, on je još uvijek cijenjen kod svojih poznatih kao
ispravan ! ĉastan ĉovjek i kao savjestan namještenik u svom zvanju.
DogaĊaji su zapoĉeli u listopadu 1967. Leon Theunis proveo je svoje ferije s prijateljem iz Blakenberga u
Ardennendorf Bohan, na jugu Belgije u blizini francuske granice. Kad su se vozili autom, htjeli su se
povratiti u svoju ferijalnu kuću, kad oba ugledaju na rubu puta ispod jabukova stabla sjajan u bijelo obuĉen
lik neke gospoĊe. Oni se zaustaviše, da toĉnije pogledaju tajanstvenu pojavu. Bila je to Marija, Presveta
Djevica! O tom nije bilo nikakve sumnje jer su oba vidjela kako je ta svijetla figura lebdjela u divnom sjaju
prema nebu i išĉeznuta. Ĉak i iza toga vidješe oba kako se još diţu prema nebu snopovi svijetla.

Leon Theunis i njegov prijatelj bili su potreseni. Vratiše se u svoj ferijalni dom, ali idućeg dana potraţe isto
mjesto gdje im se Marija ukazala. PoĊoše do jabuĉnog stabla i ugledaju u travi, gdje je Marija stajala, kako
leţi jedna krunica, koja išĉeznu, kad su je htjeli podići. Ti dogaĊaji nisu više dali Leonu Theunisu nikakva
mira. Nakon nekoliko dana prekide on svoj dopust i vrati se u Mortsel.

Iza toga kroz više sedmica nije se dogodilo ništa izvanredno. Tad se je morao Leon Theunis podvrći
operaciji i neko je vrijeme proveo u bolnici sv. Kamila u Antwerpenu. Malo vremena prije nego što je bio
otpušten iz bolnice ugleda noću kako nad njegovim krevetom lebdi mala svijetla kugla. Kugla se kretala
prema vratima. Leon Theunis ustane i slijedi kuglu i ona je lebdjela iz sobe na hodnik, on ju je pratio; zatim
je lebdjela preko prozora iznad krovova kuća prema crkvenom tornju; Leon Theunis gledao je za njom kroz
prozor kako je svijetleći stajala nad jednim crkvenim tornjem i tada se ugasila. Theunis je shvatio: on mora
ići natrag u crkvu!

Nakon što je bio otpušten iz bolnice postao je Leon Theunis ponovo dobar kršćanin, koji je opet išao
redovito k svetoj misi i k svetim sakramentima. Sad zapoĉeše ukazanja Marijina Leonu Theunisu.
Privremeno to su bila samo ukazanja i to kod kuće, najviše noću ! to bez poruka. Leon Theunis nije se od
poĉetka usudio ni s kim o tom govoriti, samo je povjerio svojoj supruzi što je vidio. Istom kasnije zapoĉne
Marija njemu govoriti i izjavljivati mu svoje ţelje.

Tako mu je rekla 21. travnja 1972., u 4 sata ujutro: »Veliĉaj moje ime i objavi ga!«

12. svibnja 1972. ĉuo je Theunis jedan muški glas, koji je kasnije upoznao kao glas Gospodinov, koji mu
reĉe: »Ne boj se, govori i ne šuti više!«

13. svibnja, u 4 sata, reĉe mu Marija: "Da se uvijek toga sjetiš da sam ja kod tebe, postavi ovdje jedan
kip, takav kakvu me vidiš, i načini ovdje jedno mjesto molitve.«

Sad se obrati Leon Theunis kiparu De Brouwer, koji naĉini prema njegovim podacima Marijin kip; taj je
onda bio postavljen u sobu obitelji Theunis.

14. svibnja 1972., u 16 sati. vidio je Leon Theunis Mariju prvi put u crkvi sv. Terezije u Mortselu. Ondje,
gdje je visjela jedna Marijina slika iznad bijele hortenzije, pokraj jedne palme, pokaza mu se Marija i reĉe:
"Moli još više!

16. svibnja pojavi se Marija ponovo u crkvi sv. Terezije. Njezin je smiješak bio pun nadnaravne miline, a
njezin je glas odjekivao kao nebeska muzika: »Leone, doĎi sutra u isto vrijeme ovamo. Ja ću biti ovdje!«

18. svibnja poĊe Theunis Lurdskoj spilji u Edegen. Dok je ondje molio, pojavi mu se Marija i reĉe: "Ne boj
se i moii još više!«

21. svibnja reĉe Presveta Djevica: »Mi ćemo čekati tako da svijet osjeti da radi naopako!"

Kad je vidjelac zamolio Mariju, da mu ozdravi oĉi, jer mu vid sve više slabi, ona mu odgovori, da to nije
potrebno, da on i tako naskoro ne će vidjeti svijeta. Ipak ona zamoli: "Dovedite ovamo jednog bolesnika,
koji ima pouzdanje, moli, i mi ćemo ublaţiti njegovu bol!«
29. svibnja reĉe Marija: »Moli, moli, moli još više i misli na svoje obećanje!" To se obećanje odnosi na
jednu kapelu, koju ţeli Leon Theunis sagraditi na ţelju Marijinu na mjestu prvog ukazanja.

31. svibnja iza jednog izvanrednog uslišanja molitve: »Sumnjaš li još? — imaj više pouzdanja! Moli još
više! Mi ćemo uslišati tvoje molitve! Doći ću još često k tebi!«

Ali Leon Theunis nije već dvije sedmice imao ni jednog ukazanja; nije takoĊer ĉuo Marijina glasa. Bio je
već pomalo uznemiren; ali 14. lipnja reĉe mu Marija: »Sad treba da učiniš o čemu si u svojoj mladosti
sanjao: Predati se u stuţbu Gospodina Boga i moga Sina! Jer On te je izabrao za svoju sluţbu. Ustraj
u molitvi, čini pokoru, jer još mnogo toga te čeka! Poniţenja i kušnje bit će još tvoj dio. Ali ipak
ustraj; moli, moli još više i predaj se potpuno meni na sluţbu i na sluţbu mom Sinu. Jednom ćeš ti
voditi jedan narod!«

21. lipnja. u 16 sati: »Ja sam Majka sviju vas, Kraljica svijeta!« Te je rijeĉi Leon Theunis već jednom
ĉitao, kad je u jednom gledanju vidio unutrašnjost kapele, koju će graditi u Bohanu.

