Vojska Bezgrešne

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
SVETI I BEZGREŠNI U LJUBAVI
Nacionalno središte Vojske Bezgrešne
Pravilo ţivota Vojske Bezgrešne
“Veliča duša moja Gospodina,

klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost sluţbenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaţenom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu
dovijeka.”
(Lk 1, 46-56)
Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

Sva prava pridržana.
www.vojska-bezgresne.hr
VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Ovo Pravilo ţivota
pripada ________________________
upisanom/upisanoj u Vojsku Bezgrešne
dana ___________________________

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
PREDSTAVLJANJE
Reći “pravilo ţivota” znači ukazati na put koji se sastoji od napora i vjernosti, kako
bismo se pribliţili milosti koja je na djelu u neprimjetnosti svagdašnjice… I ne samo to: ovim
izrazom ţelimo ukazati takoĎer i na ţelju otkrivanja, upoznavanja i prodiranja u unutrašnji
prostor jednog modela kršćanskog ţivota koji nije niti improviziran, niti prepušten slučaju.
Tog Isusa, Janje Boţje, što Ga je Ivan opisao kao Onoga Koji stoji meĎu nama, a
Kojega mi ne poznajemo (usp Iv 1, 26) valja svakoga dana ponovno otkrivati u dinamici vjere
koja se oslanja na kontinuitet riječi i djela, te koja se uzdiţe iznad prolaznosti velikih
trenutaka i entuzijazama koji su ograničeni na svega jedan dan.
VB Italije godinama je osjećala potrebu da u ruke uzme jednu malu sintezu, koja bi
posluţila formaciji pojedinaca, te koja bi se prema drugima predstavila vlastitim i
prepoznatljivim karizmatskim identitetom.
Povjeravamo ograncima i Vojnicima Bezgrešne ovo Pravilo ţivota VB prigodom 60-
godišnjice mučeništva o. Kolbea, u nadi da ćemo se, spominjući se njegova čina ljubavi,
uistinu stati skrbiti o svima onima kojima su “dani odbrojeni” poradi tegoba, grijehâ,
siromaštva ili bolesti. Sve to u svijesti da se – iznad svega, te bez ikakve naše zasluge –
Providnost brine za nas.
MARIA STELLA BENEDETTI

nacionalna predsjednica
fra GIUSEPPE FORLAI

duhovni voĎa
2. veljače 2001.
Prikazanje Isusovo u Hramu i
čišćenje Marijino

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Kratice
GS: Glavni Statut VB, Rim, 1998.
SK: Spisi Svetog Maksimilijana M. Kolbea, ENMI, Rim, 1997.

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
VOJSKA BEZGREŠNE
Međunarodna javna udruga vjernikâ

Katoličke Crkve
koju je 1917. utemeljio o. Kolbe
CILJ
Pomoći kršćaninu da ţivi trajan proces obraćenja i nasljedovanja Gospodina, po

primjeru Bezgrešne Djevice, ţene slušanja i iščekivanja. Ţivjeti hrabro i ponizno misionarsku
duhovnost za evangelizaciju. Imati revnost za dolazak Kraljevstva Boţjega, kao i srce uzora –
o. Kolbea.
SREDSTVA
Molitva, zajednički ţivot, iskazivanje milosrĎa prema starima, utamničenima,

obiteljima u teškoćama, kao i svim ţenama i muškarcima kojima je povrijeĎeno dostojanstvo
Boţjih stvorenja, preko dragovoljnog rada. Širenje marijanskog tiska i Čudotvorne medaljice.

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
UDRUGA
VOJSKE BEZGREŠNE
KAKO JE PRIKAZUJE SVETI MAKSIMILIJAN
(1938.)
1) Nešto o povijesti
Vojska Bezgrešne nije prekomjerno drevna udruga; pojavila se u Rimu godine 1917., na
MeĎunarodnom kolegiju franjevaca konventualaca.
Dana 2. siječnja 1922., Vojska je ishodila pravni status unutar Crkve, u svojstvu “Pia
Unio”, vjerske udruge, i to preko dekreta kardinala Pompilja, vikara Svetoga Oca za rimsku
biskupiju:
“Uz ţivu ţelju da se poboţnost prema presvetoj Djevici posvuda širi, svojim autoritetom u
kanonskom smislu uspostavljamo vjersku udrugu koja će djelovati pod nazivom “Vjerska
udruga Vojske Bezgrešne”, u kapeli serafskog kolegija franjevaca konventualaca u Rimu i
odobravamo njeno utemeljenje. Iz sjedišta vikarijata, 2. siječnja 1922., kardinal Basilio
Pompilj, apostolski vikar”.
Četiri godine kasnije, 18. prosinca 1926., Sveti je otac Pio XI promovirao “Brevijar”
kojim je dodijelio brojne oproste upisanima u “Vojsku Bezgrešne”, dok je 23. travnja 1927.
taj isti Papa Pio XI još jednim “Brevijarom” uzdigao Vojsku Bezgrešne na dostojanstvo
“Primarie”.
Kojem cilju teţi Vojska Bezgrešne? Koji su uvjeti pripadnosti udruzi? Kojim se
sredstvima sluţi?
2) Cilj
Cilj je Vojske Bezgrešne: “Dati se na djelo obraćenja grešnikâ, nevjernikâ, skizmatikâ,

itd., no nadasve masonâ, kao i na djelo posvećivanja sviju, i to pod zaštitom i po zagovoru
Bezgrešne.”
Njen je cilj, dakle, nastojanje oko obraćenja grešnikâ, nekatolikâ, kao i posvećenja
sviju, odnosno, ljubav spram svih ljudi, neovisno o vjerskim i nacionalnim razlikama, kako bi
ih se privelo k sreći što ju predstavlja pribliţavanje Bogu, ishodištu svake sreće, kao i
konkretna ljubav spram Boga, a to je posvećenje.
Sve to pod zaštitom i uz zagovor Presvete Djevice Marije Bezgrešne. Svi dobro
znademo kako je Mariju Bog učinio Posrednicom svih milosti. Uistinu, nitko se ne obraća niti
se posvećuje bez milosti Boţje, budući je upravo milost Boţja uzrokom obraćenja i
posvećenja; duša, naime, ţeli suraĎivati s takvom milošću. Radi toga se, meĎutim, ne moţe
govoriti niti o obraćenju niti o posvećenju bez pomoći Bezgrešne, Majke boţanske milosti. U
tom smislu, što se više netko pribliţi toj Djeliteljici boţanskih milosti, to će više milosti
primati; to će se lakše posvetiti i sudjelovati u posvećenju svoga bliţnjega. Logično je, dakle,
da se djelo obraćenja i posvećenja duša započimlje pod zaštitom i uz posredništvo Bezgrešne.
3) Uvjeti

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Ali, koji su uvjeti za pripadnost VB? (VB = “Vojska Bezgrešne”, dok je meĎunarodna
kratica MI, prema latinskom izvorniku: “Militia Immaculatae”, op. prev.).
Onaj tko ţeli dati svoj doprinos djelu ţrtvovanja za druge mora, očigledno, početi od
sebe. On se sâm, dakle, treba uvijek sve više pribliţavati Bezgrešnoj, kako bi od Nje zadobio
milosti koje će mu pomoći ljubiti Boga na sve savršeniji i konkretniji način u svakom trenutku
svog svakodnevnog ţivota. Najsavršeniji je oblik pribliţavanja potpuno predanje, posveta
sebe kao predmeta i kao vlasništva. Stoga je, dakle, glavni i suštinski uvjet pripadnosti Vojski
Bezgrešne potpuna posveta sebe Bezgrešnoj.
Takva posveta, meĎutim, ne zahtijeva napuštanje svijeta i obitelji i ulazak u samostan.
Ne! Moguće je itekako se nastaviti pošteno baviti svojim poslom, jedino što sada nismo više
mi sami ti koji prikazujemo taj naš svakodnevni posao Bogu, već to čini Ona, Bezgrešna,
čijim smo postali vlasništvom. Marija, pak, prikazuje sve to ne kao da bi bilo naše, manjkavo
i puno nesavršenosti, već kao Svoje osobno vlasništvo, budući da mi, zajedno sa svime što
posjedujemo, pripadamo Njoj. Shodno tome i svaki naš rad pripada Njoj. Bezgrešna,
meĎutim, ne moţe Bogu prikazati ništa što bi na sebi imalo i najmanju mrljicu grijeha. Eto,
stoga, kako u Njenim bezgrešnim rukama naši nesavršeni čini postaju čisti, bez ljage, te u
tom smislu neizmjerno dragocjeniji. Radi toga onaj koji postanje dijelom VB moţe ostati u
svome staleţu i u svojoj profesiji, pa ipak, svjestan svoje pripadnosti Bezgrešnoj, na sasvim
se poseban način skrbi oko toga da bi njegov ţivot bio sve dostojniji atributa sina, vlasništva,
predmeta, itd. Riječju, nastoji pripadati Njoj u najstroţem smislu riječi.
I ne samo to, već, uvidjevši koliku slatkoću donosi pribliţavanje Bezgrešnoj, koliku
snagu u kušnjama, koliku utjehu u teškoćama, nastoji sve to – tu svoju sreću – podijeliti s
onima koji ga okruţuju, privesti ih sve Bezgrešnoj, kako bi za Nju osvojio njihova srca;
nastoji, dakle, postati istinskim Njenim Vojnikom.
Već i sama pomisao na to da tolike duše ne poznaju još čak niti ime Marijino, ne daje
mu mira. Ţelio bi za Nju osvojiti čitav svijet, uvesti Bezgrešnu u svako srce koje kuca i koje će
ikada kucati pod suncem, kako bi Ona ta srca prosvijetlila preobiljem milosti, ogrijala ih
ljubavlju Svoga majčinskoga srca, te u njima upalila plamen ljubavi prema Bogu, prema
Boţanskom Srcu Isusovu. Svjestan je, meĎutim, da nije kadar sâm se prihvatiti takvog
ogromnog posla, te shvaća kako Sama Bezgrešna treba da djeluje u njemu i po njemu na
ljude s kojima ţivi, te se stoga na još savršeniji način prikazuje kao vlasništvo Bezgrešne, kao
poslušno sredstvo u Njenim bezgrešnim rukama.
U tom je smislu prvi i temeljni uvjet sljedeći: “predati se posvema Bezgrešnoj kao
sredstvo u Njenim bezgrešnim rukama”.
Postoji i drugi uvjet, a to je nošenje Čudotvorne medaljice. Nije riječ o suštinskom
uvjetu, ali on svakako predstavlja vanjski znak potpune nutarnje predaje Bezgrešnoj.
Ta se medaljica obično naziva “Čudotvornom”, budući da je izvela nebrojena
obraćenja. Bezgrešna neprestano spušta nebrojene i najraznolikije milosti na one koji je s
vjerom nose na grudima.
Medaljica potječe iz godine 1830. Sama ju je Bezgrešna otkrila Katarini Labouré,
novakinji sestara milosrdnica u Parizu. Veliki broj primljenih milosti potvrĎuje
vjerodostojnost ovog ukazanja.
Za pravno valjanu pripadnost VB i dioništvo u oprostima koji su joj dodijeljeni,
neophodno je biti kršten, te biti članom Katoličke Crkve. Nadalje je potrebno unijeti svoje
ime i prezime u registar članova u jednome od kanonski uspostavljenih sjedišta Vojske.

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
4) Sredstva
Kojim se sredstvima sluţi VB?

