UBODNIK

I kako je red da se posol koji se zapoce fini, tako ćemo

i mi finit ono ca smo obećali loni.
Dunkve, pasoni UBODNIK je fini ricima: „Bene obo
tebi ovisi kakov će CELEGAT bit dogodišća“.
Govorili su stori da svaka medaja imo dvi bonde, pok
svit ne zno ca bi penso kad slušo tebe i kad slušo one
na drugu bondu. Težje je kapit di je veće malicje kad
su te dvi bonde na baloncu pošteno razdiljne. Ma u
ovoj barufi imo bit da su na onu drugu bondu
„balonce“ svi, a da si na onu parvu osto som.

E sad, kako se ono govorilo: da covik i tovor znaju veće od somega covika, ispado, neka su
onamo kako ti govoriš „svi tovari“, oni imali prov. Jerbo, tebe je većina namistila ma i njih je.
A zamiraju ti da ste svi zajno dobili izbore na promini nocina kako se pri lavuralo, a da ti nisi
promini ništa. Kako se cuje, isto ti zamiraju anke i tvoji.
Ne more se som njanka obid skuhot. Vajo imat blagoslov od onih kojima se kuho. Tako je u
svin poslima, u ovemu pogotovo.

Ono ca ti govoriš da se sad u svakoj koli cagod cini ni tvoj posol. Tvoj posol je bi da potiroš
one koji dosle to isto nisu cinili. Ma, za to vajo imat kuraja i znat ca se hoće.
I pasoni put smo rekli da kad se hoćeš ne zamirit nikomu, na kudnju se zamiriš svima.
Ni ovo ca nos ceko na obećoje puno dobrega. Da izbori na DAN ŽENA.
Ma, barž smo falili, jerbo žene veće putih znaju imat puno veća m..a od muških.

Sveti Stipone, sveti Prošpere i svi sveti i nesveti providte non kogagod ko kapi ca je to For.

Svi smo mi “Celegat”! : Ivo Buzolić-Lojko, Siniša Matković-Mikulčić, Katija Jakus Vučetić,
Marinko Jurić, Prošper Zaninović, Igor Kolumbić, Vrila Pešnja,
Spomenka Domančić Krstinić, Ante Kliškić, Joško Bracanović, Zorka Bibić,
Dagmar Meneghello, Maja Mačković, Tonči Gabelić, Luki Ljubić i anonimni autori
2
 FEJS
Danas se bez Fejsa ne moreš ni popišat,
vajo odma na Fejs drugima to špjegat.
Kako je to sad trend
gren i jo tamo vidit ko će mi bit frend.
Ma i letrat koji stavit i For naš predstavit.
Pa ne bud mi teško, gren jo fotosešn po
mistu napravit.
Ali, kako ćeš po Foru sa aparaton šetat,
a da se judi ne cude
i pensaju, na, evo još jedne lude.
Radi tega son fotosešn po noći cinila
i jednega mladića blicen zablišćila.
Poskoci je, pristraši se, inkanto,
glovu mu blic zamanto.
„Ca cinite ovode i slikojete?
Ovo nisu kraji vaši,
ca von je to potriba, svit pošteni strašit?“
„Bome, za Fejs sinko, propja si lipo osto,
sve će dimnje pitat koja faca je ovo“.
„Da von na pamet ni palo to tamo stavit,
veli ćete skondal napravit!
Jo son covik od fameje, a ovo ni moj dvor,
ši, ispast ću kako bena,
cinte fintu da me niste vidili jerbo ovode
stoji tuja žena“.
I tako, od Fejsa son odustala i niko neće znat
kad son se upardila, popišala i sa mužen
spala.
Ma sve zlo sa tin,
Za koga ni – ni!
Vrila pešnja
CA PARIZER MORE NAPRAVIT
Znala son da naš poteštot neće puno durat
jer bi svakega dneva u „Studenca“
za marendu parizer iša kupovat.
Ko je to vidi da glova od groda parizer ji?
Tuko je malo mislit, zaglumit,
jer ko ni za sebe, ni za druge ni.
Tako je to!
A, možda on stvarno parizer puno voli
ma onda se je u ovako misto tuko
iza kantuna sakrit i parizer izist.
Vrila pešnja
3
OMG - WTF
Provjali su naši stori puno tega
Glod, nevoja, falilo in svega...
Inšoma, znali su digod skupa zakantat,
Jedni sa drugima i sovat se i guštat!
A mi danas, veli, moli...? A dica i pogotovo,
Za fotelju inkoloni, namisto karme cisto
olovo.
Sedidu... cila fameja, ludo se zabovjaju!
Ca cinidu!? Eno hi na fejsbuk, ćakulaju!
Da ni ona dvo-tri storo ca u đardin na
briškulu igraju,
Po Foru bi se somo pase culo kako laju.
Cukenberg je ote Pjacu forsku,
Divento je za onu "boju", kompjutorsku.
Ala pošteni budmo svi i recmo pravo,
Je tako da non to pinku ni zdravo!?
Vozit biciklu, potopit peškafondo, ugrodit
bunker za kumpaniju,
Svragon sve, ucinmo digod i koju god
pizdariju!
Da non dica budu zdrava,
Da, ako je skontraju, znaju kako izgledo
krava.
Da se lipo jedni sa drugima igraju,
Mlodi i mlodo neka se kokolaju!
Jerbo ovako kako smo se uputili, još somo
malo,
Ako ni na internet, ni se ni dogođalo!
BTW, WTF, BFF i OMG zaminilo rici cile,
Dijalekt i curme "bokun" razvodnile.
Na kudnju je ostalo 3 strofe Celegata i fešta
Zodnjega od karnevala,
Bit će dobro jer imo bit da "fat lady" jos ni
zakantala.
Poštribul
 OD MILANA DO NEDRAGA
(pokušaj onomastičkog osvrta na naslovnicu)

U početku bijaše Milan Lakoš. U značenju Da je „dobar i pošten“ u novinama izjavljuju i

svojega imena bio nam je mil, tj. mio čitava donedavni saveznici, što je pak utjeha za
dva mandata. Od ljudski vrlo ispravne nepriznavanje kvalitete obećanog „rada“ iz
puste želje da omili svima, izgleda da se slogana od prije nepunih 19 mjeseci.
demokratski odlučujućoj većini u tko zna Post festum: Milan Lakoš je pročelnik za
čemu ipak zamjerio te mu ne povjerovaše i kulturu grada Hvara, tajnik je „Hvarskog
treći put. pučkog kazališta“ i vrlo zaslužni predsjednik
Onda smo dobili Zorana Domančića i nadali „Hvarske gradske glazbe“. Zoran Domančić je
se kako nam je zora svanula obećavajući ulogu agilnog vijećnika i predsjednika GV
dobar dan i ispravnost formule „jedan zamijenio onom poljoprivrednog
jedini vijećnik, a ipak gradonačelnik“. proizvođača, specijalnost su mu, kažu dobro
Usprkos ogromnih želja velikih igrača i HDZ upućeni, kukumari i tikvice. Pjerino Bebić je
-a i SDP-a da to oni budu, nakon duge i nestao iz žiže javnosti, emisija RTL-a i
teške borbe uspjelo je to njemu. Kako bilo naslovnica izdanja EPH, povremeno svraća u
da bilo, trajao je četiri polarna dana. Za to Hvar i po potrebi u Stari Grad. Rino Budrović
vrijeme noćne sile snivahu neku svjetliju Bene je i dalje, glede i unatoč, šef operative
zoru, šireći glase kako je Domančić samo hvarskog DVD, vodi borbe razne, u stranci,
Zoran bez nužnoga „u“ na početku imena. izvan nje i u sebi, čekajući valjda nove izbore.
I bi jutro, mandat četvrti hvarskog
gradonačelnikovanja, dogodi se Pjerino. Spadalo Celegatsky
Većina mišljaše kako je baš lijepo da nije po
onoj „tu est Petrus“, neka greza stijena, već (Srčući kavu u „Benetona“ čuo sam zanimljivi komentar
ljupki kamenčić koji pita rimu Paperino. naslovnice i našao ga prikladnim za gornji naslov.)
Određeni analitičari, po jednima zločesti
nezadovoljnici, a po drugima samo bolje
informirani, u neko doba zaključiše kako je
prispodobivo ime ipak Buratino.
Neotkriveno ostaje gdje i tko je možebitni
Karabas Barabas koji je kamenčić
dokotrljao do kraja mandata petog.
Takove sreće pak, dočekavši kraj barem
jednog, nije bio Rino Budrović Bene. Na
krilima borbe protiv nereda, nemira i buke
uz slogan „poštenje i rad“ te svesrdnu
pomoć novorođene Liste ostvari većinu u
GV. Idilična suradnja je kratko trajala,
predizborna obećanja reda, mira i kontrole
buke uglavnom neispunjena. Od početnog
puhanja u isti rog ispuhao se ružičasti balon
zajedničkih ciljeva, od mora prve ljubavi
ostala je samo sol sjećanja.
A od značenja izvornog, dužeg oblika imena
Rino, odnosno „prosperiteta“ koji se
nazirao, preosta nadimak Bene, tj. „dobar“.

4
 POGLED U MALO SUTRA

11. svibnja 2025. Nakon što su kroz
proteklih deset godina kroz čak dvadeset
mandata dužnost hvarskog gradonačelnika
naizmjence obavljali Pjerino B. i Rino B., na
izvanrednim izborima u drugom krugu
hvarskim poteštatom konačno je postao
Joško R. I dok se Hvarani pitaju je li ovim
završila tzv. vladavina šestomjesečara, novi
gradonačelnik je izjavio: „Bit ću sebi najveći
kritičar.“ Vodstvo hvarskog HDZ-a čestitalo
je novom poteštatu, istaknuvši kako će
nastojati surađivati na dobrobit Grada.
Također su naglasili kako će na sljedećim
izborima definitivno istaknuti svoga
kandidata za gradonačelnika.
Prikupili smo 500 potpisa građana i
očekujemo hitnu intervenciju gradonačelnika,
kako bi se spriječila ova sramota!“
10. travnja 2078. Nakon još jednih neuspjelih
izbora za hvarskog gradonačelnika, Gradsko
vijeće odlučilo je poslati imama hvarsko-
bračko-viškog Ozgurluka u Veneciju s molbom
da nam pošalju kneza. Jedini je uvjet da ne
smije biti ni podrijetlom s područja Hrvatske.
24. ožujka 2113. Na izvanrednoj konferenciji
za novinare hvarski knez Milan VI. izjavio je
sljedeće: “Imam osjećaj da sam nešto
zaboravio”.

11. svibnja 2027. Gradsko vijeće smijenilo MilovitiVidan

je gradonačelnika Joška R. zbog
neizvršavanja odluka Vijeća. Premda je, za
razliku od svojih predšasnika, uspio
progurati čak dva proračuna, srušen je, jer
je odbio potpisati nalog za sječu osušenog
bora u Šumici. Gradonačelnik je izjavio
♠♥♦♣
kako spomenuti dokument ne može
potpisati, jer je u kampanji obećao sačuvati
sve preostale hvarske borove.
Gradonačelnikovi pristaše oblijepili su Hvar
parolama: „Mandat damo, bor ne damo“.

