Drogi moji štioci,

evo mene u For posli tri godišća i vidin da se ništa niste opametili.
Pjero još drma Foron a Bene glumi vatrogasca pa gosi di Pjero
užeže. Zoka hi je predribla svih i pokupi prnje, e, i neka se ne
tornoje nose, on se nagrabi u ovih dvodeset godišć. Rossotu priti
Jovo jerbo bi on na radio ponovo, ma koje rilo! Eto se potrefilo da
i ovi broj izahodi prid izbore pa son von parićo ništo štorijih i
fjabih koje ćete slušot u kampanji: mi ćemo ovo, mi ćemo ono...
Svak ništo obećoje ma For se jos ni movi sa mista. Da vidite kako
je još sve kako je bilo i zodnji put kad son vos vižito izvuka son
dvo-tri retaja iz tekstovih od pasonega broja. Dobota bi moga
svaki put somo fotokopirat pasoni broj jerbo se ništa niste opame-
tili. Nison ni Pjerota zaboravi, ma on ne voli puno štit pa son mu
inkolo par letratih jerbo naš poteštot nojveće jubi sliku svoju.

Stojte mi ga dobro i pamet u glovu!

Celegat postivo: Siniša Matković-Mikulčić

Celegat napisali: Siniša Matković-Mikulčić, Katija Jakus Vučetić, Marinko Jurić,

Joško Rosso, Joško Bracanović, Zorka Bibić, Ante Kliškić,
Prošpe Zaninović i Vesna Jelušić - Dominović

Slike i fotomontaže : Siniša Matković-Mikulčić, Ante Kliškić i barba Google

Naslovnica: Joško Bracanović

Izahodi: 12.02.2013.
 Ekskluzivno: Razgovor s dr. von Tintenfischom

ZAŠTO JE 400. GODINA TEATRA PROSLAVLJENO LIGNJOLOVOM?

U listopadu prošle godine Grad Hvar veličanstveno je pro-
slavio 400. obljetnicu hvarskog kazališta - lovom na lignje.
Dok su samoprozvani kulturnjaci i skupina sumnjivih indi-
vidua koja se okuplja u zloglasnom baru uz jugozapadna
gradska vrata, izbezumljeno pokušavali shvatiti kakve ve-
ze imaju lignje sa hvarskim kazalištem, oduševljeni građa-
ni su mogli uživati u maskoti ovog događaja, velikom tota-
nu od milja zvanom Lignja. Neki su čak izrazili žaljenje
što se rečena maskota nije pridružila i procesiji gradskog
patrona sv. Stjepana. Građani su, dakle, bili oduševljeni
ovom, doduše neuobičajenom, ali ipak uspjelom prosla-
vom velike obljetnice teatra. Ali, kako smo terenskim is-
traživanjem utvrdili da je izbezumljena manjina i dalje u
čudu, a jer poštujemo sve naše građane, odlučili smo pot-
ražiti stručno objašnjenje veza liganja i kazališta. Zato smo
se obratili međunarodnom stručnjaku dr. Helmutu von
Tintenfischu, koji djeluje na Institut für
Theaterwissenschaft und Calamariangeln u austrijskom
Fuckingu, a idejni je začetnik hvarske proslave.

C: Doktore, kako je došlo do Vaše suradnje s Gradom

Hvarom?

HvT: Hvarski gradski oci bili su jako razočarani idejama

lokalnih kulturnih djelatnika za ovu veliku proslavu.
Ne želim omalovažavati kolege, ali oni su mislili obljetnicu proslaviti kazališnim predstavama, izložbama, tiskanjem
knjiga... Pa nismo u 19. stoljeću. Tada se hvarska vlast obratila našem institutu da napravi strategiju proslave.

C: Odakle Vam ideja da obljetnicu kazališta proslavite lignjolovom?

HvT: Podvodna istraživanja našeg instituta davno su ustanovila da se lignje smatraju kazalištarcima morskog svijeta.
Posebno su popularne kad se uhvate na štrucavicu, što izaziva smijeh kod riba i ostalih glavonožaca. Tako kad su mi
Hvarani spomenuli kazališnu obljetnicu odmah sam uzviknuo - lov na lignje! Naravno, posebno me oduševilo kada
sam čuo da je graditelj hvarskog kazališta bio nitko drugi do Pietro Semitecolo zvani Lignja.

C: Semitecolu je nadimak bio Lignja? Kako ste došli do tog fascinantnog podatka?

HvT: Naš institut je proučavao Semitecola puno prije nego smo doznali da je on dao sagraditi hvarsko kazalište. Zlo-
bnici su tvrdili da je nadimak Lignja dobio kao diplomat jer ga je krasila poznata mletačka hrabrost, pa bi, kad se
situacija na sastancima užarila, pustio crnilo, tj. neprimjetno pobjegao. Naravno, to je podvala. Semitecolo je bio
veliki zaljubljenik u lignjolov, pa se zato i oženio Elizabetom Condulmer, čiji je djed legendarni izumitelj štrucavice.
Također, od mletačkih vlasti uvijek je tražio službe uz more kako bi mogao loviti lignje. Čak smo na rubu jednog
njegovog pisma duždu iz Hvara pronašli recept za crni rižot.

C: Doista impresivno. Hoćete li nastaviti suradnju s Gradom Hvarom?

HvT: Da. Aktivno smo uključeni u planiranje 150. obljetnice turizma u Hvaru. Ne želim otkriti sve detalje, ali vjero-
jatno ćemo to proslaviti velikom hvarskom berbom gljiva. Naime, poznato je da su osnivači Higijeničkog društva
bili zapravo članovi Gljivarskog kluba Hvar koji su u dokolici - zbog manjka gljiva uslijed sušne godine - osmislili
začetke hvarskog turizma. Planiramo i druge hvarske obljetnice, ali o tome drugom prilikom.

C: Hvala, doktore. Eto dragi čitatelji, mislim da nakon ovog iscrpnog objašnjenja više ne smije više biti nezado-
voljnika proslavom 400. obljetnice hvarskog kazališta. Štoviše, ovaj nam je razgovor dao razlog da s nestrpljenjem
očekujemo buduće obljetnice i daljnju suradnju Grada Hvara i dr. von Tintenfischa!
J.B.
 BLITZ-INTERVJU S PRVIM:
DVA-TRI S NOGU NA KATAMARANU
1. U jednom intervjuu u jesen 2010. najavili ste za ljeto
2012. godine početak radova na srednjoj školi na Dol-
cu. Možete li nam reći što je s tim projektom i jesmo li
već čekali dovoljno dugo da istekne i važeća lokacijska
dozvola za proširenje srednje škole na prostoru Luči-
ca?

