Drogi, lipi i sarceni moji,

posli cilih godišće don epeta son doleti ki vami. Svudera

son bi i svega son vidi. Kad son leti priko Tajlanda, vidi
son puno naših Foranih. Svih vos pozdravijedu i rekli su mi
da se epeta vidimo u peti misec. Kako son leti napreda, u
brivu son odoćo da je u For po snig. Ma co snig, to je bilo
veliko bardo puno sniga, sve bilo kako dres od Hajduka ili
kako oni čekovi ca hi certi sakrijedu pod stol. Vidi son i da
su u malo i krotko uspili ucinit i žičaru i da hi puno stoji na
skije ili sanjke, a još veće za šank. Ma onda son vidi da su
me oci privarile (sve radi minusih u ariju) i da piše Madona
di Kampiljo i malo daje Garmišpartenkirhen.

Kad son leti priko Jadranskega mora, ćuti son da mi je ništo zadilo za krilo. Propela od
helikoptera. Sutradon son prošti u foje da su ukinuli helikoptere. Vas son se ispoti jerbo nison
moga reć da son jo kriv, da son ni ruvino propelu kad son bugni u njih i oni u mene. Srića da
son višje leti jer da son udri u katamaran ili trajekt ne biste štili ove foje.

Kad son se vroti u For, dopokon son gušto: svaki don son hodi u kazalište, u kino, na koncerte,
na utakmice u sportski centar…nison zno okle ću pocet. Parilo mi se da epeta tukon poć u
okulista jerbo jedon don nison vidi Galešnik, ma su mi rekli da su arivala dvo kruzera i vapor na
novu rivu. I som son se uviri kad son ucini izvidni let. A iz arije apena: ucinili starački dom i
industrijsku zonu put Brusja. Sad son kapi noc je Grčić penso kad je reka da je Harvoska
izošla iz recesije. Jedno jutro son iša popit kafu u gradsku kavanu u Fontik. Unutra je lipo teplo,
moreš proštit friške foje jerbo arivaju sa parvin vaporon iz Splita za For u 7 urih i moreš sa
svakin govorit bez stroha da te ko cuje iz stola do tvoga. Onda su mi tote prižentali novega
direktora turističke zajednice. U ćakulu son cu da je otvoren muzej Ivana Vučetića na Forticu.
Ma ko se usudi reć da se u For ništa ne dogođo?!

Poteštota son, kako i obično, noša u općinu. Bi je malo nervozan jerbo ni imo ideje di će sa
pustima šoldima ca je 20 komunalnih redarih uspilo iskupit od kaznih u somo dvo litnja miseca:
co od golih, co od pasih, maških, a tote se iskupilo i od kaznih za smeće, auta, motore, bicikle,
karoce, rošule i karijole na jednu rodu. Onda son mu reka na uho di bi ote šolde bilo nojboje
uložit. Tako mi danas morete zafolit ca imomo škulu i šoping centar iza vrtića. Itili smo poć oto
proslavit, ma di? U ovu štajun otvoren je svaki restoran i lokal u For pok je bilo teško odlucit di
ćemo poć. Dopokon, išli smo, najili se, popili, zakantali. Ma tu noć me prisiklo priko štumka.
Lipo son ni reka da ne jin pomidore iz zimskega štajuna. Uspi son ustat iz posteje i doć na
centar. Tote se njih pet izvartilo okolo mene i sad lipo mirujen u cistu i meku posteju, imon tri
obroka na don, svaki don me njih šest likorih dojde vižitat i ca god je potriba oni su mi na ruku.
Jo son kuntenat covik. Ne znon zoc vi još uvik grintote.

Vaš Celegat

Celegat 2017. parićali: Zorka Bibić, Ivo Buzolić—Lojko, Miki Bratanić, Luky Ljubić, Igor Kolumbić,
Tajana Brtičević, Joško Bracanović, “Zabrinuti”, Mirjana Kolumbić, “Hvaranin”, Krešimir Marušić,
Prošpe Zaninović, Siniša Matković-Mikulčić, Alberto Fortis i oni koje smo zaboravili mencovot...
Celegat (i)lustrirali: Siniša Matković-Mikulčić, Ante Kliškić, Joško Bracanović, Pimpek Pao, Nikša
Barišić—Art, Davor Maričić
Celegat postivo: Siniša Matković-Mikulčić
Za sve napisono i nenapisono odgovoro: Rino Budrović Bene
Uredništvo “Celegata” zafalije Dorotu na ustuponju kopije stripa “Rik & Dirk 3”.

Ako pišete poeziju, satiru, romane, crtate, cinite križaljke ili bilo co ca bi se moglo objovit u “Celegat” jovte non
se na celegat2013@gmail.com ili vaše uratke ostavte u Marinkota na šank. Diskrecija zajamčena.

2
 KARNOVOL POLITIšKI KARNOVOL

Kuridu bizere
jedna za drugom po kaletah
maškare sa korajen
bez paura
omaškarone, zamotone
glose prominili
šeste iskrivili
smijedu se svakomu
šćipjedu, inpicoju
svo se misto zamaškaralo
dimon sa kominih
vonjen gradel, bevonde
opilo se, poludilo
ne kapi se ko, čo, s kin
ča kašnje to boje, to živje
sve se manje razaznoje
jer snoćoje, to škurije
punidu se bonde
isto se nahodu okužone bizere
sad je vakat, sutra je pokora
ma jedno je siguro
Karnovol je kriv za sve.
Miki Bratanić
„Kad sve umukne govorićedu stine” Split, 2000.
Judi, svitu, puče, znon čo zborit na ovin don,
Čo zborit, čo van reć, a od ričih ne uteć
Kora marko vas svit, znon, to je jasno ko i don
a njegova svita cila karnovalu bas je mila
i mostići sa Neretve, njih se gleda ko sve svete
O sve ure, o svak don karnovol jin sad ni stron
Sad bi desno, sad bi livo, pazi Petre nemoj krivo
A u drugi šator livi njima opet svi su krivi
Jesul krivi il su pravi, ma s mosta sad su pali
Ko će koga ko će skin to će bit u drugi čin
A prestava kad finije cili norod suze lije….
Lije suze norod cili, veli dvori za sve krivi
Zaboravte judi bol, sad će Jure Karnovol
Vičte, skočte na ti don, karnovolski to je son
A kad torij ti paso, čista srida se volto
Onda opet sve po storu, politišku ti gledaj moru.
Luky

KARNOVOL
SIGNALIZACIJA
Danas smo niko drugi
Druge obraze nosimo
Priko pjace kad kuriš vajo bit astut di ćeš gazit,
Drugačije govorimo
Nogu prid nogu, propja tuko pazit.
Smijemo se, cotamo Od saliža svaka ploca svoju politiku vodi,
Doma pensire ostavili
Kad je kiša priko pjace pasat tukaju brodi.
Dobre batude izvadili
Od stoljeća sedmega se forska Pjaca slože,
Drugega za sve okrivili
Rape, gobe i zodive svako se godišće množe!
Svakomu miru vazeli
Taman kad son penso od obnove ništa neće bit,
Drogo će nan kruto bit
Uspi son za jednu specijalnu plocu zadit.
Do voje dešpete činit
Pogledo pud tleha i marvocku glovu vidi,
Danas smo niko drugi
Penson: Eto barenko non znak upozorenja vridi!
Sutra nas neće bit
Dobro je naprid gremo, arivala civilizacija,
Ako ništa drugo funkcioniro non signalizacija
Miki Bratanić
Karnovala, 2012.
Poštribul

