Ivan Pivčević - Povijest Poljica (1921)

Digitized by the Internet Archive
in 2011 with funding from

University of Toronto
http://www.archive.org/details/povijestpoljicaOOpive
-tAToHêdiaei;^
\.o Sf,
.V
USBARV
OO
^^ronto, 0^3
I. DODATAK VJESNIKU ZA ARHEOLOGIJU I HISTORIJU
DALMATINSKU GOD. 1921.
V r
IVAN PIVCEVIC:
POVIJEST POLJICA
^^^^
SPLIT.
ZEMALJSKA ŠTAMPARIJA U SARAJEVU.
1921.
POGLAVLJE] L
Poljica do priznanja mletakoga vrhovništva.
I. Postanak.
Poljica se zovukut zemlje u srednjoj Dalmaciji, na

o-nai
istok Spljetu, što se stere oko planine

Mosor, opkoljen^ sa tri
strane rijekom Cetinom, Jadranskim Morem i rjeicom 2rnov-
nicom u cijelom njenom toku, a s etvrte selima Žrnovnicom,
DugO'poljem, Kotlenicama Biskom do u rijeku Cetinu. To je
i
njihov današnji oipseg, ali prije (provale Turaka, poljika suha

meda protezala se je dalje i zapremala ponešto i onog zem-
ljišta, što danas pripada spomenutim selima. Nabrajajui
razne
položaje u Mosoru, kojima je prolazila prvobitna suha meda,
statut poljiki kaže, da je teMa od vrela Žmovnice na Peinice,
Ošlji rt, vodu Sedreniik, pe u Krivicama, Kunjevodu, Trnovu
kamenicu, obišeni dub, Vladavia dubravu, brdo Samoiek, mah
Konanik, pak u rijeku Cetinu pod Gardunom ^).
Poljica su dobila svoje ime od malih okrugljastih poljaca,
kojih je sva sila u tom kršovitom mosorskom kraju, a ipovršina
im' je iznosila od prilike jedno 250 etvornih 'kilometara. Njihov
geografski smještaj sasvim je povoljan, jer se nalaze u onom

dijelu Dalmacije, što je najprikladniji za ovjeji razvitak. I
neka pretežito kršovita, u Mosoru jernjegovim pribrdima,

i
imaju ipak dostatno i plodne zemlje za obraivanje, i obilje

živih voda, a negdašnje bujne mosor ske šume pružahu dobrih
pašnjaka za timarenje stoke, pa im ni more ne nijekaše svojih
blagodati. I doista tuda se nahodi tragova ovjejim nase-
ljima ve od prehistorijskih vremena^). Kada su paik u ipon
Monumenta historico-juridica. IV. p. 40.

') Bullettino di archeologia e storia dalmata. Anno 1903. p. 125; anno
1893. copertina p. 6; anno 1894. p. 79; anno 1909. p. 43 44. Kaer, i —
Prvo bronano nalazište u Dalmaciji. Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i
Hercegovini. God. IX. Sarajevo 1897. p. 245—271.
1*
- 4 -
znija doba Rimljani upokorili i istrijebili ratoborne Dalmate,
koji tuda nastavahu, tada je i taj kraj bujno procvjetao, kaiko
i
nam jasno dokazuju lijepa rimska naselja Pituntium (Pod-

strana), Nareste (Jesenice), Oneum (Omiš) ociio Poljica,
Gedate
(Gata?) i druga'),ia kako nam tvrdi predaja, ikoja još danas i
živi u narodu, sam je Dioklecijan imao tu, osobito u Srinjinam,

i
svoj ribnjak, na Dubravi svoje lovište'), a u Docu svoje hladište.

Za seobe naroda, kao gotovo sva Dalmacija, opustio je
i ga opet ne oživješe Hrvati. Prvotno se tu bilo
taj kraj, doik
smjestilo ono hrvatsko pleme, što je bilo olieno u Tugi, pa

od njega i ime današnjim lugarima. Nego to se pleme ubrzo
otole odselilo-''), pa to zemljište postalo krunskim ili državnim
dobrom, od koga su hrvatski vladari bogato obdarivali spljet-
ske nadbiskupe*), a na njemu je ležao i kneževski dvorac sv.
Martina, gdje je mletaki dužd Petar Tradonico god. 839. sklo-
pio mir sa hrvatskim knezom Mislavom^). Kasnije pak, za
pogibije kneza Miroslava, doseliše se iz predjela današnje
Bosne, a ondašnje hrvatske države, tri hrvatska velikaša,
braa Tješimir, Krešimir i Elem, nastaniše se u današnjem i
selu Ostrvici blizu živice vode Pokornika. Kada se vremenom

umnožalo njihovo potomstvo, oni su se razdijelili. Tješimiro-
vii zauzeh prostor od slapa Oubavice do Graca, Krešimiro-
vii od Graca do rjeice Zrnovnice, a Elemovii se preselili
u zaosoje mosorsko, pa se god. 1015., kako nam kaže predaja,
uobraziše u novu hrvatsku župu^), kojoj svakako nalazimo
spomena god. 1070. za kralja Petra Krešimira^).
»j Bullettino. Anno 1889. pp. 145-151, 153—4, 67-8; anno 1890.
p. 145, 150; anno 1891. p. 113. 43-48, 60-61; anno 1893. p. 33, 177—9.
166; anno anno 1896 p. 3-7, 101. 145—6; anno 1897. p. 145;
1894. p. 65;
anno 1898 p. 52—3; anno 1899. p. 183, 209—10; anno 1900. p. 53-5; anno
1901. p. 10 >-7, 135-6; anno 1903. d. 196, 123—25; anno 1906. p. 232-3;
anno 1907. p. 142—45; anno 1908. p. 74 6, 77; anno 1916. p. 66 si. pas- i
sim dalje.
') Sr. Morgan u Der Siiden. I. Jahrgang. Voloska 1909. p. 223—27,
•) Pivevi, O postanku Poljica. Program splietske gimnazije za
školsku godinu 1906.— 7. p. 4.
Raki, Dociimenta. p.3— 5; Farlati, ///yr/cwm sacn/m. III. p. 178;

*)
Smiiklas, Cudex diplomaticus. II. p. 86—7.

Raki, Documenta. p. v^35: sravni Starohrvatska prosvjeta. Ood.
•) II.
(1896.) p. 218 nota 1.
•) Pivevi, o. c. p. 5—7.
') Raki, Documenta. p. 82.
— 5 —
mala hrvatska župa postaje prilino znattirm imbe-
I ta
nikom u hrvatskom kraljevstvu, jer tu ne samo cvjetala za
ono doba prilina prosvjeta, koju je gajio i sirio znameniti
benediktinski samostan sv. Petra, kojega je utemeljio pobožni
poljiki plemi Petar Crne, sin Gumajev, u Selu u današnjim
Jesenicama, uz obalu morsku izmeu Krila Dugog rata^), pa nije i
samo, da njezini župani prate svoga kralja sudjeluju njegovim i
zborovima 2), nego iz nje potjee nesumnjivo hrvatski kralj i
Slavi^), a sva je prilika i posljedni hrvatski kralj Petar*).

Po iizumru narodnih kraljeva, Hrvati su, iza raznih zgoda
i nezgoda, priznali god. 1102. svojim kraljem ugarskog kralja
Kolomana. Za slabih nevrijednih njegovih nasljednika nastali i
su teški neredi na ovim krajevima. Naravska posljedica ta-

kova stanja bila je ta, da je sva vlast bila u rukama hrvat-
skih župana, kao jedinih vidljivih predstavnika vlasti, ako
i oni nijesu bili skueni pod vlast nekih hrvatskih velikaša,
koji su bili toHko osilili, da su svojom oblasti upravljali kao
samostalni dinaste. Nu ti neredi imali su i drugih posljedica.
Osim Emanuelu, da se pone miješati
što su pružili izliku caru
u poslove ugarskoga hrvatskoga kraljevstva, njima su se i
htjeli okoristiti i Spljeani pod zaštitom Emanuelovom, uz koga
su vjerno pristajali. Imajui na ime sasvim malo zemljišta

svoga vlasništva u okolini grada, da bi se s njega mogli pre-
hraniti, krivotvorih su podnadnevkom 15. lipnja 1103. jednu
listinu, kojom bi tobože kralj Koloman bio poklonio spljetskom
nadbiskupu Krešenciju, izmeu ostaloga, i poljika sela Sri-
njine, G ata, Tugare i Osi, kao i svu desetinu iz Poljica ').
n Ra k i, Documenta.
p. 27-36. -
Tu je ispravu djelomino ali kriti-
1
nije izdao ponovno Šiši

Prirunik izvora hrvatske historije. Dio I. est 1.
u
Zagreb 1914. p. 275-84. -
Isporedi Kaer. Dvie opatije. Spljet 1890. p. 9-26-
Buli-Skok, Natpis Petra erne u Glasniku zemaljskog muzeja u
Bosni
i Hercegovini. 1918. Sy. 1. str. 1.
2) Raki, Documenta. pp. 82, 113 i 149.

») Šiši, O podrijetlu
zasužnjenju hrvatskoga kralja Slavia. Vjesnik
i
hrv. arh. Društva. Sveska VII. p. 145-65.

Sravni još: a) Šiši, Pri- -
runik izvora hrvatske historije. Dio I est 1. Zagreb
1914. 255-63; p.
b) Grube r, Slavi, kralj hrvatski. Prosvjeta. God. XIV. Zagreb
1906. p. 187,'
318, 355 i 378; c> Pi ve
vi, o. c. p. 9.
*) Isp.: a) Šiši, Prirunik, p. 379-83; b) Pivevi o c d 9
y.
i 17-19. , • .
*) Siši drži da je ta listina krivotvorena po svoj

prilici god. 1367.,
jer te godine 16. rujna Ljudevit I. potvrdio rapskoj crkvi listinu kralja
— 6 —
Kada su iiadbskupi uistimi stali svojatati za se te i>osjede, Po-
Ijiani su se stavili pod zaštitu moniog ^plemena Kaia, koji
su stolovali u Omišu i sav predio izmeu Cetine

ix)sjedovali
i Neretve. Za tih razmirica poginuo je nadbiskup Arnir dne
4. kolovoza 1180., a kako su se usto Kaii dali na gusarenje
i širili bogumilstvo, podigla se je na njih, 'pod zaštitom papi-
nom, od god. 1221. go-tova križarska vojna. je Kaia bila Mo
doduše skršena, ali su se Poljica ipak odbranila od grabež-
Ijivosti spljetske, pa su odsele proslijedila da živu sama o sebi
svojim osebujnim životom 0-
II. Prvi sukobi sa Spljetom.
Spljeani, kao potomci starih Rimljana iz porušenog So-

lina, živjeli su 'po svojim osebujnim opinskim uredbama, što
ih nekako tuilo od ostalih hrvatskih državljana. Nešto to,
a nešto njihova težnja da svakom zgodom prošire svoj uski

gradski okoliš, inilo je da je rijetko kada izmeu njih i okol-
Koloinana, pa je na nadbiskup Ugolin poželio pristupiti

tai glas i spljetski
pred Ljudevita i od njega dobiti nalinu
potvrdu imovine spljetske crkve»
kako ju je tobože dobila od prvoga ugarskoga kralja, koji je zavladao
Spljetom (Vjesnik hrv. arh. Društva X. p. 67-8); ali da listina niie krivo-
tvorena tom prilikom, najbolji je dokaz taj, kako opaža sam §iši, 5to i
»kraljevi nijesu nikad potvrivali prijepisa, ili ak prijepise od prijepisa«.

(Ibidem p. 66.) Uzaludno stoga bilo Ugolinu krivotvoriti je, kada s tim
falsifikatom rije mogao stupiti pred kralja, kako uistinu nema vijesti da i
bi bio pristupio. Listine su se, kako opet dobro opaža Šiši, krivotvorile
i
jer se s istima »htjelo budi stei zakonitu pravovlasnost na neki posjed,

budi opravdati faktino, ali nepravedno steeno posjedovanje« (Ibidem
p. 64), ali se nema nijedne vijesti da bi se spljetski nadbiskupi poslužili
tom listinom ikad poslije god. 1367, pa niti prigodom reambulatorija crkov-
nih dobara god. 1397., a onda emu je ikad krivotvoriti? Nasuprot zna se
pod izvjesno, da je ve nadbiskup Gerard parniio se poradi svojih dobara
(Codex diplomaticus. II. p. 123—4; Farlati Ili. p. 189), a njegov nasljednik
Arnir. da je za se svojatao poljiko selo Srinjine, koje se spominje u
i
reenoj listini (Codex dipl. II. p. 165). Sve to jasno govori, da je listina
krivotvorena kud kamo prije, nego li to uzimlje ŠiSi, pa je doista
i i
Tomaši, koji se na nju osvrnuo, drži veoma bliskom dobi KolomanovoJ

(Vjesnik hrv.-slav.-dalm. zemaljskog arkiva. XI. p, 135. nota 1).
') P i v e V i , o. c. p. 13 21.
ni'h Hrvata bilo iskreno'g sklada i da je eše dolazilo do ne-
^
prijateljskih sukoba.
Poljiani lišeni, skuenjem Kaia, njihove mone zaustite,
poeše smišljati kako otimala-

bi lašnje odolijevali spljetskim
kim pohlepama, za to baciše oko na porušeni Oštrog, ije se

i
ruševine vide još danas na brežuljku Balovanu poviše Kaštel

i
Lukšia, a tada ie bio svojina spljetskih nadbiskupa. U dobar

as po nje sjedaše tada na nadbiskupskoj stolici Guncel, koji
bijaše prijatelj Hrvatima. Jednom se stoga, kako pripovijeda
Toma arhidijakon, braa Tolen Vileta, sinovi Buanovi, za-i
jedno sa svojom rodbinom, prikazaše Guncelu i dokazavši mu

da su oni subaštinici Oštroga, zamoliše ga da bi im dozvolio
obnoviti ga i u njem se nastaniti'). Guncel je rado, i ako
proitiv volje Spljeana, udovoljio njihovoj prošnji i oni se od-
mah dali na potsao, .te obnovili Oštrog, oipasali ga zidovima i
jako utvrdili, pa se u njem nastanili.
Svrha Poljiana u oibnovljenjn Oštroga bila je da, u slu-
aju suko*ba sa Spljeanima, mogu ih uhvatiti medu dvije vatre
i tako ih lašnje nadvladati. Ne mogavši stoga Spljeani spri-
jeiti njegovo obnovljenje za kneževanja hrvatskog velikaša

Višana Bribirskoga, htjedoše ga svakako porušiti obnovljena
za Višanova nasljednika Petra, vojvode zahumskoga, koji je
knezovao od god. 1223. do god. 1227.'). Spljeani dakle za-
moliše Petra za pomo, i on se nije oglušio njihovu pozivu pa
je dohrlio s mnoštvom Nabavivši u Spljetu po-
konjaništva.
trebne bojne sprave uredivši svoje ete, a bilo je preko tri
i
hiljade vojnika, jednog jutra rano krene po koipnu i ipoi moru

protiv Oštroga stane na nj odmah silno navaljivati. Što su
i
jae jurišah Spljeani, to su ih snažnije iz svojih utvrda od-

bijali Ostrožani sipljui na njih kišu kamenja strjelica. Ne i
uzdajui se Spljeani, da bi sami mogli osvojiti tvrdinju, po-

. zvaše u pomo Trogirane, a usto, dok im stigne pomo, na-
i
vukoše oko tvrdinje svu silu drvlja i šikarja, te ga zapališe.
Thomas
ar chid.,' Hisforia salonitana. Ed. Raki. p. 104. Brau —
Tolena Viletu arhidijakon zove naprosto Hrvatima, pa ih stoga neki drže
i
Kaiima, ali nema'^sumnje da su bili Poljiani jer Farlati, na temelju dal-

matinskih^spomenika, izrijekom svjedoi da su bili Poljiani. (Farlati III.
p. 255.)
») Bullettino. VIII (1885.) p. 47 i 61.
— 8 -
I ri'e'ka je vatrasve drvene ošiti, koje su Ostrožani bili
iiirištila
podigli na svoju obranu, a dim im zasliepljivaK> oi, nijesu ipak

klonuli duhom te su ogromnim kamenjem navaljivali na od-
važnije splletske mladie, koji su i kroz vatru i kro'Z dim nasr-
tali,pa siu tako mnoge ili ubili ili u oganj strovalili, gdje su u
najgroznijim mukama ispuštali dušu. Ti nasrti takom žesti- i
nom uinjeni trajali su za više dana. Iznemoženi napokon gla-

dom umorom sakupiše se jednog dana Ostrožani na dogovor,
i
da odlue što initi. Nekolicina odvažnijih spljetskih mladia

popne se tada na zidine, koje bijahu bez obrane, a 'knez Petar
naredi opi juriš tako mu pode za rukom da zauzme tvrdinju.
i
Pohvatavši sada povezavši sve n€;prijatelje sa ženama im

i i
djecom, dadoše se na divljaki posao, pa im i crkvu iz temelja

porušiše i grobnice raskopaše mrtve kosti njihovih prea raz- i
bacaše zada, ka-ko kaže Toma arhidijakon, ne bi više nikad

miO'gli hvastati kakovo pravo nad selom. Zarobljenike, pove-
zanih ruiku naopako, -povedoše u Spljet i baciše u najgadnije
tamnice, gdje tako povezani ostaše za tri dana bez jela i pila,
pa ih veina i zaglavi, umoreni gladom, žeom smradom gnus- i
nih tamnica 0-
Spljeani takim divljakim porušenjgm Oštroga, nijesu
ni
postigli svoje svrhe jer Tolen, ili sreno umakao ili za poru-
šenja ne bio u Ostrogu, pa im se stao teško svetiti. Toma ar-
hidijakon »pripovijedakako sada tri istoimenjaka Tolena nijesu
dali mira Spljeanima. Prvi je bio sinovac zahumskog vojvode
Petra, bivšeg spljetskog kneza, drugi sinovac Malduka Kaia,
gospodara Omiša, a trei Poljianin. Kako je latinska veina u
Spljetu, a na glavi joj sam arhidijakon, pripisivala sve nevolje,
što snalazile u to doba grad, hrvatskim velikašima, koji su
tada obino obnašali u Spljetu kneževsku ast, bi zakljueno
god. 1239. da e
odsele za svoje naelnike birati jedino latine
iz Italije. U tu svrhu bijahu izabrani Toma arhidijakon Miha i
Madiij da pou u Jakin odonamo da dovedu naelnika. Oni

i
su doveli nekng Gargana, koji je i>rispi{) u Spljet 15. svibnja

iste godine').
*) Thomas arcliid, Historia salonitana. Ed. Raki. p. 104-5;

Farlati III. p. 255; M i II nov , i Cetinski knez Domaldo. Zadar 1S86.
p. 72-5.
») Luio, Memorie. p. 3«?; Tliomas archiil., o. c. p. 117— 10.
— 9 —
O njemu arhidijako'n, zanosom
kao o svom milienetu, sa
strasti, kako
pripovijeda, kako je u gradu utažio sve stranake
je napunio praznu gradsku blagajnu,!
kako je zavladao takav
nšr i napram vani, kakova nikad ipdje nije bilo, a to jer su
se i isti Spljeane, sada bili pri-

Hrvati, koji su otprije odira'li
miriili iz nekog strahopoitanja prema Oarganu. Onda

kao ne-
ko udo Božje pria kako su odmah po njegovu dolasku, dvo-
jica od O'ue trojice nepomirljivih neprijatelja grada Spljeta
umrli, a to fokn Zahumljanin i Tolen Poljianin ').
Nego To-
mine pO'tpunom miru, barem napram vani, ne smije se
rij'ei o
uzeti tako na vlas, jer on sam- .pripovijeda štcšta, što se kosi
s tom tvrdnjom. Gargan je za tri susljedne godine bio
biran
naeilnikom S'pljetskim. Odmah prve godine utanaio je mir sa
Kaiima^), pa je onda poeo da gradi jednu tvrdu »ad pe-
tram« (Kuk ili Kamen)
na obranu Spljeana od Poljiana,
ali je morao ostaviti nedovršeno zapoeto djelo, jer Tolen Ka-
i, proitiv 'U'g O'VOirenO'g mira, stao Oipet u lipnju ili srpnju 1240.
da pljaka spljetsko polje, pa j'e Gargan bio prisiljen da se
spremi na rat protiv njega ^).
III. Pobuna za Bele III.
Na ugarsko-hrvatskom iprijestolu sjedio je ve od ožujka

1235. Bela III. (IV.), koji se ozbiljno poeo starati oko ureenja
i boljka svoje kraljevine, aii ubrzo bio sprijeen u svom naumu.
God. 1241. prodriješe u Ugarsku MongoM tako je poharaše, da i
je saim Bela ispred njihova bijesa, morao se spasiti bijegom u

i
Dalrtiacijiu. Našto se i oni otisnuše za njim u potjeru, te se neg-
dje iprvih dana ožujka 1242. pojaviše na visovima Mosora.

Mongoli najprije navališe na tvrdi Klis, mislei da se tu sklo-
nio Bela sa svojim blagom..^ uvši meuto da se je Bela sklonio
prvo u Spljet, pa otole prešao u Trogir, otisnu se i oni za njim
u Trogir. Ne miogavši ipak zauzeti Trogir, odiue da se po-
vrate u Aziju, jer se iprouio- da su iza smrti Kana Ogotaja na-
stali u kraljevstvu nemiri. Kako su se tom zgodom Spljeani
*) Thomas archid., o. c. p. 119-22.

2) Luci us, De regno. p. 471—2; Starine XXIII. p. 253.
3) Thomas archid., o. c. p. 124-5; Starine. XXIV. p. 204; Klai,
Rad. 130. p. 23.

— 10 — .
zamjerili Beli uskrati-vši inu jednu lau, na kojoj bi umakao

svojim pro'gonitelji'ma, do^k su mii Trogirani pružili sve mo-
gue pO'godn'O'Sti, zahvalni im je Bela 18. ožujka 1242. izdao
povelju, kojom potvrujui njihove povlasti, ^podijeli im neke i
zemlje u Kaštelima. Spljeani se tom darovnioom smatrabu

lôvrijeeni u svojiim pravima na Ostroig, pa odmah iza Belina
odlaska navale na Trogirane zarobe ih do pedesetak i bace
i
u tamnicu^). Tu je razmiricu poravnao neki franjevac Girard,

ali previ'še na ikorist Spljecana, ega se radi Trogirani utekli
Beli. koji je uništio odnosnu nagodbu a na korist Trogirana").

To je dalo ipovod'a, da su Spljeani i opet navalili na Trogiran'e,
a'M sa zlom sreom jer bijahu ametom poraženi. Bojei se sada
ne samo osvete trogirske, nego kazne Beline, poeše se ogle-

i
dati za saveznicima te se obratiše svima onima, koje držabu

kraljevim protivnicima, tako se te mjesne razmirice izrodiše
i
a rat meu kraljevskom i protukraljevskom strankom. Prve

tragove toj pobuni nekog dijela Hrvata protiv kralja Bele na-
hodimo odmah i-za iprovale Mongo-la u Ugarsku. Svijesniji
Hrvati kao da su se nedaom Beliinom htjeli okoristiti te odci-
jepiti od Ugarske i obnoviti hrvatsko kraljevstvo. Koliko je
ta pobuna zahvatila meu Hrvatima korijena opsega ne
i i
dade se tano ustanoviti iz oskudnih onodobnih vijesti, ali je

svakako stalno, da nije bila *;amo mjesne naravi, nego da je
gdje više, gdje manje, zahvatila maha po cijeloj hrvatskoj dr-
žavi3). Na žalost ni ovoga se puta Hrvati nijesu našli složni,
pa se stvar izjalovila. Uz Trogir ili ti kraljevsku stranku, pri-
staše hrvatski knezovi Šubii, Nelipi neki drugi, a uz Splje-
i
ane ili ti 'pmtukraljevsku stranku pridružiše se Poljiani,

luimski knez Andrija, bosanski ban Matej Ninoslav, te knezovi
Brativoj Vukša.
i
Spljeani za dvije nedjelje harahu trogirska polja, ali tvr-

dog grada ne mogoše osvojiti. Bela nije mogao dalje trpjeti tih
nereda, pa posla hrabrog bana Dioniza, da kazni Spijcaiie i
njihove saveznike tako pridigne spa<li kraljevski ugled na

i
ovim stranama. Dioniz, združiv svoju vojsku sa Trogiranirna

i
») Thomas archid, Historia salonitana. VA. Raki. p. 15^ --><

Luio, Memorie. p. 45—8.
=*) Luio, Memorie. p. 48; Listine. I. p. 60.
») î-^l, Nastavni vjesnik. KujiRa X. Zagreb 1902. p. 196-99.
— 11 —
njihovim saveznicima, zajuriša na Spljet dne 12. srpnja 1244. i
prisili ga na predaju. Na to bi utanaen mir Spljetom me i
Trogirom dne 19. istog srpnja, a potvren od kralja dne

14. listopada. U taj mir bijahu ukljueni, osim Spljeana Trogi- i
rana, i pristaše i jedne i druge stranke, osim bosanskog bana

Ninoslava, humskog kneza Andrije i Poljiana, koji se ne po-
koriše kralju, nego mu ostaše i nadalje nevjerni ^).
God. 1248. imenovao Bela banom hrvatskim dotadanje,^

je
palatina Stjepana, kojemu se svaik morao pokoravati kao i
samom kralju^), pa su ga Spljeani za više godina birali svojim

i
knezom'*). Za njegova se banovanja izmiriše i Poljiani sa Belom,

kako se saznaje iz jedne isprave od mjeseca listopada 1251., u
kojoj se Mihovio, Stjepanov zamjenik u kneštvu spljetskom,
nazivlje »po milosti Boga i kraljevskog velianstva i po privo-
Ijenj'u bana Stjepana, knez Spljeta, i kaštelan Kli'sa i knez Po-
Ijica«*). To se izmirenje, po svoj priiici, zbilo kada se .pronio glas,
da na ove krajeve dolazi glavom sam Bela, koji je zbilja došao i'
u studenom iste godine odsio u samostanu sv. Petra od Klo-

i
buca, pa otole pohodio Spljet, gdje se zadržao jedan dani i
jednu no^). Da se izmirenje zbilo tom zgodom nema gotovo

suminje, jer ne bilo iskreno. God. 1258. nijesu više ni Spljeani
birah za svog kneza bana Stjepana, nego je gradom upravljao
naelnik Vid IV. Frankapan'), pa ve susljedne godine nahodimo
Spljeane Trogirane u ratu sa Poljianima, a rat se vodi za
i
aist kraljevske krune, kojoj su PoJjiani nevjerni.

Nu kao da
se nijesu osjeali dosta jakim, pa pozvaše u pomo
i primorskog
bama Butka, koji se rado odazvao njihovu pozivu,

te je dne
19. ožuj'ka 1259. s njima utanaio ugovor
sveanom se za- i
kletvom obvezao: a) da e
bez svake varke izgovora, svom i
snagom, sa Spiljetom Trogirom voditi najžeši

i
rat prot nevjer-
nih Poljiana; b) da s njima ne
sklapati ni mira ni primirja e
ni javno m potajno, bez
izriite privole Spljeana Trogirana,' i
*) Luio Memorie. p. 48-56; Starine. XXIV. p. 2^8- Thomas

archid:, o. c. p. 191—203.
') Lucius, De regno. p 178; Luio, Memorie.
^^ p. 71-2; Codex clipl.
=») Bullettino. VIII (1885.) p. 119-20. 135-36, 150-51

*) Bullettino. VIII. (1885.) p. 135; Codex dipl. IV. p. 461.
*) Thomas archid., o. c. p. 206—7.
^) Bullettino. VIII. (1885.) p. 1.51-52.
— 12 -
ipod kazan nevjerno-sti prema kralju; c) da
to takoe sve e
svoje podložnike prisiliti na taj rat prol nevjernih Poljiana, i
kad bi se koji nekao, da e

udariti na nj svim svojim silama.
Tako se obvezaše Spljeani Trogirani o'pet sa svoje strane,
i i
pod istim uvjetima, banu Butku, da e, pod kazan nevjerstva,

ustrajati s njim u reeno'm ratu te da, bez njegove privole, ne
e nikako s Poljianima sklapati ni mira ni primirja, niti mu se
ikako drukije iznevjeriti^).
Nije na žalost, ostalo nikakove pisane vijesti što je od svega
toga bilo.
IV. Poljica i Šubii.
Od nekog doba nastojali su Mleani utvrditi svoie gospod-

stvo na istonoj obali Jadranskoga Mora, pa su tako god. 1280.
i
osvojili Omiš otok Bra, a da lašnje uspiju u svojim namje-

i
rama uzdržavali su po dalmatinskim gradovima plaenika, koji

su podizali buna nereda, da im tako pruže izlike miješati se u
i
njihove poslove. U takim prilikama Poljianima ne ostalo druge,

nego se posvema prisloniti uz mono hrvatsko pleme Šubia,
koji su na ovim krajevima nasljednim pravom obnašali bansku
ast.
Trogirani su od više vremena birali svoje naelnike iz Mle-
taka. Tako je i god. 1321. bio trogirskim naelnikom Mleanin
Stjepan Manolesso. Ban Mladen II., slijedei primjer mletaki,
potkupi ga za se, ali sa zlom svojom sreom, jer netom- se tome
dosjetili Trogirani, otjeraju ga jave to duždu, koga nazivlju i
svojim gospodarom. Mleani rado prihvate to raspoloženje

Trogirana, pa im ne samo pode za rukom, da su ih izmirili sa
zavaenim Šibenanima, nego su i oba grada otrgli od Mladena
i primili ih susljedne godine
pod svoje vrhovništvo.
Da pokori odmetne gradove sazva Mladen sabor hrvatskih
velikaša, ali se na njemu nvjeri da su nm oni protivni, te mu i
se malo kasnije iznevjeri i Pavao 11., pa se sada s\*i zdru-

brat
žiše prot njega sa odmetnim gradovima Trogirom Šibenikom. i
Uz Mladena pristajahu jedino braa nm Juraj i Oregorijo, te gra-

dovi Bribir, Osirovica, Skradin, Klis, Nin, Omiš, Spljet i Poljica.
'/ Luci us. De re^no. p. isi; Luio. Memorie. p. U»6— 7.

— 13 —
saveznike ete, udari Mladen na ŠibenikJ
Do^k su se oiku'pljale
gotoivo cio mjesec dana haraše šibensko polje. Ne m-ogavši
ipak zauzeti grada, obori se tada na Trogir, ali ni njega ne
uzmože predobiti, nego mu samo opljaka polje. U to se sabrale
isaveznike ete pa Mladen, ne uzdajui im se O'prijeti na O'tvo-
renu polju, poe uzmicati prema Bisku'), gdje ga je nenadno
napao slavonski ban Baboni, koji ga uzastopce slijedio. Kako
Mladen nije imao uza se nego samo nešto vjernih Poljiana i
nekoliko Vlaha, Baboni ga je svojom kud iikamo mnogobrojni-

jom ibolje oružanom vojskom ametom potukao. Baboni nije
progonio Mladena, nepotrebno pošto nemao više vojske,
jer bilo
da bi mu se i dalje mogao oipirati, a meuto se oekivalo' i do-
lazak kralja, koji imao da stvari konano uredi. Do'k je
je
Mladen uzmicao pred protivnikom vojskom i tukao se iko'd
Biska, navale uz pomo MLeana Šibenani na Skradin a Tro-
gir ani na Omiš, pa ih zaposjednu.
Mladen je poraza kod Biska pobjegao meu
poslije svo-g
vjerne Poljiane, namjeravajui poi u Omiš, nego doznavši na
puitiu za svoju nedau, vrati se 'kroz mcsorske vrleti u tvrdi
Klis. U to je došao kralj Karlo Robert

i držao u Kninu sabor
i
dine 8. listopada 1322. Iz Klisa iposla Mladien preda nj brata

Jurja s mnogim darovima. Kralj ga primi lijepo, dapae zaželi
vidjeti Mladena. Na tu poruku pošao je Mladen veseo pred
i
kralja, postavljajui u nj svu svojai nadu. Nu nezahvalni Anžu-

vinac bio je ve zaboravio, da se poglavito pomou Šubia
uspeo na ugarsko-hrvatslki prijesto, pa je Mladena, im je stigao,
zasužnjio i poveo sa sobom u Ugarsku, otkle se nije više nikad
povratio 2).
Dok je Karlo Robert boravio u Kninu stigoše mu žalosni
glasi, da mu je p-O'tuena vojska, koju je bio poslao u pomo
svomu savezniku, njemakom protukralju Fridriku Lijepomu.
Ne mogui se stoga sam zadržati u Dalmaciji, mjesto zaroblje-
nog Mladena, imenova banom itave Slavonije, Hrvatske i
*) Miha Madije zove to mjesto Bliska, ali je Šiši dokazao da

odgovara današnjem mjestu Bisko, koje je u ono doba pripadalo Poljicima.
(Glasnik zemaljskog muzeja. Sarajevo 1902. p. 363. nota 4.)
') iVl i h a Madije kod L u c u s, De regno. p. 376—7
i B r u ne iu 1 1 i
Programma dell' r. ginnasio superiore in Žara. Anno scol. 1877—8. p. 41—7;

i.
conf. Šiši, Pad Mladena Šubia, bana hrvatskoga i bosanskoga. Glasnik

zemaljskog muzeja. Sarajevo 1902. p. 335 — 66.
— 14 —
Dalmacije dotadanjeg slavons'koig bana Ivatia Babonia, nare-
divši mu da uvede red mir u tim zemljama. Hrvatski velikaši,
i
koji su se bili podigli na Mladena u nadi da razgrabiti nje- e

govu prostranu baštinu, vidjevši se tako prevarenim u svojim
nadama, združiše se opet izmeu sebe prot kralja novog bana, i
pa zauzeše Knin, kojim zagospodova sve do svoje smrti voj-

voda Neliipi. Rasrdcn kralj na Babonia, koji nije znao da
uspostavi reda, zbaci ga ve susljedne godine s banske asti, a
mjesto njega imenova banom hrvatskim dalmatinskim Nikolu i
Omedejeva. Nu on je malo što opravio, pa odmah poslije

i
njegova odlaska, hrvatski se velikaši, kao prije 'proti Mladena,

združe sada prot Nelipia. Prvi je poeo brat zarobljenog Mla-
dena, Juraj II., koji sakupivši prilian broj vojske izmeu vjer-
nih Poljiana i Vlaha, utabori se na brdu Topolju, otkle stade
udarati na Knin. Nu prije nego li mu stigoše savezne ete, navali
na nj nenadno dne 7. lipnja 1324. Nelipi sa svojim pristašama,
potue mu vojsku i njega zarobi^).
Juraj je ostao u suzan jstvu Nelipioevu sve do god. 1326.,
kada je novi ban Mikac Mihaljevi došao u Dalmaciju, da
pokuša ne bi li njemu pošlo za rukom uspostaviti red 'podignuti i
ugled kraljev na ovim krajevima. Nu bio je iste sree kao i
dva mu predšasnika, jer pred opom pogibli opet se složiše i
hrvatski velikaši. Dapae tom se zgodom i Nelipi izmirio sa

zasužnjenim JuTjem pustio ga na slobodu. Netom se Juraj do-
i
epao slobode, poeo je nastojati kako bi se i opet domogao

stare moi i slave, ali mu
sav napor osta uzaludan, jer mu se ni
sami Spljet ne htio više pokoravati, nego se dapae 18. kolo-
voza 1327. predao pod okrilje mletako. Od toga trena Juraj je
na sve mogue naine gledao naškoditi Spljetu, pa nui je napo-
kon sprijeio svaku trgovinu zatvorivši oestu, koja je iz Spljeta
vodila preko Klisa u zagorsku Hrvatsku Bosnu. Stoprv 1. pro- i
sinca 1328. izmirio se je on sa Spljetom. Mirovni suci bili su

knezovi šibenski i trogirski, a Jurja je zastupao knez Gregorije
Jurini Poljica, kojem-u je Juraj bio izdao
iz punomo još na
22. listopada"-).
') M i h a Mad i j e kod I, u c i u s, De regno. p. 379 i !i r u n e 1 1 i, o. c-

p. 53— 4; conf. (ir iiher, Nelipi, knez cetinski i kninski. Zagreb 1886. p. >6;
Klai, Bribirski knezovi. Zagreb 1897. p. 142.
•) Ljiibi, Listine. V. p. 228.
— 15 —
Kneza Jurja, koji je umr'a negdje u prvoj polovini prosinca
1330., naslijedio je najstariji mu sin Mladen 111. On se nije htio
više nazivati knezom Daimacijie, nego samo knezom Klisa,
Skradina i Omiša, koje je gradove jedimo i imao u svojoj vlasti ^).
Poljiani pristajahu i uza nj vjerno kao i uz njegove pree, da-
pae ga smatrahu banom, bez sumnje, jer se ne pokoravali
i
banovima, koje imenovao kralj poslije svrgnua Mladena II. U

jednom naime poljiokom pismu iz god. 1338. ita se: », ... a to
biše za gospodstva bana Mladena na lit božji 1338 «
Smru kneza Jurja isplivao je opet na površinu brat mu

Pavao, koji zajedno sa svojim sinovcem Mladenom stao da se
bori protiv Nelipia protiv dalmatinskih gradova, pa se tako
i i
i oipet ponoviše stare razmirice izmeu Poljiana i Spljeana.
God. 1333. putovao je kralj Karlo Robert u Napulj, da zarui sina

Andriju sa Ivanom, unukom kralja napuljskoga Roberta. Iz
Napulja je oitputovao ve svrhom rujna, ali se je u Ugarsku
povratio tek u proljeu 1334. Gdje je proboravio to vrijeme nije
izvjesno, ier neki misle da je prošao tu zimu negdje u blagom
podneblju Dalmacije, a drugi opet nagaaju da je pošao u Avi-
njon u pohode papi Ivanu XXII., da mu zahvah za usluge, koje
je uinio njemu i njegovu rodu^). I ako je on možda pošao u
Avinjon, nije ga onamo slijedila kraljica. Ona je svakako tu
i
zimu proboravila u Dalmaciji, jer' je dne 3. studenoga 1333., na

pritužbe Spljeana, upravila iz Zadra primorskom banu Stje-
panu jiedno pismo u poslu razmirica izmeu Spljeana Polji- i
ana. Iz njega se saznaje, da su se Spljeani pritužili kraljici

kako Poljiani, 'koji bi. se u svakom sudbenom poslu imali poko-
ravati zakonima i obiajima Hrvata, ne da se istim pokora- e
vaju, kada nešto skrive jer, vele, da imaju
svoje vlastite
zakone, po kojima ih se mora suditi. Nareuje stoga kraljica
banu, ako bi Poljiani štogod skrivili bilo prot
fiajodrješitije
Spljeana ih prot drugih podanika, da ih ini suditi no zakonima
i obiajma vjernih Hrvata').
') Sr. Klai, Bribirski knezovi od plemena Subi do £od 1437

Zagreb 1897. p. 146.
") Klai, Povjest Hrvata., Svezak drugi. p. 55-6.
') Bullettino. XXV. (1902.) copert. p. 1-2.
— 16 —
V. Dolazak Ugriia.
Karla Roberta, koji je umro. 16. srpnja 1342., naslijedio je

sin mu Ljudevit 1. On se je na dan svoga krunisanja zavjerio
da epod svoje žezlo povratiti sve one zemlje, koje su negc
pripadale ugarsko-hrvatskoj kruni. U tu je svrhu vodio dugo-
trajne ratove. Od svih ratova tie se Poljica
tih Lju'devitO'Vih
jedino onaj, što ga od god. 1356. vodio s Mlechna poradi Dal-

macije, a svršio je mdrom u Zadru dne 18. veljae 1358. Po tome
miru priipala je Ljudevitu sva Dalmacija od sredine Kvarnera
do grada Draa.
Ljudevit sada stao da ureuje taj svoj novi posjed, pa
je
se je tako zbilo nešto, što je bilo od velika zamašaja za Po-

i
ljica. Župu poljiku utemeljiše braa Tješimir, Krešimir Elem, i
koji se za pogibije hrvatskoga kneza Miroslava useliše u vrleti

mosor ske. Njihovi potomci sainjavali su plemstvo te župe, a
sada je tome prvotnome plemstvu pridošlo jedno drugo, novo. i
Potomci trojice brae nazivahu se u PoJjicima Didii ili Bo-

sanci ili Miroslavii ili bosanski plemii, doim sada novo-
nadošli plemii bjehu prozvani, vlastela ili vlastelii, ili takode
ugarsko plemstvo ili Ugriii, jer se doselili iz prekovelebitske
Hrvatske, koja onda smatrafla dijelom Ugarske. Ti novodose-
Ijeni plemii bijahu Juraj Raji i Juraj Dražojevi').
Odobi njihova dolaska razno se mislilo. Sreom sauvao

se njihov rodovnik, sastavljen od neko-ga Namjana Kraljeva.
Bavei se tim rodovnikom, Pavi je jasno dokazao neispravnost
mišljenja onih, koji spajaju to doselenje sa dolaskom Belinim u
Dalmacljn god. 1242., ili ga dapae drže još ranijim, pa je
i
usput utvrdio protivno mnijenje onih, koji to doselenje stavljaju

negdje oko god. 1350'). Pavi nije ni po-kušao da pobliže odredi
tu godinu, ali nema sumnje, kako e
se vidjeti, da se doselenje
barem Jurja Rajica zbilo upravo god. 1358. On je bio poslan
kao kraljev odaslanik da upravlja Poljicima okolišem im, a u i
isto vrijeme, dok je upravljao Poljicima,

stanovao je u Spljetu').
') Pivevi, O postanku Poljica. F^rok'ram -c. k. velike gimnazije u
Spljetu. XLII. (1906.— 7.) p. 5-8.
*)Pavi, Glasnik zemalJsko<: muzeja. .Sarajevo 1903. p. 65 80.
«) lukarica, Doba naseljcnja plemia bosansko-unarskih u hivšoj
župi Poljica, Zadar 1901. p. 23.
1
— 17 —
Prije 8. rujna 1357. nije mogao stanovati û Spljetu, jer do toga
dana Spljet u vlasti mletakoj'), pa je nemogue i pomisliti, da
bi mu Mleani, u ratu s Ljudeviitom, bili doipuistili ida tu staniuje

radi u prilog svomie vladaru, a njima na zatoir. A da nije bio
i
u S'P'ljetu ni prije svrhe travnja susljedne godine nema takode

sumnje. Iz sjednice od 22. travnja 1358. splietskog vijea sa-
znaje se, da su neki Poljiani poinili šteta na uštrb Spljeana i
bili obeali povratiti im zarobljenu stoku. Nu kalko su se skanji-
da održe svoje obeanje, u istoj je sjeidnici bil'o zakljueno

vali
da im se odašalje jednog ipo'slanika, »koji ih opomenuti na po- e
vratak kroz rok Oid osam dana, a tO' sve poid prijetnjom zadje-
vica 2). u sjednici paik od 25. istoig mjeseca Duj'am Marinov, po-
slanik opine spljetske »u tom posln, javlja da le izvršio primijeni
nalog i navijestio Poijianima zakljuak sjednice, pa stoga da
onih osam dana data im roka, zapoinje tei od danas ^). O toj
razmirici nema više spomena, ali je ona jasan dokaz, da Raji
još ne bio u Spljetu, jer da bio, Spljeani bi se bili obratili njemu,
kao odaslaniku kraljevu i' upravitelju Poljica, da on prisili Pomi-
cane na povratak zarobljene stoke, a ne bi se nipošto usudili
prijetiti zadjevicama mimoišavši njega, odaslanika kraljeva i
upravitelja Poljica. Iz sjednice pak od 13. srpnja spljetskoig

vijea do-znaje se da je bio došao neki knez Juraj, koji je imao
da uredi spljetske mee napram Klisn,, pa mu je isto vijiee u tu
svrhu doznailo deset dukata*) Oruber nagaa da bi taj knez
Juraj mogao biti Kurjakovi^), ali niiti navodi, niti ima iikakove
potvrde da bi Juraj Kurjakovi imao što posla u Spljetu, doim
se za Jurja Rajica zna, da amo bio podan od Ljudevita
da
upravlja Poljicima i okoiišem. Pa da on u to baš vrijeme
amO' i
stigao, dokazom nam ne samo muk o spominjanoj ono razmirici i
ureivanje mea izmeu Spljeta da sada

i Klisa, nego i oikolnost,
Poljiani i Spljeani živu u najboljem skladu.. U
sjednici naime
spljetskog vijea, obdržavanoj dne 4.
studenoga bio je odobren
pro.syje, što ga uinili gradski upravitelji
suci protiv odluka i'
bana Cuza, kojima se krnjite gradske

povlastice. Na što je banov
A Cutheis apud Luci us, De regno. p. 383.