Dobrim primjerom, molitvom, trpljenjem i radom: uobičajena su to sredstva kojima
se promiče dobrobit duša. Primjer potiče na nasljedovanje; molitva, ţrtva i trpljenje privlače
boţanske milosti, dok izvanjska djelatnost dovodi do obavljanja zadatka, budući da se duša
koja se ţeli uzdići do dobra ne opire svjesno boţanskoj milosti, jer je obično krase šutljivost i
diskrecija.
Vojska se Bezgrešne, dakle, sluţi svakim – razumije se, dopuštenim – sredstvom, koje
bi moglo dovesti do cilja.
Što se tiče molitve, članovi se nastoje – koliko je moguće – obratiti Bezgrešnoj barem
jednom na dan sljedećim zazivom, koji je otisnut na Čudotvornoj medaljici: “O Marijo, bez
grijeha začeta, moli za nas koji se Tebi utječemo i za sve one koji se Tebi ne utječu, a
naročito za neprijatelje Svete Crkve i za sve one koji su Tebi preporučeni.” Na taj način,
ovom kratkom molitvom, oni u zagrljaj primaju sve ostale članove, kao i sve ostale duše
razasute po čitavome svijetu.
Ono što svatko moţe osobno učiniti za Bezgrešnu i za duše, prepušteno je revnosti i
nahoĎenju pojedinaca. Neki se okupljaju u skupine uz jednu stroţu organizaciju sastanaka, te
na svojim sastancima zajednički utvrĎuju planove za rad, preispituju rezultate svoga
djelovanja, te biraju upravni savjet. Ova vrsta tješnjeg povezivanja nije obvezna, meĎutim,
tamo gdje je to moguće, moţe se uspostaviti. U svakom slučaju, čak i druge udruge u
globalnom smislu postaju dijelom VB.
5) Suština i duhovnost VB
Suština se VB sastoji u činjenici da ona pripada Bezgrešnoj na bezuvjetan, neopoziv i

bezgraničan način; da u svakom pogledu pripada Bezgrešnoj. Stoga onaj koji uĎe u VB i
postane njenim dijelom postaje u potpunosti vlasništvom Bezgrešne. Samim tim činom postaje
ujedno i Isusovim vlasništvom, kao što Marija pripada Isusu. Ukoliko savršenije pripadamo
Njoj, utoliko smo na savršeniji način Isusovi, no uvijek u Njoj i po Njoj: dakle, na najlakši i
najsigurniji način. Preko Isusa, potom, postajemo vlasništvom Boţjim. Pripadati Bezgrešnoj
stoga predstavlja suštinu VB.
Pokret se nazivlje “Vojskom”, budući da se onaj koji je njegovim dijelom ne
ograničava samo na potpuno predanje Bezgrešnoj, već nastoji – koliko je do njega – za Nju
osvojiti ujedno i srca drugih, kako bi Joj se i oni na isti način predali. On za Nju ţeli osvojiti
što je moguće veći broj srdaca, srdaca svih onih koji sada ţive, te koji će ţivjeti u bilo kojem
vremenu do svršetka svijeta.
To je suština Vojske Bezgrešne.
No, koja je njena duhovnost?
Duh je taj koji daje ţivot, koji pokreće. Duhovnost VB stoga mora oţivljavati sve
njene pripadnike, kako bi postajali sve savršenijim vojnicima Bezgrešne; kako bi svakoga
dana u sve većoj mjeri postajali predmetima i vlasništvom Bezgrešne, te kako bi sa sve većim
ţarom za Nju osvajali srca svojih bliţnjih.
Što više budu oţivljeni tim duhom, to će u većoj mjeri biti vojnici Bezgrešne.
Za utjehu revnim dušama valja kazati kako se suština predaje vlastitoga bića
Bezgrešnoj ne sastoji u mislima trajno upravljenima Njoj, već u volji. U tom smislu osoba
VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
predana savjesnom obavljanju svojih duţnosti ne prestaje biti vlasništvom Bezgrešne, iako u
datom trenutku moţda na Nju i ne misli.
6) Oprosti
Oprosti dodijeljeni članovima VB dijele se na potpune i djelomične. Da bi se zadobio

potpuni oprost, valja – uz molitve izmoljene u crkvi na nakanu Svetoga Oca, pristupiti
takoĎer i Svetoj ispovijedi, te Svetoj Pričesti. Ispovijed se moţe obaviti do osam dana
prethodno ili naknadno. U svakom slučaju, onaj tko ima običaj ispovijedati se dvaput
mjesečno ne treba ponovno pristupiti tome sakramentu kako bi imao pravo na potpuni oprost.
Čak se i Sveta Pričest moţe primiti na dan na koji se prima oprost, kao i uoči njega, odnosno
tijekom maločas navedene osmine.
7) Kako sve to izgleda u praksi
Onaj tko ţeli stupiti u VB:
a) treba za to odabrati dan koji će mu biti najpogodniji, a na koji se ţeli upisati u VB i

zadobiti potpuni oprost dodijeljen onima koji pristupaju ovome pokretu, te o tome
izvijestiti Niepokalanow;
b) nakon što primi Čudotvornu medaljicu i potvrdu upisa u VB, izmoliti – na prethodno
odabran dan – čin posvete priloţen na navedenoj potvrdi upisa. Nema nikakvih
obveza davanja novčanih priloga – niti na dan upisa, niti ubuduće, iako je svatko
slobodan u bilo kojem trenutku dati dobrovoljni prilog za sve veći razvoj stvari
Bezgrešne u čitavome svijetu.
Bio bih uistinu sretan kada bi ovih nekoliko riječi moglo potaknuti mnoge, uistinu
mnoge duše, na pribliţavanje našoj duhovnoj Majci, Mariji Bezgrešnoj, kao i na
posvećivanje radu na osvajanju sve većeg broja srdaca za Nju, te – preko Nje –
Presvetom Srcu Isusa, Boga i Čovjeka.
o. Maksimilijan Kolbe
(SK 1226)

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
SLIJEDITI KRISTA
POVJERAVAJUĆI SE MARIJI
Uz kriţ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina,
i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci:
“Ţeno! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi.
Iv 19, 25-27
I jedan me od starješina upita: “Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle doĎoše?”
Odgovorih mu: “Gospodine moj, ti to znaš.” A on će mi: “Oni doĎoše iz nevolje velike i
oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj. Zato su pred prijestoljem Boţjim i
sluţe mu dan i noć u hramu njegovu, i Onaj koji sjedi na prijestolju razapet će Šator svoj nad
njima. Neće više gladovati ni ţeĎati, neće ih više paliti sunce niti ikakva ţega jer – Jaganjac
koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ ţivota. I otrt će Bog
svaku suzu s očiju njihovih.”
Otk 7, 13-17
1 - Evo ti majke (usp GS 1-5)
Vojnik Bezgrešne je kršćanin koji, njegujući bliskost s Gospodinom Raspetim i

Uskrslim, prima kao dar Mariju Bezgrešnu kao potporu na putu, te kao uzor vjere. U riječima
“Evo ti majke” – gotovo oporuci umirućega Isusa upućenoj odabranome učeniku – Vojnik
Bezgrešne se neprestano napaja na izvoru trezvene i suštinske marijanske duhovnosti,
utemeljene na Isusovu daru.
Posveta-predaja Bezgrešnoj postaje tako dodatnim sredstvom trajnog oţivljavanja
krsne milosti, kako bi je se ostvarilo u trajnom ozračju obraćenja i sebedarja. Cilj je posvete-
predaje Mariji postati “drugi Krist”, odnosno, svoje srce postaviti tik uz Srce Gospodina
Isusa, kako bi nas On preobrazio.
2 – Karizma utemeljitelja
Vojnik Bezgrešne pronalazi u ishodištu svoje pripadnosti organizaciji karizmu svetog

Maksimilijana M. Kolbea, franjevca konventualca, svećenika, misionara “od zanata”, čovjeka
milosrdna, sveg proţeta ljubavlju prema Majci njegova Gospodina, kao i prema bliţnjemu.
Karizmu o. Kolbea pohranila je Vojska Bezgrešne, meĎunarodna javna udruga
vjernikâ, uz koju kršćanin slobodno vezuje svoj ţivot preko zajedništva duha i djela
opisanoga u glavnome Statutu VB.
Pohranjivati, čuvati karizmu – što je zadatak svakog Vojnika Bezgrešne – ne znači
“konzervirati” ili mehanički opetovati prošlost, već je reinterpretirati uz otvorenost Duhu,
maštu i poduzetnost, te marijansko-misionarski ideal o. Kolbea. Ništa doista nije više strano
kolbeovskome duhu od duhovne lijenosti koja je sklona u svijetu nastavljati modele misli i
djelovanja koji više nisu niti aktualni niti provodljivi.
3 – Franjevački korijen VB

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Sveti je Maksimilijan bio čovjek evanĎeoskog ţivota i kao takav istinski franjevac,
obuzet oduševljenjem za mistični i misionarski ideal Franje Asiškog. Vojnici Bezgrešne - čak
i onda kada dolaze iz različitih redovničkih provenijencija – ne zaboravljaju taj karizmatski i
povijesni korijen, koji je neophodan za ispravno tumačenje kolbeovske karizme. Teško bi
bilo objasniti odreĎene odlike Vojske, a da ih se ne stavi u okruţje duhovnosti Siromaška:
evanĎeosko siromaštvo, misionarnost, ljubav spram svakome stvoru (pa i onom
najbjednijem), te, općenito, duhovne i obrazovne vrijednosti što su ih franjevci stoljećima
vezali uz štovanje Bezgrešnog Začeća Marijina.
O. je Kolbe, utemeljivši VB, ţelio da ona bude sredstvom rasta, kako bi čitava
franjevačka obitelj spoznala hitnost širenja Kraljevstva Boţjega, - odgovarajući pritom na
ispravan način potrebama modernoga čovjeka.
Još i dublje, Franjo se Asiški pojavljuje pred očima Vojnika Bezgrešne kao
uzorni kršćanin koji odbacuje svaku dotadašnju sigurnost kako bi postao Glasnikom Velikoga
Kralja i vitezom Gospoje Siromaštine. Čin prepuštanja Ocu Nebeskom, što ga je Franjo
izvršio u doslovnom i simboličnom smislu kroz gestu skidanja i izlaganja nagosti pred
biskupom i svojim sugraĎanima, Vojniku Bezgrešne ukazuje na sastavni dio predanja Mariji.
“Skinuti” sebe, kako bismo se odjenuli vjerom, kao i siromaštvom Ţene iz Nazareta.
Svaki nas Dan Bog dotiče

svojom Riječju,
svaki nas dan poziva
pod Kriţ Sina, kako bismo iznova
primili Mariju. Nije uvijek lako.
Često smo u napasti zatvoriti vratâ
svoje kuće.
Eto zašto povjeriti se Mariji znači
trajno obraćenje, postavljanje
sebi velikih pitanja…
Znajući, pritom, kako traţiti već znači i naći,
te kako je i sâm put već ujedno i cilj.
O. Kolbe ti govori
Bezgrešna: evo našeg ideala.

Pribliţiti se Njoj, postati sličnima Njoj, dopustiti da Ona zaposjedne naše srce, kao i
čitavo naše biće, da Ona ţivi i djeluje u nama i preko nas, da Ona sama ljubi Boga našim
srcem, da Joj pripadamo bez ikakve zadrške: evo našeg ideala.
Ţariti u atmosferi, pridobivati duše za Nju, tako da se pred Njom otvore i srca naših
bliţnjih, sve dok Ona ne proširi svoje carstvo u srcima svih onih koji ţive na bilo kojem kutku
zemlje, neovisno o razlikama rase, nacionalnosti, jezika, te u srcima svih onih koji će ţivjeti u
bilo kojem povijesnom trenutku, sve do kraja svijeta: evo našeg ideala.
Štoviše, da se Njen ţivot sve više ukorjenjuje u nama, iz dana u dan, iz sata u sat, iz
trenutka u trenutak, i to bez ikakvog ograničenja: evo našeg ideala.
SK 1210