3
 BROŠKIN KANTUN
Idem na katamaran i sretnen prijateja Foranina... pita on
mene:
- Šinjorina, ca svaka ženska hoće? Veći šta?
- Ma šjor, ma kako me to morete pitat!
- Hoće veći ormar!!!
***
Foranin: Ma recte vi meni, šinjorina, koja von je nojboja
poza?
- A šjor moj, sve su mi dobre!
Foranin: A nojgora?
- Nema, šjor moj, najgore. A vami?
Foranin: Kad mi se žena popne na glovu.
***
Foranin: Šinjorina moja, ma recte vi meni zoc ovi
mladići iskedu princeze za ženske?
- A ne znam šjor moj..
Foranin: Jo son uvik zno da su magiju cinile viščice...
- Ma kako znate, šjor?
Foranin: Imon jednu doma...
***
Foranin: Nikada davno judi su van u Foru, šinjorina
moja, bili bogati...
- A onda?
- A onda su ih upoznali sa šoldima..
- A šjor moj, onda san van ja bogata..
***
Prijatelj Foranin me zaustavi i kaže: Šinjorina moja, ma - I šta bi vi rekli danas ovima muškima? Neki savjet?
ti son von reć za ženske da su vrozi i to… reka je jedon - E viš, curo moja, žena je najlipji muzički instrument,
da je nojsritniji brak izmedju slipe žene i gluhega muža... samo triba znat prave note.
e pa niti son jo gluh, a niti je va moja slipa.
***
Prijatej Foranin: Vi žene ste vrozi, od vos me somo
glova boli… nikad vos se neću rišit...
- A šjor moj, da je onin gore napravi ništo boje od žene,
vjerovatno bi zadrža za sebe, a?
Foranin: I da nisi vrog, a?
***
Prijatej Foranin me zaustavi i pito: Šinjorina, ca je za vos
srića?
- Srića von je, šjor moj, za mene, znote, mole stvori, vaja
guštat u molin stvorima...
Foranin: Mislite moli, a tehničar?
- A šjor moj, nison tako mislila...
4
Šinjorina moja, ca je za vos jubov?
- A šjor moj, za mene vam je ljubav dvoje a jedno, ako
me razumite? A za vas ?
- A šinjorina moja, jubov vam je ka prdac, ako forsiraš,
moš se opako usrat, da prostiš. Zato nemojte forsirat.
***
- Šinjorina, je vas garli vaš mladić?
- A šjor moj, kad stigne...
- Ala, nemojte da vas garli kako Bosanac!
- Ma kako to mislite?
- A šinjorina moja, on van ženu garli samo kad vozi auto
u rikverc...
***
Foranin: „Šinjorina moja, znote ca hoće reć uspit? Puno
njih je najveći uspjeh imalo kad se popelo na svoju
ženu…ali to van i ni niki uspjeh, ni bila tuđa...
***
Popodne, lito, moj frend Foranin liže sladoled, i vidi se
da covik gušta... kaže on da je pobiga jer mu žena broni
slatko, kaže loši nalazi.
- Ako vas vidi da ližete, šjor?
- A šinjorina moja, grih von je ka kredit, uživon sada, a
posli ću plotit...
***
Kaže moj prijatelj Foranin: Šinjorina, ja san van u braku
priko 50 godin...
***
Šinjorina, poznajen puno njih ca su bili oprezniji priko
pješačkog prijelaza, nego kad su ženske birali.
***
Pita mene danas jedan stariji Foranin da cin gren na
posal? Kažen ja njemu: tramvajem!
- Pa kako? U Hvaru nema tramvaja!
Kažen ja njemu: Nema ni posla!!!
***
Srela ja epeta moga frenda Foranina,i pitan ja njega:
- Barba, kakvi van je život?
Kaže on meni: A lipa moja, ovo mi je tek parvin..
 POGLED U MALO SUTRA

21. travnja 2036. Tek što je dovršeno deveto

produženje hvarske rive u proteklih 20
godinaza još 45m, najavljeno je i jubilarno
deseto, čim Lučka uprava uspije uvjeriti
hvarske vijećnike. U nepovezanim vijestima,
Hvar je postao turistička meka za surfere, koji
pred rivom čekaju da ih divovski valovi bace
na terasu hotela Palace.

31. ožujka 2040. Revoltirani odnosom države,

županije, Lučke uprave i kalifata prema VIŽJOLA
lokalnoj samoupravi, povijesno-pravni tim
pronašao je dokaze kako je Hvarska komuna Budući da su adventske
nelegalno ukinuta za francuske uprave
kućice polučile izvanredan
početkom 19. stoljeća. Pripremaju se pronaći
uspjeh, Grad je raspisao
bar trojicu potomaka članova Velikog vijeća,
natječaj za četiri betonske
kako bi se što prije osamostalili. Potporu kućice na istoj lokaciji kod
projektu daju sve hvarske i viške općine, kao i
Štandarca. Prema riječima
naseobine Sirijaca Velo Grablje, Jelsa i
projektantice Pite Spegrić,
Podšpilje. podizanjem kućica stvorit će
se prirodni hlad te će biti
31. ožujka 2041. Planirana proslava
ugodnije pratiti sjednice
neovisnosti Hvarske komune odgođena je do
Gradskog vijeća u Lođi. Iz
daljnjega. Naime, trojica članova Velikog vijeća
pouzdanih izvora
umjesto da raspišu izbore za nove članove
doznajemo da će kućice
vijeća, zaključali su se u Lođi. Kako
fotograf Davor Rostuhar
doznajemo, traže da im se isplate zaostaci za uvrstiti u svoju izložbu
sve sjednice vijeća koje su se trebale održati u
„Hrvatska iz mraka“ koja će
proteklih 235 godina.
i ovo ljeto biti na Pjaci.
25. listopada 2071. Svečano otvorenje
Ove godine planiraju se i
konačno uređenog hvarskog Arsenala privuklo
veliki infrastrukturni projekti.
je brojne znatiželjnike. Hvarski knez ponosno
Ispod Pjace bit će pothodnik
je izjavio kako je ovo otvorenje udarac svima
gdje će prolaziti ljudi, a
koji su tvrdili da će se Arsenal obnavljati preko
cijela površina Pjace bit će
100 godina. Na upit o namjeni Arsenala, kratko
namijenjena za štekate koji
je odgovorio: „O tome ćemo na prvoj sljedećoj bi, kako doznajemo, trebali
sjednici Velikog vijeća.“
popuniti gradski proračun i
financirati obnovu kamena
Miloviti Vidan
na Pjaci koji je star više od
300 godina. Također je
postignut dogovor u vezi
produženja rive. Imat će tri
kata: u prizemlju će biti gat
za katamarane, prvi kat je
namijenjen taksi brodovima,
a drugi jahtama. Voditelj
projekta je Rošško Joso.