*) Bullettino. XV. (1892.) p.*14.
^) Ibidem p. 14.
y ') Ibidem p. 58.

'; Gruber, Rad. 166. p, 189. nota 1.
— 18 —
t>daslaniik, na iine banovo, obeao- da ne e miti niikatovih
novosti dok se ne povraite svjetski poslanici, koji imaju poi
pred kralja Ljudevita. Sve je to bilo uinjeno u opinskoj palai
pred raznim umoljenim svjedocima, izmeu kojih se nalazio i
jedan Poljianin, imenom Butko Bo.gdanov i.z Srinjina'). Njegova
nazonost kao svjedoika u tako važnoj stvari, jami za iskreno
izmirenje, koje se moglo sluiti jedino pomou Jnrja Rajica,
kraljeva odaslanika i upravitelja Po'ljica.
Raji je imao dva sina, Ugrina i Novaka. Za nje pri.po-
vijeida dalje rodovnik da su, ^poslije smrti oe\ne, rasprodali svoja

imanja u Ugarsikoj (Hrvatskoj) i nastanrli se u Poljicima, da i
im je kralj izdao povelju, kojom se nareivalo, d'a budu priznati

plemiima u onom mjestu, gdje bi se god nastanili -). Ori su
sada stekli raznih posjeda ne samo u Poljicima, nego i van Po-
Ijica na lijevoj obali rijeke Cetine, a zvali su se Ugljani i DoJjani.
Ugljanima ostalo sve do danas nepromijenjeno ime, a Doljani
mora takode da su bili tuda negdje u blizini. Ta dva posjeda
izvan Poljica.bio im je oteo Ivan Nelipi, pa su se toga radi
utekli kralju za zaštitu, i Ljudevit je naredio banu Nikoli Seu,
da prisili Nelipia neka ih pusti u miru uživati njihove posjede.
Ne zna se s ega, Se nije izvršio naredbe kraljeve, pa je tada
pošao mladi brat Novak, da se ponovno moH za zaštitu. Novak se
ovoiga puta prikazao i kralju i kraljici, pa su obojica, i to kra-
ljica dne 5. srpnja 1377., a kralj dne 12. istog mjeseca, izdali
strogi nalo'g banu, da ve jednom uredi stvar^).
Raji dcikle, kako se vidjelo, došao je u Poljica god. 1358.,
poslan od kralja Ljudevita da upravlja i njima i njihovim oko-
lišem kao njegov pouzdanik, ali kada je došao Juraj Dražojevi?
Rodovnik o povodu njegova dolaska u Poljica ne kaže ništa, a
prvom što ga se, po dosad poznatim izvorima, spominje jest
dne 1. ikolovoza 1390., 'kada su odaslanici bosanskog kraljii
Tvrtka I. ustanovljiva^li granice grada Spljeta napram Poljici-
ma, i tada se izrijekom za nj kaže da je iz Poljica*). Po tom bi
se dalo zakljuiti, da je ve dulje vremena, što je nastanjen u
Poiljicima. Od toga trena nalazi mu se esta spomena. On je
imao pet sinova, koji su takode svi ostali u Poljichna.
*) Bullettino. XVI. (1893.) p. 45-6.
') škarica, o. c. p. 23—4.
*) Ovjerovljeni prijepisi obiju isprava u arhivu kaptola spljetskogt.
*) Ljubi, Listine. IV. p. 284.
— 19 —
Poitomci Dražojevia stekli su tijekom vremena
Rajica i
takav U'gled u Poljicma, da su negdje u iprvoj polovini šesnae-

stog vijeka, kako se saznaje iz poljikih isprava, postigli pro-
mjenu starog dotadanjeg ustava, 'pa su od tog vremena gotovo
neprekidno obnašali kneževsku ast sve do god. 1789.
VI. Poljica za kraljevanja Sigizmundova.
(1. Poljica za nereda iza L jud e v i tio v e smrti.)

Neredima, što su nastali u državi iza Ljiidevitove smrti, okori-
stio se je bosanski kralj Tvrtko I., pa je poeo da skuava
pod-
svojiu vlast Hrvatsku i Dalmaciju. I uspjeh je okrunio njegovo

nastojanje. Prvi fhu se pokori tvrdi Klis, kojemu stoga dne
22. srpnja 1387. izdade iz Sutiske povelju, kojom potvrdi sve
njegove povlasti'). Odmah tom zgodom,
malo kasnije, pri- ili
znala su Tvrtkovu vlast i Poljica, kojima je takode izdao ipo-

velju^), a)li se na žalost nije sauvala.
Spljet je nasuprot vjerno pristajao uz Sigizmiunda, kojemu
se neprestano obraao za pomo, a!li je ne dobivao, pa je tako
\ on napokon morao priznati Tvrtkovu vlast. Dne 2. lipnja 1390.
nalazei se poslanici spljetski kod Tvrtka na njegovu dvoru u

Sutisci, izruiše mu svoj grad, pa ga zamoliše da im^ poitvrdi
sve dôtad uživane 'povlasti, kao takode da im tano oiznai mee
napram Klisu Omišu. Tvrtko, radostan što mu se poklonio tako
i
znamenit grad, kao što je Spljet, udovolji svim njihovim že-

ljama, pa je odluio da e
gradu Spljetu odsele, po nlegovoj oso-
bitoj milosti, pripadati sve ono zemljište, što se proteže od
Spljeta do rijeke Cetine pred Omišem, od mora do vrha planine,
koje se zove Primorje, nadodavši suviše da stavlja van svake
krjeposti sve one povlasti, koje su od njega isprosili Klišani i
Polji'ani zatajivši istinu i kazavši laž, a mogle bi na koji bilo

nain poremetiti spomenute meaše. Usto je odmah oznaio i
svoje odaslanike, koji e
na licu mjesta tano ustanoviti te nove
Bullettino. XX. (1897.) Supplemento III. p. 95— 6; Luio, Memorie.

p. 332.
') Isprava se nije sauvala, ali joj spomena u Tvrtkovoj listini od
2. lipnja 1390. (Listine. IV. 281) i u jednoj ispravi poljikoj, koja je moje
vlasništvo, ali nije još objelodanjena.
2*
— 20 —
mede grada Spljeta'). Kraljevi odaslanici našli su se na licu
mjesta ve 1. toloivoza, da po primljenom nalogu utanae te
mede, pa su se uza nje i spljetske zastupnike, našli poljiki ple- i
mii Juraj Radivojevi, Vulecije Nenadi, Ugrin Raji, Boâ-

cije Pribislavi Juraj Dražojevi, koji su služili kao jamci da
i
e se naredbe kraljeve vršiti, jer je sada izrijekom bilo nagla-i
šeno da niko ne smije smetati Spljeane u tom njihovu

posjedu 2).
Tvrtka je naslijedio mladi mm brat Stjepan Dabiša, pa su i*
njega priznale svojim kraljem Hrvatslka i Dalmacija, ali kada

i
je i Ladislav Napuljski poeo svojatati za se Hrvatsku i Dalma-

ciju, on je uvidio da ih nee moi uzdržati u svojoj vlasti, pa se
prisloni sasvim uz Sigizmunda, kojemu ugovorom, akovakim

negdje o polovini srpnja 1393.. prizna pravo nasljedstva na
bosanski prijesto poslije svoje smrti, a Si'gizmund ga za to pri-
znade zakonitim boisanskim kraljem. Po tom ugovoru nije Da-
biša izgubio Hrvatske Dailmacije, koje je odiStupio Sigiznmndu
i
tek u kolovozu 1394., a njihovo zauzee povjerio je Sigizmund

novoimenovanom banu Nikoli Gorjanskomu, koji je i izvršio
svoj zad'ata'k ve prije svrhe godine*).
Premda su tako Hrvatska
Dalmacija došle u vlast Si'giz-
i
mundovu, imali su još i po Hrvatskoj po Dalmaciji svojih pri- i
staša i Stjepan Dabiša i Ladislav Napuljski, sto je pro- eše

uzrokovalo nereda. Tako je dne 71. lipnja 1398. u Spljetu buknula
oita pobuna, radi ega su bili potjerani iz grada neki graani,
koji se sada skloniše u Trogir. Spljeani pozvaše Trogirane, da
ih otjeraju iz grada, nu Trogirani na to ne pristaše, nego se da-
pae o'bratiše Sigizmundu sa mdbom da bi on kaznio krivce
po'bune, ali kao takove ne oznaise ni vanjane ni domljane*)-
Spljeani srditi radi toiga na IVogirane, poeše im kvariti polja,
na što Trogirani vraahu Spljeanima milo za drago, pa im do
i
dva puta oplijcnišc selo Kruševicu, poluotok Vranji neke druge j
») Listine, IV. p. 281.

») Listine. IV. p. 284.
•) tsiši, Vojvoda Hrvoje Vuki Hrvatini i njegovo doba. Zagreb
1902. p. 91-6.
*) Toliko u Spljetu, koliko ipo ostalim dalmatinskim gradovima, oni
koji su bili potjerani iz grada nazivahu se vanjani, a oni koji bi ostali u
gradu dornljani.
— 21 —
zemlje 1). Razmirice su se nastavile i dalje, pa Spljeami, združeni
sa Klišanima, Poiljianima i Radobiljanima, dine 29. liSitopada
na Trogiraine, opljakaše im nekiolito sela, ubiše
1400. navalirse
mnotgo stoke zarobiše doista p-lemda
i puana^), te oipet dne i
4. veljae 1401. u društvu Klišana i Poljiana, popališe im neke
mlinice i s'av gcitovo kottar, i' zarobiše mnogo stoke i Ijuidi^).
Malo i'za te drugie navale bio' je dne 13. veljae izmeu Splje-
ana Trogirana utanaen mir, û 'kojemu jedni drugima opra-
i
štaju sve uvrjede sve škc-de*), ali' se u njemu ne spominju

i
spJjetski saveznici, pa jie za to tro'girsko vijee d'ne 23. ožujka

doznailo Marinu Desi Markovu petnaest zlatnih dukata kao
nafknadu za štete, što ih ipretrpio kada bio uhvaen u
Pol] iim a ^).
Uto su dne 28. travnja 1401. neki ugarski veHkaši zasužnjili

Sigizmunda, im su još više osilili pristaše Ladislavovi, kojima
ise na glavu bosanski kralj Ostoja, Hrvoje Vuiki i
ipoistaviše
Ivaniš Nelipi, a kada je Sigizmund, oslobodivši se sužanjstva
n»a požunskom saboru 21. rujna 1402., prisilio veii'kaŠe da nj'.e-
goviim nasljednikom priznadu austrijskog vojvodu Albrehta,

odmetnu se od njega prior vransiki Mirko Bubek, pa netom
i
se vratio u Vranu, preda je 12. Msto'pada u vlast Ladislavovu.

Ladislavov namjesnik Aldemarisko poe sada redom zauzi-
mali dalmatinske gradove. Prestrašeni stoiga preokreta i Splje-
ani se nagode s Ostojom, koji im dne 15. iprosinca 1402. po-
tvrdi sve stare povlasti, 'kao takoe Tvrtkovu povelju o po- i
Ijikom primorju"), pa izmirivši se sa svojim vanjanima iz

god. 1398.'), priznaše i sami kraljem Ladisiava^). Potukavši
uto Hrvoje kod Bihaa Sigismundbvu vojsku, doe sva.Dal-
macilja i Hrvatska u vlast Ladislava, tojisada prebrodi u Zadar,
gdje je 5. kolovoza 1403. bio sveano okrunjen za ugarskoiga i
») Luio, Memorie. p. 367—70.

') Pauli de Paulo, Memoriale. Vjesnik zem. Arkiva. God. VI. (1904.)
p. 32.
') Ibidem p. 32.
*) Luio, Memorie. p. 371—4.
5) Raki, Notae I. Lucii. Starine. XIII. p. 254.
«) Luci us, De regno. p. 260; Luio, Memorie, p. 379; Listine. V.
p. 12—13.
') Luio, Memorie. p. 379.
8) Bullettino. XII. (1889.) p. 144; Luio, Memorie. p. 379.
- 22 —
hrvatskoga kralja, pa je odmah sjuitradan iz^d'ao Spljeaiiiiiiia
povelju, kojonn potvrdi) obe povelje, izdane im od bosanskih

kraljeva Tvrtka Ostoje^. Ladislav je ostao n Zadru sve do
i
konca listopada, pa je prijie svoga povratka u Napulj, imenovao

Hrvoja svojiim namjesnikom u Hrvaitskoj a Dalmaciji, te -ga
uinio i hercegom spljetskim, darivajuii mu još oto'ke Bra,
Hvar Korulu. i
Domala se ipak oiknenula srea u prilog Sigizmundu.

Negdje u prvoj polovinii rujna 1408. on strašno Bošnjake, porazii
pa zarobi samcig 'kravlja. Njegova
i je sada bila tolitka, da mo
mu se i dugogodišnjii krvni neprijatelj Hrvoje poiklomi i s njim
izmiri. Sigizmund mu za to potvrdi sve dosadanje asti po^ i
sjede*). S Hrvojevim izmirenjem povrati se u vlast Sigizmun-

dovu sva Hrvatska, a malo kasnije i Dalmacija, osim gradova
Zadra, Novigrada, Vrane, i otoka Paga, koje je Ladislav izdaj-
niki, kao ta'koe i sva svoja prava na Dalmaciju, prodao Mle-
anima dne 9. srpnja 1409.
(2. Brane svojepri m o r e.) God. 1390. darovao ê
j
bio bosanski kralj Tvrtko Spljeanima poljiko primorje od

Zrnovnice do Cetine, uveo ih doista u posjed. I kasnije, kako
i
se vidjelo, poitvrdili su tu njegovu darovnicu i Ostoja Ladislav, i
ali to 'nije znailo, da su ga Spljeani još tada imali u rukama,
jer je poznato kojom su la'koom u ono doba kraljevi obdarivali

svoje privrženike obilnim imanjima, ali esto puta za njihov
stvarni posjed morali su se sami pobrinuti. Tako je na primjer
onaj isti Ostoja, koji je 15. prosinca 1402. potvrdio Spljeanima
Tvrtikovu povelju glede toga primorja, dne 12. prosinca 1408.
darovao ga brai Jurju i Vukiu Radivojeviima, jer se njihovom
pomoi ponovno domogao bosanskog prijestola, s kojega bio
svrgnut '^), ali ga oni za to nijesu nikad imali
svojim rukama, u
jer ve otprije bio spljetskim hercegom Hrvoje, koji ne samo
nij€ to dopustio, nego još na nje bio zaratio i stjerao ih u taka\'
i
škripac, da je Juraj u travnju 1409. nastojao zakloniti u Dubrov-

nik majku i ženu*). A da ga ni Spljeani nemali u rukama ve
odbriida, kada je bosanski kralj Da'biša
god. 1394. ustupio Sigiz-
') Listine. V. p. 12-13.

•) Listine. VI. p. 79.
') Bullettino. VII. (1SS4.) p. 188-91; l.ucio. Mcniorte, p. 391.
*) Pui, Spomrniri srpski. Broj 178.
- 23 —
oo'odabni
miuindiu Hrvatsku i Dalmaciju dokazuju nesumnjivo
poraza
dogaaji. Za to kada se je Siigizmund iza niikoipoljskoig
1397.^), on je to primorje
na-l-azio u Spijetu poetkom sijenja
pripojio Omišu 2), što doista ne bi bio uimio, da su ga Spljeanu

imali u rukama, ne bilo uzroka, da ih tako grozno ucvijeli,
jer
pošto oni vjerno uza nj priistajali sada ga asno priekali: i
Jesu li ga i'kad r za koli-ko vremena uživali Omišani,

nije
poznato. God. 1413. pao je Hrvooe u nemilost kralja Sigizmunda,

koji ga liši svih dostojanstva posjeda, pa ga se tako i Spije-
i
ani, 'koji su nerado snosili njegovo gospodstvo, oslobodiše

negdje sredinom lipnja iste godine ') Odmah poetkom slijedeeg
srpnja stigao je banovac Andrija, ;pa su
u Spljet hrvatski
preda nj pristupili gradski upravitelj i suci te mu se na ime
opine potužili, kako su Poiijiani od vremena, kada je Spljet
stupio pod okrilje Sigizmundovo, na nje navalili te im nepra-
vedno oteli sela, posjede i solane, pa bi oni htjeli sada da iprotiv
toga prisvojienja »prosvjed'uju, zada im Poljiiani ne samo po-
vrate sve što su im oteli, nego im nadoknade pretrpljene štete. i
U tu svrhu banovac je svojim pismom od 6. istog srpn'ja odredio

Ivana Križana iz Pod'gorana, koji zaj-ednO' sa jednim kano- e
niikom^ 'kaptola spljetskoga stvar razvidjeti, a kaptol mn na to e
sve ipismeno iprijaviti. Kaptol je dao Križanu za druga kanonika
J'urja Radia, koji su odm-ah sjutradan pošli u Poljica, te su ve
istO'g dana suglasno dojavili kaptolu, kako su toga jutra, oko ure
mise, sti'gli u Srinjine pred crkvu blažene Gospe, gdje su ve
našli Jurja Dražojevia, Petra Rajica Ivana Dapia. Tada i
se diže 'plemeniiti otac Karin Radoslavi, odaslanik opine

spljetsk'e, te zahtijevaše od spomenutih Dražojevia, Rajica i
Dapia, da Poljiani povrate Spijeanima sve ono što su im u
ovo po^sljednje vrijeme, otkada su stupili pod O'krilje Sigizmun-
dovo, oružanom rukom' otelii s onu stranu ^ri jeke Zrnovnice, 'kao
takode d'a im povrate sve pobrane plodove, i da ih u budue po
nikakav nain ne smiju smetati u' reenim po'sjedima mea- i
šima. Kada su na to poljikr> odaslanici odvratili, da kro^z e

petnaest dana sazvati zbor Poljiana pa im dati odgovor na
*) Listine. IV. p. 395.

*) Pivevi, Supplemento al Bullettino di archeologia e storia dal-
mata. a. 1908. n. 3—5. p. 3.
^) Ge 1 c i c h - Tha 1 1 6 c z y, Diplomatarium ragusanum. p. 221.
- 24 —
njihove zahtjeve, digao se je ponovilo otac Karin te je na ime
svojih zastupani'ka zahtijevao: a) svotu od pet tisua dukata
za poibrane plodove, a tako i u budue
za svaki^ put, što bi ih
još poibraili do povratka otetih zemalja; b) pet tisua dukata na
korist grada Spljeta za pretrpljene škode za one koje u bu- i e
due pretrpjeti; c) napokon još pet tisua 'diukata za nasilja i
uvrjede, od koje svote jedna e polovima ii na korist kraljevske
blagajne, a druga na korist opine spljetske 0-
'poloivina
Nije poznato je li se obdržavao zbor, samo je to stalno da
se tih strašnih prosvjeda i zahtjeva plemenitog oca Karina
Po'ljiani nijesu ni najmanje prestrašiH, jer 30. istoig srpnja
zakljuilo je spljetsko vijee, d'a se daruje banu Petru pet stotina
dukata, ako bi poslao u pomo gradu 1200 pješaka protiv Po-
Ijiana^). Xaj je zakljuak bio nešto promijenjen u naputku, što
ga je isto vijee sjutradan izdalo svome poslaniku pliemiu Nikoli
Petroviu, koji je imao poi do bana Petra banovca Andrije i
ili barem k jednomu od njih dvojice. U tom se naputku nalaže
Petroviu poi do bana i banovca, ne bi li ih sklonio da se po-

dignu na Poljiane, koiji su odmetnici svetoj ugarskoj kruni. Ako
po'ša'lju 1000 pješaka i 50 konjanika, pa usmu u Poljica i popale
ih, do'bit e za nagradu do ,pet tisua dukata i dvije tretine pli-
jena, doim e trea tretina 'pripasti Spi jetu, pa e im suviše
obeati za svakog zarobljenika do dva diukata, kako se na-
i
godi, ali uz uvjet da zarobljenici imaju pripasti opini. U sluaju

pak da ih ne bi mogao na to skloniti, neka ih tada zamoli da po-
šalju na službu opine za mjesec dana 25 konjanika uz
platu od
lira dvadeset za svakoga, a kada bi isti
morali ostati i preko
mjeseca dana, tada neka se za njihovu platu nagodi kako bolje
može. Od uinjeno'g plijena dva e
dijela pripasti njima i suviše
e za svakog zarobljenika dobiti
i>o dva dukata. Napokon imao
se jePetrovi potužiti na Dubrovane, koji su zauzeli otoke
i
Bra Hvar s njih otjerali upravitelje, koje su onamo pc^slali

1 i
Spljeani na ime kraljevo ^).

Ni od svega toga nije opet bilo ništa,
pa su Spljeani dne
17. rujna ipisali svojim ix)slanicima, koje
su bili upravHi Si^dz-
mundu netom se oslobodiili gospodstva Hrvojeva, javili i m\ o
«) Bullettino. XXV. (1902.) copert. p. A S.

») Bullettino. IV. (1881.) p. 173.
') Bullettino. XXV. (I9U2.) copert. p. 8 9.
— 25 —
Sigizmumd upravo tome
tom sporu sa Poljiaîma. Kako je
spl'jetskom poslanstvu bio povjerio da

odgovara na sva piisma,
ono je najviše i
kojima Hrvoje nastojao da se s njim izmiri 0,
dopriTiiJelo, d-a nije došlo do izmirenja.
Hrvoje se stoga združio
svoj Omiš, nego
sa Turcima i njihovom 'pomoi ne samo obranio
i toliko uspio u Bosni, da je stao^ snovati i o
zauzeu Spljeta,
pa se u tu svrhu obratio za pomo Mleanima, ali mu je, zbo.g
primirja sa Sigiizm'undom, u svibnju 1415. zanijekase^).
On je
stoga morao odustati od svog nauma, ali su za to njegovi
vjerni
Omišani nadalje uznemirivali Spljeane po moru. Da im odole

i
zamole za upomo Trogirane, koiji im 19. srpnja i poslaše u pomo

svoje brodovlje^), ali kako je stvar dalje tekla nije ,poznato.
(3. Mleani obladali Trogirom i Spljetom.)
Spljeanima nade, koje polagahu u pad svega her-
Izjalovivši se
cega Hrvoja, htjedoše sada da prošire svoj okoliš na uštrb Tro-
giirana, svojih dotadanjih saveznika protiv Hrvojevih vjernih
pristaša Omisana. To je potaklo Trogirane te su u svom vijeu
dne prosinca 1415. odluili, da se izabere pet plemia, koji
28. e
zajedno sa upraviteljima i .sucima grada stupiti u pregovore
s Poljianima njima se do'go varati i pogaati vrhu svega
i s
onoga, što se odnO'Si' na dobrobit uzdržanje grada, pa sve što i
oni, iili ih 'barem veina utanae, bit e valjano i tvrdo -kao da je
samo vijee utanailo odluilo*)- i
Kakoi su tekli, do šta li doveli ti pregovori, nije poiznato, ali
su svakako nešto kasnije u Spljetu nastale takove prilike, koje

su imale zamašnih posljeidica, jer pružile zgodu Mleanima, da
se ponovno ponu miješati u naše poslove. Dok su se naime
prije spomenuti kod Sigizmiunda,
spljetski poslanici nahodili još
otkrila se u Spljetu nekaka urota, s ega je velikO' vijee dne
28. kolovoza 1413. lišilo neke graane plemstva i svih asti i
dostojanstva, a oni se tada razbjegli po obližnjim mjestima.
Kasnije su neki od njih bili uhvaeni, pa ih gradsko vijee dne
13. svibnja 1418. odsudilo na smrt odmah izvršilo osudu. Na i
*) Luio, Memorie. p. 394—6.

«) Listine. VII. p. 200-1.
') Raki, Notae I. Lucii. Starine. XIII. p. 265; Luio, Memorie.
p. 408—9.
*) Bullettino. XXV. (1902.) copert. p. 9—10. — Tu ie pogrješno za-
bilježena god. 1416. mjesto 1415. kako se vidi iz Notae I. Lucii, što ih
objelodanio Raki. (Starine. XIII. p. 265.)
- 26 —
što su, iz osvete, njihovi roaci poiiiou Mtleaiia zarobili
27. lipnja mnoigo spljetskih brodova i zaposjeli oto'k Šoltu, a opet
pomou Poljiana pljakali spljetsko polje ^). Uhvativši tu
zgodu Mleani su stali snovati kako bi Splj'ct i Trogir dobili u i
svoje ruke, pa su stoga dne 5. rujna dali potankih' naputaka po-

morskom kapetanu ka!ko e
s mora uzuemirivati Troigirame i
Spljeane. Ako bi'pak Poljiani htjela raditii na zator Spljeana,
i
te ga zapitali za pomo u vojsci ili bojnim s-pravama, neka se

lijepim rijeima ispria zbog zimskog doba koje nastupa, ali
neka ih svakako nastoji skloniti, da sami po sebi što više s kopna
uznemiruju Spljeane. U skiaiju paJc d'a bi se Trogirani i Splje-
ani poikorili od dobre svoje vo'lje, tada ne smije protiv njih
ništa poduzimati, nego mii dapae stavljaju na raspoloženje
novaca za mienje, nalažu mu ne'ka im obea da
i se s njima e
postupati prijateljski kao sa Šibenanima, ;koji su ve oitprije
i
bili priznali mletako vrhovništvo ^).
Ta oita navala Mleana na Spljet, a još više do^lazaik po-

morskog kapetana Frana Bembo pod Trogir negdje u travnju
1419. zabrinula je uvelike Trogirane za svoju sudbimu, pa su
poduzeli razne mjere za svoju sigurnost, te se obratili za pomo
i hrvatskom banu ^), Poljianima. I Poljiani su, uvidjevši za
i
im teže Mleani, odustali od navala na Spljet stupili u prego- i
vore s Trogiranima. O tim pregovorima, kao i o nagradi, koja im

se imala dati za pruženu pomo, raspravljalo se je više puta u
trogirskom vijeu, poevši od 1. studenoga 1419. do 28. sijenja
1420.*). Malo iza toga uspjelo je Trogiranima zarobiti nekoliko
mletakih laa, pa su stoga Mleani opozvali nesposobnog

Bemba, a mjesto njega imenovali odlunog Petra Loredana,
'koji se odmah spremi na put sa jakom mornaricom. Na
sami
glas o njegovu dolasku predao se Mlecima Kotor ve 15. ožujka
1420., a otoci Korula, Hvar Bra poslaH svoje poslanike u
i
Mletke, da im se pokore^).
Loredan je mogao da se sada svom silomi obori na SplK't
ili Trogir. I neka su mu* bili
pri ruci spljetski bjegunci, koji su
*) Luio, Memorie. p. 415 — 16.

•) Listine. VII. p. 264.
•) Luio, Memorie. p. 417—22.
*) Raki, NotaeJ.Lucii. Starine. X!I!.p. 266; Buliettino. \X\'.{\f>02.^
copert. p. 10 U.
') Luio, Memorie. p. A22.
— 21 —
zajedno s njim radili na zaitior svoga grada, on je ipak navalio
prije na T.rogir, jer Sp'ljet, kako umjesno opaža Lui, s jakosti i
svojih zidrna uz p'oim.o, ikojiu bi mu bilii pružili Kl'išani i Polji-

i
anr, nije se dao tako lasno zauzeti kao Trogir'). Trogirani

su se o'dvažno opirali, izmorem: ustrajnim nasrtajima mle- ali
take miomarice kugom, koja uto buknula u grad>u, moradoše

i
se napokon 22, lipnja M20. predati! na milost Loiredanu 2). Prvi

in Loredanov bio je taj, da je udariio pro'gonom Mikca Vitturi
i za'piijeniO' mu sve imanje, jer bio jedam od najgorljivijih pro-
tivnika mletakih. Odmah sjiutradan ista je sudbina stigla i nekog

Ivana Brajkovia iz Poiljica, koji bio na Vitturijevoj službi, uz
prij'etnj'u vješala, ako bi se usudio povratiti u grad ').
Prestrašeni padom Spljeani poslanike

Trogira, posLaše i
k Loredanu, da ugovaraju svojevoljnoj predaji pod nekim

uvjetima, koje je on uz neznatne preinake primio, te je dne i
28. istoig lipnja ušao u grad i primio ga u mletaku vlast*).

(4. P j 1an N e p u b o r b ip r o t v 1 e a n a.)
i i i 1 i i' i i M
Osim svojih prostranih posjeda, imao je Neli'pi u rukama i tvrde
gradove Klis i Omiš. Prvoga se doepao negdij-e sredinom pro-
sinca 1401., a drugi m-u poklo'nila sestra Jelena, udova hercega
Hrvoja. Premda bio najmoniji hrvatski velikaš na ovim kra-
jevima, njemu je mletaka mornarica, ijoj se sili poiko-rili dal-
i
matinski grado-vi, ulila toliki strah, da je dne 13. srpnja 1420.

uglavio s Loredanom primirje, koje trajati do Jurjeve e
(23. travnja) susljedne godine. Za tog ^primirja ne samo ne e
jedan drugomu nanosiiti ikakove štete, nego se nasuprot e
izmjenino obaviještati sluajnim pogiblima ^). Taj korak
Nelipiev doveo je u veoma neugodan položaj Poljiane, te su
morali strepiti i za svoj'u slobodu i za svoj opstanak, i to tim:
vi'še^što se u oino petnaest lanaka ugovora izmeu Sipljeana i
Mleama, nalazio i jedan, koji se ticao i njih. Šestim naime

lankom bilo je utanaeno, da e Mleani predobiti oipet za
Spljet sve o-ne posjede, što su m.u od sumejašnika
u posljednje
vrijem'e bili oiteti«), a to se bez sumnje odnosilo
i na poljiko
*) Luio, Memorie. p. 438.

') Luio, Memorie. p. 425.
') Luio, Memorie. p. 425—26.
*)• Luio, Memorie. p. 426.
5) Luio, Memorie. p. 432—34.
«) Listine. VIII. p. 25 i 27.
— 28 —
primorje od Žrnovniice do Cetine. Oni stoga odluili nastaviti
navalama na Spljet, ne da se odnietne od Mle-
bi li ga prisiliili
taka, a fk'aiko Ndipi sklopio primirje jedino iz straha pred m<o-

i
nom Loredanovoan mornaricoin, netom se ista odaleila, on im i
se pridružio.
Nego, na žalost, Spiljeani ovoga puta pristali svom dušom
uz Mletke, te su radije trpjeli svakojakih bijeda, nego im se
iznevjeriiti. Spljetski se poslanici nailaze tako u Mlecima ve
30. prosinca 1420., pa protiN^ uvjeta predaje mole sinjoriju da bi

sagradila u Spljetii jednu tvrdu na obranu grada i primila u
svoju upravu opinske prihode; kao takoe da bi, po primljenim
obvezama, preotela ugrabljene im posjede. Onda se tuže na
Neiipi'a, da drži toliko spljetskih dobara, s ega grad trpi štetu
od 28 hiljada zlatnih dukata, a za Poljiane kažu, da oni drže. i
osim opinskih dobara, iji prihodi dosežu godišnju svotu cd

etiri stotine zlatnih dukata, još dobara spljetskih crkava i po-
i
jedinih graana, s ega je komora soli godišnje na šteti do tri

stotine zlatnih dukata a crkve i pojedini graani do dvjesta
zlatnih dukata. Kažu dalje da su Poljiani proišle jamatve, kad je
Spljet ve bio u vlasti mletakoj, nasrnuli u njihovo polje i
po'brali im groža drugoga voa u vrijednosti od šest stotina

i
dukata, pa kao da im i sve to ne bilo dosta, jedne su noi

prošlog rujna, preko Klisa usrnuli u neko selo nadbiskupovo,
izranili m-u stanovnike zaplijenili mnoštvo stoke, te je po bijelu
i
danu istim putem otjerali u Poljica. Zaklinjn stoga Mleane, da

ih jednom oslobode iz ralja toga zmaja^)-
Mleani su dobro uvidjeli za im teže Poljiani i Nelipi, pa

se ozbiljno zamislili kako da odbrane Spljet. Stoga ve 3. sijenja
1421. pišu Viktoru Bragadinu, svome knezu u Spljetu, neka spo-
razumno sa upraviteljima Zadra, Šibenika Trogira, nastoji od- i
braniti mletake posjede toliko od Nelipia Poljiana, koliko i
i od drugih eta, koje bi se sakupile na njihov zaior *). Uto pro-

mislili da ne bi bilo zgorega uhvatiti ih dvioe vatre, te meu
nakon sama dva dana nareuju ponovno Bragadinu, neka se
sastane s bosanskim kraljem Tvrtkom II., ili s njegovim posla-
nicima, te neka i>okuša utanaiti s njime savez prot Nelipia i
Poljiana. Ako on i>o kopnu bude pomagao mletake npravi-
») Listine. VIII. p. 61—2.

») Listine. VIIl. p. 65 6.
— 29 —
telje, i Mleani e štitili' njega s mora protiv Turaka i drugih mu
neprijatelja.Usput se po'uovno naredilo upraviteljima Zadra,
Šibenika, Trogira Spljeta da stoje spremni sa svojim etama^).
i
Tvrtko se nije mogao odazvati željama mletakim, jer imao

pune ruke posla.kod svoje kue, pa je stoga opetovano 28. ožujka
bilo nareeno mletakim upraviteljima u Dalmaciiji, da u svemu
i po svemu rade složno skladno na obranu povjerenih im
i
oblasti 2). Koliko su Mleani bili zabrinuti,, vidi se i po tome što

su dne 7. travnja iznovino staii sn-ovati o savezu s Tvrtkovim
nasljedniikom Ostojom^), a 3. srpnja izabrali dva providura,
koji e poi u Dalmaciju i Albaniju, da urede tamošnje poslove*).
U 'naputku, izdanu im 27. istog srpnja, nalaže im se da se usput
svrnu ne samo u Trogir nego u Spljet, gdje onomu knezu i e
preporuiti da stoji uvijek na oprezu da pomno pazi na O'branu i
grada. Otole e
poi u Skadar Kotor, pa se na povratku O'pet
i e
svrnu'ti u Spljet nastojati, da se izravnaju razmirice, što opstoje
i
izmeu Spljeana i Poijiana'). Kao što nijesu ništa postigli

spomenuti providuri, tako nije uspio ni 'knez spljetski, 'kojemu
je takoe, na 'pritužbe nadbiskupa i Spljeana, bilo nareeno
negdje poetkom god. 1422. da mtanai s Poljianima primirje e),
jer jeponovno dne 8. susljednog travnja najozbiljnije bilo nalo-
ženo svima mletakim upraviteljima po Dalmaciji, da se spora-
zume kako bi ve jednom ne samo obranili povjerena im
okružja, nego uništili svoje dušmaiie Nelipia i Po'ljiane 0-
i
Budui se sve dosad poduzete mjere pokazale nedostatnim,

^
poeše se Mleani ponovno ogledati za saveznicima. Iz opšir-
nih najputaka, što ih 26. svibnja 1422. daju svome 'po^slaniku
Ivanu Georgiju, koji je odlazio bosans'kom kralju Stjepanu
Tvrtku II., vidi se jasno njihova osnova. On. se je naj,priije imao
radovati Tvrtku, što je opet bio uzdignut na bosanski
prijesto,
te mu predati darove, što mn ih šalju.
Nu sve je to bilo nuz-
gredno, svrha poslanstva bila je skloniti Tvrtka na
savez proitiv
Nelipia. Za to je imao prikazati kralju kako mletaki
posjedi u
») Listine. VIII. p 66.

2) Listine. VIII. p. 80—1. •
») Listine. VIII. p. 85.
*) Listine. VIII. p. 94.
») Listine. VIII. p. 100 i 102.
•) Listine. VIII. p. 142.
') Listine. VIII. p. 156.
— 30 —
Dalmaciji iiiieaše s iijegoiviim, a da ipak ni njegoivi podamicii ne
mogu dolazi-ti u gradove mletake, ni mletaki graani zalaziti
u njegovu državiu, jer ih se zaustavlja na putu robi, a pošto se i
tnebalo bi
sve to Zbdva ^po za-povijedi kneza cetinskog Nelipia,
da se protiv njega postupa. Da Tvrtko uvMi, da Mleani to
ne ime Iz želje do'biti noivih posjeda, omi ostavljaju mjemu sve
ono što bi se otelo Nelipu, izuzevši jedino ona mletaka zemlji-
šta, koda je prisvojio Nelipi, te gradove Klis, Omiš, gorske i
predjele Poljica, što bi Mleani uzeli za se, ier u m-edašu sa

njihovim posjedima ipoitrebni im za sigurnost njihovih ipodanika.
Da pak lašnje svlada Nelipia, svaki pu^t kad na nj udari svojom
vojskom, i oni e
miu poslati u ipomo »primjeren broj svojih
ljudi. U sluaju da bi Tvrtko svojatao za se Poljica, ndka mu
budu, ali \xz uvjet da se povrati mletakim podanicima sve ono,

što su iim Poljiani ugrabili'). Tvrtko nije htio da išta odgovori
na te ponude prije nego li se posavjetuje sa velikašima svoga
kraljevstva, koje e
pozvat na sastanak i dogovor. Stoga je
Georgi stoprv 17. kolovoza izvjestio svojn vladu o tim prego-
vorima sa kraljem, koji je u glavnom pristao na mletake pri-
jedloge. Za to m:u je pismom 10. rujna bilo dozvoljeno da ponudi

kralju, prema primljenim napucima, ili vojnu pomo ili, ako bi
mu to bilo milije, novanu »potporu u iznosu od 8 hiljada dukata,
koju e
mn se isplatiti odmah im predade gradove Klis Omiš i
iostale zemlje, 'koje su Nelipi i Poljiani bili ugrabih mletakim

podanicima, a sve ostalo što otmê Nelipiu Poljianima neka i
slobodno pridrži za se. Istodobno je bilo nareeno i mletakim

upraviteljima po Dalmaciji, neka stoje spremni sa svojim
etama, da ih se uzmogne do potrebe pomo Tvrtku *).
poslati u
ne slu'tei o toj oluji, koja se na nj
I spremaše, dou nasuprot
Nelipi, da na nj misli udariti vojvoda Sandalj Hrani, pa se toga
radi 15. rujna obrati s molbom u Mletke, da bi se, u sluaju
pogibli, dozvolilo njiegovim podanichna skloniti se na mletako
zemljište. Na tu molbu Nelipievu narediše Mleani 2. listopada
svome šibenskom knezu Nikoli Maripetro, da odgovori Nelipiu,
ako je sklon živjeti s njima u miru, da su i omi na to skloni, ali
uz uvjet da im povrati sve ono što je prisvojio od njihinih
spljetskih podanika. U sluajm da ne bi »pristao na taj i neke
») Listine. VIII. p. 175; Lago. Memorie. I. p. 433.

») Listine. VIII. p. 189.
— 31 ~
druge postavljene mnu uvjete, tada je Manipetro moiraa nastojati,
da utanai s n-jim primirje na deset godina da ga skloni nekai
bi im ustupio svoi Klis, za 'koji mu miože ponuditi do 5 tisua du-

kata. Ne znajni ipak Mleani, ni da li e
Neldpi prihvatiti po-
nuene mu uvjete, ni što je opravilo Georgi kod Tvrtka, poslaše
Maripetru Još i tri pisma, nareujui mu da se s Nelipiem i ne
upušta u pregovore, ako bi doznao da je Georgi ve otputovao
iz Bosne sklopivši savez, nego da tada eika no-ve naputke. U
sluaju pak da bi Georgi bio još na dvo.riu Tvrtko^vu, Ikad on
primi ova pisma, tada e
mu poslaiti prvo, ako se ne sporazumi
sa Nelipiem, drugo ako se spoTazumi, a tree mu svakako
mora odmah poslati po naroitu ulaku ^).
Mleani senijesu zadovoljili ni tim. Oni su nastojaLi oitrgnuti
od Nelipia i Poljiane, pa za to onog istoig dana, kada su nare-
dili Maripetru da stupi u pregovore s Nelipiem, nalažu mu
takode, da ima zapodjesti pregovore s Poljianima, za 'ko'je su,

i
kažu, uli od vjerodostoijne osobe, da bi rado s Mlecima utana-

ili mir i prijateljstvo, stoga ga ovlaštuju, da s njimia sklopi i
savez pod ovim uvjetima: a) da povrate sve zemlje i meaše,

što su ih prisvojili od mletakih podanika; b) da zajame mle-
takim ipodanicima, da e
moi slobodno i sigurno dolaziti na te
zemlje obraivati ih; c) da još obeaju da ne samo ne
i oni e
dosaivati miletakim podanicima, negoi da to ne 'dloipustiti ni e
dru'gima.Mleani opet sa svoje strane o'bvezuiu se to isto uiniti
Poljianimia. Ako pak ne bi na ito pristali, nego bi zahtjeva'li još i
drugo što, tada e izvijestiti senat o tim zahtjevima i ekati

nove upute 2).
Ne uspjevši zapodjenuti pregovori ni s Nelipiem ni s Po'-
Ijianima, Mleani su nastavih pregovore s 'kraljem Tvrtkom i
tu su bili bolje sree. Dne 6. veljae 1423. bi utanaen u Sutisci
konani ugovor, po kom-e se obvezuje Tvrtko sakupiti jaku
vojsku, kojom' e
uz pripomo Mleana, najdalje do Uskrsa
(23. travnja) slijedee godine udariti na Nelipia. Ako bi mu
pošlo za rukom svladati ga, Mleani bi d'obili Klis s njegovim
kotarom sve one zemlje, koje su opini spljetskoj' oteli Nelipi
I
iPoljiani, a svi ostali Nelipievi posjedi kao Poljica pripali bii
Tvrtku =^).
Listine. VIII. p. 192.

