Professional Documents
Culture Documents
Psiholosko Savetovanje
Psiholosko Savetovanje
Moždani udar
• pitanje zavisnosti/ nezavisnosti,
• hijerarhija klijenata prema težini oštećenja
• osećanje straha
• tretman nije povećanje nezavisnosti već prihvatanje da su zavisni,
• oni koji idu u dom i oni koji ostaju u porodici
Savetovanje osoba koje često padaju
• Česti padovi – posledice pada, uključujući hospitalizaciju, medicinske
komplikacije.
• Psihološki aspekti padanja su slabo razmatrani, iako razlozi padanja
mogu biti riziko faktori za buduće padove.
Savetovanje osoba sa demencijom
• savetovanje ima ulogu u počecima demencije kada osoba ima ideju šta se
dešava i kakva je budućnost čeka.
• Pacijenti se osećaju krivim za bolest.
• Komunikacija može biti otežana.
• Šetnja je bolje mesto za razgovor umesto komunikacije licem u lice.
• Demencija je mali deo životne priče jedne osobe.
• U radu se koristi parafraziranje, ne koriste se otvorena pitanja, ukoliko je
govor nerazumljiv koristi se pojašnjavanje.
• Susreću se konfabulacije za kompenzaciju gubitka pamćenja. Skrivena
sećanja mogu da donesu snažna osećanja.
…
• individualni rad,
• grupni (par, porodica) i
• organizacije.
...
• Savetnici rade sa klijentima svih uzrasta kao što su:
• deca koja mogu da imaju probleme ponašanja,
• adolescenti sa problemima učenja ili izbora daljeg školovanja i izbora
karijere,
• sa problemima zavisnosti,
• sa odraslima sa bračnim i porodičnim problemima,
• promenama zaposlenja,
• sa odraslima koji su ometeni,
• sa odraslima koji se spremaju za penziju.
...
• Savetnici rade sa grupama (par, porodica) u različitim kontekstima na
postizanju rešenja za mnoge probleme kao i na podsticanju ličnog i
interpersonalnog funkcionisanja.
• Oni rade i sa organizacijama u cilju obezbeđenja radne sredine koja
je podsticajna za ljudsko funkcionisanje i sredine koja poboljšava
produktivnost i efikasnost.
Problemi sa kojima se susreću savetnici su mnogobrojni, oni uključuju, ali
se ne ograničavaju na:
• Bihejvioralnih problema
• Problema afektivne vezanosti
• Problema mentalnog zdravlja
...
• Velika je važnost odnosa roditelj-dete u dečjem razvoju
• Važan cilj je popravljanje ovog odnosa i vraćanje osećaja sigurnosti
kod deteta, atachmenta, odgovarajućeg afekta i poboljšanja
kognitivnog, bihejvioralnog i socijalnog funkcionisanja
Psihološki pristupi
• postoji oko 500 različitih terapijskih pristupa u radu sa decom
• ukoliko se pristupi kategorišu prema glavnom metodu tretmana i
fokusu mogu se podeliti u 4 kategorije:
• 1. pristup u zajednici (škola, susedstvo)
• 2. porodični pristup
• 3. grupni pristup
• 4. individualni pristup
...
• Razvojna perspektiva uključuje znanje o promenama u kogniciji i
socijalnom kapacitetu deteta, ali daje i okvir za razumevanje
reagovanja deteta na njegova iskustva.
• Ovde će biti reči o savetovanju dece koja dobijaju “dovoljno dobra”
iskustva nege, ali su u riziku.
• Teže oštećena deca čija su iskustva ozbiljno narušena zahtevaju više
specijalizovan pristup.
Individualni pristup
• Dete u terapiji
• Dve osnovne greške u pristupu u radu sa decom su:
• 1. može se pretpostavljati da detetovo disfunkcionalno ponašanje ima
isto poreklo i iskustvo kao kod odraslog
• 2. da su sva deca psihološki slična i da se mogu tretirati na isti način
Kod odraslih
• U radu sa odraslima se smatra da su lična autonomija i izbor mogući
na nivou individualne akcije.
• Odrasli imaju razvijen kognitivni kapacitet da ispitaju svoje
ponašanje, osećanja i mišljenje.
• Takođe, odrasli imaju kapacitet da “iskorače” iz svog socijalnog
konteksta da bi se međuljudski odnosi i njihova značenja ispitali.