5
 QUO VADIS?
„Ako ovi odu ili ako ih, ne daj Bože potjeramo,
neće nam niko doć“. Floskula koju slušam od
većine svojih sugrađana već dugi niz godina,
ne vjerujući svojim ušima. Mislim se čijoj se
inteligenciji rugaju, mojoj ili svojoj? Šetajući
rivom, trudeći se ne biti onaj iz uzrečice „ćorav
pri zdravim očima“ već desetljećima vidim dvije
slike hvarskog turizma. Naime, rivom ne
šetaju, već „negdje idu“ oni za koje su nas
uvjerili da su naš jedini mogući izbor. Horde
razularene mladeži čiji su ih roditelji sklonili od
vlastitih pogleda omogućivši sebi da u isto
vrijeme budu na nekim pristojnijim, boljim i
sigurno skupljim destinacijama. Dokaz ove
teze mi je toliko očit, na toj istoj rivi, da ne
vjerujem da to i ostali ne vide. Kako bi mi to
rekli, pod rivom stoje vezane jahtice, jahte i
jahturine onih koje nitko ne zove. Ne, sami
dolaze i očito desetljećima uzaludno
pokušavaju Hvaranima poslati poruku:
„Probudite se. Ima i drugih i drugačijih koji bi
rado vama dolazili. Molimo vas, otvorite nam
vrata“. Nitko normalan, naravno, ne misli da je
moguće da cijeli grad živi od desetak ili
pedeset bogataša. Ali sam sebi nebrojeno
puta postavljam pitanje: kako je moguće da
onih koji se već stoljeće i pol bave turizmom
ne shvaćaju poruke koje im se permanentno
šalju od bolje klijentele od one s kojom inače
rade. I onda mi, kao i obično, sine! Opet virus
u našem turističkom jeziku. Mi već stoljeće i
pol turizam ne živimo i ne radimo. Ne, mi se
njime BAVIMO. A kad se nečim BAVIŠ, onda
je to „an pasan“, pa što bude da bude, jer tu
djelatnost tretiramo kao kolateralni korisnici,
dok nam pravila određuju oni koji će iz Hvara
pokupiti PANU (skorup), nama ostaviti mrvice,
a ponekom svom vjernom slugi malo više.
Zavod za zapošljavanje preselio se u Jelsu, a
govori se da će Prekršajni sud prebaciti u Stari
Grad. Gradsku kavanu (Lođu, Kursalon) su
nam ukinuli prije tridesetak godina, Venjerandu
kao ljetnu polivalentnu pozornicu pred
dvadeset. Civilizacijsku tekovinu zvanu dom za
starije (ili po domoću starački dom) tko zna do
kad nećemo vidjeti, a ni banalnu liniju
gradskog prijevoza od Majerovice do Pokonjeg
dola. O Brusju, Grablju, Milni, Zoraću i
Dubovici da ne govorim. Postolara odavno
nema, brice friško, a kupovina cipela postala je
splitska avantura. U Domu zdravlja, popularno
6
zvanom Centar, gotovo su iščezle
specijalističke ambulante.
Nešto se ipak zgranete kad počnete ovako
nabrajati: Zavod za zapošljavanje, Prekršajni
sud, Gradska kavana, Venjeranda, dom
zdravlja... Ako oduzimate jednu po jednu
instituciju ili obrt, u nekom se trenutku
neizbježno morate upitati je li ono što je
preostalo dovoljno da se grad nazove gradom.
A nije Hvar jedini koji je u posljednja dva
desetljeća postupno gubio biljege urbaniteta.
Slučajno ili ne, naše se varoši nečujno
deurbaniziraju. Kljaštri ih se na mjeru srednje
stručne spreme. Napuštaju ih suci, odvjetnici,
liječnici i inženjeri, odlazi provincijska
buržoazija koja je jednom entuzijastički
osnivala amaterske kazališne družine,
zborove, jazz orkestre, fotoklubove i
planinarska društva.
Ostat će naposljetku samo gluhe vukojebine u
kojima ćete od svih kulturnih sadržaja moći
dobiti samo vodenu trajnu. Ništa drugo neće
preostati bijednicima koji nisu imali pameti da
se presele u Zagreb. Ništa im drugo neće ni
trebati.
I kad razmišljate o tome, stvarno vam nije
jasno što je bilo u glavama neškolovanih
komunističkih seljačina, zašto su im bili važni
domovi zdravlja, prekršajni sudovi, ljetne
pozornice, starački domovi, gradski i građanski
obrti u malim gradovima, kakva je to
besmislena obijest da se u zabitima poput
Hvara, Makarske i Sinja zidaju domovi zdravlja
i otvaraju kinematografi, kad se sve te usluge, i
prvostupanjska presuda, i nalaz krvi i urina i
novi Dreamworksov crtić, mogu dobiti odmah
iza ugla, na sat vožnje odavde, ako ne puše
jako jugo. Predlažem da se u Arsenalu u
organizaciji neke konzervativne, desno
pozicionirane stranke ili Braće hrvatskog
zmaja organizira javna tribina (nekad zvana
zbor GRAĐANA). Valjalo bi pozvati Zdravka
Tomca, Joška Čelana, Nina Raspudića ili
takvu neku autentičnu žrtvu srbokomunističkog
terora, trebao bi doći profesor Ivo Banac
kojega tako živciraju bajke o socijalizmu da bi,
kaže, želio nositi bedž s natpisom "Prije nije
bilo bolje". Na javnoj tribini učeni bi
intelektualci, uvjeren sam, ljubopitljivom
građanstvu i onim koji misle da mu pripadaju
sve lijepo rastumačili.
Tupasti Hvarani otišli bi nasmiješeni i Je li tome razlog nepostojanje osnovne
zadovoljni, tukli bi se nogama u guzicu od građanske kulture, odnosno nerazumijevanje
sreće što žive u mjestu bez svega onoga što što to Hvar jest, ili nešto mnogo opasnije,
je ovaj grad stoljećima činilo GRADOM. pokazat će vrijeme. A dužina tog vremena
ovisit će o našim građanskim reakcijama.
Jednom je davno jedan naš sugrađanin svom
prijatelju (također našem sugrađaninu), koji je U demokratskim društvima se legalitet stiče
sa studija došao na ferije iz Zagreba u prepirci na izborima i nema sile koja tu činjenicu može
rekao: „Muc, da si cagod zno ne biš ni iša na osporiti. Međutim, legitimitet se stiče učinjenim
škule“. Bilo je to vrijeme šezdesetih godina ili gubi neučinjenim. Pada mi na pamet misao
prošlog stoljeća kad su udareni temelji novog jednog pametnog sociologa:“ Ništa dobrog u
početka razvoja Hvarskog turizma. Nakon ere povijesti čovječanstva nije učinjeno voljom
bježanja pud „Amerika“ svih vrsta, ondašnji većine, već upravo obrnuto“. Slijedom ove
lokalni vlastodršci i bez velikih škola, skoro misli nameće mi se pitanje: Je li pametno i
polupismeni (nek se ne uvrijede) znali su što svrsishodno (osim održavanju vlasti) rukovoditi
je potrebno ondašnjim domorocima. Posla i se krilaticom da „tako hoće većina“? U prilog
kruha. Građanska kultura koju su posjedovali ovoj tezi u samom Hvaru imamo bezbroj
rođenjem na „pjaci i oko nje“, bez obzira na svijetlih primjera: jednom je u dalekoj prošlosti
najčešće težačko i ribarsko porijeklo more iz hvarske vale išlo do u Zakaštil. Mislite
omogućila im je da racionalno prosude što im li da je odluku o nasipanju i stvaranju Pjace
je činiti. I uspjeli su. U svega desetak godina donijela većina Hvarana? Riva je
Hvar su pretvorili u „Ameriku“ i omogućili produžavana u više navrata, zadnji put 1939.
onima koji su ostali vrlo perspektivan život Mislite li da je netko tražio većinu? Dr. Josip
kroz turizam, a većinu onih koji su bježali Avelini je u samo dva mandata u grad doveo
prisilili na priznavanje greške. vodu, električnu centralu, sagradio Bonj,
uredio park pod Forticom, započeo uređenje
Međutim, turizam je kao jedina gospodarska rive izgradnjom arkada pred carinarnicom
grana u međuvremenu u potpunosti promijenio (Splitska banka), itd. Mislite li da je tražio
tradicionalni način života, što smo svi, podršku većine?
razumijevajući blagodati koje nam donosi, i
prihvatili. Pojednostavljeno rečeno, mi domaći Od Hvara iz kojeg se zbog besperspektivnosti
ljeti ne živimo, već radimo (makar oni koji su do 1961. bježalo u Ameriku u samo deset
direktno i profesionalno involvirani u turizam). I godina ondašnji su vlastodršci stvorili Ameriku.
to marljivo i često mukotrpno. Za život, ako Ni oni se nisu skrivali iza stava većine, ali su
pod tim podrazumijevamo normalan građanski svi skupa bili uvjereni da rade u interesu
život kojeg je Hvar osiguravao svojim većine i budućnost je legitimirala njihove
građanima cijelu povijest, ostaje nam zima, odluke. Svi ovi i slični primjeri govore nam da
odnosno period van turističke sezone. Kakva su oni koji su donosili ovakve odluke stajali iza
nam je kvaliteta društvenog života zimi danas svojih vizija i vrijeme im je dalo legitimitet.
nepotrebno je eksplicirati. Postavlja se pitanje Naime, kako je većina u principu
zašto je to tako. Strategijom razvoja hvarskog konzervativna i ne prihvaća promjene, da je
turizma koju su stvorili u početku teksta naše prethodnike netko pito za mišljenje
opisani vlastodršci osiguravalo se dovoljno mislite li da bi se mi danas imali čime dičiti?
kvalitetnog novca da bi se izbalansirali privatni Ovi i slični primjeri iz naše prebogate povijesti
i društveni standard. S aktualnom strategijom, stoje nam pred nosom, ali ih rijetki vide i
aktualni vlastodršci osiguravaju enormne pogotovo razumiju, a izgleda najmanje naši
prihode poduzetnicima koji dobit ne lokalni aktualni političari. Bez vizija i bez
zadržavaju u Hvaru i pojedinim privilegiranim ikakvih ideja osim kako biti na vlasti lako se
domicilnim ljudima. Funkcija vlasti je da apriori skrivati iza kratica iz imena stranaka, ali da bi
osigura društveni standard, a za privatni se djelovalo u interesu većine građana i
preduvjete, koje u kapitalizmu kojeg živimo budućnosti samog grada valja imati vizije i
svatko koristi po svom nahođenju i suradnike koji će i usprkos volji kratkovidne
sposobnostima. I to u poštenom i fer većine realizirati zamišljeno.
natjecanju, preferirajući izvrsne, a ne podobne
ili beskrupulozne. Zabrinuti