2) Listine. VIII. p. 193.
») Listine. VIII. p. 215—17.
— 32 —
Sa svim spoinienutim koracima, koje su Mleani poduzimali,
bi ouvali* Spljet od navala Po-ljiana,
nijesu propustili, da se
da
na njih potuže i kod hrvatskoiga bana. Dne 24. 'kolo'voza 1423.
bilo je na oku'pu spljetsko vijee. U njeinu je bilo sao-peno, da

e do-mala doi amo punomonici to'liko mletake opine, koiliko
hrvatsko^g bana, da razvide rasude razmirice, što opstoje i
izmeu Spljeta Poljica paradi granica i poradi zemalja, što su

i
ih Poljiani oteli opini spljetskoj, crkvama i pojedinim graa-

nima. Biivši nato dozvoiljeno, da svaki vijenik mo'že slobodno
izjaviti što misli da se ima u tom -po&lu uiniti, digao se je Karin
Radoslavi i predložo da> se uoblasti kneza one plemie, 'koje i
on sam izabere, neka oini slobodno u tom poslu urade ono, što
im se uini shodnim potrebnim za dobro o'pine, pa što oni
i
uine, da se to ima smatrati kao da je uinilo isto vijee. I taj je

prijedloig bio primljen sa svima glasovima osim trojice^).
Nije poznato jesu li se sastali mletaki i banovi punomo-

nici, alisvakako, ako se sastaili-, otole ne bilo nikakove koristi
i
po Mletke, pa kako Tvrtko sakuipljenu vojsku morao upotrebiti

i;
na obranu svoje kraljevine od Turaka'"), Poljiani su dalje i
proslijedili u svojim navalama na Sp-ljet i dnevno mu nanosili

svakovrsna kvara. ega su radi Mleani 7. srpnja 1424. naredili
svojim upraviteljima u Zadru da odmah, im prime ovaj nalog,
pošalju dvadeset pet konjanika, kogi'
i bram-ti Spliet njegove e i
stanovnike protiv Poljiana, koji nikako ne da odustanu od e

svojih navala na njih i njihova zemljišta. Nu kako se ne uzdaju
da e i ta mjera biti dana pišu svome
od ve;like koristi, isto^ i
prijatelju vojvodi Sandalju liraniu, molei ga da bi i on uzna-

stojao, da ve jednom prestanu te navale Poljiana na njiihove
podanike spljetske opine^).
*) Pivevi, Supplemento al Bullettino di archeologia e storia dal-

mata. a. 1908. n. 3—5. p. 2.
«) Listine. VIII. p. 274—5.
') Listine. VIII. p. 275. — Otole Klai izvodi, da je Sandali gospo-
dovao nad Poljicima (Poviest Bosne. p. 274; Opis zemalja... II. p. 139 40\
ali je J. Radoni jasno dokazao neispravnost te njegove tvrdnje. (Archiv fiir
slavische Philologie. XIX. p. 45: -3). doista, da Sandalj bude gospodovao

I
nad Poljicima, kakova bi smisla imao odgovor MleCana, da nijesu upueni u

stvar, ako im on nudi nešto što je njeîovo? ili kako ih mogao upuivati,
da imaju pravo na nešto, što je njegovo? (Listine. IX. p. 5.1 Ako su doista
- 33 -
Sandali nije mogao udovoljiti: želji svojih prijatelja Mleana
pa ih zato savjetuje da bi sami imali za se Poljica
prisvojiti i i
solane, koje drži Nelipi jer, kaže, da jedno drugo po pravu

i i
njima i pripada. Na što su mu Mleani odgovorili 9. kolovoza

1425., da oni znadu da i sve to po pravu njima pripada, ali da
nilesu dostatno upueni u iiain kako bi trebalo postupati, pa
s toga da e
se o tome obavijestiti kod svojih upravitelja u Dal-
maciji i o-nda e tek odluiti što da i ine'^).
(5. Poljica za banovanja Fr anik ap an a.) Uto je
Sigizmund bio sakupio vojske na obranu svoje države, pa

tri
se nalazio u velikim novanim neprilikama. Nikola Frankapan

priskoio je svome kralju u pomo pozajmivši mu oveu svotu
novaca, za koju mu
Sigizmund založio više gradova, županiju
Je
Luiku te Poljica sve kraljevske vlahe u Hrvatskoj, a kako je
i
bio ivrstan junak, imenovao ga je negdje u travnju ili svibnju

1426. hrvatsko-dalmatinskim banom '). Njegovo imenovanje
i
za bana nije ostalo bez posljedica. I neka svestrano odan svome

kralju, živio je u najbo-ljim odnošajima sa Mleanima. Nastavši
neke razmirice izmeu njiegovih Ostroviana i susjednih mle-
takih podanika, da ih izgladi posla u Mletke svoga 'poslanika,
pa uhvati tu zgodu ne bi li izmirio i Poljiane sa Spljetom.
Njegov poslaniik imao je stoga zamoHti Mleane, da bi odaslali
svoga povjerenika, koji e
zajedno s njegovim Ijudma, ispitati
i poravnati spor izmeu Ostroviana i okolnih mletakih po-da-
Poljica bila u njegovoj vlasti, on ih je mogao predati Mleanima, a nipošto

pouavati ih, da imaju na nje pravo.
Isto tako ne znam na što ikad oslanja Klai svoju tvrdnju, da Ivaniš
Nelipi gospodovao nad Poljicima. —
Kada su god. 1420. Mleani zauzeli
gradove Trogir Spljet te razne otoke, Klai tvrdi, da je Nelipi gospo-
i
dovao Poljicima (Krki knezovi Frankapani. I. 208), ali baš iza toga zauzea
on je s Mleanima sklopio primirje u odnosnoj ispravi potanko se nabra-
i
jaju njegovi posjedi, ali ni spomena o Poljicima. (Luio, Memorie. p. 432.)

Kada je pak kasnije god. 1426. postao hrvatskim banom Nikola Frankapan
Sigizmund mu je za dug, uz mnoštvo drugih gradova zemalja, založio i i
Poljica (Krki knezovi Frankapani. 1. 213), tu je založnicu potvrivao i
Sigizmund kasnije iNikoli sinovima mu, pa su

i iast banska svi ti i i
posjedi ostali u porodici Frankapana sve do sijenja 1436., a Nelipi je

umro negdje svrhom svibnja 1434, pa ne znam kada je mogao imati u
svojoj vlasti Poljica.
^) Listine. IX. p. 5.
2) Klai, Krki knezovi Frankapani. Knjiga I. p. 213.
3
- 34 -
nika, 'kao takoe izmeu Spljeana i Poljiatia, inedu' kojima
od'avna opsto-jahu ndke razmirice kavge. Mleani
i još opstoje i
su dne 13. srpnja 1428. izabrali zadarskog kineza Ale'ksandra

Oeorgi, koji e
zajedno sa Nikolinim Ijudma urediti pitanje
Ostroviana, pa e
onda'por u Spljet, gdje se potan.ko oba- e
vijestiti 'kod spljetstog kneza graana o pravima vlade mle- i
take opine spljetske, te

i uznastojati da poravna sve e
opreke, što postoje izmeu Spljeta Poljica. Pode li mu posao i
za rulkom, ništa bo'lje, a ne uspije li, tano naznaiti sve e

opreke i dojaviti ih u Mletke, da se uzmo'gnu preduzeti »novi
potrebni koraci za njihovo odstranjenje 0-
Nije poznato kako je stvar svršila, ^.li to ponašanje Nikolino
po'takio je Nelipia, ija se jedinica bila udala za najstarijega
Nikolina sina Anža, da sam živi u miru s Mlecirria, pa je tom
i
zgodom on sklopio s Mleanima primirje na dvije godine, a

i
kasnije ga opet prodiužio na daljnih pet godina*)- Lišivši se tako

onih prihoda, što mu ih davalo ratovanje s Mleanima, na te-
melju Sigizmundove listine iz god. 1397., kojom se pripojilo
Omišu poljiko primorje od 2rnovnice do Cetine, stane ga sada
svojatati za se, pa se stoga susljedne god. 1429. jadikuje pred
Sigizmundom, da su mu Poljiani prisvojili' ne samo to primorje
iKnežine, nego da mu krate pobirati danak s njegova iposjeda i
Kamen, te nema im bi ni svoje obitelji mogao prehraniti, a

kamo da brani od neprijatelja Omiš, koji leži na medi kraljev-
li
stva. Sigizmund je stoga naredio kninskom kaptolu da izašalje

kao svjedoka jednog svog kanonika, koji zajedno sa kralje- e
vim odaslanikom poi u Poljica povratiti Nelipiu otete i
posjede. U
sluaju da bi Juraj Dražojevi ostali poljiki plemii i
hvastali kakovih prava na iste, naredit im da se kroz osminu e

Miholja prikažu pred njim, da dokažu ta svoja prava. Kaptol
je odaslao svo-ga kanonika uvara Jurja, koji je zajedno sa kra-
ljevim odaslanikom sazvao poljike plemie priopio im Ne- i
lipieve zahtjeve. Na što su oni izjavili, da imaju pravo na te

posjede i da e
pravo na reenom roku dokazati. Ne pri-
to i
kazavši se ipak na zabilježeni n.k, Sigizmund je ponovno nare-

dio kninskom kaptolu, da odašalje jednog svoga kanonika, ko}i
e zaje^dno sa kraljevim odaslanikom još jednom pozvati Jurja
') Listine. IX. p. 29 30.

') I-ucio, Mcmoric. p. ASA.
- 35 -
Dražojevia i ostale poljike tplemie, da se 'pred njim prikažu
kroz osminu Boigojavljenja").
Svojim ipismom od 27. prosinca 1429. obavijestio je kaptoi
Sigizmunda, kako je poslao svoga kanonika Tomu, koji je za-
jedrio s njegovim odaslanikom Pavlom Tvrtkoviem pozvao
Jurja Dražojevia i ostale poljike plemie, da se prikažu pred
njim ikroz osminu Bo'gojavljenja'). na I ovoga puta našli su se
reenom roku ipred kraljem ne samo Nelipievi zamjenici, nego

iJuraj Dražojevi glavom. On je izjavio, da ni on ni njegova
braa nijesu oteli nikakovih posjeda, koji bi pripadali Omišu,
a što se tie danka na Kamenu, da su ooii i njihovi potpadnici
(jobagiones), po starinskom obiaju, prosti od plaanja
svakog dan'ka po cijelom hrvatskom kraljevstvu. Sigizmund je
ipak svojim pismom od 24. veljae 1430. naredio kninskom
biskupu Ivanu drugoj dvojici svojih odaslanika, kojima
i
e i
kninski kaptol pridružiti kao svjed'oka jednog svoga kanonika,

da kroz osminu Uskrsa podu na lice mjesta, pa oipet 'pripojiti e
Omišu sve one posjede, za koje se vjerodostojnim svjedoan-
stvima uzmo-gne doikazati, da su ih Juraj Dražojevi ostali i
poljioki plemii iprisvojili, a tako isto urediti i pitanje danka e

na Kamenu"'). To se povjerenstvo zaputilo na lice mjesta dne
22. travnja 1430. pa je, "proglasivši najprije nevaljalim sve
isprave iznesene od poijikih plemia na svoju obranu, dosudilo
Neli'piu ne samo primorje od Žrnovnice do Cetine i Knežine,
nego mnoštvo drugih zemalja po poijikim selima
i Srinjine,
Tuigare, Gata, Cila, Ostrvica Zakuac, a tako isto i i pitanje
danka na Kamenu riješilo u prilog Nelipiu^).
. Nije poznato jesu li se Poijiani pokorili odluci povjeren-
po dosad poznatim izvorima, nema više
stva, jer od toga trena,
ni'kako'Va spomena o odnoišajima izmeu Poljiana Nelipia, i
koji je umr'o negdje svrhom svibnja 1434. Svalkako ta zavada

s Nelipiem i njegovo izmirenje s Mleanima zabrinulo je Polji-
ane, pa su i oni odsele izbjegavali sve ono, što bi ih moiglo

dovesti u sukob s Mlecima, kojima, tako osamljeni, nijesu mogli
^) P i e V i ,
Nekoliko poijikih isprava iz XV. stoljea. Supplemento
V
al Bullettino di archeologia e storia dalmata. a. 1908. n. 3—5. Isprava br. II.
2) Pivevi, 0. c. Isprava br. III.
') Pivevi, 0. c. Isprava br. IV.

*) Pivevi, 0. c. Isprava br. V.
3*
— 36 —
vi'še iodoftevati. Stoiga se ne samo ne protive god. 1431. da se
stanovnici jednog sela, toje su bili iprisvojili neki Poljiani,
mogu sloboid'no povratiti na mletadko podaništvo/), nego se i
O'pet, ne&to na lijepe nagaaju sa Spljeanima poradi

'kasnije,
drugoga sela, oko kojega bilo spora. Povodom toiga spljetski je

knez Marko Maurocen^no u'pravio dne 4. veljae 1433. kaptolu
troigirskoni pismo, u ikoine ga moli da povjeruje sve omo, što
mU) izloži Toma Papali na njegovo ime*). Papali je usmeno
izložio kaptolu kako od više vremena postoji 'prepirka izmeu
Spljeta i Poljica iporadi granica, pa se sada obe strane žele
mirnim putem nagoditi. Mole stoga Spljeani kaptol, da bi
izvolio ne samo odaslati jednog svog lana kao svjeddka, nego
isastaviti od,liO'Snu ispravu, koju e
za veu sigurnost zapeatiti
svojim veim peatom. Kaptol je odaslao kanonika Bertana
Marikovia. Na naliju, O'bdržavanu 8. veljae kod sela Katii,
oiko kojega se vrtio spor, upitali su Spljeani Poljiane, da li je
to selo sa svima svojim meašima, koji se potanko navode, ipri-
padalo uvije'k i sada pripada Spljetu. Poljiani su odgovorili
jesno, (pa su tada oni stavili isti uipit na Spljeane,> koji takode
i
odgoivoriše da je tako, izjavljuj»ui istodobno, da tim ni najmanje

ne odstupaju od svojih prava, što ih imaju na posjede od mjesta
Kamena unaprijed*).
Premda su Spljeani, kako se vidi, još štošta zahtjevali od
Poljiana, nema ipak više spomena kakovu sporu izmeu njih,
što se, osim drugim iprilikama, ima ponešto pripisati odlunosti i
Frankapana, pošto je Sigizmund dne 6. travnja 1431. ponovno

bio potvrdio banu Nikoli ve otprije založene mu kotare*), a
poslije njegove smrti, dne 16. sijenja 1434. sinovima mu zalo- i
žene kotare i bansku ast*^). Nego iza Nelipieve smrti stane

prevrtljivi Sigizmund zahtijevati od Anža, da mn predade
ženinu baštinu, premda je naroitom poveljom bio dozvolio, da
Nelipieva jedinica može primiti za miraz cijelu oevu- državinu.
Kada Anž nije na to ipristao, Sigizmund ga u sijenju 1436. pro-
glasi buntovnikom naredi Matku Talovcu da ga silom svlada/
i
*) Pivevi, 0. c. Isprava br. VI.

*) Pivevi, 0. c. Isprava br. VIl.
•) Pivevi, o. c. Isprava br. VIII.
*) Kiai, Krki knezovi Frankapani. p. >M8.
») Klai, 0. c. p. 221.
— 37 —
pa mu za nagradu ipo'kloni sve što O'tme Anžu. Matko niije uspio
da svlada Anža, ali za to, poslije njegove smrti, prisili u sijenju
1437. njegovu udovicu, da mu preda svu baštinu, koju je noovla- -
šteno držao njezin muž 'kao kraljev odimetnik.
Braa Talovci od sada igraju važnu ulo'gu u 'kraljevstvu,
jer Sigizmund imenova Matka banom sve hrvatske kraljevine i
kruns/krm blagajnikom, Petra knezom cetinskim hrvats'ko-

i
dalmatinskim bainom, u kojoj ga asti, prema potrebi, zamije-

njivaše brat Frano, doim Ivan posta zapovjedinikom biograd-
skim priorom vranskim.
i
VII. Priznanje mletakog vrhovništva.
Dne 9. prosinca 1437. preminuo je Sigizmiund, a ve 18. istog
mjeseca velikaši iza^braše mu za nasljednika austrijskog voj-

vodu Albrehta, muža njegove jedinice Elizabete. Nego iza Al-
brehtove smrti dne 27. listopada 1439. nasta /pitanje ko da bude
kraljem. Neki pristajahu uz Albrehtovu udovicu Elizabetu, a
neki uz Vladislava, kralja ^poljskoga. Uza nj: pristajahu i braa
Talovci. Do'k su oni bili uipleteni u te razmirice, 'koje su po'tra-
jalesve do srpnja susljedne godine, bili su zanemarili svoju
banovinu. Kivni im neprijatelj Stjepan Vuki, koji' ve od
god. 1435. bijaše naslijedio svoga strica, vojvodu Sandalja Hra-
ni'a, iupotrebi tu zgodu,da im se osveti.
Skuivši najprij-e pod svoju vlast Neretvu, poe negdje
poetkom god. 1440. udarati na tvrdi Omiš. Kako se je pod-
i
sijedanje Omiša zateglo preko osam mjeseca^), a uto Matko i
Talovac strgao na ove ikrajeve, zatraži Vuki ipomoi u Mle-

talka, ali mu je zanijekaše s razloga što življahu u primirju s
krunom ugarskom-). Vuki je i bez te mletake pomoi odolio
Talovcima, pa im negdje u listopadu 1440. ne samo oteo Omiš,
nego su tom zgodom Poljica priznala njegovu vlasf ).
i
Šaljui Vladislav svoje ,poslanike u Mletke za utvrenje

dobrih odnošaja s njima, zamioli ih usput da bi pružili pomoi
Matku Talovcu, da uzmoigne preoteti Omiš, ali je Mleani za-
*) Listine. IX. p. 232.

") Listine. IX. p. 122—3.
3) Listine. IX. p. 181 i 179-80; Ljubi, Ogledalo. II. p. 43.
— 38 —
nijekaše i iijemii 17. prosinca 'pod izli'koiiii, da su ve otprije
obeali Vukru nepristranost, nu da mu ipak poikažu svoju

sklonost i ko-liko ga cijene, do^zvoljavaju mu da iz Mletalkn
nabavi okružja i drugih ratnih ipotrepština, ali tajaio i oprezno
poradi obeane nepristranosti^). Mleani su se samo prividno
iskazivah skloni Tal'o'vcima, nazrijevajui u njinia mone
ali
'Protivnike za svoje osvajalake svrhe u Dalmaciji Hrvatskoj, i
nijesu nerado gledah kako im Vu^koi otimlje zemlje krši mo, i
pa otole i ono njihovo nastojanje da se drže u dobre s jednim i
i s drugim. Nu bezobzirni vojvoda doe brzO' u sukob s Mle- i
cima prova'livši u njihove posjede u Zeti. Toga se radi Mleani

10. svibnja 1443. obrate sultanu, da on uinio neka se Vuki,
bi
kao njegov podanik, kani tih novotarija *), nu kao da su se nadali

maloj pomoi otole, a ne uzdajui se da bi mu se ni sami mogH
tu sa uspjehom oprijeti, nareuju 17. istog svibnja svome moro-
vodi da utanai s njim mir, ili ako mu to ne bi pošlo za rukom,
neka tada sporazumno sa knezovima spljetskim trogirskim i
navali na Neretvu, Omiš druga Vu'kieva mjesta, što su pri

i
moru, 1 predobije ih za Mletke ^), tpa su mu taj na'lo.g ponovili

opet 31. istog svibnja, nad odajui neka bi to odmah uinio
koristei se zgodnim asom, dok je sada Vuki zabavljen u
Bosni, kako ih je izvijestio knez kotorski*). Tim neprilikama
Vukievim htjede se okoristiti Matko Talovac te, mislei da i
bile iskrene izjave Mleana o nji'hovu prijateljstvu, zamoli ih,

da bi se združili s njim protiv Vukia, ali ga 12. srpnja odbiše,
ispriavajui se da su s Vukiem u pregovorima o miru, pa
da stoga ne bi bilo pošteno sklapati protiv njega savez prije
nego se vidi kako e
svršiti ti pregovori^).
Ne uspjevši zapodjenuti pregovori o miru s Vukiem, mle-
taki morovoda poe navaljivati na njegove primorske posjede
te sikui ipod mletaku vlast Ncretvu' i poljioko prhnorje txl
Zmovnice do Cetine'), što je bilo povodom, da se i Omiš predao
Listine. IX. p. p. 133—4.

«) Listine. IX. p. 170.
«) Listine. IX. p. 170-2.
«) Listine. IX. p. 174—5.
») Listine. IX. p. 176.
«) To se oito razabire iz svih odnosnih isprava, gdje se postojauv)
tvrdi, da su Mleani istrk'li Poljica u uim ratu iz ruku vojvode Vukia.
ali da se to ne smije uzeti strouo za cijela ruljica. nego samo za Jedan
— 39 —
dne 17. sijenja 1444 0- Poljiani su sada bili na muci. Do sada
su bili samo susjedi Mleana, a eto im sada uljezli u i kuu, pa
se moralo misliti, što se uini za spas domovine. Iz oskudnih
da
onodobnih vijesti jedino se to sa stalnošu dade zakljuiti, da" su
se porodile dvije stranke. Jedna, koja bila za to da i Poljiani
svojevoljno priznadu mletako vrho^vništvo, doim se druga
tome protivila. Na glavi prvoj kao da je bio Matij Dražojevi^),
a drugoj Mihovio Novii'). Da nije uzmanjkalo ni ^prijetnja i
micenja sa strane Mleana, cijenim da nije treba ni spominjati*).

Sve je to doprinijelo da je nadvladala stranka Dražojevieva,
•pa Poljiani svojevoljno sklonili pod mletako vrhovni-
su se i
štvo. U tu svrhu prikazaše se dne 29. sijenja 1444. kod spljet-

sko'g kneza Krsta Marcello poljiki odaslanici Radoš Petrovi
i Ivan Grguri koji, na ime (poljike opine, sklapaju ugovor,
kojim se Po'ljiani stavljaju pod mletako vrhovništvo. lanci
ugovora, uz neznatne promjene, bili su potvreni dne 3. ožujka
i od dužda Frana Foscari ^).
Razumljivo je samo po sebi, da je to prisvojenje imalo naii
na opreke sa strane Talovaca. I doista Frano Talovac, koji se
tada baš bio vratio s istoka s vojne ipro-tiv Turaka, prosvje-
dovao je protiv toga, pa mu Mleani 2. veljae upravljaju pismo,
u kojem mu se raduju na srenu povratku uvjeravaju ga o i
svom iskrenom prijateljstvu želji da u miru skladu

i i žive s njim
injegovom braom, kao svojim dobrim prijateljima i susjedima.
Budui pak doznali da se srdi, što su se oni umiješali u stvari
Omiša i malo se tomu ude jer, vele, ako se stvar
Poljica, ne
dobro prosudi, nema nikakova razloga da se na to srdi, pošto
su oni od više godina u oitu ratu s Vukiem, koji je prvi
navalio na ta mjesta posvojio ih. Kad su stoga bili prisiljeni
i
njihov dio to baš oni pri moru, jasno je ve po tom, što tada ne bi moglo
i
bitigovora o svojevoljnoj predaji, a još se jasnije vidi iz okolnosti, što

Mleani to primorje, pri svojevoljnoj predaji Poljiana, opet im povraaju
pod imenom darovštine.
*) Bullettino. IV. (1881.) p. 36.
2) Listine. IX. p. 239.
») Listine. IX. p. 238.
*) Sr. Ljubi, Ogledalo. II. p. 46; Erber, Annuario dalmatico.
Anno II. Žara 1885. p. 224.
') Erber, Annuario dalmatico. Anno III. Žara 1886. p. 55— 7; Štampa
de' Poglizzani al laudo. p. 3—5.
— 40 —
da se brane, takode slobodno da navaljuju na svog
bilo im je i<
neprijatelja. Ako je dakle knez spljetski primio -pod mletaoko

vrhovništvo Poljica i Omiš, imao je na to potpuno pravo, jer ih
se u oitu ratu istrglo iz ruiku Vukoia.
mktakoig neprijatelja
Stojei tako stvari, njihovo (ponašanje ne može biti nikomu za-

zorno, pa se uzidaju da e
tako stvar shvatiti sam kralj', mole i
za to njega da se primiri i bude zado vOljan s tim novim sta-

i
njem stvari 0- Nego kao da su \ sami uvidjeli svoju drskost, pak

dne 8. veljae raspravljaju u senatu da Ti je ipametno takim
postupanjem stvarati sebi neprilika kod krune uigarske. Bilo ie
stoga predloženo da se zakljui, neka so ipiše knezu spljetskom
da se ne miješa u stvari Omiša Poljica, koje je zauzeo bezi
njihova znanja, pa da se to dojavi banu Franu Talovcui, ali na i
prijedlog Marka Maurocenno, odgodila se je ipak za tren svaka

odluka u tom pitanju*)- Je li uto stigla kakova po^ruka sa strane
Frana Talovca, nije po'znato, ali ve 11. veljae šalju mu Mle-
ani pismo, u kome se ispriavaju poradi iprvoga svoga pisma i
i poradi svoga umiješavanja u Poljica i Omiš. Jer, vele, mislili
su da pravom mogli zauzeti reena mjesta, istrgavši ih u oitu

ratu iz ruku svoga neprijatelja, nu pošto su se kasnije bolje
obavijestili doznali, da ih i cn svojata za se i na nje, kao
i
hrvatski ban, ima pravo, javljaju mu da su pisah svome knezu

u Spljetu, da se više ne prti u Omiš Poljica, koja bijaše zauzeo i
bez njihova znanja. Napokon ga mole, da bi izvolio poslati u

Mletke svoje poslanike, s kojima e
urediti stvar, pošto ne žele
prisvajati niijih imanja, a najmanje pak njegovih, s kojim žele
živjeti u prijateljstvu dobru susjedstvu''). Nu to je bila samo
i
igra, da se za tren primiri bana, da ne bi poduzeo kakovih

koraka za preosvojenje reenih mjesta, koja oni ne namjera-
vahu više pustiti iz svojih ruku, pa im, kako spomenuto, dukalom
3. ožujka potvrdiše sve njihove povlasti i obiaje, a dne
6. ožujka nalažu Ivanu de Reguardatis, koji hodio u Budim
je
kao poslanik kralju ugarskomu, kako e ih braniti pred kraljean
u sluaju da bi juila rije o Poljicima i Omišu. U tom mu jh.^
naiHitku, izniedu ostalo<ga, kaže i to, ako bi pala rije o Polji-

cima i Omišu, priinit e se kao da za to nema potrebnih uputa.
') Listine. IX. p 179 80.

") Listine. IX. p. 180 I.
*) Listine. IX. p. 181 2.

— 41 —
pa stoga da nije da je pri^ svom odlasku iz
ovlašten govoriti, ali
Mletaka uo, -kako ih je knez mletaki u Spljetu primio u mle-

tako vrhovništvo, istrgavši ih iz ruku Stjepana Vukia,
s -kojim su Mleani od više godina u ratu, pa stoga da je to
mogao pravom uiniti. Napomenut
i još, ali uvijek kao da e
govori sam od sebe bez ovlaštenja, kako je ta'koe još uo,
i
da ta mjesta svojata i kralj bosanski, pa, kako se vidi, stvar

nije jasna ija su. Bude li potreba zamolit e i papina legata
kardinala Juliana Cesarini, velikog mletakog prijatelja, da mu
i on bude pri ruci u toj stvari. Poslanik se je, prema iprimljenom
naputku, imao takoe sastati i s Matkom Talovcem bratom i
mu Franom, a'ko bi se nalazili u Budimu, i lijepo ih pozdraviti

na ime opine, koja im se nudi za sve njihove potrebe, ali sam
nije smio spominjati pitanja Omiša Poljica, a alko bi oni na to i
svrnuli razgovor, tada im je imao odgovoriti onako kao i
kralju^).
Braa se Talovci nijesu zadovoljili tim lijepim izjavama

lukavih Matko O'tpravio u tom poslu svgga posla-
Mleana, pa je
nika, koji se je našao u Mlecima u isto vrijeme sa poslanikom
bosanskoga kralja, koji je takode svojatao za se Omiš Poljica. i
Sinjorija je obojici odgovorila 15. svibnja svojim obrajnim

doskoicama*), koje nijesu zadovoljile brae Talovaca, pa je
ban Petar stao na razne naine muiti Poljiane, pae im se i
ratom groziti. To je ponukalo Mleane da mu pošalju poslanika,
koji e mu kako oni žele^ živjeti u miru sa kraljem ugar-
izjaviti
skim, a on hoe da ta] mir naruši svojim neprijaznim postupa-
njem sa Poljicima, a nema nikakova pravog razloga da opravda
to svoje ponašanje. Jer, ako su odluili zadržati u svojoj vlasti
Poljica, to ine punim pravom, pošto ih istrgli u oitu ratu iz
ruku bosanskog vojvode Vukia, koji nije samo neprijatelj mle-
taki, nego i banov kraljev. Opomenut i ga zato da pusti u e
miru Poljiane da ih ni najmanje ne smeta. Ustraje li ipak
i
u svojoj namjeri da im dosauje, izjavit mu da jej njihova e

namjera braniti ih štititi, pa se je za to morao sastati s mle-
i
i
takim morovodom u Jadranskom Moru narediti mu da i
pošalje pod Spljet jednu galiju na obranu Poljica protiv Petrovih

napadaja 3).
») Listine. IX. p. 185-6.

') Listine. IX. p. 193.
») Listine. IX. p. 207-8.
— 42 —
Kako doba Vladislav spremao^ na rat s Turcima te
se u ta
mu stalo mnogo do toga da se drži u dobre s Mlecima, tako su
se braa Talovci, a;ko preko volje, morali (primiriti. Zajam-
i i
ivši tako Mleci svoj novi posjed od brae Talovaca kralja i
Vladislava, ipostaraše se da ga obezbijede s druge strane. U tu i
svrhu s'kloipiše dne 23. kolovoza 1445. mir sa Stjepanom Vuk- i
iem, ikoji, izmeu ostaloga, oprašta im sve uvrjede i nepravde

uinjene za posljednog rata, kao ta'kode pušta im> da mirno
posjeduju sva oivd mjesta, koja mu u istom ratu bijahu oteli, i
k tome obeale, da e
on njegovi nasljednici s njima živjeti u i
trajnom miru i da e
biti prijatelj svih njrho'vih prijatdja, a ne-
prijatelj njihovih neprjatelja').
POGLAVLJE IL
Poljica za raznih vrhovništva.
\, Prvo mletako vrhovništvo.

(L U V j e t i j) r e d a j e.) Iza smrti Albrehtove dne 27. li-
stopada kako napomenuto, nastale su uope teške prili'ke

1439.,
u kraljevstvu, a još teže na ovim (krajevhna. Mleani su ve
ottprije, osim drugoga, imah u svojoj vlasti gradove Trogir i
Spljet i otoik Bra. Dok su braa Talovci biH upleteni u na-

sljedne borbe u Ugarskoj, njihov kivni neprijatelj Stjepan Vuk-
i zadobi pod svoju vlast Krajhui, Omiš i Poljica. Nu bez-
obzirni vojvoda doe brzo u sukob s Mleanima poradi Zete,
pa sada oni da mu se osvete, udare na te njegove posjede. Pre-
davši se Omiš dne
sijena 1444., a budui 17. Mleani zaposjeli
i poljiko primorje od Žrnovnice do Cetine, našli sai se Pi^
Ijiani u najveoj stisci, pa su oni, kako ve i izloženo, dne 29.
sijenja .^klopili s rnletakhn »knezom u Spljetu Krstom Marcello
ugovor, kojim svojevoljno priznaju mletako vrhovništvo.
Tim ugovorom bile su hn |K>tvrdone sve dotada iiživane
povlasti i zajamena nutarnja samouprava, ali su se za to mo-
rali obvezati, da e
za svog kneza birati jednog spljetskog ple-
mia, i da e u vrijeme potrebe rattovati \\7 Mletke^ n svom tnv
'), Listine. IX. p. 228.

— 43 —
šku na onom prostoru, što se stere od Neretve do Krke, te od
mora do Livna, a kada bi morali prei preko tih granica da e
ratovati o mletakom trošku, a uvijek e od ratnog plijena dvije
tretine pripasti njima, a trea Mleanima.
Kako su Mleani, za vrijeme rata s Vukiem, bili zapo-
poljiko primorje od Žrnovnice do Cetine, sada im ga pod
sjeli
imenom darovštine povratiše, osim malog dijela od Žrnovnice

do B e i 1 pe
i^), neka bi tako ostale u njihovim rukama so-
lane oko reene rjeice. Da ih nekako i za to odštete, obdariše

ne'ke poglavitije Poljiane s godišnjinama, a cijelu opinu sa
trima kuama u Spljetu i sa develtinaest komada zemlje po
spljetskom polju"), pa im dapae ostaviše i šesnaest solana na
lijevoj obali rjeice, ali samo za domae potrebe^).
S jaim neprijateljem u kui, da spasu što se spasiti dalo,
Poljiani ne samo priznaše njegovo vrhovništvo, nego se da-
pae pokoriše nekim neugodnim uvjetima, ali za to netom se
i
ponešto snašli u novom položaju, prva im briga bila da što bolje

obezbijede svoju nutarnju samioupravu. Za to šalju svoje eše
poslanike u Mletke, bilo da ishode izrijenu potvrdu za jedan
ih drugi svoj stari hrvatski obiaj, bilo da se odbrane od presi-
zanja mletakih predstavnika u Spljetu Omišu, od zadirki- i i
vanja hrvatskog bana drugih sumedašnika, ili da ishode po-

i
vratak u domovinu jednom ili drugom plemiu, koji se iz nje

bio odaleio, jer ne bio za tt(o da se prizna mletako vrhov-
ništvo^).
(2. St j e p a n Vuk
.) Dok su Poljiani tako nastojali i
kako bi što bolje obezbijedili svoju nutarnju samoupravu, pa se

ve jednom nauživali blagodati mira, poeli se opet oko njih
gomilati oblaci. Dne 23. kolovoza 1445. utanaio se je bio
tra-
jan mir izmeu Vukia Mletaka. Vuki je tim mirom ustlu-
i
pio Mleanima sva mjesta, koja mu za vrijeme rata bili oteli'),

nego se kasnije pokajao toga koraka, pa stao nastojati oko njih,
da bi mu povratiH Omiš Poljica, ali mu oni dne i
17. travnja
1450. odgovoriše, da se oni drže i da e se tano držati uvjeta
') Sr. Pivevi, Supplemento al Bullettino di archeologia e storia

dalmata. a. 1908. n. 3—5. p. 21. nota 2.
'') iz jedne stare bilješke kod pisca.
') Erber, Annuario dalmatico. Anno terzo. Žara 1886. p. 55—57.
*) Sr. Listine. IX. p. 229-231, 236—239, 287-289, 292, 416-417
5) Listine. IX. 228.
— 44 —
mira, koj^ su s njim sklopili pOkle su se reena mjesta bila ve
svojevoljno sklonila pod njihovo okrilje'). Uto nastali teški
dani po Vukia. Prot njega se podiže sva sila njegovih ne-

prijatelja, dapae odbjegoše ga i žena mu Jelena sin Vladislav, i
pa se skloniše u Dubrovnik. Htio je da se osveti svojim ne-

prijateljima da opere sramotu, što mu je nani žena pobjegavši
i
od njega, pa sâde sakupljati vojsku. Ne osjeajui se ipak do-

sta jakim, otpravi opet poslanike u Mletke, da ih zamoli neka
i
stupe s njim u savez. Za tu pripomo on im nudi Dubrovnik,

kad ga osvoje, a oni bi njemu imali ustupiti Poijica i Omiš 1
dvjesta tisua dukata poklada dubrovakih. Kako se Mle-

iz
anima bilo bojati i u samoj Italiji sukoba sa Florentincima i
Milanezima, odgovoriše mu 11. ožujka 1452., da se sada u ova-

kim prilikama, ne mogu baviti tim pitanjem, dok ne nastupe
bolja i zgodnija vremena *).
Za pregovora navale na Vukia njegovi neprijatelji, pa

tih
bojegi se da bi mu Dubrovani mogli oteti Neretvu i Krajinu,
ponudi ih Mlecima, a u isto vrijeme sami ti krajevi poslaše u i
Mletke kneza Radoša iz Poljica jednog spljetskog plemia, i
kao svoje poslanike s molbom da bi ih primili pod svoje

okrilje. Na što oni 9. svibnja narediše svome knezu u i
Spljetu, da primi na mletaku vjernost Krajinu Neretvu, i i
koje se same nude^). Uto se Vuki izmirio sa svojim nepri-

došao nasuprot u sukob sa Mleanima. Kralj bo-
jateljima, a
sanski Toma Ostoji, pod izlikom da odbrani maloljetne si-
nove hrvatskoga bana Petra Talovca od kneza celjskoga, na-
stojaše prisvojiti za se jedan dio Taloveve baštine. Za tim
je težio i Vuki,
pa ga Ostoji 3. lipnja 14vS6, optuži u Mle-
cima, da u savezu sa svojim roakom knezom celjskim namje-
rava prisvojiti za se svu Talovevu banovinu pa onda uda-
riti na mletake posjede *). Mleani su mu povjerovali, jer
i
meduto Vukievi podanici Radobiljani stali nanositi šteta

Poljianima.* Za to mu
poruiše neka se
14. ožujka 1457.
uope kani uznemirivanja mletakih podanika, a napose da
ne dira u Poljiane, kojima su Radobiljani uinili više kvara*).
») Listine. IX. 345-3 46.

>) Listine. IX. 411-412.
') Listine IX. 415 416.
*) Listine. X.-89.
*) Listine. X. 105.
— 45 —
Vuki je malo hajao za tu poruku, pa je sagradio i jednu tvr-
avu napram Poljicima, a ve poeo smišlijati kako da baci
preko Cetine i most, neka uzmogne lašnje provaliti u Poljica.
Obaviješteni o tom od svog kneza u Spljetu
i od Poljiana, i
Mleani mu u srpnju poslaše naroitog poslanika, koji bi ga

odvratio od tih novotarija^). Ovoga puta kao da se zastrašio,
pa on posla svoje poslanike, koji bi izložili Mleanima kako
i
stvar uistinu stoj:. On im po njima porui, kako su njegovi

neprijatelji nagovorili kralja Ostojia neka bi na njegovu ze-
mljištu u Radobilji sagradio tvravu tako obladao svom i
njegovom državinom, a pošto je on pretekao kralja prije i
njega sagradio tvrdu na svoju obranu, ti isti njegovi neprija-

telji pooše u Spljet tu svega svašta nalagaše na nj mle-
i i
takom knezu, kao da je on sagradio tu tvravu a sada na-

mjerava graditi most, da uzmogne lašnje zaratiti na Mleane.
i
Nu od svega toga nije istina ništa, jer on želi živjeti uvijek u

miru s Mlecima, a pa taj mu je most suvišan za tu svrhu, i
ier, ljeti uvijek a zimi, ako samo ne kiši, na Cetini ima do-
i
sta gazova, preko kojih bi mogao prei na mletako zemljište

i bez mosta. To dobro zna i njihov knez u Spljetu, ali mu je
on teški neprijatelj, koji ne samo sluša njegove klevetnike
nego ih još štiti. Tim Vukievim poslanicima odgovorili su
i
Mleani 15. listopada, da oni žele živjeti u miru sa Vukiem, i
ali kako mnogo drže do tvre mosta, što ga namjerava gra- i
diti, da su mu poslali naroitog poslanika, koji mu potanko e

izložiti njihovo mišljenje u tom pitanju"). 1 Vuki kao da je
udovoljio mletakim željama, jer nema više spomena o tom
sporu.
(3. Kralj Matijaš i prve turske provale.)
Uto je kralj Matijaš Korvin imenovao hrvatsko-dalmatinskim
banom Pavla Spirania. Prispjevši on u svoju banovinu ne-
gdje poetkom godine 1460., stade svim silama nastojati oko
toga kako bi pridigao propalu bansku vlast povratio Hrvat- i
skoj sve one gradove kotare, koji su joj jedno pripadali, pa

i
tako doe u sukob ne samo sa sinovima bivših hrvatskih ba-

nova brae Petra Frana Talovaca, nego i sa Mleanima i i
sa bosanskim kraljem sa vojvodom Stjepanom Vukiem. i
Stoga dne 23. ožujka 1461. pišu Mleani svome poslaniku na

1) Listine. X. 109.
») Listine. X. 122—123.
— 46 —
ugarskom dvoru, neka bi sklonio kralja da naredi Spiraniu,
da se okani tih da živi u iniru s mletakim poda-
novotarija i
nicima^). Spirani je pored svega toga slijedio dalje u iz- i
vaanju svojih namjera, pa je tako poeo dosaivati Polji- i
anima*), ega su radi Mleani 23. lipnja naredili svojim

knezovima u Šibeniku, Trogiru i Spljetu neka se sporazume
s Poljianima, pa neka se svi skupa opru banu, koyi ne sluša
naredaba svoga kralja od kada je došao u svoju banovinu
i
nikad ne prestaje dosaivati mletakim podanicima

Spirani je sada doista pustio u miru Poljiane, jer se
^
prot njega složili još bosanski kralj Stjepan Tomaševi voj-
i i
voda Vuki*)» ali te nesrene razmirice olakotile Turcima

zauzee Bosne, pa eto nove nevolje za ove krajeve. Na nji-
hovu obranu podiže se sada banovac Pavao.Tar koji, slijedei

u svemu stope Spiranieve, moraše ratovati protiv Turaka i
i protiv Mletaka, pa tako ne štedio pod ni Poljiana, koji bili
mletakim vrhovništvom. Za to se neki poljiki knez Radoš,

po svoj prilici Ivaniševi, sin Ivana Krstia, nudi Mlecima
da e sastaviti etu od hiljadu vojnika, kojom se staviti na e
njihovo raspoloženje a na obranu svoga zaviaja protiv hrvat-
skog bana. Mleani su 17. svibnja 1470. primili njegovu po- i
nudu^), ali nam dalje o toj Radoševoj eti nije ništa poznato.
Uto su uestale turske provale iz Bosne, pri kojima su stra-
dala i Poljica. Pne 4. listopada 1471. mole braki poslanici
Mleane, da bi ih oslobodili teškog nameta uzdržavanja jedne
galije, a to s razloga što su stanovnici otoka siromašni
i što i
su Turci na vratima, pa treba da svakim trenom priskoe u

pomo Spljeanima Poljianima Omišanima, nu upravo
i i i
stoga što moraju uzdržavati reenu galiju, na koju se silimice

stavlja cvijet mladosti, nijesu u stanju da njima pomažu, ni da
sebe obrane, pa tako Turci dnevice plijene onaj jadni otok«).
Te este turske provale prisiliše napokon samog Tara i
da se izmiri sa Mlecima, koji nui stoga u sijenju 1472. daro-
«) Listine. X. 169.
«) Listine. X. 190.
») Listine. X. 177-178.
*) Listine. X. 190.
») Lago, Memorie suita Dalmazia. Vol. I. p. 435.
«) Ciccarelli, Osservuzioni sulC isola lietta Brazza e sopra gaeito
nobiltu. Venezia 1802. p. 428.
— 47 —
vaše i hrane i bojnih sprava^), ali ne primajui pomoi od
kralja Matijaša, nije bio u stanjuda odoli Turcima, koji su
sve eše provaljivali s mora. Pri tim su provalama trpjeli
osobito mletaki posjedi, što je stavilo u sumnju Mleane, da
se sve to zbiva dogovorno sa Tarom, pa mu ne samo poeše
raditi o glavi, nego još nagovoriše poljikog plemia Žarka
Dražojevia, da mu otme KHs. I Žarko ga se doista pomou
mletakog kneza u Spljetu, negdje u ožujku doepao, ali ga i
ne izruio Mleanima kako su se nadali^), pa je nešto kasnije

poginuo Tar u jednoj svai što, pri nekom dogovoru, nastala
i
izmeu njega i spljetskog kneza.