26. kolovoza 2039. Zabrana ljetnih partyja

podijelila je Hvarane. Dok jedni slave
pobjedu u dugogodišnjem ratu protiv
napasti razuzdanog partijanja, udruga
Lezilea najavljuje nastavak borbe za zaštitu
partijanera. Predsjednica udruge, ujedno i
nositeljica Liste za trista s mista Katia D.Z.
izjavila je: „Ovo je atak na svakog poštenog
hvarskog turističkog djelatnika. Poznato je
da tradicija hvarskog turizma seže u daleku
1999. g., kada su se u našem gradu pojavili
prvi partijaneri. A sadašnja vlast želi to
uništiti. Stariji se sjećaju, kako su rado
žrtvovali svoj noćni san, kako bi turisti
mogli uživati u svojim partyjima. Brojni
sugrađani mi se žale da od ove užasne
tišine ne mogu spavati.

5
 EVO DOŠA ROCK I NA NAŠ OTOK
Mlodi svit se kupi, šušur se sad čuje
Uvijedu se noge kako da su tuje
Ništo je ode novo, nike nove note
Put bine se gleda, sastav sad je tote
Kakoda po dimu "DIMOS" su se zvoli
parvi šušur Fora, ko ih nebi voli
vježbalo se puno, inštrumenti stori
ma koga je briga, na bini su gori:
GALI sad solira, a SMRČEK ga prati
MASA je na basu , ZAKARIJA pjati
tote je i MIĆO, on je sviri sax
a PLASTIĆ je JOZO kanto na pun gas
Stori mošu glovon, ne kapidu ništa
Taredu sad oči, jel in slaba višta
Di su inštrumenti, harmonika, truba
Ča je ovo judi, ča ovo sad buba
To su nove pisme, to je rock and roll
slušajte do kraja, neće van bit žol
ma čujte gitaru, bubnjeve i bass
to baš sad sluša svit moderan vas
Eto tako doša rock na naš je škoj
za pokoru storih mlodima spokoj
I od tad do sad rock je život naš
Puste se od kraja da bude i vaš.
Luki Ljubić
Kol'ko para, tol'ko muzike? Ne baš!
Dobra zabava, veselje, druženje s prijateljima, dvije-tri čaše
alkohola, te dobar koncert odlike su poželjnog slavlja Nove
godine diljem Hrvatske. Međutim, mi Hvarani smo Novu
godinu dočekali nečim što se ne može nazvati (ni) dobrim
koncertom.
Nakon zabave kod kuće i finog mesnatog obroka, oko 21 sat
zaputili smo se u grad. Zašto baš tad? To je vrijeme kada bi
obično počeo novogodišnji koncert, barem do ove godine. S
osmijehom na licu i dobro raspoloženi, zaputili smo se na
Pjacu. Lica su nam bila zaprepaštena kad smo shvatili da u
gradu nema žive duše, osim, naravno, tete I.P., hvarske
kroničarke koja se svim silama trudi prikazati naš grad kao
lijepo i ugodno mjesto za boravak tijekom cijele godine, pa
time i idealno za doček. Prljavo kazalište svoju je predstavu
započelo tek u 23 sata. U sebi promislih: Bolje išta nego
ništa. Približavala se ponoć, tj. 2015. godina. Uz Prljavce
smo započeli s odbrojavanjem. Uslijedile su čestitke,
zagrljaji, poljupci te tople riječi benda koji je nastupao
nevjerojatnih 60 minuta. Potom su uslijedili šok i nevjerica.
Ne znam kojim još riječima da vam opišem stanje duševne
boli u tom trenutku. Naime, Prljavo kazalište spustilo je
svoje zastore i svoj MEGAKONCERT završilo nedugo
nakon ponoći.
Za ovu sramotu ne krivim njih, već gradsku vlast koja iz
godine u godinu pokazuje sve veći interes za organizaciju.
Dakle, prve sate Nove godine proveli smo po kafićima,
izbezumljeni katastrofalnom organizacijom dočeka.
Da bi stvar bila još gora, sutradan sam saznao šokantnu
činjenicu. Gradska vlast je iz proračuna potrošila 350 000
kuna (dvaput prebrojite nule!) za tek sat vremena predstave
za narod.
Kako se stvari odvijaju u našem gradu, 2016.g. ćemo
dočekati doma, uz preslušavanje pjesama na Youtubeu.
I sad? Što reći? Kome? Koju posluhu porati?
Ubodničar
Eko, proizvedena 1958 godine.
Ovo je prva električna gitara koja je
došla na otok Hvar. Njen prvi
vlasnik bio je Matijević Stjepan
Gali iz Hvara koji ju je kupio u
zimu 1961. Nakon njega vlasnici
gitare bili su Tomičić Ivo iz Velog
Grablja i Kolumbić Pero iz Hvara.
Gitara je još uvijek u odličnom
stanju, a sadašnji je vlasnik Pero
Razović iz Vrbanja koju je kupio od
Pere Kolumbića 1976 godine.
Luki Ljubić
6
 OBNOVA ILI OBSTARA?
Ne znon kako Vami, ali meni se paridu smišni ovi konzervatorski „principi“. Eno se montiraju
liftovi, zahodi, teleporteri i ko-zno-co u Arsenol i nojstariji pučki tejotar u Evropu. I sve se puni
sa betunon. Onda je tote i Mandrać. I njega su napunili betuna. Pok se pitoš, kako je to sve
duralo ove puste vike bez betuna?! A duralo je i ni se skroz proselo. A Rivu su punili i punili
betuna, pa se epeta prosede svaku malo. Al neka, nismo mi meštri pok da se kapimo. Homo
reć da su oni pametniji. Nego, ne znon je istina, ma son nikidon cu da ćedu kad obnovidu
Mandrać, ostavit sve ono ca je iskrivjeno - krivo. Kako ono kad su popravijoli put niza Pjacu
ispod Studenca, pa su vrotili sve gobe onake kako su bile pri nego ca su poceli popravijot. Pok
mi sve, kad penson obo konzervatorskemu „principu“ pado napamet ovi vic: Jedon covik je
svaku božju zimu nosi isti kapot. Ni bi ni lip, njanci već nov, ma je njemu bi nojdražji i on ga je
duro nosi. A žena, kako žena, ni ga mogla vidit nacrtanega u oti kapot. Pok mu je, kad joj je već
zadimilo, probužala kapot sa španjuleton. Covik se isidi, i ni zno ca će, pok je propenso: poć će
u šaltura i reć će mu da mu napravi isti taki kapot, ženi za dišpet. I ucini je kako je propenso.
Šaltur ga je izmiri i reka mu neka se vroti za šetemonu don, da će mu kapot bit gotov. A covik je
zapovidi da kapot tuko bit isti kako i oni njegov stori. Pok je šaltur kad ga je dofini, tako
španjulet i probužo novi kapot na isto misto di je žena bila probužala stori.
Bepo
7
 EUROJACKPOT

- E, a ca si smušen u zodnje vrime?

- Smušen? Dobro son još alavija.
- A zoc, ca ti skoce po možjonima?
- Skoce mi šesto mijorih kunih, šesto in mijori Milanovih kokotih kantalo pod ponistru!
- Ma o kojin ti to mijorima govoriš? Al si igro Eurojackpot?
- Ne, nego son cu koliko su ovi naši potrošili za 90 minutih svironja za Novo godišće na Pjacu.
- Ma hod, jo son cu da nas je koštalo puno manje.
- Je, tako se govorilo. Ma došli su zodnji konti i kad se uz one laku noć, svirači dožuntalo još oko
150 mijorih za K plus…
- Koji K Plus, oni Konzumov?
- Ma ne Konzumov, nego oni splitski, ona televizija, kako se oni zovedu?
- Aaa, K 5.
- E, oti. Njima ti je za prinit sliku iz Fora u Split išlo 150 mijori. Cu son da je za sponje išlo još 30
mijorih, kako da non je došla Zagrebačka filharmonija. I kad se ki temu žunto onih dvisto
mijorih za onu Gabrijelu ovega lita, e, od onda ti, moj prijateju, jo ne spin. Mori me ono ca je
reka bivši poteštot kako mu je žol da bidni Forani ni krivi ni dužni tukaju plotit nove izbore
cilih stodvodeset mijorih kunih. Sto i dvodeset, ej!
- E, i?
- Co e i? Kako ne kapiš? Ako su izbori tako jeftini, ako ura i po svironja prigodišćenih rokera koji
su, nota bene, u For donili manje gostih nego „Problemi“ pri par godišć, košto kako pet
lokalnih izborih, zoc te jeftine izbore ne bi imali svako godišće?
- I ca bi dobi sa tin?
- Po ZOR-u usklađenom sa EU: veću fleksibilnost radnika i lakše otkazivanje ugovora o radu. Po
forsku: jedno godišće – manja šćeta.
Loto dimnja

8
 RIVA

Jednom sam čula priču o barba Petru, mjesnom brijaču, koji nikad u svom životu nije bio na
puntu rive. Iz kuće bi se spustio u brijačnicu, išao bi u crkvu, do Mandraća i doma. Njegov
životni i interesni prostor zauzimao je 4500 kvadratnih metara forske Pjace, središte
svakodnevice i zbivanja, opipljivi Fejsbuk.

Bez obzira na istinitost priče, da je i išao na rivu, zatekao bi posve drukčije stanje nego danas:
bila je niža, kraća i izgrađena na cik-cak. Kuće su bile sagrađene na golim stijenama, tik uz
more, koje bezbroj puta nije štedilo ni zidove, ni prozore, ni ljude. O tome razmišljam svaki put
kad prolazim rivom za vrijeme olujnog ili orkanskog juga, onog koji zatvori otok za sva plovila i
odsječe nas od svijeta. Prije sto godina riva nije postojala za vrijeme juga i valova - u
potpunosti bi je prekrilo more. Pogledajte razinu tla kod zgrade pošte ili agencije Pelegrini, eto,
to je bila razina rive prije sto godina. Opći potop. Nizozemska. Venecija, kako hoćete. Gledaš
more gdje se tebi penje i ne kaže ti dobro jutro, već nepozvano i nenadano uleti u kuću.

Iz stijena tada su rasle ribarske kućice pune lica potamnjelih od sunca i pretjerano naboranih
ruku, prerano odrasle djece. U jednoj od tih neuglednih kućica u siječnju 1909. rodio se
morskooki dječak kojem su nadjenuli ime Prosper, jedno od šestero žive djece. Još u
poodmakloj trudnoći, njegova je prerano ostarjela majka spuštala udicu kroz prozor i lovila
ribu iz nabujalih valova. Jednog sina rodila je na 35 nautičkih milja udaljenom Lastovu, gdje je
pratila muža u ribolovu i tamo su je uhvatili trudovi. Ta hrabra (ili luda) žena moja je pranona.
Neki fotoaparat zabilježio je njezin lik koji mjesec prije smrti, ratne godine Gospodnje 1943.
Voljela bih da vam mogu reći da je to bila lijepa žena, iako se smije pred nepoznatim
fotografom. Njezinu ljepotu prekrili su sol i sunce, ostala je pogrbljena, istrošena, umorna,
izgleda kao da će reći: Moli, išla bih pinku pocinit, moloj me…da se konačno odmori, daleko od
tereta vremena u kojem joj je bilo dano živjeti.

Njihove kućice na rivi više nema. Na njezinom mjestu sad je hotelska recepcija. S tom kućicom
umrla je i povijest te obitelji, rascjepkana je, razdijeljena, usitnjena, nalikuje prašini koja bježi
kroz prste. I ne mogu je zadržati, niti ispričati onako kako bih htjela. Sjetim ih se onda kad me
zalije more na tom mjestu, kad se igram lovice s valovima u Šćikovom boku i nastojim ostati
suhih nogu, kad miriše friškina, snažno i oporo, neumoljivo.