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Tada ćemo biti Njeni, pripadat ćemo Bezgrešnoj, bezgranično, savršeno, tako da
ćemo gotovo postati Ona sama. Ona preko nas ljubi dobroga Boga. Ona našim siromašnim
srcem ljubi Svog Boţanskog Sinka. Postajemo kanal ljubavi Bezgrešne prema Isusu, a Isus,
gledajući nas kao vlasništvo, te gotovo dio Svoje preljubljene Majke, ljubi Nju u nama i po
nama. Kakva prelijepa otajstva!…
SK 508
Presveta Djevica Marija nije neka bajka ili legenda, već ţivo biće koje ljubi svakoga
od nas, pa ipak nije dovoljno poznata, niti je njena ljubav dostatno uzvraćena; stoga je
potrebno posvuda naviještati njeno ljubavlju ispunjeno djelo, a to se sasvim dobro moţe činiti
i putem revije.
SK 884
Ţivot je kratak; nakon smrti se ne stječu zasluge. Ovo je vrijeme za posvećenje.
ţivot___ v j e č n o s t (v. sliku na str. 29 izvornika, op. prev.)
SK 987 B
S MARIJINOM VJEROM
Egzistencijalna dimenzija
U šestome mjesecu posla Bog anĎela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret k
djevici zaručenoj s muţem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
AnĎeo uĎe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Na tu se riječ ona smete
i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anĎeo joj reče: “Ne boj se, Marijo! Ta našla si
milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat
će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i
kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.”
Nato će Marija anĎelu: “Kako će to biti kad ja muţa ne poznajem?” AnĎeo joj odgovori:
“Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Boţji.
A evo tvoje roĎakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom
prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!”
Nato Marija reče: “Evo sluţbenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” I anĎeo otiĎe
od nje.
Lk 1, 26-38
Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše
dvanaest godina, uziĎoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a
dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je meĎu
suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu traţiti meĎu rodbinom i znancima. I kad ga ne
naĎu, vrate se u Jeruzalem traţeći ga.
Nakon tri dana naĎoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga
slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a
majka mu njegova reče: “Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja ţalosni smo te

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
traţili.” A on im reče: “Zašto ste me traţili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca
mojega?” Oni ne razumješe riječi koju im reče.
I siĎe s njima, doĎe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova briţno čuvala sve ove
uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Lk 2, 41-52
4 – Ništa novo pod suncem?
Moţe li se proţivjeti dan brinući se samo o najpotrebnijem? Moţe li se ostati ovako,

usredotočen na sitne ţivotne radosti, otimljući od vremena okus jednog drugačijeg dana?
Svakako, svako se toliko nad sunce nadviju oblaci, te nas pogodi neko trpljenje, gubitak
drage osobe, ili njen odlazak, što nas onda “probudi”. U jednom trenutku, male stvari za
kojima smo teţili postaju nevaţne. Mrţnja koja traje, ponovljeni grijeh, ili bilo kakav
neuspjeh, čine nevaţnima čak i najdraţe stvari. Je li to ţivot? Nekontrolirana i hirovita
izmjena zadovoljstva i razočaranja, ljubavi i mrţnje … ţivota i smrti?
“Zrak se već osjetno bio osvjeţio, tako da je navečer bilo moguće ispruţiti se
komotno na stolicu u vrtu i promatrati zvijezde što svijetle na svodu nebeskom. Ja bih tako,
sjedeći na stolici, pozorno promatrao zvijezde”. Evo kako piše o. Kolbe.
Onaj koji za trenutak ima hrabrosti zaustaviti se i uzdići oči prema nebu brzo će
naučiti postavljati si ispravna pitanja! Nemoguće je traţiti odgovore kada se ne postavljaju
ispravna pitanja, bez suštinskih upita.
Promatrati nebo i postavljati si prava pitanja: čemu smrt? bol? prolaznost
radosti? promjenjivost vlastitih ţelja? U tome je sve!
Vjerojatnije je da će si pitanja koja osobu otvaraju vjeri postaviti osoba u
traţenju, negoli kršćanin “naviknut” na prakticiranje vjere, ili koji sve uzima “zdravo za
gotovo”. Razlog je tome vrlo jednostavan: Isus nema što reći onome koji si ne postavlja
pitanja.
Odakle onda krenuti?
Mariju je dotakla milost, te se osjetila ljubljenom oduvijek i dovijeka. Ona, odabrana,
predodreĎena biti Majkom, započela je biti učenicom u trenutku kada je primila posjet
AnĎela Boţjega. Ţivot vjere započinje upravo tu: kada se odjednom osjetimo osobno
pohoĎeni od strane Boga Koji postaje bliskim mojoj neznatnoj egzistenciji. On se ne
objavljuje u Hramu, u uzvišenosti ţrtve (kao što je to bio slučaj sa Zaharijom, ocem Ivana
Krstitelja), već u malenosti Nazareta.
Kada primim posjet od Gospodina, poput Marije, uvijek ću se čuditi činjenici kako je
On došao k meni da bi se zaustavio, da bi mi bio prijateljem u mojim dubokim pitanjima.
Daleki Bog tako postaje Bog Prijatelj u trenutku u kojem prema nebu uputim suštinska
pitanja.
Marija je vjernica istinskih pitanja, budući da ţeli znati: “Kako će to biti kad ja muţa
ne poznajem?”
Moţda i nećemo uvijek uspjeti odgovoriti na pitanje čemu zlo, čemu bol, čemu osobni
neuspjesi … U Mariji nam je, meĎutim, dano shvatiti kako se pravo pitanje što ga trebamo
postaviti odnosi na ono “kako” u ţivotu: kako ću se suočiti s ovom situacijom? Kako ću
uspjeti podnijeti posjet sestrice smrti?

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Dalekom se Bogu upućuje pitanje “zašto” … dok se Bogu Prijatelju, Koji je dijelom
povijesti, upućuje pitanje “kako” … Nije posrijedi igra riječi, već temeljna razlika vjere.
Eto polazišne točke kršćanskog ţivota: pitanje “kako”. Kako pronaći smisao? Kako se
osjetiti voljenim? Kako biti sretan? Jedino na taj način moţemo postati pozvani i izići iz
anonimnosti.
U suvremenom društvu nije više dovoljno biti kršten, upisan u “registar” vjernikâ, kao
što niti nije dovoljno pripadati nekoj zajednici, ako nemamo duboku svijest o tome da nas je
pohodila milost koja oprašta, koja briše naše grijehe.
Navještenje nas uči kako se vjera ne “nabavlja” na “trţnici” vjerskih ponuda, već se
ona prima u tišini povijesti, u našem nutarnjem Nazaretu.
Kako evanĎeoska “avantura” započinje posjetom anĎela siromašnoj plebejki, tako i
svaka priča o vjeri, bila ona pojedinačna ili zajednička, započinje od slušanja i postavljanja
pitanja, od posjeta Onoga Koji će moju sreću učiniti trajnom, a bol slatkom.
“Ništa novo pod suncem” vrijedi samo za onoga tko još nije otkrio kako je pohoĎen
od samoga Boga.
5 – Izgubiti i pronaći Isusa
Dječak Isus odlazi u Hram sa svojima, kako bi proveo svoju prvu Pashu u Jeruzalemu.
Blagdanski su dani minuli i karavana s kojom je Isus bio pošao ka Svetome Gradu vraća se
kući. Marija i Josip odjednom otkrivaju kako su izgubili sina. Pronaći će ga tri dana kasnije u
Hramu, u društvu učiteljâ i pismoznanaca. Isus kao da se čudi njihovoj uznemirenosti: “Zašto
ste me traţili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” Marija nije shvatila te
riječi, ali su je one pogodile u srce, sigurno ne bez stanovite tjeskobe i neizvjesnosti: tko je
zapravo Sin kojega je donijela na svijet?
Čak i učenik koji se odvaţuje na put koji slijedi jedinog Učitelja moţe ponekad
doţivjeti iskustvo da je izgubio Isusa, da Ga više ne prepoznaje! To je sasvim prirodno …
Isus redovito nadmašuje naša očekivanja.
EvanĎeoska “avantura” kršćanina, koja uvijek započinje pohodom boţanske milosti,
otkrivanjem Boga Koji nam postaje blizak, često će se smjenjivati s iskustvom gubitka Isusa.
To je vrlo korisno, jer zahvaljujući tome kršćanin nikada svoju vjeru ne uzima kao gotovu
činjenicu.
Bolje je na trenutak makar i izgubiti Isusa, negoli gajiti sliku Boga koji postoji samo u
našem umu.
Isto je iskustvo Marijino prošla i Magdalena, koja je, očajna, nakon što je izgubila
svoga Učitelja, pošla plakati na grob, pronašavši ga, meĎutim, praznim.
Jedino glas Onoga koji ju je zvao s ljubavlju mogao je u njoj probuditi svijest da se
nalazi pred jednom posve novom i nezamislivom činjenicom, a to je Uskrsnuće.
Izgubiti Isusa znači ujedno i shvatiti koliko nam On nedostaje: onaj kome Gospodin
nije sve u ţivotu nikada neće oplakivati njegovu odsutnost, niti će ikada doţivjeti iskustvo
Uskrsnuća.

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Marija kršćanina uči kako se nikada ne moţe opravdati postignuće nekoga tko se ne
odvaţuje učiniti kvalitativni skok u vjeri. Nije riječ o tome da smo manje ili više dobri, već o
tome da ljubimo, da traţimo Krista, da ţudimo za Njim, i da Mu se snaţno molimo.
6 – Za život
- Kršćanin koji je usvojio marijansku duhovnost o. Kolbea ţivi svoju vjeru kao neprestani
rast prema upoznavanju Isusa Gospodina, Sina Marijina, kao Onoga Koji jedini moţe dati
odgovor na velika ţivotna pitanja.
- Vojnik Bezgrešne se ne boji upita što mu ih mogu postavljati društvo i kultura kao
nekome tko ţivi svoju kršćansku vjeru. Naprotiv, svjestan svojih napora usmjerenih ka
vjeri, prihvatit će ih kao prigodu susreta i rasta svakog čovjeka i svake ţene koji mu
postave pitanje o njegovu ţivotu.
- Vojnik Bezgrešne nikada neće kao gotovu činjenicu uzeti glavni temelj svoje vjere – a ne
samo intelektualnog promišljanja – Uskrsnuće. Ta će ga pretpostavka navesti na ţivljenje
trajnog obraćenja i rasta, ne zadovoljavajući se pritom tek neophodnim minimumom.
- Kršćanin koji je dijelom VB, koji se upisao u školu Marije Majke i Učiteljice, u ufanju
proţivljava svaki teški trenutak ţivota, prema primjeru o. Kolbea koji je zatočeništvo
bunkera gladi pretvorio u pjesmu hvale. Upravo nam ti trenuci “tamne noći” pomaţu
shvatiti je li vjera uistinu postala dijelom naše osobne povijesti, ili je pak ostala na
rubovima srca. Zahvaljujući tome, Vojnik Bezgrešne bez očajavanja dopušta da ga
pohodi trpljenje.
- Vojnik Bezgrešne ţivi od temeljnog spoznanja, a to je da je “milosti pun”, poput Marije;
da ga Otac Nebeski ljubi i cijeni: samo je to izvorom njegove radosti.
O. Kolbe ti govori
NE VJERUJEM da je svemir stvoren sam od sebe, budući da se iz ničega nikada ništa

nije rodilo niti se moţe roditi.
NE VJERUJEM da je svemir stvoren slučajno, iz bilo kakve tvari, budući da sve do
danas niti jedan stroj nije kadar ponovno se pokrenuti pukim slučajem, pa čak niti jedan
obični sat. Što je još vaţnije, niti jedan stroj nije kadar stvoriti drugi koji bi bio njemu sličan,
dok se, kada je riječ o ljudskim bićima, naraštaji smjenjuju već nebrojene tisuće godina.
NE VJERUJEM da bi nam se čimpanze i ostala Darwinova djeca (majmuni) mogli
pridruţiti u gradnji zrakoplova i ostalih izuma, budući da se kod njih ne opaţa nikakav
napredak: nakon tolikih stoljeća, nisu u stanju napisati čak niti skromnu povijest svoje
majmunske “evolucije”.
NE VJERUJEM da ljudska duša umire zajedno s tijelom: kojom bi svrhom tada
postojala ta neodoljiva ţelja za srećom, za srećom lišenom svake granice, uključujući tu i onu
vremensku?
NE VJERUJEM da naši “nevjernici od zanata” baš nikada nemaju trenutke
prosvjetljenja, u kojima postaju svjesni kako zavaravaju sami sebe.
NE VJERUJEM da pod suncem postoji čovjek koji ne bi ţudio za srećom i to
najvećom mogućom, bezgraničnom srećom … a to je Bog.
SK 1169

