Svim prijateljima

vilenjaka i onima koji

Ëeznu za melodijom
besmrtnih zemalja
 Sadryaj
»eænja za drukËijim svijetom
5
Mit za spoznaju “istine”
7
Tolkien i borba izmeu dobra i zla
11
Sjenka proπlosti
15
Sila koja Êe pobijediti zlo
23
Svjetlost i tama i niπta izmeu
27
Frodov poziv
31
Streider - nije zlato sve πto sja
37
Tolkien, mitovi i alegorije
43
Gandalf Bijeli - povratak od mrtvih
45
Znamenita bitka na mostu u Moriji
49
Pod plaπtem ludosti na Kletu goru
53
Nada na Stazama mrtvih
61
Pod krivom zastavom
65
Kralj Gondora iscjeliteljskih ruku
69
Traæe se hobiti
79
 »eænja za drukËijim svijetom
Za me zavoj svake ceste
Skriva staze, tajne, Ëeste;
Al veÊ sutra doÊ Êe dan,
Kad Êu najzad krenut sam
Kroz prolaze koji slijede
mjeseËeve zrake blijede
Il zaËaran sunËev san.

Frodo, Knjiga VI, 9. poglavlje, str. 331

» eænja za drukËijim svijetom - ona se krije duboko u

svima nama. Svi mi æelimo viπe. Zato su bajke i mitovi
oduvijek fascinirali nas ljude i zato droge ili tajna znanja
kultova, religija i magije imaju privlaËnu moÊ. »eznemo za
drukËijim svijetom, svijetom koji je dublji od onoga πto
vidimo i doæivljavamo. »ini nam se da bi naπ æivot trebao
predstavljati viπe, imati neki dublji smisao od banalne
svagdaπnjice.

»eænja za drukËijim svijetom, tako je naslovljen napis

u Ëasopisu STERN uz premijeru dotad najveÊeg projekta u
filmskoj povijesti: filma snimljenog po uspjeπnici
Gospodar prstenova. Jer Gospodar prstenova dolazi nam
kao odgovor na tu Ëeænju, vodi nas u jedan svijet koji je
poput naπega, ali dublji, bogatiji, ljepπi, mraËniji,
dramatiËniji, pustolovniji i smisleniji.
»eænja za takvim svijetom nije u nama bez razloga. Jer
taj svijet zaista postoji i mi smo zapravo roeni da ga
otkrijemo i u njemu doæivimo pustolovine. Tolkien, autor
Gospodara prstenova, poznavao je i volio taj svijet. Svojim
romanom æelio je iznova oæivjeti Ëeænju za njim, koja kod
mnogih leæi u praπnjavim zakutcima duπe.

5
 Nudi nam se nevjerojatna moguÊnost. Moæemo poÊi na
put u davno zaboravljena vremena ne samo da bismo
zaboravili danas. Mit Meuzemlja bit Êe nam kompas za
pronalaæenje vrata tajnoga kraljevstva, vrata koja vode do
puta kojim se isplati poÊi! Spremni?
Ali Ëekajte, prije no πto se vinemo u zrak i otisnemo
prema Meuzemlju, moramo nauËiti joπ nekoliko
Ëinjenica o tvorcu Meuzemlja - malo teorije, doduπe, ali
potrebne da bismo utoliko viπe uæivali u putovanju.
Ceznja za
drukËijim svijetom
6 7
Mit za spoznaju “istine”
“Vjerujem da se legende i mitovi velikim
dijelom sastoje od ‘istine’.”
Tolkien, Letters, str. 147
S nimanje filma po kultnom romanu bio je smion projekt
jer fantastiËni je svijet J.R.R. Tolkiena tako kompleksan
da ga je zapravo nemoguÊe prenijeti na filmsko platno. A
da ni ne spominjemo kako se roman od 1300 stranica ne
moæe skratiti na komercijalnih dva sata bez sakaÊenja πto
Êe ga, na ljutnju poklonika, pretvoriti u povrπan kiËasti
film. Peteru Jacksonu trebalo je oko devet sati igranog
filma da bi donekle odao priznanje Tolkienovu remek-
djelu. Poklonici, kao i struËnjaci, slaæu se kako je to uËinio
majstorski. Prstenova druæina, prvi dio epske
pustolovine, doæivio je uspjeh πirom svijeta: film se
lansirao meu najuspjeπnije filmove svih vremena i, za
razliku od nekih drugih punitelja blagajni, nagraen je
brojnim Oskarima.
Meuzemlje, dakle, oduπevljava i na filmskom platnu,
no Tolkienova knjiga po uspjeπnosti ostaje joπ uvijek klasa
za sebe. S preko pedeset milijuna prodanih primjeraka
ona je, izuzevπi Bibliju, najprodavanija knjiga 20. stoljeÊa.
Draguljarnice, pivnice, kafiÊi, pa Ëak i jedna zrakoplovna
tvrtka, uzele su imena junaka Meuzemlja davno prije
njihova pojavljivanja na filmskom platnu. Tolkienov ep
veÊ generacijama osvaja najrazliËitije ljude. Djelo
oksfordskog profesora jednako oduπevljava ozbiljne
suvremenike kao i otkvaËene hipije, pozere i teπko-
metalce. VeÊina pisaca fantastike ugledala se na Tolkiena,
no nikome poslije njega nije uspjelo privuÊi tako πiroku
masu. ©to je tajna Gospodara prstenova? ©to ga Ëini tako
privlaËnim? ©to mu daje odluËujuÊu razliku?
 Snimanjem filma Tolkienovo je djelo ponovno u
srediπtu zanimanja. AnalitiËari pokuπavaju odgonetnuti
duhovnu pozadinu priËe. Ne trebamo baπ naπiroko traæiti
da bismo primijetili kako je Gospodar prstenova sve drugo
samo ne fantastiËna besmislica. Nalazimo bezbrojne
refleksije na Tolkienov stvarni svijet u kojem je æivio: tako,
naprimjer, ratovi igraju veliku ulogu u Gospodaru
prstenova - pisac je u svome æivotu doæivio traume dvaju
svjetskih ratova. Jednom kao mlad vojnik, kada se, tek
oæenjen, morao rastati od svoje Edith te je u bitci kod
Verduna izgubio sve svoje prijatelje, i jednom kao zabrinut
otac koji je imao sinove na frontu.
Jezici, narodi, mitovi i stare pripovijesti takoer igraju
veliku ulogu u Gospodaru prstenova - Tolkien je bio
jezikoslovac i imao opseæno znanje staronordijske i
keltske mitologije.
U Meuzemlju su se gradili strojevi koji proizvode
pepeo i razaranje i uniπtavaju ljepotu i idilu prirode -
refleksija na Tolkienove stvarne doæivljaje u doba
industrijalizacije, kada dimnjaci odjednom razaraju
slikovite krajolike njegove voljene domovine.
Popis primjera mogao bi se nastaviti. Sve je jasnije da
Tolkienov fantastiËni svijet u mnogo vidova odraæava naπ
stvarni svijet. Zbog toga su ga uvijek nanovo ispitivali o
takvoj povezanosti. No majstor je ostajao cool. Maπtovitim
tumaËima neumorno je zatvarao vrata. U predgovoru
njegova remek-djela jasno piπe: “©to se tiËe nekog dubljeg
znaËenja ili “poruke”, pisac nije imao niπta sliËno na umu.
Ovo djelo nije ni alegorijsko ni aktualno.“
Je li, dakle, Gospodar prstenova samo Ëista fantazija,
napisana samo da bi oËarala, zabavila, bez poruke, bez
smisla i svrhe?
Ne, naravno! Umjetnika treba pomno sluπati æelimo li
saznati πto je zapravo mislio. Navedenim citatom Tolkien
je otprilike æelio reÊi da njegov roman nije alegorija u
stilu: Prstenova druæina predstavlja SavezniËke snage,
Sauron Adolfa Hitlera, a Saruman Mussolinija; veÊ je
kreirao priËu koja je sasvim neovisna o stvarnoj povijesti.
8 9
“MoguÊa su bila i neka druga tumaËenja,” pojaπnjava
zatim svojim njegovanim profesorskim stilom, “u skladu s
ukusom ili miπljenjem onih koji vole alegorije ili aktualne
aluzije.”1
Razumjet Êemo bolje ako si prizovemo u svijest kako
Tolkien Gospodarom prstenova zapravo nije æelio stvoriti
alegoriju, veÊ mit. A za mitove nije vjerovao da postoje
tek tako za zabavu, dapaËe, rekao je: “Vjerujem da se
legende i mitovi velikim dijelom sastoje od “istine” i da se
danas neki njihovi vidovi zaista mogu shvatiti samo na taj
naËin.”
Legende i mitovi za Tolkiena su, dakle, instrumental
prenoπenja odnosno dubljeg poimanja istine. Stoga je
oËito da je svojim mitom o Meuzemlju isto tako æelio
istinu izloæiti dubljem poimanju.
Gospodar prstenova govori o istini i zato dira u jednu
duboku æicu ljudske duπe. Duboko u nesvjesnom dotiËe
teme koje su nama ljudima egzistencijalno vaæne. U mitu
o Meuzemlju suoËeni smo s najstvarnijim realnostima
æivota.
Istina, o tome se radi. Ona oduzima dah i dramatiËna
je kao i pustolovine Froda, Gandalfa i Stridera. Ona, po
Tolkienu, daleko nadmaπuje previranja ranog 20. stoljeÊa.
Ako neki dogaaji iz II. svjetskog rata odraæavaju zbivanja
iz Rata za Prsten krajem TreÊeg doba u Meuzemlju (ili
obrnuto), to je samo prirodno. Povijest se ponavlja jer
istina ostaje ista. Vremena se doduπe mijenjaju, ali sile zla
i dobra ostaju iste, Ëak i danas, u 21. stoljeÊu po naπem
raËunanju vremena.
Mit za spoznaju
istine
1
Predgovor, str. 9
 Tolkien i borba izmeu
dobra i zla
“U svijetu ima mnogo sila, dobrih i zlih.”
Gandalf Frodu,
Knjiga II, 1. poglavlje, str. 262

T olkiena je ljutilo kada bi se znaËenje borbe izmeu

dobra i zla u njegovu epu svodilo na rat izmeu
Saveznika i Sila osovine. “U tom sukobu obje bi strane
mrzile i prezirale hobite, pa oni ne bi Ëak ni kao robovi
ostali dugo na æivotu,”2 komentirao je to usko tumaËenje
svoga djela.

Tko zaboravlja da je Tolkien bio vjernik krπÊanin,

neminovno Êe neke stvari u Gospodaru prstenova krivo
tumaËiti. Mora nam biti jasno da je za Tolkiena vjernika
sasvim stvarno postojao jedan drugi svijet, svijet duhovne
realnosti. Rat koji vjekovima tutnji Meuzemljem nije niπta
drugo do refleksija na borbu izmeu duhovnih sila koja se
odigrava u naπem stvarnom svijetu!
Mit “se u bitnom dijelu sastoji od istine”. Za Tolkiena je
istina, kako je viπe puta svjedoËio, bila krπÊanska vjera. U
nju je bio toliko uvjeren da se njegovu utjecaju pripisuje i
to πto je njegov prijatelj, poznati engleski filozof C. S.
Lewis, od ateista postao osvjedoËenim krπÊaninom.

C. S. Lewis vaæi za najuspjeπnijega krπÊanskog pisca 20.

stoljeÊa. Bio je, kao i Tolkien, Ëlan kluba pisaca The
Inklings. Uz brojne filozofske rasprave pisao je, kao i
Tolkien, fantastiËne romane. Lewisovi romani uvijek su
alegorije, odraz krπÊanske vjere. Njegovo je moæda
najpopularnije djelo, viπe puta preneseno na film,

2
Predgovor, str. 9

11
“Ljetopisi iz Narnije”, u kojemu je lav Aslan istovremeno
stvoritelj i spasitelj svijeta.
Dok se Lewisove fantastiËne pripovijesti odigravaju
uvijek u naπem vremenu, ali u nekom drugom, fiktivnom
svijetu, Tolkienova se priËa odvija u naπem svijetu, no u
nekom drugom, fiktivnom vremenu. SluËaj? Kod Lewisa je
oËito da su njegove pripovijesti alegorije na biblijsku
vjeru. Njegov je prijatelj Tolkien, preziruÊi alegorije, pisao
drukËije. No to da je i on æelio utkati vjeru u svoje djelo
priznao je u svojim Pismima: “Sukladno mojoj namjeri,
Gospodar prstenova ... trebao bi se slagati s krπÊanskim
mislima i uvjerenjima ...”3
Gospodar prstenova odiπe krπÊanskim uvjerenjima i æeli
otvoriti vrata staroj istini da bi se ona nanovo i dublje
shvatila. Ta Ëinjenica, naæalost, nije poznata mnogim
Tolkienovim poklonicima. Mnogi koje oduπevljava
nesebiËna Druæina, kojima je toplo oko srca u
fantastiËnom svijetu Rata za Prsten, ne poznaju duhovni
svemir iz kojega je pisac crpio materijal za Meuzemlje.
KrπÊanstvo - samo mi je to nedostajalo, neπto tako
dosadno i suhoparno! - moæda sada mislimo. Pa ipak,
moæe li duhovna pozadina jednoga stvarno napetog epa
biti dosadna? Upravo je krπÊanski utjecaj to πto izdiæe
Gospodara prstenova iznad svih drugih fantastiËnih
romana, daje mu kvalitetu i genijalnost tako da se obraÊa
daleko veÊem broju ljudi od tek nekoliko zabrazdjelih
sanjara. Bez Tolkienove vjere, ep o Meuzemlju ne bi
zadirao tako duboko i time desetljeÊima oËaravao
milijune.
Ako biblijsku vjeru povezujemo s dosadom, moæda je
stvar u tome da smo o njoj dosad imali sasvim krive
predodæbe. U naπim krajevima vladaju mnoge predrasude
o biblijskoj vjeri, baπ kao i predrasude o pustolovinama u
Shireu. Prostoduπni stanovnici Shirea smatrali su Bilba
πaπavom niπtarijom, dok je on æivio na razini o kojoj nisu
mogli ni sanjati!
3 Letters, S. 269
12
Upravo je tako i sa svijetom vjere. Predrasude su toliko
duboko ukorijenjene u miπljenju prosjeËna graanina da
nije Ëak ni spreman posluπati one koji su veÊ bili “vani”.
Tako zapravo ne zna baπ niπta o tom svijetu, ali je, unatoË
tomu, protiv. Pustolov u vjeri Ëesto doæivljava jednako
iskustvo kao i Bilbo na svoj jedanaestoprvi roendan,
kada je uskogrudnim Bagginsima, Proudfootima,
Bolgerima, Goodbodyima i Hornblowerima æelio priËati o
dubljim realnostima svijeta - sluπatelji su se dosaivali i
mislili: zaπto veÊ ne prestane govoriti?
VeÊina suvremenika ne moæe i ne æeli vjerovati da
postoji viπe od onoga πto su (dosad) vidjeli vlastitim
oËima. Ipak, onaj drugi svijet, svijet za kojim Ëeznemo,
postoji i na dohvat je ruke.
U danaπnje je doba velika veÊina izgubila pristup tom
svijetu; njegove su boje za nas izblijedile i posivile,
njegova imena i mjesta Ëine nam se puna praπine i
pauËine. »ine se, jer koliko god zemlje poput Loriena,
Rohana i Gondora zvuËale nezanimljivo stanovnicima
Shirea, one to ipak nisu!
Spremite se! ZapoËinjemo naπe putovanje drvenim
Meuzemljem da bismo u njemu, kao kroz ogledalo,
ponovno otkrili tajnoviti svijet koji nam je istovremeno
blizu i daleko i pronaπli tajna vrata. To putovanje moæe
biti opasno jer ako smo, poput Bilba, viπe na Tookove
nego na Bagginse, onda Êemo se uputiti na to putovanje
da bismo doæivjeli velike pustolovine.
Tolkien i borba izmeu
dobra i zla
13
 Sjenka proπlosti
“To je poglavlje iz drevne povijesti kojeg bi
se valjalo prisjetiti ...”
Gandalf Frodu, Knjiga I, 2. poglavlje, str. 68

Z apravo niπta ne bi govorilo protiv toga da se u malom

raju svoga blagostanja radujemo i æivimo za male,
banalne æivotne stvari kao πto su jelo, piÊe, nogomet,
karijera, seks, ples, glazba i sliËno, da nema sjenke
proπlosti. Ako i samo nekolicina zna za nju, ona je vrlo
stvarna i razorit Êe naπ mali, Ëili svijet, nekome prije,
nekome kasnije. Moramo poznavati sjenku proπlosti,
uzimati je ozbiljno - a onda djelovati! Tada ima nade, tada
postoji moguÊnost bijega od propasti.
“Ah, tko se joπ zanima za stare priËe!” viËu veliki igraËi
i danas kao nekad Timm Sandigmann u Zelenom zmaju.
“Neπto tako dosadno, pa to su ipak sve samo priËe za
malu djecu!”

U Gospodaru prstenova stare priËe nisu dosadne. One

su temelj svega πto se dogaa. Froda u stare priËe mora
uputiti mudri Gandalf da bi mogao ispravno razumjeti
vlastiti æivot! To je istina - ni mi ne moæemo dobro
razumjeti vlastiti æivot ako ne znamo πto je bilo na
poËetku.
Prsten, Mordor, Sauron, vilenjaci, sve ima svoju
povijest. Niπta πto postoji nije samo sluËajno tako kako
jest, sve ima svoje korijenje u proπlosti. U svojoj knjizi
Silmarillion Tolkien piπe o toj proπlosti. U njoj saznajemo
kako je na poËetku veliki, jedini bog Eru, zvan Ilúvatar,
stvorio Zemlju. On je bio taj koji ju je osmislio i svojom
rjeËju “ea” - “neka bude” oæivotvorio.
Poetski lijepo Tolkien opisuje Ëudo stvaranja: Ilúvatar
je najprije stvorio Ainure, svece, i nauËio ih moÊan
napjev. Taj je napjev bio tako divan da su se Ainuri, Ëuvπi