Dok se sve to zbivalo, šuljali su se i Matijaševi izaslanici
izmeu mletakih podanika mamei ih pod njegovu vlast 3),
i tako mu nekako uspjelo privui na svoju stranu Polji-
ane, pa sada njihovom pomoi htjede se domoi, Spljeta i
i Omiša. Stoga neka su zadarski upravitelji ve otprije

i
bili obavijestili mletakog kneza u Spljetu, da dobro pazi na
Spljet Omiš, jer se stvorila neka urota protiv tih mjesta,

i
Vijee mu Desetorice ponovno 22. ožujka 1473. piše o istoj

stvari. U tom mu se pismu javlja kako su Ivan Oregori, te
ujak Žarka Dražojevia knez Radoš stric mu Matij Dražoje- i
vi još jedan etvrti, kojega ime nije poznato, skovali urotu

i
da zauzmu Spljet Omiš da njega ubiju. Njih etvorica

i i
Imala bi ui u Spljet sa jedno stotinjak Poljiana, koji bi došli

u omanjim skupinama, pa bi tada svi skupa nasrnuli na grad-
ska vrata primili u grad ovei broj pješaka, koji bi stali
i
spremni u zasjedi izvan grada. Za to mu se nalaže da dobro

pazi na njih, ako bi došli u grad, ali da o stvari ni s kim ne
govori, niti poduzme kakova koraka, kojim bi se mogao
odati, nego e
na gradskim vratima podvostruiti stražu, pa
e initi da svaki Poljianin Klišanin, kad doe u grad, ostavi
i
kod nje svoje oružje, koje mu se povratiti tek onda kade

se iz grada povrati svojoj kui. Obavijestit o stvari omiš- e i
kog kaštelana oštro mu narediti, da se ni on ni vojnici ne

i
smiju, ni po danu ni po noi, odaleiti iz tvrave, za da se

zbog njihove nepažnje ne bi dogodilo koje zlo. U sluaju da bi
Ljubi, Ogledalo. II. 71,

') Ljubi, 0. c. p. 71.
') Laman sky, Secrets d'Etat de Venise. Saint-Petersbourg 1884.
p. 180—183.
- 48 —
novi ban htio doi u Si)ljet, ne smije ga se primiti u grad nego
samo Napokon je bilo nareeno
sa deset osoba pratnje. i
upraviteljima u Zadru da budnim okom prate sve što se do-

gaa na ovim krajevima, te o svemu s dana na dan izvijeste
isto Vijee Desetorice ')•
Kada je spljetski knez Nikola Michiel 21. svibnja javio
i
Vijeu Desetorice svoju sumnju u vjernost Ivana Petrovia

(Ivaniševia ^), a ono mu na
novih na- 31. istog svibnja dalo
putaka^), on se dao na lov poljikih zavjerenika, pa se nekih i
doepao te ih zajedno sa onim ugarskim podanicima, koje

knao u rukama još od usmrenja banovca Tara, za veu si-
gurnost otpravio u Mletke. Za osloboenje svojih podanika
zauzeo se je bio sam Matijaš, ali bezuspješno*), pa je stoga
opet kasnije i ban Damnjan Horvat poslao poslanika u Mletke,
da bi ishodio osloboenje jednih drugih. U Vijeu Deseto-
i i
rice pretresalo se je o stvari pa se postavio dne 16. lipnja

prijedlog da se odgovori banovu poslaniku, da bi oni rado na
to pristali, kako su to prije rekli i kraljevu poslaniku, samo
kad bi u koristi kršanske stvari mogli to uiniti. Jer, kažu,
da im stiglo teških tužaba na njih kao one koji su uzronici,
da su mnogi kršani dopali turskog ropstva. Želei ipak ugo-
diti injemu kralju, a u nadi da
i po tom izmeu njih mle- e i
takih gradova zavladati dobro susjedstvo, oni su spremni

pustiti ih na slobodu, ako im se samo dovoljno zajami, da
Pavao Gregori dvojica druga najpogibeljnija ne
i više e
nanijeti ikakova zla mletakim podanicima ni sami po sebi ni
po drugima. Nego taj prijedlog nije prodr'o, pa se je zaklju-
ilo da se pusti na slobodu samo šest od zasužnjenih, ali
sedmi, Pavao Gregori kao najpogibeljniji, da se nadalje i
zadrži, a to se opravda radi njegove pogibeljnosti ^)*
Taj pokret u prilog Matijašu, što se bio razmahao ne samo

u Poljicima n.ego po ostalim mletakim mjestima, mora da
i
je bio jako ozbiljan, jer je Vijee Desetorice dne 16. kolovoza

odluilo izaslati posebnog odaslanika da razvidi što se to i
zgaa po Dalmaciji, a napose u Spljotu, Omišu Poljicima, i i
*) Laniansky, o. c. p. 182—183.
') Lamansky, o. c. p. 184.
•) Lamansky, o. c. p. 28.
M LaiTiansky, o. c. p. \M l^S
») Laniaiisky, o. c. p. 185.
— 49 —
da poduzme sve potrebne korake, da se stvar sreno svrši,
pa je odmah u istoj sjednici bio izabran Jakov Marcello 0- U
naputku, što ga se izdalo istog dana, nalaže mu se da se
mu
odmah stavi na put, pa e
stigavši u Zadar, sastati se u e-
tiri oka s onim upraviteljima potanko se obavijestiti o za-
i
vjerama, što se snuju po mletakim mjestima Dalmacije, a

osobito u Spljetu, Poljicima Omišu. Otole poi u Spljet,
i e
gdje e
se takoe sastati s onim knezom, ije se obavijesti
uroti na vlas slažu sa onima zadarskih urravitelja, te se e i
s njim porazgovoriti o stvari, pa onda obojica suglasno e i
skladno postupati, da saznadu zgoljnu istinu o prisezi vjerno-

sti, što se kaže, da su je položili Poljiani kralju Matijašu.
Doznavši što je u stvari, upotrebit sva mogua sredstva e i
da iskorijeni svaku klicu nevjerstva da ih opet privede na i
vjernost. Iz Spljeta e
poi u Omiš, gdje takode poduzeti e
sve one mjere, koje mu se uine potrebnim za obranu grada.
U sluaju da bi suglasno s knezom spljetskim, našao shodnim
odaleiti jednu ili drugu osobu iz Spljeta ili Poljica dovesti i
iie sa sobom u Mletke, to e uiniti što opreznije mogue. Na

svom povratku, kaže mu se napokon, svrnue sve se i u
ostale mletake gradove po Dalmaciji propitati se kod do- i
tinih upravitelja o svim njihovim potrebama, pa kada e

stigne u Mletke, o svom djelovanju potanko izvijestiti Vijee
Desetorice^).
Jakov Marcello kao da se je zadržao na ovim krajevima
sve do pod konac svibnja susljedne godine 1474.^), ali na ža-
lost nije poznat njegov izvještaj, koji bi nas potanje uputio u
stvar. Svakako nema sumnje, da mu je pošlo za rukom ugu-
šiti zavjeru kao uope po Dalmaciji, tako napose u Poljicima, i
i ako je ostao još po koji nezadovoljnik *). Uto su, nešto

*) Lamansky, o. c. p. 185.
2) Lamansky, o. c. p. 185—186.
*) Lamansky, o. c. p. 187, 188—189. — I ti nezadovoljnici kao da
nijesu mirovali ni unaprijed, pa tako god. 1480. nalazi se jedno poljiko
poslanstvo u Budimu, gdje im kralj Matijaš dne 25. srpnja izdaje povelju,
kojom obdaruje neke poljike plemie potvruje sve stare poljike po-
i
vlasti, uz zahtjev da Poljiani ponovno prisegnu mu vjernost to mu se i
dojavi posebnim pismom. (Vjesnik hrv.-slav -dalmatinskog zemaljskog arkiva-

<jod. XVI. Zagreb 1914. p. 40—44.)
Sve to nije imalo nikakovih posljedica, jer su Poljiani nadalje i
ostali pod mletakim vrhovništvom, ali iz oskudnih onodobnih vijesti nije

4
— 50 —
kasnije, naime dne 25. sijenja 1479. Mleani sklopili mir sa
sultanom, pa su ih Poljiani zamolili, da bi se njih zauzelo i
u nj, dne 1. lipnja bi im odgovoreno, da

i ne samo pisati e
knezu spljetskomu da se zauzme za njih kod pontskoga voj-
vode, koji je pobirao carev hara, neka pusti Poljiane u
miru prijateljski s njima postupa, nego da
i takode na- e
rediti svome poslaniku, koji
i domala poi u Carigrad, da e
se on za njih zauzme kod sultana ^).
i održali su tano rije, I
jer su ne samo naredili knezu spljetskom da se zauzme za

Poljiane kod pontskog vojvode *) da njihovim obdareni- i
cima redovito isplauje udijeljene im opskrbe da uzmognu

doskoiti svojim potrebama da radije ustraju u mletakoj i
vjernosti^), nego su se takode zauzeli za njih kod sultana, i
koji je stoga 12. sijenja 1481. naredio sandžaku hercegova-

kom da ima pustiti u miru Poljica sela Rogoznicu Kuie, i i
i da im nema niti initi kakova kvara, niti što od njih tražiti,

jer je doznao da pripadaju Mlecima, s kojima je utanaen mir*).
U nastavku etovanja sa Matijašem, nijesu uvijek Turci
štedjeli ni mletakih posjeda na ovim krajevima. Premda su
u to doba mletake blagajne po dalmatinskim gradovima bile
jako prazne, pa od više vremena ni poljiki obdarenici ne pri-
mali svojih opskrba, ni spljetski vojnici svojih plaa ^), nijesu
za to Mleani uzmanjkali da pomažu, koliko mogli. su samo
Hrvate u tim borbama, a to poradi svojih dalmatinskih po-
sjeda, ako su to inili potajno, da ne bi narušili sklopljenog
i
mira. Jedinu iznimku uinili su za Poljiane, pa je stoga

23. listopada 1493. bilo nareeno spljetskom knezu, da se ne bi
usudio pomagati javno nikoga drugoga osim jedinih PoljianaM.
(4. Ivaniš Nenadi i daljne turske provale.)
Mir, sklopljen dne 25. sijenja 1479., nije se narušio sve do
godine 1499., pa je tada i bosanski paša provalio u Dalmaciju
mogue objasniti ni kako ni za što došlo do toga poslanstva, ni za što sve

ostalo bez uspjeha.
') Supplemento al Bullettino di archeologia e storia dalmata. a. 1S90.
n. 2. p. 5.
^) Ibidem, p. 4.
') Ibidem, p. 5.
•) Pi ve vi. 0. c. p. 27.
») Lamansky. o. c. p. 6U7, nota 1.
•) Ljubi, Ogledalo. 11. 86-87.

— 51 —
i skuio pod svoju Makarsku i sve makarsko pri-
vlast grad
morje ili Krajinu, ali nije uspio da zauzme tvrdi Omiš^). i
Predviajui Poljiani kaki im se crni dani spremaju uz novog

susjeda, dogovorno sa spljetskim knezom podižu Krajinu opet i
je privode pod Mletke, koji im dne 1 listopada 1499. potvr- ,
diše stare povlasti udijeliše neku neznatnu pripomo ^); pa

i
stoga ni otole nikakve koristi Poljianima, jer ve svrhom

sijenja ili prvih dana veljae susljedne godine 1500. prešavši
turske ete preko Cetine prodrijevši u Poljica, zarobiše do
i
150 ljudi 3). Na sto im Mleani, zabrinuti za Spljet, poslaše u

rujnu nešto hrane i sulica, da bi se uspješnije opirali Tur-
cima *).
Uto je poetkom prosinca došao u Hercegovinu za san-

džaka neki Mehmedbeg, koji je imao u Poljicima roaka jer i
sam otole rodom, pa je spljetski knez Petar Trevisan poruio

Poljianima, da niko od njih pod zapelom nevjerstva ne smije
poi k njemu. Nu Mehmed je pisao Marijanu Gregoliu i
i
Ivanišu Nenadiu. da dou k njemu dao im slobodan prolaz. i
Netom je za to doznao Trevisan, pozvao je odmah k sebi Ne-

nadia, a kada nije došao poslao je u Poljica svoga kanelira
sa još dva odlina spljetska graanina, koji su ga na povratku
izvijestili, da su govorili sa Gregoliem on da ne misli poi i
k Mehmedu jer tvrdo drži uz Mletke, a tako isto da su se iz-

javili neki Didii, koji su se tu sluajno našli, jer nije bilo
i
opeg zbora. Budui ipak dne 28. istog prosinca doznao da

su Gregoli Nenadi s nekim Didiem Jurjem Sotorica pošli
i i
k Mehmedu, on je to istog dana javio u Mletke te nadodao

kako je naredio poljikom knezu, da drži opi zbor i da izvidi
što je na stvari, pa ga o svemu izvijesti'^). toj istoj stvari
izviješuje opet Trevisanov nasljednik Jerolim Baffo dne

i
3. sijenja 1501., velei kako je doznao od nekih Spljeana,
da je pet Poljiana, to izmeu uglednijih, pošlo da se poklone

i
svome roaku Mehmedu, a mogue i da Poljica podvrgnu

pod tursku vlast, što bi bila stalna propast za ove krajeve,
^) San u do, Arhiv. V. p. 14 i 32.

2) Ibidem, p. 91.
3) Ibidem, p. 92.
Ibidem, p. 124.
») Sanudo, Arkiv. VI p. 177—178.
4'
— 52 —
jer su Poljica odbrana i predstraža i Spljetu i veem di-
jelu Dalmacije. Onda nadodaje kako
njegov predšasnik je
bio poslao k Poljianima svoga pouzdanika Dujma Papalia,

da bi doznao što misle sklonio ih da dou u Spljet na do-
i
govor, te premda su bili obeali doi, nijesu se još prikazali 0-

Zbor se ipak, kako je želio Trevisan, držao, jer ve 7. sijenja
javlja Baffo, da su kod njega bili mnogi poljiki plemei, opu-
novlašteni od svoje opine, pa mu izjavili, kako je istina da
su neki Poljiani išli pokloniti se Mehmedu, ali na to nijesu
bili odaslani od opine, koja tvrdo pristaje uz Mletke, nu da
se uzmognu održati proti Turinu, treba da im se priskoi u

pomo, pa su za to odluili poslati u Mletke svoje poslanike.
Pripovijeda zatim kako je lijepo uslužno primio poljike oda- i
slanike, kako je opravdao mletaku vladu, da nije ona kriva

i
što obdarenici nijesu još primili svojih opskrba, nego da su

tomu krivi njezini inovnici, te im obeao da se sve urediti 2). e
Senat je pohvalio njegovo ponašanje naredio mu da obznani i
Poljiane, kako njihovi e

poslanici biti dobro došli').
Našto je Baffo 19. ožujka javio senatu, da je izvršio njegov
nalog te nadodao kako misli da ti poslanici biti knez Ivan e
na ime vlastele neki gospodin Matij na ime Didia*)«
i
Kroz to se vrijeme bila porodila neka nutarnja razmi- i
rica izmeu Ugriia ili vlastele i Didia poradi nekoga sela,

koje su oboji za se svojatali, pa knez Baffo, kako
je spljetski
javlja senatu 5. veljae 1501., pošao glavom na lice mjesta,

gdje su se bili sakupili svi Poljiani, i toliko je radio i na-
da ih je napokon primirio, te su se svi u tome složili,
stojao,
da e
svaka stranka izabrati osmericu svojih pouzdanika, koji
e doi u Spljet pred njim izložiti svoje razloge pa se zado-
i
voljiti njegovom presudom ^)* Nema se daljnih vijesti o toj

razmirici, ali je stalno da je Baffu nije pošlo za rukom izgla-
nego tek njegovu nasljedniku Ivanu Antonu Dandolo, koji
diti,
je naslijedio Baffa dne 22. ožujka 1502., pa mu za to Frano

Natali ispjeva zanosnu pjesmu, u kojoj ga velia, što je pri-
mirio svaena Poljica, jer se bilo bojati, da bi na nje tako za-
») Ibidem, p. 170.
') Ibidem, p. 171.
») Ibidem, p. 179.
*) Ibidem, p. 20b.
») Ibidem, p. 189.
— 53 —
vaene mogao navaliti Turin i osvojiti ih, što bi bila gotova
propast Spljeta, a valjda i cijelog kraja ilirske zemlje^).
Sva je da je ta nutarnja razmirica bila uzrokom
prilika
te je spomenuto poljiko poslanstvo zadocnilo poi u Mletke,
pa tako nahodimo da su Mleani priskoili u pomo Polji-
anima priposlaVši* im neku isu žita tek u prosincu 1502. Kad
im ga je Dandolo porazdijelio, nagovorio ih je da bi za svog
kneza izabrali jednog spljetskog plemia, koji bi tri puta na
godinu obašao Poljica krojio pravdu onako kako se obia-
i
valo za vreme spljetskog kneza Marina Moro^). I doista dne

7. sijenja 1503. bio je opi zbor Ugriia Didia, na kom su i
jednoglasno izabrali Augustina Mariia, a dne 9. istog si-

jenja dvadeset Poljiana, izabranih na zboru, došlo je u
Spljet, da mu se prikažu poklone na ime opine. Javljajui
i
Dandolo to u Mletke, javio je usput i kako mu s raznih strana

stigli glasovi, da se Turci spremaju na etovanje ^). I ti su
glasovi sve vema uestavalii, pa se ve znalo da sandžaci

mostarski erceg-novski sakupljaju svoje ete na Imotskom
i
polju i tu ekaju vojsku, koja e

im stii u pomo od Skender-
baše, a jedan je Imoanin potajno obavijestio Poljiane, da je
sva ta sila namijenjena protiv Poljica spljetskog polja. Kako i
su Radobiljani bili sagradili preko Cetine etiri mosta tako

široka, da su preko njih mogla prijei uporedo dva konja,
Marij je naumio porušiti ih radi pogibli pred Turcima, koji
su preko njih mogli lasno usrnuti u Poljica. U tu svrhu
porui on 5. veljae Poljianima da se skupe pod oružje, pa
odmah sjutradan do 700 ih na broju pooše pod njegovim vod-
stvom do spomenutih mostova. Kad su Radobiljani opa-
zili toliku oružanu silu povukoše se dalje od mostova, a samo
neki plemii, dobivši slobodan prolaz, dooše k Mariiu, da

ga upitaju za uzrok, za što hoe da poruši reene mostove.
Kad im je Marii protumaio da to ini jedino radi Turaka,
koji bi preko njih mogli lasno usrnuti u Poljica popaliti ih, i
i sami ne samo pristadoše na to da ih se poruši, nego ih

i pomogoše rušiti, osobito kad im se zajamilo, da ih e
moi iznova podignuti netom prestane pogibao, pa se još
Pavi, Glasnik zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini. Sara-
jevo 1903. p. 99-100.
2) San ud 0, Arkiv. VI. p. 230-231.
=») Ibidem, p. 237.
— 54 —
obvezaše na to, da i e
obavijestiti Poljiane o svakom kretu
Turaka, neka se uzmognu spremiti, da ih doekaju odbiju. i
Tolika sprema nije bila uzaludna, jer netom su Turci doznali

i da su mostovi porušeni da su Poljiani pod oruž-i ve
jem, razišli su se i povratili svojim kuama ^).
Mleani su meuto dne 14. prosinca 1502. sklopili bili
mir sa sultanom, pa premda je to bilo proglašeno u Polji- i
cima*), neki su mletaki prognanici neki Poljiani slijedili i
ipak nanositi škoda Turcima, s ega se protiv njih u kolovozu

1503. izdalo strogih mjera ^). Javljajui kasnije, dne 28. stu-
denoga, spljetski knez Jerolim Bernardo svojoj vladi, da su
Poljiani ponovno izabrali za kneza Agustina Mariia, koga
uvelike hvali, nadodao je, da je on naredio javnim progla- i
som, da se nema initi ikakove štete Turcima, s kojima je

utanaen mir, kako su taj proglas ula tri Turina, koja se
i i
tu sluajno desila, a vojvoda 2arko Dražojevi, koji se je

i
sasvim dobro podnio*). Bilo se je dakle nadati, da se sada e

i u Poljicima stvari srediti i zavladati mir, ali se, na ža-
lost, dogaaji razviše sasvim protivno. ono pri- Kad su se
mirili Poljiani iza dolaska Mehmedbega za sandžaka u Her-
cegovinu, Gregoli je dobio neku malu opskrbu, a jedan mu
brat i sinovac bili su primljeni u mletaku službu ^)^ doim se
je nasuprot Nenadi odaleio iz domovine i stupio u službu
najprije u Mantovi a kasnije u je otole ne zna se Bolonji, pa
kako bio zatoen od Mleana u tvravu veronsku, otkle je
svrhom god. 1506. pobjegao pošao u Hercegovinu k svome i
bratu, koji je bio vojvoda mostarski, pa je otole stao pro-

valjivati u mletake posjede, kako su zadarski upravitelji
23. sijenja 1507. izvijestili Vijee Detetorice javili mu da su i
posebnim brodom naredili spljetskom knezu neka ga nastoji

uhvatiti '^).
Nenadi od Mleana
se nije zadovoljio ni tim, nego je htio
ptrgnuti Poljica.
i Kad je ono 19. sijenja 1503. knez spljet-
ski Dandolo javio u Mletke da su Poljiani izabrali za svoij
') Ibidem, p. 235-236.

2) Ibidem, p. 241.
») Ibidem, p. 247.
*) Ibidem, p. 265.
6) Ibidem, p. 205.
•; Lamanskv, o. c. p 433 i 39; sr. Satiudi>, Arkiv VI. p. 310.
— 55 —
Kneza spljetskog plemia Agustina Mariia da su sada za-
i
vladali tako prijateljski odnošaji izmeu Poljiana Mleana i
kakovi nijesu postojali od više godina, nadodao je odmah,

da ti dobri odnošaji ne e
potrajati ni jedan sat, ako se po-
vrati u domovinu neki »Mathias de Sich«0, što jasno svjedoi,
sa svim protivnim Dandolovim uvjeravanjem, da je u Polji-
cima bilo još nezadovoljnika, koje su sami Mleani pomno- i
žavali ne vršei svojih obveza napram poljikim obdareni-

cima, te su isti namjeravali poslati za to poslanike u i
Mletke -). Nije stoga Nenadiu bilo teško nai privrženika.

I doista u rujnu 1508. javlja u Mletke spljetski knez Malipiero
kako su se Poljica pobunila ne da priznaju više mletake
i e
vlasti, nego dapae hoe da predu pod tursko vrhovništvo ^).
Istu stvar dojaviše u Mletke ostali mletaki upravitelji po
i
Dalmaciji*), pa ponovo sam Malipiero, koji tom zgodom na-

i
dodaje to, da je bio pozvao neke Poljiane k sebi na dogo-

i
vor, da nijesu htjeli doi

aJi Taj preokret poeo je zabri-
'^).
njavati Mleaine, pa se za to pozvalo Nenadia u Mletke i
dalo mu se slobodan prolaz, a kada se ne odazvao. Vijee

mu je Desetorice opet 19. rujna poruilo po spljetskom knezu
Malipieru neka slobodno doe u Mletke pod vjerom ve mu
izdanog slobodnog prolaza, jer u sluaju da se ne bi kroz de-
set dana odazvao tome ponovnom pozivu, smatrat ga se e
odmetnikom kao proti takovu postupati. U bojazni da se
i
ne e ni sada odazvati naredilo se je Malipieru, neka nade

koga pouzdana ovjeka, koji e
ubiti Nenadia, a za nagradu
može mu obeati do pet stotina dukata kad bi sam bio u i i
progonstvu, dozvolit e
mu još slobodan povratak u domo- i
vinu. Ne nade li pak take pouzdane osobe, koja bi potajno

ubila Nenadia, neka ga tada javno proglasi odmetnikom i
ucijeni sa spomenutom svotom ®). Uto je trogirski knez i
Aleksandar Viaro svojim pismom od 13. listopada javio Vi-

jeu Desetorice kako je našao jednog fratra, koji poi u e
Poljica da se sastane s Nenadiem da ga, po mogunosti. i
») San u do, Arkiv. VI p. 237.

2) Ibidem, p. 267. i 269.
») Ibidem, p. 310.
*) Ibidem, p. 310.
5) Ibidem, p. 310.
*) Lamansky, o. c. p. 36.
— 56 —
skloni neka se opet povrati na pokornost mletake vlade.
Na to je Vijee odgovorilo Viaru 3. studenoga hvalei njegovu
revnost nareujui mu neka usmeno, a nipošto pismeno,
i
saopi spomenutom fratru kako

ako e Vijeu biti milo,
uspije, i neka kaže Nenadiu da može slobodno pod vjerom
ve mu izdanog slobodnog prolaza doi u Mletke, gdje ne e
samo biti dobro došao, nego mu se dati takova opskrba e i
da e
moi udobno živjeti^). Uz to pismo, koje se imalo po-
kazati spomenutom fratru, primio je Viaro
i jedno drugo, i
u kome mu se nalaže neka javi Malipieru, da za desetak pet-

naest dana ne poduzimlje nikakova koraka protiv Nenadia,
i neka mu urui i za nj priklopljeno pismo, kojim mu se
nareivalo, da se u tom poslu ima vladati po Viarovim na-
pucima*). U sluaju pak da bi Viaro predviao, da od svega
toga ne e
biti nikakove koristi, tada ne samo zadržati e
kod sebe reeno pismo, nego dapae ne ikomu živu o toj e
stvari govoriti 'V
Vijee Desetorice kao da se nije nadalo uspjehu ni od tih
mjera, ili su mu možda stigla nova kakova izvješa, pa je u
sjednici od 8. istog studenoga zakljuilo odaslati posebnog
providura, da uini kraj svima tima novostima odmah iza- i
bralo za taj posao Ivana Diedo *)• ^ naputku, izdanu mu

23. istog mjeseca, kaže mu se, da mu je poznato kako Nena-
di, pokle je pobjegao iz Verone, nije prestao niti prestaje da
mui Poljiane, koje hoe da prigne na svoju ruku da ih i
pokori Turinu, pa se je tako cijelo puanstvo podijelilo u

dvije stranke, te bi lasno mogli prijei pod tursko vrhovni-
štvo, a to bi bila gotova propast za cijelu Dalmaciju. Za-
tim mu se kaže, da e mu biti predani prijepisi svih izvještaja,
koji su u tom poslu stigli od knezova iz Spljeta i Trogira, kao
takode svih naredaba, koje
i je isto Vijee upravilo reenim
knezovima. Iz tih spisa on e potanko doznati i što je Ne-
nadi zla uinio i što se je protiv njega poduzelo, i kako je
sa svom svojom pobjegao u Tursku. Onda mu se
obitelji
još napominje, a što mu je bez toga dobro iH)znato, jer vei
prije bio opim providurom na ovim stranama, od kolike su

^) Laman sky, 0. c. p. 28.
') Laiuansky, o. c. p. 37.
*) Lamanskv, o c. p. 39; SaiiiuU). Arkiv. \\. \\ 311).
— 57 —
vrijednosti po Mletke Poljica i sa svoga položaja i sa drugih
svojih vrlina, zato neka se bez na put. oklijevanja stavi
Najprije e
se svrnuti u Trogir, gdje se kod onoga kneza e
potanko o svemu obavijestiti narediti mu da ga s dana na
i
dan oznani o svemu što bi nova doznao. Stigavši u Spljet,

sastat ese s onim knezom
i izložit mu uzrok svoga dolaska,
i e
pa e pozvati na sastanak sve spljetsko puanstvo
i javiti i
mu kako je poslan na ove krajeve, da se poštara za mirno

življenje svih mletakih podanika kako je na putu uo o i
bijegu Nenadia u Tursku o žalima, koja je uinio Poljia-

i
nima, pa da je stoga odluio poi i u Poljica', da onamo uspo- i
stavi red mir.

i Zatim e
prizvati preda se nekoliko od i
najuglednijih Poljiana, kojima ozbiljnim e

lijepim nainom i
izložiti kako su oni mili, kao niko drugi, Sinjoriji koliko ista i
žali štete, što su pretrpjeli od Nenadia, pa ih potješiti e i
nagovoriti, neka ustraju u vjernosti hrabro se opru Nenadiu, i
jer e tim nainom osujetiti sva njegova rovarenja, pa ih e

napokon uvjeriti kako e
im se uzdržati sve dosadanje op- i
skrbe. U sluaju pak da bi mu Nenadi javio da se želi iz-

miriti, neka mu ne samo izda novi slobodan prolaz, nego
neka mu za veu njegovu sigurnost, dade pratnju do Mle- i
taka, gdje e
biti rado primljen bogato opskrbljen. Napo- i
kon mu se nalaže, da se iz Dalmacije ne smije povratiti do

novih odredaba uoblašuje ga se da poduzme sve one mjere,
i
koje cijeni potrebnim za sigurnost onih mjesta^).

Diedu je uspjelo primiriti Poljiane, a Nenadi, koji se
nije pokorio, bio je udaren progonom, na što je s jakom e-
tom provalio u Poljica porobio dva sela, kako je o tom izvi-
i
jestio spljetski knez svoju vladu negdje u ožujku 1509. *), a

malo iza toga našli su se u Mlecima poljiki poslanici za i
razne potrebe svoje domovine, kao za to da mole zaštitu i
protiv toga silnika, pošto je providur Diedo bio ve otputo-

vao Dut Senja^), otkle je poetkom susljednog travnja stigao
u Mletke*).
Poljiani su domala stjerali Nenadia u takav škripac, da
mu nije ostalo druge nego se izmiriti s Mleanima koji ga, u
*) Lamansky, o. c. p. 39—41.
2) San u do, Arkiv. VI. p. 314.
') Ibidem, p. 314.
*) Ibidem, p. 314.
— 58 —
ratu protiv Cambrayske lige, poslaše odmah na ratište^),
gdje se je toliko odliikovao, da su ga ve 30. prosinca iste

godine 1509. imenovali vitezom^), dozvolili mu da se povrati i
u Dalmaciju sakupi etu od pet stotina turskih konjanika,

i
s kojom e doi na njihovu službu u Italiju ').
Da bi uspješnije utvrdili svoju vlast u Poljicima, Mleani

su, netom ih Diedo primirio, imenovali za Omiš Poljica iz- i
vanrednog providura u osobi Alviža Capello*), ali je ve

27. listopada 1510. bio opozvan uope ta ast dokinuta^). i
Capello je bio veliki prijatelj Nenadiev, a tako hercego- i
vaki sandžak Hasumbeg, koji zadovoljan što su Mleani po-

milovali Nenadia, javio je Capellu da želi s njim živjeti u
dobru susjedstvu, pa za to da pustiti na slobodu ono tri- e
desetak Poljiana, što ih je u dva puta bio zarobio, da i e
povratiti i svu zaplijenjenu stoku, koje je bilo veliko mno-
štvo. U tom prijateljskom smislu odvratio je i Capello Ha-
sumbegu, tada došao sa svojom vojskom u Duvno i
koji je
Imotski, te popalio do dvjesta kua, što turskih što drugih
zloinaca, koji su nanosili kvara mletakim podanicima, a
njegovi predšasnici nijesu protiv njih ništa poduzimali, nego
su ih pae i štitili. O svemu je tomu Capello izvijestio svoju
vladu dne 8. travnja 1510.®). Malo iza toga, naime 22. istog
travnja, Turci su ipak, na broju ih 300 konjanika 300 pje- i
šaka, pod izlikom da idu na mletaku službu, pošli sve do

Omiša, pa su na povratku zarobili do 120 osoba uinili i
velikog kvara Ot ali ni ta upadica nije pokvarila dobrih od-

nošaja, koji se dapae još vema ustališe, kada je susljednog
svibnja vojvoda imotski Hadar, na ime sultana, javio Alvižu
Capello, slobodno Spljeanima, Poljianima
da je drugim i
mletakim podanicima trgovati po turskim krajevima, a da

im ne e
niko nanijeti štete ni u njihovim osobama, ni u nji-
hovim stvarima®). Sa svim tim kao da ipak nije bilo naj-
M Ibidem, p. 317—318.
=>) Ibidem, p. 321.
') Ibidem, p. 323.
*) Ibidem, p. 323 i 324 i passim.
») Ibidem, p. 360.
8) Ibidem, p. 334.
') Ibidem, p. 341 342.
») Ibidem, p. 343-344.
— 59 —
bolje Poljianima, jer se njihovi poslanici nalaze u Mlecima
ve susljednog lipnja s popratnim pismom Alviža Capello, koji
uz neke druge stvari, kojih se ne spominje, preporuuje to i
da se udijele opskrbe nekim Poljianima^), pa malo dana

kasnije opet preporua iste stvari
i javlja, da su se izmi- i
jenili turski sandžaci ^). Premda su poljiki poslanici više

puta molili da ;ih se opremi te im se potvrde udijeljene op- i
skrbe dadu neke druge pripomoi, da uzmognu uzdržati

i
straže i slati uhode'), u Mlecima su zatezali s njihovom opre-

mom sve dok se nijesu potpuno uvjerili da su s izmjenom
sandžaka prestali i oni dobri odnošaji, što se bili poeli usta-
Ijivati izmeu njihovih i turskih podanika, pa su ih tako opre-
mili tek negdje svrhom srpnja, udovoljivši im u svima za-
htjevima*).
Kroz to vrijeme sakupio je bio Nenadi svoju etu i
s njom pošao na ratište u Italiju, ali s raznih razloga jedan

dio ve u studenom povrati se k svojim kuama ^). Kad su
stigli u Spljet ponudio im je Capello svoje usluge, ali ih oni
odbiše iz straha da im se ne bi oduzelo nekoliko kršanskih

djeaka mnoštvo drugih kriomština, što imahu sa sobom.
i
Netom je doznao za njihov povratak banovac Grgur, pozva

u pomo Poljiane da s njim zajedno na njih navale, što
i
ôni uiniše, kada se na putu iz Spljeta u Makarsku radi zla

i
vremena s brodom zaustavili pod Omišem. Capello u svom

izvještaju od 22, istog studenoga potanko opisuje što poduzeo
da ih spasi, ali sve uzaludno, jer ga ne htjeli slušati ni sami
Omišani, pošto svaki od njih imao koga uz banovca, pa tako
i
od etrdesetpetorice, što ih bilo, etiri poginula, trideset šest i
bilo zarobljeno, a samo se petorica spasilo '').
Ve spomenuta izmjena sandžaka, a možda ponešto i ta

upadica, imale su za posljedicu da su 7'urci opet nastavili
svoja etovanja i eše i žeše, pa ve 9. ožujka 1511., jedne
proitano
nedjelje, bili su saslušani u senatu poljiki poslanici i
jedno pismo spljetskog kneza Andrije Basegio, u kojem se opi-
Ibidem, p. 346.
») Ibidem, p. 347.
») Ibidem, p. 350.
*) Ibidem, p. 352.
*) Ibidem, p. 360
«) Ibidem, p. 360-364.
— 60 —
šivalo žalosno krajeva zbog šteta, što ih na-
stanje ovih
nose Turci ^). O tim susljednim turskim provalama govorio
i
je i spljetski nadbiskup Bernard Zane u prvoj sjednici opeg

lateranskog sabora, koja se obdržavala 10. svibnja 1512.,
opisujui najcrnjim bojama nevoljno stanje ovih krajeva.
Turci su naokolo Spljeta grozno harali i sve, staro i mlado,
u sužanjstvo vodili, a i na sami Spljet jurišali, pa je i on, na-
liodei se u crkvi pri svetim obredima, morao eše svlaiti
sa sebe crkveno ruho, pograbiti ma i pohitjeti na gradske
zidine da bodri nevoljni puk
i da se sam bori ^). i
Kao da je bilo malo tih nevolja sa strane Turaka, poja-

više se još domai neredi na Hvaru ^). Da ih smiri bi poslan
i
Sebastijan Giustiniani, koji iskali sav svoj plemiki ijed na

nedužnom onom puanstvu. Namjesto da mu zadovolji pra-
vednim željama, on je sakupio do osam stotina ljudi izmeu
Poljiana, Braana, Zadrana, Šibeniana Trogirana, tom i i
etom, kojom mogao braniti ove krajeve od Turaka, navali on

28. kolovoza 1512. na Vrbovsku strašno je opljaka*). i
II. Tursko vrhovništvo.

1. Poljica do kandijskog rata.
Priznaju tursko vrhovništvo.) U svibnju

(1.
1512. naslijedio je Bajazita ratoborni mu sin Selim Za II., I.
njegova vladanja (1512. — 1520.) još više nego za oeva mu li
stradale su hrvatske zemlje. Ve 19. lipnja 1513. spljetski

knez Bernardin da Riva nabraja u svom izvještaju u Mletke
kako su Turci zauzeli Cavinu, Sinj Nuak, što ga bio sa- i
gradio Žarko Dražojevi, te jadikuje da im ne ostaje nego

osvojiti Klis, pa su medašnici sa Spljetom ^). Od toga trena
žalostan je bio položaj F\)ljiana jer, poinjui gotovo od
Omiša pa sve do Klisa, bili opkoljeni od lîraka, koji uprli
sve sile da se Klisa doepaju ®). U takom položaju, nemajui
i
') Ib id em, p. 366.

') Farlati, III. p. 427.
=*) O uzrocima tih nereda isporedi. Ljubi, Ogledalo. U. p. 105.
*) Sr. San u do, Arkiv. VI. p. 378 379 383; isporedi )o^: i Ljubi,
Ogledalo. II. p 106.
*) Sanudo, Arkiv VI. p. 399; isporedi još pp, v^y8 '^'^'l -»oo. -lOJ.
«) Ibidem, p. 402 403.

— 61 —
u svojoj domovini nikakovih tvrava, a ne nadajui se niotkle
izdašnoj pomoi, nije im preostalo druge nego ili se pokoriti
ili izginuti. Oni su stoga stupili u pregovore s Turcima
za svojevoljnu predaju, ne bi li spasli što se spasiti dade, ali
kako su se vodili ti pregovori nije poznato. Sve što se o tom
za stalno znade jest ono, što Sanudo prenosi iz izvještaja, što
ga je uinio u mletakom senatu negdje u veljai 1514. bivši
spljetski knez Ivan Anton Dandolo. Iz njega se saznaje da
su se Poljiani nagodili sa Turinom obeali mu plaati go- i
dišnji hara, kao to da je bilo još i drugih uvjeta, pod kojima

i
su se predali, ali ih na žalost ne spominje, nego samo kaže

da ih Dandolo ima popisane uza se. Nadalje je Dandolo do-
nio sa sobom prijepis jednog pisma, kojim sultan nalaže san-
i
džacima da lijepo postupaju sa Poljianima, koji su postali

njegovi podanici 0-
(2. Uskrauju ugovoreni hara.) Ni Klišani ni-
jesu moglidugo prkositi silovitom Turinu, pa su se oni, i
kaiko je javio u Mletke negdje u rujnu 1515. spljetski knez Ma-

fio Michiel, s njim nagodili tako da mu puštati slobodan e
prolaz preko Klisa u spljetski kotar, a Turci im za to na e
povratku predati svu zaplijenjenu stoku, pridržavajui za se
samo zarobljene kršane^). Nego kada je godine 1523. postao
kliskim kapetanom glasoviti Petar Kruži, kao da se Polji- i
ani poeli pitati nadom, da bi se mogli otresti turskog go-

spodstva, pa godine 1527. poeli ne plaati ugovorenog ha-
raa 3), ali ih to skupo stalo, jer im za to crna osvanula go-
dina 1530., o em
domai jedan izvor ukratko javlja, da je
sandžak hercegovaki Ahmetbeg došao pod KHs, otkle je
17. kolovoza svalio se na Poljica Krajinu poharao ih i i
ognjem maem*), a Poljiiani da su se susljedne godine s njim

i
izmirili ^).
O toj pogibiji Poljica ima se nešto opširnijih vijesti kod

Sanuda.
Prve glasine o dolasku Turaka poele se bile pronosti
ve u ožujku 1530.®), pa su toga radi Poljiani otpravili u
») Ibidem, p. 409.
«) Ibidem, p. 458—459 i 461.
») Sanudo, Starine. XVI. p. 169.
*) Arkiv. IV. p. 50.
^) Ibidem, p. 50.
«) Sanudo, Starine. XVI. p. 163, 164, 165, 166, 167.
— 62 —
Carigrad poslanike, ne bi li kako od sebe odvratili tešku ne-
sreu, koju su predviali. Na žalost, kada onamo stigli, obav-
ljale se neke sveanosti, pa ih se ne primilo sve do po svr-
šetku istih, a tada su se nagodili da dati sultanu sedmi dio e

svojih dobara još toliko po kuiO» ali je sve bilo uzaludno
i
jer prije njihova povratka, Turci pod vodstvom hercegova-

kog sandžaka Ahmeta 12. kolovoza stigli pod Klis, kako je
odmah sjutradan javio u Mletke trogirski knez, velei da su
došli za to da udare na Poljica, koja im od tri godine ne ve
plaaju ugovorenog haraa ^). Uz Ahmeta bilo je preko deset
hiljada vojnika, što konjanika a što pješaka ^).
Dne 17. istog kolovoza javio je u Mletke trogirski knez

Alviže Calbo, da se je Ahmet toga jutra zaputio u Poljica i
da je pridržao uza se trista Poljiana, koji su mu se došli po-

kloniti sa darovima*). Dne
kolovoza itani su u senatu
25.
prvi izvještaji knezova spljetskog, trogirskog šibenskoga o i
propasti Poljica '"),

koje su oni i kasnije upotpunjavali. Tako
izmeu ostalih knez Andrija Marcello javlja, da su
i spljetski
tom zgodom Turci popalili do dvjesta poljikih kua da se i
je sandžak povratio u Hercegovinu, te je svom izvještaju

priklopio jednu izjavu nekog Poljianina, u kojoj se opisuje
i
ta poljika pogibija ^).

Kada se je Ahmet odaleio s vojskom, stali su Poljiani
da se na svojim brodicama strašno svete Turcima plijene i
njihove posjede pri moru, kako je o tom izvijestio u Mletke

opi providur Ivan Diedo, a tom poljikom mornaricom, da je
upravljao neki »Versaicho Dalmatin« ').
Da ne bi Turci izvršili svojih prijetnja te oplijeniH spljet-
sko i kaštelansko polje, jer tobože Spljeani pru- i Kaštelani i
žali Poljianima zakloništa®), uprli su Mleani sve sile da

izmire Poljiane sa Turcima, što im, posredovanjem nekog
Ivana Krstitelja Donado, pošlo za rukom ve poetkom li- i
') Ibidem, p. 171.