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Često, meĎutim, uviĎam kako je – i zaista je posve jasno i zašto – moguće da netko,
unatoč tome što je dugo proučavao vjeru, unatoč tome što je na tu temu slušao brojne
rasprave, unatoč tome što je puno pročitao i razmatrao o toj temi, ako od Boga nije zatraţio
milost vjere poniznom molitvom i ne oslanjajući se pritom na svoje snage, u jednostavnosti –
moguće je, dakle, da takva osoba nije u stanju učiniti niti jedan jedini čin vjere.
SK 1202
Ponekad je ţivot tako teţak! Čini se kako više nema izlaza. Ne moţe se glavom kroza
zid. Situacija je ţalosna, teška, ponekad uţasna, i upravo očajnička.
Ali zašto? Je li baš tako strašno ţivjeti na ovome svijetu? Moţda Bog i ne znade baš
sve? Moţda On i nije svemoţan? Moţda nisu u Njegovim rukama svi zakoni prirode i sva
ljudska srca? Moţe li se moţda na svijetu dogoditi nešto bez Njegova dopuštenja? … A, ako
je On taj koji sve dopušta, moţe li moţda dopustiti nešto što ne bi bilo za naše dobro, za
svako dobro, za najveće zamislivo dobro? …
Čak i u slučaju da na trenutak primimo bezgraničnu inteligenciju i uspijemo shvatiti
sve uzroke i posljedice, ne bismo za sebe odabrali ništa drugačije od onoga što Bog dopušta,
budući da, kako je bezgranično mudar, On savršeno dobro znade što je najbolje za našu
dušu. Štoviše, budući da je bezgranično dobar, ţeli i dopušta samo ono što je na korist našoj
još većoj sreći u raju.
Zašto smo, onda, ponekad tako utučeni? Zašto ne uviĎamo povezanost izmeĎu naše
sreće i okolnosti koje nas, istina, pogaĎaju? Zarad ograničenosti naše glave (a, samo je ona
vaţna, bilo da je resi beretka ili šešir) nismo u stanju sve spoznati.
Što nam je onda činiti?
Uzdati se u Boga. Zahvaljujući takvome pouzdanju, iako moţda nećemo izravno
shvaćati stvari, Bogu dajemo veliku slavu, budući da uvaţavamo Njegovu mudrost, Njegovu
dobrotu i Njegovu moć.
SK 1264
Ali kamo si se uputio za trajanja svoga ţivota? Svaki dan, svaki čas, uvijek nešto
činiš, misliš, govoriš. U kojem cilju? Istina jest da teţiš nečemu, bilo to bliţe ili dalje, a teţiš
tome jer se nadaš da će ti donijeti mrvicu sreće. Ta teţnja ka sreći tako je prirodna da na
svijetu nema čovjeka koji ne bi ţelio sreću. To je jedini razlog zbog kojega ljudi gomilaju
novac, traţe slavu i uţitke: da bi pronašli sreću. Nije li istina da si na svakome mjestu i u
svakoj stvari na ovoj zemlji sve do sada traţio sreću? Pa ipak, sve to nije bilo u stanju u
potpunosti razvedriti tvoje srce: uvidio si kako je svaki oblik ovozemaljske sreće samo privid,
jer ima svoja ograničenja, a ti si ţelio nešto više i trajnije.
Nisi li se moţda osvjedočio kako je svako sredstvo usmjereno ka nekom cilju
ograničeno, te kako njegovu granicu predstavlja upravo podreĎenost nekom drugom cilju?
Vrijedi utoliko ukoliko je potrebno i dostatno za dosizanje toga cilja.
Jednako tako, čak niti ta dobra sama po sebi nisu cilj, već sredstvo, te se jedino kao
takva mogu i koristiti. MeĎutim, ako ih budeš doţivljavao kao cilj, neće ti više biti dovoljni.
Saberi se i razmisli: kada bi, u konačnici, mogao biti potpuno sretan? Dopusti neka
tvoja mašta slobodno za te izgradi zgradu sreće o kojoj si sanjao. Pokušaj zamisliti sve ono
što si ţelio i upitaj se: a što ako postoji još i nešto više? nešto trajnije? Uvijek ćeš čuti isti
odgovor: ako je moguće postići još nešto bolje, ako tvoja duša još nije umirena, nisi dosegao
svoju sreću, svoj cilj. Postoji negdje još neka granica koju moraš prijeći, jer će uvijek
VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
postojati neka prepreka tvojoj savršenoj sreći. To znači da ţeliš sreću, ali sreću bez
ograničenja: bezgraničnu, vječitu.
Na ovome je svijetu sve ograničeno, te kao takvo nije dovoljno za umiriti niti jednu
jedinu dušu, dok je onih koji traţe sreću onoliko koliko je ljudi koji ţive pod suncem. Gdje se,
dakle, nalazi naš cilj?
SK 1270
SLUŠATI I SLAVITI GOSPODINA

Liturgijsko-sakramentalna dimenzija
Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio
prozvao anĎeo prije njegova začeća. Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova
čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikaţu Gospodinu – kao što piše u Zakonu
Gospodnjem: Svako muško prvoroĎenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu ţrtvu
kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.
Ţivio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan,
iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće
vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od Duha, doĎe u Hram. I kad
roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje,
blagoslovi Boga i reče:
“Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
koje si pripravio
pred licem svih naroda:
svjetlost na prosvjetljenje narodâ,
slavu puka svoga izraelskoga.”
Lk 2, 21-32
Kao razumnima velim: sudite sami što govorim. Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li
zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je
jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.
1 Kor 10, 15-17
7 – Liturgija – Božja škola
U svijetu prepunom “učiteljâ”, pretrpanom školama, gdje se mnogi osjećaju

pozvanima poučavati, a tek mali broj biti učenicima, Vojniku Bezgrešne, kao i svakom
kršćaninu, Otac Nebeski upravlja poziv da se upiše u jedinu pravu “školu ţivota”: onu Sina.
Tu besplatnu školu predstavlja liturgija: u njoj nam Otac, preko djelovanja Duha Svetoga,
trajno uprisutnjuje Krista Učitelja.
Uz svaku katehezu, kao i specifičnu i ciljanu formaciju, koliko god one bile korisne,
Vojnik Bezgrešne je svjestan kako nam je upravo u liturgiji dano naučiti klanjati se,
razmatrati, nasljedovati otajstvo Krista koji neprestano dolazi u tijelu, neprestano oprašta,
neprestano liječi, neprestano govori.
VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Radi toga Vojnik Bezgrešne postaje učenikom prvenstveno u liturgiji.
Marno posjećujući ovu boţansku školu, Vojnik Bezgrešne ne uči samo poznavati
Boga s još više ljubavi, već i shvatiti pravu stvarnost stvari.
- Iz Euharistijske liturgije Vojnik Bezgrešne uči kako ţivi u punini jedino onaj koji se daje
drugima.
- Iz liturgije pomirenja Vojnik Bezgrešne uči kako pad i grijeh nisu posljednje riječi što ih
Gospodin izgovara s obzirom na naš ţivot.
- Iz liturgije Sv. Potvrde Vojnik Bezgrešne uči kako se osjećati “pozvanim” na naročitu
ulogu u kršćanskoj zajednici, bez laţnih bojazni ili lijenosti.
- Iz liturgije Vjenčanja Vojnik Bezgrešne uči kako Krist istinski ljubi Svoju Crkvu, te kako
se i Njega ljubi kao Zaručnika, istom njeţnošću.
- Iz liturgije zareĎenja svećenikâ Crkve Vojnik Bezgrešne uči kako svaki kršćanin od
Krista prima pastoralnu odgovornost za druge, bila ona mala ili velika.
Nadalje, iz liturgije uzete u cijelosti, predokusu Neba, Vojniku Bezgrešne je dano

razmatrati o onome što ćemo biti u budućem ţivotu: zajednica sinova ponovno okupljenih
oko Oca, kako bismo Ga slavili i radovali se, zahvaljivali i posredovali, u radosti bez granica
koju nam nitko neće moći oduzeti.
8 - Marija uzor molitve (usp. GS 6)
Naš je trajni uzor molitve Djevica Marija, sluţbenica Očeva, Majka Sinovljeva i
zaručnica Duha Svetoga, koja je svoj skromni ţivot pretvorila u neprestanu liturgiju slave.
Ona nas, preko riječi Veliča, uči moliti ufajući se i ufati se kršćanskim realizmom: Bog koji
ponizuje oholice, koji potlačenima vraća pravicu, Onaj je Koji svakoga dana čini velika djela
u našem siromašnom ţivotu.
Za Mariju je Bog Kojemu upućujemo molitve Bog iznenaĎenja, neočekivanog,
trajnog pohoda: riječju, On je Bog prisutni Koji nas nikada ne ostavlja same, bilo u radosti, ili
pak pod kriţem svake ljudske ţalosti.
Slikom sastanka izmeĎu liturgije i kršćanskog ţivota ostaje evanĎeoski iskaz o
Isusovu prikazanju u Hramu. Marija, ţena Josipova, nosi u Očev dom Riječ koju je donijela
na svijet, u skladu s levitskim obrednim zakonima. Ono što je moglo ostati običnim obredom
pretvorilo se, meĎutim, u dogaĎaj otkrivenja: Isus je prepoznat kao svjetlost narodâ, a Marija
kao Ona Koja će uzeti dioništvo u naporima, neshvaćenosti i ţrtvi Sina.
Tako se dogaĎa i nama kada uĎemo u Dom Gospodnji: svjetlost Krista, Riječi i
Hrane, tješi nas, dok istovremeno dublje prodiremo u značenje i cijenu nasljedovanja Krista,
Mesije, kao siromašnog i trpećeg.
To je liturgija: upoznati i biti upoznat!
Vojnik Bezgrešne je, dakle, proţivljava kao izvanredno snaţan trenutak, kao prostor
radosti, veselja, kao prigodu da se osjetimo istinski voljenima i ozdravljenima od Boga po
Duhu Svetomu.
9 – Euharistija