15
ga, sa strahopoπtovanjem poklonili pred Ilúvatarom. No
najljepπem i najmoÊnijem Ainuru, Melkoru, u srcu se
uzdigla sjenka. Melkor je i sam æelio neπto stvoriti, i sam
neπto zvati svojim i vladati njime. Stoga je, unatoË
uputama Ilúvatara, pjevao vlastiti napjev i neki su mu se
drugi Ainuri pridruæili. Pred Boæjim prijestoljem sukobile
su se najednom dvije pjesme. Kako je Melkorova pobuna
jaËala, Ilúvatar se umijeπao. Utiπao je sve Ainure i ukorio
Melkora: “A ti Êeπ, o Melkore, spoznati da se nijedan
napjev otpjevati ne moæe a da nema svoj izvor najdublji u
meni i nitko protiv moje volje ne moæe glazbu izmijeniti.
A onaj koji pokuπa, postaje orue u mojim rukama kojim
Êu veÊa Ëudesa stvoriti nego πto ih ovaj moæe zamisliti.”4
Na kraju Ilúvatar pokazuje Ainurima da je njihovo
pjevanje bilo stvaralaËko djelo. Ne znajuÊi, svojim su
aneoskim glasovima stvorili svijet, koji Êe postati dom
Ilúvatarovoj djeci, ljudima i vilenjacima. Imali su viziju
Zemlje, a kada je Ilúvatar rekao: “Neka bude!”, ona je
postala stvarnost.
Melkorovo odmetniπtvo od Boga neopozivo je,
meutim, unijelo zlo u stvorenje, ono je nastavilo
djelovati na mnogo naËina. Sjenka, koja se u pradavna
vremena uzdigla u srcu najviπeg anela, dovela je
destruktivne sile kako u prirodu tako i u srca vilenjaka i
ljudi. I tako je ta sjenka na koncu odredila i æivot malog
gospodina Froda Bagginsa.
Hobit je odjednom morao iskusiti kako sile, koje su za
njega dugo bile predmet fantastiËnih pripovijesti, sasvim
stvarno djeluju u njegovu æivotu. I ne samo to, Ëinilo se
kao da je sve πto se u Meuzemlju dogaalo povezano s
dogaajima iz davnine. Zli Sauron, protiv kojega se
valjalo boriti, bio je sluga Melkora, prvog pobunjenika
protiv Sveviπnjega, Maiar, duhovno biÊe iz davnine.
U Gospodaru prstenova te priËe nalazimo vrlo
zanimljivima, no Tolkien je u biti samo izmijenio imena i
stare predaje Svetoga Pisma zapakirao u novo ruho.
4
Silmarillion, str. 17
16
Njegov se mit o stvaranju velikim dijelom sastoji od istine.
Biblija nam govori da smo mi i cijeli svemir djelo Jednoga
koji postoji oduvijek. Ona nam objaπnjava kako je naËin
na koji je on stvorio svemir u biti isti kao i u Tolkienovu
Silmarillionu. Ako u njemu piπe: “Zaista, kaæem vam: Eä!
Neka bude tako! … nova Ilúvatarova tvorevina: Eä, svijet
koji postoji.”5, onda u njoj stoji: “I reËe Bog: ’Neka bude
svjetlost!‘ I bi svjetlost.”6 U biblijskoj Knjizi o Jobu djelo se
stvaranja takoer opisuje kao pjev: “Kad pjevahu zajedno
zvijezde jutarnje i svi sinovi Boæji klikovahu.”7
Ni u Bibliji Bog Stvoritelj nije tek bezliËna sila, veÊ je,
poput Tolkienova Ilúvatara, boæanska osoba. Bog koji
ima volju, Bog koji ima planove i svojim stvorenjima
dopuπta sudjelovanje u tim planovima, Bog koji se raduje
ljepoti i stavlja pjesme u srca. “Sveti, koji æiviπ u
pohvalama Izraelovim!”8 molio mu se pred 3000 godina
kralj David. Bogu se, kao i Tolkienovu Ilúvataru, mole
njegova biÊa i nitko i niπta ne moæe ga zbaciti s prijestolja.
Suvereno Êe i sve napade svojih protivnika ukomponirati
u vlastitu pjesmu tako da na koncu, unatoË svoj mrænji, ne
mogu niπta drugo nego ga joπ viπe poπtovati.
Ah, prestani! Zaπto bi nas to zanimalo? Ipak je to samo
stara priËa! Pa tome ima veÊ cijela vjeËnost - uostalom, zar
nije to bio samo veliki prasak koji je naposljetku, sasvim
sluËajno, stvorio i nas? - A ako je Bog ipak u tome na neki
naËin imao svoje prste... to ne igra nikakvu ulogu, imam
druge probleme! Pa sasvim je svejedno jesmo li nastali
ovako ili onako!
Kratkovidno je tako misliti jer proπlost oblikuje
sadaπnjost i pokazuje nam kamo vodi buduÊnost. Ako je
poËetak doπao iz niËega, onda nas i buduÊnost vodi opet
u niπta. Sadaπnjost ostaje bez znaËenja, a naπ je æivot liπen
5
Silmarillion, str. 20
6
Postanak 1:3
7
Job 38:7, prijevod Gj. DaniËiÊ
8
Psalam 22:3, prijevod Gj. DaniËiÊ
17
svakog smisla. Sva naπa Ëeænja za neËim viπim tada nije
niπta drugo do smijeπan kemijski koktel, pauËina.
Naprotiv, ako je poËetak doπao od boæanske osobe,
onda Êe nas i buduÊnost ponovno dovesti k njoj. Ako iza
svemira stoji osobni tvorac s planovima, onda sve ima
dublji smisao. Tada je naπ æivot dio jedne velike i silne
pjesme. Naπa je sreÊa u sloænom pjevanju Stvoriteljeve
melodije, a naπa nesreÊa, naprotiv, u smiπljanju neËega
izvan te melodije.
Opis Tolkienova Melkora navlas pristaje –avlu, koji je i
sam jednom bio najmoÊniji aneoski knez, Lucifer. O
njemu u starim proroËkim knjigama Biblije piπe: “Postavih
te kao raskriljena keruba zaπtitnika: bio si na svetoj gori
Boæjoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savrπen bjeπe na
putima svojim od dana svojega roenja dok ti se u srcu ne
zaËe opaËina.”9
“Kako pade sa nebesa, Svjetlonoπo, sine Zorin? Kako li
si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu
govorio: ‘Uspet Êu se na nebesa, povrh zvijezda Boæjih
prijesto Êu sebi diÊi. Na zbornoj Êu stolovati gori na
krajnom sjeveru. UzaÊi Êu u visine oblaËne, bit Êu jednak
Viπnjemu.’ ”10
Baπ kao i Melkor, Lucifer nije htio biti samo visoki
aneo pod Bogom, veÊ je æelio imati neπto svoje, stvoriti
neπto svoje - htio je biti poput Boga. I upravo kao Melkor,
u svoju je pobunu uvukao mnoga duhovna biÊa, pale
anele, demone. Otada Lucifer nije viπe Svjetlonoπa, veÊ
Sotona, πto bi otprilike znaËilo “protivnik” i –avao, πto
znaËi “razdvajatelj”.
Kako je mogao srozati naπ prekrasni, plavi planet u
kaos, Ëitamo u biblijskoj Knjizi Postanka: Bog je predao
zemlju ljudima. Bila je savrπeno lijepa i bez bolesti, patnje
i smrti. Bila je ono o Ëemu je nama ljudima preostao tek
san - raj. –avlu je, meutim, uspjelo naruπiti Boæji sklad
tako πto je ljude potaknuo na pobunu. “Svirajte vlastitu
9
Ezekiel 28:14-15
10
Izaija 14:12-14
18
melodiju,” hrabrio ih je, “ne Ëinite sve onako kako vam je
stari DosadnjakoviÊ zadao, onda Êete biti kao bogovi.”11
Njegov smo prijedlog oduπevljeno prihvatili. No,
posluπavπi njegov glas, stavili smo se, ne znajuÊi, pod
njegovu vlast. A kako je Zemlja bila potËinjena naπoj
vlasti, i ona je pala pod utjecaj zla. Cijela je priroda
proæeta destruktivnim silama poπto je Ëovjek posluπao
–avlov glas. Odjednom je posvuda, od mikro do
makrokozmosa, bilo nasilja, πtetnika, boli i smrti, a u
ljudskim srcima mrænje i zavisti. To je sasvim u skladu s
namjerama –avla, kojega, kao i Melkora, tjera rastuÊa
mrænja prema svim djelima Boga Stvoritelja. “Naprotiv
tomu, Melokorov je duh izgarao u ljubomori i mrænji, sve
dok na kraju nije mogao stvoriti niπta drugo πto ne bi bilo
ruglo zamislima ostalih i svaki bi njihov trud, ako je samo
mogao, upropastio,”12 tako opisuje Tolkien njegovu narav
i djelo.
–avao æeli biti poput Boga, a kako to ne moæe, mrzi
ga. Pun zavisti, pokuπava razoriti sve stvoreno: uniπtiti
kiπne πume, pobaciti embrije, pretvoriti sklad u nesklad i
slobodne ljude u nakazne robove. Svete stvari æivota
izvrÊe u njihovu suprotnost. Ako je, primjerice, Bog
stvorio spolnost da bismo se na taj naËin radovali ljubavi
i novom æivotu, –avao je oprema atributima poput
sebiËnosti, perverzije, nasilja i smrti. Neumoran je u
nagrivanju i razaranju svakog pojedinog djela i svakog
stvorenja Boæjeg. To je kao crna rupa, poput vladara
Mordora, samo zlo, sama destrukcija. Isus ga je nazvao
“ubojicom ljudi od poËetka”13, jer on je bio taj koji je ljude
otpadanjem od Boga otjerao u smrt. I on je taj koji odonda
u naπa srca usauje laæ, zavist i mrænju πto nas nagone na
meusobno ubijanje.
–avao to Ëini iz duboke mrænje prema Bogu. (Kojega
nikada ne moæe svladati i koji Êe na kraju uvijek imati
posljednju rijeË.) BuduÊi da smo mi ljudi Boæje remek-
11
usp. Postanak 3:5
12
Silmarillion, str. 28
13
Ivan 8:44
19
djelo i Bog nas ljubi kao svoju djecu, Sotona nas æeli
uniπtiti - i to u svakom pogledu.
To je poglavlje iz drevne povijesti kojega bi se valjalo
prisjetiti jer –avao se raduje sve veÊoj omiljenosti u naπem
druπtvu. Moderno je smatrati da je –avao guba. VeÊ
odavno, ne razmeÊu se samo teπkometalci znakom 666. I
multinacionalke kao Renault i Microsoft u meuvremenu
su se uvjerile kako su takva koketiranja s avolskim
marketinπki probitaËna. –avao nailazi na prihvaÊanje.
Posljednjih je desetljeÊa postao druπtveno prihvatljiv. Sve
dok se Crni neprijatelj ne predstavlja baπ imenom Adolf
Hitler (jednim od njegovih najodanijih slugu), svi su protiv
njegova svoenja u prave okvire.
Kod tog svog oËijukanja s –avlom morali bismo znati
zaπto se pali aneoski knez toliko voli motati po zemlji.
Tolkienovim rijeËima reËeno: “Htjelo se njemu radije
pokoriti i vilenjake i ljude svojoj æelji, jer ga je gorki jed
muËio zbog darova kojima ih je Ilúvatar obeÊao obdariti i
joπ je htio imati podanike i suænjeve, Gospodarom htio je
da ga zovu, on da njihovom voljom upravlja.”14
To je njegov cilj, on nam æeli uniπtiti najdragocjenije
stvari u æivotu i porobiti nas. Ne smijemo to nikada
zaboraviti! Podlo nam govori: “»ini πto æeliπ!”, a pritom
misli: “»ini πto JA æelim!” To je njegov princip. Neiskrenim
laskanjem pretvara nas u svoje robove kako bi nas mogao
muËiti i prepuπtati se bijednoj iluziji da je jednak Bogu.
Tamna sjenka iz proπlosti, Luciferovo uzdizanje protiv
Boga i navoenje Ëovjeka da ga slijedi - ta sjenka postoji
i sasvim je stvarna. Nije πala niti igra. –avao je zaista
iskovao prsten koji prijeti naπim uniπtenjem. Grijeh je
instrument koji nas dovodi pod njegovu vlast. Isus je
upozoravao: “Tko god Ëini grijeh, rob je grijeha“ 15 i “plaÊa
za grijeh je smrt”16. ©to je grijeh? U svojoj biti on je
sljedeÊe: Ëinim πto æelim, pjevam melodiju koja mi
14
Silmarillion, str. 19
15
Ivan 8:34
16
Rimljanima 6:23
20
odgovara, a ne onu koju je zamislio Bog, svoj sam
gospodar.
Grijeh - na njemu se temelji sva –avlova moÊ. On ne bi
imao moÊi nad nama i nad Zemljom da nismo otkazali
Bogu.17 No ljudi su zakazali, oni su zgrijeπili, to je sjena
proπlosti.
Na svijet dolazimo nevini, a ipak veÊ u genima nosimo
zlo, pobunjeno biÊe. Zato je Crnom neprijatelju lako s
nama. Nas nije teπko navesti na grijeh. Traæiti Boæju volju
Ëini nam se sasvim nastranom miπlju, a ne smatramo ni
tako loπim kada slaæemo ili neπto ukrademo ili se
upustimo u neku seksualnu pustolovinu (da navedemo
samo nekoliko primjera).
Ako nas netko opomene da to ne Ëinimo, a veÊ
osjeÊamo draæ, dogaa nam se isto πto i Frodu, kojemu se
Gandalfov savjet da se nikako ne sluæi prstenom
odjednom uËinio smijeπnim. Viπe nego jednom naπemu je
malom junaku izgledalo da bi imao samo koristi od
sluæenja prstenovom moÊi. Ono πto nije znao bilo je da
sluge Crnog neprijatelja navode njegovu volju na
koriπtenje prstena. Bila je to njihova moÊ zbog koje su mu
se usrdne opomene njegova mudrog prijatelja odjednom
Ëinile kao uvjeravanja previπe plaπljive bakice. Trajalo je
(gotovo previπe) dugo dok konaËno nije shvatio da je
naπa borba, reËeno biblijskim rijeËima, “protiv
vrhovniπtava, protiv vlasti, protiv vladara tame ovoga
svijeta, protiv zlih duhova u nebeskim visinama.”18
Tako nam je s grijehom: odjednom nema nijednog
jasnog razloga zaπto ga ne bismo trebali poËiniti. Ne
primjeÊujemo da iza svega stoji Sotona, neprijatelj. Sa
svakim grijehom koji poËinimo proglaπavamo ga svojim
gospodarem i tako padamo sve dublje i dublje pod
njegovu vlast. Frodu je malo nedostajalo i bio bi preπao u
17
Mi smo, doduπe, religiozna vrsta, no naπa religioznost zavarava.
OpÊenito, ona nije izraz naπe æelje da pustimo Boga neka bude Bog,
veÊ Ëinjenice da smo si stvorili Boga po svom ukusu. I u sektoru
poboænosti pjevamo svoju vlastitu pjesmu.
18
Efeæanima 6:12
21
carstvo sjena te i sam postao nespokojna Prstenova utvara
da ga Elrond nije iscijelio u posljednjem trenutku.
MoÊ grijeha veÊa je nego πto slutimo. Svaki je put
njegov utjecaj na nas sve veÊi i ako nas nitko ne spasi,
zavrπavamo u vjeËnoj tami. Isus je upozoravao da Êe svaki
Ëovjek koji umre kao rob grijeha svezan biti baËen u
najkrajnju tamu iz koje nema povratka.19
Prsten Jedan da zavlada svima.
Prsten Jedan πto traæi i seæe
Prsten jedan da spoji se s njima i u tami ih sveæe
Tolkien i borba izmeu
dobra i zla
19
usp. Matej 22:13
22
Sila koja Êe pobijediti zlo
“Moæda je gospa Galadriel mudra, ali se
namjerila na sebi ravnog u udvornosti.”
Galadriel Frodu,
Knjiga II, 7. poglavlje, str. 431
P eter Jackson, reæiser filmske trilogije, komentirao je
prvi nastavak Prstenova druæina sljedeÊim rijeËima:
“Æelio sam napraviti film o prijateljstvu, vjernosti i
poærtvovnosti.” Jedna je glumica tim vrlinama dodala i
poniznost.
Vjernost, poærtvovnost i poniznost danas nisu na cijeni.
U naπem druπtvu te vrijednosti u najboljem sluËaju
izazivaju podsmijeh. Savez kojemu su Ëlanovi vjerni do
smrti, to se joπ nekako moæe podnijeti u kinu, no u
stvarnom æivotu rastanak ima prednost ako je u igri
samoostvarenje.
U Novom zavjetu20, naprotiv, vlada isti duh kao i u
Prstenovoj druæini, u njemu su upravo osobine kao πto su
vjernost, poærtvovnost i poniznost srediπnje vrijednosti.
©to se tiËe poærtvovnosti, navodi se, primjerice: “Po
ovome smo upoznali ljubav, πto je on [Isus] za nas poloæio
æivot svoj; i mi moramo poloæiti æivote za braÊu.”21 Dakle
ne: uzet Êu sve πto mi æivot pruæa, veÊ: kao πto je Isus bio
spreman ærtvovati se kako bi omoguÊio naπe spasenje tako
i ja trebam biti spreman poloæiti svoj æivot za svoje
sudrugove. Gdje je taj krπÊanski ideal ljepπe ostvaren nego
u junaka Meuzemlja? Frodo je bio spreman odreÊi se
svega πto mu je drago, ako treba i umrijeti, da bi spasio
Shire. Njegovi su pak prijatelji bili spremni umrijeti za
njega, osobito Sam, koji u nesebiËnoj vjernosti ide do
krajnosti. Ta poærtvovnost provlaËi se kroz cijeli film:
Gandalf se suprotstavio Balrogu da bi spasio Druæinu,
20
II. dio Bibilije, govori o Isusu i πirenju krπÊanske vjere
21
1. Ivanova 3:16
23
Strider je bio spreman poloæiti svoj æivot da bi spasio
hobite, Galadriel ærtvovati svoje kraljevstvo da bi
Meuzemlje moglo gledati u buduÊnost s viπe nade, a
Arwen kliËe (barem u filmu): “Milost koja mi pripada neka
bude njemu!” kako bi spasila Froda iz carstva sjenki.
Poniznost nije samo joπ jedna osobina Druæine,
poniznost je uistinu jedino oruæje koje se moæe
oduprijeti Prstenovoj moÊi … “Ne … S tom moÊi, moja
bi moÊ bila odveÊ velika i straπna … Nemoj me iskuπavati!
Ne bih se usudio uzeti ga, Ëak ni na Ëuvanje, da ga i ne
koristim. Æelja da se njime sluæim bila bi prevelika za
moju snagu.”22
Iz tih je rijeËi moÊnoga Gandalfa, kada mu je Frodo
ponudio Prsten, govorila poniznost. Istu poniznost vidimo
kod svih koji se odupiru kuπnji Prstena. Bilo Elrond,
Galadriel ili Aragorn, svi su svjesni da su preslabi te bi ih
Prsten uniπtio.
Mora se ratovati u Ratu za Prsten, maËevima, lukovima
i sjekirama, no poniznost ostaje kljuËna za pobjedu nad
zlom. Nijednim drugim oruæjem ne moæe se slomiti
Prstenova moÊ. Zbog toga su i hobiti, najslabiji od svih
naroda, izabrani za taj vaæan zadatak. Smijeπni, bosonogi
malci prirodno su, Ëini se, ponizne naravi i stoga,
naposljetku, i jedini koji mogu (manje ili viπe)
nepovrijeeni nositi i uniπtiti Prsten. Sila koja je pobijedila
Saurona bila je poniznost.
Poniznost, koja je obiljeæje Gandalfa, Froda, Aragorna
i Galadriel, za ponosne je i samosvjesne ljude glupost - to
nam kazuje Boromir, snaæni ratnik. I on je jedan od
devetorice. Æeli se, nesumnjivo, boriti za dobro, Ëak je
spreman za to i umrijeti. No Boromir je ponosan, a ne
ponizan. Uzda se u ljudsku snagu. Ne dræi mnogo do
starih pripovijesti, veÊ mnogo viπe do vlastite snage i
poπtenja. To Êe mu biti zla kob.
22
Gospodar prstenova, Knjiga I, 2. pogl., str. 79
24
Boromir bolje pristaje u naπ svijet nego Aragorn i
druπtvo. On utjelovljuje upravo ono πto se danas na svim
seminarima propovijeda kao Evanelje: samosvijest. On je
sjajan primjer Ëovjeka koji vjeruje u sebe i zato nema
“laænih skrupula” prema Prstenu. “Poniznost je za one koji
dopuπtaju da ih se dræi za budale, svijet pripada
samosvjesnima.” Tako mislimo i æivimo.
Koliko je drukËija biblijska poruka! Isus je rekao:
“Blago siromasima u duhu, njihovo je nebesko
kraljevstvo.”23 Pod siromasima u duhu nije mislio duπevno
zaostale, veÊ ljude koji uviaju da su - u duhovnom smislu
- siromaπni i slabi. On kaæe da samo takvi mogu dobiti
bitku protiv zla. Taj nam se Isusov nauk, blago reËeno,
uopÊe ne svia. Poniznost nam izgleda baπ kao glupost
karakterno slabih ljudi, koje moÊnici uvijek ponovno
bezobzirno iskoriπtavaju. A ako postoji iπta πto ne æelimo
biti, to je - glupi. Stoga kaæemo: Poniznost? Ne, hvala.
UnatoË tomu, Biblija se ne moæe iznova napisati, a ona
nam jasno govori kako se moæemo nadati da Êemo izbjeÊi
vjeËnu tamu samo ako se ponizimo. “Jer Bog se oholima
protivi, a poniznima daje milost.” 24 Tu reËenicu SvemoÊni
ponavlja viπe nego jednom.
To je priliËno teπko razumjeti i obradovalo bi nas kad
bi nam se barem malo bolje objasnilo. Tolkien nam to Ëini
razumljivijim. U Gospodaru prstenova postaje jasno zaπto
je poniznost jedina sila koja moæe pobijediti zlo: Prsten
MoÊi ne moæe uniπtiti ni najjaËa ljudska vojska niti ga
moæe kontrolirati najveÊi mudrac. Ponizni priznaju tu
Ëinjenicu i to ih spaπava od njegove moÊi. No ljudi poput
Boromira, koji se uzdao u vlastitu snagu, ili Sarumana25,
koji se oslanjao na svoju veliku mudrost, padaju kao ærtve
kuπnje. BuduÊi da im je nedostajalo poniznosti, postali su,
ne æeleÊi niti znajuÊi, slugama zla i robovima Prstena.
Da ne bismo krivo razumjeli, poniznost nema niπta
zajedniËko s kukaviËlukom ili neodluËnoπÊu! Ta tko bi
Gandalfa ili Aragorna nazvao kukavicama ili
23
Matej 5:3
24
1. Petrova 5:5
25
Ëiji je ponos silan - Gandalf u Elrondovu vijeÊu
25
neodluËnima. Istinska ponizost nije poboæni plaπt za
slabe, veÊ je ona priprosta i jednostavna kada sebe vidimo
onakvima kakvi zaista jesmo. OgraniËena smo, smrtna
biÊa. »ak i za svaki udisaj ovisni smo o Bogu, niπta
zapravo nemamo u svojim rukama. Stoga je jedino
razumno podrediti se mudrom planu sveznajuÊeg
Stvoritelja. To moramo Ëiniti Ëak i kada poput Boromira
æelimo samo dobro, jer vlastitim se snagama i mudroπÊu
boriti protiv moÊnoga kneza tame upravo je, s obzirom na
naπ poloæaj, smijeπno.
Biblija nauËava duboko zakopanu istinu, naime da ni
dobra volja, ni velika snaga, ni prosvjetljenje pa ni “muπka
hrabrost” Ëovjeku ne omoguÊuju pobjedu nad zlom, veÊ
je poniznost jedino oruæje kojim Êemo dobiti najveÊi od
svih ratova. Jesmo li pritom pametni ili glupi, jaki ili slabi,
zovemo li se Pippin Took ili prije sliËimo Ëasnom
Gandalfu, moramo uvidjeti kako smo i mi preslabi da
zametnemo boj s tamom. Njezina Êe moÊ progutati i nas.
Protiv nje “neÊemo daleko doÊi niti snagom niti
mudroπÊu”, kao πto je obiËavao govoriti Elrond.
Zato moramo promijeniti naËin razmiπljanja. Moramo
uvidjeti da trebamo Boga kao Spasitelja! To je zakopana
istina, svakodnevno joj se proturijeËi. Ali, PAÆNJA - ona je
zaista vaæna. Najbolje je odmah promijeniti naËin
razmiπljanja, prije no πto nas neprijateljeva moÊ joπ viπe
zaplete u svoju mreæu pa skonËamo kao Boromir ili, joπ
gore, kao njegov otac Denethor ili samovlasni Ëarobnjak
Saruman.
Ponizi se pred Bogom, reci mu kako nisi u svemu
dobar, veÊ trebaπ njegovu pomoÊ.
Sila koja e pobji de ti i zlo
26
Svjetlost i tama i niπta izmeu
“Nemojte govoriti niπta loπe o Gospodarici
Galadriel! Vi ne znate πto govorite. U njoj i u
ovoj zemlji nema zla osim ako ga Ëovjek ne
donese sam sa sobom.”
Aragorn Boromiru, Knjiga II, 7. poglavlje, str. 423
“Ne, naæalost, ne moæemo mi upotrijebiti
Prsten Vladar ... Prsten je skroz-naskroz
zao.”
Elrond Boromiru, Knjiga II, 2. poglavlje, str.
318
T olkienov je svemir jednostavan: postoji dobro i zlo,
svjetlost i tama. Nije da u zlu ima i dobra, a u dobru
zla. Razdvojenost je stopostotna: ovdje je svjetlost, ondje
tama. Zlo je uvijek tama, a dobro uvijek svjetlost. Zlo je
ruæno, destruktivno, a dobro lijepo i puno æivota.
Radikalna razdvojenost, nema sive zone.
Takva realnost odraæava krπÊansku sliku svijeta. Biblija
ne nauËava da se Bog objavljuje i u svjetlu i u tami, veÊ
kaæe: “Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve.”26
Tama je leglo Boæjega protivnika, Sotone. U njemu pak
nema niËega dobrog, veÊ je on, od svoje volje, laæac i
ubojica ljudi27 te Êe on i njegovi sluge zauvijek ostati u
zlu28.
Mi, ljudi, mislimo kako u svemiru postoji nekakva
neutralna sila koju mogu koristiti i dobri i zli. Kao πto
Harry Potter moæe upotrijebiti iste magiËne rijeËi za
dobro, a njegov protivnik za zlo, ili kao πto Luke
Skywalker (Star Wars) koristi istu silu za dobro, a Darth
Vader i njegova ekipa za zlo. To je tragiËna varka. Postoji
Boæja sila i Sotonina sila. One su dijametralno suprotne i
ne mogu se naÊi “u istom koπu”.
26
1. Ivanova 1:5
27
usp. Ivan 8:44
28
usp. Otkrivenje 14:11
27
 Nema bijele magije, nema svijetle i tamne strane moÊi.
Sva magija uvijek dolazi od zla. Boæja je rijeË tu jasna:
“Neka se kod tebe ne nae nitko … tko bi se bavio
gatanjem, Ëaranjem, vraËanjem i Ëarobnjaπtvom; nitko tko
bi bajao, zazivao duhove i duπe predaka ili se obraÊao na
pokojnike. Jer, tko god takvo πto Ëini, gadi se Jahvi.”29
U tom pogledu moæe biti zbunjujuÊe to πto dobroga
Gandalfa u narodnoj predaji zovu Ëarobnjakom. No to je
bio samo jedan od popularnih naziva za “mudrace”,
Istare. Neuki su i vilenjaËku kraljicu Galadriel nazivali
Ëarobnicom. Da to nije baπ sretan izbor rijeËi pojaπnjava
gospodarica Lothloriena kada Sam, koji bi rado vidio malo
vilenjaËke Ëarolije, viËe u Galadrielino zrcalo: “Jer ja
mislim da je ovo upravo ono πto bi vaπ narod nazvao
Ëarobnjaπtvom, iako meni nije posve jasno πto oni pod tim
misle, a Ëini mi se da rabe tu istu rijeË i kad govore o
varkama Neprijatelja.”30 Tako i Elrond mora razjasniti
Gloinu da tri vilenjaËka prstena nije napravio Sauron, niti
ih je ikada dotaknuo.
U cijelom epu postaje jasno da dobri djeluju u sasvim
drukËijoj sili nego zli, samo πto ta razlika neupuÊenima
Ëesto nije jasna.
Isus, njegovi uËenici i mnogi biblijski proroci Ëinili su
znakove i Ëuda ili su mogli proricati buduÊnost, ali to nisu
Ëinili putem mantri ili Ëarobnih formula, veÊ po sili Boæjoj.
S djelima i obiËajima Neprijatelja nisu imali posla. Takav
je stav proæimao i mudrace Meuzemlja. Oni bi mogli
pitati s apostolom Pavlom: “Ta πto zajedniËko imaju
pravednost i bezakonje? Ili, kakvo zajednπtvo ima svjetlo s
tamom? A kakvu slogu Krist s Belijalom? … Kakav
sporazum hram Boæji s idolima? … Stoga iziite iz njihove
sredine i odvojite se.” 31
Elrond je opomenuo Boromira da je Prsten samo zao te
na njemu nema svijetle strane moÊi. Gandalf prepoznaje
opasnost i objaπnjava Frodu: “Prsten bi stekao joπ veÊu i
29
Ponovljeni Zakon 18:10-12
30
Gospodar prstenova, Knjiga II, 7. pogl., str. 427
31
2. KorinËanima 6:14-17
28
kobniju moÊ nada mnom … ja ne æelim postati drugi
Gospodar tame. A put Prstena do mog srca vodi preko
samilosti, samilosti spram slabosti i æelje za snagom da
Ëinim dobro.”32
»ak ni iskrena æelja za koriπtenjem Neprijateljevih
vjeπtina u dobre svrhe nije zaπtita. Stoga nas Biblija jasno
upozorava: sa zlom nemoj imati posla! Jer nemoguÊe je
njime postiÊi iπta dobro. Svjetlo nema niπta zajedniËko s
tamom.
Kako je vaæna ta poruka danas kada nam filozofija
propovijeda da dobro i zlo zapravo ne postoje, da je sve,
uistinu baπ sve, relativno. »ak i ako smo najveÊi poklonici
Tolkiena, u stvarnom æivotu mislimo kako samo glupani
smatraju Prsten opasnim. Jer danas znamo viπe i tako smo
mudri! Mudri smo poput Sarumana koji je govorio
Gandalfu: “ … neÊe nam niπta vrijediti stari saveznici i
naËini borbe … Ne mora biti, niti Êe biti neke stvarne
promjene u naπim ciljevima, nego samo u sredstvima.”
Gdje su ljudi koji, poput Gandalfa, takve zavodljive
rijeËi joπ mogu hrabro nazvati laæima? “... takve
govorancije ... iz usta izaslanika upuÊenih iz Mordora da
opsjene neuke!” 33
Jesmo li to shvatili? Mudraci Meuzemlja bili su ljudi,
izrazimo to naπim jezikom, “koji si ne umiπljaju da su
mudri, veÊ se boje Boga i klone se zla”34.
Svjetlo nema niπta zajedniËko s tamom, stoga se
moramo radikalno staviti na stranu svjetla i baciti u smeÊe
sve gatalaËke i magijske besmislice. Pritom se ne smijemo
dati prevariti, tko se smatra tako pametnim i jakim te misli
da na putovima πto ih je zabranio Bog ipak moæda moæe
postiÊi dobro, propast Êe poput Boromira (koji se,
sreÊom, kratko pred smrt uspio obratiti), Denethora i
Sarumana.
Svjetlost i tama i niπ
ta izmeu
32
Gospodar prstenova, Knjiga I, 2. pogl., str. 79
33
Gospodar prstenova, Knjiga II, 2. pogl., str. 308
34
usp. Izreke 3:7
29
 Frodov poziv
“Ovaj prsten! ... Kako ... kako je, tako mi
svega, doπao do mene?”
Frodo Gandalfu, Knjiga I, 2. poglavlje, str. 67