Kod dece
• 1. kapacitet za samoposmatranje je razvojno postignuće nastalo iz
biološke osnove, socijalnog iskustva i kognitivne sposobnosti, ovaj
kapacitet se polako razvija
• Prisustvo ili odsustvo kapaciteta za samorefleksiju ima ozbiljne
praktične implikacije za terapiju koja se sprovodi
• 2. mora se uzeti u obzir porodično okruženje – i raditi sa okruženjem
...
• Deca nisu u poziciji da “napuste porodicu” kao što to mogu odrasli
• u porodici dete uči da razvija ideju lične vrednosti, sposobnosti i
aspiracija, čak i kada dete sazri i upozna druge ljude i druge ideje one
se filtriraju kroz porodični ideološki filter,
• ideje terapeuta mogu da imaju onoliko uticaja koliko detetova
porodica može da ih toleriše, terapeut mora da poštuje porodične
vrednosti, verovanja i praksu.
...
• 3. deca se sama ne javljaju na terapiju, decu neko upućuje na terapiju
• postavlja se pitanje motivacije za terapijski rad, razumevanje
terapijskih ciljeva i terapijskog rada.
• Dete se mora zainteresovati za terapiju npr. korišćenje igre
• Detetova sposobnost da doprinese svoje misli terapiji je promenljiva
• Proces razgovora sa decom u porodici je najčešće didaktički, a ne
dijalektički
...
• Ovaj alternativni oblik angažovanja sa detetom se stavlja u središte
terapije
• Neki terapeuti smatraju da detetovo mišljenje, a ne samo izražavanje
osećanja može da se izazove na način koji povećava naše razumevanje
detetovog iskustva i značenja koje mu dete pridaje
• Deci staroj samo 3 godine se može pristupiti na način koji im
omogućava da artikulišu svoje misli
...
• Dete može biti nemotivisano za terapijski rad
• U terapiji se mogu koristiti verbalne i neverbalne tehnike rada
• Cilj i metod terapije mora biti u skladu sa razvojnim sposobnostima
deteta
• Dete je zavisno od porodice i retko se radi sa detetom “u izolaciji”.
Intervencija u kontekstu
• Individualni rad sa decom ima dugu istoriju i smatralo se da kroz
direktan kontakt sa detetom terapeut može da obezbedi korektivna
iskustva koje će smanjiti detetove teškoće (katarza, uvid,
restrukturacija misli, razuslovljavanje ponašanja itd.)
• 1960-tih se postavilo pitanje opravdanosti viđanja dece u izolaciji.
• Shirk, 1999. je kazao da terapija ne može biti ograničena na dete već
mora da uključi socijalni kontekst, porodicu u kojoj se dete razvija.
• Većina terapeuta danas uključuje i roditelje u terapijski proces
...
Razumevanje dečjeg razvoja je važno za
• razumevanje problema koji ima dete,
• izbora terapijskog metoda i
• evaluacije promene kod deteta.
Detetova osetljivost varira sa godinama, polom i iskustvom, kao i
detetova osetljivost na različite vrste problema
• Iako se nedovoljno razume normalan i disfunkcionalni razvoj, jasno je
da su detetovo ponašanje i razvoj pod uticajem neposredne sredine.
...
• Riziko faktori za mentalno zdravlje u detinjstvu uključuju porodicu i
sredinske faktore.
• Hipoteza je da kontekstualne varijable imaju uticaj na decu preko
poremećaja u porodičnim odnosima ili
• specifičnije u poremećenoj roditeljskoj praksi (Fauber, 1990).
...
• Model «Godness of Fit» koji su predložili Chess i Thomas 1984. stvara
vezu između deteta i konteksta i omogućava terapeutu da razume
detetove teškoće
• Skladnost deteta i sredine omogućava pozitivan razvoj.
• Ukoliko zahtevi i očekivanja sredine prevazilaze detetove kapacitete,
motivaciju i bihejvioralni stil, potencijal za maladaptivno
funkcionisanje i razvojne distorzije se javlja.
...
• mišljenje je konkretno
• Sagledavanje sebe je ograničeno, bazira se na etiketama i izrečene vrednosti u
neposrednoj okolini
• Self koncept je ograničen, bazira se na dva ključna domena – opšte veštine i
socijalna prihvaćenost.