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Euharistija je gravitacijsko središte našega ţivota. Tko ne ţudi za gozbom Gospodnjom,
ne zna što je kršćanski ţivot. Bez Euharistije se ne ţivi, bez Euharistije nema hvale, niti
evangelizacije, niti ljubavi, a pogotovu nema zajedništva.
Euharistija je Sâm Krist koji prebiva meĎu nama pod skromnim prilikama kruha i
vina: to je trajno utjelovljenje Riječi koja se lomi.
U Euharistijskome Isusu Vojnik Bezgrešne rado razmatra misterij svoga vlastitog
ţivota: u Kristovu tijelu prisutnome pod euharistijskim prilikama osjeća se ponukan ostati
vjeran svome pozivu ne gubeći duha; u razlomljenome Tijelu i prolivenoj Krvi Vojnik
Bezgrešne čuje odzvanjati Boţji poziv kojim nas poziva da postanemo hrana drugima u
bezgraničnoj ljubavi.
I ne samo to: Euharistija Vojnika Bezgrešne uči gledati prema Nebu. Ako s vjerom
blagujemo Tijelo Kristovo, u nama treba rasti ţelja zdruţiti se s Kristom Glavom, koji
kraljuje na nebesima zdesna Ocu.
Posjećujući Isusa prisutnog u Euharistiji, Vojnik Bezgrešne sluša povik Raspetoga:
“Ţedan sam”. Nije to običan vapaj, već poziv da ka istome izvoru povedemo one koji su nam
povjereni.
Misionarstvo – karakteristična odrednica VB – raĎa se upravo tu: iz Euharistijskoga
Srca Kristova.
10 – Pomirenje
Grijeh svijeta očituje se na različite načine: u gospodarskome sustavu koji siromašne čini
još siromašnijima, u egoizmu malobrojnih vlastodrţaca, u informacijama koje manipuliraju
zapisima i poviješću, u razvrgavanju najznačajnijih odnosa. Ogledalo, kao i izvor grijeha
svijeta jest naše maleno srce. Osobni grijeh i grijeh svijeta isprepliću se i sastaju u našoj
savjesti. Vojnik Bezgrešne s poniznošću, te bez ustručavanja, prepoznaje grijeh koji stanuje u
njegovom srcu, svjestan kako “mrţnja razara, a samo ljubav stvara” (o. Kolbe).
Iz te se svijesti raĎa duboka ţelja za pomirenjem s Bogom, braćom ljudima i vlastitim
ţivotom, koji se sastoji od radosti, ali i od neuspjehâ, krutosti i mrţnje.
U svijetu koji na pokoru i na obraćenje gleda kao na nešto ţalosno, Vojnik Bezgrešne
se odvaţava na put koji vodi u zagrljaj s Ocem Nebeskim s radošću i pouzdanjem, bez (nakon
Sv. ispovijedi, op. prev.) nepotrebnog osjećaja krivnje.
Radi toga Vojnik Bezgrešne, koji više nije rob grijeha, već slobodni sin, najmanje
jednom mjesečno pristupa sakramentu Pomirenja, kako bi u svome ţivotu naviještao milosrĎe
Boga koji oprašta, te koji u nama ljubi ono što ljubi u Sinu, Janjetu bez mane.
11 – Liturgija časova
Vojnik Bezgrešne, kao član javne udruge, ima obvezu pridruţiti se javnoj molitvi Crkve,
a to je Liturgija časova (Časoslov). Ona sa svojim himnima, psalmima, biblijskim
odlomcima, zazivima i posredovanjima predstavlja najcjelovitiji mogući izraz zajedničke,
kao i osobne molitve.
Vojnik Bezgrešne će ovu vrstu molitve cijeniti više no bilo koju drugu, svjestan kako se s
njom i po njoj Ocu Nebeskom obraćaju kršćani iz svih mjesta, kultura i denominacija.
VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Vojnik Bezgrešne pritom misli i na to kako su molitve psalama iste one koje je Djevica
Marija, kao dobra Izraelka, u svakom trenutku svoga ţivota imala na usnama: molila ih je
zajedno sa Sinom Isusom, s njima je naučila nadati se u bolju budućnost, preko njih je
upoznala lice milosrdnog Oca koji nikada ne napušta svoje bijedne.
12 – Božja Riječ (usp. GS 7)
Naš se dan sastoji od komunikacije, izmjene riječi, susretâ. Često čak i od samoće. Svim
takvim okolnostima prethodi ţelja da susretnemo nečiji pogled, da nam se upute riječi svjetla,
poticaja, ohrabrenja. Čak i tišina: riječ bez zvuka, prati ovu dinamiku.
Kršćanin znade kako je jedina riječ, neophodna, koja resi i ocrtava ţivot, Riječ Sama,
Isus Krist, Koga i danas moţemo čuti i susresti u pozornom čitanju Svetoga Pisma,
popraćenog razmatranjem.
Vojnik Bezgrešne, nasljedujući Mariju, u svome srcu pohranjuje manje i veće dnevne
dogaĎaje kako bi ih shvatio u svjetlu Riječi Boţje, jer, ako ne sluša nju, nema kršćanskog
ţivota. Slušati Pisma za Vojnika Bezgrešne ne predstavlja modu, kao niti vjeţbanje lijepog
izraţavanja, već je to čin vjere u Onoga Koji malima i siromašnima – poput Marije – otkriva
tajne Kraljevstva.
Nadasve EvanĎelje koje se naviješta u nedjeljnoj liturgiji predstavlja središte
nadahnuća, kriterij prema kojemu se Vojnik Bezgrešne ravna u svojim riječima i djelima,
kako bi, na odreĎen način, i sâm postao ţivim odjekom naviještene Riječi.
13 – Molitva jednostavnih: krunica
Krunica, osobni oblik molitve, oblik poboţnosti, jest obraćanje Mariji kako bi nam Ona
pomogla da postanemo drugi “Krist”, preko razmatranja ţivota Njenoga Sina. Krunica onome
koji je moli pokazuje kako svaki radosni ili ţalosni dogaĎaj – ako ga proţivljavamo s Isusom
– vodi ka slavnome otajstvu u kojem će se svatko od nas naći “svet meĎu svetima”, kako
bismo bez kraja slavili Onoga Koji nam uvijek oprašta i Koji nam uvijek pomaţe.
Krunica, molitvena metafora ideala krune od ruţa što je Vojnik Bezgrešne ţeli
poloţiti pod noge Bezgrešnoj, ima za cilj prije svega pomoći nam da budemo “Kristov
miomiris”. Štoviše, preko nje, Vojnik Bezgrešne biva poslušan pavlovskome savjetu da bez
prestanka i svakodnevno moli, nikada se ne umarajući.
14 – Primarni zadatak: trezvena i iskrena molitva
Nije dovoljno moliti se Mariji! Ono što stvarno tvori duhovnu zgradu Vojnika Bezgrešne
jest naučiti moliti poput Marije, a to se postiţe:
- kada od svakog susreta s Riječju učinimo dogaĎaj poziva;
- kada svoju vlastitu ljudsku sudbinu stavimo pred noge Otkupiteljeve;
- kada više volimo molitvom proţetu tišinu od bujice riječi;
- kada slavimo Gospodina za čudesa što ih čini svakodnevno, kao i kroz povijest;
- kada Kristu upućujemo zazive za one koji ne znaju, ne ţele, ili ne uspijevaju moliti …
kao što je to Marija učinila u Kani čim je opazila kako je ponestalo vina radosti i nade.

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
O. Kolbe ti govori
Tko bi se usudio pretpostaviti da si me Ti, o Boţe beskrajni i vječni, ljubio kroz sva
stoljeća, pa i prije njih? Ti me, zapravo, ljubiš od trenutka kada postojiš kao Bog, što znači
da me oduvijek ljubiš i da ćeš me uvijek ljubiti!…
Iako još nisam postojao, Ti si me već ljubio, te si me upravo stoga što si me ljubio, o dobri
Boţe, pozvao iz ništavila u ţivot!…
Radi mene si stvorio nebesa posuta zvijezdama, radi mene zemlju, mora, planine,
rijeke i još tolike divne stvari koje na svijetu postoje …
Ali to nije dovoljno: da bi mi izbliza pokazao kako me s tolikom njeţnošću ljubiš,
sišao si iz čistih milina raja na ovu zemlju bijednu i punu suza, proveo si ţivot u siromaštvu,
zamoru i trpljenju, te si naposljetku, prezren i odbačen, ţelio biti propet na sramotnom drvetu
meĎu dvama razbojnicima… O, Boţe Ljubavi, otkupio si me na takav stravičan, a toliko
velikodušan način!…
Tko bi se usudio pretpostaviti?
Ti se, meĎutim, niti time nisi zadovoljio, već, uvidjevši kako će proći 19 stoljeća od
trenutka kada su se dogodili ti iskazi Tvoje ljubavi i trenutka moga pojavka na ovoj zemlji,
htio si se čak i za to pobrinuti! Tvoje Srce nije pristalo na to da bih se morao hraniti
isključivo sjećanjima na Tvoju neizmjernu ljubav. Ostao si na ovoj bijednoj zemlji u
Presvetom i nadasve divnom Oltarskom Sakramentu, te mi sada dolaziš i blisko se sjedinjuješ
sa mnom kao hrana… Već sada Tvoja Krv utječe u moju krv; Tvoja duša, o Utjelovljeni Boţe,
prodire u moju dušu, daje joj snagu i hrani je…
Kakva čudesa! Tko bi se usudio pretpostaviti?
SK 1145
Naši suvremenici, prekomjerno zaokupljeni materijalnim problemima, zaboravljaju

na molitvu. Od jutra do večeri opsjeda ih isključivo ţudnja za stjecanjem: na kopnu ili moru,
u tvornici ili lokalu.
Molitva je izraz lijepe duše. Ljudsko tijelo potječe iz praha i po smrti će se u prah
vratiti. Čak se i sve ljudske djelatnosti vraćaju majci zemlji. Jedino u trenutku molitve čovjek
uzdiţe srce prema raju i ulazi u razgovor sa Stvoriteljem svemira, s Primarnim uzročnikom
svega, sa Bogom.
Svaka se dobra majka veseli kada dijete od nje nešto traţi. Izraz je to djetetova
povjerenja u dobrotu majke. Na isti način Bog s radošću prima povjerenje što Mu ga
očitujemo u molitvi. Ta molitva ne mora uvijek imati isti, unaprijed zadani oblik. Suština leţi
u molbama, zahvali i klanjanju upućenima Gospodinu.
Onaj tko ne moli ne moţe lako shvatiti duh molitve. Štoviše, on ne moţe shvatiti
radost što je molitva donosi duši, snagu što je molitva unosi u svakodnevni ţivot.
SK 1208
Zapravo, molitva je nepoznat, a opet najučinkovitiji način da se u dušama ponovno

uspostavi mir, da im se podari sreća, budući da sluţi kako bi ih pribliţila ljubavi Boţjoj.
Molitvom se svijet nanovo raĎa. Molitva je neizostavni uvjet obnove ţivota svake duše. Po
njoj je s. Terezija, ne napuštajući zidove svojega samostana, postala zaštitnicom svih misija, i
to ne samo po imenu, kao što to iskustvo pokazuje.

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Molimo i mi, molimo dobro, molimo puno, kako ustima tako i mišlju, te ćemo u sebi
osjetiti kako Bezgrešna sve više obuzima našu dušu, kako se naša pripadnost Njoj u svakom
pogledu sve više produbljuje, kako nestaje naše krivice, a naši nedostaci slabe, te kako se
obilno i snaţno sve više pribliţavamo Bogu. Vanjska je djelatnost dobra, ali je bez dvojbe od
drugorazredne vaţnosti u odnosu na nutarnji ţivot, sabranost, molitvu; na ţivot naše osobne
ljubavi prema Bogu. Jedino preko molitve moguće je doseći ideal Sv. Augustina: “Ljubav
spram Boga sve do dokidanja sebe samoga”, i to ne samo zamišljenog, nego i stvarnog
dokidanja, tako da, sve bolje upoznajući sebe, svoju ništavnost i svoje slabosti, moţemo
zaista dokinuti sami sebe i ţeljeti da se drugi spram nas odnose onako kako zasluţujemo.
Do one mjere do koje ćemo sve više teţiti k boţanskoj ljubavi, moći ćemo i druge
zapaliti sličnom ljubavlju.
SK 903
“Oče naš…”. “Zdravo Marijo…”. “Zdravo Marijo…”.

U oţalošćenim srcima uzdiţe se balzam utjehe, u očajnim dušama ponovno se javlja
zraka nade. Siromašni, umorni, oni koji su povijeni pod teretom briga, trpljenja i kriţeva,
osjećaju sve jasnije i izravnije kako nisu siročad, već da imaju Majku koja poznaje njihove
boli, suosjeća s njima, tješi ih i pomaţe. Osjećaju kako moraju još malo trpjeti, ali da će
nakon toga uslijediti nagrada, vječna i beskonačna, osjećaju čak i kako vrijedi trpjeti u ovom
kratkom ţivotu, kako bi pruţili nadoknadu za počinjene grijehe i pruţili dokaz svoje ljubavi
prema Bogu; razumiju kako se u trpljenju duša pročišćuje poput zlata u vatri, oslobaĎa se
prolaznih tlapnji što ih ovaj svijet naziva srećom, te se uzdiţe uvijek više, bezgranično više,
sve do izvora svake sreće, do Boga. Shvaćaju kako se jedino u Njemu duša moţe odmoriti,
dok je sve ostalo premalo…
“Jaganjče Boţji, Koji oduzimaš grijehe svijeta…”.
“Pod Tvoju se zaštitu…”, odzvanja crkvom. Poj koji izlazi iz srca i povezuje srcâ
djece sa Srcem Majke.
Sluţba je završena, svjetla se gase, a oni koji su u njoj sudjelovali vraćaju se svojim
kućama s blaţenim mirom u srcu, obnovljeni u duhu, sretni.
SK 1102
ZAJEDNO ZA MISIJU
Crkveno-misionarska dimenzija
Jedanaestorica poĎoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše,

padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
“Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! PoĎite dakle i učinite mojim učenicima sve narode
krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovijedio!”.
I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.”
Mt 28, 16-20
Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako
smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. Dare pak imamo
različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri, je li
sluţenje – neka je u sluţenju; je li poučavanje – u poučavanju; je li hrabrenje – u hrabrenju;
tko dijeli, neka je dareţljiv; tko je predstojnik – revan; tko iskazuje milosrĎe – radostan!
VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Rim 12, 4-8
15 – Biti Crkva: onkraj privatnoga

(usp GS 9)
Moţe biti razmjerno lako “ljubiti Krista” u vremenu u kojem

razmišljanje i osjećanje nadomještaju “vjerska iskustva”.
Nešto drugo je, meĎutim, ljubiti Krista preko Darova koje nam je
dao. Ljubiti Crkvu znači upravo to: oduševiti se stvarima vezanima uz Krista, odnosno
putovima na kojima nas On danas ţeli susresti.
Biti Crkva znači prije svega sljedeće: shvatiti kako bez drugoga, bez
njegove vjere, bila ona malena ili velika, ne moţemo napredovati, poboljšavati se, osjećati se
prihvaćenima od Gospodina.
Vojnik Bezgrešne u svakodnevnom ţivotu ne ostvaruje svoj ideal
misionarstva i ljubavi bez drugoga. Lokalni ogranak VB ispunjava upravo taj uvjet.
Ogranak je dio Crkve u kojoj me Gospodin dočekuje:
- kako bih mogao svjedočiti svoju vjeru
- kako bi mi bilo oprošteno
- kako bih podnašao umor i dijelio radost na putu nasljedovanja
- kako bih postao odgovoran za vjeru drugoga.
Ne spašavamo se sami, kao što sami niti ne odlazimo u propast! O. Kolbe bio je
svjestan toga zahtjeva: radi toga se njegov san o evangelizaciji ostvarivao prije svega preko
prijateljâ, subraće, suradnikâ. Kolbe, čovjek zajedništva, nikada nije bio sam! Utemeljio je
VB zajedno s ljudima koji su dijelili njegovu revnost.
16 – Uključeni u lokalnu Crkvu
Ogranci VB nerijetko su uključeni u ţupsku stvarnost, uvijek pod autoritetom biskupije.