“Ti joπ ne poznajeπ pravu opasnost, ali Êeπ je

upoznati.”
Gandalf Frodu, Knjiga I, 2. poglavlje, str. 65

Z atrpan sam mnogim novostima: poput munje iz vedra

neba Ëujem za sjenku proπlosti. Tamni Gospodar nije
samo negdje u nekom udaljenom koncentracionom
logoru, veÊ se njegov moÊan instrument nalazi u mojoj
kuÊi, a njegovi su mi straπni sluge veÊ za petama. To je
jedva za povjerovati! Oduvijek sam, naravno, znao da
nisam nikakav svetac, da sam - ako baπ æelimo upotrijebiti
tu staromodnu rijeË - greπnik. Ali da iz toga stoji moÊni
Knez tame, koji me æeli odvuÊi sa sobom u vjeËnu
propast, tako ozbiljno to nikada nisam shvaÊao. Trebam li
u to zaista vjerovati?

©to je duæe Gandalf izlagao Frodu Ëinjenice, to je veÊi

bio uæas koji je obuzimao Bilbova nasljednika.
»arobnjaku zasigurno nije bilo lako svojem omiljenom
πtiÊeniku reÊi cijelu istinu, jer za Froda je priËa o prstenu
bila teæak udarac. “Ali to je uæasno! - uzvikne Frodo -
Kudikamo gore nego πto sam mogao i zamisliti na temelju
vaπih nagovjeπtaja i upozorenja. ...Zaπto ste me nagovorili
da ga zadræim? Zaπto me niste natjerali da ga bacim ili da
ga uniπtim?”35
Prsten je gori, moÊniji, podmukliji no πto se uopÊe
moæe izraziti rijeËima. Mudri Ëarobnjak, stari prorok, zna
nakon godina prouËavanja viπe. No neiskusni hobit, koji
35
Gospodar prstenova, Knjiga I, 2. pogl., str. 76-77

31
se samo usput bavio “drugim svijetom”, oËajniËki traga za
izlazom. “Zar nisi sluπao sve ovo πto sam ti govorio?
UopÊe ne misliπ πto govoriπ!”36 okosio se Gandalf pomalo
nestrpljivo na njega i Frodo mora uvidjeti da se problem
prstena ne moæe rijeπiti onako lako kako bi se njemu
svidjelo. Mora uvidjeti da i sam viπe nije potpuno
slobodan od te stvari. Iako mu niπta ne bi bilo draæe nego
da nikada nije vidio Prsten, ipak ga ne moæe baciti u vatru
(πto bi ionako bilo beskorisno).
Priznajemo, priËa o grijehu i propasti ima za nas,
moderne ljude, srednjovjekovni prizvuk. No ako o njoj
razmislimo objektivno, moramo priznati kako ima jakih
argumenata za to da je istinita. Biblija kaæe da grijeh
ovlada svakim Ëovjekom koji ga Ëini. Drugo, ona tvrdi da
su svi ljudi zgrijeπili i da je konac te bijedne priËe smrt.
Naπe iskustvo potpuno se slaæe s tim tvrdnjama: kao prvo,
svi smo se mi veÊ morali suoËiti s Ëinjenicom da se ne
moæemo rijeπiti stvari kojih bismo se rado rijeπili i kao
drugo, svatko je od nas prije ili kasnije uoËio kako se
jedini stvarno postojeÊi sveci mogu naÊi samo na
obojenim crkvenim prozorima. Svi ljudi koje smo mi
poznavali imaju mane i Ëine stvari koje nisu dobre. A Ëak
i za drugu toËku ne moæemo ne priznati da je toËna - svi
ljudi zaista umiru, svatko skonËa u neprozirnoj tami.
Smrt je kraj. Kamo onda vodi put, do “dragog Boga”?
Ta se nada doduπe najËeπÊe izriËe na pokopima, ponekad
modernim, a ponekad manje modernim frazama. No
predodæba da su oni koje nam je smrt uzela sada zaista na
nekom boljem mjestu zapravo nema mnogo snage. Utjeha
koju nam daje “dragi Bog” ili neπto difuznija “svjetlost”
nije baπ snaæna. Ne bez razloga. Jer priËa da Êe nakon
smrti sve biti dobro nije baπ vjerodostojna. Zaπto bi nas
dragi Bog, ako je veÊ svemoÊan, cijeli æivot tu pasivno
promatrao kako grizemo, æderemo i puπtamo da nas
æderu, a onda nikom niπta - poslije smrti sve je odjednom
dobro. TisuÊljeÊa svae i pakosti, a kada poemo na
36
Gospodar prstenova, Knjiga I, 2. pogl., str. 77
32
drugu stranu, odjednom smo sasvim pomireni i sa svim i
svakim u najveÊem miru. Sve snage zla, koje ljudima
stvaraju toliko problema, nakon smrti su, kao nikom niπta,
isparile u zrak. To, ako smo iskreni, nema mnogo smisla.
Zato je utjeha dragoga Boga tako slaba. Zato i radije
vjerujemo da sa smrÊu jednostavno sve prestaje. “UnatoË
svoj Ëeænji, bolje da nema drugog svijeta” - to je vaπa
deviza.
Problem je u tome πto jedva moæemo poreÊi stvarno
postojanje drugoga svijeta. Tijekom tisuÊljeÊa skupilo se
dovoljno dokaza da postoji viπe od onoga πto vidimo
neposredno svojim oËima. A mi, naravno, nismo samo
proizvod slijepa sluËaja. »ak i moderna fizika polako,
makar i πkripajuÊi zubima, dolazi do spoznaje da iza tako
inteligentno koncipiranog svemira mora stajati viπe od
kobne gospoe Niπta. I zato ostaje veliko pitanje koje nas
zaokuplja od pamtivijeka, naime, kamo vodi put. Dragom
Bogu miriπi previπe na puste æelje. U vjeËnu tamu, to bi
bilo gore od naπih najgorih strahova.
U naπem svemiru djeluju mnoge sile, za dobro ili za zlo.
Svjetlo i tama potpuno su odvojeni i bore se za naπu duπu.
Kamo vodi put nakon smrti, u svjetlo ili u tamu, ovisi o
tome na kojoj smo strani stajali kada smo prelazili. “Gdje
[drvo] padne, ondje i ostaje”37 , kaæe Biblija, a i naπ razum.
Ta je istina viπestruko pokazana u Gospodaru
prstenova. Uzmimo, primjerice, Boromira koji dospijeva u
ruke neprijatelja, dopuπta da ga zavede ponos i to ga
konaËno koπta æivota. Na kraju, ipak, uvia, kaje se i
obraÊa. Stoga Gandalf o njemu moæe reÊi: “Galadriel mi je
rekla da je on u nekoj opasnosti. Ali da se na kraju
spasio.” 38 Njegova smrt nije bila najgore πto se moglo
dogoditi, jer je zahvaljujuÊi svom obraÊenju i spremnosti
da se ponizi zauvijek umakao tami Mordora. Sasvim
drukËije to izgleda kod njegova oca Denethora. Podilazi
nas jeza kada vidimo kako je podmuklo Neprijatelj
zamraËio njegovo srce dok si na koncu, pun ponosne
37
Propovjednik 11:3
38
Gospodar prstenova, Knjiga III, 5. pogl., str. 106
33
gorËine, nije sam zapalio lomaËu. U mraku uma u kojem
je umro zauvijek Êe se muËiti. To se vidjelo u kamenu,
palantiru, koji je Denethor Ëvrsto dræao u smrti. I duπi
Sarumana, koji se do gorka kraja odbijao obratiti,
uskraÊen je pristup Zapadu, blagoslovljenim besmrtnim
zemljama.
Ti nam primjeri jasno pokazuju da za svakoga koji
skonËa u vjeËnoj tami vrijede rijeËi koje je Isus uzviknuo
nad Jeruzalemom: “Kad bi i ti barem u ovaj dan spoznao
πto je za tvoj mir! ... Koliko li puta htjedoh okupiti djecu
tvoju ... i ne htjedoste!” 39
“Svi tvoji neugodni savjeti bili
[su] dobri”
Bilbo Gandalfu, Knjiga II, 2. poglavlje, str. 321
Frodo se ispravno odluËio. Sigurno nije sve πto mu je
mudri Gandalf rekao shvatio u punoj dubini. No vjerovao
mu je i zato mu je bilo jasno kako zapravo nema πto
izgubiti te jednostavno mora riskirati, a ako je potrebno i
izgubiti dobar glas.
Slijediti Boæji poziv uvijek je riziËno. To uvijek znaËi
imati veÊinu protiv sebe. Uvijek je to “ja, sasvim sam”. No
kada se jednom odluËimo slijediti poziv, naÊi Êemo
prijatelje koji vrijede tisuÊu puta viπe od svih Sandigmanna
i Bagginsa zajedno.
Frodov pozvi

U pozivu da izaemo iz bezbriæna æivota, koji Êe nas na

koncu dovesti u ruke Tamnog Neprijatelja, ima neπto
neugodno. Jer on je tako ultimativan i nimalo romantiËan.
“Dakako da sam katkad pomiπljao da odem odavde, ali
sam mislio da bi to bila neka vrsta odmora,” razmiπlja
Frodo, “Ali ovo bi znaËilo progonstvo ... a morao bih
valjda poÊi sam ... OsjeÊam se tako sitan i iπËupan iz
korijena, i tako ... oËajan. Neprijatelj je tako jak i straπan.” 40

Frodo toËno izriËe naπe osjeÊaje. Oduvijek smo htjeli

imati viπe u æivotu, ali ta priËa s prstenom ima gorke
primjese i ako slijedimo taj poziv, snosit Êemo neugodne
posljedice. Frodo bi vjerojatno najradije bio protestirao:
“©to ja imam s tim starim priËama? ©to se mene tiËe je li u
mraËnoj pretpovijesti neki kralj zakazao ili ne?” No znao
je da nema izbora, situacija je bila onakva kakva je bila i
zato je morao slijediti poziv.
HoÊemo li slijediti njegov primjer? Ili Êemo jednostavno
i dalje zatvarati oËi i rijeËi starog proroka, sasvim u maniri
Timma Sandigmanna, obrisati sa stola jednom guba
frazom?
39
Luka 19:42, 13:34
40
Gospodar prstenova, Knjiga I, 2. pogl., str. 80
34 35
Streider - nije zlato sve πto sja
“Dræim da bi njegov uhoda ... ovaj,
izgledao ljepπe i doimao se ruænije, ako
razumijete πto hoÊu da kaæem.”
Frodo Strideru, Knjiga I, 10. poglavlje, str. 207

K ad bi samo doπao Gandalf!” No Gandalf ne dolazi.