PRVI: Neizmjerno sam sretan što smo s ovom odlič-

nom turističkom sezonom potvrdili da je Hvar postao
hit destinacija i nadamo se da će i sezona koja je pred
nama potvrditi taj zasluženi status, a mi u Gradu ćemo i
dalje nastaviti naporno raditi kako bi stvari išle u najbo-
ljem smjeru.

2. Projekt sanacije i rekonstrukcije hvarske Pjace u koji

bi bilo uklopljeno i rješavanje oborinskih voda na pod- CIA Central Intelligence Agency
ručju Dolca jedan je od projekata kojeg ste isticali kao East European Haiku
strateški još na početku mandata. U kojoj je fazi taj Split – Dalmatia County Haiku Department
projekt i je li vaš tim razmišljao o tome da se za ovaj
kapitalni projekt povuku sredstva iz pretpristupnih fon- KIŠA
dova EU, kako su to već učinile brojne općine i gradovi
u Hrvatskoj uspješno rješavajući na taj način svoje in- Pjaca je naša galaktika i naš svemir.
frastrukturne probleme, usprkos krizi? Crne rupe u svemiru i naš nemir.
Depresije u saližu zrcale kišu plača u lokvama grada.
PRVI: Naravno, u ovom zahtjevnom mandatu moj tim i
ja smo učinili sve za naše sugrađane i nastaviti ćemo to
raditi i dalje, što pokazuje i odlična turistička sezona u OSMA RUKA
kojoj smo slavili i 400 godina najstarijeg kazališta u
Europi, ove godine je upisan rekordan broj djece u jas- Osme godine putovanja kroz snove vlak stade.
lice, a posebno mi je drago što su taj trud prepoznali Uđe alien, osmi putnik.
naši gosti koji bi ove godine trebali stići na naš sunčani Kondukter, osmi povjerenik.
otok u rekordnom broju, a u tome ih neće spriječiti ni
Jadrolinija koja i dalje svojim postupcima pokazuje da
ih nije briga za male otočane, ali mi ćemo nastaviti na- ZOV
šu svakodnevnu borbu za bolji život na otoku i što bo-
lju sezonu od koje svi živimo. Sirena elektronsku pjesmu pjeva
Odiseja na hrid vabi.
3. Što mislite o najnovijim istupima čelnika ORCO U septičkoj jami lako je biti govnu brat.
Grupe?