U dubini srca osjećaju kako treba da budu “vojska” na što je moguće veće dobro zajednice
koja ih prima.
VB uključuje se u ţivot zajednice sa svom poniznošću, ne traţeći privilegije, te bez
ikakvih pretenzija. Ogranke odlikuje poslušnost odlukama biskupâ i ţupnikâ. Napose se trude
kako bi snaţno iskorijenili svaku sklonost ka “strančarenju”, njegujući duboko poštovanje
prema drugim Crkvenim pokretima, traţeći suradnju i stvarajući zajedništvo meĎu različitim
skupinama, koje nerijetko nedostaje u tolikim stvarnostima Crkve.
U ţupskoj zajednici Vojnici Bezgrešne ţele imati ulogu koju je imala Marija u
Cenakulu: prisutnost molitvenu, tihu i radišnu.
Vojnici Bezgrešne, kao članovi udruge koju resi marijanska duhovnost, primjerom
ostale podsjećaju na sljedeće:

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
- da Crkva ovisi o Duhu Svetome, dakle, o Onome Koji svojom “sjenom” uvijek čini
plodnom evangelizacijsku misiju zajednice, onkraj pastoralnih planova i projekata (koliko
god oni bili potrebni!);
- da kršćanski ţivot, prema Marijinu primjeru, ima svoj trajan i svakodnevni izvor u
predanom slušanju Boţje Riječi.
Nema ničeg više “marijanskog” od zajednice koja se okuplja da bi slušala Pisma,
ušutkujući pritom ostale glasove.
17 – Rođeni za misiju (usp. GS 13.15.18)
Duhovna zrelost Vojnika Bezgrešne očituje se u tome da se u njemu javlja trajna zamisao:
naviještati Kraljevstvo Boţje dalekima, nezainteresiranima, onima koji nemaju iskustvo
prema kojem Krist moţe ţivot ispuniti srećom.
Pridruţujući se VB, kršćanin otkriva kako je roĎen i pozvan na poslanje.
O. Kolbe, čiji su pogled oduvijek privlačila nepregledna obzorja, nije se zatvorio u
svoj mali samostanski svijet, nije se zadovoljio svojim ostvarenjima, ma kako velika ona bila.
On je bio čovjek kojega je Duh Sveti gonio uvijek naprijed, onkraj “već postignutog”. Tako i
Vojnik Bezgrešne, čak i kada je radi bolesti “osuĎen” na postelju, ne prestaje sanjati o misiji.
Isusova ţeĎ za dušama upućena s Kriţa postaje najradikalniji mogući vapaj upućen
Vojniku Bezgrešne.
Predanje Mariji, - prvoj misionarki, jer je bila prvom učenicom, ne moţe se nikada
pretvoriti u zadatak kratkoga daha koji se odnosi samo na svijet osobne vjere.
Misija za Vojnika Bezgrešne nije pitanje strategije ili sloţenih planova, već obzorje
svekolikoga smisla koji iznutra motivira svaki najmanji čin: od ustajanja ujutro, do odlaska
na počinak uvečer, nakon dana provedenog u radu.
U tom smislu, te upravo zato, nitko se u VB ne osjeća isključenim iz potrebe trajnoga
kretanja, potaknutoga Duhom Svetim, koji u vremenu naviješta dolazak Kraljevstva kroz
svjedočanstvo ţivota.
Pitanje srca više negoli računica, Vojnik Bezgrešne misiju ţivi u oblicima i na način
koji je najprilagodljiviji osobnim i zajedničkim mogućnostima, s onim kršćanskim realizmom
koji nije pesimizam, već svijest da Providnost otvara vrata onima koji se u nju pouzdaju.
18 – Poslanje danas: umjetnost poticanja pitanjâ
Baviti se misionarstvom danas, u kulturnom okruţenju zasićenom ponudama, “vizijama

svijeta” i vjerskim sinkretizmom, nije lak zadatak.
Vojnik Bezgrešne dobro shvaća da današnji ljudi i ţene više od “instant recepata”
trebaju naučiti kako postavljati prava, sveobuhvatna i vitalna pitanja. Bilo bi, uostalom,
apsurdno nuditi odgovore nekome tko si ne postavlja pitanja o ţivotu, ljubavi i smrti. Vojnik
Bezgrešne, u svojoj ulozi misionara, treba da potiče duboka pitanja, a to moţe činiti samo
onda ako je iz dubine svoga srca i sam “izvukao” najvaţnija pitanja svog ţivota, polaţući –
poput ljubljenog učenika – svoju glavu na Kristovo srce u očekivanju odgovora.
VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Učenje postavljanja dubokih pitanja jest najvaţniji dio evangelizacije; tek slijedom
toga Vojnik Bezgrešne drugome naviješta svoje iskustvo vjere riječju i ljubavlju.
19 – Svjedočanstvo popraćeno riječju
Vojnik se ne zadovoljava rješavanjem problema evangelizacije samo “svjedočanstvom

ţivota”: hrabro naviještati Uskrsloga dijelom je genetskoga koda kršćanina koji na svetog
Maksimilijana Kolbea gleda kao na čovjeka koji je svaki svoj čin popratio pismenim i
usmenim propovijedanjem, kao da je htio reći kako EvanĎelje valja istovremeno i ţivjeti i
tumačiti. Učinkovitost svjedočenja raste ako smo kadri onome koji nas promatra razloţiti
motive naše vjere i opravdanost našeg djelovanja.
Niti jedan se Vojnik Bezgrešne - pod izlikom laţne skromnosti - ne smije osloboditi
tog konačnog vida evangelizacije.
O. Kolbe ti govori
Prepuštaj se svakoga dana više u ruke Isusa i Bezgrešne!

Neka te ne obeshrabre protivštine i poteškoće, već prepusti sve Bezgrešnoj. Ona moţe
sve, i učinit će ono što ţeli.
Ne propuštaj niti jednu priliku za širenje Kraljevstva Bezgrešne u dušama, te, po
njemu, Kraljevstva Srca Isusova: perom, riječju, primjerom, trpljenjem, poniţenjima, itd.
Zaboravi sebe i misli samo na osvajanje srdaca za Bezgrešnu, a time i za Presveto
Srce Isusovo, kako bi na taj način sve više udovoljavao tome Boţanskome Srcu.
Ispit savjesti: predanje i djelovanje.
Sve mogu u Onome koji mi daje snagu (Fil 4,13), po Bezgrešnoj.
Kolika si nadahnuća i kolike milosti propustio? Što bi bio da si uvijek poslušan?
Vrijeme je da se konačno popraviš.
SK 975
Kada se upali plamen ljubavi, ne moţe si naći mjesta unutar granica srca, već izlazi
van i pali, razdire, obuzima druga srca. Sve veći broj duša osvaja za vlastiti ideal, za
Bezgrešnu. Vojska Bezgrešne stavlja naglasak na tu ljubav, koja se proteţe kako bi osvojila
srca svih onih koji sada ţive, kao i koji će ţivjeti u budućnosti, i to što je moguće brţe, što je
moguće brţe, što je moguće brţe.
Vojnik Bezgrešne znade da će – u Bezgrešnoj i preko Bezgrešne – što je moguće prije,
te na najjednostavniji način postati vlasništvom Isusa, vlasništvom Boga. Znade da će Ona u
njemu i po njemu ljubiti Isusa na način daleko savršeniji no što bi on sâm to mogao postići
na bilo koji drugi način.
Znade da, kao što i svaka milost Boga Oca silazi na nj preko Isusa i Bezgrešne, da
tako niti jednim drugim putem, već jedino preko Nje i Isusa, moţe i mora uzdići se do Oca i
svaki odgovor na takvu milost, svaka razmjena ljubavi za ljubav.
Znade kako je to jedini put da bi se što je jednostavnije i uzvišenije moguće dosegla
svetost, da bi se Bogu pruţila što je moguće veća slava.
Ljubav prema Bogu, dakle, ne dopušta mu pobjeći iz postojeće situacije, već ga nuka
da svakoga dana sve više i vlastito srce osvaja za Bezgrešnu, sve dok Ona u njemu i po njemu
VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
ne prodre takoĎer i u ostala srca, te u njima pripravi prijestolje ljubavi Svome Boţanskome
Sinu.
Vojnik Bezgrešne riječju je onaj koji se bori kako bi osvojio svako srce za nju.
SK 1325
“Da bi, na taj način, što je moguće više širio blagoslovljeno Kraljevstvo Presvetog
Srca Isusova.”
Presveto Srce Isusovo jest ljubav Boţja prema ljudima. Njegovo je Kraljevstvo
prevlast te ljubavi u dušama ljudi, ljubavi koju je Isus očitovao u jaslicama, kroz čitav Svoj
ţivot, na Kriţu, u Euharistiji, kao i u tome što nam je svoju vlastitu Majku dao za majku. On
ţeli tu ljubav zapaliti u srcima ljudi. Širiti i uvećavati slavu Bezgrešne, osvajati duše za Nju –
znači osvajati duše za Majku Isusovu, koja u njih potom uvodi Isusovo Kraljevstvo.
SK 1331
SIROMAŠNI I PRIJATELJI SIROMAHA

Karitativna dimenzija
“Kad Sin Čovječji doĎe u slavi i svi anĎeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje
slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što
pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.”
Tada će kralj reći onima sebi zdesna: „DoĎite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu
Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; oţednjeh
i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u
tamnici bijah i doĎoste k meni.‟”
Tada će mu pravednici odgovoriti: „Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te;
ili ţedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te?
Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i doĎosmo k tebi?‟ A kralj će im odgovoriti: „Zaista,
kaţem vam, što God učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!‟”
Zatim će reći i onima slijeva: „Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen Ďavlu i
anĎelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; oţednjeh i ne dadoste mi piti; stranac
bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!‟”
“Tada će mu i oni odgovoriti: „Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili ţedna, ili stranca,
ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne posluţismo te?‟ Tada će im on odgovoriti: „Zaista,
kaţem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste?.”
“I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u ţivot vječni.”
Mt 25, 31-46
I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: “Učitelju, što mi je činiti da ţivot
vječni baštinim?” A on mu reče: U Zakonu što piše? Kako čitaš?” Odgovori mu onaj: “Ljubi
Gospodina Boga svojega iz sveg srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i
svim umom svojim, i svoga bliţnjega kao sebe samoga!”
Reče mu na to Isus: “Pravo si odgovorio. To čini i ţivjet ćeš.”
Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: “A tko je moj bliţnji?” Isus prihvati i reče:

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
“Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao meĎu razbojnike koji ga svukoše i
izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje
ga i zaobiĎe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiĎe. Neki Samarijanac putujući
doĎe do njega, vidje ga, saţali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim
ga posadi na svoje ţivinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva
denara, dade ih gostioničaru i reče: „Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti
kad se budem vraćao.‟”
“Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bliţnji onomu koji je upao meĎu razbojnike?” On
odgovori: “Onaj koji mu iskaza milosrĎe.” Nato mu reče Isus: “idi pa i ti čini tako!”
Lk 10, 25-37
20 – Skriveni Isus
Isus se nakon Uskrsnuća voli skrivati!