4. srpnja 1972. vidio je Leon Theunis Mariju, ali u isto vrijeme selo Bohan i kapelu, koja se mora ondje
izgraditi. Kod toga Marija reĉe: »Sjet! se svog obećanja!«

5. srpnja ukaţe se Marija i kraj nje zemaljska kugla sa suncem povrh nje. Ali sunce se lagano ugasi, i odmah
bude sve u tami. A Marija kod toga reĉe: »Moli, moli mnogo! Potakni i druge na molitvu i doĎi često
ovamo!«

Istoga dana, u 18 sati: »Ja ću biti uvijek kraj tebe!«

10. srpnja, rano ujutro, gledao je Theunis Mariju u blistavom svijetlu. Ujedno je vidio kroz kratko vrijeme i
kapelu, koja će se graditi u Bohanu. Marija reĉe: »DoĎi u 9 sati natrag!« — Zatim isĉezne.

U 9 sati istoga dana vidje Theunis još jednom Mariju. Taj put opet sa zemaljskom kuglom i suncem. Sunce
opet utrne, a zemlja uroni u tamu. Marija reĉe: »Dovedi ovamo mnoge da ovdje mole!«

U noći od 24. na 25. srpnja bacao je Ċavao Leona Theunisa na krevetu amo tamo. Zli mu reĉe: »Postoji
doduše jedan Bog. Ali moja je moć jaĉa i ţivot u grijehu je ugodniji. Mnoge ţene, svjetske radosti, to ti sve
mogu dati. Uĉini kraj svojoj bogobojaznosti!« — U svojoj tjeskobi posegnuo je Leon Theunis za svetom
vodom, ali je nije našao. Mislio je, da je sanjao.

25. srpnja reĉe mu Marija: "Nije to bio nikakav san. Ali čeka te teška borba. Ustraj u molitvi. Ja ću ti
pomagati i uvijek biti uza te.«

30. srpnja pozove Marija vidioca rukom i reĉe mu: "DoĎi bliţe; da ti oduzmem svaku sumnju.«

Theunis klekne i Marija stavi svoju desnu ruku na njegovo desno rame ! nastavi. »Ja sam Majka sviju vas,
Kraljica svijeta. Što god Ti hoćeš reći ili činiti, treba da to činiš u naše ime.«

Theunis osjeti kod toga ugodnu toplinu što je dolazila k njemu iz njezina sjajnog svijetla. »Bit će ti dan
jedan znak. Ustraj u molitvi i dolazi još mnogo češće ovamo.« Marija je nosila danas na lijevoj ruci
krunicu, ĉija su zrnca blistala kao dijamanti. Na Boţić 1972. primi L. Theunis od Marije posebnu zapovijed
da moli, i da ĉini pokoru, da odvrati kaznu Boţju (Strafgericht Gottes). 30. prosinca bude mu javljeno da ta
kazna Boţja prijeti posebno gradu Nimwegen (u Holandiji). Sliĉne poruke primi Theunis 16., 21., 23. i 26.
veljaĉe. Vidjelac primi kao zadaću da organizira u Nimwegenu 14. kolovoza 1973. dan zadovotjštine
(naknade), da odvrati od Nimwegena nesreću koja mu prijeti. Taj molitveni pokorniĉki dan bio je odrţan —
koliko su to prilike dopuštale.
1. kolovoza 1973. ukaza se Marija ujutro u 8 sati i najavi novo ukazanje za 9 sati. Kod toga drugog ukazanja
razgovarala je Marija gotovo pola sata s vidiocem. Te Marijine rijeĉi vidjelac je odrţao u tajnosti. Moţda se
odnose na veliki, »Kazneni Sud«. koji Leon Teunis vrlo brzo oĉekuje. Ta kazna, prema iskazima Leona
Theunisa, ne će biti djelo ljudskih ruku, nego djelo Boţje Pravde. Preostat će još samo mala ĉeta vjernih.
Radi toga opominje nas Marija na obraćenje i molitvu. — Leon Theunis je ipak rijeĉi "Tajne« pohranio u
jednoj zapeĉaĉenoj omotnici kod jednog notara.

7. kolovoza pokaţe se Marija ujutro opet s blistavom krunicom. Nije govorila ništa. U 15,15 sati istog dana
pojavi se opet i reĉe: »Mi smo ovdje da dademo znak!« — U taj ĉas otvori ponovno svoje oĉi, jedna teško
bolesna gospoĊa, koja je već dugo onesvješćena tu leţala, a bila je posebno Mariji preporuĉena.

9. kolovoza reĉe Marija vidiocu: »Čini tako dalje i bit ćeš uslišan!« Zatim ugleda Theunis ponovo
zemaljsku kuglu s ugašenim suncem. — »Naskoro ćeš sve razumjeti!"

Toga 9. kolovoza plakao je Marijin kip u stanu obitelji Theunis prvi put. Sedam prisutnih vidjelo je kako
teku suze iz Marijinih oĉiju na odijelo. To plakanje trebalo je zapravo biti »znak«, što ga je Marija vidiocu
već više puta najavila.

11. kolovoza ĉuo je Theunis Marijin ohrabrujući glas: »Ja sam uvijek kod tebe. Mladi, sva poniţenja i
kušnje teške su da ih podneseš! Podnašaj ih za nas. Ti ipak ne bi drugaćije ni mogao. Jer sve to bijaše
volja Boga Oca, koji ti je dao da stvarno razlikuješ zlo od dobra. Otac daje samo, što on drţi da je
dobro za njegovu djecu. Ukrasuj od danas koliko najviše moţeš moju stiku i brini se da budu što
svečanije proslavljeni dani, koji su posvećeni mojem imenu i mojem uznesenju na nebo. Još nije
prekasno, ali je krajnja vrijeme!«

15. kolovoza 1973. našlo se mnoštvo ljudi u crkvi sv. Terezije, da poĉaste Mariju. Tada zaĉuje kratko prije
propovijedi Marijin glas: »Zahvali! Jednom ćeš ti biti jedan od voĎa Boţjega naroda.« — Theunis je
plakao od unutarnjeg uzbuĊenja. Tada je govorila Marija: »I mi plačemo, ali radi zla, što nam je učinjeno.
— Nastavi obraćati ljude!«