-') Ibidem, p 169.
») Ibidem, p. 170.
*) Ibidem, p. 170.
') Ibidem, p. 170.
") Ibidem, p. 171. Isporedi još na str. 170 izvještaj trogirskog kneza
od 22. kolovoza i jedan prvašnji istoga Marcello.
^) Ibidem, p. 173.
") Ibidem, p. 170.
- 63 —
stopada^). Da ni Turcima nije prošlo u Poljicima sve glatko,
dokazuje nam jasno okolnost, da su se Poljiani morali s njima
miriti, jer što bi se mirili, da samo bili opljakani, a oni njima
ništa ne opravili, kad i onako njihovi podanici? I doista
predaja nam puka pria mlade junakinje Miie o junaštvu
Gojsali, koja se tada žrtvovala za spas domovine. Dok su
Turci bili utaboreni pod Gracem u selu Gatima došla je ona
k poljikim junacima, koji se bili sabrali u mosorske vrleti,
da otole vrebaju zgodan as za navalu, pa im ispriala kako
je naumila poi do sandžaka ne bi li ga zatravila svojom
ljepotom te joj pošlo za rukom dignuti u zrak tursku barutanu,
neka oni uzmognu tada navaliti na smetene Turke razbiti ih, i
da ne bi popalili i otsala Poljica, kako su ve popalili Srinjine,

Tugare Gata, kuda prošli dolazei ispod Klisa preko Žrnov-
i
nice. Što rekla, to izvršila, a poljiki junaci, kojih bilo jedno

tisuu na broju, na smetene Turke
navalili mnoštvo ih po- i
ubijali, a još više natjerali na skok Ilinac, gdje našli smrt u

vrtoglavu sunovraaju^).
(3. Darovana Alvižu Gritti.) Poslije mohake
bitke dne 29. kolovoza 1526., gdje je uz cvijet velikaša pogi-
nuo mladi kralj Ljudevit II., nasta za ispražnjeni prijesto
i
oajna borba izmeu Ferdinanda Austrijskoga, koga Hrvati

izabraše svojim kraljem na mlado ljeto 1527., Ivana Za- i
polje, kojega ve prijemaarski velikaši priznaše svojim

kraljem. Da odoli svome takmacu združi se Zapolja Tur- s
cima i njihovom pomou prodiraše s juga u Hrvatsku, da je

za se predobije. Stoga su Turci esto opominjali Mleane
da ne pružaju pomoi kliskom zapovjedniku Petru Kružiu,
koji je pristajao uz Ferdinanda. Posrednikom izmeu Zapolje
i sultana bio je Alviže Gritti, nezakoniti sin mletakog dužda
Andrije Gritti, a rodio mu
oko godine 1480., dok još bio se
trgovcem u Carigradu. Alviže je ubrzo postao ljubimcem sul-
tana Sulejmana II., koji mu pokloni Senj, Klis Poljica. i
*) Ibidem, p. 172. — Nesuglasnost te vijesti, po kojoj su se Polji-

ani izmirili sa Turcima ve u listopadu 1530., i one spomenutog domaeg
Ijetopisca, koji kaže da je to izmirenje slijedilo susljedne godine, dade se
izgladiti time, što je onaj Ijetopisac bio sveenik, koji doznavši za to iz-
mirenje tek poslije prve nedjelje prišaša, koja je god. 1530. padala na
27. studenoga, brojio je godinu »more ecclesiastico«, što je esto bivalo
kod sveenika i redovnika.
») Sr. Pivevi, Pomen nekolicine Poljiana. Spljet 1907. p. 53— 58.
— 64 -
Ne zna se zapravo kojim povodom, ali svršetkom go-
dine 1531. nalazili su se poljiki poslanici u Carigradu, otkle
su javili, da je sultan darovao Poljica Alvižu Gritti. Tu su
Vi.est donijeli neki Poljiani dne 27.sijenja 1532. trogirskom
knezu Alvižu Calbo, koji ju je istoga dana javo u Mletke^).
I mletaki poslanik u Carigradu obavijestio je Mleane, kako
mu je javio Alviže Gritti, da mu je sultan poklonio Senj, Klis
i Poljica, da i e
poslati jednog svog auša k amošnjim
sandžacima, neka mu predadu ta mjesta, pa on, netom e
primi u svoje ruke Klis, porušiti opu novosagraenu tvravu
na Solinu, koju sultan uzdrži jedino za to da zaprijei do-
stavljanje pomoi Kružiu ^). Dne pak 4. ožujka javlja opet
Calbo kako mu je dojavio Jerko Vitturi, da je jutros sa mno-
štvom konjanika došao u Sinj glavom Alviže Gritti, ali se
odmah istog dana u drugom pismu, pisanu na etiri ure noi
ispravlja, da nije došao glavom Alviže Gritti, nego njegov
namjesnik Ivan Gritti, koji na njegovo ime zauzeti Po- e
ljica"). I taj drugi Calbov izvještaj bio je netaan u oznaci
imena, jer Grittijev namjesnik zvao se zapravo Nikola Oue-

rini. Njemu, kao svome namjesniku za Klis Poljica, dao je i
Gritti potpunu vlast, da ih na njegovo ime zaposjedne, da u

njima pobire prihode, da kazni zloince sve drugo ini kao i
da bi on sam tu bio glavom nazoan*). 1 Ouerini je doista

odmah 4. ožujka bio u Poljicima primio ih u svoju vlast ^). i
pa je pozvao na predaju Klišane, koji su s istom zatezali, jer

i
bio odsutan zapovjednik Kruži •*). Nato je Ouerini odstranio

Turke iz tvrave na Solinu zamijenio ih sa Poljianima^), i
bez sumnje tom namjerom da dokaže Klišanima kako su ga

kod njih Spljeani oklevetali velei da je on Turin da sve i
što radi, radi na korist tursku ®). postigao je cilj, za kojim I
San u do. Starine. XVI. p. 197.

^) Ibidem, p. IP*.*— 200.
') Ibidem, p. 205 — 2/6.
*) San ud 0, Starine. XXI. p. 145.
^) San u do, Starine. XXi. p. 134 — 135 i Starine. XVI. p. 207.
«) San u do. Starine. XXI. p 135, 140 Ml. 147; Ljubi, Ogledalo.
11. p. 136.
') San u do, Starine. XXI. p. 150.
•) Ljubi, Ogledalo. II. 13h
— 65 —
težio, jer mu se tada 30. svibnja predaše i Klišani ^), te mu
prisegose i vjernost^).
Ouerini je sada stao snivati da pomou Poljiana zauzme
i Senj 3), ali se prevario u raunima, jer s postupkom Klisana
ne bio sporazuman Kružiev zamjenik Toma Gvozdanovi.
i
On je stoga obavijestio o svemu tomu Kružia, koji tada doe

potajno sa jedno trista ljudi, pa mu ne samo 3. kolovoza,
dok je Ouerini bio na nekom sajmu u Poljicima, ote Klis*),
nego mu 17. susljednog rujna ote tvravu na Solinu'). i
U onodobnom darmaru neprestanog arkanja nije se puno

pazilo na granice, te je svak prisvajao što mogao, ega su
se radi Mleani postarali kod sultana za ureenje me-
aša. I sultan se pokazao sklon Mleanima pa naredio da
im se povrati sve što im bilo ugrabljeno ®). Oni su stoga po-
novno stali nastojati da im se povrate ona dva sela, što ih i
još godine 1515. bili ugrabili neki Poljiani Juran Ugninovi

i Stjepan Nikoli, pa im ih nijesu više povratili pored svega
njihova napiranja^. Videi dobro raspoloženje sultanovo,
spljetski je knez Lunardo Bollani bio nagovorio stanovnike i
poljikog sela Podstrane da se odmetnu od Ouerinija da i
pošalju u Mletke svoga poslanika, da ih prime pod svoju

vlast, pa je to pitanje, kao
i ono ve spomenutih dvaju sela,
i
bilo povjereno na riješenje bosanskom paši zadarskom voj- i
vodi »).
Riješenje pitanja dugo se otezalo^), i Mleani nijesu do-

bili Podstrane ^°), ali je netom doznao da su Podstra-
Ouerini,
njani odaslali u Mletke svoga poslanika, stao ih na razne na-
ine muiti i zlostavljati, kako je isti Bollani do tri puta iz-
vješivao u Mletke u sijenju i veljai 1533.").
*) Sanudo, Starine. XXI. p. 152; isporedi još stranice 152—153.

2) lb dem, p. 155.
i
=*) Ibidem, p. 159.

*) Ibidem, p. 174; sr. još Starine. XXIV. p. 161
5) Sanudo, Starine. XXIV. p. 184, 185, 188, 189, 190, 192, 193.
«) Sanudo, Starine. XXV. p. 121.
') Monumenta. VI. p. 163; Sanudo, Starine. XXIV. p. 184.
8) Sanudo, Starine. XXV. p. 104—105 107. i
9) Ibidem, p. 121.
10) Monumenta, VIII. p. 105.
lij
Sanudo, Starine. XXV. p. 104, 105, 107, 109.
5
— 66 —
Malo iza toga, negdje u travnju, pošao je Ouerini u
Mletke k svojoj kui ^), pa se amo pronio glas, da ga je Gritti
opozvao s asti svoga namjesnika*), sva je prilika za to što
nije znao ni mogao osvojiti Klisa. Netom se stoga povratio -
iz Mletaka, stao se dogovarati s nekim Klišanima, da bi mu,
dok je Kruži izoan, izdajniki izruili Klis. I našao je tri

izdajice, s kojima je utanaio, da mu ga predati u noi iz- e
meu 30. lipnja 1. srpnja, ali je Kružiev zamjenik na vri-
i
jeme otkrio urotu stvar osujetio ^).

i
U lipnju susljedne godine 1534. sandžaci bosanski her- i
cegovaki podsjedali su Klis za dvadeset osam dana na nj i i
iz topova gruvali, dok nije došao Alviže Gritti i pozvao
Kružia na predaju, koji mu obea da se predati, ali jedino e

na zapovijed Ferdinandovu. Kako se tada vodili pregovori
o miru izmeu Zapolje Ferdinanda, Gritti je na to obeanje
i
otpravio Turke ispod Klisa, a sam pošao u Erdelj, gdje

je u listopadu pao žrtvom osvete svoga neprijatelja Ivana
Mailath*).
Bezuspješno nastojanje da se otresu
(4.
turskog jarma.) Što je bilo s Poljicima iza smrti Gritti-

jeve, nema po dosad poznatim izvorima.
se nikakove vijesti
Kada su dne 12. ožujka 1537. Turci osvojili Klis poeli pro- i
dirati u mletake posjede, te otole nastale izmjenine zadje-

vice, Poljiani odlue da se stave pod mletako vrhovništvo.
U tu svrhu poslaše k duždu Andriji Gritti svoje poslanike
Franu Ivaniševia, Marka Andrijaševia Andriju Cubrija- i
novia, koji mu izjaviše namjeru Poljiana stupiti pod njegovo

okrilje izložiše mu takode uvjete pod kojima žele to uiniti.
i
Dužd se rado odazva njihovoj želji te dne 15. studenoga 1537.
») Ibidem, p. 119.
2) Ibidem, p. 126.
«) tome Mletke
je izvijestio u opi providur Nikola Trevisan i/
i
Šibenika dne 3. velei da je Ouerini bio došao pod Klis sa 800 Po-
srpnja,
ljiana (Starine. XXV. p. 126), i spljetski knez L. Bollani odmah 1 srpnja,
ali on ne spominje toga dolaska Poljiana sa Ouerinijem pod Klis. (Ibidem
p. 127.) Jesu li dakle ili nijesu Poljiani sudjelovali kod toga pothvata nije
jasno, nu svakako netom se je Kruži povratio u Klis, provalio je nou u
neko poljiko selo (po svoj prilici Sitno, jer najbliže) porobio ga, izra- i
nivši nekoliko ljudi i zaplijenivši znatno mnoštvo stoke velikoga i maloga

zuba. (Starine. XXV. p. 128.)
*) Ljubi, Ogledalo. 11. p. 137.
— 67 -
zajedno sa Vijeem Desetorice izda pod zlatnini peatom du-
kalu, kojom zajamuje Poljianima sve njihove povlasti obi- i
aje, po kojima e
se oni odsele kao dosele vladati uprav- i i
ljati, po kojima
i e
njihovi suci pravdu krojiti toliko u karnim
koliko u graanskim poslovima, ostajui optereenoj strani
slobodan priziv na mletake vlasti. Kako Poljiani nijesu
imali u svojoj domovini utvrenih mjesta, gdje bi mogli za-
kloniti svoje obitelji svoje stvari kada bi išli u rat, bilo im
i
je dopušteno da u sluaju pogibli mogu svoje obitelji preseliti i
na mletako zemljište sve svoje stvari, navlastito vino, sa

i
sobom prenijeti, a da za to ne plate nikakove carine. Napo-

kon bilo im je poklonjeno šest stotina sulica, da se uzmognu
uspješnije opirati Turinu u branjenju svoga mletakoga i
zemljišta. Obeavši i Mleani sa svoije strane da e se sta-

rati za Poljiane, kao za najmilije podanike svoje države, po-
Ijiki su odaslanici položili prisegu vjernosti^)-
neka je taj ugovor za sva budua vremena vrijedio kao
I
nekakov temeljni zakon u odnošajima izmeu Poljiana i
Mleana, nije od njega za tren bilo nikakove koristi Poljia-

nima, jer kad su Mleani dne 2. listopada 1540. sklopili s Tur-
cima mir, Poljiani su spali pod tursko vrhovništvo ^).
Mir se taj narušio tek godine 1570., kada sultan navijesti
Mlecima rat s namjerom da im otme otok Cipar, pa se san- i
džak kliski spremni da navali na Spljet. Doznavši to Janko

Marijanovi, pohiti u Spljet da obavijesti kneza, koji se sada
pripravi na doek. I doista kada su Turci nou 31. ožujka
navalili na Spljet, Spljeani ih pomou Poljiana hrabro
odbise ^).
Poljiani su skupo platili tu svoju gorljivost jer, ispred

osvete turske, morahu ostaviti svoju domovinu ne samo
mnogi plemii, nego gotovo cijela sela Naklice, Zakuac,
i
Truse, Due, Osi i Cvrii, kojima su zapovijedali Marija-
Erber, Annuario dalmatico. Anno terzo. Žara 1886. p. 57—58;

Kohari. Vjestnik Arhiva. God. V. Zagreb 1903. p. 221—22^.
2) To se razabire jasno iz nešto poznijih mletakih isprava, u kojima
se kaže da se spljetski kotar proteže do rjeice Zrnovnice, ili se za Polji-
ane veli da su turski podanici. (Monumenta. XI. p. 104, 123, 185; Pavi,
Glasnik zem. muz. Sarajevo 1903. p. 248.)
') Pavi, Glasnik zem. muz. Sarajevo 1903. p. 248; Pavlinovi,
Puki spisi. p. 68; Ljubi, Ogledalo. II. p. 153.
5*
— 68 —
novi, Jeli Antunovi, tako da se je tom zgodom iselilo
i
ijedno 350 obitelji, koje su mogle dati do 600 ljudi sposobnih

zai rat. Svi su ti prebjegli na mletako zemljište u Spljet,
Omiš i Bra, pa su se skupnom molbom obratili na mletaki
senat, da im se dozvoli naseliti na mletakom zemljištu
i da i
im se, za prve potrebe, udijeli pripomo^). Dukalom 6. lipnja

dozvolilo im se da se mogu trajno naseliti u Omišu, Spljetu,
Brau ili gdje im se bolje svidi, pa im se udiijelilo traženu i
pripomo i za pet ih se godina oslobodilo od svih nameta,

a poslije toga bit ce potpuno izjednaeni, ako plemii sa ple-
miima, ako puani sa puanima, uroenicima onih mjesta,
gdje se nastane. K tome Marijanoviu, Jeliu Antunoviu i
bila je pridržana vlast nad svim prebjeglicama, kako su je

imali i u svoijoj domovini, suviše bilo nareeno mletakom i
morovodi u Jadranskom Moru da od prebjeglica, sposobnih

za rat, sastavi razne ete i, po svojoj uvidavnosti, odredi im
ne samo zapovjednike, nego im opredijeli mjesta gdje i e
službovati ^).
Mleani se nijesu zadovoljili ni tim, nego su nastojali

privui i Poljiana na iseljenje 0, jer im dobro
još što više
došli u ratu s Turcima. I doista prebjegli Poljiani nijesu mi-
rovali, pa ve 26. lipnja pod vodstvom Janka Marijanovia
s nekim senjskim uskocima krenu na osvojenje tvrave Za-
dvarje, iz koje su Turci uznemirivali cijelu okolicu. Janko
nije jurišao na tvravu, jer u njoj bila jaka posada, pa je znao
da je sa svojom šakom ljudi ne bi mogao zauzeti na juriš,
nego je toliko izazivao Turke, dok mu nijesu izašli na otvo-
reno polje, tada se takovom žestinom na njih oborio, da ih
i
je sasvim raspršao do trideset ih pet zarobio, meu kojima

i i
Dervišbega, sina zloglasnog Murata Kopia, Mehmeda So-

kolovia Ahmedagu Lisiia ^).
i
Kako se je iza poraza Turaka kod Lepanta dne 17. listo-

pada 1571., odmetnula od njih Krajina i 4. studenoga stupila
Pavi, 0. c. p. :48.
') Erber, o. c. p. 58—60; Pavi, o. c. p. 24^^—250; Pavlinovi,
Puki spisi. p. 68.
') Sr. Supplemeiito al Bullettino di archeoloîa t storta daimatu.
n. 2. a. 1890. p. 10-11.
*) Pavi, o. c. p. 250.
— 69 —
pod mletako okrilje^), pokusa slijedee godine 1572. Janko
Marijanovi u društvu sa Jerkom Cipiem i Alvižom Ven-
draminom, da se doepaju tvrdog Klisa. U tu svrhu do- i
oše oni jedne nedjelje na 20. srpnja sa svojom etom pod

Klis, te se sva trojica nou popnu sreno na bedem sa jedno
šezdeset otvore vrata ostalog' eti. Na žalost, mjesto
ljudi i
da slijedi Janka, koji sa nekolicinom svojdih dopr'o do kule

Opraha ve se popeo na zidine bodrio druge da ga slijede,
i i
eta se dala na pljakanje, pa se on morao povui) da uza- i
ludno ne gubi glave ^). Dok je Janko snovao o zauzeu Klisa

i biskup Nikola Ugrinovi, Poljianin iz sela Dubrave, zae
u obližnju Radobil(iu te ju pobuni privede 5. rujna pod okrilje i
mletako^), u nadi da se tako ve jednom ePoljica osloboditi i
turskog jarma. Sve to ipak ne urodi željenim plodom, jer i
Mleani bjehu prisiljeni sklopiti dne 7. ožujka 1573. s Turcima

mir, u kojem im otpustiše Cipar, a u Dalmacilji se imale uspo-
staviti granice kako su bile prije rata*), pa tako Poljica ostaše
i nadalje pod Turinom.
Od ovog trena nastoje Mleani iz svih sila da održe taj
mir, kako bi se oporavili od pretrpljenih šteta, ali nijesu tako

htjeli mirovati i Hrvati, koji su steno'ali pod turskim jarmom,
pa 14. travnja 1581. fra Aneo Trogiranin sklapa s nadvoj-
vodom Karlom ugovor, da e za nj istrgnuti iz turskih ruku
Sinj, Nuak, Klis, Solin još neke druge tvrave. i Za Klis
bio je ustanovljen rok novo ljeto godine 1583., pa posljednih
dana godine 1582.uskoke ete krenu iz Senja, da stignu za
ureeni dan. Na nesreu kršanske stvari nekoliko uskoka,
vještih prikraticama, stiže prije njih pod Klis, gdje se skobi
s nekim Klišaninom, upuenim u stvar, koji je nastojao da i
preotme slavu fra Anelu, pa ga htjedoše pretei te pokušaše

da se uvuku u tvravu. Stražari, koji su po dogovoru imali
predati grad jedino fra Anelu, odbiše ih, a Turci uu u trag
uroti te se spreme na boj doekaju uskoke, pa ih 2. sijenja
i
suzbija i potuku^).
M Lago. Memorie sulla Dalmazia. I. p. 313—314.

2) Pavi, 0. c. p. 250; Ljubi, Ogledalo. II. p. 156.
') Pivevi, Pomen nekolicine Poljiana. Spljet 1907. p. 99—101.
*) Ljubi, Ogledalo,
p II. 156.
5) Vjesnik Arkiva. Zagreb 1904. p. 98—123; Glasnik Matice dalma-
tinske. God. III. (1904.) p. 329-338; Ljubi, Ogledalo. II. p. 153.
— 70 —
Ni s tim neuspgehom nije zaspalo pitanje Klisa. Tu zadau
preuze na se kasnije spljetski plemi Ivan Alberti, ali kao
podanik mletaki on se obrati na cara Rudolfa, koji je odo-
i
brio njegov naum. Alberti se sada dao na posao. Da pre-

dobije za se Poljiane, stupi u pregovore s velikim knezom
i
Pavlom Paviem, pa ga pozva za krštenog kuma keri, koja

i
mu se uto našla. Pavi je obeao Albertiju, da mu se e

ne samo pridružiti u pothvatu nego se s njim u tvravu za- i
tvoriti, ali jedino po zauzeu Klisa, jer on kao podanik turski

ne smije neoprezno izlagati pogibli domovinu u slu- i sebe i
aju neuspjeha ^). U istu svrhu, naime da što jae oduševe

za pothvat Poljiane, osim papinog pouzdanika Frana Kri-
stievia "), došao je poetkom kolovoza 1595. u Poljica Ru- i
dolfov pouzdanik Frano Antun Brtuevi, koji pokaza Paviu

i ostalim glavarima pismo, u kome im barun Harah javlja
i da se car Rudolf prima pothvata da primiti amošnji i e
narod pod svoju Na to Pavi ostali glavari ispustiše
zaštitu. i
takoe Brtueviu pismo, potvreno poljikim peatom, u

kome ne samo izlažu sav tok pregovora o zauzeu Klisa, nego
se takoe zavjeravaju Rudolfu da e Klis zauzeti na njegovo
ime 3). Našto ih je Rudolf pismom upravljenim Albertiju, Pa-
viu Sirotkoviu ponovno obodrio da ustraju u pothvatu*).
i
Da se potpuno zajami uspjeh, stupi sada Alberti u pregovore

i s nekim kliskim kršanima, koji mu obeaše da e ga
uvesti u tvravu kroz jedan tijesni ulaz nepoznat Turcima.

Nego prilike su se tako gomilale, da se i prije svih potrebnih
priprema moralo pristupiti k izvršenju nauma, tako se zgo- i
dilo da je Alberti u društvu s Nikolom Suiem iz Poljica»

kapetanom uskokim, sa jedno 40 drugova ušao u Klis nou
na osvit cvjetnice dne 7. travnja 1596., jer se tada Turci bili
razišli u obližnja mjesta na sajmove, pa im istog dana stiže
u pomo jedno 300 uskoka^). Kako se vijest raširila munjevnom
i
brzinom, poeše im pridolaziti u pomo drugi iz obližnjih i
mjesta, a medu prvima stiže Pavi sa jedno JOO Poljiana").
') Monumenta. XV. p. 239 i 24.^.
»)Tomi, Grad Klis u 1596. godini, lêojjrad 19(KS p. 6: i d.v

't Tom i, o. c. p. 65 I 66.
M Monumenta. XV. p. 22^
*) Monumenta. XV. p. 225- 21b i 2Mi .Ms.
«) Monumenta. XV. p. 226.
— 71 —
Alberti sada istrijebi ono malo Turaka, što se nahodilo
i
u Klisu, pa se stade utvrivati spremati na obranu, da ih i
Turci ne bi zatekli nepripravne. I doista Turci se nijesu inili

dugo ekati. Ve 17. travnja bilo ih je pred Klisom do dvije
tisue, a 22. travnja do osam tisua i nekoliko topova. Sve
njihove navale, kao onu najjau od 28. travnja, posada je
i
kliska junaki odbila. U svim tim navalama malo je ko od

kršana poginuo, dok su Turci imali uvijek znatnih gubitaka.
Ponestavši opsjednutima vode, moradoše je dobavljati iz-
vanka, ali uvijek sa kojom žrtvom ljudskoga života. Uto ih
stigla i druga nesrea, rasprskao im jedini top, što ga imali. i
Na 4. svibnja uiniše Turci opet opi juriš, ali s takim gu- i
bicima, da su odluili više ne navaljivati, namjeravajui pri-

i
siliti opsjednute na predaju gladom žeom, pa za to zapo- i
sjedoše sve vrutke vode tvru tijesno opkoliše. Dne 6. svibnja

i
u tvravi nije bilo ni kapi vode. Za to se neki urotiše da

ubiju Albertija druge voe, pa da nou pobjegnu. Alberti ih
i
ipak primiri, nagovorivši ih da se pouzdaju u Boga njemu i
da se pomole javnim ophodom. I Bog ih usliša, poslavši im

obilnu kišu u noi izmeu 7. 8. svibnja, a U. svibnja done- i
soše im 700 hljebova. Nu to malo pomože opsjednutima, jer

i
Turci stiskoše još jae tvravu, iz koje ne mogaše više izai

ono 230 momaka, koji doniješe taj živež, pa kako ga doniješe,
tako ga dobrim dijelom potrošiše. Iza 12. svibnja u tvravi
i
nije bilo skoro nikakova živeža, pa su se morali hraniti div-

ljim korijenjem prženom volujom kožom, a piti svoju mo-
i
krau. Nahodei se u tako nevoljnom stanju, dne 20. svibnja

veina opsjednutih odlui se na predaju, ali im uto stiže oba-
vijest, neka ustraju još malo, jer se primie izdašna pomo.
I doista stiže im nešto hrane ido 300 vojnika u pomo, ali i
vode nijesu imali ni kapi, pa svaki put kad bi pošli po nju

morali su je platiti svojom krvlju, te je prozvaše »krvava i
voda«. Napokon 27. svibnja stiže im u pomo general Len-

kovi, ali zbog prenagljenosti neopreznosti u navali na i
Turke, doprije u takovu pogibao, da su sami opsjednuti morali

mu izai u pomo, pa je, na žalost, tu svoju odvažnost osim
drugih, sam Alberti platio glavom. Kad se sva vojska po-
i
vukla u tvru, sastalo se vijee poglavica da odlui što se

ima initi. Pošto je tvrava za koji dan bila opskrbljena ži-
vežom, zakljuilo se da e
Lenkovi izai vanka za sakup-
— 12 —
Ijanjc nove vojske. Upraviteljem tvrave htio je ostaviti
junakog Cindra, ali se na to pomamio arhidijakon Nikola
Alberti, brat poginulog Ivana, roaka iz pa je pomou svojih
Poljica uspio da on bude izabran zapovjednikom. Lenkovi
;nu preporui da uva tvru kao oi u glavi do prvog po-
nedjelnika, kada im donijeti e
hrane zaire, pa se i i
28. svibnja sa svojom etom zaputi preko Mosora prema

Omišu, ali ga Turci napadnu iz busije ametom potuku, da i
se jedva spasio bijegom u Šuurac. Ovaj se drugi poraz

teško dojmio opsjednutih veina ih se ve sjutradan odlu-
i
ila za predaju. U tu svrhu posla arhidijakon 30. svibnja k

Turcima kneza Pavia, koji s njima utanai, da Turci pu- e
stiti opsjednutima slobodan izlaz sa oružjem prtljagom, da i
e im pozajmiti toliko konja koliko im bude potrebno za pre-

nos bolesnih ranjenih, da
i e
im povratiti sve zarobljenike,
i da e im napokon dati nekoliko svojih vienijih kao taoce,
koji ebiti u vlasti opsjednutih sve dok ne prispiju na koje
sigurno mjesto. Uvjeti su se svidjeli veini, ali arhidijakon,

bojei se nevjere turske, poštara se još bolje za svoj spas.
On priopi Turcima, da je posada odluila te uvjete saopiti
Lenkoviu da je on bio za to izabran, pa ih moli stoga da
i
mu dadu jednog konja slobodan prolaz. Turci mu povolje

i
u svemu on poe do Lenkovia da ga izvijesti. Lenkovi

i
ga oštro prekori naredi mu da se odmah povrati u tvru

i i
da je brani do ugovorenog roka. Arhidijakon, premda je to

obeao Lenkoviu, nije se ipak povratio u Klis, nego se sakrio
negdje na otoku Ciovu, pa opsjednuti videi, da se ne vraa,
primiše po ugovoru taoce te dne 3L svibnja na podne iza-
oše iz tvrave predadoše je u turske ruke ^).
i
(5. Stanje iza neuspjeha kod Klisa god. K596.)

Odmah poslije ovoga neuspjeha, stalo se ponovno snovati
oko istrgnua Klisa iz turskih ruku, pa su i ovoga puta su-
djelovali poljiki uesnici iz prošlog pothvata, ali krivnjom
Mleana sve se izjalovilo").
Uto je neki potureni Poljianin obznanio svoje roake
kako Turci namjeravaju kazniti poljike uesnike kod Klisa,
našto više od tri stotine obitelji odlui da se iseli u koju
') Monumenta. XV. p. 243-255.

») Tomi, 0. c. p. 273-291.
— 73 —
drugu državu. Sjeajui se kako se i godine 1570. iselilo do
350 poljikih obitelji na mletako zemljište, obrate se oni i
sada providuru Moro da bi zamolio senat neka im dozvoli

naseliti na mletakom zemljištu. Moro im uini po
se gdje
volji, ali znajui, da bi to ozlojedilo Turke moglo pokvariti i
dobre odnose, predloži senatu da im ne usliši molbu, ili ako

nae ipak shodnim uvažiti je, tada se to iseljavanje ne bi
smjelo izvršiti na jedan mah, nego malo po malo^). Odbivši
im Mleani molbu, obratili su se oni tada posredovanjem
Pavla Sirotkovia, za pomo caru Rudolfu. Sirotkovi je,
došavši u Prag, dvjema predstavkama obratio se caru. U
jednoj istie poglavito svoje zasluge pri pothvatu nevolje i
koje je za to pretrpio od Turaka-), a u drugoj svih poglavitijih

zavjerenika njihove patnje
i pretrpljene štete, pa ga moli zai
pripomo 3). Rudolf se odluio da im pritee u pomo*),

i
pa je preporuio nadvojvodi Ferdinandu neka naredi generalu

Lenkoviu, da zaslužne uesnike primi u krajišku službu, a
zarobljene Sirotkovieve roake da oslobodi iz sužanjstva
zamijenivši ih sa zarobljenim Turcima ^). Na to su se i oni
sami obratili s molbom nadvojvodi Ferdinandu da ih, po
carevoj odluci, primi u službu ®), ali koliko ih bilo primljeno,
nije poznato.
Svakako veina uesnika nije dobila ništa, pa je i nadalje
ostala u svojoj domovini izvrgnuta turskom bijesu, ali su sre-
om, i ako samo za tren, i tu nastupile povoljnije prilike. Još
oko godine 1567. solanama oko rjeice
radili su Poljiani u
Žrnovnice'), pa se taj rad, ne zna se ni kada ni za što,
kasnije obustavio. Turci ga sada naumili obnoviti pa se
obratili bosanskom veziru za potrebnu dozvolu. Kako nije
bilo lasno nai radnika sposobnih za taj posao, poslao je ve-
ziramo poetkom studenoga 1596. svoga tefterdara s nalo-
gom da se oprosti poljikim uesnicima pri pothvatu kliskom,
i da ne bi njihovim iseljavanjem opustjela Poljica, i da
Tomi, 0. c. 246—247.
p.
2) Monumenta. XV. p. 222-223.
3) Ibidem, p. 230-233.
*) Ibidem, d. 234-235.
5) Ibidem, p. 234—235.
«) Ibidem, p. 235-236.
') Monumenta, XI. p. 185.
- 74 —
bi se mogao obnoviti rad u solanama. Uviajui Moro kolika
bi otole nastala ponovno p-isao se-
šteta po Mleane, on je
natu predložio mu da dopusti Poljianima slobodan prolaz

i
u Toskanu, kamo ih zvao vojvoda toskanski, jer bi se tim ne

samo sprijeilo taj rad, nego bi i Poljica opustjela, pa ne bi
tu više uskoci nalazili društva za napade na Turke,
utoišta ni
a ni lakoe za prelaženje na otok Bra ^).

Nije poznato ni jesu li Mleani pristali na Morov pri-
jedlog, ni ako pristali, koliko se Poljiani tim dopustom oko-
ristili, ali svakako solane su bile obnovljene, što bi znailo da su
sada, kada im se oprostilo s turske strane, ostali radije u domo-

vini. Nu nit su tim svršili, niti to bili jedini poljiki jadi.
Uskoci, kivni neprijatelji Turaka, navaljujui na njih ni-

jesu štedjeli ni kršana njihovih podanika, pa su tako od njih
eše stradali i Poljiani, premda im kako se vidi, bili sva-
kojako pri ruci. Te uskoke dosade davnašnje su, protiv i
njih obraali su se Poljiani za zaštitu ve godine 1567. caru

Maksimilijanu, koji je naredio da se Poljianima nema nanositi
štete da im je slobodno hoditi
i zadržavati se po cijeloj i
njegovoj državi, pa im je to isto, na zamolbu biskupa Nikole

Ugrinovia, potvrdio Rudolf II. dne 15. veljae 1584.^).
i
Ali osobito poslije neuspjeha kod Klisa teško su stradali Po-

ljiani od uskoka, ega radi oni su se ponovno uticali za za-
štitu Rudolfu, koji je u dva maha, godine 1599. 1605., na- i
redio da se niko od njegovih podanika ne bi usudio nanijeti

ikoje štete ni u osobama, ni u njihovim stvarima stanovnicima
Poljica, Zrnovnice Podgrada toliko u njihovoj domovini,
i
koliko po cijeloj njegovoj carevini ili na turskom mletakom i
zemljištu, nego da ih se svagdje ima pustiti u miru kao vjerne

i mile svome caru, nalazili se oni tu samo na prolasku ili
se zadržavali po svome poslu. Stoga je najoštrije bilo nare-
eno Danijelu Francol, kapetanu senjskom, da ini vršiti i
careve naredbe da kazni prekršitelje, kao takode da se bez

i
ikakova otkupa puste na slobodu svi oni Poljiani, koji su ma

bilo od koga bili pridržani, da im se povrati sve što im bilo i
oteto 3). Možda mnogo više nego te oštre Rudolfove naredbe.
') Tomi, 0. c. p. 247—248.

^) Vjestnik Arkiva. Zasreb 1003. p. 228.
') Vjestnik Arkiva. Zagreb 1903. p. 220-230. Ova je isprava bila
objelodanjena na talijanskom jeziku i u BuUcttino di archeoloîa e storia
— 75 —
koristilo je Poljianima što su uskoci godine 1618. bili dignuti
iz Senja kojekuda po unutrašnjosti razmješteni, pa su tako
i
ostali prosti od njihovih dosada sve do godine 1644., kada su

bili zarobili, oplijenili neke stanovnike iz Jesenca
i Žrnov- i
nice. Poljiani se stoga i sada utekli za zaštitu caru Ferdi-

nandu, koji im kolovoza izdade zaštitnu povelju, kojom
25.
se potvrivalo sve prvašnje naredbe nalagalo da se spo- i
menute zarobljenike pusti na slobodu da im se povrate sve i
zaplijenjene stvari ^).
Još gore nego uz uskoke, bilo Poljianima uz Turke. je

Premda im se, kako se vidjelo oprostilo uestvovanje pri
pothvatu kod Klisa, to ih nije ipak sauvalo od svakojakih
drugih haraenja zuluma. Iz fermana, isprošenih od sultana
i
na svoju zaštitu, doznaje se da su ih Turci, osim na rad u

solanama, silili na rad oko popravaka tvrava; da bi zala-
i
zili po selima nasilno im otimali sve što bi našli; da su ih

i
za sluajne nezgode globili kao za kakova zloinstva; da im

oduzimali zemljišta (mirije) i davali drugima, koji bi više
ponudili; da bi razni povjerenici, mjesto skupa, dolazili jedan
iza drugoga, tako ih po dva
i tri puta haraili za istu stvar;
i
da nijesu isplaivali glavarima nagrada, što im od sultana bile

doznaene; da im se napokon zabranjivalo davati bir svojim
sveenicima i stotinu drugih slinih nasilja inilo ^).
2. Poljica za kandijskog rata.
(1. Prislanju se uz Mletke.) Mir utanaen

7. ožujka 1573., naruši se tek godine 1644., kada Turci okri-
više Mleane da štite maltezke vitezove, koji su plijenili
turske lae, koje su plovile izmeu Carigrada Misira. Rat, i
zapoet na istoku, brzo se rasplamti u Dalmaciji, gdje je bio i
povoljniji za Turke sve dok mletaki zapovjednik Lunardo
dalmata. God. XIX. (1896.) na omotu str. 3— 4, ali sa krupnim pogrješkama

osobito u pobrkanju godina.
») Vjestnik Arhiva. Zagreb 1903. — Ovu je povelju objelodanio u
hrvatskom prijevodu i Pavlinovi (Puki spisi. p. 70—71), ali sa pogrije-
šenim nadnevkom od kolovoza 1604., pa je otole uzeo
21. Pavi s istom i
pogrješkom. (Glasnik zem. muz. Sarajevo 1903. p. 251.)

2) Isporedi odnosne fermane kod Pavia u Glasniku zem. muz.
Sara-
jevo 1903. p. 252-254 406—408. i
— 76 —
Foscolo Ilije godine 1647. dobio pojaanje svojili eta, te
s obrane prešao na navalu. Srea je odsele pratila njegovo
oružje, pa je ukratko oistio od Turaka svu zadarsku oko-
licu, zauzeo Skradin Ostrovicu, došao u Spljet oteo Tur-
i i
cima tvrave Solin Kamen, pa stao smišljati kako bi im

i
istrgao ruku tvrdi Klis.

iz i
Poljiani se sada odjednom naoše u velikoj neprilici.

Turci ih gule robe, kako se vidjelo, a amo se opet bio pro-
i
suo glas, da i e
mletaka vojska na njih navaliti. U strahu
da bi se to zbilja moglo obistiniti, veliki je knez Juraj Pavi
izvijestio o tim glasinama bosanskog tefterdara, koji mu od-
vrati, da mu se nije niega bojati ustraje li u vjernosti, jer
e domala na ove krajeve stii sva sila turske vojske^). Me-
duto je Foscolo stigao u Omiš, a Poljiani doznali da mle-
i
taka vojska nije namijenjena protiv njih nego na zauzee

Klisa, pa sada oni odluiše stupiti u savez s Foscolom
i bo- i
riti se protiv Turaka. U tu svrhu, opunovlašteni od opine,

pooše u Omiš veliki knez Juraj Pavi, vojvoda Juraj Ku-
Hši, etiri prokaratura izvanjski vikar, koji bi s Foscolom
i
utanaili odnosni ugovor. Ugovor je bio sklopljen dne

28. svibnja 1647., Poljiani se obvezali da niko od njih, od
i
najmanjega do najvišega, ne ni u kakvoj zgodi pomagati e

Turcima, nego da e
svi vojevati pod mletakom zastavom
uope napose pri zauzeu Klisa. U sluaju pak da to po-
i
duzee ne bi uspjelo, Mleani su se obvezali da Poljiane e

besplatno na svojim brodovima sa svim njihovim stvarima
i stokom prevesti u Istru ili otok Krk i tu ih opskrbiti zemljom
i potrebnim pašnjacima, da mogu živjeti kao na svomu. Bile
su im takoe potvrene sve stare povlasti zajamena pot- i
puna neovisnost u nutarnjoj samoupravi. Suviše, kako su

poljiki asnici pod Turinom uživali neke opskrbe, Foscolo i
im ih obeaje uzdržati, to velikom knezu \2 dukata na mje-

i
sec, a po 6 dukata na mjesec ostalim, naime vojvodi, kanc-

liru, etvorici prokuratura, dvanaestorici katunara ili malih
knezova izvanjskom vikaru'). Taj je ugovor bio potvren

i
') Pavi, Glasnik zem, muz. Sarajevo 1903. p. 410.

=») Pavlinovi, Puki spisi, p 74 -75 ; K I a i . Opis zemalja, u
kojih obitavaju Hrvati. Zagreb 18S1. Svezak II. p. 141 — 14J; Pavi. o. c.
p. 409 410; Krber, Annuario dalmatico. Arino secondo. Žara 1875. p. 236
do 237; Buiiettino di archeologia e storiu dalmata. IS9b copertina p. M l.\
— 77 —
i osobitom dukalom od 14. susljednog lipnja, u kojoj se izra-
zuje duždevo zadovoljstvo, što su se Poljiani opet sklonili
pod mletako okrilje ^).
(2. Zau z e e Klisa.) Malo iza toga ugovora po-

vratio se Foscolo u Zadar, da se spremi na zauzee Klisa,
je
ali sprjeavan raznim neprilikama, on je tek na vee

14. ožujka 1648. prispio u luku solinsku s brodovljem, koje
je vozilo vojsku potrebne bojne sprave, doim konjaništvo,

i
koje se je pod zapovjedništvom providura Zorzi zaputilo iz

Šibenika po kopnu, stiglo je nešto prije. Poljiani, pod zapo-
vjedništvom brae Janka i Šimuna Marijanovia, stigli su u
dva navratka, to prvi odio od 1200 ljudi ve na vee
i
14. ožujka, a drugi odio sjutradan. K njima se je pridružilo

i nešto drugih pješaka, sakupljenih po pokrajini, pa svi zajedno
sa konjaništvom Zorzijevim zaštiivali iskrcavanje Foscolovih
eta i bojnih sprava.
na strmoj hridini dijelio se na tri obora,
Klis se je uzdizao i
jedan poviše drugoga, kao da se jedan iz drugoga izvija.