Preoblači se u vrtlara kako bi susreo Magdalenu koja plače nad praznim grobom.
Preoblači se u putnika kako bi susreo učenike na putu za Emaus. Isus je “skriven”, On traţi i
pušta Se traţiti; susreće me i biva susretnut. I danas se skriva u Euharistiji, u svećenicima
Crkve, kao i u svim ljudima dobre volje. Po svojoj izričitoj ţelji, onaj koji “blaţenima”
proglašava “siromahe” skriva se u siromahu: u izgladnjelome, u nagome, u zatočenome, u
ţednome, u bolesnome. Čeka samo da bismo Ga susreli u onima koji su poniţeni u svome
ljudskome dostojanstvu.
Siromah je Isus sâm: ne po nekom običaju, niti na neki umišljeni način, već u
stvarnosti. Radi toga okrenuti leĎa siromahu znači okrenuti leĎa Isusu.
Onoga tko u siromahu prepoznaje Krista prepoznat će On u Raju.
Brojni kršćani na različite načine traţe Gospodina, istraţujući pritom načine molitve,
nova iskustva, duhovne osjećaje; nerijetko u traţenju Boga ima puno toga izvještačenoga i
improviziranoga.
Vojnik Bezgrešne stječe iskustvo prema kojemu se najljepši i najstvarniji susret s
Isusom proţivljava u susretu sa siromahom.
21 – Isus: Siromah koji nas obogaćuje
Samo nas je jedan Siromah mogao spasiti.

Isus se učinio siromašnim u krilu jedne siromašne ţene, jer Ga se siromašni, koje
takvima čine ţivotne prilike, nepravda i grijeh, ne srame. Siromaštvo nije tek krjepost, već
samo Otajstvo Kristovo. To je o. Kolbe shvatio i razmatrao u školi Svetog Franje Asiškog.
Samo siromah moţe susresti pogled Gospodina blagog i Raspetog. Isus blaga i
ponizna srca, siromašni dragovoljac, hodočasnik bez mjesta na koje bi glavu poloţio, Onaj je
Koji te čini bogatim Svojim besplatnim društvom što ti ga pruţa kao najdraţem prijatelju.
A upravo činjenica da se Isus daje bez naknade čini bogatim onoga koji o tome
razmatra.
Marija, majka Siromašnoga, ostala je u sjeni toga otajstva skrivenoga u tmini vremena
i otkrivenoga jednostavnima. Prema njenom primjeru, kršćanin uključen u VB u središte
svoga nutarnjeg ţivota stavlja isto siromaštvo Kristovo kako bi postao osoba koja se
dragovoljno, bez naknade daje iz ljubavi i za Ljubav.

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
22 – Milosrđe: puno više od čovjekoljublja
(usp. GS 14)
MilosrĎe, shvaćeno kao ljubav prema Bogu i prema bliţnjemu (ali i kao milosni ţivot
koji je na djelu u nama), postaje načinom na koji kršćanin ţeli promatrati druge. Siromasi
nisu samo predmet milosrĎa, već i “nezgodni” čimbenici koji nas (gotovo uvijek nesvjesno)
uvode u otajstvo Boţje providnosti u našem ţivotu.
Onaj tko se učini prijateljem siromašnih stavlja svoje srce u Srce Isusovo, koje ţari i
gori. Gori, jer vršiti milosrĎe ponekad zahtijeva napor, odricanje i ţrtvovanje vlastitih dobara
i udobnosti.
MilosrĎe je put koji polazi od toga da primijetimo siromaha, da dopustimo da nas
siromašni Krist promatra. To bi trebalo dostajati da od čovjeka učini sretnog kršćanina.
Vojnik Bezgrešne znade da je milosrĎe više od poleta srca, solidarnosti, sućuti:
siromasi nemaju potrebe za našim saţaljenjem, već da se prema njima odnosimo kao prema
osobama dostojnima ţivljenja.
Ima ih koji siromašnima odlaze iz čovjekoljublja; ima ih koji im odlaze da bi otkrili
Krista, dok si Vojnik Bezgrešne preduzima jedan još veći ideal: otkriti onog Isusa koji te
uzima za ruku i vodi k siromahu govoreći: “Kada učiniš nešto za ovoga brata, spomeni se da
si to učinio za Mene”.
23 – Kolbeovo milosrđe: pitanje života
Vojnik posjeduje svoj osebujni stil. Čini ono što čini svaki kršćanin, znajući da je primio
karizmu priznatu od Crkve. Čak je i milosrĎe Vojnika Bezgrešne prosvijetljeno svjetlošću
Utemeljitelja, da bi se obogatilo dodatnim znamenjima.
U koncentracijskom logoru u Oswiecimu, Kolbe daje ţivot za nepoznatog su-uznika;
u tom siromašnom čovjeku osuĎenom na smrt susreće neočekivanost vjere i smjesta
prepoznaje kako je Krist s njime ugovorio sastanak na jedan nepredvidiv način. Pravo čudo
herojskog čina Kolbeova, koji traţi da bi zauzeo mjesto svojeg bezimenog su-uznika, sastoji
se u njegovoj sposobnosti da se osjeti pozvanim na djelovanje u jednoj neočekivanoj situaciji.
Tako se i kršćanin uključen u VB osjeća pozvanim na djelovanje u situacijama koje su
nekad uznemirujuće i nepredvidive, a koje uključuju osobe koje ţive u moralnoj i duhovnoj
bijedi, te kojima su, metaforički govoreći “sati odbrojani” poradi nepravde, društvene
izoliranosti i marginalizacije.
Kolbe nas uči, i to ne samo svojom herojskom gestom, kako Ljubav koja stvara nije
trenutan čin, već globalna dimenzija vjere unutar koje se svjedoči svoja osobna vjera, čak i po
cijenu mučeništva.
U tom smislu svaki vojnik osjeća se pozvanim biti “mučenikom” ljubavi prema
bliţnjemu.
Promatrajući Djevicu kako uspravno stoji pod Kriţem, Vojnik Bezgrešne prima poziv
biti prisutan s majčinskom njeţnošću pod kriţevima koji tolike ljude zarobljavaju u trpljenje,
koji onda bivaju “osuĎeni na smrt” od strane društva koje je nerijetko nepravedno i sklono
kompromisima.
VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
24 – U svijetu siromašnih
U svijetu siromašnih postoji jedan uronjeni ambijent, očima nevidljiv. Često s čuĎenjem
uviĎamo kako blizu nas tiho i dostojanstveno ţivi obitelj u situaciji teške moralne ili
materijalne bijede. Nerijetko tišina siromašnih ukazuje na sram i napuštenost.
Svijet siromašnih natopljen je takoĎer i odreĎenom negativnom tolerancijom
svojstvenom zapadnjačkoj civilizaciji, koja zatvara oči kako ne bi patila, koja sakriva pijanca
i zatvara usta starcu, koja stvara ţrtvene jarce.
Vojnik Bezgrešne ulazi u ovaj svijet da bi otkrio – čak i kada se čini kako sve oko
njega to niječe – apsolutno dostojanstvo ţivota i ljudske osobe.
Dati dostojanstvo prvi je oblik iskazivanja milosrĎa, a ujedno i prvi korak ka
znakovitom susretu sa siromašnima. Nije dovoljno dati novac, organizirati humanitarne
akcije na daleko: siromah zahtijeva prisutnost, slušanje, vrijeme.
25 – “Organizirano” milosrđe: modaliteti i primatelji
Sloţenost našega društva zahtijeva mudro milosrĎe, koje znade preventivno riješiti uzroke
procesa koji dovode do isključenosti iz društva. S druge strane stoji otajstvo Marije očuvane
od istočnoga grijeha koja vojnika uči da u ţivotnoj priči svake osobe prepozna bilo tiho
gibanje milosti koja preobraţava, bilo sjeme zla koje se nastoji razviti kako bi stvorenje
učinilo nesretnim.
Da bi se postigao taj cilj, djelovanje ogranka VB moţe se pokazati uspješnijim od
pojedinačnih napora. Raditi zajedno za siromašne pruţa veća jamstva.
Svaki ogranak VB poznaje svoj teritorij, te stoga moţe ad hoc koordinirati karitativna
nastojanja.
Tri su načina skrbljenja o siromašnima:
- poznavati njihov svijet: otvoriti oči, upoznati, informirati se o socijalnim neprilikama, već
predstavlja čin milosrĎa;
- učiniti da i drugi upoznaju svijet siromašnih: oni koji, iz bilo kojih razloga, nisu upoznati
sa stvarnošću marginalizacije;
- dijeliti: uz pomoć solidarnosti, osobne bliskosti, izravnog slušanja siromaha.
Nismo svi pozvani niti moţemo istovremeno pokrenuti gore navedene modalitete! Svi se,
meĎutim, moţemo pronaći u barem jednoj od navedenih “strategija milosrĎa”.
VB Italije osjeća se pozvanom svoju pozornost usmjeriti ka trima naročitima
kategorijama siromaha, odnosno, bolje rečeno, novih siromaha:
- starcima
- siromašnim obiteljima i obiteljima u bračnoj krizi
- uznicima.
Posebna je pozornost pridrţana za obranu neroĎenoga ţivota, nasuprot kulture smrti i