PRVI: Gledajte, ja kao prvi među jednakima možda MEDVJED

nisam prava osoba za to pitanje, ali podržavam sve nji-
hove odluke koji će pomoći Hvaru da nastavi biti ono Na ustima med a u duši led.
što smo mi od njega stvorili, dakle, hit destinacija. Si- Balerine male na njemu prosklizale.
guran sam da ćemo sjesti za stol i zajedno riješiti even- Ice Fever.
tualne nesporazume. Evo, pozivam čelnike Sunčanog
Hvara da besplatno borave u našem gradu sedam dana PARANOJA
ovoga ljeta, pa će... Ali ova sezona će sigurno biti još
bolja od prethodne, pa će moji sugrađani ... što sam Ćud njegova ognjem silnim gori.
ono... evo, je, je, teta Mirjana, ne, barba Mate zove... je, Ali briga mori.
je , evo sad... samo da završim, može, može, evo sve Stiže vatrogasac.
smo rekli: vodeća turistička destinacija, sugrađani, rad,
tim, kazalište, projekti, zajedno, dogovor, sezona, stol...
Je, evo, hvala, moram poć, evo, idem sad Zagreb, Med- From Free For Radio with love.
vešč... pardon, Ministarstvo .... na sastanak, rješavanje
problema, da, da, pregovori... obnova... sezona... Kristi- Greetings,
na, je zvo Juba iz Šarana?... Je, je, hvala i vama, jer For
je nami... F. a-ca! Opačak
NE-ČASTIVI
 AKTUALNO IZ ARHIVE
Listajući stare brojeve Celegata, naišli smo na neke tekstove koji se bave temama koje su još uvijek aktualne, da ne
kažemo goruće. Čitamo ih sad kao da nije od njihovog prvog objavljivanja prošlo tri, pet ili šest godina. Pa ako je
istina da je povijest učiteljica života, pročitajte ih i vi i saznajte jeste li išta u međuvremenu naučili.
FORSKA KULTURNA STUDEN
Jedna od značajki koja grad čini gradom je i njegov kulturni
život. Hvar takav život ima samo ljeti kad njegovi građani
teško mogu izdvojiti malo vremena da bi se opustili u kultur-
nom događaju.Hvarsko ljeto kulturni je događaj koji na svom
repertoaru ugošćuje poznata i manje poznata imena, a svojim
značenjem može stati uz bok sličnim manifestacijama Splita i
Dubrovnika.
Problem donosi hvarska kulturna zima, odnosno hvarska kul-
turna studen i mrtvilo koje nastupa odmah po zatvaranju
Hvarskog ljeta. Građani Hvara, zbog geopolitičkog položaja
njegove luke, oduvijek su dolazili u doticaj s drugim kultura-
ma i kulturnim trendovima pa ne čudi da se renesansa paralel-
no odvijala u Hvaru i u susjednoj Italiji. Potreba Hvarana za
kulturnim događajima bila je jaka i prije gradnje hvarskog
kazališta, prvog komunalnog kazališta u Europi sagrađenog u
vrijeme kad su u Shakespeareovoj Engleskoj predstave izvo-
đene na “kašetama”. Četiristotine godina poslije, hvarska kul-
tura odumire, a na kakvom-takvom životu održava je Hvarsko
ljeto. Potrebe Hvarana za kulturom u zimskom periodu evi-
dentne su u njihovim hodočašćima Starome Gradu za vrijeme
održavanja kulturnih priredbi.
Uvijek postoji opravdanje da je kazalište u obnovi te ne po-
stoji adekvatan prostor u kojem bi se te priredbe održavale,
ali postavlja se pitanje kako je moguće da je pored tolikog
broja kulturnih udruga hvarska zima kulturno mrtva?
Odnos gradskih vlasti prema kulturi evidentan je i u njihovom
odnosu prema gradskoj knjižnici koja se ni tri godine nakon
danih obećanja nije obnovila niti se pronašao adekvatan pro-
stor za njezino normalno djelovanje.
Jedini angažman gradske vlasti u kulturi je organizacija pseu-
do-kulturnog Hrvatskog radijskog festivala kojim se nekoliko
dana siluje institucija i dostojanstvo hvarske Pjace. Još više
čudi činjenica da se to silovanje provodi pod blagoslovom
istih koji sebe nazivaju Dicom s Pjace.
Unatoč najavama medija kako se ove godine HRF neće održ-
ati u Hvaru, izgleda da ipak nismo bili te sreće. Pred nama je
par dana “šušura”, par narcisoidnih nastupa pred TV i foto-
kamerama te neizostavni buvljak na kojemu će takozvane
zvijezde prodavati svoje “štrace” u ime humanitarnih akcija.
Jedina humanitarna akcija koja je nama danas potrebna je
“akcija za vraćanje dostojanstva hvarskoj Pjaci i gradu Hva-
ru”.
Šeks Pir
Isječak iz interviewa sa Jacquesom
Bourgeoisom, tadašnjim predsjedni-
kom uprave Sunčanog Hvara pod na-
slovom:
Sudbina Hvara je u našim za-
jedničkim rukama!
C: Loša suradnja, ako uopće i postoji,
između Grada i SH-a je postala toliko
očita da većinu Hvarana brine konačni
ishod, jer smo svjesni da je Hvar oduvi-
jek u potpunosti dijelio sudbinu SH-a.
Možete li nam pojasniti što je razlog lo-
šim odnosima s aktualnom gradskom vla-
sti, koje je potvrdio i predsjednik uprave
Orca gospodin Ott u jednom intervjuu
Globusu?
JB: Imamo odlične odnose sa pojedincima,
institucijama i poslovnom lokalnom zajed-
nicom. Doista, nažalost, pojedini članovi
Gradske vlasti su spriječavali konstruktivni-
ju suradnju i odnos.
C: Što bi po Vama lokalna vlast trebala
činiti, odnosno kako se ponašati u odnosu
na SH ?
JB: Gradska vlast i Sunčani Hvar moraju
razgovarati. Upravo to sam predložio Gra-
donačelniku u pismu koje sam mu poslao
još u rujnu prošle godine. Inicirao sam dija-
log i predložio da redovito informiram Gra-
dske čelnike o planovima i projektima Sun-
čanog Hvara i tako dobijem konstruktivnu
povratnu informaciju koju bismo primjereno
uzeli u obzir. Problem je: Hvar je turistička
destinacija koja još uvijek nema plan, tj.
strateški plan razvoja. Potreban nam je plan
infrastrukture turističke destinacije kao i
marketinški plan.
C: Sunčani Hvar je samo jedan čimbenik
turizma u Hvaru. Mnogi drugi imaju
značajnu odgovornost koju moraju ispu-
niti da bi odgovorili na glavno pitanje
domaćih i inozemnih gostiju: “Što ću ra-
diti u Hvaru?”
JB: Sudbina Hvara je u našim zajedničkim
rukama: lokalne zajednice, poslovnih subje-
kata, zaposlenika i Gradskih vlasti.
 ŠTORIJE I FJABE