7
 PRODUŽENJE RIVE KAO ISPIT SAVJESTI
U cik zore u petak 1. rujna 1939. prve bombe pale predratna riva produžit će se za 46 metara.
su na bolnicu u mjestu Wielun, gradić na zapadu U Republici Hrvatskoj taj dan još uvijek se svađaju
Poljske. Bez ikakvog znaka uzbune, na prepad, do tko je ustaša, a tko partizan, Drugi svjetski rat
izlaska sunca više od 75% grada postat će ruševine itekako je živ i prisutan, premda ovu zemlju more
i malo tko će preživjeti tu jezivu uvertiru u šest tolike druge stvari, ali to je sada nebitno. Hotel
godina najkrvavijeg i najbesmislenijeg rata u Kovačić je promijenio ime i izgled: bio je Slavija,
povijesti čovječanstva. sada ga zovu Riva. Četvrtaš školske godine
U petak 1. rujna 1939. nekoliko tisuća kilometara 1939./40. još je živ i u pameti, hvala Bogu, danas je
južnije, u gradu Hvaru, počinje nova školska najbolji hvarski meteorolog i najbolji izvor za
godina. Cijeli grad je uzbuđen, posebno učenici: događanja u burnom proteklom stoljeću.
nastavu će pohađati u novoj, velebnoj i bijeloj „Znoš da je ideja za produžit rivu bila još u vrime
školskoj zgradi koja nosi ime prijestolonasljednika Austro-Ugarske“, priča mi. „Provjo mi je otac da je
kralja Petra II. U gradu se događa još nešto: pod bila ideja u biti potegnit đigu od Križnega rata do
hotel Kovačić stigle su dvije maone. Započet će Galešnika. Ma su se onda Boglićevi i Bucićevi
produživanje rive. Protekle, 1938.g. razina rive je pobunili jerbo da će se tako zatvorit porat i
podignuta za pedesetak centimetara, more se više usmardit vala. Pok se odustalo, makor se previdilo
ne ponaša kao uljez i provaljuje u tuđe kuće, a ucinit šoto par kako tunelih di bi kurenti normalno
europska gospoda više ne mora prljati duge suknje hodili.“
i hlače u blatu ispred hotela Kovačić. Ovo je druga Ista ideja još će nekoliko puta isplivati u prošlom i
faza radova. Turističkom Hvaru smiješi se svijetla ovom stoljeću.
budućnost.
„Ispod hotela bilo je molo žolo di smo kupili corve
Izgradnja rive 1939. protekla je bez pobune, dok
za ješku. Bilo mi je interesantno kako su nalivaliizgradnja rive 2017. proživljava svoju revoluciju,
betun u one darvene kašune, a mi smo se pensali kako na društvenim mrežama, tako i na sjednicama
kako se oti betun ne rastopi u more“, sjeća se Gradskog vijeća te dopisima i napisima nekoliko
Zorko Maričić Banjuš koji je tada imao deset godina
naših sugrađana. Čak su dvije sjednice održane na
i išao u četvrti razred. temu treba li ili ne produžiti rivu. Unatoč
Samo koji tjedan prije pada Francuske i nastanka argumentiranom pristupu onih protiv, s radovima
poznate fotografije Adolfa Hitlera i Alberta Speera
se krenulo. Ukratko, protivnici ističu kako nije
ispod Eiffelovog tornja u okupiranom Parizu bit ćeprovedena studija valovanja (nije nužna ako je plan
završeno produžavanje hvarske rive za 50 m, do produženja manji od 50 m) te zbog toga nije
zida kuće Kasandrić. Svibanj je 1940., na našem izračunata ni spomenuta opasnost rebatajice
komadiću svijeta još ni ne miriše na rat. (odbijanja valova) od pulentode (zapadni vjetar,
Portaparole, glasonoše, oni malobrojni koji imaju hvarska luka mu je direktno izložena). „Od 1931.
radio u svojim kućama, svako predvečerje na živen na Fabriku i otkad su onda produžili rivu, tad
Mandraću pričaju zainteresiranima o kretanju je pocelo polivat na Fabriku“, kaže Banjuš. U
vojski po karti Europe, o stradalim mjestima, elaboratu zaštite okoliša u dogradnji operativne
granicama koje nestaju sa lica zemlje i prekrojavaju
obale luke Hvar, dostupnoj na internetu, piše kako
se u Berlinu, daleko, daleko…Lanternist pali svjetlo
će se „izgradnjom pomorskih građevina promijeniti
na punti nove rive, blješti novi kamen, sunce padaslika strujanja u moru uz obalu u području zahvata,
iza Škojih, krvavo kao velika majka Europa, svi suno može se zaključiti da se radi o neznatnom i
sigurni još nekoliko mjeseci, samo to još ne znaju.
prihvatljivom utjecaju“. Prva prava pulentoda će
Ostalo je povijest, zbijena u kilometrima ispisanih i
pokazati kakvo će biti to strujanje i je li izostanak
neispisanih riječi. studije i modela valovanja opravdan. Drugo pitanje
koje se provlači jest kome će zapravo koristiti novih
U srijedu, 15. veljače 2017.g. zimsko sunce grije 1200 kvadratnih metara ili duljinom 46 metara
jedan bager, dvije maone i tri kontejnera na rive: jahtama, većim i manjim trabakulima,
hvarskoj rivi. Vrijeme je za rast i napredak: katamaranima, vaporima, strancima ili domaćima.

8
U navedenoj studiji piše kako će se „planiranim
zahvatom poboljšati uvjeti javnog putničkog
prometa u luci Hvar: (1) omogućit će se prihvat
brodova s gazom od 4,50 m te 6,50 m, (2) osigurat
će se kvalitetniji prihvat brzih putničkih brodova,
plovila u transferu, izletničkih i drugih brodova, te
(3) omogućiti smještaj i privez novih 15-20 plovila
većih kategorija.“ Za donošenje suda, koje
ostavljam vama čitateljima, treba pročitati sve
materijale za i protiv, kao i ono što Grad nije
iskoristio u ovom projektu Lučke uprave, tj.
Županije: izgradnju sanitarnog čvora i garderobe,
koji su, po mome mišljenju, hitna i nužna
intervencija na otprilike 6 km obalne šetnice.
Fejs revolucija posljednjih dana po pitanju
produženja rive ima jednu zajedničku točku: na
koga se točno ljutimo? Na Grad, Županiju, oboje?
Na Županiju se jednostavno ljutiti: njih ne
poznajemo, to su ljudi bez lica i glasa negdje u
splitskim kancelarijama. Ljudi u Gradu imaju lice i
glas, na njih se često javno i tajno ljutimo, no ipak
imamo većeg ili manjeg obzira prema njima.
Susrećemo ih svaki dan, moramo posjetiti njihove
urede, čitaju ono što pišemo po fejsu.
9
No isto tako postoji tiha revolucija, gotovo nikada
izrečena, a u isti čas puno glasnija, šira, jača i dublja
od ove u vezi produženja rive. Traje godinama i
odnosi se na sav naš nemar, zaborav, krivnje,
kršenje zakona i običaja, a nju nećete vidjeti na
fejsu jer smo u nju svi upleteni, umreženi, nalikuje
gordijskom čvoru i nikada, nikada se neće
raspetljati. To su sve one revolucije koje smo
trebali dizati kada se kralo kamen iz ulice gdje je
Lucićev ljetnikovac, kada su ukinuli vapor, kada su
donijeli mafiju u naš grad, kada smo se prodavali za
vrećice eura, kada smo bespravno dizali kuće i
apartmane, kada smo krali parizer u Konzumu jer
Todorić krade nas od devedesete pa oko za oko,
zub za zub, kada nismo reagirali na tolike stvari u
našem dvorištu i u našem gradu, kada smo
pretvorili grad u muzej alkoholne pišaline i rigotine,
kada smo više voljeli eure nego bližnjega svoga
(znam da sam to napisala, ali treba ponoviti), kada
smo propustili tolike dobre prilike, kada jesmo,
kada nismo….svakome na njegovu savjest.
Onog dana kad se dovrši riva i kad se prvi Foranin
ode popišati 46 metara dalje nego danas, kakvi
ćemo biti? Što ćemo misliti?
Zorka
 BILO JE LAKO BITI STRANAC U VLASTITOM GRADU
Prošlog ljeta, kako smo čitali u novinama, djevojka se vraćala iz Pinka uzbrdicom prema Grodi. Zatekla
je neimenovani par u seksualnom činu usred smeća i zagušljivog užegnutog vonja mokraće po kojemu
mi iz Grode znamo da je stiglo ljeto. Čovjek u toj situaciji ima nekoliko izbora: upozoriti ljubavnike, zvati
policiju ili okrenuti glavu. Međutim, djevojka je odlučila mobitelom ovjekovječiti prizor i poslati u
24sata kako bi osvojila nekoliko stotina kuna, koliko se obično dodjeljuje čitateljima-fotoreporterima,
uglavnom slučajnim svjedocima neke potencijalne vijesti. Na Fejsu je istog jutra osvanula slika sad već
slavnih ljubavnika gdje zagrljeni spavaju i snivaju pravedničkim postkoitalnim snom. Slika hvarskog
ljetnog jutra koje prijeti postati sve, samo ne miran i spokojan ljetni dan nalik onome s razglednica i
medija, već slika hvarske, sad već normalne svakodnevice. U nekom paralelnom svijetu postojala je
razlika između erotike i pornografije. Sad bi i oni najglasniji liberali mogli reći da se u slučaju našeg
grada ta granica u potpunosti izbrisala i da je Hvar postao, uz španjolski Magaluf i grčki Santorini,
školski primjer suvremene Sodome i Gomore.