Nakon dobra jela i jednog, dva piva kod Razigranog
ponija Ëetiri prijatelja nakratko opet zaboravljaju svoje
najgore strahove. Zaboravljaju samo zato πto im joπ uvijek
nije jasno kakva im je mraËna i nadmoÊna sila za petama.
Da su to znali, slomili bi se od oËaja. MoÊni vilenjaËki
kraljevi drhtali su pred devet crnih jahaËa, dok hobiti u toj
velikoj opasnosti nisu znali niπta bolje nego plesati na
stolu u krËmi!
Maleni su ljudi mislili kako bez Gandalfa ima malo
nade da Ëitavi stignu u Rivendell. U stvarnosti nije uopÊe
bilo nikakve nade. Borba komiËnih bosonogih stvorenja
protiv najmoÊnijih Sauronovih slugu bila bi apsolutna πala.
No odjednom, tamo u priguπenom svjetlu zadimljene
krËme, jedan se neznanac obraÊa Frodu. Hobitima nudi
vodstvo i zaπtitu. Nema zapravo niËega πto bi im bilo
dobrodoπlije od pomagaËa u nevolji. No stvari su se
zakomplicirale. Javljaju se mnoga pitanja: Tko je taj
neznanac? Moæe li nam zaista pomoÊi? Treba li mu uopÊe
vjerovati ili i sam pripada Neprijatelju?
Pri pogledu na njega nije se baπ dobivao dojam da je
dostojan povjerenja: nosio je blatne Ëizme, prljavi ogrtaË i
kukuljicu na glavi. A i meu ljudima nije, izgleda, uæivao
dobar glas. “To je jedan od onih lutalica, ne zna se kako
mu je pravo ime, ali ovdje ga zovu Strider,” proπaptao je
debeli Maslovar Frodu u uho. Nitko u Breeiju nije s njim
æelio imati posla. Je li zaista trebalo vjerovati jednoj tako
Ëudnoj pojavi? Nije se radilo samo o pozivu u berbu gljiva

37
... u toj situaciji prihvatiti vodstvo oronula junaka znaËilo
je jednostavno mu se povjeriti na æivot i smrt!
Tko bi znao kakav je zapravo taj Strider? S jedne strane
savjetovao je hobitima veliki oprez, zaklinjao ih da je
Neprijatelj jaËi nego πto misle te posvuda ima πpijune. S
druge je strane sam ostavljao neugodan dojam, imao
sumnjivu reputaciju i znao, na njihov uæas, skoro sve
njihove tajne, a zahtijevao je da mu povjere svoju koæu i
Prsten!
Streider je znao vjeπto govoriti, logika je bila na
njegovoj strani, a i prilike, no upitno je bi li mogao uvjeriti
prestraπene hobite da se upravo na vrijeme nije pojavilo
Gandalfovo pismo. U tom pismu Streider je nazvan
Gandalfovim prijateljem. Hobiti su sada saznali i njegovo
pravo ime: Aragorn. Pritom je navedeno i jedno
proroËanstvo o Aragornu, koje je sasvim pojasnilo kako
Streider nije tek varalica koji se izdaje za nekoga tko nije.
Napeta priËa, zar ne? Ne bi mogla biti napetija, a odvija
se ovdje i sada u stvarnosti. Mi smo ti koji su u velikoj
opasnosti ili, bolje reËeno, u bezizlaznoj situaciji. Smrt
nam je za petama bi nas podjarmila i vjeËno vezala tamo
gdje vrebaju sjenke, a mi smo premali i preslabi da bi se
protiv nje mogli boriti. Naπa besmrtna duπa pripremila se
na vjeËnu propast, a onda odjednom dolazi neznanac i
nudi nam spas. Govori: “Ja sam Pastir dobri; Ovce moje
glas moj sluπaju; ja ih poznajem i one idu za mnom; ja im
dajem æivot vjeËni, te neÊe propasti nikada i nitko ih neÊe
oteti iz moje ruke.” 41
Taj je neznanac Isus iz Nazareta. On nam nudi vodstvo,
pastir je voa ovaca. I nudi nam zaπtitu, Ëak obeÊava da
Êemo, ako ga slijedimo, pobijediti smrt i imati vjeËni æivot.
Kakvo obeÊanje! Moæe li mu se pokloniti povjerenje?
Isus je isto tako Ëovjek dvojbene reputacije. Nije se
toËno znalo tko mu je otac, nikada nije stekao ugled u
druπtvu, do danas mnogi ne dræe da je bio viπe od lutalice.
Njegovo se ime stalno dovodilo u vezu sa sumnjivim
41
Ivan 10:14, 27-28
38
ljudima, fanatiËnim sektaπima ili s crkvom koja je u
Srednjem vijeku na desetke tisuÊa ljudi spalila na lomaËi.
- No, treba li se na æivot i smrt povjeriti nekom takvom, i
viπe je nego dvojbeno.
Ono πto je hobite uvjerilo bilo je Gandalfovo pismo i
proroËanstvo. Na taj naËin i mi moæemo steÊi sigurnost da
Isus nije bio samo religiozni sljepar ili luak. Isus nije bio
samo prorok koji je takoreÊi pao s neba kao, primjerice,
Muhamed ili Buddha. Otprilike pod parolom: “Ljudi,
doæivio sam prosvjetljenje. Bog me poslao, vjerujte mojim
rijeËima.” Ne, Isus nije tek tako izronio iz niËega. Prije no
πto se pojavio, jedan je prorok, imenom Ivan Krstitelj, iπao
Izraelom i propovijedao: “Pripremite se jer za mnom
dolazi Spasitelj.” 42
To je jedinstveno kod onoga koji za sebe tvrdi da je on
sâm naπ spasitelj - ugledni je prorok potvrdio da je Isus
upravo onaj za kojega se izdavao.
No dobro, kaæemo, to joπ nije niπta epohalno, obojica su
zapravo radila zajedno, Krstitelj je jednostavno odigrao
ulogu promotora, a Isus velikog gurua. To se moæe na taj
naËin lako objasniti.
Ne, to se ne moæe tako lako pobiti. Hobiti su znali da
je Gandalf prevelik da bi bio samo promotor jednog
sljepara i premudar da bi na nekog takvog pao iz
naivnosti. Upravo je tako i Ivan Krstitelj bio Ëovjek koji je
u cijelom narodu uæivao najveÊi ugled. »ak je i
bezboænom kralju Herodu bilo jasno da je Ivan ozbiljan
Boæji Ëovjek. Joπ veÊu teæinu od Krstitelja imaju
proroËanstva, koja potvruju Isusa iz Nazareta kao od
Boga poslana Spasitelja. U Starom zavjetu (prvom dijelu
Biblije, napisanom prije Isusova roenja) ima na stotine
detaljnih proroËanstava o dolazeÊem Kralju Spasitelju, a
pristaju Isusu kao kljuË bravi.
U Staromu zavjetu proreËeno je da Êe Bog jednoga
dana poslati Spasitelja koji Êe ljude spasiti od smrti i
–avla. ProreËeno je da Êe taj Spasitelj biti potomak
42
usp. Matej 3:1-12
39
velikoga kralja Davida. ProreËeno je da Êe toga Sina
Davidovog roditi djevica i da je on Boæji sin. ProreËeno je
da Êe po njemu slijepi progledati, gluhi Ëuti, a uzeti
prohodati. ProreËeno je da Êe mjesto nas umrijeti za naπe
grijehe i ponovno uskrsnuti. ProreËeno je u kojem Êe se
gradu roditi, u kojoj godini umrijeti i pod koju cijenu Êe
ga izdati!
Breme dokaza tih proroËanstava, izreËenih stoljeÊima
prije Isusova roenja silno je i moralo bi svakoga uvjeriti
da je Isus doista Ëovjek kojemu bismo trebali povjeriti
voenje svoga æivotnog puta. Nijedan Ëovjek ne bi imao
moÊ da vlastitim snagama “ispuni” sve πto su proroci
prorekli o velikom Spasitelju. Problem je samo to πto se
kod Razigranog ponija i Zelenog zmaja na svaki razgovor
o starim proroËanstvima odgovara umornim zijevanjem,
saæaljivim smjeπkom ili podrugljivom πalom. I tako
identitet Spasitelja u narodu ostaje dvojben, a πaputanje
veliko kada je netko toliko lud da se upusti s njim u
prijateljstvo.
U normalnim okolnostima, Streider bi, sa svojom
prljavom odjeÊom, vjerojatno bio presumnjiv Ëetvorici
junaka iz Shirea da bi se uopÊe pobliæe njime bavili. No u
onoj znamenitoj noÊi kada su se prvi puta sreli, naπa Ëetiri
prijatelja znala su, za razliku od drugih malih i velikih,
neπto viπe: veÊ su iskusili moÊ Neprijatelja na vlastitoj koæi
i instinktivno su znali da trebaju Spasitelja. Zbog svega
toga posluπali su neznanËeve rijeËi. Te su im rijeËi poput
maËa parale srce, proizvodile unutarnji otpor i
istovremeno ih privlaËile. SreÊom, Maslovar se ipak sjetio
Gandalfova pisma. Kakva pomoÊ u odluci! Sada su se
mogli odvaæiti i povjeriti tom voi koji obeÊava da Êe
poloæiti æivot kako bi ih spasio i tvrdi da dobro poznaje
put i neprijatelja.
Streider, kralj incognito, koji tako skromno hoda
zemljama da bi ljude, koji mu zahvaljuju sumnjiËenjem,
upozorio na zle napade, dræi svoje obeÊanje. Pokazuje se
40
kao dobri pastir, koji Ëetvoricu naπih prijatelja doduπe
neÊe poπtedjeti borbe i muke, ali Êe ih ipak dovesti do
sigurnog Rivendella. I nakon svih pustolovina, u srcima
hobita naπao je mjesto kao nitko drugi. “Strider nas je
spasio. Pa ipak, ja sam ga se isprva bojao. Mislim da mu
Sam nije nikad potpuno povjerovao,” zahvalno priznaje
Frodo svome uËitelju Gandalfu. A kada mu ovaj odgovara
da ni Sam viπe nimalo ne sumnja, odvraÊa: “Drago mi je
to Ëuti, jer meni je Strider prirastao srcu.” 43
Isus nam nudi vodstvo upravo onda kada smo posve u
πkripcu. Zaπto nam onda teπko pada prihvaÊanje njegove
ponude, nije nam jasno. On ne æeli, poput skitnice, samo
malo novca od nas za svoje usluge, veÊ moramo preuzeti
rizik i povjeriti mu svoju koæu i grijehe. To nas isprva
plaπi. Ali oni, koji se daju uvjeriti, iskusit Êe kao i naπi mali
junaci da se u Isusa mogu potpuno pouzdati, da se on za
nas bori duπom i tijelom i otima nas iz pandæi i najjaËih
neprijatelja.
Isusu predati æivot - joπ ima sumnji? Frodo je, i prije
nego πto je saznao za Gandalfovo pismo, instinktivno
znao da moæe vjerovati usamljenom spasitelju u
pohabanoj odjeÊi. “Dræim da bi njegov uhoda ... ovaj,
izgledao ljepπe i doimao se ruænije, ako razumijete πto
hoÊu da kaæem.” bio je njegov logiËan zakljuËak.
Zapravo, ne moramo poznavati sva proroËanstva koja
potvruju Isusa da bismo znali kako mu moæemo
vjerovati. Da je varalica, njegove bi rijeËi bile laskavije.
Svatko tko æeli zavesti ljude laska im. No Isus je svim
ljudima, prijateljima i neprijateljima, uglednicima i
autsajderima uvijek ponovno govorio bespoπtednu istinu.
Ali ne onako kako smo navikli od nekih, u maniri nezrela,
samohvalisavog blebetanja koje nikome nimalo ne
pomaæe, veÊ uvijek s ljubavlju i samiloπÊu te naglaπeno
osobnim primjerom. Nije hinio ni da je bogat ni
siromaπan, a po odjeÊi mu se vidjelo da ne ide za osobnim
43
Gospodar prstenova, Knjiga II, 1. Pogl., str. 262
41
probitkom. Iako su mu tisuÊe klicale, nikada nije iskoristio
svoju popularnost. Baπ naprotiv, do kasno u noÊ lijeËio je
slabe i za svakoga, Ëak i za slijepog prosjaka, imao je
otvorene uπi.
Koliko god ime Isus u naπem druπtvu probijalo uπi,
koliko god se sa sumnjom doËekuje onaj tko poËne
govoriti o Isusu, intuitivno ipak znamo da je Isus dobar i
da nije laæac i opsjenar. Zaπto mu, dakle, ne vjerovati i
odvaæiti se te poloæiti svoj æivot u njegove ruke?
Streider - nije zlato sve π
to sja
42
Tolkien, mitovi i alegorije
“Mislim da mnogi brkaju ‘primjenljivost’ s
‘alegorijom’; ali prva je u slobodi
Ëitateljevoj a drugu mu svjesno nameÊe
autor.”
Tolkien, Gospodar prstenova, Predgovor, str. 9
N aravno, importiranje Isusa u Gospodara prstenova
malo je pretjerano. Zar nije Tolkien i sam zanijekao
da je njegovo djelo alegorija? Zar ne bi rekao kako
Aragorn ne predstavlja Krista kad bi ga se pitalo?
Meni nije poznato je li ga tko ikada to pitao, no vrlo je
vjerojatno da bi na to pitanje zaista odgovorio negativno.
Jer Tolkien se rukama i nogama borio protiv predodæbe
da je njegov roman tek alegorija. Æelio je, kako je pojasnio
u predgovoru, da primjenljivost ostane u slobodi
Ëitateljevoj, a ne da mu bude zadana.
Aragorn je Krist stoga je pretjerana tvrdnja. Ali to da
Aragorn podsjeÊa na Isusa je neprijeporno. »ak i
Tolkienovi ilustratori, braÊa Hildebrand, u sceni gdje
(kako kaæu) budi Éowyn iz mrtvih, oznaËavaju Aragorna
kao “kristoliku figuru”.
Tko malo bolje poznaje Bibliju nego samo iz priËa,
prepoznat Êe u brojnim aspektima paralele izmeu Isusa
Krista i Aragorna. Razrada svakoga od njih probila bi
okvire ove knjige. Ipak, o nekima Êemo joπ govoriti.
Razlog zaπto je Tolkien odbijao sloæiti se s tvrdnjom da
je “Aragorn je Krist” najvjerojatnije je taj πto izmeu njih
ima i razlika. Kralj Meuzemlja nije savrπena slika Kralja
nad kraljevima, veÊ samo nejasan odraz. Tako je on,
primjerice, samo smrtan Ëovjek, dok je neugledni tesar iz
Nazareta zapravo vjeËni Sin Boæji. Isto tako, Aragorn se
43
viπe puta hvata za glavu i oËajava: “Sve sam krivo
napravio. Loπ sam voa (πto naravno nije bilo toËno).”
Tako neπto Isus nikada ne bi rekao o sebi. Tvrdio je,
πtoviπe, da je njegovo djelo apsolutno boæansko i bez
ikakva grijeha: “Sin ne moæe sam od sebe Ëiniti niπta, nego
ono πto vidi da Ëini Otac (tj. Bog)”, i: “Tko Êe mi od vas
dokazati grijeh?” 44
Ako bismo Gospodara prstenova shvatili kao alegoriju,
dakle slikovit prikaz krπÊanske vjere, istom bismo doπli do
krive teologije. Gospodar prstenova ipak je pripovijest za
sebe i ne slijedi ropski biblijsku povijest spasenja. Uz
briæljivu analizu moæemo samo naÊi primjenljivost, tamo
gdje je ona oËita. Primjenljivost nije iskljuËiva, Ëitatelj
slobodno moæe razliËito primijeniti istu stvar. Tako je i
Tolkien sa svojim epom slijedio razliËite interese, ne samo
teoloπke. Htio je, primjerice, svome ljubljenom engleskom
narodu pokloniti priËu sa sagama i legendama. Ali to da
je slijedio i teoloπke interese rekao je i sam, kao πto smo
veÊ naveli na poËetku: “Sukladno mojoj namjeri,
Gospodar prstenova ... trebao bi se slagati s krπÊanskim
mislima i uvjerenjima.” Ti su teoloπki interesi Tolkienu s
godinama postajali sve vaæniji. To saznajemo od njegova
sina Christophera koji piπe u predogovru Silmarillionu: “U
onome πto je poslije napisao, mitologija i poezija prepustile
su mjesto teologiji i filozofiji” 45
To je objaπnjenje zaπto nalazimo Isusa u Gospodaru
prstenova. Tolkienova je legenda puna istine. PraktiËno na
svakoj stranici nalazimo krπÊanske misli i uvjerenja.
RazliËiti likovi podsjeÊaju, ponekad viπe, ponekad manje,
na Isusa Krista i omoguÊuju nam da neke vidove njegove
liËnosti sagledamo na nov i dublji naËin. Gospodar
prstenova je mit, preko njega ne moæemo spoznati istinu,
ali nam moæe pomoÊi da dublje spoznamo neke vidove
veÊ poznate nam istine.
Tolkien, mitovi i alegorije
44
Ivan 6:19 i 8:46
45
Silmarillion, Predgovor, str. 7
44
Gandalf Bijeli - povratak od
mrtvih
“Ja sam Gandalf Bijeli koji se vratio od
mrtvih.”
Gandalf Sarumanu, Knjiga III, 10. poglavlje,
str. 210
“Ne, zasad joπ ne oËajavam. Gandalf je bio
pao, ali se vratio i opet je s nama. Odræat
Êemo se.”
Pippin Beregondu, Knjiga V, 1. Poglavlje, str.
31
S vakome tko slijedi Isusa bit Êe kao i Ëetvorici hobita s
Aragornom. Nakon mnogih zajedniËkih pustolovina,
vrlo Êe ga zavoljeti. Tako je moralo biti i Tolkienu. Stoga
nije Ëudo da u Gospodaru prstenova ima viπe likova koji
podsjeÊaju na jedinstvenog Spasitelja. Uzmimo, naprimjer,
Gandalfa Ëarobnjaka. Najkasnije onda kada uskrsne od
mrtvih podsjetit Êe svakoga tko donekle poznaje Bibliju
na Isusa.
Kako je tragiËna Gandalfova smrt, kako je velik πok za
druæinu kojoj je bio neprijeporni voa! A onda, sasvim
neoËekivano, ponovno je tu, veÊi i moÊniji nego ikad i,
kako Êe se uskoro pokazati, nepobjediv.
“I vidjeh nebo otvoreno; kad gle, konj bijel,
a onaj πto sjedi na njemu, zvan Vjerni i
Istiniti, sudi i vojuje u pravednosti.” 46
Tako Ivan, prorok, opisuje povratak Isusa Krista. U
svojoj viziji vidio ga je kao bijelog jahaËa, koji dolazi u
Ëasu najveÊe nevolje. Upravo onda kada se sile tame
46
Otkrivenje 19:11
45
spremaju zadati odluËujuÊi udarac da bi zauvijek izbrisale
ËovjeËanstvo.
Ako Isus dotad za mnoge i nije bio niπta drugo do sivi
putnik, koji je sa svojim Ëudima doduπe podigao malo
praπine, ali je inaËe bio relativno bezazlen, sada Êe im
zamrijeti smijeh na usnama. Svi, koji su se dali zavesti od
Neprijatelja i stupali u njegovim redovima, vikat Êe brdima
i stijenama: “Padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga
koji sjedi na prijestolju i od srdæbe JaganjËeve (tj. Isusove,
koji se naziva Jaganjcem jer se krotko poput janjeta daje
ubiti kada prvi puta dolazi na Zemlju) jer doπao je Dan
gnjeva njegova i tko Êe opstati?” 47
Uæas koji Êe zahvatiti ljude moæe se dobro usporediti s
panikom orka, Prstenovih utvara i svih drugih Sauronovih
slugu kada su ugledali Gandalfa, bijelog jahaËa.
Na drugoj je strani Gandalf, gdje god bi doπao,
razastirao bijelu nadu. Zar nismo odahnuli od Ëiste radosti
kada se na jugu πume Fangorn prikazao trojici sudrugova,
Gimliju, Legolasu i Aragornu? U bljeπtavoj bjelini,
neodoljivom snagom, uzviπene iznad svih ljudskih oruæja,
njegove rijeËi zvuËe kao grom i munja: “Veselite se!
Ponovno smo se sreli. Na prekretnici. Bliæi se velika oluja,
ali se sreÊa okrenula.” 48
Isto πto i trojica sudrugova morali su osjeÊati apostoli
ponovno susrevπi uskrslog Gospodina. I oni su povikali:
“Mora da sam imao krljuπti na oËima pa ga nisam
prepoznao.” A strah i oËaj odjednom su uzmakli pred
radoπÊu i nadom.
svoju na mene govoreÊi mi: ‘Ne boj se! Ja sam Prvi i
Posljednji - onaj koji æivi! - I mrtav bijah, a gle, æivim u
vijeke vjekova! Amen! I imam kljuËeve pakla i smrti.” 49
Bijeli jahaË u Gospodaru prstenova samo je slika
uskrslog Gospodina Isusa. Isusova je moÊ joπ beskrajno
veÊa od Gandalfove i njegova je pojava istovremeno tako
divna i zastraπujuÊa da Ëak i njegovi sudrugovi padaju
niËice pri pogledu na njega. No, Isus za njih ima samo
rijeËi ohrabrenja.
Uskrsli u bijelom tajna je krπÊanske vjere. Odakle
ribarima iz Galileje odjednom hrabrost i uvjerljivost da,
unatoË najveÊim otporima, bez novca, oruæane sile ili
politiËkog utjecaja, okrenu cijeli tadaπnji svijet naglavaËke?
Vidjeli su uskrslog Gospodina i on se sam borio s njima -
to im je dalo hrabrost i snagu.
“Pao je, ali se vratio i opet je s nama.” To daje svakome
tko slijedi Isusa natprirodnu snagu, koju ne moæe
razumijeti nitko tko nije susreo Uskrsloga. Jesi li ga ti veÊ
susreo?
Gandalf Bijeli -
povratak od mrtvih

Najdojmljiviju scenu u kojoj Isus ponovno susreÊe

jednoga od svojih uËenika nalazimo u prvom poglavlju
Otkrivenja. Tu se Ivanu ukazuje Uskrsli: “odjeven u halju
sve do stopala i opasan oko prsiju zlatnim pojasom; a
glava mu i vlasi bijele kao bijela vuna, kao snijeg, a oËi
mu plamen ognjeni; ... iz usta mu izlazi maË dvosjekli,
oπtar, a lice mu kao kad sunce sjaji u svojoj snazi. Kad ga
vidjeh, padoh mu do nogu kao mrtav; a on stavi desnicu
47
Otkrivenje 6:16 49
Otkrivenje 1:13-18
48
Gospodar prstenova, Knjiga III, 5. pogl., str. 105
46 47
 Znamenita bitka na
mostu u Moriji
“UËinite kako sam vam rekao! MaËevi nisu
viπe ovdje ni od kakve koristi.”
Gandalf Aragornu, Knjiga II, 5. poglavlje, str. 385

Z aπto se moÊni Istar, Gandalf Sivi, koji je doπao iz

drugog svijeta da bi potakao stanovnike meuzemlja
na hrabra djela, uopÊe survao u bezdan? Pao je na mostu
u Moriji, kada je stao u zaπtitu svojih sudrugova prkoseÊi
drevnom demonu rijeËima: “Ne moæeπ ovuda proÊi!”