Današnja riva, svečana, veličanstvena promenada duga 200 metara, gospodska je prema onoj
staroj. Kao dama i skitnica, ljepotica i zvijer. Na punti rive, uz lanternu, promatram grupu
djevojaka. Smiješe se skupim fotoaparatima, namještaju usne i kosu za selfie. Uskoro će poslati
svoju ljepotu na ekran, s nestrpljenjem će brojati lajkove, sa strepnjom čekati potvrdu da su
lijepe, vrijedne, savršene, bit će instant-zvijezde toga dana, ljepotice zamrznute u internetskim
bespućima, otkrivenje znatiželjnim promatračima, zapet će za oko nekom mladiću koji će se
dati u potragu za ljepoticom s njegovog zida.

Mislim o skitnici, o zvijeri, pranoni. Mislim o njezinoj nikad otkrivenoj ljepoti, o suhim žuljavim
rukama koju nisu stigle njegovati nijedne kreme, o prerano ostarjelom licu i umornim kapcima,
o nikad raspletenoj tamnoj kosi, o tamnim strijama i ožiljcima na bijelom trbuhu, o moru koje
tuče sa druge strane zida, o životu koji je protekao bez da je ikad stigla pomisliti: Danas son
soma sebi nojvažnija…
Zorka

9
10
 MIKRO-MAKRO KOZMOS
Kad će progovorit, kad će prohodit, kad će u vrtić, kad će kalat pelene, kad će somo zaspat, kad će u škulu, sa
koliko će pasat, koje će aktivnosti upisat, koju će sridnju, kad će na faks, zoc baš ti faks, kad će finit faks, kad će
noć posol, kad će noć boji posol, kad će se udat, kad će rodit, zoc imo somo jedno, kad će drugo, ol je epeta
truhla, ca ne ostane doma i bude s dicon namisto da gonjo karijeru, zoc ne nojde niki posol nego po cili don sviri
k****, ca imo sa onin pit kafu, zoc je nikad ni nindera nego se zatvorila u kuću...?
Ako do sad niste shvatili što je ovom beskrajnom listom pisac htio reći, ili ste Hvaranin, ili se još niste u potpunosti
adaptirali na život u Hvaru.
Moja hvarska priča završila je tamo negdje oko 19. godine kad sam upoznala sadašnjeg muža i koncem ljeta 2001.
preselila u Zagreb (njemu, jer tako smo nekako odgojeni da se žene sele svojim muškarcima). Odluka je bila
logična, iako on i danas cvili što nije došao na „pizdoderinu“ pa uživao u hvarskom suncu umjesto zagrebačkoj
bljuzgi. Kod mene su stvari od početka bile suprotne. Meni je Hvar oduvijek bio „mali“. Nemojte to slučajno
zamijeniti s izostankom ljubavi ili lokalpatriotizma (jer kako će vrijeme pokazati, uvijek ću se prije boriti za zakon
Pjace nego Dubrave, a srce će mi bez iznimke brže zakucati na spomen Hvara, prije ijednog drugog grada).
Kad kažem da mi je Hvar oduvijek bio mali, ne mislim nužno na geografske mjere (ta ni u Zagrebu baš ne
upražnjavam bivanje u svim kvartovima svo vrijeme), referiram se na malenost bivanja, na uskogrudnost
sugrađana i na onu vječnu „svi se bave tuđim poslom 24/7“.
U svojih 19 hvarskih godina barem jednom sam bila neoprostiva crna ovca u obitelji, kurva, narkomanka,
probisvijet i jebivjetar, makar 15 puta sam bila trudna (nekad i po nekoliko godina u komadu), srednju na otoku
sam upisala jer sam bila preglupa za išta bolje, zasigurno sam makar jednom bila izbačena iz škole, umjesto
sjedenja na faksu sam se prostituirala za život, gotovo uvijek sam se družila s jednako problematičnim
probisvjetima i nitko, ama baš nitko osim možda najuže obitelji mi nije mogao predvidjeti svijetlu budućnost (jer
„Di će ona tako munjena ikad išta napravit“).
Čak se i srednjoškolska razrednica (bogjojdopokoj) umalo onesvijestila kad su joj javili da sam se udala i da sam
trudna (ne morate mi vjerovati, ali mi smo naše dijete zaista planirali i nije se desilo slučajno, iako sam imala samo
19).
Moj odlazak nije bio popraćen mahanjem maramica i bacanjem lati ruža jer, zaboga, preselila sam se u Zagreb a
ne na Madagaskar (iako Dalmatine još nije bilo, još uvijek se unutar 24 sata moglo doći od jednog do drugog
grada. A i trajekti su vozili u to vrijeme. Just sayin'.), ali moj prvi posjet Hvaru (svega 2 mjeseca kasnije) nije bio ni
blizu očekivanog.
Nadurene face, pogledi ispod obrva, nosevi koji paraju nebo...sve samo ne topla dobrodošlica koju nekako logično
povezuješ s rodnom grudom i okruženjem u kojem si odrasla.
Sa 19 nisam imala iskustvo i mudrost koju nose godine pa sam naravno mislila da je problem u meni. Govorili su
mi da sam ja sad „gospoja iz Zagreba“, da sam umišljena, pompozna, da sam digla ruke i odustala od svog grada, a
neki su išli toliko daleko da su spominjali čak i izdaje (što je tek s onima koji su mi govorili iza leđa?!)
Na samom početku čovjekova samostalnog života, takve riječi u pravilu, ako već ne bole (a bole), onda makar
zbunjuju.
Ako sam ikoga izdala, prevarila i ostavila na cjedilu, onda je to bila moja obitelj koju sam ostavila usred sezone (ali
nikad mi nisu zamjerili, jer su znali da se buntovnom čeljadetu ne podrezuju krila kad može pobjeći i nogama), no
eto čak ni skoro 15 godina kasnije, nije prošlo nijedno ljeto da ga cijelog nisam provela u Hvaru. Radeći ne samo
za sebe i obitelj, nego i za grad, boljitak grada, gastronomiju...trošeći novac u Hvaru, plaćajući troškove života u
Hvaru. Pa ipak, čak i skoro 15 godina kasnije, ja se još uvijek u Hvaru ne osjećam kao doma jer je uvijek negdje u
podsvjesti ta izdaja kojom su me obilježili davnih dana.
Ne osjećam se doma ni u Zagrebu, jer si tu domaći tek u trećem koljenu (ovo su mi baš decidirano rekli, čak ni moj
sin nije purger. Ako ćemo tom logikom, zamislite tragedije da oženi Hvarku i preseli se u Hvar...pa cijela moja loza
je osuđena na bivanje u Nigdjezemskoj!)
Kad u tim ranim godinama izgubiš osjećaj pripadnosti (osim kad sjediš na svom ili na maminom kauču),
vremenom razviješ pravi osjećaj pripadnosti svemu. Pripadnosti svijetu. Otvoriš oči, upijaš iskustva, riječi, geste,
lica, pejzaže i krajolike. Voliš sve. Voliš ljude, voliš mjesta, sela, gradove, velegradove, države, svijet.
Shvaćaš da si tek malena točkica na mapi ovog postojanja i uživaš u činjenici da živiš, a sebe smatraš građaninom
svijeta jer ako ništa, imaš sposobnost adaptacije.
Nije ti bitno gdje si, nije bitno gdje ideš, bitni su ljudi. I jastuk na koji ćeš nasloniti glavu na kraju dana.
Ta otvorenost i veličina za ljubav, za viđenje da i izvan tvog osobnog mikrokozmosa postoji cijeli makrokozmos,
bez obzira zove li se Brusje, Grablje, Milna, Sućuraj, Zagreb ili Singapur.
To je ono što mi i danas fali u Hvaru. Otklon od predrasuda, nosevi koji su na licima a ne u tuđim krevetima i
sposobnost da umjesto osude, zapravo uživaš u činjenici da je netko vidio i dalje od trajekta i da to zdušno i s
veseljem želi podijeliti s tobom.
Maja Mačković