Dico, ono ca ćemo von isprovjat boje nemojte ci-
nit doma, jerbo smo mi plotili i kravu i telića.
Jednu subotu iskupila se curma u komin. Ovi je
doni mesa, oni gitaru, drugi dvi damjone vina i,
bome, pala kancona i u nika doba smo ga dobro
ćutili, ca je lizolo ono bilo sa Vorbe.
Onda je onemu lazaru palo na pamet da smo mo-
gli prizivat duhe jerbo je on oto gledo na niki film,
pok da i mi oto provomo. I tako smo stavili jedon
žmul nasrid stola i šoto njega kortu sa slovima.
Izgosili letriku i poceli šotovoče prizivat. Parvo je
ništo zamarnjilo pok smo krepali od stroha, ma je
ispalo da se zermonu I. oglosi oni fažol ca je izi za
obid. Kad smo došli sebi (posli dvi, tri bevonde),
epeta smo poceli prizivat i cekoli da se kogod iz
onega svita ujovi.
Kad co, poce se oni žmul trest som od sebe.
“Ko je?”, glos non se tresa kako prut.
“Grimetovi!”, culi su se dvo glosa koji su bili gre-
zi kako da je niko požor kašetu brokov.
“Koji Grimetovi?”
“Dvo brata smo. Oni ca su pisali štorije i fjabe.”
“ Cikovi ste? Mi ne poznajemo nijedne pokojne
Grimetove. Ni ote fameje u For.”
“Pok ca niste culi za nos? Mi smo von napisali sve
one štorije ca su von matere i none štili kad ste bili
molišni.”
“ A ca će reć da ste se baš vos dvo ujovili? I kako,
ponega, znote forski?”
“Eeee, nami je bižnoni tete kunjoda neviste brat
imo veze ovode.”
“Ma kako?”
“Temu bratu je žene dide po materi imo Forku za
ženu. Je kapite sad?”
“A je…a ca ste došli ki nami veceras?”
“Popit malo vina od kurtelaške, jerbo je na oni
svit somo maravon. Ne daju sumporat. Da je sum-
por somo za u pakol. A i vidili smo da već nikor
u For ne provje štorije i fjabe.”
“Kako ne? Slušomo oto svaku…”
“Cinte kuco. Sad ćete cut ca su prove štorije. Ho-
ćemo se uputit, Grime stariji?”
“More, mlaji.”
I tako je lizola kurtelaška niz garlo i pocela je par-
vo štorija…
Jovanin i Mare
U jedno molo misto na naš škoj živila jedna fame-
ja; otac Pepo, dvoje dice Jovanin i Mare i njihova
maćeha Helga. Na cili škoj bila je dežgracija i ve-
liko nevoja u to vrime. Judi su se snahodili kako je
ko zno i umi. Ovi naši su bili toliko bidni i nevo-
jni, pok nisu imali ništa za jist. Svaku vecer mati
je obojkala u gorke suze. Igrali su i Loto 7/39, ma
hi srića nikako ni obadala.
I tako jedon don sva u suze govori ona njima:
„Dico moja, nimomo vej ni križa Božjega! Ca ću
von dat za jist!?“
Uvecer kad su dica išla spat, cini ona onemu svo-
me žalošnjoku:
„Pepo moj, ne moremo već ovako naprida. Ovi
tvoji su non stop glodni, kako da njima je rapa na
štumak! Šoldih nimomo, kartice su non sve u car-
veno, čekove ti već niko ne dupero...Ni co vengo
da hi sutra ostavimo na Bilanjice“.
To je sve cu Jovanin kojemu se štumak inkolo za
škina i ni moga nikako zaspat od pensirih.
Ujutro su se ustali cin se rasvanilo, a Jovanin je
napuni žepe piskih da hi meće za sebon da se zno
tornat doma. Maćeha i otac su hi ostavili na Bilan-
jice i rekli ni da ćedu hi iskupit pridvecer. Cin se
zaškurilo, Mare se razbekala, a Jovanin njon je
reka: „Mare, ferma bekat, cut ćedu nos gudci! Ma
srića da son jo potega pamet na pokojnu tetu Rozu
meštrovicu. Ol ne vidiš ove piske ca son hi mećo
od doma!? Ala, ne straš se, nego hod za menon!“
I tako, škrok na škrok, eto ti njih doma.
Po za koji don ca će bidna maćeha vengo nos hi
epeta, ovega puta u Lemiše. Kako ni bilo depju
piskih, Jovanin je vaze kinkin od kruha, pok ga je
marvi kako su hodili naprida. Ni bidan penso da
ćedu mu titice sve to pozobot. Mojko, ca je bi ji-
dan kad je vidi ca se dogodilo, beštimo je sve po
redu, rod i porod, reka bi covik - provi kaštriot
olitiga uškopić, koja je to glasina bila! Al kako je
ovo priča za molu dicu, mi ćemo detalje priskocit!
Inšoma, uputili su se naprida, pok ca Bog do.
Trudni i nevojni arivali oni u jedon dolac, kad ta-
mo imoš co i vidit! „Astigamande“, inkantala se
Mare, dobota je pala na guzicu kad su odoćali ku-
ćicu od gulozarijih. Omendulih, smokov, cvitih,
paprenjocih, hroštulih, pandoletih, pašuratih, aran-
cinih, kotonjotih, paradižetih, kolocih...
Nisu mogli odolit, a da ne navolidu na ote guloza-
rije i tako posli puno vrimena napunidu kulin. Jo-
vanin je mumo paprenjok i oti cas su se otvorila
vrota....
Culi su se taketi. Izošla je jedna namušćona, napi-
turona žena, sa zlotnon kurajon, lipo ispleten
konkun, ma propju jedna beleca za vidit. Da ne
znoš, reka biš da je siguro nika zvizda estradina,
kako ona Karabatićka, altroke Seve Nacjonale .
„Cooo?!“, njih dvo su se inkantali.
Govori ona njima: “Hodte unutra, jušto je poce
Sulejman”.
A i na televiziju je baš bila reklama za Linex
(ono da te dobro rastoci i ispurgo), pok jon je
palo na pamet da ni potriba stavit mocit fažol za
sutra, jerbo jon je obid doša kako narucen i tote
je adato isprid ocijuh.
U hip i u cas je ćapala Jovanina za uši i petala ga
u kebu isprid kuće. Bome, Mare je epeta pocela
bekat, ma jon je višćica rekla: “Muc tamo! Ćapa
se posla, dohodidu Taljonci! Tukoš mi poć na
Adrianu.”
Već je u glovu cinila konte poc bi njima mogla
naplotit puni pansion namisto gole posteje. Još
ako hi ne prijovi u Turističku zajednicu...Mogla
bi ovo bit dobra sezona, iskupiće se šoldih baren-
ko za koji vikend u Madonu di kampiljo, a barž i
u Garmišpartenkirhen, somo kad otu kobasicu od
slovih nauci proštit.
Mare se uputila na katamaran sa velikon tabelon
di je višćica (more je oprolo) petala RUMZ –
CENTAR-TOILET-VIFI. Dole na rivu, bome, se
ni bilo lako izborit za požicjun blizu rampe od
katamarana. Bilo je tote i većih i jacjih od nje,
ma se isto uspila petat jušto u parvi red.
Dotle se Jovanin tresa kako prut u ono tisne ke-
be...
I ko zno kako bi ova štorija dospila da Maru ni