Tamo u Moriji, na mostu Khazad-Dûma, pobijedio je

staru neman, ali jao, jedan mu je krak biËa opleo nogu i
povukao ga za sobom u dubinu.

Isus je umro na golgotskom kriæu. Zaπto? Jer je stao u

zaπtitu svojih sudrugova. “Za naπe grijehe probodoπe
njega, za opaËine naπe njega satrijeπe, Na njega pade
kazna - radi naπega mira, njegove nas rane iscijeliπe ...
Silom ga se i sudom rijeπiπe; tko se brine za njegovu
sudbinu? Da, iz zemlje æivih ukloniπe njega, za grijehe
naroda njegova na smrt ga izbiπe ... Al se Jahvi svidje da
ga pritisne bolima. Ærtvuje li æivot svoj za naknadnicu,
vidjet Êe potomstvo, produæit sebi dane, i Jahvina Êe se
volja po njemu ispuniti.” 50
Kako je prorekao prorok Izaija 700 godina prije Krista,
tako se dogodilo. Isus je ozbiljno shvatio svoje obeÊanje i
kao dobar pastir, dobar voa, æivot je dao za ovce. On je
morao umrijeti jer smo mi zgrijeπili.

SjeÊamo se da smrt nije prirodna, veÊ je posljedica

grijeha. Zato Isus nije morao umrijeti. Nemani zvanoj Smrt
50
Izaija 53:5.8.10
49
lako bi umakao i kao bezgreπan Ëovjek mogao otiÊi ravno
u nebo, u besmrtne zemlje. No da je to uËinio, one bi za
nas zauvijek ostale zatvorene. Zaπto? Jer je u nama zlo
koje nam onemoguÊuje da doemo u Boæju blizinu. Bog
je svjetlo i u njemu nema nikakve tame. I zato bi naπa
sudbina bila da umremo i, poput Saurona, daleko od
svjetla, zauvijek osakaÊeni, budemo zloduh u tami koji joπ
moæe samo sam sebe muËiti.
Da se nije umijeπao spasitelj, Balrog bi nas sve
pohvatao i bacio u dubinu, a Tamni bi Neprijatelj mogao
zapoËeti vjeËnu vladavinu nad Meuzemljem. No Ëovjek
koji nam je pritekao upomoÊ iz drugog svijeta stao je
zaπtitniËki pred nas. Sin Boæji bio je spreman otiÊi u smrt
za nas i za nas pretrpjeti vjeËne paklene muke (πto je, kao
vjeËno biÊe, mogao u tri sata na kriæu) da bismo se mi
spasili. On je platio naπ dug.
Kad je Gandalf vidio kakav ih neprijatelj progoni kroz
peÊine Morije, povikao je svojim sudruzima: “Bjeæite!
Ovom duπmaninu nije nitko od vas dorastao.” Hej! Kad
bismo samo to shvatili: Isus je na kriæu pobijedio
neprijatelja kojemu nije dorastao nijedan Ëovjek. Nikakva
mudrost, dobra djela, niti dobra volja ne mogu pobijediti
Sotonu jer svatko tko grijeπi, pod njegovom je vlaπÊu.
Nada u spasitelja koji Êe jednom svladati velikog
neprijatelja, Sotonu, najstarija je nada πto je ËovjeËanstvo
nosi u srcu. Onoga zlokobnog dana, kada je tamna sjena
paloga Lucifera pala u ljudska srca, onoga dana kada im
je objavljena smrtna presuda te su morali napustiti
Blaæeno kraljevstvo 51, veÊ u onaj sivi dan dano im je da
Ëuju vijest o buduÊem spasenju. Bog je navijestio:
“Neprijateljstvo ja zameÊem izmeu tebe i æene, izmeu
roda tvojega i roda njezina; on Êe ti glavu satirati, a ti Êeπ
mu vrebati petu.” 52
51
U Tolkienovu svemiru nalazimo zemlju Aman (kvenijski: “blaæena,
slobodna od zla”) kao pandan raju; opÊenito se naziva “Besmrtne
zemlje”
52
Postanak 3:15
50
U hebrejskom originalu stoji da Êe neprijateljstvo
vladati izmeu tvojega sjemena i sjemena æene. »udno
proroËanstvo, zar ne? Da æivotvorno sjeme dolazi od
muπkarca, ljudima je oduvijek bilo jasno, pogotovo u
patrijarhalnom vremenu kakvo je bilo ono u kojem je
napisana Knjiga postanka. Pa ipak, Bog je jasno objavio
da Êe ubojicu zmaja, onoga koji Êe pobijediti Sotonu, staru
zmiju, roditi djevica. Koliko je to vaæno, vidjeli smo veÊ
ranije. Nijedno normalno roeno, smrtno biÊe ne bi imalo
moÊi zgaziti glavu starodrevnog demona jer mu je zbog
grijeha i samo podreeno. No Isus, takoreÊi prototip
novoga ËovjeËanstva, koji preko djevice dolazi k nama iz
viπeg svijeta, imao je moÊ. I zgazio je zmiji glavu i pritom,
kao i Gandalf, naπao smrt.
Ta se znamenita borba izmeu dviju prasila dogaa na
Golgoti u Jeruzalemu. U starom jeziku Abrahamovu, to se
mjesto zvalo Morija. 53
Bez Spasitelja izmeu nas i –avla, bezizgledno smo
izgubljeni. Jesmo li veÊ utekli u sigurnost iza Isusa?
I joπ neπto: veliki obraËun na mostu u Moriji za
Gandalfove je prijatelje bila dvojbena pobjeda. Æalost
zbog njegove smrti bila je duboka i mnoge su pjesme
pjevale o tome, no utoliko je veÊi bio trijumf kada se,
vrativπi se iz smrti, pobjedonosno umijeπao u bitku.
Biblija proriËe Isusov povratak u moÊi i slavi. Sva
proroËanstva o njemu dosad su se 100% ispunila pa ni
veliko finale, logiËno, neÊe izostati. HoÊe li, kada se Isus
vrati kao bijeli jahaË, to za mene biti uæas ili radost?
Znamenita bitka na
mostu u Moriji
53
Postanak 22:2; 2 Ljetopis 3:1
51
 Pod plaπtem ludosti
na Kletu goru
“Pa dobro, neka nam ludost bude veo!”
Gandalf Elronodovu vijeÊu, Knjiga II, 2.
poglavlje, str. 320

“Jedini plan πto nam je ponuen jest da

jedan polutan ode naslijepo u Mordor ...
»ista ludost! Valjda vam je to jasno ...Ali
da se to moæda ne buni vaπ zdrav razum?”
Boromir Frodu, Knjiga II, 10. poglavlje, str.
469

U Gospodaru prstenova biju se bitke i sve su vaæne, no

na koncu sve ovisi o Frodu, koji mora uniπtiti Prsten.
Ako mu ne uspije uniπtiti Prsten i razbiti njegovu moÊ,
svaka Êe pobjeda na kraju biti uzaludna.
Kakva priËa! Najmanji i najslabiji mora u srce carstva
zla. Tamo gdje ne dospijeva nijedna vojska, a put ne
nalazi ni najmoÊniji Ëarobnjak, tamo mora poÊi dobri
gospodin Frodo Baggins, ugledni hobit iz Shirea. U
njegovim nevinim ruËicama leæi sudbina cijeloga svijeta i
svih naroda.
Nije samo Boromir smatrao taj plan neËim najglupljim
πto se moglo smisliti. I mnogim se vilenjacima zavrtjelo u
glavi pri pomisli da Êe Frodo sam otiÊi u srce Mordora, a
πutjeli su samo iz poπtovanja prema Elrondovoj mudrosti.

No najveÊa od svih ludosti pokazat Êe se kao najdublja

mudrost. Taj ludi put u Mordor, koji je izgledao kao
oËajniËko samoærtvovanje, bio je naime jedini moguÊi
naËin da se pobijedi Sauron. Samo zbog toga uopÊe nije
bio tako glup. Osim toga, Gospodar Tame ni u najgorem

53
snu nije slutio da bi Bijelo vijeÊe moglo doÊi na tako
suludu ideju i predati se u ruke najveÊoj slabosti.
U Gospodaru prstenova traæimo krπÊanske istine. Autor
nam je dao na znanje da Êemo ih naÊi. I nalazimo ih. No
kakvo je znaËenje srediπnje teme romana?
Radi se o Prstenu MoÊi (toËnije reËeno, Zle moÊi) i
njegovu uniπtenju. Dobri su izabrali strategiju, koju samo
upuÊeni mudraci i posluπni uËenici (naprimjer Faramir)
smatraju dobrom. Svi drugi za nju imaju samo jednu rijeË:
ludost - i reagiraju s prezirom.
Ranije smo Prsten usporedili s grijehom i moæda je
nekoga zasmetalo takvo tumaËenje. Liv Tyler, u filmu
Aragornova nevjesta Arwen, rekla je o znaËenju Prstena:
“Moramo zamisliti da on stoji za neπto sasvim, sasvim loπe,
πto nikada nije trebalo doÊi na svijet.” To je vrlo toËno, ali
πto bi bilo to neπto? Pronalazak kotaËa ili parnog stroja?
Koliko god mrzili tvorniËke dimnjake, nitko ipak ne bi
prokleo cjelokupan napredak tehnike. Koje to neπto nije
nikada trebalo doÊi na ovaj svijet? Koje je to onda neπto,
kao Prsten Jedan, skroz-naskroz zlo, kako je objasnio
Elrond, da njegovo postojanje nema baπ nikakva
opravdanja?
Naravno, mnogi nas opisi Prstena jednostavno sasvim
opÊenito podsjeÊaju na kuπnju moÊi. MoÊ nas privlaËi,
rado bismo je posjedovali i postoji velika opasnost da na
koncu ovlada nama, iznutra nas iscrpi i upropasti. No
objaπnjavati Prsten samo kao kuπnju moÊi nije dovoljno
duboko. Sama moÊ nije samo negativna. I Aragorn,
Gandalf i Galadriel bili su moÊni i htjeli u odreenom
smislu imati moÊ da bi pobijedili zlo. To nije, niti je bilo
loπe.
Zagonetka πto nam je postavlja Tolkien dublja je.
Sauron kuje Prsten da zavlada svima i u tami ih sveæe.
Cijela se njegova moÊ temelji na tom jednom Prstenu, a
tek πto je on uniπten, Sauronova je vlast slomljena i svi
narodi mogu (pod vladavinom dobrog kralja) æivjeti
slobodno. No Prsten je moguÊe uniπtiti na jednom
54
jedinom mjestu, a samo ga jedna osoba moæe donijeti na
to mjesto.
©to znaËi taj Prsten i ta strategija uniπtenja?
Bez Biblije neÊemo rijeπiti zagonetku, a s njom Êe to,
naprotiv, biti sasvim lako. Pokuπajmo napraviti popis.
Biblija nas uËi da je –avao onaj “koji ima moÊ smrti” 54, i
to zbog sljedeÊeg razloga: “Æalac smrti je grijeh, a snaga
je grijeha Zakon” 55.
©to bi pak to trebalo znaËiti? Prvo je jasno, smrt je
Sotonina sila. Bog je Bog svjetla i æivota, koji æeli samo
stvarati i odræavati ævot. Neprijatelj je gospodar tame i
smrti, koji samo æeli razarati. Kako je onda doπlo do toga
da –avao moæe izazvati smrt u Boæjem stvorenju? Pa Bog
je mnogo jaËi, zaπto dopuπta Sotoni da upropaπtava, muËi
i ubija? Zaπto? Zato πto Boæja pravda (Zakon) kaæe:
posljedica grijeha je smrt.
–avao je to znao i tako je Tamni Neprijatelj iskoristio
Boæji Zakon. Lukavo je zakljuËio: “Bog je pravedan, Ëak i
ako joπ uvijek voli slabaπne ljude, grijeh ne moæe
tolerirati. Mora ih kazniti, to ne moæe poniπtiti, inaËe bi
izgubio Ëisto svjetlo i ne bi viπe bio pravedni Bog koji jest.
Tako mi preostaje jedno, moram ljude navesti na grijeh,
na neposluπnost Bogu. Moram ih nagovoriti da Ëine ono
πto sam sâm jednom uËinio: napuste napjev πto ga je
zadao Bog, i potaknuti ih da pjevuπe vlastitu pjesmicu.
Tako Êu ih imati zauvijek. DoÊi Êe pod vlast destrukcije
dok konaËno, unakaæene negdaπnje ljepote, ne skonËaju
osakaÊeni u najdubljoj tami. Niπta ih neÊe moÊi otrgnuti iz
mojih πapa jer sam je sveti Boæji Zakon protiv njih.” Silan
je bio –avlov podrugljivi smijeh kada je u mraËnim
zakutcima duπe kovao taj prsten propasti. Vlastita mu je
mudrost laskala. Ta nadigrao je i samoga Boga. Doista,
grijeh, to je bio prsten da zavlada svima i u tami ih sveæe!
Kad bi jednom doπao na svijet, uvijek bi æivio dalje.
54
Hebrejima 2:14
55
1. KorinÊanima 15:56
55
 Njegova se pobjeda Ëinila savrπenom jer ljudi su
zakazali. Poput Isildura, nisu mogli odoljeti napasti i
–avlovu krilaticu “æelim biti slobodan od Boga” baciti
daleko od sebe u vatru. Prsten je doπao na svijet. To se
viπe ne moæe poniπtiti. Sam Boæji Zakon ide –avlu na
ruku, daje mu pravo da nad nama i naπim planetom πiri
svoju razornu vlast.
Pa kako se onda moæemo spasiti od vjeËne tame?
Pohodom na Kletu goru pod plaπtem ludosti. “[Krist] je
sam u tijelu svome grijehe naπe ponio na drvo da mi
umrijevπi grijesima, pravednosti æivimo; on Ëijim ste se
modricama izlijeËili.” 56
Isus je na sebe preuzeo teret grijeha cijelog
ËovjeËanstva. Svaku zamislivu zloÊu, koju je od poËetka
pomislilo, izgovorilo ili poËinilo ËovjeËanstvo, uzeo je na
sebe. Kao i Frodo teret Prstena, tako je Isus na vlastitom
tijelu morao nositi teret naπih grijeha i tamo na Golgoti,
tamo ga je uniπtito. “Evo Jaganjca Boæjega koji odnosi
grijeh svijeta,” 57 prorekao je Krstitelj vidjevπi Isusa.
Kao πto je postojalo jedno jedino mjesto gdje se mogao
uniπtiti prsten, tako se i Sotonino vladalaËko pravo moglo
slomiti na samo jednom mjestu: na golgotskom kriæu.
Zaπto? Jer je Isus tamo odstranio naπe grijehe, koji su
–avlu davali pravo vlasti nad nama. Kako je Isus na kriæu
mogao odstraniti naπe grijehe? Tako πto je na kriæu snosio
posljedicu, plaÊu za grijehe.
Boæja pravedna kazna za grijeh je vjeËno prokletstvo.
Grozna smrt na kriæu smrt je prokletoga. Prekrπitelji
zakona javno su, nakon sati muËenja, goli pribijani na
stup srama, gdje su polagano, na opÊe gaenje, crkavali.
Natpis s njihovim zloËinom pribijen im je, Ëitljiv za sve,
iznad glave. Takvom je smrÊu umro Isus! Njegov kriæ nije
bio od zlata i dragog kamenja, bio je to surov muËeniËki
stup prokletoga.
Ljudi su na njega pljuvali, demoni su se dræali za trbuhe
od smijeha, jedva da su u to mogli povjerovati: “Idiot!
56
1. Petrova 2:24
57
Ivan 1:29
56
Kakav slabiÊ! A mi smo mislili da je mudar, da je moÊan -
a sada ovo! Crkava nam pred oËima kao zadnje smeÊe.
Kakav luak!”
Pod plaπtem ludosti Isus stupa na Golgotu. “A vojnici
spletu vijenac od trnja i stave mu na glavu. I zaogrnu ga
grimiznim plaπtom pa rekoπe: ‘Zdravo, kralju Æidova!’ I
pljuskahu ga ... Izie tada Isus s trnovitim vijencem, u
grimiznu plaπtu, a Pilat im reËe: ‘Evo Ëovjeka!’ A kad ga
ugledaπe glavari sveÊeniËki i njihovi podloænici povikaπe:
‘Razapni! Razapni!’”58
On, koji je mogao zapovijedati oluji, mrtvima i
demonima, poπao je slab i, kako se Ëinilo, bespomoÊan u
ralje lava i pustio da ga pretvore u lutka. Kakav luak!
“Ako si Sin Boæji, sii s kriæa!”59
No Isus nije siπao. Tama je prekrila cijelu zemlju. Sunce
viπe nije davalo svjetla, a on je odjednom povikao: “Eli, Eli
lama sabahtani! Boæe moj, Boæe moj, zaπto si me
ostavio!”60
I sada je i on sam bio u najdubljoj tami, u plamenu,
gdje je skovan grijeh. U plamenu vjeËne odvojenosti od
Boga. Paklene muke proæele su mu duh, duπu i tijelo.
Sada nije bio samo odbaËen od ljudi, veÊ i od Boga. Jer
sve je zlo svih ljudi bilo na njemu, grijeh sâm. “Njega koji
nije upoznao grijeha, zbog nas je grijehom uËinio da mi
postanemo pravednost Boæja u njemu. Krist nas je otkupio
od prokletstva Zakona postavπi za nas prokletstvom - jer je
pisano: ‘Proklet tko god visi na drvetu.’” 61
Ono πto je na prvi pogled izgledalo kao ludost, bila je
zapravo Boæja mudrost. Na kriæu je Isus uniπtio grijeh,
bacio ga natrag u vatru gdje je iskovan. Platio je smrÊu
kako je Boæji zakon zahtijevao, i najednom je sva Sotonina
moÊ bila slomljena.
58
Ivan 19:2-6
59
Matej 27:40
60
Matej 27:46
61
2. KorinÊanima 5:21; GalaÊanima 3:13
57
 –avao se smatrao tako sigurnim. Njegova je logika bila
tako zavodljivo jednostavna, a ipak tvra od svakog
metala u svemiru: “PlaÊa za grijeh je smrt. Sve sam ljude
doveo u grijeh. BuduÊi da je Bog pravedan, mora ih
osuditi. Stoga Êe ih moja tama zauvijek vezati.” No Isus je
uËinio ono o Ëemu nije sanjao ni u najgorim snovima.
Gandalf objaπnjava kako je Tamni Neprijatelj “silno mudar
i toËno mjeri sve na vagi svoje zlobe. Ali jedina mjera za
koju on zna jest æudnja, æudnja za vlaπÊu, a sva srca
prosuuje po sebi. Njemu ne bi nikad palo na pamet da
Êe se itko odreÊi toga, da Êemo mi, domogavπi se Prstena,
poæeljeti da ga uniπtimo.”62
Æudnja za moÊi, to je Luciferu doπlo glave. Nije se
radilo o tome da je on samo æelio imati neπto viπe
sposobnosti, biti malo veÊi i ljepπi. Htio je biti poput Boga,
apsolutno suveren zapovjednik - neovisan, uzviπen i
oboæavan od sviju. Bilo mu je nezamislivo da bi jedini
uzviπeni, Bog slave, mogao doÊi na zamisao da se sam
ponizi do najveÊe sramote na kriæu, da bi i pomislio
odreÊi se Ëasti i slave kako bi se nezahvalna mala
stvorenja (mi ljudi) uzvisila. Ne, u njegovu duhu za takvu
misao nije bilo mjesta. Tako Ëitamo i u Bibliji:
“Propovijedamo mudrost Boæju … koju ni jedan od
vladara ovoga svijeta nije upoznao (misli se na demonske
sile koje su stajale iza ljudskih vladara); jer da su je
upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.”63
Tek kada je Isus –avlu, tamo na Kletoj gori, u odjeÊi
bezazlena polutana, izmakao tlo pod nogama, ovomu se
smraËilo i strah mu je proπao kroz kosti. Neka Tolkien
opiπe taj genijalni trenutak: “Sila se u Barad-dûru
uzdrmala ... Gospodar tame iznenada ga je primijetio, a
njegovo Oko probilo je sve sjene i bacilo pogled preko
ravnice do vrata koja je sam bio naËinio; pri bljesku koji
ga je zasjenio, pojmio je svu veliËinu svoje ludosti i
napokon prozreo planove svojih neprijatelja ... Znao je da
je u smrtnoj pogibli i da mu sudbina visi o niti, Um mu se
62
Gospodar prstenova, Knjiga II, 2. Pogl. Str. 320
63
1. KorinÊanima 2:7-8
58
otresao svih smicalica i mreæa od straha i izdaje, svih
svojih lukavπtina i ratova. Svekoliko se njegovo carstvo
potrese ... Na njegov poziv, nazgûli, utvare Prstenove,
polete prodorno kriËeÊi, u posljednjem oËajniËkom
pokuπaju ... “ 64 No tamni Knez nije mogao niπta viπe
uËiniti kada je Isus glasno povikao: “Svrπeno je!” 65 Njegova
je glava zgaæena, a cijelo se njegovo carstvo uruπilo.
“...kule i kruniπta, visoke kao bregove, podignute na
silnom gorskom prijestolju iznad neizmjernih jama; velika
dvoriπta i tamnice, zatvore bez oËiju, okomite kao litice, i
razjapljene dveri od Ëelika i dijamanta: a onda sve
odjednom mine.”66 - Aleluja!
Mudrost, koja nosi plaπt ludosti. Kakav je naπ komentar?
Æelimo li prihvatiti tu mudrost i zamoliti Isusa Krista za
oproπtenje grijeha ili Êemo je i dalje prezirati kao glupost?
“Jer je propovijedanje o kriæu ludost
onima koji propadaju, a nama koji smo
spaπeni sila je Boæja.”67
Pod plaem ludosti na
Kletu goru
64
Gospodar prstenova, Knjiva VI, 3. pogl., str. 242
65
Ivan 19:30
66
Gospodar prstenova, Knjiga VI, 3. pogl., str. 243
67
1 KorinÊanima 1:18
59
 Nada na Stazama mrtvih
“Ja ne mogu poslati nikakvu pomoÊ,
moram sam otiÊi tamo. Ali ima samo jedan
put ...to su Staze mrtvih....Æivi se nikad nisu
koristili tim putem ... jer njima je taj put
zatvoren. Ali u ovom mraËnom Ëasu moæe
se njime koristiti Isildurov nasljednik ako
se usudi.”
Aragorn Gimliju, Knjiga V, 2. poglavlje, str. 48