11
 ZLOUPORABA PSIHOAKTIVNIH DROGA U SPLITSKO-DALMATINSKOJ ŽUPANIJI
S OSVRTOM NA OTOK HVAR
Zlouporaba droga i drugih sredstava ovisnosti je znanstveno definirana kao kronična,
recidivirajuća bolest mozga i predstavlja jedan od vodećih problema suvremenog društva koji
osobito zabrinjava jer ugrožava zdravlje vrlo mlade populacije. Ona implicira brojne društvene,
ekonomske i zdravstvene posljedice kako za pojedinca i njegovu obitelj, tako i za društvo u
njegovoj užoj i široj dimenziji.
Problem uporabe i ovisnosti o drogama predstavlja jedan od dvadeset najznačajnijih
čimbenika rizika za obolijevanje na globalnoj razini, odnosno jedan je od deset vodećih
čimbenika rizika u razvijenim zemljama. Bolesti ovisnosti na prvom su mjestu od svih
psihijatrijskih bolesti i poremećaja. Zlouporaba psihoaktivnih droga često je povezana s drugim
rizičnim ponašanjima, poput alkoholizma, kockanja te s nizom psiholoških i medicinskih
problema (osobito povećanom riziku obolijevanja od zaraznih bolesti poput HIV-a i hepatitisa).
Prosječna dob prvog konzumiranja psihoaktivnih tvari (najčešće marihuane) je oko 15 godina.
Što je osoba mlađa, rizik od razvoja ovisnosti je veći, a posljedice teže.
Prema posljednjim izvještajima UNODC-a (United Nations Office on Drugs and Crime), 5%
odrasle svjetske populacije ili 230 milijuna ljudi konzumiralo je neku vrstu droge, dok je 27
milijuna bilo i ovisno o njima. Iako je uporaba droga u europskom okruženju visoka prema
povijesnim standardima, vidljive su pozitivne promjene koje su povezane s pružanjem usluge
liječenja. Zlouporaba droga i ovisnost o drogama stanja su koja se mogu i trebaju sprječavati,
odnosno liječiti.
Sustav liječenja u Republici Hrvatskoj temelji se prema važećoj Nacionalnoj strategiji suzbijanja
zlouporabe droga u RH i Nacionalnom akcijskom planu suzbijanja zlouporabe droga u RH. U
Hrvatskoj se od 1978.g. prati broj liječenih ovisnika u okviru Hrvatskog zavoda za javno
zdravstvo. Od 1995.g. u Splitu se vodi zasebna evidencija osoba liječenih od zlouporabe droga
u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Podatci za Registar osoba liječenih zbog zlouporabe
psihoaktivnih droga uzimaju se prvi put kada osoba dođe u Službu za zaštitu mentalnog
zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti, čija se ispostava na otoku Hvaru nalazi u
Domu zdravlja u Jelsi.
Prema podatcima Službe u 2013. godini u Splitsko-dalmatinskoj županiji registrirano je 1063
liječena ovisnika, čime je Splitsko-dalmatinska županija treća po redu županija čiji liječeni
ovisnici čine udio od 13,5% u Registru liječenih ovisnika Hrvatske. Udio liječenih ovisnika po
spolu u Splitsko-dalmatinskoj županiji je oko 80% muškaraca i oko 20% žena. Od ukupnog broja
ovisnika najviše je opijatskih ovisnika-ovisnika o teškim drogama, posebno o heroinu (oko
80%).
Prema podatcima Službe za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje
ovisnosti, Ispostava Hvar/Jelsa u 2013. godini na otoku Hvaru registrirano je 55 liječenih
ovisnika, od čega je oko 85% muškaraca i oko 15% žena. Skoro svih 55 liječenih ovisnika su
opijatski ovisnici, odnosno najviše je ovisnika o heroinu. Oni su u dobnoj skupini od 28-57
godina, većina ih je nezaposlena (ili ljeti rade neki sezonski posao), veći broj ih je neoženjeno/
neudano, a sa zloupotrebom psihoaktivnih sredstava počeli su zbog problema u obitelji ili iz
znatiželje i utjecaja društva, iz nekakve zabave i dosade...
Njihovo liječenje sastoji se od dobivanja određene supstitucijske terapije od svojih liječnika
obiteljske medicine i suradnje sa Službom koja ih redovito kontrolira raznim testovima
pridržavaju li se određene terapije, uzimaju li kakva opijatska sredstva, pomaže im kod
upućivanja na daljnje liječenje na odjele za ovisnosti u bolnicama, u terapijske zajednice, kod
pojedinih sudskih procesa i izvršavanja uvjetnih osuda i otpusta, u procesu rehabilitacije...
podrška obitelji i okoline bitna je stavka u procesu liječenja, a njezin izostanak zbog primjerice
12
neznanja roditelja o problemu ovisnosti može otežati ionako nezavidan položaj pacijenata u
procesu liječenja i rehabilitacije.
Većina liječenih ovisnika stabilna je u procesu liječenja zimi, no to se kod pojedinih ovisnika
poremeti ljeti kada je droga na otoku dostupnija i doslovce se nudi u velikim količinama, a
posebno kokain, speed, heroin (teške vrste droge)... pa se često događaju recidivi. Još jedan
problem na otoku su i neprijavljeni ovisnici o psihoaktivnim sredstvima odnosno onim ljudima
za koje se zna da su ovisnici i da često zloupotrebljavaju psihoaktivna sredstva, no do sada se
nigdje nisu prijavili u proces liječenja. Razlozi neprijavljivanja u Službu za ovisnosti su široki, ali
najčešće je što ne žele biti evidentirani kao liječeni ovisnici pa radije „na crno“ kupuju drogu,
ali i supstitucijsku terapiju (za liječenje od ovisnosti).
Što se tiče mlađe populacije, kako na Hvaru i ostalim otocima, tako i u drugim dijelovima RH,
mladi su danas izloženi brojnim poznatim vrstama droge, kao što su marihuana (najviše i
najlakše dostupna), kokain i heroin, ali i sve brojnijim novim sintetičkim drogama. Ove nove
psihoaktivne tvari lako se mogu nabaviti u specijaliziranim trgovinama (tzv. spice ili smart-
shopovima) ili preko interneta u “on-line dućanima”. Prodaju se kao biljni pripravci, osvježivači
prostora ili soli za kupanje. Najgora je spoznaja da se takvi proizvodi prodaju kao “ljekoviti
biljni pripravci” ili, primjerice, osvježivači prostora, no otrovne supstancije i te kako mogu
ugroziti zdravlje i biti opasni za život, posebno mladih ljudi.
Mnoge od tih tvari, kada se uzimaju samostalno ili u kombinaciji s drugim sredstvima ovisnosti,
mogu imati vrlo neželjene posljedice na mlade ljude. Sama marihuana djeluje na mozak
izazivajući euforiju, uzbuđenje, vizualne i slušne halucinacije, gubitak osjećaja za vrijeme i
prostor. Dugotrajna upotreba dovodi i do povišene podražljivosti, ometa mišljenje, sposobnost
učenja, pamćenja i koncentraciju. Može uzrokovati i paniku, tjeskobu i toksičke krize te
oštećenja moždanog tkiva. Smanjuje razinu testosterona, muškog spolnog hormona, a
smanjuje i količinu i pokretljivost spermija, dok kod žena dovodi do smetnji u ovulaciji i utječe
na plodnost.
Broj novih psihoaktivnih supstancija koje dolaze na tržište svakodnevno je u porastu, te
predstavlja važan javnozdravstveni problem s obzirom na to da su još nepoznate sve
nuspojave i njihov potencijal za razvoj ovisnosti.
Mladi se danas suočavaju s brojnim društvenim i tehnološkim promjenama koje stvara
konzumentsko društvo. Nažalost, tradicionalne vrijednosti i uloga obitelji sve više slabe, pa u
potrazi za identitetom i neovisnošću, a ne nalazeći zadovoljstvo u stvarnim životnim radostima,
sa smanjenim kapacitetom za rješavanje životnih nedaća neke mlade osobe, bilo iz znatiželje,
utjecaja društva ili hedonizma počnu s eksperimentiranjem s drogama. No s mladima treba
redovito razgovarati, bez obzira na sve naše obveze moramo naći vremena saslušati njihove
probleme kako ne bi zalutali u svijet ovisnosti.
Savjetovalište za zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih Ispostava Hvar/Jelsa, koje djeluje u
okviru Službe također radi i s mladima koji eksperimentiraju s drogama i to najčešće s
marihuanom. Tijekom 2014.g. u tretmanu Savjetovališta bilo je 5 mladih osoba, no potreba za
radom s ovakvom problematikom na našem otoku daleko je veća jer su marihuana i ostale
sintetičke droge (ecstasy, LSD, speed…) sve prisutnije među mladom populacijom. Mlade
populacije nisu „zainteresirane“ za konzumiranje heroina, to im nije zanimljivo i tu je prisutan
strah kod mladih jer su svjesni kakve sve posljedice nosi konzumacija heroina. No s mladima
treba redovito razgovarati i sve više s njima raditi na prevenciji kroz razne školske programe i
upoznati ih s posljedicama koje donosi bilo kakva konzumacija sredstava ovisnosti.

Spomenka Domančić Krstinić, profesor defektolog

NZJZ SDŽ, Služba za zaštitu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti

13
 Ništa, nula, nada

Piše da je ovo 2015. i da bi u Celegatu trebalo pisati o aktualnim temama, ali ajde, o čemu?
O, da, osvježen je i raskopan Arsenal, preslaguje se (ili ipak ne?) Mandrać, Adis Abeba više ne
prokišnjava, uređen je Tenis, ali koliko bi građevinskih radova trebalo za dekonstrukciju stanja
u kojem smo zabetonirani skoro deset godina, e to ni najžešći građevinci ne znaju.
Čini se da svaki Celegat koji se sprema pred izbore svaki put ima iste teme. Što se dogodilo s
onim najpopularnijim iz predizbornih programa?
Dom zdravlja – ništa (Zapravo je u minusu jer stacionar opet ne radi, ali Hitna je nekim čudom
još uvijek tu, pa je sve skupa jedna nula. Toliko o zdravstvenom turizmu).
Pjaca i slivne/oborinske/neke vode – ništa (Makar je teška mehanizacija neželjeno prokopala
kanale do Lucićevog ljetnikovca, ali i to će opet biti - nikome ništa.).
Sunčani Hvar/Grad/Crkva – ništa (Analitičari će reći da je i to u minusu jer nam više nitko ne
nudi ništa, ali i to je opet nula.).
Mulitmedijalni centar – ništa.
EU fondovi – ništa (Sve je spremno, kažu? Aha…).
Otočki radio – ništa (Što, Megamix? Ono što već godinama nelegalno zvrči iz gradskih prostora
bez najamnine i ugovora? Ne, ne to.).
Produženje sezone – ništa (Pardon, ne smije se zanemariti strahovito uspješna samopromocija
Ultre i sličnih turističkih atrakcija. Što bi onda bilo minus jedan.).
Komunalni redari – ništa.
Yacht week (hoće reć javni red i mir) – ništa.
Šumica – ništa.
Gradske službe (koordinacija, efikasnost) – ništa. (Ima nešto, ali je jedva za prolaz – dobili su
aparate za evidenciju radnog vremena. Neki se slabo koriste, a na jednoj se lokaciji misteriozno
kvare. Ah, ta tehnika…).
Riva – ništa (Je, sad će, samo što Lučka uprava nije upalila motore… Da, da, ona županijska, ne
gradska.).
Ima li još? Ima, sad malo vi, slobodno nastavite niz.
I, što smo na kraju našli? Ništa… I? Pa ništa. Kako ništa? Lijepo. I da nađeš nešto, ide reakcija:
„A ca će ti…“. Onda bolje ništa i svi zadovoljni. Je l' tako da ste zadovoljni? Bravo. Prava smo
pozitivna nula.
La mariposa

14
15
16
17
18
19
20
21
22
 NIKŠA BARIŠIĆ ART - NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA POSTOJANJA
Desetak crteža, desetak ulja, desetak projekata u ladicama i brojne uspomene na interijere koji
su nas oduševljavali – sve je što je ostalo od Nikše Barišića, koji se nazivao Artom, odnosno
dubinski posvećen umjetnosti.
Nikša Barišić Art, sanjar, slikar, začetnik mnogih arhitektonskih projekata koji bi Hvar pretvorili
u još ljepši, a po Nikši je već bio jedini grad na svijetu u kojem je želio živjeti, unatoč svemu i
svima.. Htio je u nekadašnjem “Propuhu” otvoriti prolaz i stvoriti još jednu hvarsku pjacu, kako
bi i grad postao veličanstveniji…A tek Arsenal! Bili su gotovi i nacrti za hvarsku marinu, ne samo
nacrti, nego i logo, uniforme, umjetnost… Turističko naselje na Kopitu… i još mnogi drugi.
Netko tko će otvoriti - ako se ikad otvori - Nikšinu kutiju maštanja o Hvaru kao o nekom
novom, jedinstvenom na svijetu – bit će zaprepašten što se barem fragmentima nije podarila
važnost. Možda su predani projekti u gradskom arhivu dobili plijesan, a možda ih je Nikša samo
djelomice pokazivao kao postojeće, nešto što je trebalo mnogo sizifovskog rada kako bi se
pretvorilo u ostvarivo… Na žalost, od njegove ostavštine ništa nije dosad otvoreno javnosti,
ako je netko uopće otvorio i pregledao one nabacane kutije i kompjuter… Možda su unutra
samo tisuće nabacanh ideja za koje nije nalazio vremena odraditi, kao što je u glavi naslikao
hiljade slika za koje nije našao vrijeme otvariti ih u stvarnosti. Stari kompjuter zahrđa, a
vrijeme prolazi, Nikše nema i zaboravili smo ga. Sve će biti poput crteža koje je ponekad, kada
se osjećao jako razigran i dobro, crtao po pijesku na palmižanskoj plaži i gledao kako ih briše
more. “Mogao si mi to nacrtati na papiru – žalila sam za uništenim, a on se smijao – “Užitak je
u stvaranju. Ujedno kad bude zrelo negdje u meni, bit će i na platnu…“
Prostor koji je sebi ostavio za stvaranje je ostajao iz godine u godinu prazan, a zadnje ljeto
prepustio ga je kćeri. Možda se bojao samoće, odalečiti se od tog života Pjace, gledanja
prolaznika, pijuckanja kave, razgovora, prepirki. Svijet u Nikšinoj percepciji bio je obasjan jačim
svjetlom i bojama. I običan dan na Pjaci Nikši i i onima oko njega bio je komedija, teatar. Kao
nekakav Pomet, smijao se svemu i svakomu, ali je volio svačiju neprilagođenost, a i mi smo isto
tako opraštali njegovu. Nikša je govorio ono što smo mislili, a nismo se usuđivali reći, radio je
što je htio, i sve što se mi nismo usudili. Često smo ga se odricali, ponekad je bilo teško biti
njegov prijatelj. U svakom slučaju, izabrao je biti cvrčak, a ne mrav. Sredina smo koja ne cijeni
ideje, samo opipljive stvari. Cvrči koji bi pjevom održali, možda i preokrenuli svijet, nisu
cijenjeni. Cijenili smo radije četverokutne betonske kutije koje su imale ružne apartmane i
donosile novac, nego bahtati se s Nikšom, s njegovim umjetničkim idejama koje nisu nikad
završavale, a nekad im se temelj malo ljuljao. Rado smo iskorištavali Nikšu za projekte, koji su,
uz mali novac, donosili mnoge maštovite promjene.
Bio je tvorac kultnih mjesta i sastajališta Hvarana i njihovih gostiju. Sjetimo se samo Alohe ili
čudesnog razigranog bara na rivi u kome se sve kretalo. U svijetu ljudi bi ludili za takvim
rješenjima, mi smo odmahivali rukom – Nikša opet ludi i leti sa svojim okrenutim biciklima i
polomljenim ogledalima, žicama i cijevima po zraku.…Rado smo slušali hvalospjeve gostiju koje
je oduševljavalo vidjeti nešto takvo, ali mi smo to uzimali zdravo za gotovo. Kad je našao
vremena (a konstatiram ponovno, radije je pijuckao kavu na Pjaci kako mu život niti jednim
djelićem ne bi promakao) i posvetio se crtanju i slikanju, bili su to radovi koji su pokazivali da bi
mu bilo pametnije ostaviti to razbibano, ali često i potpuno isprazno prolaženje sati, i posvetiti
se ozbiljno svom umjetničkom putu. Napravio je ozbiljnu izložbu za Europu u osamdesetima, a
kada je trenutačni uspjeh izostao, vratio se kući ne želeći polaganu i mukotrpnu borbu. U New
Yorku je pregledao sve galerije kao nadmoćni kritičar, ali nije pognuo glavu i pokušao polako
ući u jednu. Ne sjećam se više da se poslije ozbiljno posvetio slikarstvu.