2. rujna reĉe Marija Leonu Theunisu u Bohanu na mjestu prvog ukazanja: »Vjerojatno da ne ćeš više
gledati kako cvate ova jabuka.«

5. rujna, rano u 4 sata, vidio je Theunis sliku N. D. Gospe Fatimske, ali njezin se izgled mijenjao i odmah
postade kao ukazanje Marije u Mortselu. Kod toga Marija reĉe: »Ma kako se ja pokazivala, i ma kako ja
bila naslikana, ja i ostajem jedina prava Majka Isusa Krista, Kraljica svijeta, Majka sviju vas.«

9. rujna plakao je opet Marijin kip, oko 10,30 sati, u prisutnosti petnaest svjedoka, i Marija kod toga reĉe:
»Ja prolijevam ove suze kao dokaz, da sam doista kod vas, i od boli što me svijet neće primiti, usprkos
svega moga truda da ga spasim i da mu pomognem.«

11. rujna: »Ja stojim kraj tebe. Moli, moli mnogo i znaj, da je tebe Gospodin izabrao za jednog od
svojih izabranih. Vrijeme je prošlo. Radi što najbrţe moţeš, da se sve tako brzo razvije, kao snjeţna
kugla. (kugla u snijegu brzo se kreće i biva sve veća). »Čovječanstvo je izazvalo Boţji gnjev i sdrţbu. Mi
moramo pokušati da odvratimo Boţji bič, da spasimo čovječanstvo. Ta ono je od Boga stvoreno.
Pokaţi se dostojnim da primiš Gospodina, jer u njego vo ime moram ti reći, da on dolazi k vama.
Izaberi dakle one, koji su po tvojem mišljenju dostojni, da sluţe Gospodinu.«

21. rujna reĉe Marija Leonu Theunisu opet u Bohanu na mjestu prvog ukazanja: »Ja ću naskoro morati
ostaviti zemlju.« Na temelju tih rijeĉi bojao se Leon Theunis, da ne će više vidjeti Marije. Ali 1. listopada,
ujutro u 8,30 sati, pokaţe mu se Marija ipak opet, i to u crkvi. Ona je bila vrio ţalosna i nosila je crni veo.
Ona reĉe: »Tako velika crkva a ipak tako malo ljudi dolazi... Prije nego što ostavim zemlju, hoću te još
vrlo ţivo zamoliti: Upozori ljude neka koliko najviše mogu razmatraju muke moga Sina i neka
dnevno mole krunicu, jer tko mene časti, časti mog Sina.«

Moli ljude neka izbjegavaju što više mogu oholost, neka ostanu ponizni i jednostavni i neka u svemu
priznavaju svemogu ćeg Stvoritelja.

Potrudimo se svi zajedno da ublaţimo Boţju srdţbu, da spasimo čovječanstvo, koje je ipak njegovo
stvorenje.

Ja znam, sine moj, da si jučer bio razočaran, jer vrijeme nije bilo bolje. Mi hoćemo taj dan uzeti kao
dan pokore za grješnike, i ja hoću obećanju moga nebeskoga Sina dodati još i svoje obećanje: "Ja ću
uistinu "male duše" uzeti u kraj, koji sam uzela pod svoju osobitu zaštitu!«

Te zadnje reĉenice odnose se na skup tako zvanih »malih duša« u Karmelskom samostanu u Chevremontu
kod Lütticha u prošloj nedjelji, 30. rujna 1973. Udruţenje «malih duša« nastalo je uslijed Gospodinovih
objava jednoj mistiĉkoj duši »Margariti" koja je poznata po svojoj knjizi »Poruka Miiosrdne Ljubavi malim
dušama«. Kod tog sastanka u Chevremontu dao je Spasitetj preko svoje milostima obdarene Margarite
prisutnima jedno posebno obećanje.

9. listopada plakao je opet Marijin kip u stanu L. Theunisa. Kod toga je bilo prisutno preko stotinu osoba, od
kojih oko 50 svećenika; svi su se mogli uvjeriti o istinosti toga ĉuda sa suzama.

13. listopada zaĉuje Theunis, nakon što je primio svetu Priĉest, glas Gospodinov: »Vjeruj stvarno u mene i
daj mi se potpuno u sluţbu!«

23. listopada pojavi se Marija kao Kraljica svijeta, okrunjena u moru svijetla. Ona je govorila: »Svemogući
Otac, moj Sin i ja gledamo s dopadanjem na to što ti činiš. Moli, moli mnogo i isprosi mnogo više. Jer
ti to doţivljavaš da te Svemogući Otac i ja uslišavamo i da smo ti milostivi. Pohodi koliko najviše
moţeš mnoge svećenike i moli ih u ime moga Sina da točno izvršavaju svoje duţnosti koje su slobodne
volje preuzeli i da sa svoje strane opomenu druge svećenike da to isto čine, jer Gospodin će odbaciti
one, koji ne slijede vjerno Njegovu Riječ. I Gospodin će sam označit! svoje učenike koji će Njegovu
volju i Njegov zakon naviještati.«

24. listopada molio je L. Theunis pred Marijinom slikom za posebne milosti. Tada se rasvijetle listovi palme
što ondje stoji i pred tim se pokaţe nebeska Majka, okrunjenja kao Kraljica svemira. Leon Theunis reĉe, da
nikakve rijeĉi ne bi mogle opisati Marijine ljepote, i da on ne pozna nikakav ljudski glas, koji bi bio tako
divan, tako kristalno jasan kao glas Marijin. Marijine rijeĉi glasile su: »Nebeski će ti Otac dati posebnu
snagu, koju ti u Njegovo ime smiješ upotrebijavati.«

Tada se pokaţe Marija Theunisu kakva je bila, kad Ju je prvi put vidio u Bohanu i reĉe: »Proširi koliko više
moţeš i što brţe moţeš moju sliku; i na onim obiteljima gdje će moja slika biti tako čašćena, počivat
će moj posebni blagoslov.«