Dva od tih triju obora nadvisivalo je brdo Greben, koje je
zauzeo Foscolo ve 16. ožujka na nj smjestio topove, iz i
kojih e
sipati vatru na Klis. Navale su se, sada s veim sada
s manjim uspjehom, ponavljale za više dana, dok su Poljiani
uz vlahe i Spljeane utvrivali branili Ozrinu, tu najpogi- i
beljniju taku, jer upravo s te strane najlašnje mogla stii

pomo opsjednutima. Na 24. ožujka uhvatili su naši jednog
Turina, koji je imao da obavijesti opsjednute, da se ne pre-
daju jer im dolazi izdašna pomo. Naviještena pomo, koja
se sastojaše iz jedno etiri hiljade konjanika pod zapovjed-
ništvom Tekelipaše, stiže ve sjutradan navali na Ozrinu, i
ali ih naši odbiše potjeraše do Dugopolja, a sjutradan otpravi

i
Foscolo protiv Tekelija Zorzijevo konjaništvo s Poljianima,

vlasima nešto druge pješadije, te ga baciše na onu stranu
i
rijeke Cetine. Na Klis se nije meuto prestajalo gruvati iz

topova, koji su na 30. ožujka otvorili na treem oboru jedan
i
prolom. To, kao i poraz Tekelije sklonu opsjednute da se
1) Pavlinovi, o. c. p. 75; Erber, o.c.p.237; Pavi, o.c.p.410;

Ballettino 1896. copert. p. 13, — Lago pogrješno kaže, da su se Poljiani
sklonili pod mletako okrilje ve god. 1642. (Memorie. 1. p. 324). a onda
opet da su ih Mleani silom oružja istrgli Turinu god. 1647. (Memorie.
I. p. 324.)
— 78 —
upuste u pregovore o predaji, koji se dovršiše tek sjutradan
oko podne. Bi utanaeno da se svi Turci mogu slobodno
odaleiti iz tvrave, ali bez oružja i da
prtljage, dati šest
i e
videnijili osoba za taoce, koji e ostati u Foscolovim rukama,
dok i 1 urci ne povrate neke kršanske zarobljenike. Tano
na dva sata po poslije podne poeše izlaziti Turci iz tvrave,
i
a sam Foscolo, sjajno obuen opkoljen velikom pratnjom,

i
stajaše kod kapije prvoga obora da nadzire izlaz da uzdrži

i i
red. Nu sav taj sjaj sva vlast generalova ne mogaše

i
sprijeiti nereda. Neki hoe da su ga prouzrokovali vlasi i
Poljiani, koje je uvrijedio izazvao okrutni aga Barakovi

i
zaprijetivši im da emu slano platiti svoje odmetništvo; dok

drugi hoe da je nered nastao usljed toga, što su Turci, pri
svom izlazu, izdajniki zapalili neke potajne lagume, koji bi
imali dignuti u zrak tvravu, netom oni izau. Bilo kako
bilo, to je svakako stalno da je neredu sudjelovala cijela voj-
ska, i da je, osim Barakovia, zaglavilo još do dvjesta e- i
trdeset drugih Turaka, a mnogo ih više ranjeno orobljeno^). i
Sultan, srdit na Tekelija što nije znao obraniti Klis, svrže

ga, a mjesto njega posla Derviša iz Skoplja, koji poe odmah
snovati kako bi se odmazdio Mleanima. U tu svrhu sakupi
on u Livnu do preko deset hiljada vojske sedam topova, i
pa posla Peratpašia sa 500 konjanika na pljakanje u spljet-

sko polje, ali ga Zorzi kod Dugopolja natjera u bijeg. Poljiani
se sada pobojaše kakove navale, pa svu svoju neja, stoku,
i sve svoje stvari sniješe u Solin kao u mjesto, koje su držali
sigurnim. Doznavši za to Peratpaši, koji je bio ojaen
s prvog neuspjeha a još više kivan na Poljiane s njihova od-
metništva, provali opet sa pojaanim silama
i navali na tu i
poljiku neja, te ih dosta isijee do etiri stotine zarobi.

i
Kako je provala bila nenadana nesluena, Zorzi nije dospio

i
da sabere svoje konjaništvo, koje bilo porazmješteno po Ka-

štelima, da mu se opre, nu zato se podigoše listom spljetski
varošani nenadano navališe na Turke, koji su u neredu pli-
i
jenili robili, pa ih dosta pogubiše

i sav im i)lijen preoteše*).
i
*)Soli tro, Documenti starici suli' Jstria e ta Datmuzia. \cnczia

1844. Vol. I. p. 273—290. - Opširan izvještaj o zauzeu Klisa vidi kod
Pavia str. 410-415.
«) Difnico, His torta detta guerra di Datmazia 1645-1671, La Dome-
nica. Anno III. Žara 1890 p. 197.

— 79 —
(3. Patriotizam poljikih plemia.) Op-
skrbe, što su ih asnici od turske vlade, bile
uživali poljiki
su privezane za odnosne asti bez obzira na osobe, koje su
obnašale te asti koje su se svake godine o Jurjevoj mogle
i
promijeniti, pa stoga ni u ugovoru sklopljenu s Foscolom dne

28. svibnja 1647. ne spominju se osobe poimence, nego samo
odnosne asti ^). Foscolo nasuprot, poznatom mletakom lu-
kavosti, u svojoj odluci izdanoj sjutradan po zauzeu Klisa,
a kojom izvršivao svoje obeanje, da im mletaka vlada e i
uzdržati te opskrbe, nabraja poimence sve onodobne asnike ^j,

da kasnije drugom odlukom od 27. lipnja uzmogne izjaviti,
kako su te opskrbe osobne te dosljedno trajati, dok su iste e
osobe u životu^), pa ne obnašale one više tih asti.
i
Kako je rat sveudilj trajao a srea pratila Foscolovo

oružje, pa bilo nade da e
Poljica stresti sa sebe mrski tur-
i
ski jaram, Poljiani se nijesu ni osvrnuli na to nepošteno

Foscolovo ponašanje, nego su dapae sami opskrbljenici po- i
kazali vršak nesebinog domoljublja. Za dugog turskog go-

spodstva, narod je bio teško osiromašio, pa im rodoljubno srce
ne podnosilo da taj narod, koji se zajedno s njima bori za spas
domovine, strada u nevolji, te odaslaše kao svoje poslanike
knezove Franu Suia, Ivana Novakovia, vojvodu Jurja
Kulišia kanelira Andriju Ivaniševia, da zamole Foscola
i
neka bi se od ono 1512 dukata, koje su oni uživali, otcijepilo

300 dukata doznailo ih opini poljikoj kao pripomo narodu,
i
koji je vrlo osiromašio. Ta se svota imala razmjerno odbiti od

opskrba sviju nadarenika, izuzevši Kulišia koji, kao vojvoda,
imao je veih troškova, pa ga se nije moglo otanjiti u njegovoj
opskrbi. Ta je molba bila prikazana Foscolu na 16. lipnja
1648. i odmah, naravski, bila i uslišana*).
») Sr. Pa vi, o. c. p. 410.

2) Bullettino. XIX. (1896,) copert. p. 13—14; Erber, Annuario dal-
matico. II. p. 237—238.
») Bullettino. XIX (1896.) copert. p. 14; Erber, o. c. p. 237. nota 3.
*) Erber, Annuario Anno secondo Žara 1885. p. 238;
dalmatico.
Pa vi, 0. c. p.416. — Erber
kaže da je ta molba bila prikazana 16. srpnja,
ali to je, bez sumnje, štamparska pogrješka, jer Foscolo spominje taj in
ve u svojoj odluci od 27. lipnja. (Sr. Erber, o. c. p. 237. nota 3; Bullet-

tino. XIX. [1896.] cop. p. 14.) Za Erberom se poveo Pavi, pa upao u istu i
netanost. (Pavi, o. c. p. 416.)

— 80 —
(4. D a n a k M 1 e c i in a.) Mleani su za kandijskog
rata bili doprli u takove da su svagdje, novane neprilike
gdje samo mogli, milom silom istištavali novaca, te su
i i
donapokon stavljali na dražbu službe plemstvo, samo da i i
ih smognu ^). Kada su se stoga dne 24. rujna 1651. našli u
Zadru kod Foscolova nasljednika Jerolima Foscarini, poljiki

odaslanici da obnove prisegu vjernosti, on ih nagovori da se
na ime svoje opine obvežu plaati u kamaru spljetsku po
groša po kui toliko u vrijeme mira, koliko u vrijeme rata*).
Odaslanici nijesu bili ovlašteni na to, pa je veliki knez
Juraj Pavi, netom se povratio u Poljica, sazvao opi zbor,
da mu priopi taj svoj korak. Poljianima je bio toliko do-
dijao turski jaram, da su bili spremni na svaku žrtvu samo
da ga se otresu, pa se je tako sluilo da je zbor, obdržavan i
dne 30. istog rujna, uviajui teške posljedice sluajnog mle-

takog poraza, jednoglasno odobrio korak svojih odaslanika,
uz tu samu preinaku neka se zamoli opi providur Foscarini,
da se danak ne bi plaao po kuama, što bi bilo skopano
s mnogim poteškoama, nego da se jednom za uvijek ustanovi
na 200 groša ^). Kao odaslanici Poljica, koji poi do Fos- e
carmija prikazati mu taj zakljuak zbora te ga zamoliti da
i
bi na nj pristao, bijahu odabrani sveenik Petar Gargatovi i
Frane Sui, koji u tu svrhu bijahu provieni naputkom iz-

danim 14. listopada*). Foscarini je pismom od 9. studenoga
pristao na zakljuak zbora, ali uz uvjet ako njegovu odluku
odobri senat ^), što se sluilo ve 20. istog studenoga *)•
i
(5. Nastavak rata.) Mleani su ve 24. kolovoza

1646. bili osvojili tvravu Zadvarje, koja je ležala na istonoj
strani Poljica nedaleko slapa Gubavice, ali je opet u stude-
nom doprla u ruke Turaka, koji je sada jako utvrdiše, da bi
otole mogli provaljivati u obližnja mjesta '). Stoga providur
^) Sr. Daru, Storia della republica di Venezia Capolago 1837. Tomo

VII. p. 198; Roman in. Storia documentata di Venezia. Venezia 1853.
Tomo VII. p. 369.
-) Erber, o. c. p. 239; Pavi, o. c. p. 419; Pa vi ino vic o. c.
p. 75.
^) Pavi, c. p. 420; Pavlinovi, o. c. p. 75— 7t).
*) Pavi, o. c. p. 419-420.
*) Pavi, o- c. p. 420 421.
«) Erber. o. c. p. 239.
') Liiibi. Ogledalo. 11. p. 195-196.
— 81 —
Foscarini u veljai 1652. pokuša da im je preotme, što mu je
1 pošlo za rukom ve 23. istog mjeseca, premda joj bio prite-

kao u pomo mostarski paša Danijel ^). Prolazei tom dru- i
gim zgodama kroz Poljica mletaki vojnici, koji od više vre-

mena nijesu dobivali plae, kao što su pljakali sva druga i
mjesta kroz koja prolazili, poeli su bili pljakati Poljiane. i
Siti preko mjere toga novog zuluma, utekoše se oni Fosca-

rinijevu nasljedniku Lovri Dolfinu, koji naredbom 18. veljae
1653. najstrože naredi da se niko od onih, što idu u rat pro-
tiv Turina, bio on zapovjednik ili prosti vojnik, ne bi usu-
dio nanijeti najmanje štete Poljianima ni u njihovim oso-
i
bama ni u njihovim stvarima, a to pod kazan progona, tam-

nice, galije, a prema prilikama osobe težini prekršaja pod i i
gubitkom glave. Pod iste kazne potpadaju oni koji bi, i
znajui, kupovali ili pohranjivali stvari, koje su odnesene

Poljianima 2).
I kao da naredba poluila cilj, jer nema više
je ta oštra
spomena kakovim zloporabama s te strane, ali zato nijesu
ipak svršili jadi nevoljnih Poljiana. Premda su se ugo-
vorom od 28. svibnja 1647. prikljuili uz Mleane, a god. 1651.
obvezali se danak im plaati, oni su uistinu ostali
i nadalje i
podanici Turaka, pa su njima plaali ugovoreni hara. Nego

i
to ne bi bilo još ni po jada, da ih Turci nijesu drukije ha- i
raili. Toga radi obratiše se oni za pomo k sultanu, koji i
svojim fermanom, izdanim koncem rujna 1654., naredi svima

svojim asnicima u Imotskom Sinju, da uzmu u zaštitu sta-
i
novnike Poljica, koji su mu se pritužili, da su neke vojnike

ete iz Sinja Zadvarja došle pritisle im sela, zarobivši im
i i
porodice zaplijenivši im svu silu stoke, a oni su podmirili

i
svoj hara inovnicima, koji su ga ovlašteni pobirati, pa im je

suviše naložio da kazne krivce, neka se te stvari ne bi u bu-
due ponavljale, zaprijetio im svojim gnjevom, ako bi se
i
pokazali nemarnim u vršenju njegovih zapovijedi ili ne bi

znali obuzdati svoje podvrženike ^).
(6. Mir i ustanovljenje granica.) U nadi da

e se osloboditi turskog podaništva, Poljiani su za ovog
^) Ljubi, 0. c. p. 200—201.
2) Erber, o. c. p. 240.
^) Pavi, 0. c. p. 421.
— 82 —
rata neprestano ratovali uz Mleane
i
svakojako im druga- i
ije bili pri ruciO, inei sve to oprezno, da ne bi ludo iz-

vrgli turskom pljakanju svoju domovinu, pa se u tim trza-
vicama primakla godina 1669., kada su Mleani, iznemoženi
i
dugim ratom na Kandiji, dne 6. rujna sklopili s Turcima mir.

Našto je sultan odmah poetkom slijedee godine odaslao u
Bosnu za tefterdara Mulzi efendiju dao mu nalog da uspo- i
stavi trgovinu izmeu Bosne Dalmacije te da po dalma- i
tinskim gradovima postavi emine, kako je to bivalo prije

rata. Mulzi je toga radi poslao svoje poslanike providuru
Antonu Barbaro, da bi s njim ugovorili gdje se sastati da e
se sporazume u stvari, nu u isto je vrijeme zahtijevao od
njega, da digne mletaku posadu iz Derniša Skradina, pošto i
on itu kao u Poljicima namjerava postaviti emine.

i Bar-
baro nije smatrao shodnim da mu na tu poruku odgovori
išta izvjesna, nego mu otporui da bi izvolio doi u Zadar,
njegovo sjedište, pa tu da se sporazumjeti. e
Mulzijevi po-
slanici ekali su Barbarov odgovor u Spljetu. Kako je Bar-
baro bio naredio da njegov odgovor zajedno s tim poslani-
cima ponese Mulziju kolunel Frano Marijanovi, oni su se
tome oprli jer Marijanovia, podrijetlom Poljianina, smatrali
turskim odmetnikom, pa je tako mjesto njega bio odaslan
kolunel Andrija Pae. Mulzi nije pristao na taj prijedlog,
nego je zahtijevao da se sastane s Barbarom gdjegod oko
Klisa ili u Cetini, našto je Pae odmah pohitio k Barbaru da
ga tom obavijesti. U isti je gotovo tren veliki poljiki i
knez Juraj Sinovi izvijestio Barbara, kako mu je Mulzi pi-

sao da ga što prije pohodi gdjegod u Cetini ili Sinju, da se
sporazume o uspostavi skele u Poljicima. On je, kako dalje
javlja, pod raznim izgovorima odgaao taj sastanak, pa za
to moli Barbara, da mu saopi koje namjere imaju Mleani s
Poljicima te mu savjetuje kako da se vlada u tom teškom
trenu, a da uludo ne izloži pogibli svoje domovine'*). Bar-
baro mu je savjetovao da ne poe k Mulziju, nego da se
1) Erber, o. c. p. 238-239 i 244; Far lati, 111.508; Lago. Memorie.

I.p. 329. Imam —
jednu neobjelodaiijenu ispravu od 13. srpnja 1665.,
i
kojom opi providur Katarin Korner svjedoi, da su f\^ljiani pritekli u

pomo sa 60 argata za popravak spljetskili tvrava.
') Difnico, La delimitaiione delta Dalmazia nel 167 1. Žara 1902.
p. 13 14.
— 83 —
pred njim ispria tim što se mora pokoriti strogom nalogu,
koji mu je dao kliski providur, da ne smije nikamo ii prije
nego li se pregledaju granice izmeu Turaka i Mleia, pa se
ne vidi komu e
pripasti Poljica^)- Uto su se opet nastavili
pregovori izmeu Mulzija Barbara o uspostavljenju skela.
i
Za tih pregovora, koji su veoma sporo muno tekli, Mulzi i
je neprestano zahtijevao za se Poljica, a Barbaro mu odvra-

ao, da tome sada ne može biti govora nemajui ni jedan
ni drugi ovlaštenje od svojih vlada da ustanovljuju granice,
nego samo da se sporazume o uspostavi skela, a pitanje o
Poljicima da je pitanje o granicama, pa suviše da su on i i
njegov predšasnik Priuli primili izrijeni nalog, da zadrže u

vlasti sinjorije Poljicai sva druga mjesta, koja su zauzeta
i
u posljednjem ratu. Mulzi je napokon, ublažen lijepim da-

rovima, pristao na Barbarove zahtjeve^). S tim popuštanjem
Mulzijevim nijesu bili zadovoljni neki ugledniji Turci, a na
glavi im alajbeg Filipovi, koji se na to pritužiše u Cari-
gradu, ega je radi bilo nareeno novom bosanskom paši
Mehmedu, da glavom razgleda granice i utanai ih po svojoj
uviavnosti '). Za nastalih pregovora negdje poetkom stu-
denoga, i Mehmed je takoe zahtijevao Poljica neka druga i
mjesta, pa kada ih nije mogao postii na lijepe, dopustio je

Filipoviu drugovima mu da zauzmu Derniš
i Skradin i i
neka druga mjesta*)- Dok se je to zgaalo, Mehmed je bio

zarobio trinaest Poljiana, koje je htio nabiti na kolac kao
odmetnike turske jedva im je oprostio život na zagovor
i
Detrika, koga Barbaro držao kod njega kao svoga opuno-

je
moenika^). I Mehmed se, kada vidio nepopustljivost Bar-
barovu, pritužio u Carigradu protiv Mleana, te je sultan
odaslao svog pouzdanika Hasaza, da on glavom razgleda
sve prijeporne granice, pa ga o svemu na svom povratku
tano izvijesti ®).
Ne znajui Poljiani kome e ih sudbina dosuditi u tom
otimanju oba njih, sazvaše dne 21. prosinca pod im ni
M Ibidem, p. 15—16.
2) Ibidem, p. 16—21.
») Ibidem, p. 21—22.
*) Ibidem, p. 23.
5) Ibidem, p. 29 i 34.
^) Ibidem, p. 32.
6*
— 84 —
zbor t. j. sviju poglavica obitelji uz uestvovanje takoe
svega sveenstva, da se odlui kako se vladati u tim teškim
trenucima, te bi jednodušno zakljueno, da se stoji mirno na
svom domu da se. odsele ne plaa ni Turcima haraa ni
i
Mleanima danka sve dok se ne vidi pod koga spasti e

župa^).
Uto je poetkom slijedee godine 1671. Hasazi pošao da
na svoje oi pregleda obade sve mee, pa se je onda vra-
i
tio u Drinopolje da o svemu izvijesti sultana*), našto je po-

sao razvoda mea bio povjeren sa strane turske novom bo-
sanskom paši Mahmudu, mletake senatoru Nani,
a sa strane
koji je stigao u Spljet poetkom svibnja. Po smrti Mehme-
dovoj do dolaska Mahmudova, ostao je bio na upravi Bosne
tefterdar Mulzi, koji je odmah poruio Poljianima da bi se
povratili na pokornost tursku i, ako to uine, obeao im
ishoditi kod sultana oprost za njihovo prvašnje odmetništvo.
Oni su se na to posavjetovali sa Nanijem, koji ih nagovori,
obeajui im svoju pomo, neka pod raznim izlikama otežu
s odgovorom, što su uinili"^-. Napokon svršetkom srpnja bi
i
utanaeno izmeu Nanija Mahmuda, da se pone sa razvo-

i
dom najprije u kotaru zadarskom. Posao je sporo napre-

dovao jer se, da tako reem, pedalj po pedalj mjerilo ze-
mljište što e
komu pripasti, a na 16. kolovoza pretrgao i
se dok pou k sultanu poslanici, da on riješi jedan spor u

šibenskom kotaru. Kroz to je umr'o Mahmud posao je ho- i
dio brže s njegovim nasljednikom Huseinom, osim što je bio

malo zapeo kod Klisa, jer su Turci, puštajui doista Mlecima
Klis, zahtijevali ipak za se solinsko polje i Vranjic, ali je na-
pokon 24. listopada došlo do sporazuma i u tom, te se usta-
novilo da se mea izmeu turskog i mletakog posjeda pre-
nese s onu stranu Klisa, i da se izmjenino oproste sve
uvrjede uinjene s jedne i s druge strane za prošlog rata.
Oznaenjem tih granica Poljica su ostala u meašu tur-
skom, a odnosni ugovor bio je potpisan od obje strane dne
30. listopada 1671.*).
M Monumenta historico-juridica. IV. p. 121.

") Difnico, o. c. p. 35—40 41. i
•) Difnico, o. c. p. 40—41.
*) Difnico, o. c. p. 42—52 67; B ruso i ni. Historia dett' uttima

guerra fra Vcneziani e Tiirchi. Venezia 1673. II. p. 344.
— 85 —
I sam pristrani Erber priznaje da su Poljiani za ovog
rata poinili udesa od hrabrosti 0, pa ipak Mleani ih i ovoga,
kao ono i drugih puta, ostaviše pod turskim jarmom, premda
su sve do posljednjeg trena, kako se vidjelo, nagovarah
ih
da ostanu oporni turskoj vlasti, da su za to na kolac imali i
biti nabijani.
3. Poljica od kandijskoga do karlovakog mira.
Sultan Poljianima njihovo odmetništvo za

je oprostio
kandijskog rata, jer držao jedinim pravim krivcem velikog
kneza Jurja Sinovia, koji je stoga sa svom svojom obitelju
•morao prebjei u Spljet, gdje je od Mletaka dobio nešto go-
dišnje opskrbe ^), ali im nijesu nasuprot tako oprostili i
amošnji Turci, kako to jasno svjedoe fermani, koje su Po-

ljiani isprosili od sultana na svoju zaštitu. Tako su ve
sredinom travnja 1672. dobili carski ferman protiv onih osoba
što, u dogovoru s vlastodršcima, zalaze im silom u kue, te
traže od njih novaca pod imenom globe krvarine, okrivlju- i
jui ih da se bave sakrivanjem tatova razbojnika ^), pa opet i
19. sijenja 1680. jedan drugi, kojim se nareivalo bosanskom

tefterdaru, da ne dopušta da se po dva puta kupi u Poljicima
hara, nego samo jednom to jedino ona svota, koja je odre-
i
ena po starom ugovoru*)- Nego osobito godine 1683., kao da

su se Turci pomamili protiv Poljiana. Negdje koncem
svibnja izdaje sultan do dva fermana. Jednim zaštiuje sta-
novnike sela Stijene (Srijane) protiv nekog Abdul-Dželila,
koji traži od njih krvarinu kao da su mu tobože oni ubili
brata Musu, a drugim sve stanovnike Poljica, koje su okolni
turski upravitelji za izmišljena zloinstva zatvarali napadali i
samo da se tako domognu novaca^). Napokon sredinom srpnja

izašla su do tri carska fermana, jedan na zaštitu radnika u
solanama, drugi na zaštitu protiv nasilja što ih ine zapovjed-
nici tvrava Prologa, Tutijaka (Nuaka) Havale, a trei i
1) Erber, o. c. p. 244.
2) Difnico, La delimitazione della Dalmazia nel 1671. Žara 1902-
p. 52.
») Pa vic, Glasnik zem. muz. Sarajevo 1903. p. 426.
*) Pa vic, o. c. p. 427.
5) Pavi, 0. c. p. 428.
— 86 —
kojim se nalagalo da se u solanama mogu upotrebljavati samo
one osobe, koje su na to obdužene ^).
Uto je dne 13. istog srpnja osvanuo pod Beom Kara
Mustafa sa 250 hiljada vojske stao na nj silno jurišati, ali i
malo iza toga stigle savezne kršanske ete pod junakim i
Sobijetskim te ga ametom porazile. Osokoljeni tom pobjedom

i uope napredovanjem kršanskog odvaže se napo- oružja,
kon Mleci da stupe u savez, te 12. veljae 1684. navijeste
i
i oni rat Turinu. Nu prije toga njihova koraka uspirio i
se bio po Dalmaciji pokret protiv Turaka, tako da su naši, i
protiv volje mletake, ve u rujnu listopadu 1683. istjerali ih i
iz Plavna, Ostrovice, Perušia, Benkovca, Skradina, Obrovca
i Drniša. O tom pokretu javljao je dne 2. studenoga u Mletke

providur Lovre Donato, da je takav da ga on ne samo ne
može zaustaviti, nego da mu se nude bosanski kršani Za- i i
gorani Poljiani, a opet 2. sijenja 1684., da s ove strane

i
bregova u turskim rukama od utvrenih mjesta ostaju još je-

dino Knin i Sinj^).
Kada su meuto Mleani navijestili rat Turinu, pokret
i
se razmahao još jae, te se Poljiani negdje sredinom i
ožujka 1685. odmetnu od Turaka prislone uz Mletke 0» P^ i
29. ili mjeseca navale na Nuak

30. istog istrgnu ga iz tur- i
skih ruku^). Uto je opi providur Valijer bio okupio svoje

i
ete u Spljetu, da krene na Sinj. Opsijedanje Sinja zapoelo

je 1. travnja trajalo ve sedam dana, kada opsjednutima
i
stiže iz Bosne u pomo do deset tisua Turaka, koji se svom

žestinom obore na Valijerove ete te ih razbiju natjeraju i
u bijeg ^). Nakon kratkog odmora otisnu se ponovno Turci

za njima u potjeru, ali ih malo iza Klisa doekaju Poljiani i
takom se iznenadnom žestinom na njih obore, da su ih ne

samo natjerali u bijeg, nego ih do etiri stotine mrtvih osta- i
vili na razboiištu *).
M Pavi, c. p. 428—430.
2) Ljubi, Ogledalo. II. p.-219.
') A aceV
1 i c h, La guerra della sacra lega, detta pure ia guerra di
Morea dal 1684 al 1699. U Tabularium. AnrioI-IV. Žara 1902-1904. p 111.
*) Alacevich, o. c. p. 119; Krber, Annuario dalmatico. Anno
secondo. Žara 1885. p. 246. nota 3; Pavi. o. c. p. 430.
») Pavi, o. c. p. 432.
•) Alacevich. o. c. p. 83-.S4 i 119-123; l.jubiO Ogledalo. II.
p. 221; Pavi, o. c. p. 432.

— 87 —
Rasren na Poljiane, hercegovaki paša piša velikom
knezu odreujui mu rok do kojega se opet mora povratiti
na pokornost sultanovu. Primivši to pismo, knez se je s njim
10. travnja požurio u Spljet do providura Valijera, koji ga
nagovori da odvrati paši oprezno bez ikakovih obveza samo

i
da tako dobije vremena, pa mu dade nešto oružja zaire, i i
da se uzmogne braniti, ako bi Turci navalili na Poljica^).

Kako se ipak Valijer bojao da bi Poljiani, prestrašeni gla-
sinama turskoj provali u Poljica, o kojima je Valijer ve
sjutradan izviješivao u Mletke"), mogli se povratiti na tursku
pokornost da utaman ne izlažu pogibli svoje domovine, a znao
dobro od kolike mu pomoi mogu biti, poslao je odmah
k njima nekog kapucina, koji je uživao velik ugled kod Po-
Ijiana, da bi ih nagovorio da sasvim prionu uz Mletke. I
doista on je uspio u svom poslanstvu, jer 15. istog travnja ve

oni su sveano obeali, da e
se ustrajno boriti uz Mletke
protiv Turaka").
Imajui uza poprima sve
se svu okolicu, stade sada Valijer da
potrebne mjere, koje bi zajamile uspjeh naumljenim pothva-
tima. Tako ve 30. travnja sabraše se u Spljetu na dogovor
odaslanici iz Klisa, Vranjica, Kaštela, Stobrea Mravinaca, i
a na ime Poljica pristupi glavom knez Luka Sinovi. Na

sastanku se zakljuilo gdje se sve imaju postaviti potajne
i
straže od Klisa do Prologa za obavijesti o kretnjama Turaka

i da sav okoliš ima pritei u pomo Klisu, kad bi se otole dao
znak navali Turaka^). Kao uvijek
sada su Poljiani pred-
i
njaili drugima u gorljivosti protiv Turaka, kako je ve

12. svibnja javio u Mletke Valijer'). Uto se opet stale pro-
nositi glasine o navali Turaka na Zadvarje Poljica^). I one i
se ubrzo obistinile. Kad su ono prošlog travnja Turci razbili

Valijera pod Sinjem dali se za njim u potjeru, pa ih nedaleko
i
Klisa doekali Poljiani natjerali u bijeg, bosanski se paša

i
odmah povratio u Bosnu, ali hercegovaki nije mogao pre-
M Erber, Annuario dalmatico, Anno secondo. Zara 1885. p. 426 do

427; Alacevich, o. c. p. 123; Pavich, o. c. p. 432.
2) Alacevich, o. c. p. 124.
3) Alacevich, o. c. p. 126; Erber, o. c. p. 247.

*) Alacevich, o. c. p. 131 — 133.
*) Alacevich, o. c. p. 138.
•) Alacevich, o. c. p. 140 138. i

— 88 —
gorjeti te sramote, pa je ostao sa svojim etama oko Sinja,
nastojei kako bi se odmazdio za tu svoju nedau. Navalio
je stoga malo kasnije na Kaštela, ali sada sa zlom sreom, i
pa se ponovno povukao u Cetinu, gdje mu opet došao u po-

mo bosanski paša, pa odluili poi na Zadvarje ^). uspjelo 1
im osvojiti kule Arsali i Poletnicu, ali i tu 18. lipnja bijahu

poraženi na poziv Valijerov, priskoili na obranu Za-
jer,
dvarja Kaštelani, Spljeani, Poljiani Primorci, pa se sada i
oba povukla svojim kuama ^)'
Još negdje o polovini prošlog svibnja neki don Ivan s Du-

gopolja bio je priveo na mletaku pokornost jednu tisuu vlaha,
koji su bili turski podanici^), i Valijer ih naumio nastaniti u
spljetskom okružju, naseljavajui ih po onim zemljama što su
bile prije rata u turskim rukama, a to osobito u Žrnovnici i
Rupotini^). Juraj Calegri, kojemu je Valijer bio povjerio tu

razdiobu zemljišta medu pridošle vlahe, bio je obavio ve
posao sa zemljištem, koje ležalo na desnoj obali rjeice 2r-
novnice, ali kad mu isto nije dotjecalo, htio je zahvatiti
zemljišta i na lijevoj njenoj obali. Tomu se opre veliki knez
Luka Sinovi dokazujui da sve zemljište, što leži na lijevoj
obali Žrnovnice, pripadalo je oduvijek opini poljikoj. Stvar
je tada bila povjerena fiskalnom odvjetniku Vicku Pellegrini,
da je razvidi rasudi. Radilo se o jednom komadu zemlje od
i
kakovih trideset vretena o zaseoku Nugao. U cijelom sporu

i
postupalo se pravom jaega, tako te je na temelju Pellegri-

nijeva mnijenja, Valijer odlukom 6. sijenja 1686. ne samo
prijeporno zemljište nego solane oko Žrnovnice proglasio i
neosporivim vlasništvom opine mletake, a to jer, tobože,

sve to bilo istrgnuto ispod vlasti turske u vrijeme rata ^).
Alacevich, o. c. p. 149—150.
') Alacevich, o. c. p. 84-85; îlobadovi, Starine. XXI. o. 111;
Pavi, 0. c. p. 433—434; Alacevich, o. c. p. 151 — 166. — Ovdje, na
žalost, smru izdavaa savjetnika Josipa Alaevia, prestaju dalji izvje-
štaji dalmatinskog providura o tom znamenitom ratu. koji je zauvijek
oslobodio Dalmaciju od Turaka.
») Alacevich, o. c p. 140—141.
*) Alacevich, o. c. p. 145—147.
') Vidi opširan odIs cijele kod Erbera na oznaenom mjestu
stvari
str. 249—252, a odnosna Valijerova odluka Mampana je takode u Štampa
de' Poglizzani al Unido. p. 11 — 15.
— 89 —
Kako je sveudilj trajao rat, a na vra- Turin još uvijek
tima, Poljiani su, ako nerado, progutali tu novu nepravdu,
i i
i dalje se gorljivo borili, ega radi Turci im se odluili osve-

titi, nadajui se zatei ih nepripravne. Dne 4. srpnja 1686.
skrenu Turci u zamosorska Poljica, na broju ih jedno šest
do sedam tisua, te ih opljakaju popale. Kako je navala i
bila iznenada neoekivana, sve što je moglo izmai toj bujici

i
povue se u Mosor, da se tu pribere uredi, pa udari na svog i
dušmanina vrati mu, po mogunosti, milo za drago.

i Sa-
brani narod porazdijeli se u dvije ete. Jedna se požuri
naprijed da zakri neprijatelju put pri uzmicanju, a druga na-
vali na nj suelice, tako ga uhvatiše medu dvije vatre
i i
grozno razbiše. U tom se junakom okršaju osobito istakao

pop Juraj Pezelji, koji odsijee do petnaest više neprijatelj- i
skih glava, ali sam bi smrtno ranjen. Istom se zgodom

i
proslaviše dvije hrabre dolake djevojke Mare Zuljevi

i i
Bare Leksi^). Na bojnom polju osta do trista mrtvih Tu-

raka, a jedno ih dvjesta bi zarobljeno i veliko mnoštvo ra-
njeno. Izmeu uglednijih, što pogibe a što dopade ropstva,
dvanaest buljubaša, te kapetani Sinja i Nuaka ^).
Borba Turcima nastavljala se ustrajno
s na istoku u i i
Ugarskoj, kao u Dalmaciji, gdje Hrvati listom pristali uz

i
Cornara uprli sve sile da bi potpuno istrijebili Turke s ovih

i
strana. Cornaro je susljednog kolovoza udario najprije na

Budvu tu natjerao u bijeg do dvanaest tisua Turaka pod
i
skadarskim pašom Solimanom, pa je na povratku stao sa-

kupljati ete, kojima bi udario na Sinj. Vojska se je sakupila
na solinskom polju, otkle je, primivši blagoslov od spljetskog
nadbiskupa, krenula put Sinja. Prispjevši jutrom 25. rujna
1686. pod Sinj, otvori na nj odmah žestoku vatru iz topova,
pa netom probiše bedeme zapoe juriš. Borba je bila oajna,
ali bujici naših Turci ne mogoše odoljeti, te se ve istog dana
moradoše predati, a izmeu prvih zaleprša na sinjskim bede-
mima poljika zastava'). Poljiani se odlikovaše susljedne i
godine, kada je 1. travnja bosanski paša Atlagi stao opsi-
1) Sr. P V i e V i , Pomen nekolicine Poljiana. Spljet 1907. p. 146—149.

2) Pavi, 0. c. p. 435; Erber, o. c. p. 247—249; Silobadovi,
Starine. XXI. p. 113.
') Erber, o. c. p. 248—249; Pavi, o. c. p 438.
— 90 —
jedati da ga preotme 0»
Sinj, u rujnu pri zauzeu Knina ^), i
kao što se na osobit nain istakoše kod zauzea Norina i i
pri pothvatima kod itluka Gabele *). i
Nije poznato, jesu li Poljiani koliko uestvovali u i i
susljednim okršajima, kojih bilo, osobito na granici, gotovo

sve dok Turci nijesu malaksali poslije dotad neuvenog po-
raza, pretrpljena 11. rujna 1697. kod Zente, pa se tako došlo
do mira, koji bi sklopljen 26. sijenja 1699. u Karlovcu. Po
ustanovama toga mira mletaku je medu u Dalmaciji napram
turskim posjedima oznaavala crta potegnuta od Knina na
Vrliku, Sinj, Zadvarje, Vrhgorac itluk do Kleka, pa su se i
tako napokon Poljica oslobodila turskog gospodstva.

i
III. Drugo mletako vrhovništvo.
(1. Danak Mlecima.) Mleani su svoje posjede u

Dalmaciji razlikovali u stari, novi i najnoviji posjed prema
tome kako im bili zajameni kandijskim (L n e a N a n i), i
karlovakim (Linea Grimani) požarevakim mirom i
(L n e a M o c e n g o). Premda bi po tome Poljica spadala

i i
u novi posjed, ona su ipak zadržala svoju staru samoupravu i
i nijesu bila podvrgnuta onim teretima, kojima bili podvrgnuti

novi i najnoviji posjed, ali su ipak imala kojekakvih okapanja.
Godine 1651., kako se vidjelo, po nagovoru opeg pro-
vidura Jerolima Foscarini, Poljiani su se bili obvezali pla-
ati Mleanima danak u iznosu od 200 groša toliko u vrijeme
mira koliko u vrijeme rata. Nego, za trzavica pri ustanov-
ljivanju granica iza kandijskog mira, oni su na svom podim-
nom zboru od 21. prosinca 1670. bili jednodušno zakljuili ne
plaati ni Turcima haraa ni Mleanima danka, dok se ne vidi
kome pripasti. e
Pripali su Turcima, pa stoga više ne i
plaali danka Mlecima, kao što im ga ne plaali ni onda, kada

se ponovno k njima pridružili u ožujku 1685. da zajedno
s njima ratuju protiv Turina. Pae ih ni Mleani nijesu
sijeali te obveze ne samo za trajanja rata, nego ni po karlo-
•) Erber. o. c. p. 248—249; Pa vic. o. c. p. 438; Ljubi , Oj^ledalo

II. p. 224.
') Erber. o. c. p. 248—249; Pa vic. o. c. p. 438; Ljubl. Ogledalo.
II. p. 225.
») Erber, 0. c p. 248—249; PaviO. o. c. p. 438.
— 91 —
vakom miru sve do godine 1705., kada je opi providur Riva,
po nalogu senata od 21 kolovoza iste godine, svojom odlu-
.
kom 29. listopada na svoju ruku ustanovio taj danak u iznosu

lod 300 groša, a nema ga se plaati po kuama, jer sve nijesu
jednako blagostajne, nego prema posjedu to u etiri go- i
dišnja obroka, koji dozrijevaju u sijenju, travnju, srpnju i
listopadu. Toga radi veliki je knez dogovorno sa malim kne-

zovima imao opredijeliti sakupljanje istoga prema utanaenom
pravilu. Zaostatak pak danka, koji se nije platio kroz više
godina za vrijeme rata s Turinom, pa sve do toga dana biva
oprošten, da se tim nainom pokaže velika sklonost što je
i
goje Mleani prema Poljicima, kao što su je pokazali usta- i
novljenjem danka u iznosu od samih 300 groša, koji je iznos

mnogo niži nego bi imao biti razmjerno prema onome, što
plaaju ostali mletaki podanici^. I Riva je odmah podastr'o
svoj postupak na odobrenje senatu, koji ga je potpuno odo-
brio 18. susljednog studenoga^).
Poljiani su pokušali da bi otklonili od sebe taj namet,
pa su u tu svrhu poslali u Mletke svoje poslanike, ali uza-
ludno, jer se dukalom ponovno odobrilo po-
7. svibnja 1707.
stupak Rivin, a samo se na njihovo udobrovoljenje iznovino
im potvrdilo sve stare povlasti^). Priopujui opi providur
tu odluku Poljianima, on je izrijekom naglasio da taj danak
imaju plaati svi posjednici zemalja u Poljicima, dakle oni i
Poljiani, koji su nastanjeni drugovdje, ako samo imaju još

svojih posjeda u Poljicima^). Poljiani su uvidjeli, da im je
uzaludno dalje se opirati, pa je Riva 30. srpnja javio svojoj
vladi da je posao danka ureen svršen, samo je odgodio za i
Štampa de' Poglizzani al laudo. p. 19—22. — I Erber prenosi

samo poetak te odluke (Annuario dalmatico. Anno secondo. Žara 1885.
p. 252. nota 2), ali ie tu datirana sa 13. studenoga, a to mora biti štam-
parska pogrješka, ili ie, mogue, to Rivin spis, kojim priopivao senatu
izvršenje njegova naloga o ureenju danka imolio ga da odobri njegovu
odmjeru, a sluajno poinjao isto kao i njegova odluka. I to mi se ini
vjerojatnije, jer senat doista dne 18. istog studenoga i odobrio Rivinu od-
mjeru.
2) Kohari, Vjestnik Arhiva. God. V. Zagreb 1903. p. 232; Bullet-
tino. XVIII. (1895.) copert. p. 20.
•) Kohari, o. c. p. 232—233; Bulletiino. XVIII. (1895.) copert
p. 20—21.
*) Erber, Annuario dalmatico. Anno secondo. Žara 1885. p. 253.
— 92 —
neko vrijeme rok plaanju zaostataka 0» jer Poljiani za svih
tih pregovora nijesu htjeh da ga plaaju.
Po ustanovljenom naelu da svaki posjednik ima plaati

onaj iznos, koji na nj otpada prema posjedu, sabiranje danka
zadavalo je poljikom stolu previše posla, pa su stoga Po-
ljiani na opem zboru izabrali vikara Matu Kružievia, voj-
vodu Matu Zuljevia kneza Marka Bašia i Juru Novako- i
via, da oni ispitaju stvar pa odsijeku koliko je dužno dopri-

nijeti svako selo napram svome posjedu. Oni su savjesno
izvršili primljeni nalog, pa su ve 15. travnja 1708. iznijeli
svoje prijedloge, koji su bili potpuno odobreni od zbora od i i
opeg providura Vicka Vendramina ^). Nego Poljiani, na-

stanjeni van svoje domovine, nekali su se plaati svotu, koja
je na njih otpadala prema posjedu što ga još imali u Poljicima,
pa je na utok velikog kneza, Vendramin svojom odlukom od

22. srpnja ponovno izjavio, da su oni dužni plaati odnosnu i
svotu, protiv neposlušnih zaprijetio se globom od 100

i više i
dukata prema veoj ili manjoj krivnji ^).
Kad je ono ponovno u god. 1714. 1718. buknuo rat iz- —

meu Mleana Turaka, u kojem su, kako
i se vidjeti e
kasnije, gorljivo uestvovali Poljiani, oni su bili obustavili
i
isplaivanje toga danka. Sjetivši ih te obveze opi providur

Jakov Boldii, oni mu odgovoriše, da ih je od toga plaanja
oprostio još za prošlog rata providur Alviže Mocenigo, ali
nijesu mogli iznijeti odnosne isprave na potkrepu te svoje
tvrdnje. Boldii je ipak u svom izvještaju od 20. listopada
1745. na senat opisao slabo ekonomsko stanje Poljiana pri- i
kazao njihovu molbu da bi im se oprostio barem zaostatak

neisplaenog danka, koji se ve do godine 1730. bio nagomilao
na ogromnu svotu od preko 21 tisue lira, a odonda se po-
veao za drugih tisua lira 1više.
1 Istina, kaže on dalje, i
da im je oštro bio naredio da podmire sav dug, pa su do

prošle veljae uplatili u spljetsku komoru nešto preko dvije
i
i po tisue lira, ali se boji da ne moi više plaati, pa je e

stoga ion sa svoje strane, obzirom na njihove prošle velike
i
zasluge za vrijeme rata obzirom na njihovo siromaštvo, prepo-

i
*) Er ber, o. c. p. l'Si.
•*)
Rrber, o. c. p. 254. — ^štamparskom je v:rjcskom tu odluka
datirana sa god. 1707. mjesto 1708.
') Erber. o. c. p. 253.
— 93 —
ruio uslišanje njihove molbe ^). I doista uvažio se njegov pred-
log u Mlecima, pa mu se 20. studenoga javljalo, da se Polji-
anima ne samo oprašta sav prošasti dug zbog njihovih za-
sluga u vrijeme rata zbog drugih od njega navedenih raz-
i
loga, nego mu se još nareivalo, da im u budue uini svako i
olakšanje primajui od njih onoliko novaca, koliko mu se uini

podobno prema njihovim ekonomskim prilikama ^).
(2. Rat god. 1714. — 1718.) Turci nijesu bili zadovoljni
karlovakim mirom te su tražili svaku zgodu kako bi opet
navijestili Mleanima rat, pa im ga doista, pod raznim izli-
kama, dne 8. prosinca 1714. i navijestiše.

Mleani ne bijahu pripravni na taj rat, a Turci u isto doba
stadoše s dva kraja navaljivati na njihove posjede. Tursko
naime brodovlje otplovi put Moreje, a bosanski paša provali
u Dalmaciju, gdje niti su tvrave bile utvrene, niti je bilo
vojske, pa kao uvijek, ovoga puta morali sami Dalmatinci
i
skoiti se na noge, pograbiti oružje braniti svoj toprag. U i
strahu da bi opet mogli potpasti pod turski jaram,

i Polji- i
ani ne samo pograbiše oružje, nego isijekoše svoje dubove i
da pribave Mleiima kola postelja, što trebali za topove,

i
koji razmetnuti ležali u Spljetu po magazama, sve to sami i
i bez ikakove nagrade donosili u Spljet samo da bi što uspješ-

niji bio otpor protiv Turaka ')•
Znalo se ve unaprijed da prvi nasrti iz Bosne biti na- e

mijenjeni Sinju, stoga naši odmah poetkom sijenja 1715. pod
upravom sinjskog providura Jurja Balbi zaposjedoše Cavinu
i Prolog*)- I doista dne 23. srpnja tri metka iz pranije
navijestiše da je turska vojska krenula uz planinu Prolog, a
ve sjutradan bila je utaborena na lijevoj obali Cetine, otkle
se odmah stala zalijeati u obližnja mjesta na pljakanje i
palidbu. Tako se, na broju oko dvije tisue, zaletila do i
Klisa, gdje ih doekao general Emo sa etama, koje sakupio
Izvještaj opeg providura Jakova Boldu od 20. listopada 1745.