23
Nedugo prije rata napravio je petnaestak velikih formata kod mene u Müchenu dok je
razmišljao kako da u sebi raščlani rat, u kojem mu s druge strane bojišnice stoje brojni koje
smo u Hvaru zvali prijateljima, a oni nam se početkom okupacije nijednom nisu javili. Kao i
uvijek kada je otišao u svijet - vraćao se ubrzo Hvaru. " Nikada se više ne bih usudio živjeti
izvan Mediterana bez pogleda na more…. Kao što bi Danijel Dragojević rekao ..." u ljeti niti
mrtav ne možeš napustiti ovo mjesto”.
Bio mi je prijatelj 36 godina, slikar koji je bio predstavljen u našem prostoru, suradnik u mojim
raznovrsnim kulturnim razmišljanjima i kretanjima, kritičar i savjetodavac. U Hvaru se žalio da
nema mjesta za slikanje. Vidjevši malu izbu u kojoj je živio, pozvala sam ga da zimi slika na
Križnom ratu, velikom prostoru koji ga je oduševljavao. „Poskidat ću sve slike drugih umjetnika
sa zidova i spremiti ih na gornji kat, imat ćeš prazan prostor.“ Kroz veliku staklenu stijenu
pružalo se more sve do talijanske obale... Nije došao. U kasnu jesen, te godine kada je u
studenome umro, nazvao me telefonom i rekao: „Nemoj slučajno poslati policiju, ako ti kažu
da je netko na bazenu – to sam ja. Tu je smireno i mirno, voda je u bazenu topla, uživam,
razmišljam, crtam...“ Neki novi Nikša. Nije bio dobro tog zadnjeg ljeta. Da li je on bio svjestan
da odlazi? Početkom studenoga, tih zadnjih dana njegova života, oboje smo bili u Zagrebu. On
se vratio iz Engleske, gdje je posjetio kćeri, ja iz Kine s Kongresa turističkih novinara. „Hoćemo
li se vidjeti, idemo li zajedno na Hvar?“ „Ah,viđat ćemo se čitave zime na radu na projektu.
Dođi živjeti na Hvar 7.11., proslavit ćemo tvoj rođendan i početak palmižanskog umjetničkog
vrta.“
Ja sam došla, on nije. Umjesto na put za Hvar, sjeo je u autobus za Sarajevo, sestri - i umro.
Umjesto Nikše, u Hvaru me dočekala vijest da se srušio mrtav u hodniku ujutro dok je išao po
kavu. Smrt je došla prerano, ali je bila barem milostiva.
Ostale su tako ideje - još jedan projekt upisan u igru vjetra ili u pijesku po kojem hoda more... I
samo je Nikša tome mogao posvetiti ljubav, potrebno iskustvo i vrijeme - a Nikše nema više.
Nekoliko crteža, nekoliko ulja, pokoji nacrt… i možda izložba koju pripremam, ako je Hvarani
prihvate.
Dagmar Meneghello

24
 SUPER RIK I DIRK
Početkom rata devedesetih godina nestali su sa kioska stripovi koji su se tiskali u Novom Sadu i Beogradu. Svakog
dana vraćajući se iz škole zaustavljali smo se na „velon kiosku“ da vidimo jesu li se naši strip junaci uspjeli probiti
preko barikada i minskih polja do našeg kioska. Jednog dana na staklu „velog kioska“ osvanula je naslovnica
„Super Hrvoja“ što je u ekipi izazvalo podsmjeh i lavinu posprdnih komentara. Kakav sad Super Hrvoje? Di je Blek
Stena, Mark, Tex, Mister No (koji je tada lutao Afrikom)...?
Prva epizoda Super Hrvoja izašla je u lipnju 1992. a bio je zamišljen kao hibrid marvelovskog super-junaka i ratom
potaknutog rodoljublja. Egzotičnost zamisli i naivna izvedba nisu polučili uspjeh te ovaj strip nije doživio svoj drugi
broj. Super Hrvoje je imao mnoge supermoći, poput mogućnosti da ispaljuje kamenje iz dlanova (poput
Spajdermenove mreže) ili da se stopi s bilo kojom kamenom površinom.
Super Hrvoje, čovjek od kamena ili Hrvoje Horvat, čiji su roditelji zbog neslaganja sa Jugoslavenskim
komunističkim režimom odselili u Njemačku te stradali u sumnjivoj automobilskoj nesreći nikad razjašnjenih
okolnosti, biva posvojen u obitelj najboljeg prijatelja Stjepana. Stjepan, inače arheolog specijaliziran za stariju
hrvatsku povijest, početkom devedesetih u okolici Knina otkriva nešto revolucionarno te šalje Hrvoju u Njemačku
paketić u kojem je bio maleni kameni čovječuljak i cedulja na kojoj je pisalo „Dolazi što prije!“
Po povratku u domovinu SH nalazi Stjepana, koji mu počne pričati o porijeklu Hrvata, ali ga iznenadni četnički
napad spriječi da ispriča Hrvoju sve što je otkrio. Smrtno ranjen, Stjepan umire Hrvoju na rukama koji pada u trans
tijekom tijekom kojeg mu se javlja kameni čovječuljak koji se predstavlja kao 'Čuvar' i koji mu objašnjava da - svaki
put kada nevina krv natopi hrvatsko tlo - pojavljuje zaštitnik nevinih te dodaje da je upravo mladi Horvat
''Izabrani'' i da ako stavi svoje ruke na hrvatski pleter (koji se par trenutaka prije toga pojavljuje na kamenu)
postat će Super Hrvoje, čovjek od kamena.
Hrvoje se odaziva pozivu svojih predaka, a onda se na slijedećih par stranica bori protiv Jugoslavenskih paravojnih
snaga, koristeći sposobnost da supersoničnom brzinom izbacuje uboijito kamenje iz svojih ruku i zaranja u zemlju.
Zanimljivo je da prije hitanja u obranu voljene Hrvatske Super Hrvoje (aluzija na američkog strip-heroja
Supermana je jasna) živi u Njemačkoj sa svojom ljubljenom Hildom (ali u slobodno vrijeme proučava povijest
Hrvata), čime se naglašava hrvatsko-njemačko savezništvo (da ne kažem “bratstvo i jedinstvo”) koje nipošto ne
datira tek od glorificiranog njemačkog diplomatskog priznanja Hrvatske 1992, nego se jasno aludira na one
hrvatske snage koje su bile saveznice Njemačke i u Drugom svjetskom ratu.
Tema Domovinskog rata nisu imale zagovornike ni u državnim tijelima, niti su veliki nakladnici vjerovali u
primjerenost tih tema u stripovskoj formi. Prevladao je stvaralački i nakladički oprez, pojačan strepnjom hoće li se
događaji iz Domovinskog rata prikazati na prikladan način bez da budu shvaćeni kao pretjerivanje ili upravo
suprotno, kao blijeda sjena herojskog vremena.
Tek je prošle godine, zagrebačka udruga prijatelja stripa izdala je strip album „Domovinski rat u stripu“ i
specijalno izdanje Strip revije gdje su se nasli stripovi raznih autora.
Strip „Rik i Dirk“ Nikše Barišića Arta nije strip o nikakvim super junacima, ako izuzmeno scenu u kojoj naši junaci
parodiraju Mirka i Slavka trčeći ispred metka. Rik i Dirk je strip o mladeži koja je zbog ratnih okolnosti bila
prisiljena obući maskirne odore. Međutim, ni pucnjava ni surovost rata našim junacima nisu mogli izbiti ono što
im se mota po glavi. Jedina dodirna točka sa Super Hrvojem je Njemačka. Za razliku od Super Hrvoja koji je dijete
političkih emigranata koji žive u Njemačkoj, Rik i Dirk su djeca njemačkih turistica koje su osvojili lokalni galebi.
Nakon što su Rik i Dirk upozorili prijatelje da metak leti prema njima te ih spasili od sigurne pogibelji ovi im
zahvaljuju sa: „Danke Deutschland“ što je ujedno i naslov kič-pjesme koju je početkom 90-ih izvodila Sanja
Trumbić a koji je kasnije postao dio popularne kulture sa posprdnim, sarkastičnim značenjem.
„Rik i Dirk“ za razliku od „Super Hrvoja“ doživili su i drugu epizodu u kojoj naši junaci idu po hvarskog
gradonačelnika (Lakoša) međutim umjesto njega greškom donose kninskog gradonačelnika a usput „potaracaju“
pola bataljuna „Knindža“.
Naši junaci ili bolje rečeno antijunaci nemaju super moći i snagu, muče ih sasvim mladenački „problemi“. Drugim
riječima, to su obični momci iz obližnjeg kafića koji su uspavanu hvarsku zimu i priče o „komadima“ i balunu
zamijenili puškom i ratištem na ledenom Velebitu. Ono što su za Super Hrvoja natprirodna moć, neustrašivost i
snaga, za Rika i Dirka i ekipu su brzopletost i sreća a ni hrabrosti im ne nedostaje. Britki i sarkastični humor koji se
provlači od prve do zadnje stranice ovog (anti)ratnog stripa, te jednostavni crtež i gegovi, dočarali su nam na malo
stranica zgode i nezgode forskih „Zviri“ nešto poput foskega M.A.S.H.-a. Dok pišem zadnje rečenice ovog teksta,
na pamet mi pada zadnji broj „Lavandermana“ koji je također imao humorističan pristup u opisivanju formiranja
MOMP „Zvir“.
Zahvaljujemo Peri Dujmoviću na ustupljenim scanovima i Doru Abdulmaru , koautoru stripa, na dozvoli objavljivanja stripa „Rik i Dirk“ u
„Celegatu“.
Šimedekon