isključivosti osobnih probitaka.
Kolbeovo svjedočanstvo

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Koliko je velika, neizmjerna i čudesna bila njegova humanost! Bio je tako dobar!
Ljubio je Boga više od sebe samoga. Kakav apostol! Ne mogu reći da sam, kao svećenik,
ostavio isti utisak. Bojao sam se trpljenja, te je moja ţelja za ţivotom bila toliko jaka da sam
uvijek traţio načina kako se prehraniti.
Jednoga dana, dok smo šetali i razgovarali, primio sam oca Maksimilijana pod ruku.
Odjednom sam osjetio kako mi u jaknu gura komadić kruha.
“Ali, oče, zar ga vi ne ţelite?” – rekao sam prijetvorno, jer sam očajnički ţelio
smjesta pojesti taj kruh. “Uzmi ga”, odgovorio mi je. “Mlad si, i više ti treba negoli meni.”
“Ali, oče, zar zaista niste gladni?” – procijedio sam. “Nisam gladan” – razuvjerio
me. “Evo, uzmi”.
I ţudno sam ga pojeo. Bio je to za mene uistinu panis vitae, kruh ţivota. Sjećam se
kako mi je jednom prigodom dao čak i svoju juhu.
Iako je, poput ostalih zatvorenika, nosio prljavu i poderanu odjeću, sa zdjelicom koja
je visjela s jedne strane o pojasu, te je poput ostalih nalikovao na kostur, u njemu je na neki
način sve to bilo dokinuto dojmljivošću njegova duhovnog drţanja i svetošću koja je isijavala
iz njegove osobe.
Nikada se nije dogodilo da bih bio uz njega, a da nisam osjetio neizmjernu dobrotu i
mir koji bi obuzimali moju dušu. Bilo mi je milo gledati u njegove oči, tako lijepe i usaĎene,
koje su imale takvu boju i takvu blagost.
Na neki mi je način koncentracijski logor koristio. U mojim molitvama doista nije bilo
nikakve navade: bile su intenzivne, pune tjeskobe i najdublje vjere, te popraćene suzama.
Tako sam molio u Auschwitzu. Kada sam došao u doticaj s o. Kolbeom, pobunio sam se
Gospodinu, rekavši: “Zašto? Zašto? Kako moţeš sve to dopuštati?” U to je vrijeme otac
Maksimilijan još imao oţiljke od udaraca, ali se nikada nije tuţio. On mi je pomogao
prodrijeti u smisao patnje.
Sjećam se jednoga dana kada sam ga susreo na zboru. Zamolio sam ga neka me
ispovijedi. Za mene je bila velika stvar ispovijediti svoje grijehe i poteškoće jednome svecu, te
primiti odrješenje s njegovih usana.
Moja je ispovijed završila, a on je rekao: “Sada ţelim da ti ispovijediš mene”, te sam
ga ja saslušao. Danas zahvaljujem Gospodinu za tu milost, te što mi je on prenio djelić svog
neizmjernog duha.
Mogu reći da otac Maksimilijan ne bi postojao bez svoje ljubavi prema Isusovoj
Majci. No, ta je njegova ljubav bila uzvišena, teološka, sveobuhvatna. Da bi se to shvatilo,
potrebno je imati dušu djeteta. U tom istinskom paklu velike patnje i okrutnosti, sotonskog
poniţavanja, psovki i bijede grijeha, za me je on bio poput sjajne svjetiljke koja je zračila
Bogom i ljepotom.
Jedne smo nedjelje razgovarali. Upitao sam ga: “Hoćemo li ikada otići odavde?
Hoćemo li biti slobodni?”
“Ti ćeš biti slobodan”, uvjerljivo mi je odgovorio. Potom je dodao: “Svi mi imamo
poslanje što ga moramo izvršiti, svi mi koji trpimo u ovome logoru. Ti ćeš izaći, ali ja ne, jer
ja imam poslanje: Bezgrešna ima jedan zadatak što ga valja izvršiti…”
Kao i uvijek, govorio je uvjerljivo i mirno.
Tko je bio otac Kolbe? To će zauvijek ostati veliko Boţje otajstvo.
Prošla su već dva tjedna. Uznici su umirali jedan za drugim, te su preostala svega
četvorica, meĎu kojima i otac Kolbe, još uvijek pri svijesti. SS je odlučio kako sve to predugo
VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
traje… Jednoga su dana poslali njemačkog zločinca Bocka da uznicima dadne smrtonosnu
injekciju. Nakon što je otrov unesen u venu lijeve ruke, mogla se je pratiti oteklina koja je išla
od ruke ka grudima, povećavajući se sve više kako se pribliţavala srcu. Kada je do njega
stigla, ţrtva bi mrtva padala na pod. IzmeĎu davanja injekcije i smrti prošlo bi moţda malo
više od deset sekundi.
Kada je Bock stigao tamo, morao sam ga otpratiti u ćeliju. Vidio sam o. Kolbea, u
molitvi, kako je sam ubojici prinio ruku. Nisam to mogao podnijeti. Ispričavši se da imam
posla, otišao sam. No, čim su SS-ovci i krvnik otišli, vratio sam se.
Ostala trupla, naga i prljava, bila su protegnuta na podu, licâ koja su odraţavala
znakove trpljenja. Otac Kolbe je sjedio, uspravan, naslonjen na zid. Njegovo tijelo nije bilo
prljavo poput ostalih, već čisto i sjajno. Glava je bila blago nagnuta na jednu stranu.
Njegove su oči bile otvorene. Lice mu je bilo čisto i radosno, sjajno.
Svatko bi primjetio i opazio kako je riječ o svecu.
Iz knjige P. Treece-a: “Maksimilijan Kolbe, Svetac iz Aušvica.

Svjedočanstva onih koji su ga poznavali, Edizioni dell’ Immacolata,
Borgonuovo, 1996., str. 201-201; 221-222.

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
U ZNAK ZAKLJUČKA:
ODVAŢNOST NEAKTUALNOG
Vojska Bezgrešne! Ime koje neobično zvuči, a koje je jednoga dana odjeknulo u
tvojim ušima. Moţda si pomislio na neki pokret koji se tvrdoglavo bavi nemogućim
poslovima, ili na skupinu tradicionalistâ koji strastveno nastoje očuvati nešto neodrţivo.
Tebi, koji si vojnik, sigurno se dogodilo da si ugledao smješak koji se javlja na licu
sugovornika na tu riječ; da si dijelom skupine koja se diči tim imenom. “Vojska” je izraz koji
upućuje na snaţne motive: vojuje se za stranke, za javne udruge, za ideologije i poradi njih.
Danas nitko više ne ţeli svoj osobni identitet ţrtvovati za onaj skupine, ma kakve ona
bila provenijencije. Rijetki prihvaćaju zadatak koji uporno zahtijeva dragocjene trenutke
predviĎene za idol što ga predstavlja privatni ţivot. Udruga koja se nazivlje “vojskom” čini
se osuĎenom na neaktualnost.
Tebi, koji svoje iskustvo vjere ţiviš u VB, mora biti jasna kako će te neaktualnost
često pratiti, i to ne samo u “laičkim” krugovima.
Kada ti se postavi pitanje zašto takvo ime, podsjeti najprije sebe, a onda i druge (ako
ti Gospodin dadne tu milost) na jednu vrlo jednostavnu činjenicu: i za EvanĎelje bi se u tom
smislu moglo reći da je “neaktualno”, ali se njegovi zahtjevi ne ispunjavaju povremenim i
slučaju prepuštenim činima. Kršćanin jest i uvijek ostaje osoba koja se ne da na takav način
odrediti aktualnim trenutkom: on na drugi način doţivljava ţivot, skuplja blago na onim
nevidljivim mjestima što ih predstavljaju Srce i Grudi Oca Nebeskog.
Pozor, meĎutim: neaktualno ne ţeli reći neshvatljivo! Skupina kršćana ne moţe
nikada postati subkulturom, ambijentom u kojem se njeguje zatvoreni identitet, ne moţemo
biti osobe koje govore jezikom što ga drugi ne razumiju.
Vojska je neaktualna ne stoga što bi bila tajno društvo, već stoga što ţeli biti poslušna
Gospodinu Isusu, Utjelovljenom i Uskrslom, bez pridrţaja, te s velikim ţarom.
Biti ćeš uistinu vojnik onda kada pristaneš na borbu s vlastitim egoizmom, s
prikrivenim istočnim grijehom, te s partikularizmom koji se krije u tvome srcu.
Biti ćeš vojnik kada ćeš se svojom inteligencijom i svojom voljom sluţiti da budeš
bezazlen poput goluba i lukav poput zmije.
Biti ćeš vojnik kada shvatiš kako Kraljestvo Boţje pripada “silovitima” iz EvanĎelja.
Biti ćeš vojnik kada stekneš iskustvo što znači spasonosni umor zagrljaja Gospodina
skončanog na Kriţu.
Vojnik si ne stoga što se protiv nekoga boriš, već stoga što prihvaćaš “okladu” koja te
pokreće i ne daje ti počinka: čitati povijest očima Boţjim.
Vojnik si, na kraju krajeva, kako bi naučio snaţno vjerovati kako Bog ljubi ţivot u
svim njegovim oblicima, čak i onim najbjednijim, te kako je Otac odabrao lude svijeta da
posrami mudre i slabe svijeta da posrami jake.
Vojnik si jer se boriš sve dok Ljubav ne stvori nešto čudesno i sasvim nepredvidivo.
Naposljetku, bit ćeš vojnik kada se jednom zauvijek predaš Milosti, jer u konačnici
vrijedi tvrdnja kako je kršćanin osoba ranjena Boţjom dobrotom…
A to je neizmjerno neaktualno, nepopularno…

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
“Evo, naš je zadatak ovdje vrlo jednostavan: truditi se čitav dan, ubijati se od posla,
biti drţan gotovo za luĎaka od bliţnjih, te, iscrpljen, umrijeti za Bezgrešnu … Nije li to
uistinu lijep ţivotni ideal?” (o. Kolbe)
INDEKS
str.
Predstavljanje
Kratice
Program
Udruga kako je prikazuje Sv. Maksimilijan
Slijediti Krista povjeravajući se Mariji
1. Evo ti Majke
2. Karizma utemeljitelja
3. Franjevački korijeni VB
O. Kolbe ti govori
S Marijinom vjerom
Egzistencijalna dimenzija
4. Ništa novo pod suncem

5. Izgubiti i pronaći Isusa
6. Za ţivot
O. Kolbe ti govori
Slušati i slaviti Gospodina

Liturgijsko-sakramentalna dimenzija
7. Liturgija – Boţja škola

8. Marija uzor molitve
9. Euharistija
10. Pomirenje
11. Liturgija časova
12. Boţja Riječ
13. Molitva jednostavnih
14. Primarni zadatak
O. Kolbe ti govori

VOJSKA BEZGREŠNE
PRAVILO ŽIVOTA
Zajedno za misiju
Crkveno-misionarska dimenzija
15. Biti Crkva: onkraj privatnoga

16. Uključeni u lokalnu Crkvu
17. RoĎeni za misiju
18. Poslanje danas: umjetnost poticanja pitanja
19. Svjedočanstvo popraćeno riječju
O. Kolbe ti govori
Siromašni i prijatelji siromahâ

Karitativna dimenzija
20. Skriveni Isus

21. Isus: Siromah koji nas obogaćuje
22. MilosrĎe: puno više od čovjekoljublja
23. Kolbeovo milosrĎe: pitanje ţivota
24. U svijetu siromašnih
25. “Organizirano” milosrĎe
Kolbeovo svjedočanstvo
U znak zaključka: odvaţnost neaktualnog


Vojska Bezgrešne - Pravilo Života

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Vojska Bezgrešne - Pravilo Života

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Nacionalno središte Vojske Bezgrešne

Pravilo ţivota Vojske Bezgrešne

“Veliča duša moja Gospodina,

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

Ovo Pravilo ţivota

upisanom/upisanoj u Vojsku Bezgrešne

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

MARIA STELLA BENEDETTI

fra GIUSEPPE FORLAI

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

GS: Glavni Statut VB, Rim, 1998.

SK: Spisi Svetog Maksimilijana M. Kolbea, ENMI, Rim, 1997.

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

Međunarodna javna udruga vjernikâ

Pomoći kršćaninu da ţivi trajan proces obraćenja i nasljedovanja Gospodina, po

Molitva, zajednički ţivot, iskazivanje milosrĎa prema starima, utamničenima,

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

Cilj je Vojske Bezgrešne: “Dati se na djelo obraćenja grešnikâ, nevjernikâ, skizmatikâ,

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

Kojim se sredstvima sluţi VB?

Suština se VB sastoji u činjenici da ona pripada Bezgrešnoj na bezuvjetan, neopoziv i

Oprosti dodijeljeni članovima VB dijele se na potpune i djelomične. Da bi se zadobio

7) Kako sve to izgleda u praksi

Onaj tko ţeli stupiti u VB:

a) treba za to odabrati dan koji će mu biti najpogodniji, a na koji se ţeli upisati u VB i

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

1 - Evo ti majke (usp GS 1-5)

Vojnik Bezgrešne je kršćanin koji, njegujući bliskost s Gospodinom Raspetim i

Vojnik Bezgrešne pronalazi u ishodištu svoje pripadnosti organizaciji karizmu svetog

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

Svaki nas Dan Bog dotiče

Bezgrešna: evo našeg ideala.

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

Ţivot je kratak; nakon smrti se ne stječu zasluge. Ovo je vrijeme za posvećenje.

ţivot___ v j e č n o s t (v. sliku na str. 29 izvornika, op. prev.)

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

4 – Ništa novo pod suncem?

Moţe li se proţivjeti dan brinući se samo o najpotrebnijem? Moţe li se ostati ovako,

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

5 – Izgubiti i pronaći Isusa

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

NE VJERUJEM da je svemir stvoren sam od sebe, budući da se iz ničega nikada ništa

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

SLUŠATI I SLAVITI GOSPODINA

7 – Liturgija – Božja škola

U svijetu prepunom “učiteljâ”, pretrpanom školama, gdje se mnogi osjećaju

Nadalje, iz liturgije uzete u cijelosti, predokusu Neba, Vojniku Bezgrešne je dano

8 - Marija uzor molitve (usp. GS 6)

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

12 – Božja Riječ (usp. GS 7)

13 – Molitva jednostavnih: krunica

14 – Primarni zadatak: trezvena i iskrena molitva

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

Naši suvremenici, prekomjerno zaokupljeni materijalnim problemima, zaboravljaju

Zapravo, molitva je nepoznat, a opet najučinkovitiji način da se u dušama ponovno

Copyright © 2003 Vojska bezgrešne.

“Oče naš…”. “Zdravo Marijo…”. “Zdravo Marijo…”.

Jedanaestorica poĎoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše,

15 – Biti Crkva: onkraj privatnoga

Moţe biti razmjerno lako “ljubiti Krista” u vremenu u kojem

16 – Uključeni u lokalnu Crkvu