Leon Theunis znade takoĊer javljati da mu katkad dosaĊuje Ċavao. On tada osjeća uţasan smrad i ĉuje
sotonin glas, koji mu obećaje velike stvari, ako zanijeĉe istinitost ukazanja. 31. listopada 1973. zapoĉne
Marijin kip opet plakati, ali taj put tekle su krvave suze iz Marijinih oĉiju na njezinu odjeću. Kako je Marija
plakala 9. kolovoza, 9. rujna i 9. listopada, mnogi su vjerovali, da će Marija ponovo plakati 9. studenog. Na
tisuće vjernika, a takoĊer i znatiţeljnika, došli su radi toga 9. studenog u Mortsel, da doţive ĉudo. Leon
popusti ţeljama tisuća i postavi kip u vrt bliţnjega Karmelskog samostana pokraj crkve sv. Terezije. Već u
noći stajalo je na tisuće ljudi i gledalo napeto na osvijetljeni Marijin kip. Vjerovalo se naime, da će se ĉudo
dogoditi noću u 3 sata. Mnogi su molili, svi su ĉekali, ali ništa se nije dogodilo! — Oĉekivano ĉudo je
izostalo. Zašto? — Tajna Boţja! — Marija nije ništa obećala za taj dan. Ĉudesa se ne dogaĊaju bezuslovno
tada, kada ih mi oĉekujemo.

U svakom sluĉaju te noći i toga dana mnogo se molilo, i svjedoci ĉuda krvavih suza od 31. listopada imali
su priliku da ispripovijedaju što su vidjeti. Leon Theunis znade još koješta o idućim dogaĊajima, ali tih tajni
ne smije izdati. On oĉekuje što se toga tiĉe, znak od Marije, da objavi i posljednje velike poruke.

R. E.

(jedan belgijski svećenik)

Papa o Krunici

Iz apostolske pobude Pape Pavla VI. o krunici)

42. Zadrţimo se, ĉasna braćo nešto na obnovi ove poboţnosti koju zovu »izvadak iz cijelog evanĊelja, a to
je krunica Blaţene Djevice Marije. Naši prethodnici posvećivali su toj molitvi mnogo pozornosti i posebnu
skrb. Ponovo su poticali vjernike da mole ĉesto krunicu. Trudili su se da se raširi. Tumaĉili su njezin
sadrţaj; izjavili su, da je ta molitva posebno prikladna za razmatranje, koja je istovremeno slavljenje Boga i
molba. Uzdizali su njezinu uspješnost za napredak u kršćanskom ţivotu i za pridobivanje duša. Mi smo
takoĊer već u prvoj javnoj audijenciji (13. srpnja 1963.) u nagovoru izjavili, kako cijenimo molitvu krunice.
Kasnije smo u raznim prigodama naglašivali njezinu vaţnost, posebno tada, kada smo za vrijeme jezovite
stiske i nesigurnosti izdali okruţnicu »Kristova Majka« (15. rujna 1966.) neka se obavljaju gorljive molitve
Majci Boţjoj sv. krunice, da bi od Boga izmolili mnogo dobroga mira. Tu okruţnicu slijedilo je apostolsko
pobudno pismo »Kad se vraća mjesec listopad« (7. listopada 1969.). da bi se potsjetilo na ĉetiristogodišnjicu
apostolskog pisma »Pape su imali obiĉaj« u kojem je naš predšasnik Pijo V. rastumaĉio molitvu krunice i
dao joj oblik, koji je do danas saĉuvala.

43. Naše neprestano zanimanje za dragu nam krunicu sklonulo nas je, da smo s većom pozornošću pratiti
razne kongrese koji su u posljednjim godinama pretresali duhovno-pastirsko znaĉenje krunice u današnje
vrijeme. PrireĊivali su ih za molitvu krunice oduševljena društva i ljudi, kojima je ta molitva veoma pri srcu.
Uĉestvovali su na tim kongresima biskupi, svećenici, redovnici i laici; odlikovali su se provjerenim struĉnim
znanjem i pouzdanim crkvenim osjećajem.

MeĊu njima ĉasno spom'njemo sinove sv. Dominika, dugogodišnje ĉuvare i pospješioce te tako spasonosne
religiozne vjeţbe. Radu tih zasjedanja pridruţila su se ispitivanja povjesniĉara, koji su pokušali naći prvotni
oblik krunice, ne moţda iz samo arheoloških namjera, nego zato, da bi shvatili njezinu izvornu zamisao,
prvobitnu moć ! bitnu graĊu. Sva ta zasjedanja i ispitivanja dobro su osvijetlila temeljne karakteristike i
bitni sastav krunice, te njihov meĊusobni odnos.

44. Tako je na pr. u jasnijem svijetlu zasjao evanĊeoski karakter krunice. Iz evanĊelja, naime, uzima objave
pojedinih tajni i glavne obrasce. Uz radosno-sveĉani anĊeoski pozdrav i uz Bogu odani Marijin pristanak
uzimaju vjernic! iz evanĊelja duhovno raspoloţenje u kojem neka poboţno mole krunicu. Skladnim
ponavljanjem anĊeoskog pozdrava postavlja krunica pred nas jednu od temeljnih evanĊeoskih tajni, naime
utjelovljenje Rijeĉi; i tu tajnu razmatramo u onom odluĉujućem trenutku, kad ju je anĊeo objavio Mariji.
Krunica je, dakle, evanĊeoska molitva, kako je dandanas više nego ikada nazivlju duhovni pastiri i
struĉnjaci.

45. Došlo je takoĊer do lakšeg razumijevanja, kako ureĊeno i postepeno razvijanje molitve sv. krunice
osvjeljuje sam naĉin kojim je Boţja Rijeĉ po milosrdnom zakljuĉku posegnula u ljudsku povijest i dovršila
djelo spasenja. Krunica, naime, po odgovarajućoj razvrstanosti razmatra glavne spasonosne dogaĊaje, koji
su se izvršili u Kristu: od tajne djeviĉanskog zaĉeća i Isusova djetinjstva tamo do vrhunskih uskrsnih
dogaĊaja, naime, spasonosne muke i uzvišenog uskrsnuća i dalje do onih plodova, koji su na duhovski dan
obogatili Crkvu koja se raĊala i Djevicu Mariju, samo tada, kada je iz tog zemaljskog progonstva bila
dušom i tijelom uzeta u nebesku domovinu. TakoĊer je došlo u svijest, kako podjela tajni krunice u tri dijela
ne samo slijedi sasvim vremenske uzastopne dogaĊaje, nego prije svega odsijeva uzorak prvotnog
objavljivanja vjere. Povrh toga krunica prikazuje Kristovu tajnu na isti naĉin, kako ju je giedao sv. Pavao,
kad je u sveĉanoj himni u pismu Filipljanima, opisao Kristovo uništenje smrt i uzvišenje (2,6-11).