Djecu smo uvjerili da prije Carpe Diema i Yacht weeka nije ni postojao turizam u gradu. Tek se u
posljednjih 15 godina ovdje počelo materijalizirati „kraljevstvo nebesko“ (citiram jednog mještanina
koji živi isključivo od apartmana) i uz pomoć lokalnih kvislinga ovaj grad polako, ali sigurno postaje
resort samo za odabrane. Oni koji još uvijek bezuvjetno i naivno vole Hvar polako će napuštati svoj
komadić zemlje. Stupovi društva bit će samo oni čiji je džep pun i dubok i čiji se status mjeri u broju
nula na računu, ne oni koji imaju znanje, volju, sposobnost i rezultate iza sebe. Takve ovaj grad ne
treba. I dok privatni standard raste, društveni je u konstantnom padanju. Ljeti smo živahno i šareno
olimpijsko selo, zimi smo predvorje mrtvačnice, sablasno i prazno.

Nakon šest godina od povratka doma mi je konačno jasno da sa svojom diplomom mogu, da oprostite,
obrisati guzicu, no pitam se kako ovih pustih desetljeća na čelu grada nije bio netko iz domene turizma,
netko tko bi iz perspektive svoje struke jednostavno znao i imao način usmjeriti ovaj grad. Gdje su nam
ti pusti turistički stručnjaci i znalci, puste diplome, magisteriji, doktorati, znanstveni radovi? Gdje su
nam strategije i planovi, promišljeni projekti stvoreni iz grada za grad, gdje su nam lokalni znalci s
diplomom iz turizma? Gdje su nam institucije, gdje nam je komunikacija, gdje je vizija ovog grada?
Zašto Hvar u posljednjih 30 godina nije iznjedrio turističkog znalca i vizionara? Zašto? Da jest, bismo li
ponovno bili ovdje gdje smo?

Bilo je lako biti stranac u ovom gradu, doći odjeven u - zamislite apsurda - nevinoj bijeloj boji, najesti se
u Konzumu, popišati se uz Arsenal, izrigati ispred Katedrale, kopulirati s nepoznatim nekim usred Burga
ili Grode, zaspati kao zaklan ispred Franjevačkog samostana, pun loših ugljikohidrata, jeftine vodke,
ukrašen nečijom spermom. To su današnje turističke ture, obilasci spomenika kojima se dičimo po
medijima, to je ostvarenje kraljevstva nebeskog kakvog je Hvar žudio, žeđao za eurom više kao za
manom u pustinji.
Kad voliš svoj grad
i kad bi ga najradije
prokleo i zauvijek
napustio, onda je
sve ovo kao sol
koja uporno
podsjeća na ranu
koju nosiš u sebi.
No dok lijek stigne,
bit će kasno. Sepsa
i duga, polagana
bolna smrt jedino
je rješenje. Bez
pokoja vječnog.

10
11
12
13
14
 DEJA VU ILI SUMRAK CIVILIZACIJE?
1510. – 2010. (500) 1612.-2012. (400) 1868 – 2018. (150), 2017.
Déjà vu (franc. "već viđeno"), déjà vu doživljaj Nakon stoljeća i pol turističkog lutanja i u
ili déjà vu pojava, označava psihološku pojavu konačnici srozavanja Hvara kao destinacije u
koja se izražava u smislu da se nova situacija
odnosu na zamisao inicijatora, veleumni novi
već dogodila, da je negdje viđena ili u snu
doživljena. Termin je stvorio francuski filozof, vlastodršci hoće u Fontiku, pod kazališnim
parapsiholog i promotor esperanta Emile belvederom, MUZEJ TURIZMA. Svi navedeni
Boirac. Preuzeto s wikipedije(o.a.) primjeri, a i more sličnih dokazuju da je sliku nama
poznatog Hvara, kojim se volimo ponositi, stvorila
Stoljeća su bila potrebna i milost Serenissime da u
kroz povijest GRAĐANSKA elita koja je razumjela
Hvarskoj komuni stasa ono što se danas smatra
vrijednost i potrebe ovog urbaniteta. Hoćemo li se
GRAĐANSKOM klasom. Prethodna stoljeća
vratiti na put tih izgubljenih GRAĐANSKIH
obilježila je bezobzirna vladavina nasljednih
vrijednosti ili će neki naši slijednici morati ponoviti
oligarhija, načeta boleštinama i u pravilu
priču iz 1510.?
socijalnom neosjetljivosti. Milošću venecijanskih
poreznih gracija stvorena je podloga za ekonomski
prosperitet nekih koji nisu pripadali krugu dotad
vladajućih. Povijesna svijest o socijalnom porijeklu
stvorila je kod istih potrebu skretanja
GRAĐANSKOG sa čisto ekonomskog prema
društvenom i kulturnom, za šire mase. O petstotoj
obljetnici prve GRAĐANSKE revolucije 2010. Hvar
spava. Nije Semitecolo inicirao gradnju Teatra u
nekoj vukojebini, već u sjedištu komune u kojoj je
teatar imao stoljetnu tradiciju. Potrebno je
naglasiti, novim Arsenalom je podigao GRAĐANSKI
SPOMENIK MIRU. Ne razumijevajući značaj ni
teatra ni mira, hvarska vladajuća oligarhija 2012.
organizira proslavu lovom na lignje. Danas u Hvaru
postoji generacija dvdesetpetogodišnjaka koji
nikad nisu vidjeli unutrašnjost Arsenala i kazališta
i koji prolazeći svakodnevno pored te zgrade ne
postavljaju pitanje, niti roditeljima, čemu služi taj
monument. Neke drukčije GRAĐANSKE elite, na
čelu s ondašnjim biskupom, prije sto i pedeset
godina nude Hvaru jednu novu viziju razvoja,
osnivanjem prve „Turističke zajednice“.

HVARANI SU PRIJATELJI STRANCU, ALI NE PRATI

IH GLAS DA SU PRIJATELJI IZMEĐU SEBE.
Alberto Fortis, “Put po Dalmaciji”, 1774.