ćapala inšpekcija od kamarih. Za njima je arivo
vagun drugih inšpekcijih, co od sanitarne, co od
fiskalne…cilo općina (oti don nisu ni na maren-
du išli), a na kudnju su arivali oni iz komunalne-
ga.
Na cencu cenca, srušili su višćici kuću jerbo su
nošli u katastar da jon ni kuće na avionski sni-
mak iz 1968.
Dobro su stori govorili: karta kanta, vilan dorme!
Jerbo svakemu dojde korta od poreza. Zakantali
smo dvi kancone kako epepe, pok su Grimetovi
uputili i drugu.
Carnjena beritica
(krõtko dvosmislena štorija )
Tamo nindera navar Brusja živila je nose puno
godišć fameja Carnjenovih. Njihova nona ni je
svima plela carnjene berite, jalekiće, šjalpe...pok
su hi onda okolo devedesetih u For poceli zvat
„Banda carvena“. Radi tega su nojmlaju od Car-
njenovih zvoli „Carnjena Beritica“.
Nona je živila na Zelenice i tamo je imala merinu
sa beštijima i niku verduru cudnega vonja ca je
gojila u vože od marmelade i pecurvih. U zodnje
vrime su je ćapali niki maganji pok je bidna zale-
gla. Molu Carnjenu Beriticu je dopalo nosit noni
koficu sa svin ca je oto jutro „U Studencu svakog
dana svi artikli svježa hrana, povoljno je da ih mo-
že lako kupiti svak“ bilo na akciju. Mati noj je re-
kla neka se ne fermoje i neka je pri doma vengo
tamo.
Kako je bi štajun od šparogih, Carnjena Beritica je
pinkicu hodila debondo, co za šparoge, co za co
drugo. Jušto je odoćala jednu parst debelu šparo-
gu, kad cuje da ništo šuško u cesminu! Ni se bidna
ni snošla, kad iskoci isprid nje corni prosac i rece:
-Ej, molo! Jesi di vidila kojega god kacadura da
gre pud ovamo? Vajalo bi mi umaknit da se ška-
pulon, sakrijen se u bušak već cilu šetemonu!
A prosac je imo oci kako Bred Pit ( pri Anđelke ) i
milo je gledo. Carnjenoj Beritici se on svidi i go-
vori ona njemu:
-Ne straš se ništa, sakrit ću jo tebe u moje none,
tamo ćeš bit na siguro, neće te niko ćapat!
-O, baš ti fola, - rece prosac, - ne moreš već njanci
pocinit od ovih kacadurih! Vrog hi odni, u svako
selo hi imo po pet – šest, svi ništo hoćedu, glumi-
du velike face, puške pucedu na sve bonde! Za reć
pravo, malo kad ko co pogodi, ali imo hi par koji
dobro pasojedu. Pogotovo oni jedon Grobjanin,
mojko moja, ca me oti goni! Jedva son živ!
Škrok po škrok, gomila po gomila, bušak po buš-
ak...eto ti njih u jedon dolac pri Zelenicih di je bi-
lo šparogih na kare i tovare. Carnjena Beritica se
inkantala, oci njon se raširile, zubi su noj poceli
cinit vodu i govori ona njemu:
-Hod ti, doću jo! Noni kuća ti je odma gore povar
onih maslinih.
Prosac se uputi, a ona je ostala i nabrola punu ko-
fu šparogih. Jušto kad je sunce pocelo zapadot za
Štambedar, eto ti i naše Carnjene Beritice noni
prid kuću. Kad je otvorila vrota, izunutra je zapa-
ha niki smišni vonj. Kroz gusti dim jedva si moga
vidit dvi glove za stol di se hlipjedu kako da su
proštili gradski proračun za dvo mijora dvanajestu
i trinajestu!
Penso se Carnjena Beritica, ovode dimi kako da je -Ma ke fjondukon! – vice Carnjena Beritica za
niko užego Arsenol, tukat će mi zvat kanada ajer! njin. – Konkori te rastocili tako lipega! Poj svra-
-Ej, nona! Nona, ca je ovo, jesi ti rebambila, koje gon tamo, priselo ti sve ca si pofumo...!
su ti ovo medicine!? Ol si izgubila busolu!?? I tako, na kudnju, ko zno ca bi bilo da Kacadur
Govori njoj nona: Luki ni arivo u provi momenat. Ovako, sve je do-
-Ćerce moja, ne znon ca je, ma lici sve maganje!! bro finilo. Nonu su poslali u starački dom u Velu
Jutros nison mogla iz posteje, a sad letin po kući Luku jerbo ovode tega ni. Carnjena Beritica je i
kako titica i vartin se kako trotolo! A doša me daje brala šparoge svako godišće. Dobila je prija-
vižitat i ovi lipi, šesni muškardin, ma znoš da se vu od Ministarstva finoncih da za sve ca ubere
propja lipo ćutin....! tuko plotit PDV.
-Ma nona, ca si to od sebe ucinila!? Corni prosac je uteka i već ga niko nikad ni vidi.
-Muc molo, hoš taštat malo?- ne do se storo diš- Inšpekcija za verduru je ucinila istragu i odnila ni
turbat. –Daću ti posli u jedon saket malo pok ćeš ća sve one vože od marmelade i pecurvih. Imo bit
odnit doma materi i ocu...Mmmm, ca je vo haa- da je stvor bila uvozna. Računaju da će bit boje
ajjj... kad se uvede Šengenski režim!
Vidila Carnjena Beritica da je vrog doša po svoje. A Studenac? Eno ga di je, danas von je na akciju
Lipo je ovi prosac iskoristi i nju i nonu za se iška- gauda sir...
pulat od kacadurih i još je od none ucini smok on
d voter. Ca ću sad, penso se ona, vajalo bi je do- Vaši „Smile“tovi :) i Grimetovi
vest u šest, ne mogu materi reć da je sve dobro
kad ni! A is druge bonde, volila je ona svoju noni-
cu kruto puno, barž je i boje da se bidna izgušto
dokli još more?
Dokle je ona tako pensala, eto ti na vrota dohodi
oni Kacadur Luki! Teške štivale do kolin, zeleni
šinjel, puška na rame, britulin za poson.
-Ooo, bložene oci koje vos vididu! – poveselila se
Carnjena Beritica.
-Ovi corni prosac mi se uvoli noni u kuću, a ona
se raspametila kako da su jon možjone izgubile
zvizdu od tramuntone! Ma pogledojte je ca se uvi-
je, ne bi ni Tereza Kesovija mogla ovako!
-Dobro je, dobro je, va bene – cini Luki - sad ću jo
to. Otvor tu ponistru tamo neka ovo smroda izojde
vonka, a jo ću se pozabavit sa ovo beštije! Ka-
ko je Carnjena Beritica otvorila ponistu, corni pro-
sac se hiti kroz nju i, eto ti ga vrože, maka via dri-
to u šumu!
IZDVOJENO
For je grod u kojem gradska uprava svako-
dnevno komunicira s građanima, a podsjećam
vas da Hvar ima nešto što niti jedan grad u
Hrvatskoj nema: redovite skupove građana.
Sve što građani tamo kažu, gradska uprava i te
kako uzima u obzir. To je praksa na koju sam
stvarno ponosan.