Isprava nije još objelodanjena.
*) Odgovor senata providuru J. Boldu (vidi bilješku *) od 20. stu-
denoga 1745. Još neobjelodanjeno.
') Isprava opeg providura Vendramina od 29. srpnja 1729. Još ne-
objelodanjena.
*) Ljubi, Ogledalo. II. p. 239.
— 94 —
oko Spljeta i po Poljicima, te ih natjerao u bijeg i oteo im sav
zarobljeni plijen 0.
Za Emova nasljednika Alviža Mocenigo Poljiani su se
još više istakli. Kada
on u lipnju 1717. provalio u Her-
je
cegovinu na Mostarsko Blato, takim odvažnim jurišem udariše

Poljiani na Turke, da ih nijesu samo natjerali u bijeg nego
su još poplijenili popalili sve mostarsko polje.
i Ohrabren
tim uspjehom, odlui Mocenigo da ve susljednog srpnja osvoji
i Imotski, pa se tu Poljiani na osobit nain istakoše.
i
Susljedne godine poetkom srpnja otputovao je Mocenigo na

opsijedanje Ulcinja, pa je bosanski paša uhvatio tu zgodu da
navali na Sinj, ali su ga Poljiani ubrzo zatjerali s onu stranu
Prologa. Kao tu, oni su se tako uope u svim drugim pri- i
godama istakli i odlikovali, kako im to otvoreno priznaje sam

Mocenigo u svojoj pohvalnici od 2. sijenja 1721.^).
Rat ovaj svršio je požarevakim mirom 21. srpnja 1718.,
pa su za mletaki posjed u Dalmaciji od Kleka prema sjeveru
bile utanaene one iste granice, koje danas ima Dalmacija i
napram Hercegovini Bosni '). i
Ovo je bio posljedni put što su Poljiani morali pograbiti

oružje da se brane od Turaka, pa za nastalog mira oni se svim
marom dadoše na pridizanje svoje nevoljne domovine, izmu-
ene osiromašene neprestanim ratovima dugotrajnim tur-
i i
skim zulumom. I toliko su uspjeli da im se i sam Marmont
') Matas, Prvo izvieše državnom gimnazija u Sinju koncem

o c. k.
šk. god. 1872.— 3.

p. 22\ della Dalmazia. Žara 1835.
Cattalinich, Storia
Vol. III. p. 162. —
Dnevnik opsade sinjske završuje opaskom da su Polji-
ani, etvrti dan poslije nego se Turci spustiše u Cetinu, zapustili Cavinu.
koju su uvali, tako je ona sada u turskim rukama. (Bullettino. 1SS5.
i
p. 80; Marko vic, Sinj i njegovo slavlje god. 18S7. Zagreb 1898. p. 41.)
Izvor, kako se vidi, ne kaže da su Poljiani bili nadvladani od Turaka,

nego da su sami ostavili tvru. Kad se zna da su oni za ovoga rata i
poinili udesa od hrabrosti, mora se pomisliti da je bio veoma težak raz-

log, koji ih na to nagnao, mislim da ne bio drugi nego gore spomenuto
i
plakanje, za koje sam dnevnik bilježi da se osobito zbivalo 28. 29. srpnja,
i i
pa su cijenili kud kamo za se probitnijim korisnijim braniti svoju domo-

i i
vinu, nego uvati za Mleane Cavinu, a da im domovina gine

li pogiba i
bez obrane pomoi.

i
3) Erber, o. c. p. 264—265: Pavi, Glasnik zem. muz. Sarajevo
1903. p. 441; Bullettino. XIX. (1896.^ cop. p. 15-16.

«) Ljubi, Ogledalo. II. p. 243.
— 95 —
divio, veiei da je tešlô nai urednijeg poljodjelstva i ljepših
sela nego što su njihova ^).
IV. Austrijsko vrhovništvo.
(1. Pad Mletaka.) ratova izmeu Austrije i Za

Francuske, Mleci su se držali postrance sve dok pobjedonosni
Napoleon ne poe osvajati njihove gradove po Italiji. Na to i
oni pozvaše s istoka svoje bojno brodovlje i narediše opem

providuru u Dalmaciji Andriji Ouerini da kupi ete, koje e
poslati u Mletke. Premda bilo vrijeme žetve, narod se ipak
odazva u tolikom broju, da je Ouerini jedva smagao brodovlja
za njegov prijevoz, kako je javljao senatu 17. lipnja 1796. ')
Ne primivši Poljiani nikakova poziva, veliki knez sazva
dne 18. da se odlui kako se vladati u ovoj pri-
lipnja zbor,
godi, te odmah sa zbora javiše duždu, kako im je zaudno
da se po ostaloj Dalmaciji sakuplja vojska na njegovu obranu,
a oni nijesu primili nikakova poziva, pa se stoga oni izjav- i
ljuju spremnim pritei mu u pomo '). Nu još prije nego li je

ta ponuda mogla stii u Mletke, providur Ouerini pismom od
26. istog lipnja pozva velikog kneza Franu Gojsalia, da bi i
Poljiani priskoili u pomo Mletaka, kako to ine svi i
ostali Dalmatinci, pa mu dalje javlja da u Spljetu nai e

spremno brodovlje, koje ih prevesti u Mletke. eU sluaju
pak da bi mu bilo nezgodno sa sakupljenim Ijudma poi do
Spljeta, tada neka to javi spljetskom knezu on mu po- i e
slati brodove pod Poljica *). I po svojim povlastima po iz- i
rijenoj izjavi istog providura sami su Poljiani imali iza-

brati svoje voe. Na 3. srpnja obdržavao se opet kod crkve
Gatima opi zbor, a bila je tu istog dana sve-
sv. Ciprijana u i
enika skupština. Na tom zboru bili su izabrani voe sakup-

ljenoj eti izdana pohvalna popratnica toliko od zbora, ko-
i
liko od sveenike skuptštine, za vrhovnog zapovjednika
*) Marmont, Memorie. Prima trad. ital. per E. Framarini. Milano

1857. Vol. I. p. 434
2) Ljubi, Ogledalo. II. p. 263.
') Isprava još neobjelodanjena.
*) Bullettino. XXIII. (1900.) cop. p. 12 Bullettino. XXIV. (1901.)
i
cop. p. 1. — Isprava je tu štamparskom grješkom datirana sa »26. rujna

1796.« mjesto »26. lipnja 1796«.
— 96 —
MatijaKružievia^). Njegov zamjenik bio je Nikola Bar-
bari. Poljika eta bila je podijeljena u tri satnije, svaka
pod vodstvom svoga vojvode, zastavnika drugih nižih i
asnika. Vojnici nijesu htjeli primiti obine nagrade, što se

davala drugim krajinama, htijui tim pokazati, da su prisko-
ili u pomo duždu od svoje dobre volje ^), a zapovjednici
Matij Kružievi i zamjenik mu Nikola Barbari nijesu da-
pae htjeli primati ni plate, koja im bila doznaena kao i svima
drugima zapovjednicima, da pokažu kako su oni pritekli u po-
mo duždu kao plemii dobrovoljci 3). i
Došavši Dalmatinci u Mletke, našli su tu svojih zemljaka,

koji su bi'li na posadama mletakih gradova po Ita-liji ve od
god. 1794. i koji su tim novonadošlima svega svašta priali i
grozotama bezboštvu Jakobinaca, kako su oni zvali sve

i
Francuze njihove privrženike, pa su se tako rasiplamtili

i
mržnjom proti njih, da su odluili do zadnje kapi svoju krv

proli'ti na O'branu duždievu. Dok su se tako Dalmatinci izmeu
sebe bodrili na o'branu Mletaka, dotle su se sami Mleani
izmeu sebe dogovarali; kako da se predadu Napoleonu. I
tako dne 8. svibnja 1797. bi zakljueno da se dalmatinskim
vojnicima, da ih se zavara, dade unaprijed plaa za tri mjeseca
i' da i'h se otpravi kui, pošto Mlecima ne prijeti nikakva
pogibao, pa 12. istog svibnja u velikom vijeu bi raspuštena
dotadanja aristokratska uprava, a na njezino mjesto stupi
privremena demokratska.
(2. P o 1 an priznaju austrijsko v r h v-
j i i
n š t V 0.) Nova vlada, kao drugovdje, navijesti tako

i po i
dalmaitinskim gradovima tu promjenu vlasti. U isto se vrijeme

doznalo dia je Napoieon ui primirju, što ga je u Ljubnu dne
7. travnja 1797. sklopio s ugarsko-hrvatskim kraljem Franjom
II, ustupio m<u Istru Dalmaciju, pa kako su neki naginjali za

i
nj a drugi za Francuze, nastaše po dalmatinskim gradovima

grozni neredi, u kojima se mnogo bratske krvi prolilo. V tom
metežu nije znao da se snae ni sam providur Ouerini, pa je
nakon dugog kolebanja, sam se iznevj-erio svojoj vladi stupio
i i
u pregovore s bekim dvorom. Tako se zbi da je bilo nareeno
') Isprava još neobjelodanjena.

») Biillettino. XXIII. (19UU.) cop. p. 9 lU.
») Biillettino. XIX. (1896.) cop. 9-10.
— 97 —
baronu Rukavini da odjedri s vojskom u Dalmaciju da je i
zauzme na ime Franja II. Proglasom od 24. lipnja 1797. navi-

jesti Rukavina Dalmatincima, da ga šalje k njima ugarsko-
hrvatski 'knalj Franjo II. i da us,postavi red da im zajami i
njihova nepovrediva stara prava. Na taj pro'glas odazvaše se

prvi Zadrani i poslaše k Rukavini svoje poslanike s ponudom
svojevoljna podloženja. Primjer Zadra slijedili su i ostali dal-
matinski gradovi, pa Rukavina bio svagdje sjajno doikan
je
i primao prisegu vjernosti sa strane graanstva, a sa svoje

strane sveano obeavao uzdržanje njihovih starodrevnih
povlastica. Rukavina je Zadar dne 5. srpnja, otkle je
prispio u
proslijedio niz Dalmiaciju, ipa je dne 8. bio u Šibeniku, dne 9. u
Trogiru, a dne 14. u Spljetu. Otole ie krenuo prema Brau
juitrom 16. istoig srpnja, a dne 17. iprebrodio je u Omiš, gdje je
takoe primio prisegu vjernosti 'od graanstva. To'ga isto'ga
d'ana primio je prisegu vjernosti od odaslanstva poljikoga,
i
koje u tu svrhu bilo došlo u sjemenište Prijeka na desnoj obali

Cetine, pa je i njemu Rukavina sveano obeao uzdržanje svih
poljikih povlasti ^).
(3. Brane svoj ustav). Netom

Rukavina primio
je
u svoju vlast Dalmaciju, bi poslan u Zadar knez Rajmund

Thurn, koji proglasom od 16. kolovoza 1797. javi Dalmatincima,
da je došao amo po nalogu Franja II., da uredi pokrajinu, koja
i onako po starodrevnom pravu pripada njemu kao ugarsko-
hrvatskom kralju. Mjesto dotadanjeg opeg providura ustano-
vio je on »c. k. vladu«, sastavljenu od više savjetnika. Ona je
imala sve one vlasti, što ih jeprije imao opi providur. Po dru-
gim pak mjestima, gdje su otprije pod mletakom vladom bili
knezovi ili providuri, bile su ustanovljene »c. k. mjesne oblasti«,
pa se tako odsele službeno nazivao poljiki sto- One su imale
i
obavljati sve upravne sudbene poslove. U upravnim poslo-

i
vima zavisile su od vlade u Zadru, a u sudbenim takoe od iste

vlade, kao prizivnog sudišta.
Uto se Poljiani sakupiše na zbor, na kome, sijeajui se
i
svoje stare pripadnosti pod žezlo ugarsko-hrvatskih kraljeva,

jednoglasno priznaše svojim kraljem Franju II. izabraše po- i
slanstvo, koje e
se prikazati c. k. vladi u Zadru. Poljiki oda-
Erber, Programma dell' i. r. ginnasio superiore in Žara, XXIX

(1885-6.) p. 63; Pisani, La Dalmatie de 1797 a 1815. Pariš 1893. p. 62.
7
— 98 —
slanici knez Marko Žuljevi, vojvoda Ivan Sinovi, te
veliki
knezovi Stjepan Bili, Miliovio Marasovi, don Mihovio Ba-
sic i drugi priikazaše se dne 18- studenoga pred Thurnom, iz-
ložiše zakljuak opeg zbora, te prikazavši opunovlaštenje
istoga, položiše ponovnii prisegu vjernosti na ime cijeloga puka
svoje kneževine, spremni ne samo da plaaju dotad uobiajeni
danak, nego da 'krv svoju liju za Njegovo Velianstvo, pod
i
ije se okrilje staviše u stalnoj nadi, da i<m potvrditi sve nji- e

hove sitlare povlasti 0-
Thurn im doista obea, da njihove povlasti biti potvr-
i e
ene netom ih vlada proui na temelju podnesenih joj spisa.
Prouavajui kasnije te povlasti, opazi on, kad bi ih u cijelosti
potvrdio, da bi to bilo stvoriti državu u državi, pa je stoga
17. lipnja 1798. izdao novi ustav za Poljica. U njemu su se
naelno priznavale potvrivale sve poljike povlasti, ali je
i
bilo umetnuto takovih propisa, kojima su se ne samo krnjile,

i
nego, može se rei ukidale potpuno. U nazonosti cijeloga

i
stola, dvanaesrorice katunara ili malih knezova, kao mnogo- i
'
brojnog naroda, bio je istog dana proglašen u sjemeništu Pri-

je^ka taj novi ustav, na koji veliki knez skupa sa cijelim stolom
i dvanaestoricom malih knezova prisegoše vjernost -).
Zbunjeni kako su bili posljednim dogaajima prestrašeni i
za svoj opstanak, Poljiani su se bih prilagodili, ako preko i
volje, tim novim uredbama, tješei se nadom da doi zgod- e

nije vrijeme, kad oni e
opet izvojštiti svoje stare povla-
i
sti. I doista oni su ve 24. sijenja 1799. poslali u Zadar kao
svoje poslanike knezove Marka 2uljevia, Antuna Pavia, Matu

Mihanovia, Franu Gojsalia, Ivana Novakovia Ivana Sinov- i
ia koji su imali da se prituže vladi protiv onih ustanova no-

vog ustava, kojima se krnjile stare poljike povlasti ili uvodile
nove uredbe, a protiv kojih je bilo toliko ogorenje u narodu,
da je poljiki sto bio prisiljen izjaviti, da od sebe otklanja
svaku odgovornost, ako bi ogoreni puk, ne zadovoljivši mu se,
prekoraio mjere poinio javnih nasilja '). Usljed te izjave
i
vlada je naredila da se potanko ispitaju te žaobe Poljiana.
M Rrber, Anniiaho dalmatico. Annp terzo. Žara 1886. p. 2—3.

Erber. o. c. p. 4; Pisani, o. c. p. 6J— 63; Pavi. Glasnik
=»)
zeni. muz. Sarajevo 1903. p. -448.

") Cr be r, o. c. p. h.
— 99 —
Vladin savjetnik Trifun Pasquali, kojemu jej stvar bila povje-
rena, u svom izvještaju od 9. veljae izjavio je da se sve pri-
tužbe Poljiana osnivaju na povlastima, koje su oni uistinu do-
tada uživali '). Na temelju te izjave bio je izdan proglašen i
dne 13. travnja 1799- novi ustav za Poljica, iz kojega su bile
ispuštene mnoge, ali ne sve novotarije "), tako te o njemu

umjesno opaža Pavlinovi: »Zove se potvrda na starom je i
poljikom temelju; ali sve nješto oteže, svaku po svoju ra- i
zredjuje kroz etrnest dugakih mal da ne zagonetnih i
lanaka«'^.
(4. P 1 j i k i iseljenje i.) Za turskog zuluma u
više navrataka, bilo pojedinake ili u oveem broju, iseliH su
se mnogi Poljiani i nastanili po raznim mjestima Dalmacije.
Dukalom 6. dužda Alviža Mocenigo bi odreeno
lipnja 1570.
da svi ti poljiki pribjeglice imaju se u onim mjestima, gdje se
nastane, smatrati kao da su uroenici, pa prema tome da imaju
uživaltii ona ista prava povlasti, koje uživaju starenici tih
i
mjesta^). Tekom vremena dogodile su se u tom pogledu raz-

ne zloporabe, jer mnogi od iseljenih puana neovlašteno samo- i
voljno prisvajah sebi naslov plemia, a u tom ih slijedili neki i
uroenici, što je, naravski, bilo sve na uštrb pravih plemia.

Vlada je htjela razbistriti to pitanje, pa je 10. veljae 1798. na-
ložila vehkom knezu Marku Žuljeviu, da joj podastre taan
popis svih poljikih plemia, koji su nastanjeni po raznim
mjestima Dalmacije. Žuljevi se doduše 25. ožujka odazvao
nalogu ali, ne zna se kako ni zašto, podnio netaan iskaz, ega
je radi vlada u novoj ustrojbi pokrajine, izdanoj susljedne go-
dine, uvrstila jedan lanak, kojim se ukidaju sve povlasti
i i
pogodnosti poljikih iseljenika '^),

Ta vladina odredba teško se je dojmila poljikih plemia,
nastanjenih po raznim mjestima Dalmacije, pa su stoga stali
salijetati poljiki sto sa molbama, da bi se za njih zauzeo kod
vlade uklonio od njih to zlo. Potaknut tolikim prošnjama,
i
odasla sto u Zadar kao svoga prokaratura kneza Matu Kru-
') Er ber, o. c. p. 6—7.

2) Erber, o. c. p. 6—7.
') Pavlinovi, Puki spisi. p. 82.
*) Erber, Annuario dalmatico. AnnQ secondo. Žara 1885. p. 23d,\
Pavlinovi, o. c. p. 69: Pavi, o. c. p. 449.
') Erber, Annuario dalmatico. Anno terzo. Žara 1886. p. 12—13.
— 100 —
žievia, koji u podnesenom utoku prikaza vladi kako su polji-
ki plemii, na temelju dukale od 6. lipnja 1570., uvijek neospor- i
no uživali sva prava povlasti, koje su uživali i plemii uroe- i
nici onih mjesta, u kojima se nastanili, pa aako su neki puani

neovlašteno prisvojili sebi naslov poljikih plemia, da to nije
dobar razlog da s toga trpe pravi plemii, koji nikakovim ne- i
poštenim djelom nijesu zaslužili tu sramotu, da ih se izjednai

sa puanima ^). U svom odgovoru na taj utok, vlada je istakla
sve one razloge, koji su je potakli na taj korak i ostala dosljedno
pri svojoj prvašnjoj odluci, ah ti razlozi nijesu bili tako uvjer-
ljivi za poljiki knez ponovno zamolio vladu,
sto, pa je veliki
da bi opozvala svoju odluku. I ona se ovoga puta pokazala
sklonijom, pa je odlukom od 20. travnja 1799. pozvala velikog
kneza Matu Mihanovia, da bi joj podnio novi tani popis svih
poljikih plemia, nastanjenih po raznim mjestima Dalmacije.
Mihanovi je ve 21. svibnja udovoljio pozivu, pa je sada i
vlada odlukom od 3. rujna opet uspostavila u krepost dukalu
od 6. lipnja 1570. na uhar poljikih plemia^).
(5. Vojna služba.) Godine 1803. htjela je vlada da
provede ope novaenje po Dalmaciji, pa dosljedno u Polji- i
cima. Neki knez Mihanovi i sve. Mate Strui iz Poljica stali

su protiv te vladine mjere buni<ti puk ne samo u Poljicima,
nego iu Spljetu Omišu, ega je radi bilo odlueno njihovo
i
uapšenje, da bi se iz njihova preslušanja saznalo za druge i
buntovnike, ali ih se nikako ne moglo pronai, pa se tako pri-

makla god. 1805., kada se Austrija ponovno zaratila s Napoleo-
i
nom. Tom prilikom poe Austrija sakupljati vojnike po Dalma-

ciji, da bi ih izvela u rat. U tu svrhu upravi vlada dne 17. rujna
pismo i velikom poljikom knezu, u kojem se naglasuje kako su

Poljiani upravo svojim junaštvom, pokazanim u ratovima,
zaslužili potvrdu svojih povlasti od prvašnjih vladara, pa
stoga da oni e sada, kad je ve buknuo rat, pokazati se do-
i
stojnim tih milosti. Ako je, veli se dalje, mletaka vlada od njih
tražila pet stotina vojnika, današnja austrijska nasuprot za
tren zadovoljava se sa same tri stotine. Ti vojnici moraju biti
potpuno zdravi bez ikakove mane, a ne smiju imati ni manje
i
od 16 ni više od 44 godine. Neka im slobodno iireina svojini
•) Erber, o c. p. 13.
') Crber, o. c. p. 12 - 16; Pavi, o. c. p. 451 — 455.
LIBRARV
— 101 —
povlastima sto izabere narodne poglavice, ali e oni biti pridru-
ženi kopnenoj dalmatinskoi vojski, što se ustraja u Dalmaciji
i bit e odaslani u Mletke. Ako
našao te bunio na- bi se kogo
rod protiv tih vladarevih odluka, nareuje se velikom knezu,
da budno nad njim bdije te ga, do potrebe, uapsti predade dr- i
žavnoj vlasti ^).
Proltiiv te vladine odluke prikazao je poljiki sto u tak, do-

kazujui i kako se te mjere protive poljikim povlastrma i kalco
su u sadanjim prilikama, kada su Poljica teško stradala od
gladi god. 1803., nezgodne i nesnosne, i kako napokon Polji-
ani van Dalmacije, osim god.
nijesu nikad dosele izašli u rat
1797., kada su svojevoljno pošli na obranu Mletaka. MoH toga
radi da bi ih se sada ostavilo na posadi po dalmatinskim tvr-
i
avama pod svojim vlasit'itim zapovjednicima ^).

i
Bilo im je doduše i to udovoljeno '), ali je na žalost, sud- ,
bina, kao Dalmacije Poljica tako, bila ve drukije riješena.

i
POGLAVLJE III.
Pad Poljica.
I. Prvo dokinue.
(1. Potpadaju pod francusku VeU- vlast.)
ka pobjeda, što je izvojšti Napoleon dne 2. prosinca 1805. kod
Slavkova nad saveznim etama, prisili Austriju na mir, koji bi
potpisan u Požunu dne 26. istog prosinca. Po itom miru, osim
drugih zemalja, ustupi Austrija Napoleonu Dalmaciju. Poljica i
tako dooše pod francusku vlast. General Molitor sa jedno pet

tisua vojske, zaputi se preko Hrvatske u Dalmaciju da je, kao
privremeni graanski vojniki upravitelj, primi od baruna
i
Brady. Dne 16. veljae 1806. prispije MoHtOT u Knin, otkle je-
dan dio svoje vojske pod zapovjedništvom generala Dumas
upravi put Zadra, drugi pod zapovjedništvom kolonela Poitevin
de Maureilan na Vrliku, Sinj, Imotski Vrhgorac, doim je i
glavna voj ska imala poi na Drniš, Šibenik, Trogir, Spljet, Ma-
Erber, o. c. p. 20-21.
') Erber, o. c. p. 21.
3) Erber, o. c. p. 22.
— 102 —
karsku i Neretvu, otkle je imala prijei na osvojenje Boke Ko-
torske.
Iluinas je stigao u veljae, pa je odmah toga
Zadar 18.
dana barun Brady izdao proglas na narod, u kojem mu javlja

da sutrašnjim damom prestaje austrijsko vladanje u zemlji,
a nastupa francusko. Uto veljae stigao u Zadar
je 20. sam i
Molitor, pa je istoga dana izdao proglas kojim javljaše da, do

novih odredaba, nain uprave u zemlji ostaje kakav je bio pod
Austrijom da svi inovnici moraju ostati na svom mjestu ^).
i
Odmah je bilo nareeno poljikom stolu da pošalje svoje

odaslanike, netom stignu povjerenici nove vlade, na što je isti
sto odgovorio 11. ožujka, da e
tano izvršiti koliko mu se nci-
reuje, te je u isto vrijeme izrazio nadu da e
nova vlada po- i
tvrditi Poljianima sve povlasti, koje su uživali pod mletakom

skupnovladom '). Istog je dana javio dalje da je primio i neke
naredbe, koje je odmah proglasio"), kao takode da je primio
i naredbu od 21. veljae, kojom se zabranjuje nošenje drugog
znaka osim francuskoga"), te napokon da je primio obznanu o
imenovanju Dra Spalatina za tajnika").
Uto se primakao i 23. travnja, kada su Poljiani ponovno
izabrali za svog kneza Ivana Covia, o em
su istog dana obavi-
jestili vladu""), koja je 13. svibnja javila poljikom stolu, da je
primila na znanje Covievo imenovanje te izrazuje nadu, da

e se on pokazati tanim izvršiteljem zakona svih naredaba i
starije vlasti ').
(2. Pobuna.) U srpnju iste godine 1806. svršila je pri-

vremena uprava generala Molitora, pa ga je u graanskoj
upravi pokrajine zamijenio Mleanin Vicko Dandolo, koji e
nositi naslov providura kao za mletakog vladanja, a u vojni-
koj Marmont. Dandolo je stigao u Zadar dne 3. srpnja, a malo
dana kasnije prispješe veliki knez Covi, vikar Matij Sladojevi
i kanelir Miho Marasovi, da iiui se poklone na ime svoje
domovine zamole ga, da bi
i on potvrdio stare poljike
i
povlasti 8).
*)Erber, Probranima dell' i. r. ginnasio superiore in Žara. XXX.

(1886— /)p. 4— 6; Pisani. La Dalniatie de 1797 a 7,^/5. Pariš 1S98. p. Ub-I4S).
'j— ^). Sve te isprave o odnosu Poljlca sa vladom
Molitorovom na-
laze se u namiesništveiiom arhivu u îadru, a kako ih ne upotrebili ni Krber
ni Pavi, nabavjh njihove prijepise.
•) Erber, Annuario dalmatico. Anuo lerzo. Žara 1886. p. 2^.
— 103 —
Dalmacija puno dragocijena Napoleonu za njegove
je bila
politike ratne osnove, pa je Dandolo imao da je preustroji

i
jednolino po novim demokratskim naelima, koja su bila u

potpunoj opreci sa dojakošnjom mletakom austrijskom i
uredbom, po kojima svaki grad kraj imali su svoju osobitui
uredbu u aristokratikom duhu- Otole je slijedila kao naravska

posljedica propast! poljike samostalnosti, premda je Dan-
i
dolo u tom poslu sasvim oprezno postupao. Odlukom 26. kolo-

voza naredi Dandolo spljetskom odaslaniku Garaniinu da obavi
u Poljicima prvu stavnju od 69 vojnika, kuji po ustanovljenim
naelima otpadaju na ono puanstvo, ali neka pri tom postupa
svom moguom opreznosti, da ne bi razdražio duhove. Onda
mu je nadodao, kako je njegova stalna namjera, da što prije
Poljica politiki razdrobi tako razdrobljena pripoji okolnim
i
kotarima prema njihovu topografinom položaju, a to s razloga

što se pokazuju oporna novim uredbama, koje, kad se openo
provedu, urodit e
ipak najboljim plodom 0- Garanjin se u
svom izvještaju od 31. istog kolovoza pokazao putpuno
složnim s namjerama Dandolovim o novaenju, samo je pred-
ložio da bi se stavnja povjerila poljikom stolu u nadi, da tako
ne e izazvati protimbe, nu savjetuje da se ipak drži spravna
vojnika sila za sluaj oporbe. Što se pak tie razdiobe Poljica,
Garanjin se nije slagao s mišljenjem Dandolovim, jer bi se tim
korakom nedvojbeno izazvala oita pobuna. On je mnijenja, da
bi se nova uredba imala prije provesti po cijeloj Dalmaciji, a
uto nastojati da se u Poljicima predobije za novi poredak neko-

li'ko uglednijih sveenika, koji uope imaju velik upliv po svoj
Dalmaciji a napose ondje, pa bi se itek onda njihovom pomou

imao provesti taj preustroj u Poljicama. Nu tada, predlaže
i i
dalje, da se Poljica ne imala

nego ih u cijelosti pripo-
bi dijeliti,
jiti kotaru spljetskom, za to što najmanje napuen
i za to što i
izmeu Poljica Omiša opstoji od vjekova teška mržnja,

i
doim su sa Spljetom u neprestanom trgovinskom saobraaju.

Zakljuuje napokon da bi se te namjere imale držati tajnima
sve do trena niihove izvršbe, da unaprijed ne izazovu
nereda 2).
I doista odlukom 21. listopada uvodio se za Dalmaciju
novi sudbe ni postupak u graanskim i kaznenim poslima, a
') Erber, o. c. p 23--24.
'^)
Erber, o. c. p. 24.
— 104 —
druôirn studenoga ukidala se stara municipalna uredba
od 26.
i uvodila nova, koja itnaia stupiti na snagu sa 1. sijenja 1807.,
ali se ni jednom ni drugom ne diralo u Poljica. Nego Dandolo
je hitno ipak po svaki nain provesti svoj naum, te ve 21. si-

jenja 1807. nareuje Garanjinu da stupi u pregovore s ugled-
nijim Poljianima, kako bi ih predobio za novi tijek stvari. Da
se pak što manje osjeti ta promjena, moglo bi se možda, kaže
dalje, za tren imenovati poglavicom poljikog kotara sadanjeg
velikog kneza, a tako isto nekohko drugih Poljiana postavittii
i
u službu gdje drugovdje, no u što se najvema uzdao, reklo bi se

da je bilo mienje jer mu kaže »zlato je svemogue«^). Stu-
pirvši Garanjin najprije u dogovore s vikarom Matijem Slado-
jeviem s Don Petrom Kružieviem, upraviteljem sjemeni-

i
šta u Prijeku, pozva kasnije na sasvim pouzdan sastanak k sebi

i velikog kneza Covia. Iza otezanja od više sedmica doe na-
pokon on u Spljdt', ali ne sam, nego u pratnji svoga kanelira
i
i veine malih knezova. Taj postupak knežev nije se nimalo

sviao Garanjinu, aU je ipak stupio s njim u pregovore, koji i
su ostali bez uspjeha jer, kako kaže u svom izvještaju od

10. ožujka, Poljiani su tako upiti u svoje povlastice, da ih nije
mogue skloniti da se izjednae sa drugim stanovnicima po-
krajine nego jedino silom. Koji bi za to bio najzgodniji as, veli
dalje Garanjin, to e
znati sam Dandolo najbolje, a meduao
predlaže da ne bi bilo zgorega obustaviti u Poljicama redenje
novih sveenika, da se tako ne poveava bro^ onih, koji uživa-
jui mnoge povlastice u današnjem stanju stvari, bit uvijek e
nepomirljivi protivnici novog poretka"').
Uto se zbilo nešto što je pospiješilo riješenie o sudbini
Poljica. Kad se htjelo postupati protiv trojice zloinaca, koji su
dne 12. travnja na putu izmeu Spljeta Omiša, bili orobili i
dva fratra križara, koji su sakupljali milostinju za samostan

sv. Gotarda u !>vajcarskoj, doznao je Dandolo da poljiki sto
i u graanskim u kaznenim poslovima uživa pravo
i sudišta
prve molbe, što ga je toliko ražestilo, da je izjavio da on dalje
ne može trpjeti toga feudalnog sistenui, što ga se mletaka
vlada nije usuivala dokinuti, austrijska ga trpjela jer slian
ustroju, koji postoji u raznim mjestima njezina carstva ').
*) Erber, o. c. p. 24 25.
*) E r b e r, o. c. p. 25.
>) Erber. o. c. p. 25 2b.
— 105 —
Ve spomenuta naredba o stavnji izazvala je bila
prije
na više mjesta po Dalmaciji nereda ^)» koje su sada potpirivali
i Rusi, zaposjednuvši poetkom godine otok Bra, pa tako i
Poljiani poeše u njima nazirati svoje osloboditelje ispod mrske
francuske vlasti. Osim Bašia Trogrlia, zaetnika prošlogo- i
dišnjeg ustanka u Katunima Kreševu, njetio je to njihovo uvje-

i
renje osobito Andrija Kovai, bivši prvi kraljevski tajnik

poljikog stola za austrijske vlade, a koga su sada Rusi imeno-
vali graanskim upraviteljem Braa. On ih je dapae potajno
opskrbljivao potrebnim oružjem^).
i
Sastanci, na kojima se Poljiani dogovarahu o ustanku,

kako ispovijeda poljiki sveenik Mate Milievi, bili su držani
takom tiajnošu, da francuske vlasti nijesu o njima mogle ni
posumnjati, a kamo li štogod doznati, jer su svi biJli potpuno
uvjereni, da uspjeh ustanka zavisi uprav o njegovoj tajnosti^).
Prvi, koji je nešto naslutio o toj zavjeri, bio je Antun Koludro-
vi, luki poglavar u Spljetu. On je stvar prijavio odaslaniku
Garanjinu, koji se je tim njegovim saopenjem okitio kao svojim
otkriem, pa netom se 3. Hpnja rusko brodovlje pojavilo u
•
kanalu brakom, on je isitog dana izvijestio Dandola, da se

Rusi namjeravaju iskrcati u Poljica, koja pristaju uza nje, kao
i još jedno sedam hiljada pobunjenih Imoana. Rusi su, kaže
dalje, obavili novaenje i na otocima Koruli, Brau Šolti, a i
dobili su pojaanje s istoka, te broje osamnaest ratnih brodova

i
i desetak hiljada ljudi, pa se je prvom južinom bojati njihove

navale*). Ustanak je prema ugovoru imao buknuti tek na
15. lipnja, na uspomenu bezvlada što je prije deset godina is-
toga dana zavladalo po dalmatinskim gradovima, nego usljed
lažnih obavijesti danih ruskom morovodi Svinjavinu, ka-
ko oituje isti Milievi, ili možda zbog same njegove
nestrpljivosti straha nekih urotnika, koji se ve nahodili na
i
brodovima, dogodilo se je da je Svinjavin zapoeo svoje opera-
*) Erbe r, Programma delV i. r. ginnasio superiore in Žara. XXX.

(1886—7.) p. 41—48.
2) Erber, Annuario dalmatico. Anno terzo Žara 1886. p. 26—27.;
sr. Cattalinich, Memorie degli avvenimenti successi in Dalmazia dopo
la caduta della repubblica veneta. Spalato 1841. p. 118
') A a c e V c h, Le gravi crisi di Macarsca sul principio del secolo XIX,
1 i
Žara 1902, p. 13.

*) Erber, o. c. p. 27
— 106 —
ije dvije sedmice prije utanaenog roka^). doista nenadna I
pojava ruskog brodovlja zabrinula je kneza Covia odasla- i i
nika Garanjiiia, pa su obojica htjela saznati što je na stvari.

ovi je pošao glavom k ruskom zapovjedniku, a Garamjin
potajno poslao u Poljica jednog svog pouzdanika da vidi što se
zbiva. On ga je izvijestio da su se pod vee istoga dana, naime
3. lipnja, usidrila pod poljikim primorjem blizu Mutograsa
etiri ruska broda iskrcala na kraj nešto ljudi, ali da se Po-

i
Ijiami drže mirno. I Covi, da ga zavara, javi mu odmah pis-

meno da se nije našao kod kue kada se iskrcali Rusi, ali se
ipak udom udi što su se franceski vojnici povukli iz Poljica,
kad im ne prijetila ikakova pogibao').
Vrativši se ovi
ruskog brodovlja, razaslao je vjesnike
s
po Poljicima da sakupe narod, ali su se dogaaji spiješili
neoekivanom brzinom. Nagovoreni od buntovnika Trogrlia i
Rubia iz Vrhgorca, te Ljubica iz Spljeta nekog Petra iz Tro- i
gira 3), sjutradan, naime "4. lipnja, neki Poljiani oboriše iz pu-
šaka na jedan odio od 15 francuskih vojnika, što su pratili ži-
vež iz Spljeta do Omiša, to baš kad su izlazili iz sela Dua,
i
te ubiše kaprala, koji zapovijedaše odjelom, i još druga etiri

vojnika, a ostali se bijegom spasiše u Omiš*). U isto gotovo
vrijeme, dok se to zbivalo pod Duama,
Rusi su iskrcali i
nekohko vojnika u uvali blizu Stobrea, pa se k njima pridruži

i lijep broj Poljiana. Netom za sve to doznaše u Spljetu, zaputi
se pukovnik Bachelu sa etiri satnije jedanaeste pješake pu-

kovnije, da uini potrebne izvide, nu im prošao Stobre, bi
pozdravljen živom vatrom iz pušaka. Bachelu pokuša tada da
na juriš zauzme mjesto zaposjednuto od ustaša, ali naie na
takav otpor, da se je morao povui prema selu Kamen. Taj prvi
uspjeh nije samo obodrio ustaše, nego je još povukao u njiho-
vo kolo Stobreane, koji su do tada bili mirni').
i
'> Alacevich, o. c. p. 14 — 15.

2) Erber, o. c. p. 27—28.
') Pa vic. Glasnik zcm. miiz. Sarajevo 1903. p. 469.
*) Cattalinich, Memorie dcgli avvcnimenti succcssi in Dalmazia
dopo la caduta della repubblica veneta. Spalato Ks41. p IIS; Erber, o. c.
p. 28. — Opaziti mi je da se ovdje, kao kasnije, Cattalinich razilazi od
i
Krbera u oznaivanju pojedinih dana, kada se što zbilo za ove poljike

pobune. Slijedim Erbera, jer nema sumnje da Cattalinich pok'rijeiio kako
se jasno razabire iz data izvještaja, iz kojih izvorno u iiamjesni.îvenom
arhivu u Zadru crpao Erber svoje podatke.
*) Erber, o. c. p. 28-29.
— 107 —
Na vee istoga dana obdržavalo se u Spljetu ratno vijee,
na kome bilo zakljueno da se odmah i sjutra dan udari na
Poljica da se za svaki sluaj, zatraži pojaanje eta, jer rusko
i
brodovlje krstarilo ne samo po brakom kanalu nego po ka- i
štelanskom zaljevu. I doista odmah ranim jutrom dne 5. lipnja

zaputi se iz Spljeta laka kraljevska pješadija i cijela jedanae-
sta regimenita pod zapovjedništvom generala Lecchi Teste 1 i
pukovnika Bachelu. Kod Stobrea ih doekaše živom vatrom

iz pušaka, nu on^ s*- vz le.'iiane gubitke tako hitro urediše i
takom žesthiom navaMše na selo, da su nakon malo asaka Sto-

breani bili prisiljeni umaknuti na rusko brodovlje, koje tu bilo
usidreno, a što ne nae spasa bijegom na brodove, to sve bi po-
gubljeno. Istog dana oko šest sahata po podne stiže pod zapo-
vjedništvom generala Tirlet preko Kaštela Solina osma re- i i
gimenta, koja sainjavaše lijevo krilo, pa se smjesti oko rje-

ice Žrnovnice. U isto gotovo vrijeme stiže na izvor Žrnovnice
i osmi bataljun talijanske kraljevske straže, koji sainjavaše
desno krilo. Zaposjednuvši tako francuske ete cio tek Žrnov-
nice, dok su sa strane Klisa bih namješteni dalmatinski panduri,
Francuzima je bilo sada lasno prodrijeti u Poljica^). Meuto su
i Rusi bili iskrcali jedno 400 vojnika, koji su zauzeli zgodan po-
ložaj na Strozancu blizu mora, dok je jedno 500 Poljiana za-
uzelo taikoe drugi zgodan položaj na planini Perunu, otkle su
mogh uspješno braniti tijesni put, što je vodio iz Spljeta u
Omiš preko poljikih sela Podstrane, Jesenica i Dua. Jutrom
6. lipnja generali Tirlet, Lecchi i Teste htjedoše provaliti u Po-
doekaše živom vatrom Poijiani iz zauzetog polo-
ljica, ali 'ih
žaja ve mnoge raniše

i ubiše, zaustavivši tako njihovo napre-
i
dovanje. Dok je trajala ta borba, francuska kolona, koja sai-

njavaše lijevo krilo a bila je odreena da prodre u Sitno, viei
taj okršaj, svrnu sa svog prvašnjeg pravca i približi se iza lea
Poljianima. Videi se tako meu
dvije vatre, a ne viei da
im Rusi sa Strozanca dolaze u pomo, moradoše oni pobjei i
prema ruskom brodovlju, na koje se ukrcaše oni ono 400 i i
Rusa, koji nijesu ni hica opalili, da im priskoe u pomo *).

Poslije toga neuspjeha rusko brodovlje odjedri prema Omišu
i usput uznemirivaše francusku kolonu, koja se zaputila prema
') Erber, o. c. p. 2Q— 30.