15
 MAŠKARE, (A) ČA MOGU MAŠKARE?
Povijest je možda dosadna, ali ponekad
možemo štogod podnijeti u malim dozama.
Vrijeme je od maškarih. Maškare, poklade,
mesopust, fašnik u našim krajevima znače
vrijeme od Sveta tri kralja do Čiste srijede ili
Pepelnice i početka korizme. Osim ovog
vremenskog uklapanja u kršćanski kalendar
pokladni običaji nemaju nikakve veze sa
kršćanstvom.
Običaj maškaranja, prekomjernog uživanja u
hrani, piću, druženju, svakovrsna
raspojasanost i nepoštivanje svjetovnih i
crkvenih vlasti, ima korijen u pretkršćanskom
naslijeđu iz područja magije i mitologije.
Maškare i pokladni običaji vrijeme su prijelaza
iz zime u proljeće. Najavljuju povoljnije
godišnje razdoblje te se na razne načine
zaziva plodnost, dobru ljetinu i uspješnu
godinu. Raznovrsni su običaji poklada, ali
maškaranje, pretvaranje u nešto što nismo ili u
nešto što želimo slaviti ili pak izrugivati, gotovo
je svugdje prisutno. Zvončari u goranskoj
Hrvatskoj zvonjavom i galamom tjeraju zimu i
zle sile. Svakovrsno ludiranje traje kroz svo
vrijeme karnevala i kulminira zadnja tri dana, a
posebno na pokladni utorak, dan prije
Pepelnice. Na svojevrstan način razlikuje se
običaj poklada na selu i u gradu. Generalno
gledajući, jednostavno se može reći da se na
selu slavi dolazak lijepog vremena i zaziva
plodna godina ( često personificirano u
likovima „dida“ i „babe“), dok se u gradu
naglasak stavlja na društvenu kritiku i razna
podmetanja, te traženja krivca za sve loše što
se tijekom protekle godine događalo, Jureta
Karnevala!
Hvar je u svojoj arhitektonskoj i socijalnoj
matrici oduvijek bio grad. Usrdno se nadam, da
će, iako je loše krenulo, tu odrednicu sačuvati i
za budućnost. Karneval, ta manje-više dva
mjeseca između zime i proljeća u Hvaru su bila
sezona najvažnijih društvenih događanja:
vrijeme glavne kazališne sezone, društvenih i
maškaranih plesova, održavanja koncerata i
ostalih društvenih okupljanja. Možda je Hvar
upravo zbog ovakve kulturne uljuđenosti i
potrebe za kulturnim sadržajima i dobio prvo
javno kazalište u Europi, već davne 1612.
Kako se 404 godina dičimo ovim svjetski bitnim
podatkom, bojim se da se već sada možemo
dičiti činjenicom da smo svjedoci najdužeg
perioda u kojem je kazalište bilo van upotrebe.
16
Prije ove suvremene apstinencije od
kazališnog prostora i sadržaja, hvarsko je
kazalište bilo u kontinuitetu zatvoreno još
jedino od 1888. do 1900. godine. U tih je 12
godina kazalište doživjelo temeljitu
rekonstrukciju i promijenilo izgled od
neoklasičnog na neobarokni, ali je imalo više
sreće nego u današnjoj rekonstrukciji kojom je
dobilo masivnu metalnu konstrukciju lifta na
jednoj od najmanjih pozornica u Europi. Možda
neki imaju pravo kada kažu da nemam osjećaj
za suvremenost i napredak, jer ja sam još
uvijek jako „konzervativna“ i bila bih puno
sretnija da naše kazalište uopće nema lift, a
najmanje na samoj pozornici. Ovo je po meni
arhitektura interijera apsurda i zločin prema
spomeniku kulture. Međutim, ljudi šute, Grad
šuti, konzervatori se navodno slažu, pa onda
što ja uopće hoću.
Vratit ću se maškarama, to mi je puno
pametnije, ali se i nadalje moram vezati uz
kazalište. Naime, u vrijeme kada je kazalište
nastalo u istočnom dijelu kata arsenala nije
imalo današnju arhitekturu. Bila je to
jedinstvena prostorija sa pozornicom koja je
služila za razna društvena i scenska
događanja. Povijesna kazališta dobila su lože
tek sredinom 17. st., dok je naše- hvarsko
dobilo lože 1803.godine osnutkom Kazališnog
društva, čiji su članovi bili osnivači i vlasnici
loža. Još su u 19. st. neki planovi za kazališne
interijere rađeni tako da se parter mogao
pretvoriti u veliki prostor za ples (splitsko
kazalište u jednom od nerealiziranih projekata).
Odnosno, i nakon izgradnje loža središnji dio U malom se hvarskom kazalištu 1836. godine
gledališta - parter obično nije imao fiksne odigrala i kompletna opera „Norma“. Arhiv
stolice, tako da bi se prostor moglo koristiti za hvarskog povijesnog kazališta čuva priličan
ples, što je bio slučaj i u Hvaru. Kavalkine – broj libreta koji svjedoče o glazbenim
svečani plesovi koji su se održavali najviše za priredbama održanim u hvarskom kazalištu.
vrijeme karnevala često su bili plesovi pod Ovakav program zahtjevan je i za veće i
maskama. U ovom elitnom maškaranju Hvar „kulturnije“ sredine. Podsjetit ću, usporedbe
se ugledao na Veneciju. Za one koji se na FB- radi, da je Zagreb 1835. godine dobio prvo
u prepucavaju oko toga je li Venecija naš ( privatno ) kazalište na Gornjem gradu, dok je
glavni grad aludirajući na to Hvar i Hvarani današnji HNK izgrađen i utemeljen tek 1895.
nisu bili samostalni i samosvojni jer su dugo godine. Split je dobio općinsko, danas
bili pod Venecijom, moram reći da krivo Hrvatsko narodno kazalište 1893., Rijeka
razmišljaju. Hvar je svojevoljno, veoma mudro, 1885. Dubrovnik 1864., itd.
ušao pod vlast Venecije zbog vojno-strateških i
gospodarskih razloga, ali je isto tako mudro Na kraju, malo zbrojimo rezultate. Gdje danas
zadržao svoju „samoupravu“ u raspolaganju možemo prezentirati neke društvene ili
komunalnim sredstvima za izgradnju i kulturne sadržaje? Arsenal s Kazalištem
upravljanje gradom, čime je ostvario svoju zatvoren je već 16 godina. Restauracija traje
autonomiju u kojoj je veoma probrano birao beskonačno i nema nekih naznaka završetka.
utjecaje Venecije: govor, ponašanje, ples, Arsenal je zasut betonom kojim je potopljena
odijevanje, te je na tim utjecajima stvarao najstarija povijest objekta i grada. Kazalište
svoje, nove vrijednosti i dokazao se kao dio već godinama, nakon žalosnog lifta, ne
europskog naslijeđa. Nije li dostatan dokaz za doživljava nikakav napredak. Fontik zjapi
to da je Hvar prije Venecije dobio pravo i to prazan, zastrt plakatima spomeničkih
javno kazalište?! objekata. Lođa izumire u nebrizi i zapuštenosti,
a jedina služi i kao vijećnica i kao kazalište i
kao kino i kao okupljalište. Velebna hvarska
Pjaca, najveća u Dalmaciji, jedinstvenog
renesansnog duha u jednom od najturističkijih
gradova na svijetu, čami u mraku i u elitnim
gradskim prostorima ne nudi apsolutno ništa.
Vjerojatno nas negdje gore s Belvedera tužan
gleda neki od utemeljitelja Kazališnog društva i
Lijepi opis jedne karnevalske fešte ostavio pita se kome smo mi to ostavili kazalište u
nam je Antun Matijašević Karamaneo opisujući naslijeđe i što se dogodilo sa ovim gradom
svečanosti 1712. godine upriličenih u Hvaru u kulture.
čast zapovjednika Kulfa, Marina Capella.
Zapovjednik je sa svojom svitom sjedio na Mirjana Kolumbić
Belvederu i gledao igru „volo“ – spuštanje
brodića sa „kormilarom“ na konopu razapetom
između kampanela i mandraća, zatim
nadmetanje u borbi „šakama“, penjanje na
namašćeni jarbol, a sve uz ludovanje brojnih
maškaranih skupina. Nakon ovih ludovanja
večer je završena u kazalištu plesom i
izvođenjem komedija. Nakon 1803.g.
Kazališno društvo vodilo je brigu i o objektu i o
njegovom programu. Kazalište je bilo veoma
živi mehanizam u kojem se kroz jednu sezonu
( vrijeme karnevala ) događalo i do 30 kulturnih
priredbi. Događali su se koncerti, dramske i
komične predstave, akademije, recitali, dječje i
marionetske predstave. Nastupali su hvarski
dramski ili glazbeni diletanti, dramske i
glazbene skupine iz Splita, Dubrovnika, drugih
otočnih i obalnih gradova, pa i onih iz Italije.
17
 POVRATAK U BUDUĆNOST: PRENOSIMO IZ “NOVOG DOBA” iz 1935.
Treba li graditi putove uz more
REFLEKSIJE JEDNOG HVARANINA O OVOM VAŽNOM PITANJU
Gospodine uredniče,
P o d natpisom »Jedna zapreka turističkom
razvoju«, u broju 8. augusta Vašeg cij. lista
nepoznati pisac nastoji da sugerira našoj javnosti
nekoliko savjeta u pravcu stvaranja preduslova za
turistički napredak naše obale. Mene, kao
Hvaranina, osobito interesuje onaj pasus u tom
sastavu, u kome pisac pledira za to da naša
turistička mjesta, pošto­poto izađu u susret
bogatim kontinentalcima, time da ih privežu, pa i
uz cijenu ustupa terena neposredno uz more za
gradnju vila. (i pisac vrlo je lijepo nanizao koristi,
koje bi od toga mogli da imadu građani,
građevinski preduzimači, itd., pa osuđuje maniju
izgradnje putova i cesta uzduž mora, koja postoji ­
prema njegovim riječima u svim n a š i m
turističkim mjestima, i to na štetu njih samih. Ova­
ko po nekoji bogatiji ljudi odustaju od gradnje
svojih vila, jer ne žele da budu otkinuti od mora
putovima, što ih smeta i uznemiruje.
U koliko se to tiče naših mjesta na ostrvima,
poglavito Hvara, moram da podvučem, kako se
svi naši otočani, u tako i Hvarani upravo ponose
tim svojim starim lijepim tradicijama izgrađivanja
putova uz more. To je upravo jedna potreba tih
građana, da za lijepih sunčanih zimskih dana, u
sutonu, kao i za lijepih večeri iziđu iz svojih
tijesnih sredovječnih ulica, pa da šetnjom kroz
puteljke uzduž obale nađu okrepu u svježem mor­
skom vazduhu, da se nauživaju lijepih otvorenih
vidika, slušaju romon mora sa pučine ili gledaju
uzibano more. Ti mali skromni građani nemaju
mogućnosti da grade sebi vile uz more, ali su oni
izgradili vjekovima tipične svoje lijepe gradiće, pa
su malenim svojim sredstvima produžili da ih
poljepšavaju baš izgrađivanjem takovih putova
uzduž mora u uvjerenju da je to u javnom interesu
18
njihovog rođenog grada, kao i turistu, koji su
poslije k nama došli, privučeni interesantnom ar­
hitekturom tih gradića, položajem grada, vidikom
na pučinu, a ne manje i mogućnošću lijepih šetnja
uzduž mora. Inače i sam pisac priznaje da takova
manija postoji u svim turističkim mjestima. Tu ple­
menita manija ima, dakle, svoju duboku podlogu
u svijesti velike većine pitomih građana tih
mjesta, pa tu maniju ne treba suzbijati nezgodnim
savjetima. Ona ima svoje opravdanje u svijesti
kolektivnosti koja zdravim egoizmom hoće da
svim građanima, kao i dobronamjernim turistima
koji k nama dolaze, osigura neprekidnu
mogućnost uživanja ljepote vidika uzduž obale i
neće da kapriciozni pojedinci, pa bilo i najljepšim
vilama, prekinu taj kontinuitet vidika. Neće
naprosto da ih pojedinci odvajaju od te panorame
zidovima koji stvaraju nezgodne prekide u tim
jedinstveno lijepim šetnjama. Tu maniju treba
gajiti i treba ustati proti svakom pokušaju da se
taj instinktivni osjećaj za ljepotom uguši i građani
krivim savjetima povuku da odustanu od tog
sasma opravdanog zahtjevu.
Na žalost, u tom pogledu, mi Hvarani
imademo jedno iskustvo. Jedan vrlo simpatični
naš umjetnik izgradio je vrlo lijepu vilu baš uz
more, ispod puta, koji je ranije bio jedinstveno
lijep i zgodan za šetnju. Lijepa vila, koja je sada tu,
apsolutno ne može da bude valjanom naknadom
za prekid vidika. Nego ta pogriješka je učinjena i
mi želimo našem novom građaninu da on tu svoju
vilu, u koju je uložio toliko truda, umjetničkog
nastojanja i profinjenog ukusa, uživa, ali nebi
nikako željeli da se to ponovi u nijednom drugom
slučaju. Javnost bi odlučno ustala protiv svakog
dalnjeg pokušaja rušenja starih tradicija, koje
proističu iz jednog profinjenog osjećaja naše
kolektivnosti, koja sebi u cijelosti hoće da pridrži
ono što je najljepše.
 Ti bogati kontinentalci, kako ih g. pisac
nazivlje, imadu prostora za gradnju vila i povrh LOKALNI
puta uz more. Neka ih tamo grade, kako to inače i
rade mnogi drugi, i oni puk koji se time ne Lokalni izbori sve su non bliže
zadovoljavaju, neka uopće ne dolaze sa Od pustih obećanjih tlak non se diže.
nemogućim zahtjevima. Biće manje štete po Da non je znat koji će barba ili teta
javne interese ako se uopće i ne gradi poneka vila, u boj poć kontra Beneta.
nego ako se takovom izgradnjom umanji Barž oti novi ne bude ljubitelj vina
vrijednost naših putova uzduž mora. odma će past promet u Marina.
A barž bude od partija i modernih ideja
pok svaku noć do ujutro cuvo šank u Karpeja.
Barž, iz druge bonde, bude veće od pive
pok ni u njegov mandat nećemo vidit produženje rive.
A ako bude Katica daržala tri kantuna
neće već bit vikenda bez ful muna.
A ako HaDeZe konačno prosvitlidu političke zrake,
do Svete Nedije vozit će se u tri trake.