25
 Vrati se, Semitecolo! Nećemo ti ništa!

Kad bih stajala na balkonu, skupila dovoljno pljuvačke u ustima i precizno naciljala, pogodila
bih Ulicu Pietra Semitecola, paralelnu onoj gdje stanujem. To je ulica sa četiri kućna broja, tu
stanuju tri obitelji, mračna je i strma, a samim činom pljuvanja samo bih potvrdila ono što
dozvoljavamo već gotovo četiri stoljeća.
Venecija, ta lukava i dostojanstvena dama, ne bez razloga prozvana Serenissima (presvijetla,
prejasna), poslala je 1611.g. Pietra Semitecola za kneza i providura u Hvar. U to vrijeme imao
je 56 godina, a grad u koji je uplovio bio je nagrižen turskim napadom, eksplozijom baruta na
Fortici i desetkovan epidemijom kuge. Na kućama su bili jasno vidljivi tragovi paleža i rušenja, a
među ljudima, kao uostalom ni danas, nije vladala sloga. Gotovo sto godina nakon Pučkog
ustanka još su uvijek bile izražene razlike i podjele između plemića i pučana. Ukratko: hladni
rat u banana republici.
Pietro je odmah shvatio da gotovo svi gradski problemi imaju korijen u lošim međuljudskim
odnosima, neslozi i samodostatnosti. Vjerojatno prvi put u hvarskoj povijesti, nije podlegao
zarazi „sindroma fotelje“. Dvogodišnji mandat nije iskoristio za vlastite interese i probitak, već
je vidio što može učiniti u sredini koja mu je bila dodijeljena. Ostalo je povijest. Izmirio je
pučane i plemiće, izgradio kapelu u Kneževom dvoru na spomen ovog povijesnog čina, dovršio
je izgradnju Arsenala, sagradio Fontik i terasu nad njim (Belveder), obnovio kneževu palaču,
Lođu, započeo gradnju kuće za kapetana Kulfa. Za ovo sve trebale su mu samo dvije godine!
Troškove je podmirivao iz općinske blagajne (gradskog proračuna) i zaliha jednogodišnje
prodaje soli. Imao je i malo nepopularne mjere: smatrao je da je uređenje Arsenala od visokog
prioriteta za Hvar, te je, kako bi radove priveo kraju, zaplijenio čitav jednogodišnji prihod od
agrara crkvenih beneficija na Hvaru i Visu (Vis je u to vrijeme bio dijelom Hvarske komune). Dio
građana je na to reagirao vrlo burno, pisali su prosvjedna pisma, optuživali su ga, podmetali
mu. Uz sve probleme, u Veneciju se nakon mandata vratio kao udovac: ovdje mu je umrla
supruga Elizabeta, koja je pokopana u franjevačkoj crkvi.
Ono po čemu je Pietro Semitecolo (p)ostao poznat je izgradnja kazališta u istočnom dijelu kata
Arsenala. Zapravo je pronašao prostor igri koja je do tada bila raspršena po kolama i
pjacetama, crkvicama i plemićkim kućama i palačama. Slavne 1612.g., druge godine mira
između plemića i pučana, na ovom jedva primjetnom komadiću svijeta otvara jedinstveno
kazalište za svih: bogate i siromašne, učene i priproste, sve staleže, zanimanja, staro i mlado.
Festival ljudskosti i dostojanstva na jednom malenom otoku.
Kako je Pietro Semitecolo potonuo u zaborav? Kako smo ga tek tako smetnuli s uma i ostali
nezahvalni? Je li to zbog toga što nije bio „naš“, Hvaranin (a mi se volimo busati u prsa „Mi
Forani! Naš For!“)? U 400 godina nismo mu se sjetili podignuti spomenik, postaviti bijednu
ploču.
Umjesto toga, dovoljno je ljeti sjesti na Mandrać. Ekipa iz tko zna koje zemlje sjedi uz zid
Fontika, ispija ledeno pivo. Neki mladić se ustaje i okreće leđa Pjaci. Po pokretu tijela je jasno
da urinira. Netko drugi se previja i na saliž star 235 godina izbacuje fontane dnevnih obroka,
žuč i kiselinu. A onda, kad tijelo više nema što izbaciti iz dna alkoholom (i tko zna čime još)
otrovane utrobe, to nepoznato polumrtvo tijelo legne na hladne i zaprljane kamene ploče.
Leže li ljudi ovako na Piazzi di San Marco, na Champs Elysees, na Krasnaja Ploščad (Crvenom
trgu), na Times Squareu, pred Brandeburškim vratima…?
Uriniranje po 400-godišnjem Arsenalu i jednako je kao da ste se, oprostite mi na izrazu,
popišali na Semitecola samog. A mi prešutno prelazimo preko toga, šutke odobravamo, jer su
nam oči uperene na drugu stranu, na zlatnu i blještavu primamljivost eura i ostalih valuta.
Semitecolov teatar pretvorili smo u teatar apsurda.
Oprosti nam, Pietro. Odavno ne znamo što činimo. Zorka
26
Republika Hrvatska
Grad Hvar
V.d. vlasti CELEGAT

Ur.br.: 1/1 2015-02-07

Klasa: 413. B. K. 20 g B. A.

Hvar, 17. veljače 2015. g.

Vlada RepublikeHrvatske
Ministarstvo uprave
Maksimirska 63
10000 Zagreb

Predmet: zahtjev za imenovanjem trajnog povjerenika za Grad Hvar

Poštovani,
ovim putem tražimo da sukladno svojim ovlastima za Grad Hvar imenujete
trajnog povjerenika, koji bi obavljao poslove iz nadležnosti predstavničkog i izvršnog
tijela, temeljem Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.
Molimo vas da udovoljite ovom zahtjevu kojeg temeljimo na višekratnom
iskustvu. Naime, praksa svih dosadašnjih lokalnih izbora nam je pokazala nezrelost,
nekompetentnost i neodgovornost, kako biračkog tijela tako i izabranih.
Jedini periodi kad smo funkcionirali bez političkog stresa bili su pod upravom
povjerenika, stoga zahtijevamo da izvršite svoju ustavnu dužnost i omogućite nam
normalan politički život.
Unaprijed Vam je zahvalan puk grada Hvara.
Lijep pozdrav.

Vaš Celegat

Na znanje:
g. Zoran Milanović, premijer RH
g. Josip Leko, predsjednik Hrvatskog sabora

27
 INTERVJU SA VLADINIM POVJERENIKOM MATKUSOM MARTINICHIUSOM

C: Poštovani Mate, to je od srca, možete li se predstavit našim ljudima ?

Matkus: Kao prvo, ja san sa Brača i to me obilježava cijeli život. Kad sam bio mlad, na mene je
iznimno djelovao Drug Tito i tada sam sa jednim dječakom Arsenom krenuo u istraživanje
SFRJ. Kako me uvijek zanimala povijest i Tito, ja sam ko pravi Bračanin iša studirat pravo, da
me ko ne zajebe, a mlađi Arsen je matematičar. Matematika mu je bila ljubav, jer je od
mladosti uvik kra šolde i to zbraja svaku uru. Tako da taj sad ima miljun na računu, a ja isto,
samo malo manje. A Bračanin ko Bračanin, škrt i škrt na entu potenciju.

C: Jel istina da su Bračani škrti ?

Matkus: Je, ili ćeš tuć stinje ili ćeš poć u pope. Eto i kod vos imo i kamenara (onin Cigo iz
Humca) i popih ka more. Dopokon je i biskup sa Brača. Jeste vidili kako se nakrivi kampanel?
Tega na Braču nimo. Nami odma pade jer nan je teško dat šolde. Če ste pitali jesu Bročani
škrti? Bome ne!

C: Odma ste poceli spominjot kamik i pope, ma molojte sad to. Recte Vi nami ca ste zatekli
kad vas je Milanović poslo na For ?
Matkus: E sinko moj, nisu mene zatekli nego san jo zateka svega i svačega. Parvo da rečen
kako ste stvarno čudni vi Forani. Imote šolde, a nimote vlast. Kako da ste Bročani, hahahaha!
Parvo san urima čeko Beneta, dok mi nisu rekli da je u kancelariji. A jo se uputi u zgradu
Općine, a njega ni. Onda mi je jedon siri čovik reka na Pjacu da je njegova kancelarija u
Marinkota u kafić. I da će me on tamo odvest. Govori mi tin čovik da on na Pjacu prodoje
koka kolu i pivu. I tako, nojden jo Beneta, a on govori konobaru da mi do jednega sa malo
leda. Ajme, če son se uredi. Tako san se uredi da san poslo tega sirega čovika po koka kolu.

C: Šjor povjerenik, ma još se folite da ste se uredili sa bivšin poteštoton ?

Matkus: Nison, nego somo 7,8 krotkih. To je za cirkulaciju. Reka mi je lipo Arsen da gren
studirat pravo jer da mi brojenje nikad ni išlo. A če ti jo znon, 7,8 bar i veće. Odma san in reka
da jo ne ploćon ništa, a oni meni da i ne očekiju to od Bročanih. Ma posli smo u Studenca
marendali mortadelu i gaudu.

C: A posli tega ?
Matkus: A posli san se prošeto Foron i skontro par svita i to sve one koji se bave, ili misle da
se bave politikon. Kako san bi malo vesel, jo oba popima, a oni kontra Beneta, nike Englezine,
onega Brušanina od dozvolih, pa nikega likora, dopokon su spominjoli i Milanovića. I sad mi
ništa ni bilo jasno. Kad san se malo otrizni, onda san kapi da je se niki vijećnik prezivo
Milanović. Ma ko to živ more razumit.

C: Sad kad ste rekli koga ste skontrali, ca su von rekli oba našoj politici ?
Matkus: Bene po kafićima, Katija nervozna radi pijanih Australcih, Jure Brušanin ko Brušanin.
A spominjoli su i nikega Franeta ribora. Tin Frane je navodno prva violina HDZ-a u Foru. Jo
san fini pravo, ali vos ni mijor pravnicih ne more kapit.

C: Šjor Mate, ca to govorite, al su vos šempjali? Jeste još koga skontrali ?

Matkus: Jeson. One iz, kako bi se to reklo, Gradskih službi. Bome, jo u kancelariju, a oni u
kafić di fermoje autobus. Jo u tin kafić, a oni u spizu. Jo u Konzuma, a oni išli minut do doma.

28
Izludilo me to. Piton jo tamo niku da koga imo na lavur, a ona meni: Šjor povjerenik, to nije u
vašoj nadležnosti. E, kad je tako, gren jo na Pjacu pa ću još koga skontrat za na šank.

C: Rekli ste da niste nikoga zatekli na poslu, pa kako je to moguće ?

Matkus: Mene pitoš kako je moguće!? Nimon pojma. Jo san zaključi da svi oni lavuraju na
svježem zraku. Uvik nigdi gredu i šetaju. Bar su u stranku Mirele Holy koja svih voli,
hahahahaha.

C: Šjor Mate, rekli ste da ste skontrali naše političare, ca oni govore zoc je pala vlast ?
Matkus: Oni svi puno govore, a ništa ne reču. Puno zuje, a malo meda dodu. Tako gre ona
poslovica. Ma ovako je to zapravo. Bene je kriv jer ne lavuro ništa, nikad ni na poslu, ne more
dovest u red nikoga i ništa, uvik je u Zagreb i to uvik kad je praznik. Tad u Zagreb svi lavuraju.
Sinko, ne smij se bezveze kako .... na nove mudonte.
Onda se okruži nikin čudnim judima, a glavni njegov mentor je onin če prodoje limenke na
Pjacu. Bene je SDP i imo tin odbor da se somo izgubi koja ura, a ne da se ništo napravi. Eto
tako govori OPORBA.
Bene mi je reka da sa Katijon ne more na kroj jer ga njegov prijatej iz Zagreba ukori da hoće
uništit party turizam. Onin niki ćelavi obrtnik iz Zagreba. U nos na Broču ni ćelavih purgera.
Ta Katija je živila 100 godišć u London i sad bi ona nametala pravila. E, neće ga majci, neće.
Reka je siri čovik sa Pjace da ona imo manire Margarite Tačerovice. A jo se nasmijo.
Govoridu ovi iz HDZ da ni istina da je Vaso zvo da se sruši Beneta. Da je on dobar
gradonačelnik, ali ga oni neće podržat lipo da i Vaso to hoće. Oni znaju kako se to ruši. Srušili
su prilone nikega mladića če lavuro u Nautic centar, a sad ruše i komunjaru. Jo govorin da je
komunizam paso odavna, a oni meni da son i jo komunjara kako i svi iz Pučišć. Došlo mi je
slabo.
A onin likor je provo čudo. On kako da je zaluto u politiku. On i o ničemu ne govori nego obo
zdravstvu. Pari mi se da je on jedini u pravu jer ste vi svi u Foru malo bolesni od politike. Sve
von smeto. Ne vajo van onin Zoran jer je skroji prostorni plan, ne vajo van Bebić jer je
svakakav, a ne vajo van ni Bene jer ne lavuro. Ma ko vami opće vajo ??? Uzmite popa za
gradonačelnika, i to Bročanina. On vas more produhovit, a šolde ćete vidit na svetega nikad.