Pjerino Bebić u interviewu Celegatu br. 11 iz

2008. godine
DONI OD KARNOVALA
Iz Makarske bura puše
da paršuti se osuše
da se bačve kalamaju
i u vinu okupaju.
Da je toncat sad u dvoje
rašpa, valcer sve do voje
mužokonti sad verzaju
karnovol nan navišćaju.
Ma pasalo je to vrime
nosi sad svak velo brime
ni to brime od češmine
od života to su cime.
Cime vele, cime teške
tučedu nas ka i meške
sve sad tuče rebumboje
ni za tanac već ni voje.
Luky Ljubić
LINIĆEVA PESAN
Ruko moje što si takla
Vaše novce tek na čas
Učinkovito ih smakla
Ko što kombajn runi klas
Meni to se posvjedoči
Zbunjeni ste,pogled snen
Znam da ćete svake noći
Mislit na me svaki tren
Kap što osta mi u piši
Više znači mi od vas
Moja lažna skrb i briga
Gluma tek je na sav glas
I dopustite da moje
Haračlije smrknute
Uzmu sve što vi ste htjeli
Sakriti od oka mog
NOVA IZDANJA
CELEGATOVE BIBLIOTEKE
PJERINO BEBIĆ: Sva moja obećanja – dru-
go dopunjeno izdanje
ZORAN DOMANČIĆ: Od bezzemljaša do
veleposjednika
PJERINO BEBIĆ: Kako se održati na vlasti
praznim obećanjima
PERO PAVIČIĆ: Počeci i razvoj nautičkog
turizma u Veloj Garškoj
LOVRO TUDOR: Misterij prazne ladice
IVKO GAVRANIĆ: Neriješeni slučajevi
* Sva izdanja Celegatove biblioteke možete kupiti
u novootvorenoj Gradskoj knjižnici Hvar!
Arsenol se grodi, niko nimo pojma caće u
njemu bit, mi kuco. Po Pjaci gremo kako «po
šumama i gorama», a kad padu dvi kapje
provojte pasat, mi kuco. Oni «bidni» Orco se
jedini ćapo nikega posla, mi udri po njemu.
Govori se kako u Hrvatskoj ţive 120 % kato-
lika, a Sanader ukini Gospu od fumonja i
Hrvati kuco. Desetak mijorih svita, na raĉun
nedije, ostalo bez lavura, mi opeta kuco. Evo,
barzo ćedu non i izbori pok Vi lipo i daje cin-
te kuco, i nemojte mi posli po Pjaci zapardu-
vot jerbo će mi do godišća tukat izgingat oba
hrela.
Isječak iz uvodnika Celegata br. 12. iz 2009.
godine
 POVRATAK U BUDUĆNOST
Iz splitskog satiričnog lista “Duje Balavac”, 4. travnja 1908.
***
Barba J. je u ditinjstvo bi puno boležljiv,
osto je na puntu od noža, govoridu, pok su
ga cuvali posli malo i preveć. Kad se ože-
ni, nafriško je bilo žešćine, bome, u onima
poslima sa ženom. A darveni podi oldoje-
du, škripjedu. Onda bi užala mati mu va-
zest šćop od metle i tuć u plafun:
Ala, dico, pomanje, pomanje sa tim. Ispo-
tit ćete se!
***
U For je pri bi kundut na kantun Fontika
blizu skalih za Teotar. Tamo je cinila re-
da, i to dobro, teta Joka. Jedonput je za
potribu arivo barba Stipe K. i kako mu
štumak ni bi alavija, iznutra se dobro culo
šćiketovonje i brumbulovonje.
Govori teta Joka: jo, Stipe, ča ti lipo piva!
Ma, pari mi se da si malo dištonan.
A ca biš ti itila? Da ti za dvo dinara kanto
Caruso?
***
Barba D. je lavuro kako manovol u podu-
zeće.Umor je diretur i iša mu je i on na
sprovod. Ma jednu desetak metor iza svih
drugih. Pitodu ga:
A ca je D. kako to da si toliko iza svih?
E, bi san mu toliko iza svih i po plaći!
 NE MOŽEŠ BITI NI BRAT NI PRIJA-
TELJ, DOK GOD TI JE VLASTITO DU-
PE NA PRVOM MJESTU!
Neki u ovom gradu misle da je privilegija se roditi u
nekoj obitelji... i da prezime te iste obitelji u prijevodu
sa latinskoga znači: "plemeniti", "nojboji", "cudo pa-
metni", i "svi su naše sluge". Lako ih je prepoznati.
Obično priko pjace prolaze ukrućenih leđa i uzdignute
glave, da ih se bolje vidi. Oni u razgovoru veličaju
druge, ali im vlastite oči demantiraju svaku izgovore-
nu riječ. Lažna poniznost, oli ti ga laskanje lisica. Nji-
hov arogantni sjaj u arogantnim okicama, naprosto
provocira. Oni su toliko pametni, da ritko ko more
kapit njihovu mudrost. Hebi ga, nisi se rodi u njihovu
fameju, pa si glup. Sve će učiniti za svog najboljeg
prijatelja! Vlastito dupe im je najbolji prijatelj još iz
djetinstva. Bili su zajedno u vrtiću, pa u školi, u vo-
jsci, i evo dan danas su nerazdvojni!
Što želim reći? Ništa što vi već ne znate. Takve ljude
treba zaobilaziti, jer se teško mogu mijenjati. Ili ih
dere superiorni ego pa žele gospodariti nad tobom ili
ih dere inferiorni ego pa pokušavaju cicati tvoju sami-
lost, i samilost svoje obitelji. Kreativna dosada im je
izgovor za sve one izgubljene bitke koje su prepustili
drugima da ih vode umjesto njih. Još se sprdaju sa
onima koji svoje bitke sami biju... Kakva krema, he,
he, he, he... Mudrijaši od jedne rečenice i copy-paste
linka, pročitajte još jednom naslov, i razmislite...
Vama je najveće zlo u životu nanio pamuk u kojem ste
odrasli. I zato se prestanite kriviti od bola ko da ste
preživjeli Auschwitz i Buchenwald zajedno... Jer pro-
zirni ste, znate!
Meraklija
- Ca cini Zoran Domančić kad ne more zaspat?
- Broji vijećnike!
***
Jedon put, kad je barba Toni Bilac imo osandeset pa-
sonih, pari mi se godišće ili dvo pri nego je porti, ča-
kulo son s njin, u điru priko rive.
Provjo mi je obo nikin stvorima ca hi je cini dokle je
još moga. Na to son mu jo reka: "Ca biste vi barba
Toni cinili da von je deset godišć manje?"
Na to mi je on odgovori kontron: "Znoš ti moli ca bi jo
reka da mi je deset godišć manje?"
A jo: " Co barba Toni?"
"Da mi je još deset manje", fini je barba Toni.
***
Poslo Drago Marijonu u špicjariju (apoteku) kupit gol-
dunih, jerbo su mu rekli da hi je dobro duperat, za ovu
priču ni važno zoc.
I tako je ona bidna cekojuć red, jer je špicjarija bila
puna svita, zaboravila kako se ono zove. Kad je dopo-
kon došla na red, rekla je: "Dojte mi ono, ...ono, ...ono,
ma dojte mi ono za na k...c"!
Uz opću konsternaciju šjor Karmelo špicjor joj je reka:
"Ma moja Marijona, co propja tako. To se pito na u-
ho".
"Ma ne za na uho nego za na k...c!, zavikala mu je id-
no Marijona.
***
Cvitić Longin je lavuro u poje, na Bili potok.
Pito ga furešt:
- Oprostite, da li je ovo put za Milnu?
- Je, je, morete i ovode.
- A koliko mi treba do tamo?
- Parvo se upulte hodit, pa kad vidim kako grete, onda
ću vom znat reć.
***
Jedon put, docekola čer težoka iz poja, pri vrota od
konobe, računajuć dat ocu ruku rasedlat živo. Pozdra-
vila ga je, kako je bi i red, ma je on ništo osorno odgo-
vori, noc ga je ona pitala:
"A ca je čača, ca smo slabe voje, ol von je danas cagod
išlo nopoko"?
"Ni mi čerce ništa išlo nopoko, nego son se NAVA-
ZDABUDO".
"A ca von to hoće reč"?
"Ma, cilidon son ogribo oni dolnji loz na Vorbu, na-
kraj puta, a pasalo je cudo Malograbjanih, kako da je
bila fjera sv. Prošpera u For".
***
Govori M. jednoj Bruški nose dosta godičć:
- Susida, meni se pari da von je muž bokun iša ća.
- A, ćerce moja, on ti je ovakov i doša!
 UDRUGA FORSKE UŽONCE