K&Z

Kada smo jednom pri ovom predmetu, treba

da se osvrnemo i na pitanje ustupanja terena u
parkovima. Mnogo je godina rada i truda, i
mnogo novca uloženo u stvaranje tih parkova, pa
bi bila upravo neoprostivu ludost žrtvovati pa bilo
i samo nekoliko stabala za izgradnju bilo kakve
vile ili zavoda. Ko hoće da gradi, ima drugih
mjesta za to. Javni parkovi su svojina svih
građana, a pošto tih zelenih predjela imamo malo,
treba ili održati u cijelosti. U tom pogledu tek
može biti kompromisa, koji bi naprosto umanjili
zeleni patrimonij Hvara.
Isto tako hvarani treba da čuvaju karakter
svoga mjesta. Na žalost, sve ono građeno ili - Čuješ Ćane, ostario si, ne smiješ se više nervirati...
pregrađeno zadnjih godina u gradu ne odgovara Umjesto da Rina svake godine moliš lovu za regatu,
ambijentu. To može po sebi da bude i lijepo, ali u najbolje da je prepustiš meni a ti s ovim sitnišom idi na
ambijentu kako je to postavljeno, upravo smeta, krstarenje po svijetu...
jer nije u skladu.

Hvar kao malo naših mjesta na primorju ima

jedan svoj karakter i taj karakter treba čuvati.
Sunca i mora ima i po drugim našim krajevima, ali
baš taj osobiti karakter treba održati, jer on pri­
vlači kulturne turiste. Mnogo je toga već
kompromitovano, ali barem ostatke treba
uzdržavati, da se ne ruše ili neukusno pregrađuju.
Radije sada posvetiti svu pažnju uzdržavanju tih
interesantnih ostataka nego li proslijediti novim
javnim investicijama. Za to će biti sigurno
vremena i mogućnosti, ali neće biti više
mogućnosti podizanja npr. gradskih zidova ako se
sruše, ili ako se sruši stara crkva Sv. Marka, koja je
lijepa i za Hvar predstavlja mnogo svijetlih
uspomena. Završit ću time da Hvar iz pijeteta
treba što prije, na pristojan način, da uredi
Lucićev ljetnikovac.
Hvaranin
19
 Celegatova - Kad će bit gotova rive?
Karanfil, Štekat na podest 49

pošta Pomalo, još se ni ni pocelo.

***
- Kad će bit bit gotov Arsenol?
Semitekul, Doritina 12
Ma svako godišće isto pitoš. Kad Špegra fini lavurat
- Zoc su Forani kontra produženja rive? u For, eto ti ga sad na!
Miško, Pomorskog dobra 3
Jer će ni bit daleko za se poć popišat na puntu rive. ***
- Ne moreš reć da se u For ništa ne cini, em riva, em
*** Recinta, Velo crikva, Leroj...
- Jes kuntenat ca je vapor finalmente kušto u For? Bauštelac, Turističke sezone 2017
Mene, Propelerska 4 Tukalo bi da su izbori svaku misec don...
Da kuntenat, već son podni zahtjev da ga se progosi
za kulturno dobro. Od kad ne kuštoje vapor u For, ***
Forani se već nimodu di pošteno ni isćakulat... - Kad će se izabrat novi direktor Turističke zajednice?
Tanja, Franza Ungera 1868
*** A ca će non, dobro non je i ovako...
- Zoc Bene u cetiri godišća mandata ni pokreni
radio a bila su mu ga puno justa? ***
Danči, Medijska 101 - Ma ozbiljno te piton...
Jerbo je avanco, sad se buto na televiziju. Tanja, Franza Ungera 1868
2068. za dvistotu godišnjicu turizma u For. A za tu
*** prigodu će se otvorit muzej turizma u Fontik.
- Zoc zimi nimoš di poć ništo izist u For?
Katica, Fast fooda 88 ***
Jerbo tuko daržat liniju za lito. - Ca je sa Forticon i Venjerondon?
Marx, Mortvega kapitala 3
*** A i ti si jedon šegac, svako godišće isto pitoš...
- Zoc Bene ploćo televiziju Kanal 5 da mu snimo
novogodišnji koncert umisto da Kanal 5 ploti grodu ***
- Kad će Bene sazvat skup građana da mu recen dvi?
da more snimat?
Cinco, Proleterska 41-45
Plavuša, Karlovačka 73
A sad i ti gledoš u dvo parsta. Da nis na Tajlandu cilu zimu zno bi da Bene imo skup
građana u Marinkota svaki don.
***
- Je istina da Marinko ne ploćo štekat? ***
Bona, Kafić Uzdravlje - Zoc su stavili ona tri kontejnera na puntu rive?
Partijanerica, ezdepejska 43
Napravili su kompenzaciju: Bene dupero cafe bar
„Marin“ kako kancelariju pa Marinko zato ne tuko Da se ovo lito ne cuje muzika iz Karpedijema.
ploćat štekat.
***
*** - Ako se izgrodi riva već se nećemo moć reklamirat
- Oće se pjacu lavurat u drugi mandat? kako “Mediteran kakav je nekad bio”...
Niko Bulić, Robinova Muda 17
Ita, Dorotova 34
Sad ti gre nova “Croatia full of life” i “Hvar full of shit”.
Oće, ma ne znon cikov...
***
***
- Malo von je pošte u ovi broj?
- Ca oće reć da vos je malo u ovi “Celegat”? Pjatić, Dandotova 12
Picaškondal, Punte rive 49m
Od kad je Miko Turta do otkaz slabo non pošta
Nike darži stroh a nike linost.
dohodi...