• Drugi se sagledavaju u apsolutnim terminima, kao dobri, loši...
• socijalno poređenje sa drugima je moguće, ali će dete biti više zaokupljno sa
«kako sam nešto postigao»
• Razumevanje osećanja – uzrok je u spoljašnjim događajima, a pridaje im se
unutrašnja lokacija
• Sposobnost da se razumeju uzrok i posledica između osećanja i događaja je
ograničena osim ako nije bliska u prostoru i vremenu.
• U situaciji stresa dete traži razuveravanje od drugih
Kasno detinjstvo (8-12 godina)
• Self -sposoban za samorefleksiju koristeći logiku, ali na konkretan način
• socijalno poređenje i koncept «ispravnosti» dominira interpersonalnom
analizom
• egocentrizam i dalje postoji, ali je dete više svesno potreba i interesovanja
drugih
• self koncept je elaboriraniji, uključuje i pozitivne i negativne aspekte selfa
• sposoban za prepoznavanje misli, osećanja, ponašanja kao povezanih, kao i
da promene u jednom mogu izazvati promene u drugom sistemu
• U situaciji stresa dete vrši samoprocenu i identifikuje ono šta veruje da
treba da se dogodi da popravi stvari
Adolescencija
• Definiše sebe u jedinstvenim terminima
• Može da locira self kao «objekat» u apstraktnoj ličnoj istoriji i
interpersonalnom kontekstu
• Pojava samosvesti je povezana sa preokupacijom sobom i osetljivošću
na opažanje od strane drugih osoba
• Sposoban za održavanje raspoloženja ruminacijom, ali i za sakrivanje
afektivnih stanja dok se održava opšte funkcionisanje
• Ambivalentno sagledavanje odraslih kao izvora socijalne pomoći.
Razvojni status i izbor terapijskog pristupa
• Veoma malo dete nema kapacitet da uđe u terapijski odnos koji se zasniva
na samo-refleksiji i proceni.
• Dete nema razvojni kapaciet da uči o svetu ili o sebi na verbalan način.
• Dete uči kroz ponavljani, aktivan i iskustveni proces u kontekstu sigurnog i
stalno dostupnog odnosa afektivne privrženosti
• Najčešći vid intervencije na ovom uzrastu su indirektan pristup koji
uključuje razvojno savetovanje (objašnjenje ponašanja) i bihejvioralni
savet roditeljima kakav odgovor se očekuje od njih u terapijskom odnosu
koji podržava kompetentnost roditelja.
Metode intervencije
• Bihejvioralni metod – visoko strukturisana terapijska aktivnost,
fokusirana na problem,
Ne zahteva se uvid u motive ponašanja, svest o osećanjima ili mislima
niti razumevanje terapijskog procesa.
• Zavisi od detetove motivacije da zadovolji terapeuta, da bude svesno
svog ponašanja i da ima razvijenu osnovnu samokontrolu.
• Pod ovim uslovima i preko procesa modelovanja, proba u veštinama,
sistematske desenzitizacije, treninga u relaksaciji, deca već od 4g. se
mogu uključiti.
Kognitivno-bihejvioralne metode
Savetnik Klijent
• Šta savetnik donosi? • Šta klijent donosi?
• Svoje motive • Svoje motive
• Sposobnost doživljavanja osećanja • Sposobnost doživljavanja osećanja
• Svoj osećaj važnosti • Svoj osećaj važnosti
• Svoje strahove i anksioznost • Svoje strahove i anksioznost
• Svoje telesno zdravlje • Svoje telesno zdravlje
• Svoju seksualnost • Svoju seksualnost
• Svoj identitet polne uloge • Svoj identitet polne uloge
• Svoje vrednosti • Svoje vrednosti
• Svoju etiku • Svoju etiku
• Svoju kulturu i veštine povezane sa kulturom • Svoju kulturu i veštine povezane sa kulturom
• Svoju rasu i veštine povezane s rasnim pitanjima • Svoju rasu i veštine povezane s rasnim pitanjima
Savetnikovi motivi
• Savetnici imaju profil korisnih i štetnih motiva
• Pojedini motivi su istovremeno korisni i štetni
• Profil motiva se može menjati sa vremenom i od klijenta do klijenta
• Kriterijum za procenu korisnosti motiva je -jesu li njegove posledice u
najboljem interesu klijenta
Mogući korisni motivi
• Altruizam – nesebično interesovanje za dobrobit drugih ljudi,
nastojanje da se on postigne kao krajnji cilj
• Da li su ljudi sposobni za altruizam? Ili su sposobni samo za društveni
egoizam- kada je glavni cilj lična dobit koja se postiže pomaganjem
drugima
• Humanizam – uključuje jačanje drugih ljudi podupiranjem njihovog
ličnog razvoja (Kelly, 1995).