C: Vami su, šjor Mate, dobro izludili glovu.

Matkus: Izludili, od ovega se neću oporavit misecima. A za koji list ste rekli da vam je ovo?

C: Za Celegat, al ste zaboravili? Nego, da Vas još ništo piton. Ca govori premijer Zoran
Milanović obo našemu gradonačelniku ?
Matkus: Ništa ne govori. Reka je Milanović jedon put Benetu na Palmižonu: Bene, poj lez u
11 uri, naspi se, ujutro u 7 se digni i prošetoj se po grodu. Onda naprav kolegij u 8 i daj
dnevne zadatke. U 10.30 poj u Studenca, kup marendu i sok od jabuke. Ne hod u kafić, nego
u kancelariju. Nemoj da ti djelatnici uteknu sa lavura prin vrimena. Iz lavura poj doma i dobro
obidvoj. Nakon tega malo u posteju, a onda poj se prošetat i vidit kako grad funkcioniro. Ako
šta nije dobro, napiš u bilježnicu i to ujutro riješi. Nemoj se dat da ti pune glovu ovi propali
političari, nego se okruž normalnim ljudima. Na kraju šetemone naprav analizu rada službih i
ko ni bi dobar neka lavuro i subotu i nediju. Nema milosti. Sa koalicijskim partnerima surađuj
i nemoj se svađot radi gluposti. Nemoj podcijenjivat nikoga i nemoj mislit da si svetac, jer
nisi. U Zagreb dojdi kad triboš doć, a ne kad tebi padne napamet. U vatrogascih ne triboš bit
uvik jer su oni pametni i normalni judi. Imo tega još, ali san zaboravi. Milanović je jidan ko
pas.
29
C: Po ovemu neće Zoki već na ljetovanje ?
Matkus: Nego će vos pitat. Ma da iskužote, jebe se njemu za For i Beneta. To samo vi mislite
da on u For dohodi jer mu je drogo. On dohodi u For da mu stariji sin more lokat po kafićima.
Lipo je Milanoviću na For, ne govorte da ni. To ste vi ljubomorni radi tega če na Broč niko ne
gre.

C: Kad će izbori ?
Matkus: Reka je Arsen da 8.3.

C: A ca mislite, ko će se sve kandidirat ?

Matkus: Niko, osim Beneta.

C: Jeste poludili, pa mora bit još niko ?

Matkus: Ma recte vi meni, koji se to redikul kandidira u pol mandata, a da nimo vlastiti
interes? Ko? Jeste vi Forani skroz pukli, kako čarčej. Vrag von odni televiziju i internet.
Izojdite na pjacu i sve ćete vidit. Ma recte mi, čihova su ono darva već donima isprid crikve
na onu skalinu ?

C: Šjor povjerenik, ne gledojte u dlaku. Ca vos je briga cikova su darva? To je štekat, a ne

darva. Al na Broc ni štekatih ? Ajde, recte ca ste još vidili, ala, da vos cujen?
Matkus: Na Broču su štekati kad je sezona, a ne usrid zime. To je siguro Bene dozvoli,
hahahaha. Nego da von jedon Bročanin reče obo Foru če misli. Evo vako.
Ni komunalnih redari, ni reda. Ni službih, ni reda. Ni Gradonačelnika, ni reda. Sad to shvatite
kako god hoćete, ali svako vi niste normalni judi. Morete se kupat u zlotu, a ne možete ni
darva na Pjacu riješit. E, zaboravi san vam reć da nimote ni politike. Jer da imote politike, tj.
političara, oni bi natirali Beneta da izojde na Pjacu. Ovako ga je nojlašnje kalat, a onda u
izbore. Di van je plan B? Ni P od politike ni u Foru.
Kako vas je Pjerino zajebovo godišćima, tako vos sad zajebaje Bene, a nakon njega će vos
zajebavat niko drugi. Uglavnom, u Foru je sve zajebavanje. Svak zajebaje svakoga. A
zajebavat će dok god vi dopustite da vos niko zajebaje. Znači, Forani volidu bit zajebani.
Hahahaha, ma ovo ni smišno.

C: Šjor Povjerenik, nison očekivo da ćete ovako bit prosti! Jel se baš morate služit
ovakovim ricima?
Matkus: E moj sinko, ovakovim i gorim. Jer da vi če kapite, onda bite se kupali u zlotu, a ne
sprdali sa svim i svačim. Vami u biti ne tribo vlast. Če će von vlast kad je nimote? Reka san
vam maloprin da ni darva isprid crikve ne morete odnit bez da zazvoni mobitel. Interesi,
sinko moj, somo interesi.

C: Krasno, šjor povjerenik. Od jednega sa malo leda došli smo do beštimih. Niste se baš
proslavili sa ovin razgovoron za Celegat.
Matkus: Sinko, jo ne živen u Foru i briga me ko će bit gradonačelnik, vijećnik, i oporbenjak. Vi
živete na zlotu, a ponošote se kako da živete u paklu paklenom. Homo mi na šank. Reka je
siri čovik da je tamo Bene, a da će on donit koka kolu.

C: Šjor povjerenik, a ko ploćo ?

Matkus: Jo ne.
Rašpa

30
 ĆAKULA SA DOSADAŠNJIMA

C: Pitonje za sve dosadašnje poteštote: Kako komentirote rezultate izbora kojima ste došli u
otu katridu?
1. Ono parvi put, 93., Forani su pokozali svoje građansko opredjeljenje i stroh od nacionalizma,
koji se kroz rat, koji je bi u svoj forci, vojo po svin kantunima. Drugi put, 97. su pensali da je
došlo vrime da pokožemo ca moremo.
2. A ca ću komentirat kad su me inpjantali u tu katridu, neka mi je lista koju son vodi bila
prizodnja. Umor son od stroha kad son kapi da oni koji su ćapali puno veće nimaju kuraja sest
u ovu katridu. Ma kad son kapi s kin imon posla, sve je hodilo kako po maslu.
3. Ca se tote imo komentirat? Jo son genije i iza mene je sto moj tim, na celu sa svin Foranima.
Drugi put, 2009., obećo son ucinit ono ca se svima snilo.
4. Nakon ovih mojih prethodnicih svaka mona je mogla dobit izbore. Tukalo je somo igrat na
korte koje su oni istratili. Poštenje, veliki tim judih s kojima vajo lavurat i transparentnost, a to
Forani jubidu.

C: A kako komentirote činjenicu da na narednin izborima niste uspili pasat?

1. A eto, od pocetka su me cudo bolili škina i kolina, a i da ne zaboravin, bi je rat. Pok son uspi
izdurat i drugi mandant, a u trećemu son bi na bolovanje.
2. A jo son računo da ćedu mi judi virovot kad jo njima objasnin da se ono ca bidu oni itili ucinit
ne more. Itili su kruha navar šenice.
3. Jovili su mi u metropolu da oni ispri mene svima govori da se ono ca oni hoćedu na more,
onda son jo dupero parolu „smatrajte riješenim“. Upolilo je i drugi put, ma treći imo bit da su
me proštili.
4. Ne tarcte prid rudu. Na ovima ca sad gredu ćemo vidit ko je imo prov.

C: A eto, Za Vos ćemo pripiturat pitonje. Kako to da ste uspili izdurat manje od pol tira i
zauzest misto parvega poteštota kojega su sminili usri mandata?
4. Sve je to jedna obična zavjera. Kako son Foranima obećo poštenje, veliki tim judih i
transparentnost, dizoli su mi tlak oni koji su u Vijeću inzistirali na temu. Onda son se okreni
onima drugima, a oni su mi zatukli nož u škina.

C: Hoćete posli izborih koji non slididu pomoć novemu poteštotu svojin iskustvon?
1. Nison sigur hoćedu me molat škina i kolina.
2. A to se inače ne more.
3. Smatrajte riješenim.
4. Ako mi izborna konvencija SDP-a poviruje opeta i buden kandidat, onda ću to bit jo!

Legenda:

C= Celegat,
1. 2. 3. 4. = Oni koji
su nos dosle vodili.