S jenu Golgote nalazimo viπe puta u Gospodaru

prstenova. Tri nas sudruga jako podsjeÊaju na Isusa
Krista: Aragorn, Gandalf i Frodo. Svoj je trojici zajedniËko
jedno: da bi spasili druge, polaze u smrt koju Êe,
meutim, preæivjeti. Gandalf umire u Moriji, Frodo viπe
puta pada u bezdan noseÊi Prsten, a Aragorn mora poÊi
Stazama mrtvih. No njegov put, kao i Frodov pohod u
Mordor, izloæen je najæeπÊoj kritici - i to njegovih najveÊih
oboæavatelja.
Lijepa je Éowyn izvan sebe. Njezin ljubljeni junak æeli
dobrovoljno poÊi u smrt! Da ne bismo krivo shvatili,
hrabra djevica πtitonoπa ne bi imala niπta protiv da
Aragorn poe u opasnu bitku i tamo riskira æivot. Ali da
æeli poÊi Stazama mrtvih, to je smatrala neËim
najnerazboritijim. “Ne bih htjela da neπto tako uzviπeno i
plemenito olako odbacite,” predbacila mu je, “To je
ludost. Ovdje ima slavnih i odvaænih ljudi koje ne biste
smjeli povesti u carstvo sjena nego u rat, gdje su ovi ljudi
potrebniji.”
Razumijemo Éowynin krik, jer kome koristi besmislena
ærtva. No Aragorn je znao πto Ëini. “Nije to ludost, gospo
- odgovori joj on. - Jer ja idem stazom koja mi je
predodreena.” Kraljevski nasljednik nije se iz hira uputio
Stazama mrtvih, veÊ je temeljem drevnih proroËanstava
znao da je taj put namijenjen njemu i nikome drugom.

61
“Neka se Aragorn spomene rijeËi vidovnjaka i Staza
mrtvih,” savjetovao mu je Elrond. A to je i uËinio.
Jer za krivokletnike sad kuca ura:
pred kamenom Eresta ponovo Êe stati
i Ëuti rog kako na breæju jeËi.
»iji Êe to rog biti? Tko Êe ih zvati?
Njih zaboravljene ljude iz sivog sumraka
Zvat Êe sljednik onog kome su prisegu dali.
Sa Sjevera Êe doÊi silnom potrebom gonjen
I prijeÊi prag vrata πto k Mrtvima vode. 68
Kada Ëovjek sve zna, onda put nije ludost jer je od
davnine predodreen. Aragorn nije rado poπao tim
putem. No poπao je jer je znao da mora poÊi. “[Idem] zato
πto moram. Samo tako imam joπ neke nade da Êu odigrati
svoju ulogu u ratu protiv Saurona,” odgovorio je
zabrinutoj Éowyn.
©to je to drugo nego fantastiËno prepriËani istiniti
dogaaji od prije 2000 godina? “Otada poËe Isus izlagati
svojim uËenicima da mora poÊi u Jeruzalem i mnogo
pretrpjeti od starjeπina, glavara sveÊeniËkih i
pismoznanaca; da mora biti ubijen i treÊi dan uskrsnuti.
Petar ga pozva na stranu i poËe odvraÊati rijeËima:
‘Smilovao ti se Bog, Gospodine! To se tebi nipoπto ne smije
dogoditi!” 69 Petar nije æelio svjedoËiti kako se neπto tako
uzviπeno i plemenito olako odbacuje. Samo tako
dobrovoljno poÊi u sigurnu smrt, pa to je ipak ludost.
Pogotovo ako netko, poput Isusa, raspolaæe Ëudesnim
moÊima i æiv bi mogao uËiniti mnogo dobra. No Isus se
nije dao smesti, znao je kakav mu je zadatak i da je put
na Golgotu jedini na kojemu u ratu sa Sotonom moæe dati
doliËan doprinos. Mogao je izlijeËiti joπ mnoge bolesnike
68
kao i svi ostali citati: Gospodar prstenova, Knjiga V, 2. pogl.
69
Matej 16:21-22
62
i odræati joπ mnogo mudrih govora, no samo je odlaskom
u smrt proklete krivokletnike mogao osloboditi od kletve.
Isus je znao: razborito je poÊi tim putem. Jer stari su ga
proroci predvidjeli i jasno rekli da Êe izaÊi kao pobjednik.
Aragornov put nije, kao ni Frodov, bio put pomraËena
uma. Samo je neupuÊenima tako izgledao. Nijednoga nije
tjerala ludost ni oËajanje, veÊ mudrost. “Mudrost je uoËiti
πto je nuæno i poπto su odvagnute sve druge moguÊnosti,”
komentirao je Gandalf njihov put, “iako se to moæe uËiniti
i ludoπÊu onima koji se hvataju laæne nade.”70
Isusov put na Golgotu izgleda nam poput Ëiste
besmislice. Da Sin Boæji mora za nas umrijeti
otkupljujuÊom smrÊu kako bismo mi imali mir s Bogom i
izbjegli vjeËnu tamu, Ëini nam se gotovo suprotnim
zdravom ljudskom razumu. No to je samo zato πto se joπ
uvijek hvatamo laæne nade. Mislimo da dobrim djelima
moæemo poniπtiti svoje grijehe ili se meditacijama,
hodoËaπÊima ili nekakvim ritualima osloboditi zla u sebi.
Ili mislimo da Êe nam biti dobro ako problem grijeha
jednostavno zanemarimo i pravimo se nevjeπti. Zbog
takvih nam nada Golgota izgleda nepotrebna ili Ëak
besmislena. No hvatamo se laænih nada, koje Êe nas gorko
razoËarati! PlaÊa za grijeh je smrt i propast u ovome, kao
i u buduÊem æivotu. Niπta nas ne moæe osloboditi od tog
zakona! To nam je dosad veÊ trebalo pokazati i samo
iskustvo. Naπ je Spasitelj morao poÊi stazom smrti da bi
nas spasio. Smrt i uskrsnuÊe Isusovo moramo pretvoriti u
nadu, vjerovati u njega i sluπati njegov glas (kao mrtvi
krivokletnici). Tako Êemo naÊi spokoj i mir - u ovome i u
buduÊem æivotu.
Nada na Stazama mrtvih
70
Gospodar prstenova, Knjiga II, 2. pogl. , str. 320
63
 Pod krivom zastavom
“Pomislio sam kako je Ëudno i divno πto su
planove Mordora pomrsile takve utvare
uæasa i tame. Mordor je bio poraæen
vlastitim oruæjem!”
Legolas Merryju i Pippinu, Knjiga V, 9.
poglavlje, str. 162

“UËinilo [im se] da su nekom

nevjerojatnom Ëarolijom njihove lae
odjednom pune njihovih neprijatelja.”
Vojska Mordora, Knjiga V. 6. poglavlje, str.
126-127

J uæni vjetar, koji je rastjerao mordorsku tamu i πibao kiπu

u lice braniteljima Minas Tiritha, oslobodio je onima
pod opsadom vidik od kojega im je zamrla svaka nada.
Na ljeskavoj vodi ukazalo se brodovlje tjerano vjetrom.
Crna jedra, napuhana vjetrom, jurila su uzvodno
Anduinom. Znak Neprijatelja! »isti uæas spopao je straæe u
gradu i ratnike na polju. Sad je sve izgubljeno!

Éomer zapuπe u rog, odluËan, protivno svakoj nadi, da

se bori do smrti. RugajuÊi se, zaprijeti crnim laama
maËem, viËe na njih .. odjednom se na prvom ratnom
brodu razvije zastava s bijelim stablom, znakom kraljeva
Gondora. Éomer od radosti baca maË u zrak i zapjeva.
Voa crne flote nije nitko drugi nego Aragorn. Nenadano
se vraÊa sa Staze mrtvih, oteo je Neprijatelju flotu, a
osloboeni galijaπi sada zahvalno veslaju punom snagom
za njega. I bræe od svega vjetar ga nosi do odluËujuÊe,
sudbinske bitke pred vratima Minas Tiritha. Pod krivom
zastavom putuje veliki kralj, najplemenitiji kojega je
vidjelo Meuzemlje, za spas ËovjeËanstva. Ta tko je to
mogao i samo sanjati ili pomisliti!

65
 DolazeÊi sa Staza mrtvih, kralj juri pod krivom
zastavom da bi nas spasio. Ako je neπto teπko probaviti,
onda je to ovo. Nekako zbunjuje to πto spasenje mora
doÊi baπ preko smrti. Takvo nas uËenje prije podsjeÊa na
luckaste sektaπe nego na Boga æivota i radosti, Boga
cvijeÊa i drveÊa, boja i mirisa, ljubavi i ljepote.
Dolazi nam Isus, priËa o Bogu ljubavi, a onda govori o
muËeniËkom stupu i smrti. Ako druge religije za svoj
simbol imaju mjesec ili cvijet, krπÊanstvo je postalo
poznato po simbolu kriæa, instrumenta smaknuÊa, Ëesto i
s Ëovjekom pribijenim na njega.
Nekako smo na to naviknuti i ne razmiπljamo previπe o
tome. No ponekad ljudi uskliknu: “Kakva je to religija! Pa
to je crnjak! Stalno se govori o Bogu ljubavi, a on jedri
pod zastavom smrti i uæasa. ©to da mislimo o tome?”
Nakon svega πto sada znamo, moæemo odgovoriti na taj
prigovor. Doista je krajnje Ëudno da knez æivota preko
smrti dolazi do pobjede, ali kada se uzmu u obzir sve
okolnosti, upravo je to priliËno logiËno. Isto tako logiËno
kao i Ëinjenica da su Aragornu trebale lae s crnim
jedrima kako bi spasio Gondor. Biblija pojaπnjava:
“BuduÊi da su djeca (tj. ljudi) sudionici tijela i krvi, isto
tako i on uze udjela u tome da smrÊu uniπti onoga koji je
imao moÊ smrti, (tj. avla) i oslobodi one koji zbog straha
pred smrÊu sav svoj æivot bijahu podloæni ropstvu.” 71
©to god da su ljudi napravili od toga, kriæ nikada nije
trebao biti glorifikacija smrti i bola. Naprotiv, kriæ je izlaz
iz smrti i bola. Isus je na kriæu odstranio smrt i bol. On je
smrÊu pobijedio smrt! Potukao je –avla njegovim vlastitim
oruæjem. To je bio teæak udarac za starog laπca!
Mnoge je zbunilo to πto je Isus poveo pobjedniËki
pohod na Mordor pod krivom zastavom. Joπ i danas se
misli: krπÊanski svetac ima blijedo lice, vapi prema nebu i
odriËe se svih æivotnih radosti. Voli tvrde crkvene klupe,
sjetnu glazbu, suhi kruh i nosi trnovit pojas da bi - poput
71
Hebrejima 2:14-15
66
Isusa - joπ i lijepo patio i ne bi bio previπe sretan (moæda
tek u religioznoj ekstazi).
Kakvo izvrtanje istinskoga krπÊanstva! Isus nije poπao
na kriæ da bi glorificirao patnju. On uopÊe nije æelio poÊi
na to straπno mjesto, uËinio je to samo zato πto je, poput
Aragorna ili Froda, znao kako nema drugog naËina da nas
spasi. Mora nam biti jasno: on nije doπao da bi nam donio
muku, veÊ da nam dade æivot. “Ja dooh da imaju æivot -
da ga imaju u izobilju.” 72
“Osiromaπio je,” kaæe Biblija, “da bismo se mi
obogatili.” Umro je, da bismo mi æivjeli. Tko dolazi k
njemu, ne mora se odreÊi æivotnih radosti, veÊ ih tek tada
moæe pravo uæivati! Isus nas je svojom smrÊu pomirio s
Bogom, a Bog je veliki tvorac izvora svih æivotnih radosti.
Za –avla vrijedi isto πto je reËeno o Sauronu: “Sjena koja
ih je uzgojila moæe samo oponaπati, a ne i stvarati nikakva
nova prava biÊa. Ne vjerujem da je ona porodila orke
nego ih je samo pokvarila i izopaËila.”73
–avao moæe samo pokvariti i izopaËiti Boæje darove,
drugo niπta. Bog je stvorio jelo, piÊe, ljepotu, glazbu, rad,
spolnost, kreativnost, sposobnosti i sve one genijalne
stvari koje nam uljepπavaju æivot. –avao nas samo
zavarava da su to njegova dobra, a zapravo kvari i
izopaËuje Boæje darove Ëovjeku, tako da nas oni
porobljavaju i razaraju nam duπu i tijelo. Mjesto da nam
Boæji darovi budu izvor radosti i blagoslova, uniπtavamo
se preæderavanjem ili pretjeranim mrπavljenjem, bijegom u
opijenost (kakvim god sredstvima to Ëinili), neobuzdanim
seksom, egoizmom, itd.
Isus nije doπao da bi uniπtio æivotnu radost, veÊ da bi
je ponovno uspostavio. “Ne Ëini” u Bibliji nije izraz
negiranja æivota, veÊ kraj mordorskih djela koja Boæje
darove æele pretvoriti u prah i pepeo. “Zato se pojavio Sin
Boæji da razori djela avlova.” 74 To, jasno reËeno, znaËi:
povratak boja, radosti i istinskog uæitka.
72
Ivan 10:10
73
Gospodar prstenova, Knjiga VI, 1. poglavlje, str. 204
74
1. Ivanova 3:8
67
 Nemoj da te zbuni to πto je Spasitelj morao jedriti pod
Kralj Gondora iscjeliteljskih
krivom zastavom da bi uniπtio zlo. On nam donosi æivot
u izobilju. Okruniπ li ga kraljem svoga æivota, rasprπit Êe ruku
svu mordorsku praπinu πto je tvom æivotu davala gorak
okus. “Zaboravljaπ s kim razgovaraπ,” strogo Êe
Aragorn sijevajuÊi oËima. “Zar nisam
Pod krivom zastavom otvoreno obznanio svoje pravo pred
vratima Edorasa?”
Aragorn Gimliju, Knjiga V, 2. poglavlje, str. 47

“Ja se neÊu odreÊi prijestolja da budem

ishlapjeli komornik jednog skorojeviÊa. Sve
kad bi mi on i dokazao svoje pravo, ipak
on potjeËe samo od Isildurova roda. Ja se
neÊu pokloniti pred takvim Ëovjekom,
posljednjim izdankom propale kuÊe koja je
odavno izgubila gospodstvo i
dostojanstvo.”
Denethor Gandalfu, Knjiga V, 7. poglavlje, str. 135