• Savetnici crpu svoju snagu iz uverenja u mogućnost čovekovog
napretka, posvećuju se borbi kako bi sebe i druge učinili boljim
ljudima radi stvaranja boljeg sveta.
...
• Usmerenost na ljude – u pomagačkim profesijama se često nilazi na
društveni tip ličnosti.
• Ljudi sa tim tipom ličnosti vole da pomažu drugim ljudima, prijateljski
su nastrojeni, idealisti, ljubazni, skloni uvidu.
• Intelektualna radoznalost – savetnike veoma zanima “šta to pokreće
ljude”, uživaju u pretpostavkama i proverama pretpostavki o ljudskom
ponašanju, osećaju uzbuđenje zbog proširivanja svog znanja i jačanja
kompetentnosti.
...
• Prorađena emocionalna bol – mnoge ljude na izbor ove profesije
podstakne doživljena snažna emocionalna bol.
• Može biti povezana sa odnosima u porodici u kojoj su rasli, ili nekih
specifičnih okolnosti (razvod braka, zlostavljanje, rasna diskriminacija,
telesni invaliditet).
• Savetnici koji su proradili svoju bol su veoma osetljivi na potrebe drugih.
• Posvećenost profesionalnoj kompetentnosti – razlikuju se po tome koliko
su spremni raditi da postanu kompetentni, a ne samo da deluju
kompetentno.
• Dimenzije - praćenje literature, bavljenje ličnim teškoćama, supervizija itd.
Mogući štetni motivi
• Nerazrešena emocionalna bol – neki nisu ni svesni da im je ulazak u ovo
područje put uklanjanja ličnih teškoća, njihova je namera traženje, a ne
pružanje pomoći.
• Privlačnost prema brizi za druge potiče iz lične potrebe da se neko o njima
brine.
• Posledica je da savetnici nude pomoć koja je više potrebna njima nego
klijentima.
• Činjenje dobrih dela – krajnji cilj je zadovoljstvo činjenicom da ste dobra
osoba.
• Njima trebaju drugi ljudi koji će biti u zavisnom položaju, potrebno im je
klijentovo odobravanje i priznanje za dobro obavljen posao.
...
• Traženje intimnosti i polnih odnosa – savetovanje pruža priliku za
psihičku bliskost koju ne mogu pronaći na drugom mestu ili
• mogućnost nalaženja privlačnih seksualnih partnera među klijentima.
• Čvrsta uverenja – klijenti su izloženi riziku da budu kategorisani
prema pojmovima neke teorijske pozicije
• (ako su savetnici čvrsti zagovornici nekog terapijskog pravca).
• Lična korist – način zarađivanja novca.
Emocionalnost terapeuta
• Zaustavljanje i potiskivanje osećanja – porodica utiče na način ispoljavanja osećanja;
• zabrane i dozvole koje su u skladu sa društvenim ulogama;
• društveni sloj takođe utiče na ispoljavanje određenih osećanja.
• Prihvatanje tuđih osećanja kao da su lična –
• od roditelja ili kulture; homoseksualna osećanja;
• u ličnom radu važno je da terapeut proradi ono što zaista oseća, a ne ono što je naučen
da oseća.
• Nezavršeni poslovi
• transfer (iskrivljena osećanja prema terapeutu,
• kontratransfer (iskrivljena osećanja prema klijentu).
• Mnogi ljudi prenose nezavršene poslove iz prošlosti u sadašnje odnose; to izaziva teškoće
jer ne odgovara sadašnjim okolnostima.
Osećaj lične važnosti
• Lični osećaj vrednosti – samopouzdanje i samopoštovanje su lične
karakteristike, ali i osobine koje se menjaju.
• Ne postoji savršeno vaspitanje, u različitoj meri je čovek naučio da se
oseća dobro ili loše.