46. Pošto se, dakle, krunica oslanja na evanĊelje i usredotoĉuje se na tajnu utjelovljenja i spasenja
ĉovjeĉanstva, moramo tu molitvu imati za takvu kako je ona i oblikovana: potpuno kristološki. Ono, što je
za krunicu posebno znaĉajno, litanijsko ponavljanje »Zdravomarija«, postaje neprestano navaljivanje na
Krista, na koga se kao na posljednji cilj odnosi anĊeoska objava i pozdrav Kristovoj Majci: »B!agoslovljen
plod utrobe tvoje« (Lk 1,42). Još više, ponavljanje rijeĉi »Zdravo Marijo«, jest kao potka, kao lanac oko
kojeg se snuje i odvija razmatranje tajne. Taj Isus, naime, koga svaki anĊeoski pozdrav spominje, jest
upravo isti, koga uzastopno navedene tajne postavljaju pred nas kao Boţjeg Sina i kao Sina Djevice,
roĊenog u betlehemskoj spilji; darovanog po Majĉinim rukama u hramu; kao djeĉaka, zagrijanog za to što
pripada njegovu Ocu; kao Spasitelja ljudi, koji u vrtu trpi smrtnu borbu; koji je biĉevan i trnjem okrunjen;
koji nosi teret kriţa i na Kalvariji umire; kao uskrsnulog od mrtvih i uzašlog u slavu Oĉevu, da bi poslao
darove Duha Svetoga. Svima je poznato, da je nekada bio obiĉaj — a to u raznim zemljama još i danas traje
— da se u svakoj Zdravomariji iza imena Isus doda reĉenica, koja se odnosi na odreĊenu tajnu, s tom
namjerom, da bi razmatranje dobilo oslonac i da bi se duh slagao s rijeĉju.

47. Upravo tako došla je u svijet najhitnija potreba, da osim poklonstvene i molbene vrijednosti istaknemo
još jedan drugi sastavni dio krunice: razmatranje, kontemplaciju! Ako toga nema, krunica je nalik tijelu bez
duše i postoji opasnost da bi takva molitva krunice postala samo mehaniĉko ponavljanje obrazaca, što bi se
protivilo opomeni Isusa Krista, koji je rekao: »Kod molitve ne blebećite kao neznabošci; misle, naime, da će
biti uslišani poradi svojih mnogih rijeĉi« (Mt 6,7). Krunica po svojoj biti traţi da se odvija u mirnom ritmu
molitve i produbljenog duhovnog zrenja. Tako se molilac lakše zadrţava u razmatranju tajni Kristova ţivota
i gleda ih oĉima i srcem One, koja je bila najbliţa Gospodinu, i tako mu se otvara nedokuĉivo bogatstvo tih
tajni.

48. Po znanstveno utvrĊenim ĉinjenicama u naše su vrijeme postati oĉigledniji odnosi izmeĊu liturgije i
krunice. S jedne strane, pokazalo se jasnije, da krunicu treba da cijenimo kao mladicu, koja je potjerala iz
drevnog stabla liturgije, zbog ĉega je dobila naziv »Marijin psaltir«, te se pomoću nje jednostavni vjernici
mogu pridruţivati hvalospjevima i molitvama slavne Crkve. S druge strane, pobuĊuje pozornost to, što je
krunici porasla vrijednost pri kraju srednjeg vijeka, kad je poĉeo propadati liturgijski duh i meĊu kršćanima
se pojavilo otuĊivanje liturgiji u korist ĉuvstvenoj poboţnosti prema Kristovoj ĉovjeĉjoj naravi i prema
Djevici Mariji. Ako je još nedavno kod nekih mogla nastupiti ţelja, da se krunica pribroji k liturgijskoj
sluţbi u Crkvi, dok su meĊutim drugi, u brizi zbog pogrješne prošlosti neopravdano zanemarili tu molitvu,
to pitanje lako je riješit! u svijetlu smjernica II. Vat. koncila. Taj je u konstituciji »Sveti crkveni sabor«
odredio: »Liturgijsku sluţbu u Crkvi i molitvu krunice nije dopušteno stavljati u protivnost, ali isto tako i ne
izjednaĉivati !h. Svaki je oblik molitve to plodniji, što više oĉuva svoj karakter i svoj vlastlti oblik. Kad je
bila potvrĊena veća odlika liturgijske sluţbe u Crkvi ne će biti teško spoznati, da je krunica poboţna sluţba
u Crkvi koja se s lakoćom moţe uskladiti s liturgijom. Liturgija i krunica imadu zajedniĉki karakter: hrane
se svetim Pismom i potpuno se usmjeravaju na Kristovu tajnu. Iako na bitno raztiĉitim ravninama, ipak se
isto tako »anamneza« u svetom bogosluţju kao što i promišljeno razmatranje u krunici suĉu oko istih
spasiteljskih dogaĊaja, koje je izvršio Krist. Liturgija ĉini da su pod zastorom znamenja prisutne najveće
tajne našega spasenja, koje takoĊer i na tajanstveni naĉin djeluju. Krunica pak, u poboţnom razmišljanju te
tajne, poziva molitelja da je se sjeti i potiĉe njegovu volju da iz nje uzme smjernice za ţivot. Kad smo
ustanovili tu bitnu razliku, svatko lako vidi, da je krunica poboţnost, koja ima svoj izvor u liturgiji i po
svojoj narav! takoder vodi k njoj, ako je molimo u skladu s njezinom prvotnom zamisli, ali praga liturgije ne
prekoraĉuje. Time što pribliţuje razumu i srcu vjernika Kristove tajne, moţe razmišljanje tajni krunice
vjernike najbolje usposobiti da slavi te tajne u liturgij!, a takoĊer i za to da ih se još i kroz dan sjećamo. Ipak
je pogrešno, ako se krunica moli za vrijeme liturgijske sluţbe u crkvi, što se, na ţalost, ponegdje još i sada
dogaĊa.