A ragorn je neπto kao drugi glavni lik u Gospodaru

prstenova. Frodo, koji nosi Prsten, dakako je
protagonist i stvarni junak romana, a inaËe je onako kako
je Gandalf rekao u Elrondovu vijeÊu - svaki junak igra tek
neznatnu ulogu u velikim dogaajima. Za Meuzemlje je
Aragorn nesumnjivo glavni lik. Hobit je nenadano upao u
priËu, ali “Aragorn, sin Arathornov, poglavar Dúnedaina
iz Arnora, zapovjednik vojske Zapada, nosilac Sjeverne
zvijezde, vlasnik prekovanog maËa, pobjednik u bici, Ëije
ruke donose bolesnicima iscjeljenje, Vilin-kamen, Elessar
od Vanadilove loze, sin Isildura, sina Elendila od
Númenora 75, kralj Gondora, on je ljudima velika nada.
On je velika nada za cijelo Meuzemlje. Jer nadolazeÊe
doba bit Êe doba ljudi i samo ako ËovjeËanstvo ima
pravoga kralja, moæe napredovati. Aragorn je bio onaj koji
je mogao reÊi: “Rekao bih da ga je spoznaja da æivim i
hodam ovim svijetom pogodila ravno u srce, jer nije to do
sada znao. ... I sad, u Ëasu njegovih velikih nauma,
75
Gospodar prstenova, Knjiga VI, 5. pogl., str. 267
68 69
javljaju se Isildurov nasljednik i maË; pokazao sam mu
prekovano sjeËivo.” 76
Ako smo Stridera u prvom dijelu “Prstenova druæina”
smatrali zgodnim usputnim likom, u treÊem dijelu
“Povratak kralja” postaje jasno da je on, ispoËetka tako
neugledan, najvaænija osoba cijelog dogaanja.
Gondor veÊ stoljeÊima nije imao kralja. Tako
tradicionalno orijentiran narod kao πto su bili ljudi iz
Gondora danas viπe ne poznajemo: i nakon duge
odsutnosti pravoga kraljevskog nasljednika (veÊ 26
naraπtaja), joπ nisu zaboravili da je njihov regent samo
namjesnik i da bi kraljevstvom zapravo trebao vladati
kralj. Vladari Gondora i dalje su se vjerno nazivali
namjesnicima, iako su bili moÊni poput kraljeva.
No Gondor se pod namjesniËkom vlaπÊu raspao.
Neprijatelj je osvajao komad po komad i sada, na kraju
vremena, njegova je prevlast bila tako velika da mnogi
nisu imali viπe nikakve nade. Faramir, namjesniËki sin,
sumorno je objasnio Frodu: “Poodavno smo izgubili svaku
nadu. ... Mi smo narod koji propada, jesen bez proljeÊa.”77
U toj se beznadnosti odjednom pojavljuje nasljednik
Elendila, prvog i najveÊeg kralja Meuzemlja. S velikom je
strpljivoπÊu nasljednik dugo Ëekao vrijeme kada Êe se
pokazati ljudima u Gondoru. A pokazalo se da je s dobrim
razlogom Ëekao tako dugo kako bi stupio na vlast.
Denethor, gondorski namjesnik, nije bio spreman
odstupiti. Iako se za cijeloga æivota nikada nije proglasio
kraljem, a Ëak je i sinove Ëestito poduËio da Êe biti samo
namjesnici, smatrao se kraljem i nije viπe bio spreman
prepustiti prijestolje drugome. “Ja se neÊu pokloniti pred
takvim Ëovjekom, posljednjim izdankom propale kuÊe
koja je odavno izgubila gospodstvo i dostojanstvo.” To su
bile jasne rijeËi!
Aragorn nije æelio raspiriti graanski rat. U naravi mu
jednostavno nije bilo da silom zatraæi vlast. Koliko je
duboko u njemu ukorijenjena skromnost (ili, da kaæemo,
76
Gospdar prstenova, Knjiga V, 2. pogl., str. 48
77
Gospodar prstenova, Knjiga IV, 5. pogl., str. 320
70
poniznost), vidimo veÊ pri njegovu susretu s hobitima.
Kada ga je Frodo upitao zaπto nije na stol podastro jaËe
dokaze, odgovorio je sljedeÊim rijeËima: “Moram priznati
da sam se nadao da Êete mi povjerovati na rijeË.
Progonjenu Ëovjeku ponekad dodija nepovjerenje pa
Ëezne za prijateljstvom.” 78
Veliki, moÊni kralj, pred kojim drπÊe Ëak i Sauron, nije
se æelio popeti na prijestolje prijeteÊim gestama. On je
sasvim drukËiji od moÊnika ovoga svijeta, Ëak i Ëezne za
prijateljstvom s malim hobitima iz Shirea. Kakav kralj!
Radosna vijest, Evanelje, radosna je vijest o kralju. To
jedva da je poznato. VeÊina poznaje Isusa kao nekoga tko
u staroj odjeÊi luta πumama i ljudima Ëini dobro, i kao
nekoga tko u razderanim ritama sam ide na Kletu goru.
Ali da je On veliki, moÊni kralj, to nam je, Ëini se,
promaklo.
No upravo se ta Ëinjenica naglaπava od samoga
poËetka. Otvorite li Novi zavjet i poËnete Ëitati, samo πto
vas neÊe udariti kap jer poËinje dosadno kao πto se moæe
i zamisliti: “Knjiga rodoslovlja Isusa Krista, sina Davidova,
sina Abrahamova.” Zatim slijedi rodoslovlje puno
neizgovorljivih imena, koje dokazuje da je Isus zaista
nasljednik Abrahamov i Davidov.
©to bi to trebalo znaËiti? Zar knjiga, koja bi trebala sve
zanimati, ne bi mogla poËeti malo zanimljivije?
Novi zavjet poËinje tako neprivlaËno jer je zaista vaæno
dokazati kako je Isus po pravu kralj. Isus je kralj, to je
poruka koju treba prenijeti.
Kralj - πto, kako, o Ëemu se radi? U nultom satu Bog je
prorekao Evi da Êe jedan od njezinih potomaka pobijediti
zmiju. Pred oko 4000 godina, Bog je prorekao Abrahamu
da Êe jedan od njegovih potomaka postati blagoslovom
svih naroda na Zemlji 79. Pred oko 3000 godina Bog je
rekao kralju Davidu (koji je takoer Abrahamov
potomak), da Êe jedan od njegovih potomaka biti onaj
78
Gospodar prstenova, Knjiga I, 10. pogl., str. 206
79
Postanak 22:18
71
kojega ËovjeËanstvo veÊ tako dugo Ëeka. Kada je Bog
jednom to tako jasno rekao, zapljuπtala su i proroËanstva
o Spasitelju (πto nam je veÊ poznato). ReËeno je: “Zadobit
Êe vjeËno kraljevstvo, osloboditi narod izraelski od
neprijatelja i od grijeha i mir Êe zavladati svijetom.” Mir u
cijelom svijetu, Global Peace - to nije izmislilo nekoliko
hipija, veÊ potjeËe iz Biblije: “On Êe biti sudac narodima,
mnogim Êe sudit plemenima, koji Êe maËeve prekovati u
plugove, a koplja u srpove. NeÊe viπe dizat maËa protiv
naroda nit se viπe uËit ratovanju.” 80
To proroËanstvo ukraπava zgradu UN-a u New Yorku.
Ono je postalo snom ËovjeËanstva, naime, da jednoga
dana bude mir na Zemlji.
Svi mi Ëeznemo za mirom. Ujedinjeni narodi troπe
milijarde da bi osigurali kakav-takav mir u svijetu. Mnogi
aktivisti zauzimaju se za odgoj u duhu bratstva na
svjetskoj razini. No svi ti napori nisu dostatni. Danas smo
jednako udaljeni od svjetskog mira kao i prije. Isto nam je
kao i kraljevstvu Gondor; unatoË svim hrabrim bitkama
pokazuje se zatorni poraz. Sav odgoj, sva diplomacija,
zveckanje oruæjem, prosvjeÊivanje i sva dobra volja ne
uspijevaju pobijediti zlo. Zaπto? Zato πto smo previdjeli
jednu vaænu pojedinost u proroËanstvima o svjetskom
miru, a to je: “ON Êe biti sudac narodima, mnogim Êe
sudit plemenima.” ON - kralj. Tek kada on bude vladao,
doæivjet Êemo Global Peace. Nama je kao Gondoru, ne
moæemo imati mira dok na prijestolju ne sjedi pravi kralj,
Isus Krist.
©to, na prijestolju? Ali tu smo mi, i to veÊ x generacija.
Da, ali mi smo samo namjesnici ili, kako kaæe Biblija,
gospodari. »ovjek je stvoren na sliku i priliku Boæju. Bog
mu je rekao: “Vladaj svime πto je stvoreno.”81 A to i
Ëinimo. Ono πto nismo zapamtili je da trebamo vladati kao
Boæji namjesnici, kao mudri gospodari. Gospodar nije
vladar, veÊ mora biti vjeran onome kome posjed zaista
80
Izaija 2:4
81
usp. Postanak 1:26-28
72
pripada, to je ono glavno. A upravo to Ëovjek nije
otpoËetka shvatio. Adam, prvi namjesnik, odmah se na
poËetku osamostalio. Odbacio je Boæji ukaz i sam se
okrunio za kralja.
Odonda nam teπko pada predodæba da smo samo
upravitelji i stoga odgovorni kralju. No ako smo stvoreni
na sliku i priliku Boæju, onda to, jasno reËeno, znaËi da je
naπ zadatak Boga uËiniti vidljivim na Zemlji, zastupati ga.
Svaki kralj, svaki sudac, svaka majka, svaki otac, svaka
uËiteljica, pa i svaki Ëovjek trebao bi biti Boæji odraz. Svi
smo gospodari i trebali bismo na Boæjem mjestu mudro i
pravedno vladati, skrbiti, pouËavati, biti primjerom i
sliËno.
Za mnoge potpuno nova misao! Pilat je rekao Isusu:
“Ne znaπ li da ja imam vlast razapeti te?” Isus mu odvrati:
“Ne bi imao nada mnom nikakvu vlast da ti nije dano
odozgor.”82 Podsjetio je kukaviËkog suca da je svu moÊ
koju ima kao sudac dobio od Boga pa Êe njemu jednoga
dana polagati raËune za ono πto je s tom moÊi Ëinio. Je li
je koristio kao vjerni upravitelj, Bogu na Ëast ili ne?
Mi nismo ni osobito vjerni, a ni mudri gospodari.
Ljudsku povijest apostol je Pavao prikladno saæeo u
sljedeÊih nekoliko rijeËi: “Noge im hitre da proliju krv,
ruπevine i nevolja na njihovim su putovima, put mira nisu
upoznali.” 83
Te su rijeËi stare veÊ skoro 2000 godina, a nisu izgubile
niπta od aktualnosti. Atomski holokaust visi nad naπim
planetom kao Damoklov maË dok nemilosrdno
iskoriπtavamo æivotno vaæne resurse i trujemo svu prirodu.
Pomislimo k tome joπ i na bezbrojne socijalne tragedije
πto se odigravaju u naπem druπtvu. ©to se sve dogaa u
TreÊem svijetu i stotinama ratova koji negdje tutnje bolje
da zaboravimo jer uæas koji tamo slavi svoje pobjede i
tako nadilazi naπu moÊ shvaÊanja.
82
Ivan 19:10-11
83
Rimljanima 3:15-17
73
 “Ruπevine i nevolja na njihovim su putovima, put mira
nisu upoznali.” Koliko god si æeljeli da nije tako, sve
povijesne knjige i specijalni izvjeπtaji potvruju nam da je
to, naæalost, tako. Zato je Bog rekao da Êe poslati novoga
kralja koji Êe najbolje ispuniti svoju zadaÊu. “Evo, zaËet Êe
djevica i roditi sina, i nadjenut Êe mu ime Emanuel (tj.
Bog s nama). Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na
pleÊima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni,
Otac vjeËni, Knez mironosni. Nadaleko vlast Êe mu se
sterat, i miru neÊe biti kraja nad prijestoljem Davidovim,
nad kraljevstvom njegovim.” 84 To je bila proroËka poruka.
To je tajna o Isusu. On je kralj. On je onaj koji Êe vladati
nad svim ljudima. Tada Êe zlo biti pobijeeno i nastupit Êe
kraljevstvo mira i blagostanja na cijeloj Zemlji. No Isus je
poput Aragorna, nikome se ne æeli silom nametati. Pun je
ljubavi i æeli da mu se ljubav uzvrati ljubavlju. Rado bi da
vjerujemo u njega zbog njega samoga, a ne zato πto sa
sobom vuËe tonu dokaza i oπtar maË.
Aragorn je poput Isusa. “Mnogi su se veÊ bili okupili
pred vratima KuÊa da vide Aragorna, pa su i poπli za
njim. Kad je on naposljetku poveËerao, doπli su ga ljudi
zamoliti da im izlijeËi roake i prijatelje kojima je æivot
ugroæen od ozljede ili rane, ili koji leæe pod Crnom
sjenom. Aragorn je ustao, izaπao i poslao po Elrondove
sinove pa su se zajedno trudili oko bolesnika do kasno u
noÊ. A gradom se pronio glas: ‘Kralj se zaista vratio!’” 85
“A uveËer kad je zaπlo sunce donoπahu mu
sve koji bijahu bolesni i opsjednute
zlodusima. I Ëitav grad bijaπe okupljen pred
vratima. I on ozdravi mnoge koji bolovahu
od raznih bolesti i mnoge zloduhe izagna.”
“A sve ono mnoπtvo bi zapanjeno pa
govoraπe: ‘Nije li taj Sin Davidov?”86
84
Izaija 7:14 i 9:5-6
85
Gospodar prstenova, knjiga V, 8. pogl., str. 156
86
Marko 1:32-34 i Matej 12:23
74
“Kad viπe nije mogao raditi, Aragorn se zaogrnuo
pelerinom, iskrao se iz grada i vratio u svoj πator pred
samu zoru da malo odspava.”
“A rano ujutro, joπ za mraka, ustane, izie
i povuËe se na pusto mjesto.”87
Isus, iscjelitelj, uvijek se ponovno povlaËio. Iako je u
neko doba bio vrlo popularan u narodu, nikada se nije
gurao da bude kralj. Naprotiv, kada ga ljudi nisu æeljeli,
odlazio bi. “I gle, sav grad izie u susret Isusu; a kad ga
ugledaπe, zamole ga da ode iz njihova kraja. I ue u lau,
pa preplovi i doe u svoj grad.”88
To je razlog πto ne æivimo u carstvu mira, gdje vlada
blagostanje - æivot u izobilju za sve ljude. Isus je doduπe
veÊ pobijedio Sotonu, no stupit Êe na vlast tek kada mu
njegovi namjesnici dobrovoljno prepuste prijestolje.
LijeËio je i pouËavao i pozivao ljude da prihvate njegovo
kraljevstvo: “Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni
i ja Êu vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, i uËite od
mene jer sam krotkog i poniznog srca i naÊi Êete spokoj
duπama svojim; jer jaram je moj blag i breme je moje
lako.” 89
Isus i danas tako poziva ljude k sebi. No veÊina reagira
poput Denethora: “»ak i da dokaæe kako je zaista obeÊani
kralj, ne æelim mu se podrediti. Æelim sam vladati svojim
æivotom i pritom imati mir, a ako to nije moguÊe, onda
radije ne æelim niπta.”
Kako tragiËno! Jer svi koji odbijaju Isusa, zavrπavaju kao
Denethor! Isus je rekao: “Svi koji mene mrze ljube smrt.” 90
Odbiti kraljevstvo Isusovo znaËi sigurnu propast jer samo
on moæe donijeti iscjeljenje i mir.
Tolkien dojmljivo potvruje ono πto Boæja RijeË
neumorno ponavlja: jao onima koji odbiju kralja. Bit Êe
baËeni u tamu, a ondje Êe biti joπ samo plaË i πkrgut zubi. 91
87 90
Marko 1:35 Izreke 8:36
88 91
Matej 8:34-9:1 usp. Matej 22:13
89
Matej 11:28-30
75
Golum, Denethor i Saruman æivopisno nam pokazuju
kako izgledaju duπevne muke onih koji odbijaju primiti
kraljevu milost.
Jesmo li veÊ prihvatili kraljevstvo Isusovo? On je vrlo
strpljiv i Ëeka onoliko dugo koliko je samo moguÊe. Ipak,
doÊi Êe dan kada Êe morati stupiti na vlast!
Isusova je dilema poput Aragornove. S jedne bi strane
æelio preuzeti vlast bez nasilja, a s druge, ljudi bez njegova
vodstva srljaju u sigurnu propast. Isus je znao da Êe ga
velika masa odbiti i unaprijed je rekao da Êe zbog toga
doÊi loπa vremena. U jednom od posljednjih govora slika
sliku vremena groze, koje Êe biti gore od iËega dotad.
Govori kako Êe biti tako loπe da ni jedan Ëovjek ne bi
preæivio kada se on sam ne bi (nasilno) umijeπao i
dokrajËio sav teror.
Bit Êe kao u Gospodaru prstenova. –avao Êe sa svojim
planovima koje neumorno kuje postiÊi cilj i zadati
odluËujuÊi udarac da bi uniπtio ËovjeËanstvo. A onda se
Isus MORA vratiti da bi spasio ljude, æeljeli mi to ili ne. No
tada neÊe doÊi kao ponizni iscjelitelj, veÊ kao silni ratnik,
s isukanim maËem, neumoljiv u boju.
Jedva da u to moæemo povjerovati jer nismo navikli da
“iscjeliteljska ruka zna baratati i maËem”, kao πto je rekla
Éowyn. Pa ipak je tako: kralj nad kraljevima ima
iscjeliteljske ruke i straπan maË, on je istovremeno janje,
spremno umrijeti za druge, i lav, koji Êe uniπtiti svoje
neprijatelje. Kada se vrati, doÊi Êe s isukanim maËem i
smrtonosnim gnjevom.
Na kojoj Êemo strani stajati? To se odluËuje danas, ne
sutra. Denethor je u odluËujuÊem trenutku stajao na krivoj
strani jer se veÊ mnogo ranije namjerio na to da bude i
ostane kralj. Pripovijest o Elendilovu nasljedniku nije ga
zanimala ni koliko je crno pod noktom i nerviralo ga je
πto je njegov mlai sin otiπao za tim. Ako nam je danas
kao njemu, ako se nikako ne æelimo odreÊi prava na
samoodreenje a priËa o Isusu ide nam na jetra, onda
76
Êemo sutra, kada se Isus vrati u sili, stajati na krivoj strani.
Tada neÊemo moÊi joπ na brzinu okrenuti ploËu.
Ako, naprotiv, poput Faramira poemo za
Gandalfovim pripovijestima, Evaneljem starih proroka,
ako poput Faramira Ëeznemo za istinskim kraljem joπ prije
nego πto se ovaj ukaæe na bojnom polju, onda Êe nam biti
kao i njemu. Radosno Êemo pozdraviti Isusa kada se vrati
i uÊi Êemo u zemlju naπih snova, Ëak postati veliki
knezovi i kneginje u njoj.
Isus Êe se vratiti. On je kralj koji polaæe pravo na nebo
i zemlju. Mogu biti samo za ili protiv njega. Nema
neutralnog stava prema kralju, ili ga priznajem i klanjam
mu se ili se bunim protiv njega.
Danas moram prihvatiti njegovu ponudu i dobrovoljno
mu prepustiti kraljevsku vlast. On je knez mira. Ako u
buduÊnosti bude vladao cijelom zemljom, bit Êe Global
Peace. Ako od danas bude vladao mojim æivotom, mir Êe
veÊ sada doÊi u moj æivot. Oko mene Êe se i dalje igrati
prljave igre, no u meni Êe veÊ nastupiti carstvo mira. To je
straπno iskustvo koje nitko ne bi smio propustiti! Isus
nema u rukavu samo par jeftinih obeÊanja o zagrobnom
æivotu. Isus je straπno moÊan, Ëak i danas, kada se joπ
skromno dræi u pozadini. To Êe iskusiti svatko tko pripusti
blagoga kralja na prijestolje svoga srca.
Blagi kralj. Zaπto je tako omrznut? ©to je razlog svoj
poruzi kojoj je Isus izloæen do danaπnjega dana? U ovome
i u posljednjem stoljeÊu ustala je cijela horda ‘umjetnika’
koji Isusa vuku kroz blato. Oni sliËe orcima koji su
oskvrnuli kip odsutnoga kralja. “Ostao je bez glave, a na
njegovo mjesto postavljen je, na porugu, okrugao, grubo
istesan kamen, prostaËki obojen divljaËkim rukama na
sliku i priliku nacerena lica ... Na njegovim koljenima i
masivnoj stolici, posvuda po postolju, bijahu ispisane
kojekakve zaludne πkrabotine izmijeπane s odvratnim
simbolima kojima se sluæi svijet mordorskih crva.” 92
92
Gospodar prstenova, Knjiga IV, 7. pogl., str. 350
77
 Isusu se danas rugaju kao i pred 2000 godina, u
stripovima, filmovima, knjigama i hitovima svih glazbenih