• Carkhuff (1987) deli porodice na “otežavajuće” u kojima se jedan ili
oba roditelja osećaju nesigurnim, nemaju istinski osećaj lične
vrednosti i šalju poruke koje umanjuju osećaj vrednosti njihove dece.
• U “olakšavajućim” porodicama članovi pomažu jedni drugima da
postanu ličnosti, roditelji osećaju svoju vrednost i prenose je na svoju
decu.
...
• Strahovi i anksioznost
• strah od neuspeha (od odbijanja, gubitka klijenta, od
nekompetentnosti, da nemamo dovoljno veština, od nekih osećanja,
od izlaženja na kraj sa određenom grupom klijenata),
• od uspeha (od psihološke blizine, da nećemo zadržati uspeh, od
nošenja sa izrazima zahvalnosti i uvažavanja, od tuđe zavisti) i
• od promene (da će nas klijenti izazvati da ispitamo svoj način života,
• strah od praktičnih promena npr. Veći broj klijenata).
...
• Neke posledice anksioznosti terapeuta – savetnici koji mogu izaći na kraj
sa svojom teskobom osetljivi su na teskobu klijenta,
• određen stepen teskobe je potreban da bi savetnik bio delotvoran, može
biti znak da savetnik treba da preispita pitanja koja se tiču njega ili klijenta.
• Teskoba postaje otežavajuća, savetnik prestaje pažljivo da sluša klijenta,
• ne uspeva da održi granicu između sebe i klijenta (kontratransfer),
• iskrivljuju informacije dobijene od klijenta (savetnik postavlja previše
pitanja, nudi površna razuveravanja, direktno govori klijentima šta da rade).
Teskoba može oslabiti zahvaljujući praksi,
• dobroj superviziji, iskustvu;
• osposobljavanje u životnim veštinama je važno.
Telesno zdravlje
• Nivo energije – utiče na broj kllijenata sa kojima terapeut može da radi i
koliko dobro ih terapeut sluša.
• Dobra telesna forma – savetnici se razlikuju po tome koliko brinu o svom
telu i koliko se izlažu rizicima za telesno zdravlje (pušenje, alkohol, droge).
• Bolest i bolešljivost – mogu u odnos sa klijentom uneti bolest, razlikuju se
po tome koliko su skloni različitim tegobama.
• Veštine ublažavanja stresa – loše veštine ublažavanja stresa mogu izazvati
neprikladno ponašanje u toku terapije (npr. Napet stav tela, razdražljivost).
• Telesni invaliditet – snage i slabosti u veštinama razmišljanja i ponašanja u
suočavanju sa ličnom invalidnošću postaju važne.
• Duševni poremećaji – neki savetnici moraju da prestanu da rade tokom
manično-depresivne epizode.
Seksualnost
• Seksualni osećaji –savetnici se razlikuju po količini libida koji imaju.
• Najvažnije područje rada sa parovima koji imaju seksualne disfunkcije je da
prorade misli koje remete funkcionisanje.
• Savetnici imaju misli ne samo o svojoj, već i o klijentovoj seksualnosti.
• Seksualna orijentacija
• za mnoge je to životna činjenica zasnovana na nasleđu i socijalnom učenju,
a ne preferencija koja se bazira na slobodnom izboru.
• Sve do 1967 u VB homoseksualnost je bila krivično delo, 1997 ona je to bila
u nekim državama AUS.
• APA je 1974 uklonila homoseksualnost u popisu psihijatrijskih poremećaja.
...
• 40tih i 50tih godina Kinsey su sproveli istraživanje polnog ponašanja.
• U velikom uzorku su utvrdili da je bilo 4% muškaraca i između 1-3% žena koji su isključivo
bili homoseksualci.
• 10% muškaraca u dobi između 16 i 65. god. je najmanje 3 godine bilo isključivo
homoseksualno orijentisano,
• a 37% je imalo barem jedno homoseksualno iskustvo koje se završilo orgazmom.
• Utvrđen je velik broj biseksualno orijentisanih osoba. Podaci iz VB iz 1994 godine
pokazuju slične rezultate
• Životna prevalencija homoseksualnog iskustva se kreće u rasponu od 4,8-4,9%
(Rogers&Turner, 1991).