49. Krunica Blaţene Djevice Marije, kako ju je po predaji primio naš predšasnik sv. Pijo V. i svojom je
vlašću uredio, sastoji se iz razliĉitih dijelova, koji su organski meĊusobno povezani. To su:

a) U duhu s Marijom ujedinjeno razmišljanje o spasiteljskim tajnama, koje su mudro rasporeĊene u tri
kruga. U njima se sjećamo radosti zbog Mesijinog dolaska, ţalosti Kristova otkupiteljskog trpljenja i
uzvišenja od mrtvih uskrsnuloga Krista, uzvišenja koje obasjava Crkvu. To razmišljanje po svojoj naravi
potiĉe duh k zakljuĉku, koji usmjeruje svagdanji ţivot.

b) Gospodinova molitva »Oĉe naš«, na kojoj se zbog njezine neprocjenjive vrijednosti temelje sve
kršćanske molitve, koje od nje primaju svoje dostojanstvo i sve njezine razliĉite oblike.

c) Litanijama nalik nizanje »Zdravomarija«. koje se sastoji iz anĊeoskog pozdrava Mariji (Lk 1,28) i
Elizabetinog blagoslivljanja (Lk 1,42), dodana je ponizna molitva Crkve: Sveta Marijo ... Ponavljanje
anĊeoskog pozdrava posebna je karakteristika krunice. Broj Zdravomarija u tipiĉnom i punom obliku sto-
pedeset predstavlja sliĉnost s psaltirom i siţe već u poĉetak te poboţnosti. Ipak, taj broj, po ustaljenom
obiĉaju, razdijeljen u desetke, koje dodajemo pojedinim tajnama, rasporeĊen je u tri već spomenuta kruga.
Tako dobivamo poznati »vijenac« od pedeset Zdravomarija, koji je primljen u upotrebu kao obiĉna mjera za
tu religioznu vjeţbu i prešla je u narodnu poboţnost koju su pape odobrile i obdarile mnogim oprostima.

c) Hvalospjevom »Stava Ocu« u skladu s općom usmjerenosti molitva u poĉast trojedinog Boga, iz kojega,
po kojem i za kojega sve postoji (Rim 11,36).

50. To je sastav krunice. Svaki dio izmeĊu njih ima svoju vlastitost, koja mora, ako je pravilno shvaćena i
cijenjena, odsijevati u moljenju krunice, tako da će ta poboţnost izraţavati sve svoje bogatstvo i šarolikost.
Molitva krunice bit će ozbiljno uvaţena kod Gospodinove molitve; zanosna i uzvišena u mirnom redoslijedu
»Zdravomarija«; molitva razmatranja kod paţijivog razmišljanja o tajnama; molitva prošnje u prozbenoj
molitvi; proţeta s dubokim ĉašćenjem, kad izgovaramo slavospjev. Tako mora biti uvijek pa molili krunicu
na bilo koji naĉin: bilo posebno kad katolik moli sam, u tajnosti, u duhu zdruţen s Gospodinom; bilo
zajedniĉki, kako je to u obitetjskom krugu ili kad se kršćani sakupe da bi ostvarili uvjete za posebnu Boţju
prisutnost (Mt 18,20); bilo javno naime kod skupova, na kojima se skuplja crkvena zajednica.

51. U novije doba oblikovale su se neke nove poboţnosti, koje su dobile nadahnuće iz krunice. MeĊu njima
rado bismo spo menuli i preporuĉili one, koje u obiĉajeno bogosluţje rijeĉi unose neki sastav krunice
Blaţene Djevice Marije, kao što je razmatranje tajni i liturgijsko ponavljanje Zdravomarije. Taj sastav
dobiva na taj naĉin najjaĉe osvjetljenje; te tajne su ukljuĉene u ĉitanje sv. Pisma i u homilijsko tumaĉenje,
okruţene trenucima tišine i osvjeţene pjevanjem. Veselimo se kad vidimo kako su te vjeţbe pomagale
omladinskim udruţenjima i pokretima, da u obilnijoj mjeri zahvaćaju iz bogastva krunice i na taj naĉin više
cijene izvornu molitvu.

52. Nastavljajući to, za što su se naši predšasnici zauzimali silno preporuĉujemo molitvu krunice u
obiteljima. II. Vat. koncil jasno je naglasio, da će se obitelj, prva i ţivotna ćelija društva, »u meĊusobnoj
ljubavi svih ĉlanova i u zajedniĉkoj molitvi k Bogu, otkriti kao domaće svetište Crkve«.

Konaĉno još, ako zajedno mole kao nekakva domaća Crkva, ako njeni ĉlanovi svaki u skladu sa svojom
zadaćom i poloţajem, zajedniĉki pospješuju pravednost ako vrše djela milosrĊa, ako se posvećuju sluţbi
svoje braće, ako uĉestvuju u apostolskom radu u široj mjesnoj zajednici i djelotvorno se ukljuĉuju u njezinu
liturgijsku sluţbu u Crkvi. Konaĉno još, ako zajedno mole. Ako toga nema, onda treba reći, da obitelji
manjka karakteristiĉnost kršćanske obitelji. Zato je potrebno nastojat! svom silom, da se, zgodno, nanovo
otkrivenom teološkom poimovanju obitelji kao kućne Crkve, opet uvede zajedniĉka molitva u obitelji.
53. U skladu sa smjernicama sveopćeg crkvenog koncila »Opće ureĊenje molitvenog bogosluţja«
opravdano se ubraja obitelj u zajednicu kojoj se preporuĉuje da zajedniĉki obavlja duhovne ĉasove.
»Prikladno je, da obitelj, koja je kao domaće svetište Crkve, ne moli zajedno samo općenite molitve, već da
po mogućnosti obavija takoĊer i koji dio molitvenog bogosluţja i time se tješnje ucijepi u Crkvu«. Stoga se
ne smije ništa propustiti što pomaţe da bi se ta uputa sve više i više s radošću ostvarila u kršćanskim
obiteljima.