-) Cattalinich, o. c. p. 119 — 120.
— 108 -
Omišu kroz poljika sela Podstranu, Jesenice i Due, i grozno

ih plijenila i pljakala. Dok je Tirlet ta'ko sa svojom kolonom
prodirao prema Omišu kroz poljiko
druga se fran- primorje, i
cuska kolona zaputila kroz uvalu Vilar preko Srinjina Tugara, i
pa onda preko Graca doprla u Gata. Sva ta mjesta kroz tri

dana bijahu na najgrozniji nain harana pustošena, premda se i
tloij bujici nikosamo nije protivio ma ni mislio protiviti, jer

ne
poslije neuspjeha kod Strozanca, svi se stanovnici razbjegli i
posakrivali. Ko nije prispio na vrijeme da u bijegu spasi život,
bio je na najokrutniji nain smaknut, bez obzira na dobu spol. i
Daipae ni crkve, a ni isti grobovi nijesu bili pošteeni. Što se

nije moglo odnijeti, to se je uništavalo ^).
Uto je i Marmont, na glas pobune, doletio iz Zadra u Spljet
ve 8. lipnja okoi 5 sahata po podne u pratnji generala Vignolle
i drugih asnika, pa je odmah izdao naredbu pukovniku Vido-
viu, da pokori Sitno, Dubravu zamosorska Poljica, a sam i
je sjutradan ranim jutrom u pratnji 140 pandura pohitao u

Gata, gdje je smjestio svoj tabor. Vidovi je razdijelio svoje
pandure u tri ettte, svaku od 120 ljudi, kroz tri razliite strane i
prodre u sela koja je imao pokoriti. Prva je eta pošla

na sela Sitno Dubravu, koja leže s podnevne strane
i
Moisora, druga na zamosorska Poljica, a trea je hodila vrhom

Mosora, da uzmogne do potrebe priskoiti u pomo prvoj i i
drugoj. I stanovnici Sitnoga

zamosorci spremiše se na otpor, i
ušanivši se na zgodnu položaju u Mosoru, ali kada spaziše onu

etu, što prodirala vrhom Mosora koja im se, verui se kroz i
mosorske vrleti, priinila kud kamo mnogobrojnijom nego li i
je uisltiTiu bila, a videi s druge strane kako im se robe pale i
njihove kue, odlue se na predaju. U tu svrhu dou pred Vido-

via župnici i knezovi Sitnoga, Dubrave triju Dolaca, našto je i
Vidovi naredio paTidurima da obustave plijeujenje, a njih s po-

pratnim pismom poslao k generalu Marmontu u Gaita »).
Nu tim još nije bilo sve svršeno. Rusko brcnlovlje, kako se
vidjelo, poslijeneuspjeha kod Strozanca dne 6. lipnja, 4x>šIo je
prema Omišu tu se usidrilo. Dne 8. lipnja neke ruske lae po-
i
ele se približavalti gradu. Na taj pojav mjesto-odaslanik De§-

kovi i naelnik Juraj Jcli prevezoše se odmah preko Cetine
•) Krl)er. o. c. p. .^0;Cattalinicli. o. c. p l?i)— 1?1

'} Rrhe r, o. c p. 31-32.
— 109 —
i zaputiše se u Gata k generalu Teste, koji imdan prije bio je
poruio da se tu nalazi posada francuska, koja im u sluaju e

potrebe priskoiti u pomo. Nu ve u Zakušcu doznaše da se
vojska francuska ne nahodi više u Gatima nego u Sitnom, a
opet bojei se za svoj život od pobunjenih Poljiana, zaprosiše
pomo u nekih prijatelja u Zakušcu, koji ih sakriše u jednu pe-
inu dok mine pogibao ^). Dok su oni bili tlu sakriveni, iskrcalo
Rusa kod fratarskog samostana na Skaiicama ^),
se ne'koliiko
odakle zapovjednik odjela porui gradskiim poglavicama da bi
došli k njemu na dogovor. Nego, kako ve napomenuto, oni se
sada nahodili sakriveni u Zakušcu, pa se O'smjeli neki Petar
Lui pode do ruskog zapovjednika, koga nade u društvu
i
Andrije Kovaia nekog brakog buntovnika Lode. Po Luiu

i
porui zapovjednik graanima, da im se ne dogoditi nikakvo e

zlo, ako se samo prijave kod njega gradski poglavice, da s
njim utanae predaju grada. uvši za to pooše k njemu Ivan
Dizmani, Mate Cvitanovi, kapetan Caralipeo ve spome- i
nutti Lui, kojima on navijesti da lumbardati grad, ako se e

ne predade. Oni su na to zapitali etiri sata vremena neka o
tome uzmognu obavijestiti francusku posadu i zamoliše ga u
isto vrijeme, ako namjerava zaposjesti grad prije utanaenog
roka, da poštedi život posadi da ne ubija graana niti im i
škodi imutku. Zatraženo primirje bilo im je dozvoljeno, pa je

tako francuska posada mogla svu zairu utopiti u Cetinu po- i
vui se iz grada te preko Rogoznice krenuti put Makarske,

gdje se nahodila pukovnija, kojoj je pripadala. Nu ve prije
nego je istekao utanaeni rok jedan odio ruskih vojnika, pred-
voen od jednog asnika sa bijelom zastavom u ruci, ude u
grad i došavši do Cetine zarobi osmericu zaostalih francuskih
vojnika, koji su se htjeU prevesti na poljiku stranu da se pri-
druže onim francuskim etama, što su došle do Prijeka kroz
poljiko primorje. Malo kasnije iskrca se na kopno nekoliko
Alacevich, o. c. p. 12.
*) Za to iskrcanje odaslanik Garanjin kaže, da se zbilo kod sjeme-
ništa u Prijeku fErber, o. c. p. 35), doim ondašnji omiški naelnik, a po-
mjestoodaslanik, Juraj Jeli kaže da se zbilo kod fratarskog samostana
tonji
na Skalicam'a na istonoj strani grada. Komu su poznati ti položaji, uvida
odmah ispravnost tvrdnje Jelieve. koju opravdava i sav tek dogaaja,
osim što Jeli bio na licu mjesta, a Garanjin u Spljetu pa pobrkao sjeme-
nište sa samostanom.
— 110 —
Poljiana Bokelja, koji se pod crvenom zastavom sv. Marka
i
i uz pozdrav pucnjave iz pušaka, smjestiše u tvrdu kao po-

sada, a na vee im stiže pojaanje od drugih 140 momaka.
Dne pak 9. lipnja stiže u pomo Omišu pukovnik Bachelu sa
11. pješakom regimentom dvije pukovnije talijanske kraljev-i
ske straže i sa etiri topa. Kako su Rusi bili zaplijeniili sve

omiške brodice, a na rijeci nije bilo mosta, tako se je Bachelu
morao ograniiti na to, da dosauje iz topova dvjema ruskim
brodovima, koji su bili blizu uša Cetine, a kada se brodovi
odaleili on se je uitaborio u Prijeku. Ni toga ni susljednog
i
dana nije bilo pravog boja. Prava je borba zapoela tek na

11. lipnja, kada je stigla u pomo Omišu francuska kolona,
koju je Marmont poslao pod zapovjedništvom generala Teste
preko Blata, Novih sela Zadvarja, koja se nenadno pojavila
i i
Rusima iza lea povrh planine Dinare, što se strši iznad Omiša.
Borba je bila oajna i grozna i trajala je punih deset sabata,
a bila bi još i groznija i krvavija da nije nastifpila no. Rusi su
bih poraženi te su se nou povukli na brodove sa svima usta-
šama i odjedriH put Makarske, pa su tako Francuzi sjutradan
ušli mirno u gradO« 1 tim je ustanak bio ugušen.
(3. Vojni sud.) Netom je Marmont, stigavši u Gata,
uinio prve izvide, izdao je 13. hpnja proglas, kojim se nare-
ivalo ope razoružanje Poljica petnaestoricu poglavitijih i
zaetnika pobune osuivalo na smrt gubitak svih dobara, a i
petorici od njih imalo se kue porušiti te na razvaline zabiti

i
stup s natpisom: »Kazna pobune«. Zaplijenjenim dobrima imalo

se odštetiti francuske pristaše, koji su pretrpjeli koju štetu za
ustanka, pa je stoga bilo nareeno Žpiru Gavala, kojega je
Marmont imenovao privremenim upravilteljem Poljica, i da pro-
cijeni vrijednost zaplijenjenih dobara
da ustanovi iznos pre- i
trpljenih škoda, kao takoe da se u društvu vojnikog zapo-

vjednika obavijesti o krivnji drugih sumnjivih osoba '). Osim
onih 140 pandura, koji su ga dopratili u Gata, ostavio je Mar-
mont, za uzdržanje reda u Poljicima, još cijelu 11. pješaku i
regnnentu dodijelio privremenom upravitelju

i vojnom zapo- i
vjedniku kao tumaa nekog Nikolu Koia. koji je bio vješt
») Alacevich. o. c. p. 17 -.19; Erbcr, o. c. \i.35-St, Lâ naliiiicii.

o. c p. 123 — 125. — O borbi kod Omi!â dne U. lipnja isporedi jo^ utiske
Milievia kod Alaevia na oznaenom mjestu stranice 15-16.
') Erber, o. c. p. 34 35; Pavi. o. c. p. 462— -463.
— 111 —
polji'kom pismu, pa se sada povratio u Spljet '), otkle je 17.
lipnja izdao proglas na sve Dalmatince, kojim se osuuje na
smrt svaki onaj, za koga bi se dokazalo, da je bio na ruskim
brodovima"). Zatim je pošao u Makarsku, da ondje poduzme i
potrebne mjere za ugušenje ustanka, jer se rusko brodovlje,

iza neuspjeha kod Omiša, zaputilo da onamo buni narod. U i
Ma'karsku je stigao 19. lipnja oko 11 sati prije podne, a ve

sjutradan smrtnu osudu proitiv desetorice poglavitih
izrdkao
zaetnika ustanka, pa se povratio u Spljet. Otole je ponovno
dne 23. lipnja izdao proglas u kojemu, naglasivši zasluženu
kaznu, koja je stigla zaetnike pobune u Poljicima Primorju, i
nadodaje: »Stanovnici Poljica Primorja, vi ste digli ruke na

i
vo'j.nike, koji su bili vaša braa vaši prijatelji; vi ste onu istu
i
vojsku, koja vas je štitila, branila obogatila, prisilili da po- i
stane vašom neprijateljicom. Nijedna kazna nije bila nikad pra-

vedni'ja od ove. Nu najvei od svih vladara jest na milostivi ji, i j
pa ako zna kazniti, milo mu je oprostiti. Povratite se k svojim

i
kuama, budite vjerni, nai ete, kao prije, u vašim domo-

i i
vima u vašim poljima mir

i zaštitu 1)« i
Uto se privremeni upravitelj Gavala uz pripomo vojni-

i
kog zapovjednika neumorno trudio i oko razoružavanja Poljica

i oko istraživanja krivaca pobune, a priskoio im u pomo i
sam Dandolo naredi vši svima zapovjednicima obližnjih okružja

da oprezno bdiju, da ne bi Poljiani prebjegli u njihova okružja,
pa se pae u istu svrhu obratio i bosanskom paši sa zamolbom
da bi izruio francuskim vlastima sve pribjegle buntovnike^).
Pri tom istraživanju pošlo im za rukom pronai u jednoj spili
u Mosoru sve spise vikara Sladojevia, koji su im pružili
i
obilnih podataka o pobuni '). Kad su napokon podnijeli svoj

izvještaj, sastao se dne 15. 16. srpnja u Spljetu vojni sud, koji
i
je po izrijenom nalogu Marmontovu imao da izree presudu i
onoj petnaestorici, što ih on svojim proglasom od 13. lipnja bio

ve osudio na smi^t i gubitak dobara. U svemu su bila 74 optu-
ženika, od kojih 59 Poljiana, a 15 iz drugih mjesta, ali su bilo
k^ko sudjelovali u poljikoj pobuni. Od te petnaestorice, 14 ih
*) Erber, o. c. p. 35.
2) Erber, o. c. p. 38; Pa vi eh, o. c p. 463,
') Erber, o. c. p. 46; Pavi, o. c. p. 464—465.
*) Erber. o. c. p. 33.
^) Erber, o. c. p. 47.
— 112 —
je bilo osueno na smrt i gubitak svih dobara, ali su svi bili
odsutni, doim jedini prisutni bio je riješen. Od 59 optuženih

Poljiaina sud je imao u ruci samo 28, a ostali su se spasili na
rusko brodovlje ili prebjegli na austrijsko zemljište. Od opitu-
ženih Poljiana sud je riješio 22 prisutna i 7 odsutnih, a ostaU

bili su ovako osueni: a) na smrt gubitak svih dobara, 3 pri- i
sutna i 24 odsutna; b) na dvije godine tamnice gubitak po- i
lovine jednogodišnjih svojih prihoda, jedan prisutni; c) na šest

mjeseca tamnice gubitak etvrtine jednogodišnjih svojih pri-
i
hoda, jedan prisutni; d) na etiri mjeseca tamnice gubitak i
etvrtine jednogodišnjih svojih prihoda, jedan prisutni 0-

Dobra, zaplijenjena osuenicima, prikazivaila su vrijednost
od preko 98 hiljada i po mletakih lira, od koje svote bilo je
doznaeno po za odštetu onima, što su ostali
jedno 36 hiljada i
vjerni francuskoj vladi, a za ustanka su pretrpjeli kakovu

škodu, doim sve ostalo bilo je stavljeno od Marmonta na ras-
položenje providuru Dandolo kao dotacija na korist bolnice i
sirotišta grada Spljeta"). Sudei po imenima onih, što su bili
naknadeni, kao da nije bio ni jedan Poljianin.
Veliko je, bez sumnje, zlo pobuna, ali nijesu manja sra-
mota ni one grozote, koje se poinjale uope na Dalmatincima i
i napose na Poljianima, na koje se goloruke, ve smirene i
upokorene, pri razoružavanju i istraživanju krivaca pucalo kao

na kakovu marvu '). O tim grozotama javljao je Dandolo dne
7. listopada potkralju Itahje, kako krv dalmatinska neprestaje
tei ni nakon tri mjeseca mira, u trenu najvee tišine, a nakon

dva iza proglašene amnestije, da zakljui kako je to doba, koje
treba izbrisati iz Napoleonove povijesti *).
(4. Dokinue.) Onoga istoga dana, kada je Marmont
prispio u Gata, naime 9. lipnja, pisao je Dandolo (laranjinu da
teška kazna, što stii Poljiane e
njihovo mjesto, služit i e
za vjeiti izgled svima buntovnicima, pa nm u isti mah javlja,
da je ve pripravio odluku o razdrobljenju Poljica dokinuu
i i
svih njihovih povlasti, pa stoga Poljiani plaati sve one e i
namete, koje plaaju ostali podanici. Nareuje mu zato da

odredi odnosne popisatelje daa, nu još prije toga, kaže mu
') Pavi, 0. c. D. 465—474.

*) Pa vi , 0. c. p. 474 i priložena iskazna tablica; ^!rbcr, o. c. p. 4S-49.
") Erber, o. c. p. 47.
*) A 1 a c e V i c h, o. c. p. t)5.
— 113 —
dalje, )kaznit u ih i tim, u
od njih samih dignuti ovei broj
da
novaka^). Nego je srea htjela da Dandolo nije mogao izvršiti
svoje zadnje prijetnje, jer se Marmont usproitivio primiti u
vo'jsku ovei broj momadi,
netom bili pobunjeni^). koji su
Odluka, naviještena od Dandola Oaranjinu, nosi nadnevak
10. hp»nja, a bi'Ia je proglašena odmah sjutradan. Njom se uki-
daju i sve povlasti i sve mjesne oblasti i njihovi razni nazivi,
jer e u Poljicima vrijediti samo francuski zakoni, a
odsele i
Poljiani se izjednauju ostalim Dalmatincima poidvrgavaju, i
poput njih, svima redovitim i izvanrednim teretima i name-

tiima. Napokon bila ja zakljuena i razdioba Poljica, koja se e
provesti kasnije prema mjesnim prilikama, drugom posebnom
odlukom 3). Uto je 15. lipnja i privremeni upravitelj Gavala
javio Oaranjinu kako se uvjerio o potrebi da se u Poljica ne
samo uvede novi red, nego da se izbriše i svaka uspomena na
prošle ustanove, a po mogunosti na samo mjesto *), pa je i
prema tome nešto kasnije izradio poznatu diobu Poljica na i
troje, pripajajui ih, tako razdrobljena, susjednim kotarima

Sinja, Spljeta Omiša ^), a koju je Dandolo svojom odlukom
i
od 21. rujna uzakonio^). Napokon, za uzdržavanje reda, odredio

je Dandolo odlukom od 12. prosinca, da se u Poljica smjeste
tri odjela pandura sa sjedištem u Donjem Docu, Gatima Je- i
senicama, te je u isti mah

Vidovia u Spljetu,
uoblastio kolunela
da u svakom selu izabere po šest rondara, a prema prilikama
i starješine im, ah njihovo imenovanje mora svakako podastri-
jeti na odobrenje starijoj vlasti ').
(5. Daljnje francusko vladanje). Ne uspjevši

Rusi s ustankom ni u makarskom primorju, iskrcaše Poljiane,
što na njihovim brodovima, na otok Bra, ako se ima vje-
bili i
rovati jednom izvješu odaslanika Grisogona, biU bi ih orobili

od svega što su imali uza se ®).
Uto je mirom od 8. srpnja 1807. u Tilsitu, Rusija ustupila
Napoleonu sve što je još držala u svojim rukama u Dalmaciji.
*) Erber, 0. c p. 33.
^) Erber, o. c. p. 33, nota 1.
") Erber, o. c. p. 33—34; Pavi, o. c. p. 462.

*) Erber, o. c. p. 47.
^) Erber, o. c. p. 47.
«) Erber, o. c. p. 49; Pavi, o. c. p. 474.
') Erber, o. c. p. 49.
8) Erber, o. c. p. 50.
— 114 —
i^ri svom odlasku Svinjavin poveo sa sobom velikog kneza je
Covia neke druge uglednije zaetnike ustanka, a ostale je

i
prepustio njihovoj sudbini, zadovoljivši se tim, da ih preporui

Marmontu, da bi s njima bio blag oprostio im ^). U takom i
stanju stvari nije im ostalo drugo nego se povratiti u tužnu i
raskomadanu domovinu, što su uinili. Nu ako je žalosno i
bilo njihovo stanje na Brau-), nije ih ekalo bolje ni u domo-

vini. Nemilosrdno haranje francusko iza svladana ustanka i
raspršanje stanovništva, te dosljedno neobraenje polja, uro-

dilo je odmah susljedne zime groznim gladom, kojemu se pri-
družila pošast. ega radi svih dvanaest sela, posredovanjem
i
nekog Dra. Nikole Ivelio, obratilo se na generala Marmonta s

molbom, u kojoj izloživši svoje nevoljno stanje, prose da im i
se pritee u pomo da ih se oprosti od plaanja desetine ')•

i
Molba je bila prikazana Marmontu 8. svibnja 1808., a on je

odmah 12. istog mjeseca proslijedio Dandolu s preporukom da
je usliša*), ali mu Dandolo odgovori da se je on ve poskrbio
za ublaženje te nevolje, kada je 15. prošlog sijena naredio

da se podijeli medu Poljiane 600 vrea žita. Jto se pak tie
plaanja desetine, odvrati mu da je plaaju svi Dalmatinci da i
nije tegotna, jer se placa na istinski prihod ljetine ^).
Da je namet desetine bio nepravedan za Poljica to je

uvidio bio i privremeni upravitelj Gavala, koji je u svom izvje-
štaju od 3. srpnja 1807. predlagao za to Dandolu da bi u Poljica
uveo porez na posjed, jer se ne mogao uzdržati ni onaj danak,
što ga Poljiani plaali Mlecima, pošto previše malahan sraz-
mjerno posjedu û ali Dandolo nije uvažio toga prijedloga, pa
je iza Poljica, kao za cijelu Dalmaciju, uveo desetinu. Nu ona
i
Poljianima nije nikako hodila u glavu, pa su se ponovno 2S.

kolovoza 1808. obratili s obrazloženom molbom Dandolu za
njezino ukinue '), ali Dandolo ovoga puta osta pri svojoj i
prvoj odluci, jer bi se ukinuem desetine uspostavljale barem
») Pisani, La Dalmatie de 1797 a 1815. Pariš 1893. p. 28?

*) Er be r, o. c. p. 5(i.
') Erber, o. c. p. 50—51; Bnllettino. \\1\. d^HU copertina d. 2A i
Bullettino. XXV (19U2) copert. p. 1.
*) E r ber, o. c. p. 51.
*) Er be r, o. c. p. 51.
*) E r b L* r, o. c. p. 47 4s.
') Erbe r. o. c. p. 51.
— 115 —
dijelom stare poljike povlasti, a koje, on hoe svakako da
prestanu zauvijek 0-
II. Uspostava.
Španjolska, dotadanja saveznica Napoleonova, pobunila se

je god. 1808. protiv njega, uvrijeena u svom narodnom po-
nosu, što joj nametnuo za kralja svoga brata Josipa. Napoleon
je htio oružjem da svlada taj otpor, ali mu stvari nijesu tekle
najpovoljnije. Austrija je jedva doekala tu njegovu nedau ne
bi li se nadoknadila za ogromne gubitke, što joj ih bijaše na-
metnuo požunski mir. Ona se je u potaji odavna spremala na
rat, a k tome je raunala na privrženost puanstva u Tirolu
i
i Dalmaciji, kamo je izašiljala svoje pouzdanike da bune pri- i
pravljaju narod ^). Netom se s toga odaleio Marmont da pohiti

u pomo princu Eugenu, sva se gotovo nutarnja Dalmacija po-
bunila protiv Francuza stale se sakupljati dobrovoljake ete,
i
da se pridruže generalu Petru Kneževiu, kojemu je bilo po-

vjereno zaposjednue Dalmacije pod vrhovnom upravom
hrvatskoga bana Ignacija Giulaja. Giulaj je tom zgodom izdao
na Dalmatince proglas, u kome žestoko napada na Napoleona
i njegovu upravu, te im naviješta dolazak generala Kneževia,
koji e
ih osloboditi teškog nesnosnog jarma uspostaviti
i i
njihove stare povlasti ').
Kneževi je stigao u Ostrovicu dne 20. srpnja 1809. i tu je

ve našao lijep broj dalmatinskih dobrovoljaca. Otole je on s
njima poslao majora Hrabowsky na jug niz Dalmaciju, da je
zaposjedne. Hrabowsky je redom bez otpora zauzeo Skra- i
din, Šibenik Trogir, gdje je stigao dne 30. srpnja *).

i
I Poljica se bila pobunila ve 25. srpnja^) pa sastavila,

jednu satniju od 120 ljudi, koju poslala u pomo Kneževiu ®)
') Erber, o. c. p. 51.

') Erber, Programma delV i. r. ginnasio superiore in Žara. XXXI.
(1887—8.) p. 3—5.
») Štampani proglas u talijanskom i hrvatskom jeziku. Toga proglasa
ne spominje Erber, ali ja posjedujem jedan primjerak.
*) Erber, o. c. p. 41 — 47.
5) Pisani, La Dalmatie de 1797 a 1815. Pariš 1893. p. 322.
^) Erber, Annuario dalmatico. Anno terzo. Žara 1886. p. 52.
8*
— 116 —
a dne 2. kolovoza i Spljet pristao uz Austriju ^). Uto je general
Deviau poslao Dubrovnika kapetana Guvarda sa 150 mo-
iz
maka šezdesete regimente s isto toliko pandura. K njemu se i
putem pridruži još etiri do pet stotina francuskih pristaša iz

Imotskog, Makarske drugih mjesta "). K^d je Quyard došao i
pod Spljet, ustaše su pobjegli on je mirno ušao u grad dne i
10. kolovoza^), a Poljiani ne davali znaka o sebi*), kaonoti

i
i Spljet i francuskim rukam-a

Klis i sve s lijeve obale
Sinj u i
Cetine. Nu ve nakon sama dva dana pojave se se opet ustaše

na Solinu 5), a medu njima lijep broj Poljiana ^). Quyard ih i
ubrzo rasprši stade progoniti prema Trogiru, ali ve kod

i
Šuurca opazi kako s Kozjaka silaze drugi ustaše da mu zakr-

e povratak, pa se morade povui u Klis ^)- Imoani Makarani i
doprativši Guyarda do Klisa, pošh su na Poljica, ali sa zlom

svojom sreom ®).
Odmah sjutradan, naime 13. kolovoza, opsjednu ustaše
Guyarda u Klisu, a 14. kolovoza zauzmu i Sinj®),pa se Spljet i
opet povrati pod Austriju. I tako je do 14. kolovoza gotovo sva

Dalmacija do rijeke Cetine bila u rukama Austrije, a netom
zapoelo opsjedanje Klisa, ustanak se poeo širiti i na lijevoj
obali Cetine ^*^).
U isto vrijeme, kada Hrabowsky pošao na zaposijedanje

je
južne Dalmacije, i Kneževi se sa svojim etama zaputio

prema Zadru i stao ga opsijedati ve 23. srpnja. Opsijed>anje
^) Erber, Programma deli i. r. ginnasio superiore in Žara. XXXI.

(1887—8.) p. 47.
') Gavrilovi, Ispisi iz pariških arhiva. Beograd 1904. p. 463;

Pisani, o. c. p. 323.
•'')
Pisani, o. c. p. 322— ^22>.
*) Pisani, o. c. da su se Poljiani pri-
p. 325. — isto Pisani veli
mirili na sami pojav Guyard-a, pa se onda opet pobunili, kada on zatvoren
u Klisu, mislim da ne odgovara istini, jer kako bi tada dva dana iza njegova
ulaska u Spljet. oni se našli sa drugim ustašama na Solinu?
*) Pisani, o. c. p. 323.
^) Gavrilovi, o. c. p. 463.
') Gavrilovi, o. c. p. 463.
*) Gavrilovi, o. c. p. 463; Alacevich, Le crisi di Macarsca
(anni 1808 e 1809). Žara 1903. p. 90.
») Pisani, o. c. p. 323.
»°) Pisani, o. c. p. 325; l:rber, Programma deli i. r ginnasio supe-
riore in Žara. XXXI. (KS87— 8.) p. e.2.
— 117 —
trajalo je sve do 29. istoga mjeseca, kada je stigla Kneževiu
vijest primirju izmeuNapoleona, sklopljenu u
Austrije i
Znojnu dne 12. istog srpnja. Usljed toga zakljuilo se primirje

i u Dalmaciji, pa se Kneževi povukao u Crno i tu stavio svoj
tabor, ali nije za to stao prekrštenih ruku, nego je preduzimao
sve potrebne mjere za sluaj proslijeenja rata ^). Njegov
primjer slijedilo se po ostalim mjestima Dalmacije, što bila u
i
austrijskim rukama, pa se tako na Solinu ustanovio vojniki

i
kordun. U sluaju kakve pogibli imala su odmah etiri pandura

od toga korduna pohitjeti da o tome obavijeste Spljeane, Si-
njane, Kaštelane Poljiane, da svi priskoe gdje ih zove potre-
i
ba. U Poljicama bio je imenovan za kolunela Matij Kruži-

evi 2).
Poljiani nijesu samo kao jedan ovjek ustali protiv Fran-

cuza i pridružili se Austriji, oni su pošli i još jedan korak napri-
jed. Oslonjeni na ve
spomenuti proglas bana Giulaja, oni su se
dne 17. rujna sakupili na zbor, pa su na njemu, odluivši prije
uspostavu svoje knežije, izabrali sve glavare po starom obi-
i
aju. Našto su odmah, na istom zboru, novoizabrani veliki knez

Matij Kružievi skupa sa cijelim stolom izdali punomo don
Matiju Milieviu, župniku Velog Varoša u Spljetu, Marku i
Bariu da se prikažu generalu Kneževiu, a do potrebe i
samom vladaru, za isprosenje potvrde svih starih poljikih

obiaja povlasti ^). Poljiki odaslanici prikazali su se Kneže-
i
viu, koji je 25. istog rujna u Crnom iz svog tabora izdao

odluku, kojom povraa Poljica u njihovu prvašnju cjelokupnost
i zajamuje im mirno uživanje svih starih obiaja povlasti, i
kako su ih imali za austrijskog vladanja u Dalmaciji. Toga

radi bilo je nareeno da se Poljianima imaju povratiti sve tra-
varine, što su ih možda kroz tu godinu ve uplatili, kao takoe
da se u budue ne smije od njih pobirati ni travarina, ni dese-
tina, niti ikoji drugi namet, što im ga bila nametnula francuska
^) Erber, Programma delV i. r. ginnasio superiore in Žara. XXXI.

(1887—8.) p. 52.
2) To se razabire iz jednog oglasa od 22. kolovoza 1809, što ga je
vojno austrijsko zapovjedništvo u Spljetu poslalo kolunelu Kružieviu, a

koji je oglas sada moje vlasništvo.
^) Isprava još neobjelodanjena, a sada moje vlasništvo.
— 118 —
vlada ^). Ta je odluka bila upravljena iia izvršenje c. k. austrij-
skom upravitelju u Spljetu, a on ju je ve 30. istog rujna saop-
io velikom knezu Kružieviu, obznanjujui ga da su bile
poduzete sve potrebne mjere, da se u budue ne bi više pobirali
od Poljiana nikakovi nameti, kojima su ih bili podvrgli Fran-
cuzi 2).
III. Drugo Dokinue.
(1. Drugo francusko vladanje). Iza primirja u

Znojnu došlo je do konanog mira u Schonbrunu dne 14. listopa-
da 1809., a koji se je kasnije prozvao mirom bekim. Po tom i
miru austrijska je vojska imala odmah ostaviti Dalmaciju, koja

je ponovno pripala Napoleonu. Vijest o miru stigla je u tabor
Kneževiev tek 4. studenoga prouzrokovala takovo nezado- i
voljstvo medu dalmatinskim dobrovoljcima, da su se svi pogla-

vice iselili iz Dalmacije, a mnogi vojnici'). Što je bilo napose s
i
poljikom satnijom nije poznato. Malo dana kasnije nego je

stigla vijest o miru, izdao je dne 10. istog studenoga general
Maureillon proglas, kojim obeava pomilovanje svima onima
pobunjenicima, koji bi se odmah povratili svojim kuama *).
God. 1806. Dalmacija je bila pripojena kraljevini Italiji, i
njom je upravljao opi providur, koji je stolovao u Zadru. Sada

je nasuprot Napoleon ustanovio državu ilirsku, pa je njoj pri-
pojio Dalmaciju, koju je razdijelio na dvije pokrajine: a) Dal-

i
macija s glavnim gradom Zadrom od Kleka na sjever; b) Du-

brovnik s Bokom Kotorskom otokom Korulom. Pokrajina i
Dalmacija bila je razdijeljena u pet kotara: Zadar, Šibenik,

Spljet, Makarska i Hvar, a ti su opet bili podijeljeni u okružja.
Kotar se spljetski dijelio u okružja: Spljet, Trogir, Omiš, Sini
i Bra.
Država ilirska bila je ureena na temelju jednolinosti.
Vrijedio je posvuda Napoleonov zakonik, bilo je uvedeno nova-
enje ukinuto i^lemstvo. U takim prilikama, naravski, da je
i
') Isprava ncohjelodanjeiia, a sada moje vlasništvo.

') Krber, Annuario dalmutico. Aiiiu) terzi). Žara 1886. p. 52.
') Crber, Probranima delV i. r. înnasio siiperiore in Žara. .\XXI.
(1887-8.) p. 63-64.
*) l:r be r, o c. p. 69.
— 119 —
ponovo odzvonilo samostalnosti cjelokupnosti Poljica, koja
i i
su opet bila raskomadana na troje

i bila podvrgnuta svima i
teretima, kojima i ostala Dalmacija ^).
(2. Tree austrijsko vladanje). Nedaa Napoleo-

nova u Rusiji pridiže opet njegove protivnike i tako doe 1.
ožujka 1813. do saveza izmeu Pruske Ruske. Ratovalo se i
bez odlunog uspjeha te posredovanjem Austrije bi utana-

eno primirje od do 13. kolovoza, a 5. srpnja sastao se
4. lipnja
kongres u Pragu da bi nagodio ratujue stranke, ali ne urodi

uspjehom, pa Austrija navijesti Napoleonu rat uprav na pos-
i
Ijedni dan primirja. I sada baci Austrija svoj pogled na Dalma-

ciju, gdje je raunala na poznatu privrženost naroda, koji je po
svojim izaslanicima bunila pripravljala još otprije nego li je

i i
navijestila Napoleonu rat ^).

Ovoga puta zaposjednue Dalmacije bilo je povjereno gene-
ralu Tomašiu, koga se istodobno imenovalo privremenim gra-
anskim vojnikim upraviteljem. On se je zaputio iz Gospia
i
dne 23. listopada 1813., a stigao je pod Knin 27. istog mjeseca,
otkle istog dana izdao proglas, kojim nareuje da se do novih
odredaba ne smije uiniti nikakova promjena bilo u upravi ili u
emu drugom, dapae da svi dosadanji inovnici imaju ostati
i
na svom mjestu'). I ovoga puta narod u Dalmaciji listom pri-

stao uz Austriju stale se sakupljati dobrovoljake ete, da
i
pohite u pomo Tomašiu.

Iz Knina poe Tomaši put Zadra, a kolonela Danese opra-
vi na osvajanje Dalmacije. Danese je redom, bez otpora, zau- i
zeo Skradin, Šibenik Trogir, gdje je stigao 6. studenoga, a

i
sjutradan došao u Spljet, koji se ve pred etiri dana bio predao

Englezima, pa je odmah zapoeo opsjedanje Klisa, koji se
takoe preda 28. prosinca'). I sada su Poljiani, kao ono god. i
jednu satniju dobrovoljaca, kojom su pritekli

1809., sastavili
u pomo austrijskim etama. Ta se je satnija odlikovala u više
navrata, a osobito pri osjedanju Klisa'). Vojska je austrijska
proslijedila da zaposjeda i ostala mjesta Dalmacije, pa je više
Erber, Annuario dalmatico. Anno terzo. Žara 1886 p. 52.

') Erber, Programma delV r. ginnasio superiore in Žara. XXXI.
i.
(1888-9.) p 39-41.
3) Erber, o. c. p. 42—43.
*^ Erber, o. c. p. 66—70.
*) Erber. Annuario dalmatico. Anno terzo Žara 1886. p. 52.
— 120 —
manje svagdje oduševljeno bila doekivana i primana, našto je
Tomaši 7. srpnja 1814. proglasio Dalmaciju pripojenom Au-

striji ').
Dok se je to zbivalo u Dalmaciji, bile su se i po ostaloj

Evropi teške bitke izmeu Napoleona saveznika dešavali i i
drugi dogaaji, što je sve dovelo do kongresa, koji je vijeao u

Beu od 1. studenoga 1814. do 7. lipnja 1815. U tom je kongresu
Austrija, osim drugoga, dobila Dalmaciju, što joj je bilo zajam-
i
eno poznijim pariškim mirom od 20. studenoga 1815.

i
Netom se doznalo u Poljicima, da je u bekom kongresu

Dalmacija pripala Austriji, ovlašteni od svega puanstva, â-
braše se na dogovor izvanjski vikar, svi župnici svi glavari i
pojedinih sela te izabraše za prokarature cijele opine knezove

Matija Vladušia Antuna Pavia, ovlaštujui ih da oni po-
i
duzmu sve one korake, koje cijene shodnim za ponovno uspo-

stavljenje poljike knežije. Ti prokaraturi sa svoje strane izdaše
18. lipnja 1815. punomo
don Matiju Milieviu don Stjepanu i
Gojsaliu, da se mogu oba skupa ili jedan od njih prikazati ge-

neralu Tomašiu ili bilo kojemu drugomu zapovjedniku, a do
potrebe samom vladaru, svrhom da traže uspostavu poljike
i
knežije, pa sve što oni uine bit dobro uinjeno odo- e i
breno 2).
Nije poznato što su sve oni poduzeli, mora da ih se dugo ali
pitalo praznim obeanjima, pa se tada Milievi dne 14. srpnja

1816. obratio upravo caru s molbom, da bi se udostojio potvr-
diti Poljianima stare povlasti ujediniti ih opet u jednu opi- i
nu Odlukom 2. prosinca iste godine odbilo se prvi dio proš-

'').
nje obnovi povlasti, a glede drugog naredilo se da se uzme

u pretres. Na što je vlada u Zadru naložila okružnim poglava-
rima Spljeta Makarske, da je izvijeste o ekonomskom stanju
i
Poljica, pa je na temelju njihovih podataka predložila, da se

ne uvaži ni drugi dio molbe').
Iza toga neuspjeha pokušaše Poljiani kasnije u dva i
maha, god 1817. i 1826., da bi im se priznalo barem njihovo
*) Erber, Probranima dell i. r. ginnasio superiore in Žara \\\1V.

(1890-91.) p. 23-24.
') Izvorniku te isprave ne udoli u traii. ali iiadoh ovjerovljeni tali-
janski prijevod, koji je sada moje vlasništvo.
') Krber, Annuario dalmatico. Anno terzo. Žara ISSD. p. 5>V
*; Erber, o. c. p. 53—54.
— 121 ~
starodrevno plemstvo, ali im to bi odbijeno 0^ pa tako ostaŠe
i
i pod Austrijom u istom žalosnom stanju, u koje ih bješe stje-

rala francuska vlada, sve do god. 1911., kada im zakonom 17.
veljae rastrgana domovina bi ujedinjena u posebnu poljiku
opinu.
Ujedinjeni tako, doživješe Poljiani kroz kratko vrijeme
i ujedinjenje gotovo svih rastrganih narodnih udova u jednu,
svoju i slobodnu državu, pa sada smireni zadovoljni ne žale
i
više ni za prošlim vremenima, ni za prošlim svojim neuspje-

sima.
*) Erbe r, o. c. p. 54.
SADRŽAJ.
POGLAVLJE L
Poljica do priznanja mletakoga vrhovništva.
Strana
I. Postanak 3
IL PrvisukobisaSpljetom 6
in. Pobuna za Bele III 9
IV. Poljica i Šu bici 12
V. Dolazak Ugriia 16
VL Poljica za kr alje van j a Sigizmundova .19
1. Poljica za nereda iza Ljudevitove smrti 19
2. Brane svoje primorje 22
3. Mleani obladali Trogirom Spljetom i 25
4. Poljiani Nelipi u borbi protiv Mleana
i 27
5. Poljiani za banovanja Frankapana 33
VII. Priznan i emletakog vrhovništva 37
POGLAVLJE II.
Poljica za raznih vrhovništva.
I. Prvo mletako vrhovništvo.

1. Uvjeti predaje 42
2. Stjepan Vuki 43
3. Kralj Matijaš prve turske provale
i 45
4. Ivaniš Nenadi daljne turske provale
i 50
IL Tursko vrhovništvo.
l.Poljicadokandijskograta 60
1. Priznaju tursko vrhovništvo 60
2. Uskrauju ugovoreni hara 61
3. Darovana Alvižu Gritti 63
4. Bezupješna nastojanja da se otresu turskog jarma .... 6b
5. Stanje iza neuspjeha kod Klisa 1596 72
2. Poljicazakandijskograta 75
1. Prislanjaju se uz Mletke 75
2. Zauzee Klisa 77
565025 — 124 —
strana
3. Patriotizam poljikih plemia 79
4. Danak Mlecima 80
5. Nastavak rata 80
6. Mir i ustanovljenje granica 81
3. Poljica od kandijskog do karlovakog mira 85
III. Drugo mletako vrhovništvo.

1. Danak Mlecima 90
2. Rat god. 1714.— 1718 93
IV. Austrijsko vrhovništvo.
1. Pad Mletaka 95
2. Poljiani priznaju austrijsko vrhovništvo 96
3. Brane svoj ustav 97
4. Poljiki iseljenici 99
5. Vojna služba 100
POGLAVLJE IH.
Pad Poljica.
LPrvodokinue JOl
1. Potpadaju pod francusku vlast 101
2. Pobuna 102
3. Vojni sud 110
4. Dokinue 112
5. Daljne francusko vladanje 113
II. Uspostava 115
III. Drugo dokinue 118
1. Drugo francusko vladanje 118
2. Tree austrijsko vladanje 119
NAPOMENA.
Potkralo se nekoliko štamparskih pogrješaka, koje e sam itatelj
lasno ispraviti, ali ga moram upozoriti na slijedee:
1) str. 47, redak 16 ozgor, mjesto neki treba da stoji neka.
2) na str. 48, treu bilješku, kojoj nije ondje mjesto, treba pre-
mjestiti na etvrtu, kao takode i etvrtu na petu, pa peta bilješka
spod crte sasvim otpada.
Zemaljska štamparija u Sarajevu.

JL
DR ]6^S .P64 P5 IMS

Pivcevic. Ivan.
Povijest Polj ica

Ivan Pivčević - Povijest Poljica (1921)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ivan Pivčević - Povijest Poljica (1921)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Digitized by the Internet Archive

in 2011 with funding from

Poljica se zovukut zemlje u srednjoj Dalmaciji, na

istok Spljetu, što se stere oko planine

njihov današnji oipseg, ali prije (provale Turaka, poljika suha

geografski smještaj sasvim je povoljan, jer se nalaze u onom

neka pretežito kršovita, u Mosoru jernjegovim pribrdima,

imaju ipak dostatno i plodne zemlje za obraivanje, i obilje

Monumenta historico-juridica. IV. p. 40.

nam jasno dokazuju lijepa rimska naselja Pituntium (Pod-

živi u narodu, sam je Dioklecijan imao tu, osobito u Srinjinam,

svoj ribnjak, na Dubravi svoje lovište'), a u Docu svoje hladište.

smjestilo ono hrvatsko pleme, što je bilo olieno u Tugi, pa

selu Ostrvici blizu živice vode Pokornika. Kada se vremenom

Raki, Dociimenta. p.3— 5; Farlati, ///yr/cwm sacn/m. III. p. 178;

Smiiklas, Cudex diplomaticus. II. p. 86—7.

(1896.) p. 218 nota 1.

samo, da njezini župani prate svoga kralja sudjeluju njegovim i

zborovima 2), nego iz nje potjee nesumnjivo hrvatski kralj i

Slavi^), a sva je prilika i posljedni hrvatski kralj Petar*).

su teški neredi na ovim krajevima. Naravska posljedica ta-

htjeli okoristiti i Spljeani pod zaštitom Emanuelovom, uz koga

su vjerno pristajali. Imajui na ime sasvim malo zemljišta

nije izdao ponovno Šiši

2) Raki, Documenta. pp. 82, 113 i 149.

hrv. arh. Društva. Sveska VII. p. 145-65.

*) Siši drži da je ta listina krivotvorena po svoj

su stolovali u Omišu i sav predio izmeu Cetine

II. Prvi sukobi sa Spljetom.

Spljeani, kao potomci starih Rimljana iz porušenog So-

a nešto njihova težnja da svakom zgodom prošire svoj uski

Koloinana, pa je na nadbiskup Ugolin poželio pristupiti

»kraljevi nijesu nikad potvrivali prijepisa, ili ak prijepise od prijepisa«.

jer se s istima »htjelo budi stei zakonitu pravovlasnost na neki posjed,

Tomaši, koji se na nju osvrnuo, drži veoma bliskom dobi KolomanovoJ

Poljiani lišeni, skuenjem Kaia, njihove mone zaustite,

poeše smišljati kako otimala-

kim pohlepama, za to baciše oko na porušeni Oštrog, ije se

ruševine vide još danas na brežuljku Balovanu poviše Kaštel

Lukšia, a tada ie bio svojina spljetskih nadbiskupa. U dobar

jedno sa svojom rodbinom, prikazaše Guncelu i dokazavši mu

jeiti njegovo obnovljenje za kneževanja hrvatskog velikaša

hiljade vojnika, jednog jutra rano krene po koipnu i ipoi moru

jae jurišah Spljeani, to su ih snažnije iz svojih utvrda od-

uzdajui se Spljeani, da bi sami mogli osvojiti tvrdinju, po-

vukoše oko tvrdinje svu silu drvlja i šikarja, te ga zapališe.

Kaiima, ali nema'^sumnje da su bili Poljiani jer Farlati, na temelju dal-

podigli na svoju obranu, a dim im zasliepljivaK> oi, nijesu ipak

nom uinjeni trajali su za više dana. Iznemoženi napokon gla-

da odlue što initi. Nekolicina odvažnijih spljetskih mladia

Pohvatavši sada povezavši sve n€;prijatelje sa ženama im

djecom, dadoše se na divljaki posao, pa im i crkvu iz temelja

bacaše zada, ka-ko kaže Toma arhidijakon, ne bi više nikad

Madiij da pou u Jakin odonamo da dovedu naelnika. Oni

su doveli nekng Gargana, koji je i>rispi{) u Spljet 15. svibnja

*) Thomas arcliid, Historia salonitana. Ed. Raki. p. 104-5;

se i isti Spljeane, sada bili pri-

miriili iz nekog strahopoitanja prema Oarganu. Onda

III. Pobuna za Bele III.

Na ugarsko-hrvatskom iprijestolu sjedio je ve od ožujka

je saim Bela ispred njihova bijesa, morao se spasiti bijegom u

Dalrtiacijiu. Našto se i oni otisnuše za njim u potjeru, te se neg-

dje iprvih dana ožujka 1242. pojaviše na visovima Mosora.