• Savetnici moraju da odluče kako da izađu na kraj sa svojim homoseksualnim osećanjima,
da li će se javno upustiti, da li će ih javno priznati, podeliti sa klijentima i kolegama.
• Svaki savetnik ima stavove o klijentovoj seksualnoj orijentaciji, bilo da je ona ista ili
različita od njegove.
Identitet polne uloge
• Autentični su
• Imaju smisao za humor
• Čine greške i spremni su ih priznati
• Uglavnom žive u sadašnjosti
• Uvažavaju uticaj kulture
• Iskreno ih zanima dobrobit drugih ljudi
• Duboko su uronjeni u svoj posao i vide smisao u njemu
• Mogu održavati zdrave granice
Savetovanje savetnika
• Da postane klijent
• Povećava se svest o sebi i jača terapijski uticaj
• Osvetljava se sopstvena motivacija za posao, životne vrednosti,
potrebe, stavove, da li smo u stanju pomoći drugome
• Suočava se sa pitanjima vezanim za usamljenost, moć, smrt,
seksualnost, roditelje
• Pomaže u sticanju strpljenja sa klijentima
• Smanjuje se arogantni stav da smo “došli do kraja”
• Uči se kako se izlazi na kraj sa kontratransferom
Vrednosti savetnika i terapijski proces
• Kako životne vrednosti utiču na terapijski rad
• Terapijske intervencije temelje se na našim sržnim vrednostima,
nismo vrednosno neutralni
• Ističe se da savetnici ne bi trebalo da pokazuju svoj vrednosni sistem
jer će to uticati na pravac u kome ide klijent
• Rešavanje sukoba između vrednosti (npr. Klijentkinja koja ostaje u
braku zbog dece, koja razmatra izvanbračnu vezu, abortus, predbračni
sex, homoseksualna orijentacija, promiskuitet, pravo na umiranje isl.)
Pitanja sa kojim se susreću savetnici
• Suočavanje sa sopstvenom teskobom (šta da kažem, kako da kažem,
da li će klijenti ponovo doći, i ako dođu šta ću tada učiniti)
• Kako biti to što jesam (dve krajnosti, terapeuti koji se kriju iza stručne
fasade i terapeuti koji se trude da dokažu da su ljudi)
• Izbegavanje perfekcionizma (moram znati sve, ako klijentu nije bolje
to je moj neuspeh, pogrešiti je strašno)
• Biti iskren o sopstvenim ograničenjima (Nemam veštine da vam
pomognem sa tim problemom)
...
• Razumevanje ćutanja –
• klijent razmišlja o onome što se prethodno pričalo;
• čeka da terapeut preuzme vođstvo;
• dosadno mu je;
• oseća neprijateljstvo prema terapeutu;
• mogu komunicirati i bez reči;
• možda je interakcija bila na površinskom nivou i postoji strah da se
upusti u dublji odnos;
Zajedno sa klijentom se istražuje značenje ćutanja
...
• Izlaženje na kraj sa klijentovim zahtevima (često zovu telefonom, žele
češće da se viđaju, traže da im se kaže šta da rade; da terapeut pridobije
drugu osobu na njihovu stranu)
• Izlaženje na kraj sa klijentima koji ne sarađuju – malo ulažu u savetovanje,
možda nisu došli dobrovoljno, možda klijent ne razume prirodu
savetovanja)
• Podnošenje neizvesnosti –
• ne vide rezultat svog rada,
• klijentima može biti lošije na početku terapije jer su sklonili odbrane,
• jedini način sticanja vere u sebe je sumnjanje u sebe,
• osećati nesigurnost u sopstvenu delotvornost,
• nesigurnost da li savetnik želi da nastavi da se bavi ovim poslom)
...
• Kako ne izgubiti sebe u svojim klijentima – opasnost od uvlačenja
klijentove neuroze u svoju ličnost (npr. Ne spavamo jer se pitamo
kakve odluke donosi klijent)
• Najdelotvorniji rad je kada je terapeut prisutan sa klijentom, ali
odgovornost za odluke je na klijentu
...
• Razvijanje smisla za humor – humor i tragedija su blisko povezani,
smeh ne znači da posao nije obavljen
• Izbegavanje davanja saveta – igra- Zašto vi ne bi ste...Da, ali (Berne,
2000)
• Sprečiti sagorevanje na poslu