Evo još jedna godina je u toku u kojoj između o-

stalog naša Udruga organizira i zadnji od karneva-
la. Upornost se isplatila jer je to potvrdio lanjski
karneval u kojem je bilo najveći broj maskiranih
građana i najveći broj posjetitelja (odnosi se na
godine poslije 1990.). Osim toga lani su nam obo-
gatile povorku maskirana grupa iz Sv.Nedije
(osvojili su 1. mjesto) i iz Zavale (osvojili su 2.
mjesto).
Maskirana grupa od Udruge svake godine nastoji
dobro osmislit svoj nastup, kako u kostimima tako
i u koreografiji, koja mora biti i duhovita. Naši
venecijanski kostimi koji su svi bili pro-
dukt kućne radinosti (osim krinka koje smo kupili
na našem putovanju u Veneciju) postigli su velike
pohvale kao i sama koreografija koju je osmislila i
uvježbala Nada Jeličić. Sa tim kostimima smo lani
bili u Dubrovnik a ove godine idemo u Samobor.
U Dubrovniku smo bili zapaženi i popraćeni kroz
sva medije (radio, TV, internet i novine) a nadamo
se da će tako biti i u Samoboru. Ne treba omalova-
žavati ta naša učestvovanja jer mi isto na jedan
drugačiji način prezentiramo Hvar i njegovu tradi-
ciju. Sam karneval je zabava i razbibriga ali isto
tako može postati i prava turistička manifestacija,
koja se dešava baš u zimskom periodu. Tako nešto
prepoznali su neki gradovi, a mi se nadamo da bi i
Hvar mogao biti jedan od njih, jer ima tradiciju a i
ljudi su kreativci sa velikim iskustvom.
Naša Udruga ulaže veliki napor da se ova tradici-
ja održi i zahvaljujući Osnovnoj Školi (svi razredi
učestvuju u povorci i u programu) i ponekim po-
jedincima to i uspijevamo. Moramo istaknuti da
od Grada Hvara i Turističke Zajednice
Hvar imamo financijsku potporu.
Nadamo se da Vas i ove godine nismo razočarali.
Pomognite sa svojim učešćem da svake godine
budemo sve bolji i bolji.Udruga Forske Užonce
može funkcionirati samo uz vaše sudjelovanje i
vašu po- tporu.
PUT PUTUJEM
Svi znaju da koncem 10. mjeseca žene Hvara pu-
tuju na neko odredište. Ta naša putovanja su tradi-
cija koja traje još od 1984. (sa pauzom za vrijeme
rata) i nastavljena je od 1999. do danas. Prošlo je
mnogo generacija i mnogo kilometara puta. Posje-
tili smo mnoge gradove (Budimpešta, Prag, Beč,
Atena, Barcelona, Lisabon, Porto, Istanbul ….),
proputovali južnu Italiju, Siciliju, Sjevernu Italiju,
Grčku,Tursku, Tunis, Maltu….
Putovanja su uvijek organizirana preko turističkih
agencija jer su ona najsigurnija i najbolje upozna-
mo određenu destinaciju. Željela bi naglasit da
osim što upoznajemo različite krajeve i drukčije
običaje mi se na tim putovanjima upoznajemo i
među sobom. Velike razlike u godinama su pred-
nost jer mlađe žene su uvijek na ispomoć starijim
putnicama, a to omogućuje potpuno opuštanje i
dobar štimung.
Sama putovanja popratimo sa humorističkim te-
kstom (vrabac), prepričavanje šala i zgoda, pje-
smom a naročito plesom. Sve putnice doživljavaju
ovo putovanje kao nagradu za napornu sezonu za-
to je uvijek dobra atmosfera. Svakome ko je bio
sa nama, putovanje ostaje u trajnom sjećanju. Na-
kon puta obavezno se još nađemo na zajedničkoj
večeri gdje se izmjenjuju fotografije, prepričavaju
anegdote, pogleda snimka putovanja i dogovara se
slijedeća ruta.
Evo Vam poklanjamo jedan „vrabaca“ koji je na-
stao na povratku iz Grčke.
 ATENA - 28.10.2004.
( povratak Ancona-Split)
HVARSKE ŽENE,
VRAČAJU SE IZ ATENE.
PUTOVANJE JE BILO PO MUSU
3 BRODA, METRO A
VOZILI SMO SE I U AUTOBUSU.
ANEK LINES, LUDILO, FANTA
PARILE SMO KA SA FILMSKOG PLATNA.
HOTEL U CENTRU GRADA,
PO OMONIU I SINTAGMI PARADA.
HODANJE JE BILA TLAKA,
AL ZATO NAS JE ČEKALA PLAKA.
UZ ZVUKE SIRTAKIJA,
I MUMANJE SUVLAKIJA,
SVE JE BILO FINO,
A NAROČITO VINO.
A DA NE MISLITE,
DA MI NISMO KULTURNE ŽENE,
PIČILE SMO MI, FIJU, FIJU,
PO AKROPOLI, MIKENI I DELFIJU.
BOVANI SA SVIH STRANA, NIĆU, NIĆU,
SVE JE SUPER UZ DOBRU PRIČU.
GRINTALO SE , PIVALO SE,
SVAĐALO I PLESALO.
AL NEK SVE VODA NOSI,
NAJVAŽNIJI SU MUŠKO-ŽENSKI ODNOSI.
KO? KAKO? KOLIKO?
UZ RIJEČNIK TEČAN,
SEXS JE UVIK VJEČAN.
NOGE SU OTICALE I BOLILE,
SAMO KAD JE U PITANJU KULTURA,
A ZA SHOPPING DOBRA JE SVAKA URA.
EURI SE TROŠE KAO OD ŠALE,
ZA TE MODNE KRPICE MALE.
ŠLAG DOLAZI NA KRAJU,
SA NAŠIM VODIČEM BILO NAM JE KO U RAJU.
ON JE NAMA BIO NAJVEČI DAR,
NAŠ SAŠA, SAŠKO, BA-
KA ILI JEDNOSTAVNO ALEKSANDAR.
I ZATO SADA ZNAMO PRAVI KURS
UVIK ČE NAS PRATIT BAKA I F-TURS.
IZDRŽA SI I NE KIDAJ VENE,
IPAK SMO MI SAMO HVARSKE ŽENE!
I ŠOLTANI PUTUJU
I Šoltani svake godine odlaze na organizirano pu-
tovanje i to 2 puta godišnje ali samo vikendom.
Moram priznat da sam imala čast upoznati te dra-
ge ljude i putovati sa njima (jer mi sestra živi na
Šolti). Neki putnici su i članovi poznate humori-
stičke grupe „Redikul“, tako da se na samom pu-
tovanju odvijaju pripremljeni duhoviti skečevi.
Osim toga imaju gospodina Midu (inače poznat
kao radijski izvjestitelj sa otoka Šolte) koji non-
stop ili priča viceve ili svira na gitaru i pjeva. Ina-
če svi su dobri pjevači tako da su ta putovanja do-
sta dinamična. Osnovali su i udrugu „Cvit mlado-
sti“ a svi su 50+1 (kako se to fino kaže). Moram
se pohvalit da su i mene primili u članstvo jer i-
spunjavam uvijete, znam se šaliti a i po godinama
sam taman.
Nije stvar mala
Što je i mene Šolta dopala.
Bože mi oprosti
Eto i ja postala Cvit mladosti
Priznajem da ste prave face
Primite veliki pozdrav sa HVARSKE PJACE!
Vesna Jelušić - Dominović
***
Pitala je meštrovica Vickota Bakota, da koje mu
je profesije otac?
On je reka konobar, a ona kako to?
A on je na to reka: "Pa stalno je u konobu."
***
Inkontrali su se na pjacu dvo brata i proćakulali.
Na kudnju pito Prošpe:
- Tomažo, a jesi zakopo lozje?
Odgovoro mu ovi u prišu:
- Niti ću!
***
 PRIČA ZA LAKU NOĆ
Bio jednom jedan grad. Krasan grad. Toliko krasan da je sam za sebe bio cijelo kraljevstvo. O njegovoj
ljepoti čulo se nadaleko u bijelome svijetu. O zajedništvu njegovih stanovnika, razboritosti njegovih kral-
jeva i mudrosti dvorskih savjetnika također.
Ali, da bi bajka bila bajka, mora se u nekom trenutku dogoditi neko sranje. E, to sranje stiglo je s novci-
ma. S puno novaca. Toliko puno novaca da se u gradu najprije raspalo ono najvažnije: zajedništvo, razbo-
ritost i mudrost. Za novcem, kako to već biva, u taj krasan grad počelo je dolaziti ono što već dolazi za
novcima. Ljudi su osjećali da stvari baš ne štimaju, neodređeno nešto im je nedostajalo, ali, onako uljul-
jkani u lagodan život, godinama su pogrešno čitali znakove koji su upozoravali da neki zli čarobnjaci i u
ovoj bajci nešto mračno smjeraju.
I onda se pojavio on. Mladac, rječit, šarmantan, tip s vizijom. Čovjek koji je obećavao. I obećavao. I opet
obećavao. I ponovno obećavao. I negdje među tim obećanjima ljudima se učinilo da su čuli ono što im je
nedostajalo. I povjerovali su mu. Slike prekrasnog grada pronosile su se svijetom, no u gradu su se počele
događati čudne stvari. On je i dalje obećavao. Kad se počelo sumnjati da preko mladca gradom vladaju zli
čarobnjaci, on je obećao još. I još. I opet su mu povjerovali. Krasan grad se raspadao, a narcis u kralje-
vom kostimu raskalašeno ludovao. I obećavao. Prekrasna slika grada je i dalje oduševljavala mnoge, dok
su se njegovi građani gušili u truleži. Smrad se počeo širiti i preko granica kraljevstva, ali mladac je i dal-
je obećavao. One koji su se usudili primijetiti da im vođa sve manje liči na kralja, a više na dvorsku ludu
davao je kamenovati, organizirao javna sramoćenja ili odsjecao jezike prijeteći ukidanjem privilegija. No-
vca je bilo sve manje, a zamuklih građana koji paralizirani od straha sjede na ušteđevini sve više...
I, što je onda bilo, pitate se?
Je li se pojavio, kao u svakoj pravoj bajci, neki mudrac čija je jedna poruka bila dovoljna da se građani
trgnu iz bunila i krenu u spašavanje svoga grada?
Je li izronio neki bunovni, netom probuđeni vitez? Ili se uzjogunila koja pratetka Ivane Orleanske i o-
gnjem i mačem na strani dobra i pravde povela ustrašene ljude na put oslobođenja?
Ili je možda kostimiranom kralju, kao i svakom emocionalno nedozrelom stvorenju, jednostavno dosadilo
igrati se istom igračkom pa je našao novu, a građani, tumarajući po razvalinama svoga grada, ostali tražiti
krhotine nekih sretnijih vremena?
Zapravo, nije ni važno, dragi naši čitatelji.
Jer da vam je bilo važno, zaustavili biste priču, kao u svakoj pravoj interaktivnoj bajci, negdje davno pri-
je. Možda nakon prve ture neispunjenih obećanja.
Laka vam noć, drage naše Trnoružice.
Kad se probudite, o dramatičnom raspletu ili o nekoj novoj bajci čitajte u sljedećem Celegatu.
La mariposa
 Celegatova posta
- Koji je razlog prestanka emitiranja FFR-a? Treba
li uopće gradu Hvaru radio?
Jan Bratowsky, Gardlo w trusawki 2000000, Neznan
- Oćeš molin te reć ovemu zatuconemu svitu da je Poništena polica u „Croatia osiguranju“. 2) Ne treba,
bila juta potriba ucinit nova vrota na teotar? Sto- dovoljna je usmena predaja i povremeno dimni signali.
ra su bila puno blizu skalima, pa se ona bidna šjo-
ra iz Norveške loni dobota privolila, a da je pala, ***
tumbulala bi se sve do u Mandrać. - Svima su puna justa Free For radija. Kako do sad
Ita, Norveških baba 43 nisu reagirali?
Larry Flint, Zakaštil bb
Imoš prov, tuko bit u dobre s Norvežanima. Okle bi- Kasno polidu!
smo uvozili bakalor? ***
***
- Oče Bene tuć Bebića?
- Zoc se svit žali na moje predike? Njoko, Tikvičine 21
Kurot, Beskonačnih predikih bb
Nisi preciziro je na franje, na balote, na ping-pong ili na
Ca jo znon, pitoj Bankira, on te jedini atento slušo. briškulu. Kako onda da ti odgovorin.
*** ***
- Eno mi Jovan priti kaznenim progonom. Ca ću - Zoc se sastanci esdepea odaržojedu u Marinkota?
ucinit? Sibe, Lesarova 1
Direktor, Medijska 101
Jer jedino tamo imodu kvorum.
Ni svako zlo za zlo. Ako te osudidu, moć ćeš cinit ***
Fanucciju kumpaniju.
- Zoc je koalicija HDZ i SDP napustila vijeće apena
***
kad je Zoran do ostavku na misto predsjednika vije-
- Zašto se u caffe baru „Marin“ ne pušta glazba? I
hoće li? ća?
Gluhko Tuntlić, Hrvatskih debilnih srdaca 12, Ro- Winetou, Pais, Neizgrođenih parcelih 5 b
zgingrad
To ti je kako u kaubojske filmove. Kad pade poglavica,
1)Zato. 2) Hoće. Kad Ivo Josipović prenese svoje indijanci gredu doma.
dionica ZAMP-a u korist Fonda za svećenički pomla-
dak. ***
- Koja je razlika između Venjeronde i Stipanske?
*** Kazo, Šepakova 13
- Slučajno mi se pokidala stranačka članska iska-
znica. Venjeronda/u podaržoje pozicija/u a Stipanska/u opozicija/u.
Simon Bolivar Mateotti-Nicolanzi, Che Guevare 5o5
sa crtom, Santiago de Stuffo ***
- Zoc kasniš sa odgovorima?
Najbolje je naručiti novu preko Top Shopa. A da ipak Mileva, Fri For Radija 3
probate s ljepilom SuperBeneAttack?
Jerbo Miko Turta ni prošti svu poštu ca je arivala.
***
- Zašto u Hvaru nije obilježena 400-ta obljetnica ***
otvaranja najstarijeg komunalnog kazališta u Eu-
ropi? Lucky Milano, Izvedbe Sv.Lovrinca 897, Ne- - Jesi cu da je „Uskok“ doša u For?
verland Zane, Križna luka bb

Potpuno je malograđanski slaviti okrugle obljetnice.

Pri smo igrali i sa Hajdukon a sad somo sa trećeligaši-
U duhu novih običaja proslavit ćemo stoga njegovu
četiristo i sedamnaestu, u 7. mandatu Pjerina Bebića. ma.