pravaca. Povijest se ponavlja. Na pomisao da bi on trebao
biti kralj kojega se valja bojati, naπe druπtvo puca od
smijeha.
Kraljeva je druæina, dakako, tuæna zbog toga. No Ëak ni
oskvrnuÊa ne mogu drugo nego ojaËati njihovu vjeru.
“Iznenada Frodo spazi glavu staroga kralja obasjanu
vodoravnim zrakama: leæala je na zemlji kraj ceste.
‘Gledaj, Same!’ uzvikne, a rijeËi mu od uzbuenja same
izlete. ‘Gledaj! Kralj opet nosi krunu na glavi!’ OËi bijahu
πuplje i isklesana brada polomljena, ali je visoko strogo
Ëelo krasila srebrna i zlatna kruna. Puzavica sa cvijeÊem
nalik na bijele zvjezdice bila se ovila oko Ëela kao da æeli
iskazati poπtovanje palom kralju ... ‘Ne mogu oni pobijediti
zauvijek!’ reËe Frodo.” 93
Ne mogu oni pobijediti zauvijek - kako toËno! To da se
Isusa huli i nakon 2000 godina, Ëinjenica da postoje cijele
scene kojima je najviπi ideal izrugivati mu se, samo
pokazuje da On zaista æivi i tako je moÊan da su Ëak i
poricatelji Boga pri spomenu njegova imena uznemireni.
Isus æivi i ponovno Êe doÊi.
Robovima je Mordora pri povratku kralja prisjeo smijeh.
Njih je Ëekala joπ samo propast, daleko od svake nade u
bolja vremena.
Na kojoj strani stojiπ? Isus je danas predmet poruge,
potrebno je doista duboko uvjerenje da bi se netko danas
sasvim otvoreno stavio na njegovu stranu. Jesi li to veÊ
uËinio?
Isus govori: “Evo, stojim pred vratima i kucam; posluπa
li tko glas moj i otvori vrata, uÊi Êu k njemu i veËerati s
njim i on sa mnom.” 94
Kralj Gondora iscjeliteljskih ruku
93
Gospodar prstenova, Knjiga IV, 7. pogl., str. 350
94
Otkrivenje 3:20
78
Traæe se hobiti
“Tako, dakle, imate joπ jednog takvog
vraæiÊka sa sobom! Nije mi jasno πto Êe
vam oni, ali da njih πaljete u Mordor kao
uhode, to je ipak viπe i od vaπih
uobiËajenih ludosti.”
Usta velikog zapovjednika Gandalfu, Knjiga V,
10. poglavlje, str. 176
“Ali velika je snaga u tebe, dragi moj
hobite!”
Gandalf Frodu, Knjiga II, 1. poglavlje, str. 262
T olkienu se mora odati priznanje za to πto je male
hobite uËinio junacima. Taj je πaljivi narod sve drugo
samo ne materijal od kojega su, u naπoj predodæbi,
napravljeni junaci. »arobnjaci, vilenjaci, ratnici i knezovi,
takvim se junacima rado divimo i takvi bismo junaci i sami
rado bili. Ali hobiti? No da, u priËama za laku noÊ za
najmlae joπ bi i mogli proÊi.
Smijeπni stanovnici Shirea nisu samo maleni i zato
nejaki, veÊ ne raspolaæu nikakvim Ëarobnim moÊima.
Prirodno su ograniËeni i zanima ih samo njihov mali svijet.
Njihove dramatiËne pjesme pjevaju o loπem vremenu, a
najuzbudljivije junaËke priËe govore o Bandobrasu Tooku
(Rikobiku). Dakle, Ëak ni velika mudrost ne bi baπ
nadomjestila njihovu tjelesnu slabost.
No da, takvi momci mogli bi sluæiti kao dvorske lude,
izmamiti nam smjeπak. Ali da im pripadne glavna uloga da
u velikom boju budu oπtrica koplja te Gospodaru Barad-
Dûra odsijeku desnu ruku, to je malo previπe.
Skidamo kapu i Peteru Jacksonu πto je u svojoj filmskoj
trilogiji ostavio hobite onakvima kakvi jesu. Jer tko joπ,
79
osim zadrtih Tolkienovih poklonika, ide u kino gledati ep
u kojem su junaci mali i okrugli, kovrËave kose, πiljatih
uπiju i velikih, dlakavih nogu? Guba tipovi poput
Spidermana sigurno bolje pogaaju pomodni ukus
publike.
Zapravo je priËa o hobitima smijeπna. Ipak je krajnje
nevjerodostojno da se upravo stanovnici Shirea moraju
suprotstaviti tamnim silama, koje su tako velike da ne bi
primijetile ni cijeli narod. A ako dobro razmislimo,
moramo razumjeti svakoga tko nad Gandalfom i
Elrondom moæe samo tresti glavom kada upravo hobitima
povjere najopasnije i najvaænije zadatke.
Hobiti su joπ jedna indicija za to da je Gospodar
prstenova roman koji odiπe krπÊanskim mislima. Pavao je
pisao crkvi u Korintu: “Ta pogledajte, braÊo, sebe,
pozvane: nema vas mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo
moÊnika, ni mnogo plemenita roda. Nego, ludo ovoga
svijeta izabra Bog da posrami mudro; i slabo ovoga svijeta
izabra Bog da posrami jako. I one neplemenita roda, i
prezrene izabra Bog, i ono πto nije da uniπti ono πto jest,
da se pred njime ne moæe pohvaliti ni jedno tijelo.” 95
Bog je pozvao hobite da uniπte Sotonino carstvo. To se
sasvim uklapa u koncept onoga πto smo dosad Ëuli: Isus
ne sjaji, mada on jest zlato, kralj. Elitne trupe u njegovoj
pratnji sastoje se od nekolicine polutana. A na mjestu
ekskluzivnih tajnih znanja i komplicirane filozofije stoji
jednostavna poruka kako je on umro za naπe grijehe i
moramo u njega vjerovati da bi se spasili. Ta je poruka
tako jednostavna da je moæe razumjeti i dijete.
Bog je izabrao prezrene i slabe. To je Boæji naËin da
nam pokaæe πto misli o naπoj “mudrosti” i “jakosti” o
kojima si svaπta umiπljamo. To je Boæji naËin da kazni
arogantnu oholost.
Sauron Êe vjeËno gristi jezik od bijesa πto mu je smrtni
udarac zadao jedan tako slabaπan polutan. Ako se dugo
95
1. KorinÊanima 1:26-29
80
smijao i tresao glavom, naposljetku mu je, kao i njegovim
slugama, prisjeo smijeh. Na kraju je Bog suvereno
pokazao da je “ludost Boæja mudrija od ljudi i slabost
Boæja jaËa od ljudi.” 96
Isus je doπao kao siromaπan putujuÊi propovjednik u
zadnju provinciju Rimskoga carstva da bi postao kralj
svijeta. I πto prvo Ëini? Poziva provincijalce iz Galileje,
ribare, u svoju pratnju! Jeste li Ëuli iπta gluplje? Ljudi iz
Galileje, pa oni su i u Jeruzalemu bili out. Sa svojim
seljaËkim narjeËjem na nikoga nisu ostavljali velik utisak.
I to je trebao biti pokret koji Êe imati trajan utjecaj? Onda
njihov karizmatiËni voa umire na kriæu, a po grËkim
nazorima to je dokaz da je bio glupan. Super! Dakle, Bog
je stvarno mogao smisliti neπto bolje da bi uvjerio ljude.
Rimsko carstvo propalo je, grËka je kultura takoer
nestala, a æidovski se narod rasuo po cijelom svijetu. I
najveÊi voe onoga doba danas su poznati joπ samo
profesorima povijesti. No Isus i njegovi mali,
neobrazovani sljedbenici postali su najpoznatijim ljudima
na svijetu.
Rimski su carevi 300 godina nasilno pokuπavali
iskorijeniti krπÊanstvo, ugledni filozof Voltaire rugao se u
18. stoljeÊu kako Êe se za stotinu godina Biblija joπ nalaziti
samo u vitrinama muzeja, tisuÊe su slijedile to uvjerenje,
superstar John Lennon mislio je da je poznatiji od Isusa -
svi su se prevarili. Jer Bog je izabrao slabo. A Boæja
slabost pokazat Êe se jaËom od svega, smlavit Êe jake. Isus
i Biblija i danas su aktualni. Milijuni ljudi kunu se u to, a
vrijeme raËunamo joπ uvijek po Isusu Kristu. Isus i njegovi
uËenici trajno su promijenili svijet. Oni su kao zvijezde,
dok su drugi velikani tek poput vatrometa.
To je originalno kod Boga: on odabire male i slabe. On
si to moæe dopustiti jer je sâm dovoljno velik i jak.
To je ludo kod Boga: on odabire male i slabe. To znaËi
da - a sada se dobro dræi - kod Gospodara svemira,
96
1. KorinÊanima 1:25
81
kojemu su galaksije tek igraËke u pjeπËaniku, mali ljudi
poput tebe imaju πansu! Ne moram biti ni posebno lijep
ni posebno pametan ili jak, a da za njega ipak budem jako
vaæan. Jesmo li to shvatili? Bog je poput velikana u
Gospodaru prstenova: iako æive na mnogo viπoj razini, za
Gandalfa i Aragorna hobiti su jako vaæni. Njihovi su
osobni prijatelji i zaozbiljno ih poπtuju. To je totalno ludo!
Takav je Bog!
Isus nam je pokazao kakav je Bog. On je Bog koji rado
boravi s jednostavnim ribarima, on je Bog koji plaËe s
udovicom na grobu, on je Bog koji nalazi vremena da bi
s gradski poznatom droljom (sorry, ali mi govorimo tako
prezrivo) razgovarao o smislu æivota, on je Bog koji je
izlijeËio kÊer nadutog farizeja, on je Bog koji svojim
uËenicima pere noge!! Bog je tako velik da mu mi nismo
premali. No on ne trpi kada se slabaπni tipovi smatraju
velikima i stoga podcjenjivaËki gledaju na druge. Upravo
zato je Bog izabrao male da ostvari svoje planove.
Jesmo li to skopËali? Vaæan sam Bogu. Moæda nisam
vaæan πefu, moæda sam izvisio kod æene mojih snova,
moæda mi je otac stalno govorio da sam niπtarija, moæda
zapravo nikada nisam baπ in, ali Bogu, najveÊem πefu,
njemu sam vaæan i svejedno mu je ako drugi to ne
razumiju. U inat podrugljivcima, uËinit Êe me uspjeπnim.
Bog je naπa velika πansa. Jer on ima neπto upravo za
male. To je tako bilo prije i tako je joπ i danas. A sada
dolazi ono najbolje. Ne radi se samo o tome da je Isus
super zato πto nam æeli oprostiti grijehe i ponovno doÊi i
tako, veÊ se radi o joπ neËemu: traæe se hobiti! To je moja
i tvoja velika πansa da doæivimo neπto veliko.
Isus je, naravno, veÊ osigurao pobjedu. Tada, na
Golgoti, –avlu je razbio lubanju. No u njegovoj je prirodi
da nam dopusti sudjelovanje u tom povijesnom boju. U
Gospodaru prstenova uoËljivo je kako neki, doduπe,
igraju glavnu ulogu, no potreban je svaki pojedinac da bi
pobjeda naposljetku bila savrπena. Svatko igra odreenu
rolu da bi knjiga bila uistinu genijalna. I na koncu je
82
svatko happy s ulogom koju je dobio. Za svakoga je
upravo ta bila ona prava.
To je æivot u izobilju. Isus nas poziva u sasvim novu
dimenziju. Sudjelovat Êemo u borbi protiv sila tame. Tko
se povjeri Isusu, dobiva zadatke, a æivot mu postaje
(smislena!) pustolovina.
Ja? Zadatak od Boga? Ta pogledaj me, molim te, sasvim
sam obiËan Ëovjek, donja srednja klasa. Dakle, to sigurno
nije za mene.
Traæe se hobiti! Bog ne traæi elitu, jer ona najËeπÊe
zakaæe. Takvi su ljudi predobri. Ne trebaju milost, uzdaju
se uvijek u svoj dobar karakter i tko zna πto sve joπ ne, no
onda ipak zakaæu. Zato Bog traæi hobite - ljude koji si ne
umiπljaju previπe o sebi, ali su spremni beskompromisno
Ëiniti ono πto im Bog kaæe.
U hobitima ima viπe no πto se misli. Moæda se oni boje,
osjeÊaju slabi i beskorisni kao komad prtljage, no u
odluËujuÊem trenutku neÊe ustuknuti. - Vrijedi li to za
tebe?
Isus je doπao da bi preuzeo tvoje breme, dao ti mir i
poslao te u svijet sa svojom porukom. Vodi te putem koji
je za mnoge out. Kada poeπ tim putem, moæda Êe te neki
smatrati “mrtvim? (to je doæivio Bilbo, a i Frodo i njegovi
prijatelji). Pa ipak, isplati se poÊi tim putem, Ëak i ako to
ponekad znaËi da se moramo odreÊi drugog doruËka. Do
sada se svatko tko je slijedio Gandalfov poziv vratio i
prebogat. Pogledaj samo hobite na kraju, kada cijeli Shire
opet dovedu u red i moÊnoga Sarumana i njegovo
druπtvo, prosto reËeno, izbace udarcem noge u straænjicu.
I ti si pozvan na takav æivot! HoÊeπ li slijediti poziv?
Nadam se da je u tebi viπe od Tooka nego Bagginsa.
Isus je poput Gandalfa, on kuca na tvoju hobitsku
kolibicu i govori: “Doi, Ëekaju te pustolovine!” To uopÊe
nisi æelio, barem ne takve pustolovine. Uvijek si to
zamiπljao nekako drukËije. No moraπ se odluËiti. Ili Êeπ
ostati u nevjeri i potratiti sve πto si Ëuo u razgovoru s
prijateljima a là Timm Sandigmann ili Êeπ se odvaæiti na
skok i slijediti zov.
83
 I to ovako:
1. PrihvaÊaπ da Shire nije jedini svijet:
Uviaπ da su Bog i –avao realnosti koje djeluju u tvom
æivotu.
Uviaπ da sa smrÊu ne prestaje sve. Uviaπ da je smisao
ovoga æivota nalaæenje puta kako bismo vjeËnost proveli
u svjetlu, a ne u vjeËnoj tami. Uviaπ da je Bog potpuno
dobar i da je kod njega istinski æivot. On nije lik iz
dosadnih bajki za malu djecu.
Bezumnik reËe u srcu: “Nema Boga.”
Pokvareni rade gadosti..
Ps 14:1
Strah je Gospodnji poËetak spoznaje.
Izr 1:7
Odreeno [je] ljudima jedanput umrijeti, a
nakon toga - sud.
Heb 9:27
Bog te ljubi. On ti æeli dobro.
Dn 10:19
2. PrihvaÊaπ priËu o sjenci proπlosti:
Uviaπ da si ti i svi ljudi izgubljeni greπnici koji trebaju
spasenje. Uviaπ da te Sotona progoni i da Êe te sigurno
odvesti u propast ako ne posluπaπ πto ti govori Biblija.
Jer su svi sagrijeπili i liπeni su slave Boæje.
Rim 3:23
PlaÊa za grijeh je smrt.
Rim 6:23
84
Njegov zli duh i sada djeluje u sinovima
neposluπnosti.
Ef 2:2
I smrt i pakao bijahu baËeni u jezero
ognjeno - to je druga smrt.
I tko god se ne nae zapisan u Knjizi
æivota, baËen bi u jezero ognjeno.
Otk 20:14-15
©to mi je Ëiniti da budem spaπen?
Dj 16:30
3. PrihvaÊaπ da Gondorom mora vladati kralj:
Uviaπ da si samo upravitelj i da je potpuno promaπeno
to πto si dosad æelio biti svoj gospodar. »iniπ radikalan
zaokret i to priznajeπ i Bogu. Otprilike ovako: ”Boæe, ti si
moj tvorac, uviam da sam dosad krivo æivio jer te nisam
baπ ozbiljno shvaÊao. Æao mi je πto nisam æivio na naËin
koji bi prvenstveno tebe radovao, veÊ sam viπe ili manje bio
sam sebi bog. Molim te, oprosti mi. Æelim prihvatiti tvoga
kralja. Æelim da Isus bude gospodar i kralj nad mojim
æivotom.”
“Ja sam GOSPODIN Bog tvoj. Nemoj imati
drugih bogova uza me.
Izl 20:2-3
Isus reËe: “Ja sam Pastir dobri. Ovce moje
glas moj sluπaju; ja ih poznajem i one idu
za mnom; ja im dajem æivot vjeËni te neÊe
propasti nikada.”
Iv 10:11.27-28
K svojima doe, a njegovi ga ne primiπe. A
svima koji ga primiπe dade moÊ da postanu
85
 djeca Boæja, onima koji vjeruju u njegovo
ime.
Iv 1:11-12
4. PrihvaÊaπ da je Spasitelj nosio prsten na vlast-
itom tijelu:
Uviaπ da su i tvoji grijesi doveli Isusa na kriæ. Zato
sada æeliπ prekinuti s grijesima. Reci to Isusu! Otprilike
ovako: Gospodine Isuse, hvala ti πto si za mene dopustio
da te pribiju na kriæ. Hvala πto si tamo platio za moje
grijehe. Sada uviam da sam napravio priliËno gluposti i
zbog toga se uistinu kajem. Zato, uz tvoju pomoÊ, æelim
uËiniti kraj tim grijesima: Molim te, oprosti mi za ... (Sada
Êeπ nabrojati sve grijehe kojih si svjestan i poimence ih
priznati) ... Gospodine Isuse, molim te, oslobodi me ovih
grijeha jer me uniπtavaju i bez tvoje pomoÊi neÊu ih se
osloboditi.
P RIZNATI GRIJEHE ZNA Ë I PREKINUTI S NJIMA . S VE DRUGO
JE MNOGO DIMA NIZA π TO . I SUS NAM NE Ê E OPROSTITI
GRIJEHE KOJE ÆELIMO ZADRÆATI U SVOME ÆIVOTU .
Njega koji nije upoznao grijeha, zbog nas je
grijehom uËinio da mi postanemo
pravednost Boæja u njemu.
2 Kor 5:21
Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je on i
pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od
svake nepravednosti.
1 Iv 1:9
5. PrihvaÊaπ da je tvoj Spasitelj nosio plaπt ludosti
Uviaπ da moraπ slijediti Isusa na uskom putu. Ako su
ljudi njega ismijavali, onda je normalno da se to dogodi i
tebi. (Misli jednostavno na ovo: tko se zadnji smije,
najslae se smije). Isus je autsajder u svijetu (sada, ali to
86
Êe se joπ promijeniti), ipak pristajeπ uz njega. Ti nisi tajni
sljedbenik, ne sramiπ se priznati svoju vjeru. Sandigmanni
te ne smiju zastraπiti.
Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene
mrzio prije vas. Nije sluga veÊi od svoga
gospodara.Ako su mene progonili, i vas Êe
progoniti.A sve to Ëinit Êe vam zbog mog
imena.
Iv 15:18.20-21
Jer tko god se postidi mene i mojih rijeËi ,
njega Êe se i Sin ËovjeËji (tj. Isus) postidjeti
kad doe u slavi svojoj i OËevoj.
Lk 9:26
Jer ako ustima svojim ispovijedaπ da je
Isus Gospodin, i u srcu svome vjerujeπ da
ga je Bog uskrisio od mrtvih - bit Êeπ
spaπen.
Rim 10:9
6. PrihvaÊaπ da pothvat moæe uspjeti samo ako je
druæina vjerna
Uviaπ da Isusa ne moæeπ slijediti sam, veÊ je to
zajedniËki put sa sudruzima. PrikljuËi se onima koji
vjeruju u Isusa kao osobnog Spasitelja i ravnaju se prema
Bibliji. To je straπno vaæno. Jer, ne zaboravi: ne samo da
je Bog realnost, veÊ i sile tame. Ako si potpuno sam na
putu, vjerojatno neÊeπ stiÊi daleko. Kao netko tko slijedi
Isusa, sliËan si nositelju Prstena (Isus je veliki nositelj
Prstena, a ti ga slijediπ!), a nositelj Prstena nikada ne bi
trebao putovati sam. Osobito hobit! Nabavi si Bibliju i
svakodnevno je Ëitaj (poËni s Novim zavjetom). Isto tako,
svakodnevno razgovaraj s Bogom. U struËnom æargonu to
se zove molitva. Molitva, meutim, ne znaËi izgovarati
nekakve fraze koje su ti jednom utuvljene u glavu. Ne,
87
moliti jednostavno znaËi razgovarati s Isusom kao s
prijateljem.

Padne li jedan, drugi Êe ga podiÊi; a teπko

jednomu!
Ako padne, nema nikoga da ga podigne.
Prop 4:10

I pazimo jedni na druge da se potiËemo na

ljubav i dobra djela.
Ne propuπtajmo svoje sastanke, kao πto je
u nekih obiËaj, nego se hrabrimo.
Heb 10:24-25

I bijahu postojani u apostolskom nauku, u

zajedniπtvu, lomljenju kruha i molitvama.
Dj 2:42

Sve ostalo vaæno saznat Êeπ na pustolovnom putovanju.

Sudruzi Êe te dalje upuÊivati, a onaj koji nevidljiv svime
upravlja, poslat Êe vile i vilenjake, Istare i iskusne
poznavatelje πuma na put da ti pomognu.

Tra e se hobti i

88