31
 NesVIJESTi
Hvarski komunalni redari dobitnici su
ovogodišnje nagrade Grada. Tu prestižnu
nagradu zaslužili su zbog svojih brojnih
pravodobnih intervencija, brzine i
učinkovitosti, te iznimnog poznavanja
nekoliko stranih jezika. Njihovom oku ništa
se ne može skriti, a turisti se više ne usuđuju
šetati bez majice ili u bikinijima. Zbog
brojnih naplaćenih kazni novac se doslovno
prelijeva iz gradskog proračuna. Njihovom
zaslugom Hvar je ponovno među zvijezdama
svjetskog turizma, a iz pouzdanih izvora
doznajemo da im se smiješi i nagrada Ponos
Hrvatske.
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i
Grad Hvar donirali su 100 milijuna kuna HPK-
u za ovogodišnju turneju po planetama
Sunčevog sustava. Još se uvijek govori o
prošlogodišnjoj izvrsnoj i nezaboravnoj
turneji po Antarktici, u sklopu posjete
hrvatskoj polarnoj misiji, gdje su odigrali
predstavu pred tri člana naše polarne misije i
80 000 pingvina. Na upit našeg novinara
zbog čega baš odlazak na turneju od
Merkura do Plutona, voditelj HPK-a je
odgovorio: „Sokole, kultura je za svakega!“
Neizglasavanje proračuna i raspuštanje
Gradskog vijeća najviše je pogodilo vijećnike
HDZ-a. „Doša son do sedamnaestega livela
na Candy crush sagu“, kroz suze nam je
rekao jedan od vijećnika, „a onda su
raspustili vijeće. Tamo son jedino imo mira.
Doma mi fameja ne do mira, naduje me, a
ovode mi je falilo još somo tri livela za ćapat
veće bodovih. Šmrc.“ Upitali smo ga što
smatra najvećim problemom u gradu: „To ca
nisu stavili lipe zastore u Lođu. Tuce mi
sunce i onda ne vidin di pade koji candy. Ako
epeta dojden u Vijeće, odma ću na parvu
sjednicu stavit prijedlog neka stavidu boje
zastore!“
32
Top-lista
Dok se u gradu slažu i preslaguju liste, zavisne i
nezavisne, a mnogima ta preslagivanja remete san,
glazbeni misterij koji se u intervalima pojavljuje na
adresi Milana Kukurina 2 zainteresirao je (l)ovce na
natprirodno na otoku i okolici.
Najprije je negdje po ovim stranicama jedan od kolega
tvitnuo kako je gradonačelnička fotelja u Hvaru osim
osnovne funkcije (dakle gradonačelničke) već neko
vrijeme u funkciji vremeplova. Vraća, naime, u ranu
mladost, u pubertetske dane kad hormoni upravljaju
razumom i logikom i to tako da ih dezintegriraju
(razum i logiku, naravno). Međutim, u posljednje
vrijeme, a vezano za isti komad namještaja, primjećuju
se i prijavljuju događanja slična onima u showu (šou?)
„Tvoje lice zvuči poznato“.
Možda transformacije nisu toliko upečatljive na prvi
pogled, ali je zamjetan obrazac u zadnjih par mandata i
priča uključuje uglavnom dva estradna lika Matu (ili
Mišu?) i Jelenu. A zvuči ovako: u kampanji nam se
budući funkcioneri furaju na zajedništvo, zajednički
rad, timski rad i opet zajedništvo pa tako par tisuća
puta u svakom obliku i veličini. Ono kad bi Mate Mišo
pozvao: „A sad svi…!“. Toliko im je važno to
zajedništvo i tako su sigurni da svatko s one strane zna
što mu je činiti da promisliš da bi čitav koncert,
pardon, mandat publika mogla odraditi bez njih. Ono
kad bi Mišo Kovač dignuo ruku i onda svi ko jedan, od
početka do kraja, e tako bi i Hvarani mogli, svaki na
svom poslu, eto koliko njihovi potencijalni
gradonačelnici vjeruju u njih.
E, al' ta fotelja. Kako li samo mijenja glazbeni ukus. Čim
sjedneš, krenu neke druge melodije. Čak i iskusnim
lovcima u mutnom uporno promiče trenutak
preobrazbe iz kršnog Kovača u tankoćutnu plavušu.
Transformacija je najupečatljivija u diskografskom
obliku i nikome još nije jasno kako u par mjeseci od
Mate-Ajmo-svi -Miše nastane Solo-igračica-Rozga? U
kojem trenutku od one „Poljubi zemlju“ dođeš do
spoznaje da je Razmažena zapravo Dobitna
kombinacija? Kako se dogodi da umjesto motivirajuće
„Skupit ćemo noćas, prijatelji moji“, Dalmaciju u mom
oku prekrije Tsunami („Tu nema pravde, tu nema
kruha, …“).
Kad shvati publika da joj ovaj Cirkus nije bio u opisu
života i da više nema čemu da se divi, krenu pitanja: i
što ako me ostaviš i hej, živote, što me snađe, a
najčešće je ono koje je nekad davno postavljao i mali
zeko: ima li nade za nas?
Ako nam lovci na natprirodno nađu odgovor na pitanje
je li sporan komad namještaja ili namještenik, bit ćemo
korak bliže spoznaji kome će opet proplakati zora, a
koga (i na kojoj strani) čeka nirvana.
A publika? Publici je dovoljan i zeko, eno ih zajedno
plaču za potočićem.
DJ Trumba
 15 godišć “Celegata”

I tako godišće po godišće (veće njih i priskoceno), broj po broj i arivali mi i do

petnajestega Celegata. Poceli smo 1988. na velju godišće pri umorlega GLASA HVARSKE
KOMUNE koji je nakon dalekih porođajnih mukih primini nakon svega tri godišća. I na
žalost svih Foranih nikad ni uspi uskarsnit. Kako da su oni koji su ga osnovali jedva cekoli
da krepo, da javnost ne bi cagod doznala (je von se ovo pari poznoto iz friškega doba?).

I dunkve, ni godišće iza kad vej nisu itili ozbiljnu lokalnu novinu rodi se GHK (GLASNIK
HVARSKOG KARNEVALA)-CELEGAT. Štimali smo ga po tradicionalnemu VRAPCU, imenu
teksta koji se uvik šti na zodnji od karnevola. Jedna od idejih zoc novina, bila je činjenica
da među nami imo puno svita koji radi prirode lavura kojin se bavi ne more hodit ni na
pjevanje, ni u muziku, ni u teotar, jerbo su se većina otih nastupih pocela primicot litu
kad oni ne moredu.

Ni se u ona doba moglo izdovat novinu koja je itila bit vonka patronata bilo koje
institucije sustava, ma eto, nami su malo progledoli kroz parste jer smo se vezali za
karnevol. Ma isto je vajalo imat depju rigvorda da nos kogod ne šenjo kako nepodobne.

Gledoli smo in ne dovat papa

in boka, vengo smo se daržali,
danas bi rekli, light satire i
tradicije, običaja, dijalekta i sl.

Veće je onih koje je ovakovon

prigodon red spomenit, ma
ovega puta ćemo somo nike:
pok. don Joško Šantić koji je
parvi broj neprilomjen odni u
Zagreb i don danas ne znomo
di ga je štanpa. Pok. šjor Josip
Kirigin koji nos je nauci sve ca
je bilo potriba znat kako ucinit
novinu pri nego je doša
kompjuter. Pok. Ivica Boždar-
Žumanjak koji je do, nažalost,
priranega kraja bi grafički
urednik. I na kudnju Ivo
Buzolić-Lojko koji ga je izvento
i sva ova godišća kupi curmu.
Sva srića da je danas mlajih i
friških koje ćemo spominjot
obo nikin drugin jubilejima.

Na dobro non doša ovi

petnajesti CELEGAT! Naslovnica ratnog izdanja “Celegata” iz 1992.
Crtež: Ivica Boždar—Žumanjak

33
 Celegatova pošta
Zašto se obnavlja Mandrać? Koliko će
potrajati radovi? Da li bi mu se mogla naći još
neka namjena i koja?
Blento Radoznalić, Ulica viška vremena 83,
10010 Zabreg
1) Zato. /Ne postavljati glupa pitanja!/
2) Sve do završetka a možda i kasnije.
3) Dakako. Razmišlja se o: a) stalnoj postavi
replike čuvene hvarske galije; b) pokretnoj
plutajućoj bini za nove predstave HPK; c)
nastavku vaterpolskog turnira „Kup PB“ za
prijelazni trofej „Kapica Zdeslava Vrdoljaka“.
Za sada dovoljno.
***
Zadnjih mjeseci svjedoci smo ekocida
katastrofalnih razmjera. Posječena su brojna
stabla što je izazvalo veliko nezadovoljstvo
građana i iniciralo brojne međunarodne
prosvjede. Izgledne su i sankcije EU pod
prijetnjom izbacivanja iz članstva. Kako
naprijed?
Dendrofilo Incazzato,
Viale alberi autoctoni 19, IT-Santa buona sega
Povijest nas uči da su sječe uvijek rezultirale
revolucionarnim promjenama. A ako su
spomenute prijetnje istinite, odgovor je:
„Svom snagom!“
***
Bivši gradonačelnik Budrović je smijenjen
neizglasavanjem proračuna. Što ako se opet
kandidira i bude izabran? Što ako ponudi isti
proračun i opet ne bude usvojen? Ima li nade
za dogovor? Dokle bismo mogli tako?
John Adviser, Mishit Square 2/5, 21450
Hurlyburlymesstown
1) Plod demokratskog procesa. 2) Isto to.
3) Teško bez generalki. 4) Sve dokle Arsen
bude bauk.
34
Postoje brojna mišljenja o astronomskim
troškovima za doček Nove godine koji većinu
nazočnih nije zadovoljio dužinom svirke.
Voljela bih znati stav budućih kandidata za
gradonačelnika Hvara o ovoj temi.
prof. dr. Grisogona Nachtigall,
Schlechtsingengasse 8, Hundscheißedorf
Kako još nije bjelodano tko će sve biti
protukandidat bivšem gradonačelniku a i s
njim je bilo moguće komunicirati samo
telepatski, dobiveni odgovor ipak uzmite s
rezervom: „Nije točno da su mi znatni
gastronomski troškovi, ja naime jedem samo
sendvič s mortadelom. A obzirom da nema
više FFR ne možemo organizirati vaš omiljeni
Radijski festival. Taj kulturni manjak ćemo
nadoknaditi korištenjem viška sredstava za
reprezentaciju i organizirati dosad neviđeni
„Pinewoodstock festival 2015“. Uvodni dio će
izvesti sastav iz dočeka prigodno
promijenjenog imena u „Neverended
theatre“ koji poručuje da dužina nije bitna
ako je tehnika valjana„.
***
Di ću se hodit popišat kad produžidu rivu?
Mihurko, Molega miša 37
Bome, pod Arsenol i iza Vele crikve, kako vas
edukoni svit!
***
Zoc pri storega godišća ni paso proračun?
Špicaškandaluša, Natocilova 14
Storo je govorojka da novo godišće tuko
pocet od nule.
***
Kojin se zimskim sportom bavidu Forani kad
gredu po skijalištima?
Dišpetoz, Motokit 26
Skokovima na šank.
Je u ovu štajun imo koje misto u For di se Zoc je sad već bivši poteštot bi po cile done u
more izist cagod? Marinkota?
Guloz, Dobrih bokunih bb Anastazija, Provokatorska 69
Konzum.
*** Prošti je u Kruvenicu da je tamo bila stora
Kad će For pocet hodit napreda? općina.
Vizionar, Corvih u guzicu 27 ***
Je istina da je biskup spo priko moje predike
Kad stavidu timun na Puntu Pelegrina i motor na ponoćku?
na puntu od Sućurja. Župnik, Trg sv. Zjevana 20
***
Zoc još uvik ne znomo koliko će bit kandidatih I jo son tako cu, al ne mogu ti siguro reć,
za poteštota? jerbo son i jo ubi oko.
Kurjoža, Petegulonih 25
***
Tuko parvo vidit koliko je mista ostalo u Ca misliš, je pametno ca ćemo ugrodit lift u
Marinkota za šank. teotar?
*** Ita, Konzervatorska 11
Ma ca ovo govoridu da će se epeta vrotit
Pjerino? Da pametno. Ionako ovi iz HPK već nećedu
Vergul, Pjaca bb moć uza skale kad finidu radovi.
Ma kakvi. On je odovna iša ća.
***
*** Zoc okorjeli kriminalci šetodu po Foru?
Kad će u For bit starački dom? Kleptoman, Bilice 1000
Mande, Dentjerih 10
Za bit - bit će. Za doć - doć će. A ca bi tukalo? Da sedidu u Sabor?

*** ***
Muci me ca je sve manje stablih u For. Kad će Kad će se finalmente uredit Arsenol?
se to prominit? Semitekul, Maninova 1848
Dendrofil, Šumica bb
Kad HSS dojde na vlast. Kad Venecija proglosi nezavisnost i vazme nos
*** pod svoje.
Kad će se u For konačno realizirat jedon
alavija projekt i ništo izgrodit za općenarodno ***
dobro? Ca oš reć da mi to nismo kapoci somi finit?
Grintovac, Punta od rive Tomislav, Od stoljeca 7
Cim otargomo Babu.
*** Barž uspijete do 500-te obljetnice ako se For
ne profundo radi globalnega (za)topljenja.
Onda? Oću ovo lito moć spat?

Ešpert, Jarunska 18 ***

Oćeš! Ca ćemo sa Forticon i Venjerondon?
*** Marx, Mortvega kapitala 3
Co? A neće već bit šušura?
Da smo znali bili bi već napravili...
Ešpert, Fanućevica bb
Ma ne, nego ćedu tablete za sponje bit na ♥ P.S. Fola Mikotu pošćiru ca je poštu ostavi po susidstvu a i susidima
ca je nisu butali u špaher.
akciju u Konzuma!
Uredništvo

35
NOVE EPIZODE FORSKIH MATUNIH:

MOTE I TONI bastART

36