20
 RINO BUDROVIĆ BENE—RAZGOVOR S P(R)OVODOM
Celegat: Kako ste ?
Bene: Jo son dobro, somo mi fali arije jer son uvik u zatvoreno i zagušljivo.
Celegat: Pričo se po Foru da Vam Marinko doje ploću ?
Bene: Ma neka Marinko muci jer koliko mu reklame cinin mora mi plotit baren svaki treći gemišt. Je
znoš ti somo koliko son dokumentih i papirih potpiso na njegov šank. Pari mi se da je njegov šank
svet, a i koliko mi svita ploti gemišt, ali sad sve manje i manje.
Celegat: Rekla je teta Dora, da ni potriba niko drugi dok je Bene živ ?
Bene: Teta Dora je Broška. Jo volin Titota kako ona. Tito je bi predsjednik dok je bi živ.
Celegat: Ko vam je boji prijatej, Bankir ili Smrček ?
Bene: Od Smrčeka me boli glova, a Bankir je moj savjetnik. Bankir je takozvani spin doctor. On somo
mora govorit ca jo hocu i bronit mene. To ti je siva eminencija.
Celegat: Homo sad ozbiljno. Jeste gledoli film Supermen ?
Bene: Jo son Supermen. Meni Milanović rece: Di si Supermene. Ovin novi Bernardić mi govori: Di si
Gemištmene.
Celegat: Gradonačelnik, predsjednik SDP-a, vatrogasac, predsjednik TZ-a... ca von je nojdraže bit ?
Bene: Nisi spomeni da son lavuro u Mjesnu zajednicu. Zapravo mi je nojdraže bit bećar.
Celegat: Koliko Spegra ploćo skladište u Arsenol za lavure po Foru ?
Bene: Spegra je rekla da će finit kazalište kad finu i svi ostali lavuri. U svim kvartovima se lavuro. Pa
je ti slušoš ca jo govorin na vijeću?
Celegat: Cujen da ce Gariful imat i parking na puntu rive, jeste vos dvo u dobrima?
Bene: Kad se Riva fini Garifula štekat ce bit do pol porta, a Karpej do Delfina. A si misli da se Riva cini
za se tamo šetat?
Celegat: Koliko košto ura u novoj sportskoj dvorani ca ste napravili u ovemu mandatu ?
Bene: Radi se na temu. Ura će koštat koliko ura Parnega valjaka i Prljavog kazaišta. Puno Mišu mali,
puno.
Celegat: Reka mi je jedon penzioner da je Starački dom odličan i da uvedete alkohol.
Bene: Ca bi on da jo buden parvi stanovnik u Domu. Starački dom će se počet grodit kad stori
pomredu. To je ulaganje u budućnost.
Celegat: Koji von je nojdraži vijećnik ili vijećnica ?
Nojdraži mi je SDP jer ništa ne govoridu, a kad Teota i Nadu Jeličić i vidin u vijeću odma mi gušterača
prolavuro. HDZ niti ne postoji u For.
Celegat: Recite mi koju oba vijećnicima, ko van je drog a koga ne morete vidit ?
Bene: Ne mogu oni bit dobri koliko ih jo mogu putih zajebat. Jes vidi da i HDZ glasa za mene?
Celegat: Reka je Bankir da ste vi njegov moli od kužine ?
Bene: Bankir je svetac. Ca on reće jo se ne bunin.
Celegat: Kad ce se zaposlit novi direktor TZ ?
Bene: Za ovo pijoncih i ni potriba TZ. Njima je potriba jedon alkoholog i psihijatar.
Celegat: Je istina da Doro dohodi na lavur prin podne ?
Bene: Reka san prin 4 godišća da cu mu parvi don lavura dat otkaz. On lavuro jer meni još ni bi parvi
don lavura. Kad buden jo poce ništo lavurat, onda ce Doro odletit u ... (biiiiiiiip)
Celegat: Jesu von onih 6 položili državni ispit ?
Bene: Oni su svi jedon provi ispit. Jedino ca su položili je to da svako vijeće govoridu kontra mene.
Celegat: Ko će svirat za Novu godinu ?
Bene: Vidit cemo ko će koštat priko miljun kunih. Ca ce ti izvođač koji košto manje od miljuna.
Celegat: Koja von je nojdraža poslovica ?
Bene: Iz čega si nastao zavisi od genetike – u šta ćeš se pretvoriti, zavisi od politike. (Voltaire)
Celegat: Fola Von na razgovoru!
Bene: Pero natoc, osušila su mi se usta od ovega intervjua...
21
U For je pri bi kundut na kantun Fontika blizu ska- Imala je već lipih godišć, ma ćutila se slabo, štu-
lih za Teotar. Tamo je cinila reda, i to dobro, teta mak je muci i odlucila se poć u likora.
Joka. Jedonput je za potribu arivo barba Stipe K. i Naš Želimir je vižito, vidi ca je na stvori i govori ti
kako mu štumak ni bi alavija, iznutra se dobro culo njoj:
šćiketovonje i brumbulovonje. - Teta Tone, imote cir na štumak. Da bi bilo alavija,
Govori teta Joka: -j o, Stipe, ča ti lipo piva! Ma, vajote vodit računa obo spizi. Ne smite jist puno,
pari mi se da si malo dištonan. ni žestoko, niti masno.
- A ca biš ti itila? Da ti za dvo dinara kanto Caruso? Ona njemu: - Mogla bi te sve to poslušot. Somo,
rec mi, kad ću onda moć?
***
Barba D. je lavuro kako manovol u poduzeće. ***
Umor je diretur i iša mu je i on na sprovod. Ma Pasoje prid kroj onega rata jedon Forani priko
jednu desetak metor iza svih drugih. Pitodu ga: pjace.
- A ca je, D. kako to da si toliko iza svih? Na škina mu kašeta, ne propja vela, ma kako on
- E, bi san mu toliko iza svih i po plaći! gazi, ne pari ladahna.
Pito ga jedon:
*** - Marko, a ca to nosiš?
Doša Komižani na Broc, pok je iša vidit cimiterje. - Ne smin ti reć. Vojna tajna!
Na izlasku je inkontro jednu domoću ženu koja ga - A je ti teško?
je lipo zamolila: - Ponegaimena, kako neće bit teško kad je mu-
- Šjor, biste me fregulu kumpanjali, jerbo me je nicija!
malo stroh, pogotovo sad kad već pado noć.
Noc joj je on odgovori: - I mene je bilo stroh kad ***
son bi živ. Pri barž i 30 godišć doša barba Daretu u Pokonji
dol sanitarni inspektor u vižitu. Pito za teplu vodu.
*** Barba Dare otvori špinu, ovi provo rukon, pece.
Govori M. jednoj Bruški nose dosta godičć: Da neka molo malo da toci. Provo epeta - opari
- Susida, meni se pari da von je muž bokun iša ća. ruku. A bojlera nindera.
- A, ćerce moja, on ti je ovakov i doša! Inspektor: - A gdje je vama bojler?
Barba Dare: - Je vi išćete bojler oli teplu vodu?
*** Ova ne da je tepla nego je vrila, ne morete ruku
Posli jedne puno slabe jematve (a inače je lozja daržat!
imo cudo malo za njegove potribe garla!), barba Vidi ovi da je na teracu zamotona daleka corna
G. pritoce vino u konobu. Pasoje susid: cijev i da se tako tepli voda.
- Ca je, je Bog providi? Pito: - Kako imate toplu vodu navečer?
- A evo, moga se stavit i malo boje! Mižerija. B.D.: - A, uvecer mi ne lavuromo.
- Ma, hoće zavancat do Božića? Insp.: - Dobro, a kad je oblačno?
- Hoće, hoće! Ako Božić ovo godišće primistidu na B.D.: - A koje von to mone od gostih dohodidu
Mortvi don! ovamo kad ni sunca, an?
Ovi se nasmijo i tako je sve pasalo lišo.
***
Jedon put, kad je barba Toni Bilac imo osandeset ***
pasonih, pari mi se godišće ili dvo pri nego je Pito jedonput u butigu Maja C. našega Jackyja da
porti, čakulo son s njin, u điru priko rive. neka njoj špjego iz njemačkega kako se to i kad
Provjo mi je obo nikin stvorima ca hi je cini dokle duperaju flasteri koje je dobavila za skalat kila.
je još moga. Na to son mu jo reka: - Ca biste vi Jacky je odgovori da mu ni potriba štit jerbo da to
barba Toni cinili da von je deset godišć manje?" već dobro zno.
Na to mi je on odgovori kontron: - Znoš ti moli ca - A, onda, rec mi, poslušot ću te!
bi jo reka da mi je deset godišć manje? - Kad te ćapo glod vazmeš jedon flaster....
A jo: - Co barba Toni? - I, di ću sa njim?
- Da mi je još deset manje— fini je barba Toni. - Zalip ga priko justih! Vidit ćeš kako ćedu kila
hodit dole.

22
23
NOVE EPIZODE FORSKIH MATUNIH:

MOTE I TONI bastART

24