54. Ali odmah iza obavljenih liturgiĉkih dnevnih ĉasova — u ĉemu moţe obiteljska molitva postići vrhunac
— bez sumnje krunicu treba ubrojiti medu najodliĉnije i najdjetotvornije zajedniĉke molitve, kojima je
pozvana kršćanska obitelj. Rado zamišljamo i ţivo ţelimo, da bi ĉlanovi obitelji ĉesto i rado upotrebljavali
krunicu, kad se skupe na molitvu. Svijesni smo da današnje primjenjene ţivotne prilike nikako nisu ugodne
za takvo skupljanje obitelji. Ako se pak skupe, iz raznih je uzroka teško da bi se ti sastanci primijenili u
priliku za molitvu. Bez dvojbe to je muĉan posao. Ali kršćanin ima tu zadaću da ne podlijeţe teškoćama ma
kakve one došle, već da ih pobijedi; da im se ne poda, nego da se izdigne nad njih. Ako kršćanske obitelji
hoće u potpunosti udovoljiti svojem pozivu i ako ţele u ţivotu ostvariti duhovnost, koja je vlastita
kršćanskoj obitelji, moraju svim silama nastojati, da odstrane sve ono što smeta obiteljskom susretu i
zajedniĉkoj molitvi.

55. Na svršetku tog izvoĊenja koje svjedoĉi, kako Apostolska Stolica cijeni krunicu, i kako je preporuĉuje,
hoćemo ipak još dodati neka se u širenju te tako spasonosne poboţnosti oĉuva prava granica, da se ne bi
ĉinilo kao da su druge (vrste molitava) za omalovaţavanje. Krunica je sigurno odliĉna vrsta molitve; ali
kršćanin neka se osjeća u odnosu prema njoj unutarnje slobodan; neka ga prije svega unutarnja ljepota
krunice potiĉe, da je obavlja i inaĉe u mirnoj sabranosti.

Marija se ukazuje u Poljskoj

Maleno selo Piotrkow u jugozapadnoj Poljskoj opsjednuto je od tisuća vjernika i znatiţetjnika. Toranj već
gotovo tisućgodišnje crkve sv. Jakoba svake je noći obasjan plavim svijetlom. Prije je stajao u mraku kao i
cijela crkva. Jan Promis Kazimierowo obavještava: »Stanujem u blizini crkve. Jedne noći opazih kako u
crkvenom tornju nešto gori. Pozvah svećenika vatrogasce i policiju. Kad su svi stigli na mjesto, opazismo da
se je vatra pretvorila u jako nebesko svjetlo i da se je iz tog svjetla sjajna zlatna kugla podigla prema nebu.
Usred svega svjetla stajala je Majka Boţja okruţena plavo-ljubiĉastim sjajem. Kad su policajci ugledali
prikazu, padoše na koljena, a mi svi poĉesmo usrdno moliti. Kao munja razglasio se taj dogaĊaj na sve
strane zemlje premda novine o tome strogo šute. Već dolaze prvi hodoĉasnici iz inozemstva. Ima ih uvijek
sve više i više. Moli se, oĉekuje se, pouzdaje se. Bolesnici ozdravljaju. Abnormalni mogu iznenada
normalno govoriti. Srĉani bolesnici osjećaju se zdravi. — Majka Boţja govori. Doći će ponovo da govori
svom narodu ĉetrdeseti dan svog ukazanja, naime, 31. svibnja 1974.

(DMZ, srpanj 1974)

Moramo li vjerovati znakovima

Znak je stvar po kojoj upoznajemo nešto drugo. Na pr.: dim je znak da je u blizini prisutna vatra, ĉudnovata
zvijezda bila je znak koji je za Mage (Sveta Tri Kralja) oznaĉivao Mesiju, mladoga Kralja. Mnogo se je
govorilo o mirisu što je izlazio iz rana oca Pija, ali taj su znak tumaĉili na razliĉite naĉine. Jedni su misliti da
je to naravna pojava, jer nisu bili sposobni da to protumaĉe. A drugi su naprotiv odluĉno nijekali tu
ĉinjenicu i još više njezin izvor. Taj miris, po njihovu tumaĉenju, bio je samo iluzija, samo prijevara;
govorili su da otac Pijo ĉuva u svojoj ćeliji boĉicu octa da time odrţi otvorene svoje rane, a drugu boĉicu s
balzamom kako bi mirisao zrak. Sve su to tvrdili sveĉano pod prisegom, a da nisu imali za to nikakva
dokaza. Drugi vjernici, koji su osjetili miris, vrlo dobro poznat pokornicima oca Pija, prepoznavali su u tom
znak autentiĉnosti mistiĉnih pojava kojima je bio obdaren ponizni uĉenik svetog Franje. Nema sumnje
Crkva će jednoga dana reći tko je imao pravo. Takvi znakovi nisu rijetki u povijesti Crkve. Na pr.: Sveti
Ivan od Kriţa bio je zatvoren u ćeliju kao buntovnik po naredb! svoga poglavara. U noći se vidjela svjetlost
kako izlazi ispod vratiju njegove zatvoreniĉke sobice i rasvjetljuje zatvor. Svijetlo nije dolazilo iz
samostana, nego iz neba, da pokaţe autentiĉnost zatvorenikovih kreposti Poglavar je bio uvjeren da je otac
Ivan od Kriţa imao kod sebe sakrivenu svijeću. Ali, poslije, na koncu, zatvorenik bude proglašen svecem i
doktorom Crkve, a Poglavar bude beatificiran. Gospodin se je posluţio jednom svetom dušom, da posveti
drugu, isto tako kako se moţemo posluţiti jednim dijamantom da njime izbrusimo drugi još dragocjeniji i da
ga uĉinimo sjajnim.

Hoće li uvijek biti tako? Gospodin će uvijek davati znakove. Jedni će ih shvatiti, drugi će im nijekati
podrijetlo, a ostali će im se protiviti do smrti. Kolike osobe tvrde da su vidjele u San Damianu znakove:
sunce koje se vrtoglavo okreće, kriţeve na nebu, hostije, misteriozne duge, osjetile neprotumaĉive pjesme,
mirise, imale ĉak i viĊenja same Presvete Djevice i svetaca. Oni su pripravni da potvrde pod prisegom ono
što su vidjeli, ĉuli, osjetili i nitko ne bi mogao sumnjati u njihovu iskrenost. To su osobe punog mentalnog
ekvilibrija, a što najviše iznenaĊuje jeste to, da iste stvari u isto vrijeme vide i osobe iz najrazliĉitijih strana
svijeta, osobe koje nisu imale meĊu sobom nikakva kontakta. Dakle, mnogi su opaţali iste identiĉne
znakove u isto vrijeme!

Oni, koji nisu ništa vidjeli nije im drago, nema sumnje, ali najveći dio njih nisu ništa manje uvjereni od
onih, koji su bili obdareni viĊenjem nebeskih znakova. Oni u jednostavnosti srca kaţu: »Nismo došli da
nešto vidimo, nego da molimo u blizini Gospe.« Takvo njihovo vladanje potpuno je ispravno. Drugi ne
do!aze da mole, a niti kao jednostavni znatiţeijnici indiferentni ili solidarni, nego da sve kritiziraju, i da
tvrde da se ne dogaĊa ništa, da nema ništa. Kad se od njih traţi da to protumaĉe na naravni naĉin,
odgovaraju da je dosta da se to objektivno ispita i sve će se rasplinuti u ništa.

Po njihovu tumaĉenju pojave na suncu prouzroĉene su vlagom Padske Nizine. Ĉudnovato da se takve
pojave nisu dogodile prije 1964.! Ili, oni tvrde da su to kolektivne halucinacije. Ĉudno je da su fotoaparati
podvrgnuti istim halucinacijama! Zašto ĉesto fotografije odgovaraju upravo onome što se dogodilo kad su
hodoĉasnici fotografirali, a prije nego su filmovi bili razvijeni?

Trikovi! — tvrde protivnici. To je parola brzo izreĉena, ali tvrdnja koja ne moţe podnijeti kritiĉkog
istraţivanja, jer se radi (devedesetpet posto) o fotografima-ditetantima, s jeftinim foto-aparatima, koji daju
razvijati filmove isto tako kod diletanata; ili kad se radi o fotografijama u boji, koje se moraju razvijati u
velikim poduzećima i koja vraćaju negative ditetanata s primjedbama o kvatitetu fotografije, o tom kakva je
morala biti ekspozicija, kakvo osvjetljenje itd. Dakle, da li se radi o trikovima? A kako protumaĉiti to, da se
ti fotografi-diletanti prvi najviše ĉude kako je njihov aparat mogao donijeti nešto takvo. Uvijek se moţe
nijekati svjetlost, kad ĉovjek ima zatvorene oĉi. Paskalov motto uvijek je aktualan: »Ima dovoljno svijetla
za one koji hoće vidjeti i dosta mraka za one koji ne ţele vidjeti!«

Neki su ĉak rekli: »Danas je došao demon u San Damiano, jer ondje nema ĉudesa, sve je ispraznost i
integralna ludost!« Dosta nam je sjetiti se Kristovih rijeĉi: »Vi ne vjerujete, ako ne vidite ĉudesa i znakova
na nebu!« (Iv 4,48). Ali, njegovi neprijatelji nisu vjerovali ĉak ni onda kad su ih vidjeli.

Isus je istjerao pred njihovim oĉima nijemog demona iz tijela jednog opsjednutog. Ali protivnici rekoše da
izgoni Ċavle pomoću poglavice zlih duhova (Lk 11,14-17). A drugi su traţili od njega znak na nebu. Sve
samo izlike za nevjeru. Bilo je dosta svijetla za one koji su htjeli vjerovati, bilo ga je dovoljno i za one koji
su prkosno zatvarali oĉi, povećavajući tako svoju krivnju. A Isus reĉe: »To je zlobna generacija, i neće joj
biti dan drugi znak, nego znak proroka Jone.« I znak im je dan kad je Isus ţiv izašao iz groba tri dana iza
svoje grozne smrti na kriţu; ali oni koji nisu prije vjerovali tolikim znakovima i tolikim ĉudesima, ostali su
ĉvrsti u svojoj nevjeri, ĉak i apostoli, najprije nevjerni, traţili su jasne dokaze, kad su im poboţne ţene rekle
da su vidjele uskrsnulog Isusa.
Pred onim što vide naše vlastite oĉi (ali nadilazi naš siromašni ljudski razum) treba da molimo od Boga, ne
da razumijemo nerazumljivo, nego da vjerujemo. Bog nam daje znakove da pomogne našoj vjeri; ali nam ne
nalaţe da ih prihvatimo; jer nas je stvorio slobodne i On poštuje našu slobodu. Oĉekuje od nas da se time
dobro posluţimo i zato ćemo morati odgovarati pred njim jednoga dana.

(F. X. B. La grande luce)

Čudesna fotografija

Ova ĉudesna fotografija nastala je u Turzovki, za vrijeme hodoĉašća vjernika iz Bojanovica

Kada su hodoĉasnici prispjeli na mjesto ukazanja, nastalo je iznenadno uzbuĊenje. Nad visokim jelama, u
bijelom oblaku, ljudi opaziše Presvetu Djevicu.

Ali svi je ne vidješe. MeĊu njima bješe i jedan kratkovidan ĉovjek, s fotografskim aparatom, koji zamoli
ljude da mu pokaţu pravac te pojave. On u tom smjeru upravi svoj fotografski aparat i naĉini snimak. Kada
se vratio kući, on zaboravi na te snimke. Film će razviti tek nakon godinu dana. Na fotografiji se jasno
ukaza lik Majke Boţje. To je ova fotografija koju vam donosimo nakon više reproduciranja.

Na mnogim mjestima najnovijih ukazanja snimljene su brojne ĉudesne fotografije. I mi smo u posjedu više
takvih snimaka. Velike firme, kao Kodak, ili poznati eksperti, koji su ispitivali ĉudesne fotografije,
pouzdano tvrde da se ne rad! ni o kakvom fotografskom triku Na jednoj fotografiji snimljenoj u Baysideu
(New York), za vrijeme ukazanja, pojavio se potpis fatimske vidjelice, Jacinte i godina 1972. koja se odnosi
na jedno njeno proroĉanstvo. O tome se opširnije, govori u knjizi Apokaliptička Djevica u New Yorku,
koja je u pripremi.

VELIKI ZNAK II (u pripremi)

Iz sadrţaja:

Sirakuza — Kerizinen — Garabandal — San Damiano — Monti Chiari — Eisenberg — Banneau —

Ukazanja na njemaĉkom jeziĉnom podruĉju — Mi imademo EvanĊelje i to nam je dosta — Malahijina
proroĉanstva u vezi s proroĉanstvima Don Boska, sv. Pije X. Ancille — Pogled u budućnost o sudbini
ĉovjeka (Leonie van den Dyck) — O ĉistilištu — Ravenna i t. d.